Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta,
&nbsp;
Uvaženi Okrivljeni,
&nbsp;
Šta da Vam kažem?! Svakog dana u svakom pogledu bilježimo nekakav napredak I inovaciju. Evo, Dragan Koprivica izabran za direktora Doma omladine Budo Tomović, takozvanog KIC-a.
Šta je Koprivica, a mora bit direktor
E, falim te bože, pa smo I taj problem riješili i tu veliku ambiciju ispunili. To što je doktor Koprivica skoro pa vrsnik Buda Tomovića, nema veze. Mada… Kako je moglo da bude, ooodlično smo prošli! Šta bi da je profesoru doktoru ambicija bila da ode na Eurosong?! A da tekstopisac bude Bećir? Nema tog majčinog sina koji bi to spriječio.
A nije da nas I to zgibenije nije moglo zadesit. Koliko je samo oda doktor Koprivica Raoniću napisao, koliko je toplih riječi svakom Bobijevom građevinskom pothvatu posvetio. Koliko je cigli opjevao, koliko je laminata pohvalio… Nego, nas je bog pogledao, pa su ovi dragi ljudi što biraju direktora omladine, mudro promislili I doktora izabrali. Ne bi nam se drijemalo, da je bilo drugačije, sigurni budite.
Dakle, Koprivica zbrinut. Mašala!
Joanikijev “premijerski sat”
Nego, približava nam se još jedna godišnjica našeg Javnog servisa. Što bi rekao pjesnik – godine su prošle pune muka, a bogami da dodamo I fiskova. Petu godišnjicu već, u ime ove kuće, obilježava osoba koja se lažno predstavlja kao generalni direktor. I kako izgleda, kani tako I dalje. Ako se prisjetimo da je prije nekoliko dana, jedan od dvojice mitropolita, ničim izazvan, održao “premijerski sat” u udarnom terminu na RTCG, blagoslov za produžetak mandata već je dobiven! Da se ne lažemo, odlično zna Boris ko je na čelu prave Uprave za kadar. I sukladno tom poznaniju bira I zove sagovornike.
U emisiji koja se zove “Argumenti”, a više je bila “Naši talasi vašima u susret”, jedan od dvojice mitropolita, divno je zborio o smislu I besmislu, EU I položaju Crkve, bitku I nebitku, vjerskim školama I sličnim gorućim pitanjima našeg društva. Istovremeno, smireno I očinski, odgovarao je na nadasve provokativna pitanja buntovne mladosti, poput onog – da li je I zašto nije moguće ostati u svijest ako nijeste vjernik… I tako dalje I tome slično. Pritom, treba napomenuti, da je, kao što se moglo I zaključiti, pobunjena mladost u studiju, bila potpuno slučajno izabrana, što bi se reklo odokativno. Jedino, eto, možda se, prilikom odabira, insistiralo malo više da omladina prisutna u studiju, redovnost prisustva liturgijama nadredi pohađanju nastave. Eto, možda samo to. I nije se insistiralo da obuku mantije. Znači, maksimalno je poštovana ustavom garantovana sloboda garderobnog odabira!
Uglavnom, da sumiramo ovaj dio zapažanjem jednog mudrog građanina: “Ko misli da leleče - vakat mu je”!
&nbsp;
Programska šema svečarskog dana
&nbsp;
A, sad da predložimo, uvaženi Docentu, neke programske segmente koje bi valjalo realizovati na dan obilježavanja godišnjice RTCG.
*Predlažem da uređivački tim, zajedno sa menadžmentom, svečarski dan, umjesto kolegijumom, započne jednom liturgijom koja bi bila direktno prenošena na Prvom kanalu RTCG. Bio bi to lijep način izražavanja zahvalnosti onima koji su najzaslužniji za pozicije na kojima se nalazite. Mantije nijesu obavezne.
*Jutarnji program da otvori Andrija Mandić. Niko, kao on, nema takav osmjeh da nam poželi – Dobro jutro Crna Goro I odmah da pređe na pregled štampe. Gosti u studiju, za tu rubriku, dvojica mitropolita – Joanikije I Metodije. Da odmah znamo na čemu smo I šta nas čeka. Predložila bih da se u korpus glasila koja se prelistavaju uvrste I Svetigora, Slovo ljube, Sveviđe… Za tu, rekla bih, posebnu priliku, trebalo bi, radi bogatstva scenografije, ubačit I bronzu u obliku Pavla. Ako ne mogu da nađu onog što je pobjegao Metodiju, neka se izlije još jedna replika. Valjalo bi, da stoji između učesnika, kao važan detalj koji simbolizuje nagovještaj novih dana pomirenja.
*U okviru Jutarnjeg nezaobilazna je rubrika o stanju na putevima I cijenama nafte I benzina. Naravno, taj segment bi uredila I vodila Zdenka Popović.
*Pošto je bez igre I pjesme nemoguće zamisliti neki svečarski program, predložila bih da lakim plesnim korakom, u ritmu sambe, veliki studio optrči u nekoliko krugova Slađa Kaluđerović. Kad smo već kod muzičko-scenskog spektakla, kako da zaboravimo gore pomenutog doktora Koprivicu I tek sad prozvanog Milana Kneževića?!
*Priča o selu I poljoprivredi, uz neke male šale, bila bi rezervisana za ministra Jokovića. On će to odlično da iznese.
*Odmah, nakon njega, prelazimo na priču koja tretira novo doba. Tu već imamo spremnu rubriku. Jelena Nedović. Samo malo da uobliči već gotov rad – prije nekoliko dana je sa predstavnicima Kraljevine Saudijske Arabije imala koristan razgovor o razvoju I primjeni vještačke inteligencije u obrazovanju I zdravstvu. Ili… Ukoliko joj više odgovara, da ponovi izlaganje koje je već održala na nekom međunarodnom skupu – Rješavanje krize na Bliskom istoku. Bilo bi iznimno zadovoljstvo čuti ekspertsko izlaganje na jednu od ove dvije teme.
Lutajući i zalutali reporteri
*Nijesmo zaboravili ni javljanja uživo, sa terena. E, tu imamo dva lutajuća ili zalutala reportera, dvije komunikacijski iznimno vješte mlade nade – Vasilija Čarapića I Momčila Lekovića. Vasilije voli ekonomiju, pa neka trkne do pjace, neki pijačni barometar da uradi, a Momčilovom senzibilitetu više leži neka “crna hronika”. I, obavezno, da urade ankete sa građanima. Ako ih neko takne, neka zovu Šaranovića.
*Vremenska prognoza zaokružiće ovo prijepodnevno izdanje svečarskog TV programa. Branka Marković će, uz prigodan moleban, u ovom programskom segmentu zahvaliti bogu na kiši, suncu, snijegu I vjetru. Šta god da je, dobro je. Viša sila je u pitanju, pa da ne crnjačimo.
* Urednik I voditelj svih vijesti, tokom dana I noći, naravno bio bi Boris Bogdanović. Ako se zamori, kao zamjena uskaču Šaranović I Šćepanović. Vijesti svakako zahtijevaju malo adrenalinskog pretjerivanja, pa neka se išćejfe. Tu bi mogli malo I kostimografi da se iskažu, pa da recimo za Dnevnik u 19.30, urednik I voditelj, to jest BB, obuče kostim Supermena ili Spajdermena. Šta više voli.
Zvezde grand finala
*Popodnevni program, takozvani Raspašoj, vodio bi onaj jedan poslanik Demokrata što viče, ali ne mogu trenutno da se sjetim imena. E, tu bi svi, koliko ih ima u parlamentarnoj većini, mogli da kažu po nekoliko motivacionih rečenica – zašto je dobro da se oni i dalje žrtvuju na mjestima koja su ih zapala.
*Za kraj večeri malo humora i zabave. Voditelji: Milojko i Bečić. Ekonomski program, sektor bezbjednosti, male šale, dobar vic. Ionako to više niko ozbiljno ne doživljava, pa nemamo ni sinopsis. Neka to bude nekakvo praćenje toka (ne)svijesti učesnika. Baš nekako moderno, kako uostalom digitalni Milojko i analogni Bečić preferiraju - jedno jedinstvo suprotnosti.
I, grand finale - Veliki studio, svi učesnici, a Vi na podijumu, sa zdravicom i Bobijem, uz prigodan domaćinski govor i obavezan pozdrav - na mnogaja ljeta!
Završna scena - svi igraju i pjevaju.
Za moj pojam ovo je TOP!
Neka Vam bog podari mudrost i strpljenje, blagodarim.
&nbsp;
Tanja Šuković, generalni direktor RTCG ( kad može Bobi tako da se potpisuje, mogu vala i ja)

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Ko misli da leleče - vakat mu je!

