Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik najavio je da će pokrenuti spor pred Ustavnim sudom RS zbog oduzimanja mandata, jer kaže da ne može državni nivo da "derogira Ustav RS".
- Ustav RS kaže da predsjednik RS može samo da odstupi sa pozicije ako podnese ostavku, a ja je nisam podnio- poručio je Dodik.
Ako neko pokrene pitanje opoziva, to može na isti način kako sam i izabran, dodao je.
- Da se ode na referendum i dobije se 50 posto plus jedan glas i to je to. To Ustav poznaje. Međutim, ovi majstori u Sarajevu smatrali su da je njima sve dostupno, računajući da nikada neće proći fino vrijeme lova na nas u RS- rekao je Dodik.
Ali, dodaje on, očigledno je da se neke stvari dešavaju.
- Sama činjenica da sada odluka Ustavnog suda vezano za zahtjev za privremenu mjeru koja treba da obustavi sva izvršenja akta koja su do sada donesena i to traje neuobičajeno dugo ali vjerujemo da će to brzo doći. Ni u tom pogledu nemam neka očekivanja. Nama je potrebno da završimo na nivou Ustavnog suda BIH taj proces i da se uputimo u Strazbur, Sudu za ljudska prava gdje nas čeka masa odluka slične naravi koje su poništene samo jer se nije poštovala hijerarhija zakonodavstva- &nbsp;kazao je Dodik.
Poručio je da je "zato važno da Ustavni sud RS donosi svoje odluke i da ukaže da je to bilo rušenje Ustava i da nije bilo u skladu sa ustavnosti".
To će nam pomoći u Strazburu i na drugim mjestima gdje se budemo žalili, zaključio je Dodik.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Dodik najavio da će se žaliti Sudu u Strazburu zbog oduzimanja mandata

Evropski sud za ljudska prava u Strazburu pokrenuo je postupak protiv Hrvatske po tužbi nekadašnjeg predsjednika vlade ove zemlje, Iva Sanadera i šefa mađarskog MOL-a Zolta Hernadija.
Njih dvojica tvrde da u Hrvatskoj nijesu imali pošteno suđenje, prenose mediji. Hrvatski mediji pišu da se Sanader i Hernadi pozivaju na član 6 Konvencije o ljudskim pravima koji garantuje pravedno suđenje.
Smatraju da je njihova osuđujuća presuda bila proizvoljna i protivna garantovanom pravednom suđenju, te načelu jednakosti oružja u krivičnom postupku.
Navode da nijesu mogli iznijeti svoju odbranu, da je sud bez adekvatnih razloga odbacio njihove predloge za izvođenje i uvid u dokaze.
Sanader je u tužbi naveo i javne istupe brojnih političara kao i službene izjave koje su mu, kako je kazao, povrijedile pretpostavku nevinosti, javljaju hrvatski mediji.
Podsjetimo, Sanader je proglašen krivim da je primio 10 miliona eura mito od Hernadija kako bi njegova kompanija MOL preuzela kontrolu nad hrvatskom Inom.
Presuda je postala pravosnažna 2014. godine. Ustavni sud je naredne godine ukinuo presudu uz obrazloženje da niži sudovi nijesu smjeli započeti razmatranje krivice ili nevinosti predsjednika vlade polazeći od zaključka da su ugovori između Vlade Hrvatske i MOL-a bili protivni interesima države. To je, prema Ustavnom sudu, zamaglilo razliku između individualne krivične odgovornosti Sanadera za primanje mita i političke odgovornosti Vlade Hrvatske za sklapanje ugovora, te instrumentalizovalo državni interes u svrhu dokazivanja Sanaderove krivice u krivičnom postupku.
U decembru 2015. godine ponovljeno suđenje Sanaderu spojeno je sa suđenjem Hernadiju, a četiri godine kasnije obojica su osuđeni.
Sanader je nedavno pušten iz zatvora na uslovnu slobodu, a Hernadi je sve vrijeme bio nedostupan hrvatskom pravosuđu.