Ako neko pogura sa strane i odluči da ovu zemlju gurne u haos, bojim se da sa ovakvim strukturama vlasti, koje su nesposobne, neznavene i bahate, nemamo mnogo šansi. Zbog toga moramo svi pojedinačno, kao građani, da budemo pametni, mudri i da ne dozvolimo da zarad nečijih tuđih interesa izgubimo mir u ovoj zemlji- kazala je u informativnoj emisiji ''24 sata'' na Televiziji E crnogorska novinarka Tanja Šuković.
- Čitav javni prostor pretvorio se u jedan veliki reality, sve manje smo ljudi sa onim osobinama i vrijednostima koje bi trebalo da nas krase i ovo što se dešava porodicama žrtava masakara na Cetinju je jedna velika mrlja na svima nama, &nbsp;kazala je Šuković, ističući da postajemo društvo bez empatije.&nbsp;
Osvrćući se na činjenicu da porodice žrtava u cetinjskim masakrima još uvijek čekaju pravdu, te da je jedan od preživjelih u masakru u Medovini tužio državu i Cetinje i zbog štete koju je pretrpio, Šuković je kazala da to potvrđuje sramni nedostatak odgovornosti.
- Čuli smo u ovom prilogu da advokat pominje odgovornost. Odgovornosti nema, ni objektivne ni lične. Ja bih rekla da je ono što je strašno i što nas ljudski najviše pogađa to da postajemo društvo bez empatije. Vidjeli smo da je gospodin Milojko Spajić tek poslije dužeg vremena primio porodice žrtava, obećao im ponovni susret za petnaest dana do kojeg nije došlo. Mislim da je takvo izigravanje sa patnjom i dostojanstvom ovih ljudi sramno- kazala je Šuković.&nbsp;
<h2>Sektor bezbjednosti apsolutno nesposoban</h2>
Izlive ksenofobije i mržnje prema turskim državljanima, kao posljedice incidenta na Zabjelu, te reakciju ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića, hapšenje pogrešnih ljudi i uvođenje privremenog viznog režima, Šuković vidi kao rezultat apsolutne nesposobnosti sektora bezbjednosti što se vidjelo i brojnim ranijim, kao i ovom slučaju.&nbsp;
Takođe, smatra da postoji mogućnost da je nekome nije odgovaralo da se ovo spriječi, jer kako kaže, prosto je nemoguće da ne možete da spriječite nešto što se danima unaprijed najavljuje.&nbsp;
- Mnogo je čudno da kad neko iznese lažni podatak da u Crnoj Gori ima 110 000 Turaka vi odmah ne izađete sa pravom informacijom koliko tih ljudi ima u Crnoj Gori. Mnogo stvari se dešavalo, koje ukazuju na to da sektor bezbjednosti jednostavno nije u stanju da se nosi sa ovim izazovima, kao ni sa mnogim drugim i ja stvarno mislim da je ovo moglo da se spriječi, ali da nije. Iz kojih razloga- da li je u pitanju nesposobnost, želja da se ne spriječi, ili kombinacija tih stvari, pokazaće vrijeme- smatra Šuković.
<h2>Separacioni strah od fotelje</h2>
Osvrnula se na ponašanje političkih elita u Parlamentu.
- Gledala sam zasijedanje Skupštine kada je bio premijerski sat i na mene je snažan utisak ostavilo obraćanje potpredsjednika Skupštine, gospodina Nurkovića, koji je imao potrebu da kaže nešto o prijetnjama na račun reisa Fejzića. Nakon toga se obratio Aleksa Bečić koji je, svojim poznatim birokratskim rječnikom, iznio niz frazetina koje ne znače ništa. Poslije toga je gospodin Nurković imao potrebu da se zahvali gospodinu Bečiću, a ja sam se pitala na čemu mu on to zahvaljuje: zato što su optužili pogrešne ljude; zato što je bio haos na ulicama; zato što je zemlja mogla da sklizne u haos- upitala je Šuković.
Smatra da je takvo ponašanje bilo jako tužno i nedostojanstveno.
Izostanak adekvatne reakcije ministra vanjskih poslova Ervina Ibrahimovića kada je ukinut bezvizni režim za državljane Turske, sagovornica Televizije E posmatra kroz problem koji ima većina u vladajuim strukturama (gospodin Bečić, gospodin Šaranović i Šćepanovič), a to je separacioni strah od fotelje.
- Oni ne bi htjeli, nijesu spremni da prihvate odgovornost i posljedice za činjenje ili nečinjenje. Takvo stanje stvari je opisao Džoni Štulić ''meni se dušo od tebe ne rastaje'', što je mislim slučaj sa Ibrahimovićem i pomenutom gospodom.
<h2>Opasne poruke u javnosti</h2>
Misli da je sve što se dešavalo prethodnih dana bilo organizovano, jer ovdje se vrlo malo stvari dešava spontano.
&nbsp;- Poruke koje smo čuli one noći bile su užasne, izazivale su stid kod dobronamjernih građana stid, uplašenost, zabrinutost i potrebu da se izvinimo turskim državljanima. Bilo je mnogo poruka, prvenstveno na društvenim mrežama, u javnim nastupima političara, koji su se utrkivali ko će više da potpiruje. Bilo je mnogo ružnih poruka na tzv. trovačnicama, tj. internet platformama koje se predstavljaju kao portali. Jedna od poruka koja mi je zapala za oko je da su ti mladići vaspitavani u duhu tradicionalne Crne Gore i da ne mogu da dozvole nekom da im napada sestre i majke. Pritom su oni mislili da turski državljani napadaju sestre i majke- upozorila je Šuković.
Šuković bi zato, kao sestra i majka, koja prati šta se dešava u Crnoj Gori, poručila toj zabrinutoj gospodi, da sestrama i majkama ovdje veća opasnost prijeti od domicilnog stanovništva.
- &nbsp;Neka se ta gospoda potrude da budu dobri sinovi, očevi, muževi, jer kako gledamo u crnim hronikama, svakog dana neka sestra i majka je žrtva porodičnog nasilja, maltretiranja i zlostavljanja, a to nije uradio niko sa strana, već ljudi iz njihovog okruženja- naglasila je Šuković.
<h2>''Neoosmanizam'' kao uvod u haos</h2>
Digitialni forenzički centar objavio je analizu kako su mediji i političari govorili o stranim državljanima, iz koje se vidi da se antiturski narativ pojavio mnogo prije samog incidenta u Crnoj Gori, u čijem kreiranju su učešća imali i političari i javne ličnosti.
- Meni to govori vrlo mnogo. Sami znamo da je prije izvjesnog vremena Turska prodala ili poklonila Kosovu neke dronove, a sjutradan je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić pomenuo termin ''neoosmanizam'', koji se proširio preko srpskih tabloida, i koji &nbsp;je vrlo brzo stigao i do nas. I ovdje kod nas se mnogo pričalo o ''neoosmanizmu'' kao nekakvoj islamizaciji Crne Gore i opasnosti od turskih državljana. Meni to govori da nekom odgovara da ovu zemlju gurne u haos. Meni to govori da je vrlo lako i jednostavno, da ova zemlja potpuno potone u haos. Iako se svi deklarativno zalažu da mi uđemo u EU, nekom mnogo odgovara i da mi ne uđemo u Evropsku uniju- poručila je sagovornica Televizije E.
Šuković ističe da se boji od uticaja sa strane, jer smo mi jako podložni tome, kao mala sredina koja nema tu snagu.&nbsp;
- Ako neko pogura sa strane i odluči da ovu zemlju gurne u haos, bojim se da sa ovakvim strukturama vlasti, koje su nesposobne, neznavene i bahate, nemamo mnogo šansi. Zbog toga moramo svi pojedinačno, kao građani, da budemo pametni, mudri i da ne dozvolimo da zarad nečijih tuđih interesa izgubimo mir u ovoj zemlji- poručila je Šuković.

Božena Miljić

Šuković: Ako neko sa strane gura ovu zemlju u haos, sa ovakvim neznavenim i bahatim vlastima nemamo puno šansi

Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta,
Uvaženi, uslovno osuđeni,
Imam nešto da kažem Raoniću Nezakonitom, te Vas ljubazno molim, takoreći zamoljavam, da mu Vi prenesete u pisanoj formi ili da mu izražajno pročitate, jer baš nešto nemam skoposti da smišljam etikeciju za pomenutog. Kao svaka praktična žena, koristiću već postojeći formular. Hvala!
Ali, prije nego krene pisanija – dužna sam izvinjenje hijenama, lešinarima i drugim životinjicama, što je svaka sličnost sa likovima koje ću pomenuti namjerna i smišljena.
Kao prvo, Raoniću dragi, nikakve SMS ili Viber poruke ne mogu promijeniti nepobitnu činjenicu, koja je i tebi vrlo dobro poznata – nezakonito si na čelu Javnog servisa! I tu je tačka, zareza nema.
Drugo. Znaš kako kažu – nema zdravih, ima samo nepregledanih. Tako ti je i sa ovim, predragi Borise. Nema naivnih poruka, ima samo nepresretnutih i nepregledanih! A u oba slučaja nije svejedno ko obavlja pregled!
E sad, poslije ovih mudrih rečenica, koje su kad malo bolje razmislim samo biseri u blato bačeni, ali ajde… da vidimo kako je Boris zgrabio priliku da još jednom od sebe napravi žrtvu i usput ponekog pljucne. Što je u konačnom i smisao i suština njegovog rada i djelovanja.
Elem, u pauzi praćenja putem monitora šta rade djelatnici RTCG, Nezakoniti je baš napregnuo moždani aparat smišljajući kako bi mogao da profitira iz “najveće od svih velikih afera” poznatije pod nazivom “kako da najlakše izbručimo i kriminalizujemo sve one što su nam odvratni”.
Odluči onda Boris da uzme dva slobodna dana i posveti se pisanju jednog kontempliranja na teme:
<ul><li> Zašto još nijesam kanonizovan i proglašen za velikomučenika;</li><li> Da li je moguće da je jedan ljudski stvor takva moralna vertikala kao ja;</li><li> Je li moguće da neko misli da ja ne treba da budem generalni;</li><li> Može li RTCG da funkcioniše, ne daj bože, bez mene;</li><li> Hoće li i zašto neće biti snimljen film o golgoti koju svakodnevno prolazim;</li><li> Zašto su svi ljubomorni na mene…</li></ul>
I tako dalje i tome slično… Brljanje ljudi mu nije problem, to može da sastavi kad oćeš. Plan je bio da svoje sočinenije odmah uturi na Fejsbuk. A to što on tamo objavi po automatizmu obreće se na portalu RTCG i to kao glavna vijest. I tako stoji 24 sata. Može vala i treći svjetski rat da izbije, to se ne pomjera.
Čujete vi za to, uvaženi docentu, i odmah vas uhvati napad panike. Znate vi dobro da Bobi ima neke smetnje u pisanju, pa krenuste da tražite savjet i konkretnu pomoć u velikoj zgradi koja se nalazi na obali Morače i u kojoj se okupljaju uglavnom oni koji su bili najviše biveni i mučeni tokom prethodnog režima, ali su nekim čudom preživjeli.
Elem, to što je ostalo od njih, na vaš poziv, okupi se da promisli kako da se iskoristi novonastala situacija. Skontaše oni odmah da je ovo prilika svih prilika da se opletu svi takozvani “novinarski bezbožnici” koji ne pripadaju novouspostavljenoj školi “pravoslavnog novinarstva”, pa da se udari po njima, preciznije, kako je i radni naziv operacije, da im se “skrati šklapač”.
E, sad, pošto je vaša ideja bila da se vrlo ozbiljno pristupi realizaciji, vi predložiste da se Boris, po svaku cijenu, spriječi da sam piše neko smatranje. Eto, šta je iskustvo. Znate vi odlično da vas je svaki put jad našao kad je Raonić odlučio da sam nešto “baci na FB”. Jedan od “preživjelih”, inače istaknutijih tužbalica iz reda onih koji plaču za onom mrcinom od Pavla, istupi prvi i reče: “Evo, napisaću ja nešto.” Vi streknuste. S pravom. Posljednji put kad je taj, podgojeni Vladimir Nazor, pisao za RTCG, krv je tekla potocima po bivšoj nam domovini, uneviste ste se i rekoste: “A šta mislite da to ipak napiše neko od naših najumnijih, istaknutih kulturnih stvaralaca i silu na sramotu dobitnika Trinaestojulske nagrade?”
Aha. Dakle – Dragan, Milutin ili Bećir? Kako kontamo, ako je potrebno da angažujemo najbolje što imamo, situacija je krajnje kompleksna.
Međutim, kako to obično biva i kad je najpotrebitije – Bećiru dolazi majstor za veš mašinu, Dragan u zatvoru priprema nastup, Milutin po Fejsbuku mora da izbrlja neke žene, jer onomad nije imao kad da sve pospremi. Dakle, oni, zbog ranije preuzetih obaveza, ne mogu. Nikako. U onu trovačnicu, odakle dopire kubanska muzika, smještenu u istoj zgradi, čak ni vi nijeste htjeli da svratite.
Tako pokunjeni izađoste iz te velike zgrade tog 8. oktobra, u 14:00, neobavljenog posla.
Ali, ali… Ima Boris rješenje… Pošto je dva dana pisao i brisao, jednostavno ne umije i ne zna, on pozva neke svoje kumove, prijatelje i saradnike da bace na papir nešto što je dovoljno suludo da svi odmah pomisle da je on to lično napisao, ali i da ima makar manje pravopisnih i gramatičkih grešaka nego što bi on to lično umrljavio. I ne bih ja tu čudnu skupinu mnogo opisivala, jer je to već davno uradio neko mnogo uman, napisavši knjigu “Jadnici”. I ne pominjem to kao jeftinu asocijaciju zbog naslova, naročito ne u pežorativnom značenju, nego zato što sam jako empatična i razumijem ljudsku muku. Zamislite kakva je to patnja kad vas godinama mržnja razjeda zbog jednog davno napisanog teksta znakovitog naslova – Kako korisno upotrijebiti kretena! I, ne, nijesam ja autor. Meni se ne oprašta nešto drugo. Koautorstvo jednog televizijskog dokumenta sa poetičnim naslovom – Svjedok božje ljubavi! Mada, ruku na srce, Boris nije nešto pogođen tim uratkom, ali jesu oni koji ga tu drže. A ne bi bilo dobro da oni posumnjaju u njegovu odanost.
Dakle, živimo renesansu primitivizma i revanšizma.
Nema više ni jednog principa u ovoj nesrećnoj zemlji, uvaženi docentu. Svi su zgaženi onog trenutka kad je neko dopustio da Boris i njemu slični dođu na mjesta na koja su došli.
I ona hrišćanska mantra “Ko tebe kamenom, ti njega hljebom” odavno je izgubila smisao. Ko to nije skontao, đavo ga je ponio. Stoga, svaki put kad me dragi Boris bude targetirao – dobiće tužbu!
Davno sam ja shvatila da “Ko tebe kamenom, taj tebe gađa”!
Neka Vam Bog podari mudrost i strpljenje, blagodarim.
Tanja Šuković, djelatnica Javnog servisa