Ivo Sanader tužio Hrvatsku sudu u Strazburu

Najznačajniji ekonomski rizik za Crnu Goru u narednoj godini predstavlja velika zavisnost ekonomskog rasta od lične potrošnje i turizma, saopštio je viceguverner Centralne banke (CBCG), Nikola Fabris.
- Poseban izazov predstavlja postepeni gubitak konkurentnosti turističkog sektora, druga godina zaredom u padu broja noćenja. Usklađivanje sa viznim režimom EU, kao i pooštravanje uslova za dobijanje privremenog boravka strancima, može imati dodatni negativan efekat kako na turističku aktivnost, tako i na ukupnu ekonomsku dinamiku - rekao je Fabris u intervjuu Vijestima.
On je dodao da u ovom trenutku ne postoje izraženi makroekonomski rizici, ali da postoje izazovi i niz potencijalnih unutrašnjih i spoljnih faktora koje je neophodno pažljivo pratiti i na vrijeme preduprijediti.
- Među spoljnim rizicima posebno se izdvajaju usporavanje privrednog rasta u eurozoni, povećanje geopolitičke tenzije i izražena volatilnost cijena energenata. Ti faktori mogu imati negativan uticaj na ključne kanale prenosa u crnogorskoj ekonomiji, prije svega turizam, spoljnu trgovinu i, investicije i inflatorna kretanja - kazao je Fabris.
On je naveo da dosadašnje iskustvo Crne Gore pokazuje da režim eurizacije pojačava efekte eksternih šokova u periodima ekonomske ekspanzije, pa kod glavnih trgovinskih partnera - EU i zemalja regiona, domaći rast je brži, dok u fazama usporavanja ili recesije dolazi do većeg pada privredne aktivnosti u odnosu na glavne partnere. 
- Zbog toga je kontinuirano praćenje makroekonomskih kretanjau okruženju od suštinskog značaja za vođenje ekonomske politike - saopštio je Fabris.
On je dodao da su unutrašnji rizici dominantno strukturne prirode, a da je prije svega riječ o visokoj zavisnosti ekonomskog rasta od lične potrošnje i turizma, uz relativno nizak stepen sektorske diversifikacije.
- Poseban izazov predstavlja postepeni gubitak konkurentnosti turističkog sektora. U prošloj godini zabilježen je pad broja noćenja od 4,85 odsto u odnosu na 2023. godinu, dok podaci za tekuću takođe ukazuju na nepovoljna kretanja – u prvih deset mjeseci ostvaren je pad noćenja od 1,6 odsto, pri čemu je nominalni rast prihoda niži od stope inflacije, što implicira pad realnih prohoda“, kazao je Fabris.
Dodatno usklađivanje sa viznim režimom EU, kao i pooštravanje ualova za dobijanje privremenog boravka, može, prema njegovim riječima, imati dodatno negativni efekat na turističku aktivnost i ukupnu ekonomsku dinamiku.
- Produžetak negativnih trendova u turizmu mogao bi dovesti do pada realnih prihoda turističkih preduzeća i pružalaca usluga individualnog smještaja, što bi se dalje reflektovalo kroz smanjenje javnih prihoda, pogoršanje fiskalnih performansi, produbljivanje platnobilansne neravnoteže i slabljenje agregatne tražnje sa posljedičnim usporavanjem privrednog rasta - rekao je Fabris.
On smatra da je, u tom kontekstu, neophodno hitno pristupiti izradi i implementaciji sveobuhvatne strategije za unapređenje konkurentnosti turizma.

Zavisnost od lične potrošnje i turizma ključni rizici u narednoj godini

Delegacija Evropske unije (EU) u Crnoj Gori saopštila je da pozdravlja početak izgradnje novog postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu.
Pozvali su zainteresovane strane da se uzdrže od širenja netačnih tvrdnji u vezi sa navodnim ekološkim ili zdravstvenim uticajem projekta, kao i navodnim zloupotrebama policije, piše Portal RTCG.
- Pozdravljamo početak izgradnje novog postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Podgorici, finansiranog sredstvima EU, kao i profesionalnu i uzdržanu asistenciju policije koja je omogućila početak radova - poručili su oni.
Oni su istakli da je postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda savremen, bezbjedan objekat, usklađen sa pravilima EU, koji ne predstavlja nikakvu prijetnju za okolne zajednice.&nbsp;
- Naprotiv, ono pruža ključnu zaštitu javnog zdravlja i životne sredine - naglasili su oni.
Napominju da je projekat ispunio sve nacionalne administrativne, pravne i ekološke zahtjeve.&nbsp;
- Njegova izgradnja je od suštinskog značaja kako bi Crna Gora ispunila svoje obaveze u skladu sa ekološkim standardima Evropske unije - istakli su oni.