Nezakoniti napregnuo moždani aparat da profitira iz “najveće od svih velikih afera”

Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta,
Uvaženi uslovno Osuđeni,&nbsp;
Svi smo čuli i kompletno građanstvo je informisano – Predsjednik Savjeta, to jest Vi i još troje Vaših kolega krivi ste za zloupotrebu službenog položaja prilikom izbora Raonića za generalnog direktora Javnog servisa. Tako kaže Sud i dodaje – Izričemo uslovnu kaznu, sedam mjeseci zatvora, ukoliko ponove (Vi i još troje Vaših kolega) krivično djelo u roku od dvije godine!
Ako Vam se čini da likujem, u pravu ste! Nije lijepo, ali šta ću. I ne samo ja. Sigurna sam da isto osjećanje dijele još desetine djelatnika RTCG. I bivših i sadašnjih. Ali, dosta o našem doživljaju, fokusirajmo se na Vas i još troje Vaših kolega. I, naravno Raonića.&nbsp;
Dakle, kako ja vidim aktuelnu problematiku - ako dotični nastavi da vas „brani“, doživotna Vam je sasvim izvjesna! Nego, što Vam ja zla oću, bolje da se Vi odreknete Raonića preko novina, da imate crno na bijelo. Pa onda to ovjerite i kod notara. Za svaki slučaj.&nbsp;
Ili mu nekako oduzmite mogućnost da piše. Otkud znam kako, preduzimajte nešto. Slomite mu kompjuter… Zakujte vrata na zgradi RTCG. Blokirajte mu pristup mrežama. Neka se penje po planinama (što viši vrh, samo da nema signala), igra igrice i petlja oko „zelene energije“.
Pa vidite i sami - kako on šta progovori, Vas đavo ponese. A, on za baksuz, napao pa smatra li smatra. Kao, brani Vas. Aha, baš!&nbsp;
Samo ga udaljite od sebe. Tako ste najbezbjedniji i manje rizikujete da Vas neka strkotina pogodi.&nbsp;
Ili… Radikalnija, ali samim tim i najefikasnija varijanta. Manastir! Ili Vi ili on!? Tamo ste najsigurniji. U svakom smislu. Ako me razumijete šta hoću da kažem?!
Mada, on bi, vjerovatno, odmah počeo da ugrađuje solarne panele na crkovnom objektu, pomutio bi monaštvo i sveštenstvo i sabornost bi otišla u pitu. Dakle, on da se ne primiče tamo. Mada, što se mene tiče, nemam problem s tim, dapače… &nbsp;
E, u Vašem slučaju to je druga priča - blisko Vam je okruženje, možete kao svaki naučni radnik nesmetano da tihujete, kontemplirate o smislu i besmislu, možete da napišete još jedan doktorski rad, ne morate od kuće da donosite ikonice, posna hrana i tako dalje i tome slično. Vi bi se savršeno uklopili. A i dokazali ste da ste spremni na žrtve i odricanja. Evo, recite mi – Kad bi Raonić zbog Vas rizikovao zatvor? Nikad, ja da Vam kažem. A, Vi?! Da Vam je iz očiju ispao mnogo jada. Pa, ne no je li?!&nbsp;
Mada, u vezi sa Vašim slučajem, nije samo Raonić problem. Slušala sam Vašeg pravnog zastupnika i prosto ne znam – Da li on Vas brani ili napada sudstvo? Ili Vas brani tako što napada sudstvo?&nbsp;
E, sad manji je problem što ja ne znam, ali je muka ako ni Vaš pravni zastupnik nije siguran šta radi.&nbsp;
A, bogami, nešto zebem… Tokom improvizovanog presa ispred zgrade Suda, u besjedi pod radnim nazivom „Vidite kakav sam pravni genije“, Vaš advokat je ustvrdio da je „Presuda pravno sumanuta i da je načinjena velika šteta za pravni poredak Crne Gore“.&nbsp;
Kako ne! Evo, ne može pravni poredak da se sastavi od tog udarca.&nbsp;
Dugo je besjedio Vaš pravni zastupnik. Baš duuugo. Čula sam, ne znam je li tačno, da kolegama koje prate dešavanja u Sudu, nakon besjeda dotičnog advokata, život pet para ne valja. Pada šećer, pritisak… ne mogu da ga otrgnu od mikrofona. Ma, muka živa. Što bi rekli - teško ga je slušat, a još teže prepričat! Ali, šta ćeš, ko nas pita. Težak je ovo posao!&nbsp;
I da ne bude da samo grinjam, moram i nešto pozitivno da kažem. O advokatu. U odnosu na onaj stajling „Mile Kitić nakon koncerta u Marinkovoj Bari“, ovaj look „Antonio Banderas, ali &nbsp;sa TEMU-a“, veliki je iskorak. Bravo!
I, za kraj, jedan citat sa portala rtcg: „Rijetko koja ličnost je prošla ono što je prošao generalni direktor RTCG Boris Raonić“. Obratite pažnju. U ovoj rečenici jedna riječ definitivno je uljez. Kad to skontate biće Vam jasno koja muka muči RTCG!&nbsp;
Neka Vam bog podari mudrost i strpljenje, blagodarim!
Tanja Šuković, djelatnica Javnog servisa.

Presuda

Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta, Uvaženi Okrivljeni, Oče Veseline, Kako smo jutros u “oslobođenoj, antifašističkoj Crnoj Gori”? Evo, pažljivo pratim kako Vaš i Raonićev Javni servis izvještava o zastiđu u selu Gornje Zaostro. Da, uvaženi Docentu, namjerno kažem da je ovo vaš Javni servis! Ovakva kuća nije moja, kao ni mnogih mojih kolega… A ne vjerujem da je kao svoju doživljava nijedan dobronamjeran građanin ove države.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250808130828_4ef60767b0949b78056051ca3681e93c465bdfa45bcaa643d8ded7cd15b248b3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250808130828_4ef60767b0949b78056051ca3681e93c465bdfa45bcaa643d8ded7cd15b248b3" data-rendition-name="original" width="742" height="435" loading="lazy" alt="rtcg"></figure>  Ovako ste postavili ovu bruku na portal! To je to, je li?! Ništa preklani, mučeni, silovani… Ništa fašizam, izdaja??? Pavle je “samo” četnički komandant, je li tako? Bravo! To je to balansirano novinarstvo, je li tako? E, pa “dragi” moji - ovo nije novinarstvo, ovo je skandal… Sramna, nedopustiva i nečuvena propaganda ratnog zločinca i ratnih zločina! A, jednom od dvojice mitropolita Crkve Srbije, Metodiju, koga citirate, preko Vas bih poručila: Metodije, odlična Vam je ideja da Pavla prebacite u crkvu. Još ako možete da se zaključate i progutate ključ. A da Pavla ostavite ovako prigodno ufašanog ovom plavom kesom za smeće. Ja mnim da mu to pakovanje savršeno odgovara. Pa ga odmotavajte po potrebi! Bilo bi dobro i da tu mantiju zamijenite odgovarajućom odeždom. Mislim, da promijenite stajling. Šta ce vam mantija... Kama, redenik, šajkača i kokarda su dovoljni. Mada, ne treba ja da vam objašnjavam. Znate vi to mnogo bolje od mene. I ne gasite, tokom noći, svijeće u crkvi. Znaju duše žrtava da pohode krvnike! U totalnom mraku, vjerujem, nije to prijatno. A Vi, uvaženi docentu, zajedno sa Borisom i Metodijem, možete da organizujete istraživački serijal, pod radnim naslovom: Pronađimo i otkopajmo Dražu! Imate materijala za sto godina. Mislim, ne bih da zvučim baš toliko zlurado, ali - Narodni heroj Jovo Kapičić je odnio tajnu u grob. UPS! Ne znam šta da vam kažem. Ostaje jedino da čekate da neko vaskrsne - ili Jovo ili Draža. Ja navijam za Jova. Uvijek! Neka Vam bog podari mudrost i stpljenje, blagodarim! Tanja Šuković, djelatnica Javnog servisa

Drljević sa Raonićem i Metodijem može da organizuje istraživački serijal „Pronađimo i otkopajmo Dražu!“

Prošlost nikad nije otišla iz Crne Gore - ocijenila je novinarka Tanja Šuković komentarišući prijedlog da jedna ulica u Podgorici dobije ime po Pavlu Bulatoviću - nekadašnjem ministru unutrašnjih poslova, odnosno čovjeku koji je neposredno odgovoran za deportaciju Bošnjaka i njihovo vraćanje u Republiku Srpsku, gdje su ih ubile snage Radovana Karadžića osuđenog za genocid i najteže ratne zločine.&nbsp;
Savjet za davanje prijedloga naziva naselja, trgova, ulica Glavnog grada dao je saglasnost da taj prijedlog ode u dalju proceduru, a Šuković, u intervjuu za centralnu informativnu emisiju 24 Sata na Televiziji E, kaže da se devedesete godine prošlog vijeka vraćaju na velika vrata u Crnu Goru.
- Ovo za Pavla Bulatovića je jedno duboko, moralno posrnuće, užasna nepravda prema ljudima potomcima žrtava. Sami znamo da je osnovna karakteristika crnogorskog čojstva da primiš onoga koji bježi od nevolje, da mu pružiš zaštitu. Pavle Bulatović je čovjek koji je neposredno odgovoran za vraćanje tih ljudi u Republiku Srpsku i za njihovu likvidaciju od strane Karadzićevih ljudi - rekla je ona.
Komentarišući izjave onih koji su u Savjetu koji su predložili da se po Pavlu Bulatoviću nazove ulica u Podgorici, Šuković kaže da su toliko afirmativno govorili da se na kraju pita da li su ti ljudi bezobrazni, ili, kako kaže, ne uključuju mozak.
<h2>Zloupotreba stradanja</h2>
Osvrnuvši se na obilježavanje godišnjice zločina u Velici koji se desio 28.jula 1944. godine i aspiracije Crkve Srbije da žrtve predstavi Srbima, kaže da su neke od žrtava njeni pretci, i da je riječ o zloupotrebi stradanja tih ljudi.&nbsp;
Podsjetila je i na izjavu mitropolita Srpske pravoslavne crkve Joanikija, koji je rekao da su žrtve u Velici upisane kao Crnogorci i Crnogorke, te da se moraju preimenovati u Srbe, jer tada, Crnogorci nijesu postojali.
- Ja sam Crnogorka, ne zato što sam birala, ne zato što se ja tako osjećam, nego sam Crnogorka i valjda ja bolje znam nego Joanikije šta je bila moja baba, šta je bila moja prababa. Njegova može da bude Peruanka, šta god, mene ne zanima, ja se ne bih petljala u to šta je njegova baba, ali ja bih molila da mi dopuste da su se moji preci izjašnjavali onako kako su se izjašnjavali i da ja to valjda bolje znam - istakla je Šuković.
Upozorava i da je karakteristična relativizacija uloge četnika u zločinu u Velici, a zna se da su logističari bili Princ Eugen divizija, Skenderbeg divizija, u kojoj su bili balisti i voluntari.
- Opasan narativ koji se nameće, užasno opasan i pogan jeste da se krivica za taj zločin pripisuje &nbsp;isključivo iz Plava i Gusinja, nameće se kolektivna krivica. Svi znamo da su voluntari i balisti bili dio organizovane nacističke formacije - naglasila je Šuković.
Navodi da je opasno što se bez novih istorijskih činjenica, već samo promjenom okolnosti i narativa destabilizuju temelji Crne Gore i urušava se suštinski identitet.
- Čini mi se da je konačan cilj da se obesmisli postojanje &nbsp;ove države i da će ta deklarativna priča o ulasku Evropsku uniju da dovede do toga da će u nju ući samo neka ljuštura, a ne država sa nekim istinskim vrijednostima. Bojim se da se udara na antifašizam i sekularnost - istakla je Šuković.
<h2>Propadanje</h2>
Komentarišući položaj medija i novinara u Crnoj Gori, kaže da je javnost njihova jedina zaštita od pritisaka i svih mogućih neprijatnosti koje se dešavaju.&nbsp;
- Sada na sceni mi imamo vladajuću elitu koja je jednostavno nedorasla ovom zadatku. Posljednjih pet godina smo taoci njihovih frustracija i neispunjenih ambicija, slušamo do besvjesti ispovijesti o tome kako su oni bili žrtve, kako nijesu bili ispunjene njihove ambicije, kako nijesu uspjeli da budu ministri sa 20, nego su postali sa 50 godina - istakla je Šuković.
Stalno se, cijeni ona, traži alibi za učinak koji apsolutna nula.
- Imamo na sceni jednu nesposobnu i neodgovornu elitu, sa viškom samopouzdanja i sa manjkom znanja, i bojim se da svaki njihov dan duže na ovim mjestima znači propadanje više ove naše države - zaključila je Šuković.
Cijelo gostovanje možete pogledati na Youtube kanalu TV E
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DVDNbgBuj-_8&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Šuković: Ljudi koji su predložili da ulica u Podgorici dobije ime po Pavlu Bulatoviću ili su bezobrazni - ili ne uključuju mozak

Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta,
Uvaženi Okrivljeni,
Oče Veseline,
Moram nešto sa Vama da podijelim. A, sa kim bih drugo?!&nbsp;
Elem, nije bilo tako davno, kada smo koleginica Snežana Rakonjac i ja, u svojstvu zainteresovane javnosti, prisustvovale ročištu u sudskom postupku Raonić protiv Čovića. E, tom prilikom, Nezakoniti Raonić, navikao da ga sudije tetoše, mrtav ladan i ničim izazvan, pred nadležnim sudijom, uputio je koleginici i meni prijetnje da će da uturi tužbu, jer smo, navodno, na lažnom bolovanju! Na našu opasku da bi sudija morao da reaguje, jer se u njegovoj sudnici ne osjećamo sigurno zbog prijetnji pomenute osobe, sudija, takođe mrtav ladan, reče da nije uočio apsolutno ništa što bi zaličilo prijetnji! Uz, naravno, sugestiju, da ako imamo nekih primjedbi izvolimo se obratiti Sudskom savjetu. Kako ne!&nbsp;
Eto tako. Neću da pominjem ime sudije, nijesam ni ja više blesava, ali ovo vam je živa istina. Imamo i svjedoke.&nbsp;
E sad, sudija koja je sramnim obrazloženjem presudila da „persona“ zvana Boris Raonić nije „vršila mobing“ nada mnom, 11. jula ove godine, donijela je presudu, treću u nizu, da je pomenuti nezakonito na čelu Javnog servisa!&nbsp;
Pa, sad Vi meni recite da ne postoji kosmička pravda?! E, postoji da je kolko miš!
Mislite da likujem? I pitanje i odgovor su tačni! I te kako…&nbsp;
I, da se razumijemo, ne mislim da će ova presuda nešto bitno da promijeni. U slučaju Nezakonitog. Promjenu će donijeti politička, a ne sudska, odluka. I svima nam je to jasno. Kao dan. Stvarnost je, znate, crna. Kao noć!
Ali, ovo je čak i za standarde aktuelne parlamentarne većine mnogo bruke. I mnogo kompromitacije.&nbsp;
Da podijelim još nešto s Vama – na drugom i posljednjem razgovoru sa predmetnom personom, rekla sam mu – Ispratila sam desetinu direktora, ispratiću i tebe, siguran budi!&nbsp;
I hoću! Možete jedino da me iznesete iz RTCG.&nbsp;
I, vrlo svjesno, ne zafrkavam se u ovom obraćanju. Ali, ne zato što sam preko noći počela ozbiljno da Vas doživljavam. Naprotiv!&nbsp;
Vama mora otvoreno, bez uvijanja i satire, otvoreno da se kaže – Dosta je više!&nbsp;
Prevršili ste svaku mjeru i sve granice lošeg ukusa. I, ako me pitate, nijedna vaša odluka niti me zanima niti obavezuje. Znate, isuviše godina, samopoštovanja i dostojanstva imam da bih ustuknula pred gorima od sebe.&nbsp;
Ova Kuća pretrpjela je svašta. I svakoga. Istrpjeće i vas. Ali, čak ni vi nećete uspjeti da uprljate ono što smo s ljubavlju i znalački utkali u temelje RTCG!&nbsp;
Ova Kuća je trezor kolektivnog sjećanja. Sve ono što smo radili, moje kolege i ja, dio je tog trezora. Zamislite kakva je to satisfakcija!
Vi i Vaš pulen samo ste grafička oznaka u istoriji RTCG. A i to je bilo spletom nesrećnih okolnosti!
Neka Vam bog podari mudrost i strpljenje, blagodarim.&nbsp;
Tanja Šuković, djelatnica Javnog servisa.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 66.6%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fjos-jedna-presuda-osnovni-sud-ocijenio-da-je-raonic-i-treci-put-nezakonito-imenovan&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta, Uvaženi Okrivljeni, Iako me ništa nijeste pitali, što me baš briga, biću slobodna da Vam podastrem moj stav o nekim dešavanjima.&nbsp; Što da ne. Znam da čitate ova pisma, pa evo još malo štiva. &nbsp; Elem, koliko sam uspjela da ispratim naš Nezakoniti, već duže, perčina se sa medijskim koncernom Vijesti. Pošto je „opštepoznato da se ne miješa u uređivačku politiku RTCG“, on tobože nešto napiše i postavi na Fejsbuk, a neki prilježni urednik to „slučajno“ vidi i procijeni da je taj uradak epohalno važan za širu društvenu zajednicu, pa se &nbsp;ta promisao automatski prenese na sve moguće platforme RTCG.&nbsp; Kontam da uredništvo smatra da građanstvu život pet para ne bi valjao ako &nbsp;ga ne prosvijetle promišljanja Nezakonitog Raonića.&nbsp; Evo, recimo neki djelatnik iz Plužina, ako ujutro ne pročita neko Bobijevo sočinenije, dan mu prop’o. A, znam i po sebi. Ja, ako ne vidim &nbsp;neku Bobijevu „aktuelnu misao“, uzmem pa čitam njegovo originalno djelo - „Program razvoja i rada RTCG u mandatnom periodu“. To je tako. &nbsp; Pa, evo da podijelim nekoliko „blistavih rečenica“ iz tog važnog dokumenta. „Oduvijek je rukovoditi ljudima, značilo rukovoditi Javnim servisom“. (Boris Raonić) Ili recimo ovo:&nbsp; „Nerijetko se finansijski tokovi u poslovnom entitetu porede sa mrežom krvnih sudova u tijelu živog bića, dalja metafora se nameće, novac bi predstavljao pandan krvi u organizmu“ (Boris Raonić) „Organizam RTCG trenutno kuca u ritmu 120/80“ (Boris Raonić) A, evo i ilustracije iz originalnog dokumenta:  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250711060748_f4dcdb967ab3a2b65aad4226cb49387464125e4b08c9954130f8501bea9da584.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250711060748_f4dcdb967ab3a2b65aad4226cb49387464125e4b08c9954130f8501bea9da584" data-rendition-name="original" width="713" height="548" loading="lazy" alt="Raonićeve misli dokument"> </figure>  E, sad pošto svi mi koji smo imali prilike da slušamo ili pročitamo Borisove kontemplacije, &nbsp;znamo da je odavno posvađan ne samo sa pomenutim koncernom, već je u mnogo lošim odnosima i sa sintaksom, &nbsp;pravopisom i gramatikom, kako u govornom, tako i u pisanom izražaju, pitamo se &nbsp;ko je žrtvovan da bude “Boris umjesto Borisa” na Fejsbuku?&nbsp; I, odmah da Vam kažem, uvaženi Docentu, na Vas uopšte ne sumnjam! Ako me razumijete šta hoću da kažem?&nbsp; Nego, da konačno vidimo jedan detalj iz pisanije „Borisa umjesto Borisa“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250711060748_bead4420f42563a1f1a191ecd2eb2ea5cd4101453ae254b9e0db0bb2d876cdd0.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250711060748_bead4420f42563a1f1a191ecd2eb2ea5cd4101453ae254b9e0db0bb2d876cdd0" data-rendition-name="original" width="1168" height="466" loading="lazy" alt="Ilustracija Raonić vs Ivanović"> </figure>  Dakle, da se razumijemo, nemam o ovim &nbsp;“bravurama” neko visoko &nbsp;mišljenje i što se mene tiče ovo perčinanje me ama baš ne zanima, ali korektnosti radi moram da konstatujem – kao i svakom božjem insanu „mila mi je tuđa bruka“, a i taj Fejsbuk „Boris umjesto Borisa“, makar, zna padeže.&nbsp; Elem... Da pratimo radnju. U Fejsbuk objavi, onoj koja je, pod naznakom hitno, prenešena na sve platforme RTCG-a, naš Nezakoniti kaže da se „u RTCG svakodnevno dešavaju sjajne stvari, recimo, novi studiji, dopisništvo preko Atlantika, od juče i nove skulpture u parku, kompletna crnogorska kinematografija dostupna na MNE Play-u i još mnogo toga“. Što bi rekao Bili Piton – Ajde?!&nbsp; A, kako objašnjavamo ovo?&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250711060748_0f09abac2db9c005313f52553b551f24a02e9b9ce993ad70aee86dd114eae78d.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250711060748_0f09abac2db9c005313f52553b551f24a02e9b9ce993ad70aee86dd114eae78d" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Današnji izgleg virtuelnog studija TVCG svečano otvorenog novembra 2020. "> <figcaption>Današnji izgleg virtuelnog studija TVCG svečano otvorenog novembra 2020. </figcaption> </figure>  Stoga, dragi naviknuti Borise da ti sve prolazi samo da ti proslijedim jednu mudru misao: „Možeš varati neke ljude sve vrijeme, ili sve ljude neko vrijeme – ali ne možeš varati sve ljude sve vrijeme”.&nbsp; Neka Vam Bog podari mudrost i strpljenje, blagodarim. Tanja Šuković, djelatnica Javnog servisa