Delegacija EU: Pozdravljamo početak izgradnje postrojenja, policija pružila uzdržanu asistenciju

Komandant ukrajinskih oružanih snaga, general Oleksandar Sirskij, govorio je za ukrajinske medije i potvrdio da ukrajinska strana pristaje na ograničenje trupa od 800.000 vojnika. Prema njegovim riječima, ukrajinska pregovaračka delegacija može pristati na ponuđeno ograničenje od 800.000 vojnika jer se tim snagama osigurava odvraćanje potencijalne agresije.
- Ova brojka zaista osigurava odbijanje oružane agresije u slučaju njenog nastavka. Ona takođe garantuje planski proces mobilizacije. U početku nam je ponuđeno smanjenje broja pripadnika vojske na 600.000, ali zadovoljni smo brojkom od 800.000 - rekao je Sirskij. 
Govoreći o stanju na frontu, Sirskij je rekao da je Rusija ove godine planirala u potpunosti ostvariti ciljeve takozvane „Specijalne vojne operacije“, ali da su ti planovi propali.
- Planovi su bili grandiozni. Međutim, danas možemo konstatovati da se nijesu ostvarili, da su osujećeni. Neprijatelj je pretrpio ogromne gubitke - rekao je Sirskij.
On je ocijenio da se filozofija rata promijenila i da je sukob ušao u novu, tehnološki znatno napredniju fazu.
- Vidimo promjenu u strukturi rata i njegov prelazak na viši tehnološki nivo. Rat je postao toliko tehnološki napredan da dronovi svih vrsta sada dominiraju bojištem. Njihova količina i kvalitet znatno su porasli - rekao je Sirskij.
On ističe da je ruska vojska planirala ove godine formirati 14 novih divizija, ali je uspjela formirati samo sedam, pri čemu su dvije marinske divizije imale samo po jednu pukovniju.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fx.com%2FGerashchenko_en%2Fstatus%2F2006034631334752645%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E2006034631334752645%7Ctwgr%5Eed699fbb9738c1dc8831f9c85949dcdbfeba221f%7Ctwcon%5Es1_c10&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

General Sirski: Možemo pristati na ograničenje od 800.000 vojnika, neprijatelj je pretrpio strašne gubitke

Predsjednik Skupštine opštine Bar, Branislav Nenezić, čestitao je novogodišnje praznike sa porukom da će u narednoj godini vrijednosti građanskog Bara biti pod pritiskom svih onih snaga koje žele da revidiraju istoriju i poniṣ̌te civilizacijske vrijednost
- Predstavlja mi veliku čast i zadovoljstvo da u svoje ime i u ime Skupštine opštine Bar čestitam novogodišnje praznike uvaženim građankama i građanima Bara. Zajedno se radujmo Novoj 2026. godini koja će, uvjeren sam, biti godina u kojoj ćemo zajedničkim snagama graditi bolji Bar- saopštio je Nenezić.&nbsp;
Nastupajuća godina će, kako kaže Nenezić, sigurno biti prepuna socioekonomskih izazova u kojoj, kao lokalna uprava, moraju, ističe, pokazati jasniju i snažniju posvećenost potrebama sugrađana.
- Omogućavanje besplatnog boravka u predškolskim ustanovama, što će biti realizovano u nastupajućoj godini, jeste samo početak niza mjera koje ćemo preduzeti kako bi smo olakšali položaj naših sugrađana, koji su na udaru visoke inflacije i nepovoljnih ekonomskih faktora. Treba da učinimo sve što možemo da nastupajuća godina bude godina prosperiteta i napretka naṣ̌eg grada, uz očuvanje svih onih posebnosti koje Bar čine jedinstvenim mjestom za ẓ̌ivot- poručio je Nenezić.&nbsp;
Ipak i u, kako kaže, narednoj godini vrijednosti građanskog Bara će biti pod pritiskom svih onih snaga koje žele da revidiraju istoriju i poniṣ̌te civilizacijske vrijednosti, koje smo razvili u Baru.
- Svjedočimo kako to izgleda na primjerima širom Crne Gore, ali će naṣ̌a rijeṣ̌enost i odlučnost da odbranimo svoj grad biti još snažnija, jer prosto zbog budućih generacija nemamo opciju da posustanemo u odbrani građanskog Bara. Uvažene građanke i građani, provedite praznične dane sa svojim najdražima, prijateljima, rođacima i kumovima, jer te veze čine neosvojivi bedem i branu negatorima sloge i jedinstva na području našeg grada- navodi Nenezić.&nbsp;

Nenezić: U narednoj godini vrijednosti građanskog Bara će biti pod pritiskom svih onih koji žele da revidiraju istoriju

Kraj 2025. i ulazak u „obećanu“ 2026. Crna Gora dočekuje prilično šizofreno.
S jedne strane je opšta euforija eurointegracijskim liderstvom, praćena često nerealnim obećanjima, bombastičnim izjavama i otimanjem zasluga. S druge, tu je realnost koja se ogleda u podeljenom narodu, nerešavanju akutnih problema, svakodnevnim poskupljenjima, maltretiranjem novinara i medija, neznanju i rasipništvu u državnim firmama, jasno vidljivim dvostrukim aršinima prema – s jedne strane - pripadnicima prošlog i prema – s druge - jurišnicima sadašnjeg režima, apsolutnom krahu bezbednosnog sektora, nerešenim masovnim ubistvima, selektivnom pravosuđu, bezobraznom i nekažnjenom uplitanju stranih država i strane crkve direktno i preko lokalnih „čauša“...
I to je utisak koji se stekne „iz daljine“, samo na osnovu nekoliko godišnjih poseta Crnoj Gori, revnosnog praćenja lokalnih medija i čestih razgovora sa stanovnicima najlepše zemlje na Planeti. Na „licu mesta“ verujem da izgleda još gore, tim pre što se tad vide i osećaju tuga, depresija i nezadovoljstvo srodnika, komšija, prijatelja.
Možemo da (pokušamo da) se lažemo, usred ove novogodišnje (lažno) vesele atmosfere, ali meni laži i skrivanje iza fantazija nikako ne idu od ruke. Kada biste samo znali kolikima sam se zamerio zbog spremnosti i brzine da istinu saspem u oči, i genetske nesposobnosti da uvijam u oblande i govorim samo ono šta drugi žele da čuju...
Najzad, dragi čitaoče, da li bi mi verovao kada bih napisao da je u Crnoj Gori danas sve bajno i sjajno, i da kamenje u točkove opšteg prosperiteta ubacuju samo retki preostali pripadnici bivšeg režima, nezadovoljni što više ne mogu da kradu? Bogami, da igramo suprotne uloge, ja bih se na takvu priču uvredio, misleći da od mene praviš budalu. A to nikako ne volim.
Držim da građani Crne Gore – kako god se uže definisali, oni su po samom tom svojstvu Crnogorci - nisu glupi. Iako često ume tako da izgleda. Više su problem neke karakterne osobine, inadžijstvo, ljubomora, pizma, „brojanja“ i „pamćenja“. Fatalizam i sindrom žrtve. I nešto što meni laički izgleda kao opšta emicionalna nezrelost i neostvarenost.
Sve to odlično ilustruje ona istorijska: zameri li ti se vladar (danas i: ministar, direktor, šef...), ne uvaži li tvoje mišljenje ili ti samo ne dadne po tvom skromnom uverenju zasluženu poziciju koju ti najbolje možeš da „pokriješ“ – ti ne doživljavaš samo njega za neprijatelja, već celu Crnu Goru. I spreman si da je prodaš ne za šaku dinara, već za šaku osvete onom ko tvoje umišljeno savršenstvo nije priznao i ispoštovao.
Nemam medicinsku kvalifikaciju za takve ocene - po školi sam pravnik, a po zanimanju novinar sa samo nešto više od 40 godina iskustva - ali meni to ovako, narodski, ne izgleda baš najnormalnije. Spremnost da se odbaci sopstvena država, „dabogda sve izgorilo“, ako nešto tvoje nije prošlo. Kao ono kad klinci igraju „na male goliće“, pa se onaj čija je lopta naljuti što ga nisu prvog izabrali, uzme loptu i ode kući. Samo što ti mali fudbaleri imaju 6-7-8-9 godina, a u slučaju države govorimo o odavno punoletnim i potpuno formiranim ljudima.