Studio

Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta,
 Uvaženi Okrivljeni,
 
Pretpostavljam da ste kao istaknuti predstavnik „crnogorske elite“, kako Vas Nezakoniti Raonić voli predstavljati, s pažnjom odslušali gostovanje ovogodišnjih laureata za Trinaestojulsku nagradu – gospode Bećira Vukovića i Velja Stanišića.
Doduše, gostovanje je upriličeno na lokalnom Javnom servisu, Gradskoj RTV, ali to ne mijenja, svakako, težinu i dramatiku narečenog sadržaja.
Pošto, za divno čudo, Boris I Vi stoički ćutite na sva moja zapažanja, postaviću jedno retoričko pitanje: Možete li da zamislite u istoj prostoriji pomenutu „gospodu“ i GOSPODINA Miloša Karadaglića? 
Ja ne mogu, osim, možda, kao slučajne saputnike na nekom aerodromu, u nekom prevoznom sredstvu, nekoj čekaonici.
Čak mi je i ta slika prilično neprirodna, ali dešava se.
I tu se završava svaka , čak i potencijalna, poveznica nepovezivih Vuković&amp;Stanišić – Karadaglić!
Poslije ovog retoričkog pitanja, podastrla bih jedno kratko smatranje, pa ako hoćete čitajte, ako nećete… preživjeću.
Elem, primijetila bih da, koliko je teško i zamisliva prethodna slika, toliko je lako zamisliv, takoreći logičan i prirodan prizor: okvir u kojem ste zajedno Vi, Boris, Vuković, Stanišić!
Ništa prirodnije i logičnije. Savršena ilustracija onog što Crna Gora danas jeste, a nikako ne bi smjela da bude!
Ne bih Vas više zadržavala, blagodarim.
Neka Vam bog podari mudrost i strpljenje,
Tanja Šuković, djelatnica RTCG

Portret savremenog okvira

Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta,
Uvaženi Okrivljeni,
Obraćam se Vama i Bobiju, kao prekaljenim vizionarima i stratezima vaskolikog razvoja našeg Javnog servisa, nadaleko poznatog kao RTCG.
Vidim da je danas bilo svečano. I paradno. Otvoren Studio u Nikšiću, došle zvanice, stigao Predsjednik, valjalo ih je dočekati, čašicom razgovora okrijepiti i mudrim govorom pozdraviti. A, ko bi to drugi, osim Vas, mogao do naš “za fotelju zalijepljeni” Boris Nezakoniti. Od milošte zvani Bobi.
Elem, kao svaki dobroželateljni djelatnik Javnog servisa sa velikom radošću pristupila sam mom TV prijemniku kako bih s dužnom pažnjom propratila ovu dugo najavljivanu i željno iščekivanu ceremoniju. Svečano sam se obukla, kako i nalaže situacija, a koncentraciju sam podigla na maksimum kako ne bih propustila ništa od izgovorenog i učinjenog. E, sad, Borisa je malo teže slušat, ali ga je zato još teže prepričat. Sukladno tome, čvrsto usmjerenog fokusa, pratila sam radnju jer naš Boris “Strategiju razvoja” smišlja u letu. Ako koncentracija popusti dvije sekunde, umače projekat.
Dakle, uz sve te otežavajuće okolnosti, konsultujući tekst sa portala RTCG, kao ključnu stvar iz Raonićevog govora markirala sam da je otvaranje studija u Nikšiću “odgovor na metropolizaciju”. I sad je meni potpuno jasno zašto je Nevenka Macan, draga i uvažena koleginica, dobila otkaz. Nevenka je zagovornik metropolizacije! A, Boris je protiv toga. I potpuno je u pravu - jedino je logično i racionalno da ako si dopisnik iz Herceg Novog, ideš u Tivat. Svakog dana, trajektom. Pa, je li tako!?
E, sad, jedino me malo zbunjuje ono što sam čula - zašto je dopisnik iz Nikšića dobio stan u Podgorici? Aha, može biti da je to borba protiv “stambene metropolizacije”?!
Dakle, metropolizaciju smo riješili sad idemo na nastavak Strategije razvoja RTCG i ostale misterije.
Obznanio je danas Boris Nezakoniti da će RTCG, krajem ljeta, otvoriti dopisništvo u gradu Vašingtonu! Ko će to da finansira i u kojem dokumentu to piše, nemamo pojma. Ali, nek ide život. Ovdje je sve zategao, utegao, iskreirao, osmislio i sad je vrijeme da se pređe okean. Ako je suditi po ovdašnjoj organizaciji rada dopisništava, pretpostavljam da će taj hipotetički dopisnik živjeti u Njujorku. To je ta nekakva savremena, demetropolizovana organizacija rada i djelovanja. Normalno!
Samo se nešto pitam. Da li, zaboga, to naš Bobi sistematizuje neko buduće radno mjesto za sebe? Što da ne? Ako mu već nije “upalilo” da bude karijerni diplomata može vala da bude karijerni dopisnik.
Let’s Go, Bobi, možeš ti to!.
Kad uspijevaš da, upkos sudu i zakonu, neometano glumiš generalnog direktora RTCG, možeš vala i iz Vašingtona da izvještavaš. To ti je lako. Samo pogledaj nekoliko tekstova koji su objavljeni na portalu i udri. Evo, recimo, neka ti reper bude na primjer onaj tekst o “crnim trojkama”. Citiraš i potpišeš čovjeka koji o zadatoj temi nikakve izjave nije davao, niti ima kakve veze s tim. Ali, šta te briga. Ili, da navedemo primjer onog novinarskog izmišljaja, takođe sa portala. E, taj mi je omiljeni. Kad je trebalo da se naglasi podrška Andriji Mandiću u Parlamentu, uvedena je, jednokratno, nova forma - čitalac je kontaktirao Redakciju i izrazio želju da saopšti šta ga tišti i da će, ako se ne podrži Mandić, da pukne od tjeskobe i jada.
A Redakcija duševna, pa uvažila molbu. I objavila tekst. Građanin zavapio da se podrži Mandić! Pa, ko bi imao srca da odbije vapaj zabrinutog građanina? Konačno, dosta je više sa uštogljenim novinarskim pristupom. Uostalom, Raonić preferira takozvano može i ne mora novinarstvo, što u prevodu znači - ako nas uvate u laž, vadićemo se. Do tad, pravimo se mrtvi.
Uvaženi Docentu, da ne zaboravim da iskažem iskreno ushićenje činjenicom da ste izgladili odnose sa našim Predsjednikom. Dakle, sad ste Vi, Bobi i Milatović nešto kao BFF (best friends forever). Vala mi je milo! Nije bilo tako davno, kad je zamalo “pukla tikva”. Sjećate se, onomad, kad je Milatović imao “napad principijelnosti”, pa nije došao na proslavu Jubileja RTCG? Koliko se sjećam rekao je nešto kao da neće svojim prisustvom da vam daje legitimitet. Ali, eto, dobro je. Sad vidimo da taj pomenuti “napad” nije bio hroničnog karaktera. A i bili su, čini mi se neki izbori, dakle problem je definitivno bio akutne prirode.
Može biti da je Predsjednik dolaskom na otvaranje dopisništva odgovorio i Briselu? Na onaj Izvještaj u kojem biranim riječima govore o Bobijevom ignorisanju pravosnažnih sudskih presuda. Tako se djelima pokazuje Evropi koliko treba da vjeruje našem evropskom narativu.
E, zato smo danas mogli da vidimo nasmijani četverac, svečarski raspoložen i svijetloj budućnosti okrenut. Milatović, Kovačević, Drljević, Raonić. Slika za uspomenu i dugo sjećanje! Koliko mi se čini, na tom grupnom portretu, jedino Predsjednik nema problem sa sudom i zakonom? Ali ima jedna poveznica - iskreno čuđenje kako se nađoste tu đe ste?
Znam, Predsjednik će reći da je njegov primjer jedinstven u istoriji jer je na predsjedničkim izborima osvojio čudo božje glasova. Zaboravila sam koliko. Nije ni važno. Gospodine Milatoviću, samo jedan amandman - izuzetno poštujem instituciju Predsjednika, ali u onakvim okolnostima i plinska boca bi osvojila glasova koliko i Vi. Mržnja je, znate, najjači mobilizator i ujedinitelj. A kad mržnja zavlada, teška je to bolijest.
Srećom, koliko vidim, ministar zdravlja je razgovarao danas sa Joanikijem.
Dakle, dobili smo izvješće da je Crkva Srbije spremna da pruži nesebičnu pomoć unaprjeđenju zdravstvenog sistema! Znači li to da sad umjesto “izabranog ljekara” imamo “izabranog popa”? Ili i jedno i drugo? Hoće li nam pop bajati i čarati, jer za druge metode nije obučen, na latinskom? Ko nam daje upute - pop za doktora ili doktor za popa? Doznake i bolovanja? Šta s tim?
Znate šta, ako mogu da biram, ja bih ipak ostala u ovom postojećem zdravstvenom sistemu. Nemam ja kapacitet za te bolesti koje popovi mogu da liječe.
Dobar je meni Dom zdravlja, ako me razumijete šta hoću da kažem?!
Neka Vam bog podari murost i strpljenje, blagodarim.
Tanja Šuković, djelatnica Javnog servisa