„Znaš, ne živiš ovđe, pa ne možeš sve da vidiš i ośetiš, kako se narod prozlio, kako se laže, kako se otima“ – rekao mi je relativno skoro veliki prijatelj, dok smo pili njegovo sjajno vino, a ja kmečao kako mi nedostaje ovaj krš i pogled ka jezeru i moru. Znam ja da mi dijasporci romantizujemo sve i da nostalgija zna da zamagli realan pogled. I da je moj prijatelj, a kao mlađi brat mi je – ljudina jedna prepuna ljubavi, u pravu; najzad i on sam se nekako sklonio u sopstveni mikro-kosmos, razočaran. Kao mnogi.
I potpuno ga razumem. Ne samo što se sve ono loše, zbog čega sve češće pomišljam da evakuišem svoju porodicu, iz Srbije nekako istorijski logično preliva u Crnu Goru. Već i zato što mi Crnogorci – i oni koji se tako osećaju, i oni drugi – imamo svoje brojne autohtone mane. A one se u praksi danas manifestuju u veoma širokom dijapazonu – od vršnjačkog nasilja u školama, preko prečestog javašluka u zdravstvenom sistemu ili rodno motivisanog nasilja u čijem je korenu shvatanje posedovanja drugog čoveka („Podsjeti me da te poslije dobro izdevetam, nijesam odavno“, „Čovjek si mi pa kako hoćeš“ – samo je scena iz filma maestralnog hroničara i karikaturiste crnogorskog mentaliteta, Živka Nikolića), do borbi za političke pozicije što, u stvari, predstavlja samo borbu za jesti hleba bez motike.
Kako stojimo sa lažnim diplomama? Znamo li koliko ih ima? Ko danas u Crnoj Gori realno sme da se uhvati u koštac s vlasnicima papira pribavljenog po povoljnoj ceni, samo da ne bude da ja nemam, a komšija ima diplomu? I s onime šta takve „kvalifikacije“ čine državi i privredi?
Da li da pomenem silna „dugovanja krvi“? Znamo li koliko se taj užasni srednjevekovni običaj još mota po crnogorskim glavama, istim onima koje sanjaju divotu Evropske unije, demokratske i na zakonima i državnoj pravdi zasnovane zajednice?
Ili, recimo, sve ovo šta se dešava sa ili oko crkve. Svestan sam ja šta SPC čini i regionu i samoj Srbiji, ali je pravo pitanje kako se na to reaguje. Vrlo brzo bi crkva kao takva bila postavljena na svoje mesto, da s jedne strane s njom nema koketiranja političara u jednom neformalnom interesnom paktu, a sa druge... Sa druge strane, bar u Crnoj Gori, je fenomen u „nasleđivanju“ idola: Tito, iza njega Sloba, onda Milo ili Momo, pa slavska ikona. Ovako ilustrovana sklonost ka idolopoklonstvu možda deluje i komično, posebno kad se zamisli smenjivanje fotografija na istom mestu u kući. Ali, taj stav je od samog početka ključna kočnica napretka crnogorskog društva. Ne bi crkva uzletela i dala sebi pravo da se meša u sve, a ponajviše stvari koje nemaju i ne smeju da imaju veze sa crkvom i religijom, da nema sklonosti ka pomodnom, bliskosti vladajućem, pripadanja stadu. Kritičan stav svakog građanina, nosioca suvereniteta, zauzdao bi i političare i popove.
Tako gledam i sve ovo šta prati opštu euro-euforiju. Svi misle da je „CG u EU“ već gotova stvar – ja sam već matori, a odavno cinik, i oprostite mi što ne delim vaš optimizam, znajući šta sve Moskva, pod Moskvom ležeći Beograd, i džentlmenski plaćeni (ležeći) službenici takvog Beograda u Crnoj Gori, mogu da urade. Ali, tek kao primer, već sama svađica oko toga ko ima veće zasluge za otvaranje pet poglavlja, a da se zaboravljaju oni koji su uopšte započeli taj proces, pokazuje sve naše mane kao naroda, celu dubinu ličnih frustracija i fragilnost bilo koje politike pred kompleksima.
Sad na to da dodamo sitnicu zbog koje će me, možda, okarakterisati kao jeretika ili plaćenika (najzad, ovo i pišem za „Bemaksov“ portal, zar ne?), ali – rekoh već – ja volim istinu u lice: koliko bi samo notifikovanje jednostavne činjenice o nekoj zasluzi „bivših“ olakšalo (da ne kažem – relaksiralo) političku zategnutost u državi? Pa onda zamislite kako bi to izgledalo kada bi svi bili spremni samo da priznaju činjenice i zasluge onih drugih i makar privremeno obustave pizme i napade?
Uz samo jedan jedini neprikosnoveni zajednički imenitelj: nezavisna Crna Gora i njen interes. Dobro, znam da u Crnoj Gori postoje ljudi kod kojih ono „nezavisna“ izaziva alergijsku reakciju, ali to je već za lečenje, a ne za novinski tekst, dočim sam ubeđen da ogromna većina ljudi ovde može da pojmi svu snagu, efikasnost i najzad ličnu korist od male nezavisne države na Jadranu, članice EU i NATO.
No, to je već domen visoke politike – a ona bi vremenom morala da postane i manje vidljiva i manje poželjna, posebno ne da ikome bude prvo i jedino zanimanje. Kako stoje stvari sa svakodnevnim životom običnog čoveka? Onom koji od plate ili penzije mora da plati stan, namiri komunalije, ode u prodavnicu, opremi dete za školu, kupi nešto od garderobe? Najzad, i da s porodicom otputuje na produženi vikend u tu istu Evropu, zadovoljstva radi, ili da obnovi nameštaj i belu tehniku. To je, po mom dubokom uverenju, osnovna i prelomna tačka svake vlasti.
Dobra stvar u Crnoj Gori je što se sve zna, i što se svako zna. Loša stvar u Crnoj Gori je što se sve zna, i što se svako zna. Sad ovo uvaženom čitaocu deluje kao da sam i ja zapao u šizofreniju, ili bar dejstvo onog sjajnog vina već pomenutog u tekstu. Ali, nije. Prva rečenica odnosi se na stvarno poznavanje, svest o realnom učinku, znanju i sposobnostima svakog pojedinca. Druga rečenica – na ono šta crnogorska čaršija, ili popularno - narod, izmisli, sazna iz „pouzdanih izvora“, zaključi na osnovu poznavanja (ili klevetanja) porodice, ili iskonstruiše motivisan nekom mržnjom ili zavišću.
I tako, dok polako cure poslednji sati jedne, užasnom tragedijom započete, a brojnim pojedinačnim mukama i polupraznim džepovima nastavljene, teške godine, možda i jeste pravo vreme da se razmisli o greškama i manama. Da bi bar neke od njih – realista sam, znam da ne mogu sve, to ide teško i sporo, ali bar neke – mogle da posle takvog suočavanja ostanu u staroj godini. Tek onda Nova godina ima svoj smisao, van uobičajenog neumerenog jela i pića „kao da je poslednje“ i rutinskih SMS i vajber čestitki.

Crnogorska šizofrenija

Turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan izjavio je danas, nakon sastanka sa predsjednikom Somalije Hasanom Šeikom Mohamudom, da je odluka Izraela da prizna Somaliland nezakonit i neprihvatljiv korak, dodajući da se time pokušava uvući Afrički rog u destabilizaciju.
Nakon jednostranog priznanja Somalilanda od strane vlade Benjamina Netanjahua, somalijski predsjednik Hasan Šeik Mohamud otputovao je u zvaničnu posjetu Turskoj.
Nakon održanog sastanka sa Redžepom Tajipom Erdoganom zaključeno je da izraelsko priznanje dodatno destabilizuje Afrički rog.
- Izraelska odluka o priznanju Somalilanda je nelegitimna i neprihvatljiva. Na izraelskim rukama je krv 71.000 naše palestinske braće - rekao je Erdogan.
Erdogan je takođe rekao da Turska planira da započne bušenje nafte i gasa na moru uz obale Somalije 2026. godine, u skladu sa bilateralnim sporazumom, dodajući da svojoj floti dodaje dva nova broda za bušenje.
Od 2011. godine, vlada Redžepa Tajipa Erdogana uložila je mnogo novca u Somaliju, osnovavši najveću tursku ambasadu na svijetu u Mogadišu i pruživši više od milijardu dolara humanitarne pomoći kao odgovor na sušu i glad.
Turska takođe upravlja velikom vojnom bazom u Mogadišu, dok turske kompanije upravljaju gradskim aerodromom i lukom. Hiljade somalijskih vojnika obučene su u Turskoj, kako u zemlji, tako i u bazi Turksom u Mogadišu.

Erdogan: Izraelsko priznanje Somalilanda je nelegitimno, na njihovim rukama je krv 71.000 naše braće

Cijene nafte na međunarodnim tržištima u utorak su se stabilizovale na oko 62 dolara, odražavajući rasplamsavanje tenzija na Bliskom istoku i neizvjesnost mirovnih pregovora za okončanje rata u Ukrajini te procjene o viškovima u snabdijevanju.
Na londonskom tržištu barelom se trgovalo po 62,19 dolara, što je 25 centi viša cijena nego u ponedjeljak. Na američkom tržištu barel je bio skuplji za 29 centi i koštao je 58,37 dolara, prenosi Hrportfolio.&nbsp;
Referentne cijene dan ranije skočile su više od dva odsto.
Pažnju trgovaca i danas je bila usmjerena prema istoku, na eskalaciju tenzija između Rusije i Ukrajine, nakon što je Moskva optužila Kijev za napad na rezidenciju predsjednika Vladimira Putina. Ukrajina je optužbe proglasila neutemeljenima i usmjerenima na remećenje mirovnih pregovora.
- Čini se da su trgovci sada prilagodili očekivanja, ne nadajući se napretku u postizanju mirovnog sporazuma između Ukrajine i Rusije u kratkom roku - rekao je analitičar UBS‑a, Giovanni Staunovo.
Kontinuirana američka blokada venecuelanske nafte te loši vremenski uslovi koji su obustavili isporuke putem naftovoda Kaspijskog naftovodnog konzorcijuma (CPC) takođe su podržali cijene u utorak.
Strahovanjima o snabdijevanju doprinijeli su i vazdušni napadi koalicije predvođene Saudijskom Arabijom na, kako tvrde, stranu vojnu podršku separatistima u Jemenu koje podržavaju Ujedinjeni Arapski Emirati.
Usprkos obnovljenim strahovanjima od mogućih poremećaja u snabdijevanju, i dalje postoji percepcija o prekomjernoj ponudi na svjetskom tržištu koja bi mogla ograničiti rast cijena, kažu analitičari.
Službeni podaci američke agencije za podatke o energetici (EIA) u ponedjeljak su pokazali da su američke zalihe nafte, u sedmici zaključno s 19. decembrom, porasle su 0,41 miliona barela. U prethodnoj sedmici pale su 1,27 miliona barela. Trgovci su očekivali pad zaliha od 2,4 miliona barela.
Odvojeni izvještaj Organizacije zemalja‑izvoznica nafte (OPEC) pokazuju da je barel korpe nafte njenih članica u ponedjeljak bio jeftiniji 97 centi i koštao 61,03 dolara.

Cijene nafte oko 62 dolara

Da klerikalizacija države Crne Gore metastazira i prijeti njenom uništenju kao sekularne i građanske države potvrđuje i najnovija odluka Vlade Crne Gore od 29.12. 2025. godine da nastavi da finansira rad vjerskih škola Medrese „Mehmed Fatih“ i vjerske škole Gimnazija „Sveti Sava”. Za 2025. godinu Vlada svakoj od ovih škola iz budžeta dodjeljuje po 800 hiljada eura.
Za svoju odluku Vlada se pozvala na član 139 Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju i član 56, stav 2, Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica.
Oba Zakona predviđaju da licencirane vjerske škole koje izvode javno važeće obrazovne programe imaju pravo da se finansiraju iz budžeta Crne Gore. Imaju pravo!
Ovdje se logično nameće pitanje da ako licencirane vjerske škole koje izvode javno važeće obrazovne programe imaju pravo da se finansiraju iz budžeta Crne Gore, da li privatne licencirane laičke škole koje izvode javno važeće obrazovne programe imaju isto pravo? Da napomenem da je Ustavom Crne Gore zabranjena je svaka neposredna ili posredna diskriminacija, po bilo kom osnovu (član 8 Ustava).
Ustavni sud bi morao da razmotri ustavnost članova ovih Zakona koji predviđaju finasiranje rada vjerskih škola u odnosu na član Ustava 14 o odvojenosti vjerskih zajednica od države. Dobro bi bilo da razmotre po ovom pitanju rješenja sudova u Sjedinjenim Američkim Dražavama, Francuskoj i Sloveniji.
Pošto pomenuti zakoni predviđaju da vjerske škole imaju pravo na finansiranje iz budžeta, postavlja se pitanje ko je odlučio da se ovim školama dodijeli novac, da ostvare to pravo? Odgovor je: Vlada, ali na osnovu čega? Na osnovu ispunjenja neustavnih zakonskih rješenja? Ne treba zaboraviti da je Vlada finansirala za osnivanje školu "Sveti Sava" i u godini kada nijesu imali učenika i nastave.
Očigledno je da Vlada oboljela od Crkva Srbije, da je klerikalizacija države u fazi metastastke bolesti. Crkvi Srbije se poklanja zemlja diljem Crne Gore, dodjeljuju joj se sredstva iz budžeta i evo gradi vjerska škola.
Ministar pravde koji će potpisati rješenje o transferu novca školama trebalo bi da odgovori na sljedeća pitanja: sa kim Vlada sklapa sporazum o finansiranju škole, sa vjerskom zajednicom ili sa školom? Opštim zakonom o obrazovanju je propisano da se taj ugovor potpisuje sa školom. Potpisuje li se sa Medresom? Da li je Medresa dobila licencu da bi imala pravo na finansiranje? Da li se zna, kada je u pitanju licenca, koliki broj učenika može da godišnje upiše vjerska gimnazija "Sveti Sava"? Ne zna, jer toga u licenci nema, ali to ne smeta ni Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija.
Kako su Vlada i ministar pravde donijeli odluku da se "Medresi" i vjerskoj gimnaziji za godinu dodijeli isti iznos sredstava? Postoji li neki pravilnik za dodjelu sredstava za finansiranje rada škola, da li Ministar pravde zna da ove škole imaju različite uslove za rad, da imaju različit broj učenika i angažovanih nastavnika? Da li je Ministru poznato da Zakon o slobodi vjeroispovijeti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica propisuje da se vjerske škole finansiraju srazmjerno broju učenika?
Ministarstvo finansija se pridružuje ovom bezakonju i daje pozitivno mišljenje za podršku vjerskim obrazovnim ustanovama, iako u budžetu za 2025. nijesu bila predviđena sredstva za to.
I na kraju, nešto neočekivano i neviđeno do sada. "U konačnom, ministar pravde mr Bojan Božović zaključiće sa vjerskim školama Ugovore o finansiranju tih obrazovnih ustanova u narednom petogodišnjem periodu."
Ko je došao na ideju i zašto da se uradi ovako nešto i može li to da se uradi i bude zakonito? Mandat ova Vlade prestaje 2027. godine, a Vlada potpisuje ugovor o finansiranju škola do 2030? Jedan od odgovora može biti ono što sam već napisao da je ova Vlada oboljela od Crkve Srbije i da se oni ne liječe od te bolesti.