Dopisništvo

Samo integrisanim pristupom, zasnovanim na zajedničkom razumijevanju kriminalnih ekosistema, Crna Gora i njeni partneri mogu efikasno pratiti, razbijati i onesposobljavati transnacionalne mreže koje prijete ekonomskim, bezbjednosnim i institucionalnim strukturama regiona, kazao je pomoćnik direktora Uprave policije za Sektor za borbu protiv kriminala Velimir Furtula.
Furtula i policijski službenik ovog Sektora Serđo Elezović prisustvovali su sastanku visokih predstavnika država članica EU, Zajednice latinoameričkih i karipskih zemalja (CELAC) i Zapadnog Balkana, koji je održan 20. novembra u sjedištu Evropske komisije u Briselu.
- Na osnovu uočenih trendova jasno je da budući odgovor na organizovani kriminal mora biti regionalno usklađen i globalno povezan. Rastuća međuregionalna mreža između Latinske Amerike, Evrope i Zapadnog Balkana zahtijeva jačanje analitičkih kapaciteta, proaktivnu razmjenu obavještajnih podataka i sve čvršću operativnu saradnju između partnerskih zemalja - rekao je Furtula.
Govoreći o rezultatima koje je crnogorska policija ostvarila u borbi protiv organizovanog kriminala, pomoćnik direktora policije je izdvojio akcije na suzbijanju krijumčarenja narkotika koje se sprovode u ekviru EMPACT platforme, u saradnji sa EUROPOLOM i drugim partnerskim službama, te iskazao spremnost za dalje jačanje bileteralne policijske saradnje kako sa partnerima iz regiona Zapadnog Balkana, državama članicama EU tako i sa zemljama Latinske Amerike, u cilju razbijanja kriminalnih mreža i presjecanja krijumčarskih ruta.
Sastanku eksperata na temu saradnje Evropske unije i zemalja Zapadnog Balkana o trendovima u vezi sa zloupotrebom i trgovinom narkoticima, prisustvovao je policijski službenik u Odsjeku za borbu protiv droga Serđo Elezović.
U kontekstu evrointegracione agende i ispunjavanja završnih mjerila u pregovaračkom poglavlju 24, Elezović je naglasio da je policijska saradnja sa evropskim službama za sprovođenje zakona u oblasti droga strateški prioritet, afirmišući saradnju sa Europolom i EU Agencijom za droge (EUDA).&nbsp;
On je ispred Uprave policije potvrdio spremnost pružanju punog doprinosa u borbi protiv krijumčarenja narkotika, mapiranju novih kriminalnih grupa, kao i otkrivanju i oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću.

Furtula: Odgovor na organizovani kriminal mora biti regionalno usklađen i globalno povezan

Institucije mogu biti efikasne, transparentne i otporne na korupciju jedino ako građani aktivno učestvuju u javnom životu. Bez aktivnih građana, nijedna institucija ne može postići svoj puni potencijal, posebno u vremenu u kojem se suočavamo sa krizom demokratije, kakvo je ono kojem danas svjedočimo. To je zaključeno na panelu “Aktivno građanstvo: Demokratija između lokalnih izazova i globalnih promjena“ na kojem su predsjednik i izvršni direktor Fonda braće Rokfeler (RBF) Stiven Hajnc i predstavnici civilnog društva u Crnoj Gori govorili o demokratskim izazovima današnjice. Programska direktorica Centra za demokratsku tranziciju, Milica Kovačević, podsjetila je da je Crna Gora kao kandidat za članstvo u Evropskoj uniji propustila nekoliko važnih prilika, ali da je sada za zemlju ponovo otvoren prozor mogućnosti.&nbsp; - Počinjemo ovaj razgovor sa nadom da nećemo propustiti ovu priliku i da nećemo ponoviti iste greške iz prošlosti - ocijenila je Kovačević uvodeći u razgovor. Stiven Hajnc, predsjednik i izvršni direktor Fonda braće Rokfeler, kazao je da se svijet danas suočava sa krizom demokratije, koja se, kako je naveo, razlikuje po obimu i prirodi u različitim državama i društvima.&nbsp; - Kontekst, naravno, mnogo znači. Ipak, čak i u Sjedinjenim Američkim Državama vidimo demokratsko nazadovanje i ozbiljan gubitak povjerenja u demokratske procese. U mnogim zemljama postoji zajednička nit: sve veći broj građana ne osjeća da im demokratija obezbjeđuje bolji kvalitet života. U Sjedinjenim Državama svjedočimo snažnom rastu ekonomske nejednakosti, zbog čega milioni Amerikanaca imaju utisak da njihov glas i njihov trud ne znače mnogo, da nemaju stvarnu moć kao građani. Mnogi počinju da vjeruju i da nemaju perspektivu u ekonomiji koja se brzo mijenja - ocijenio je Hajnc.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112213118_68137507b0d6f22dca862f36ce6a760492279bdfe9c1687a9a0af47751264389.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025112213118_68137507b0d6f22dca862f36ce6a760492279bdfe9c1687a9a0af47751264389" data-rendition-name="original" width="3906" height="2932" loading="lazy" alt="Sa događaja u Podgorici"> </figure>  Na taj način se, prema njegovim riječima, stvara zatvoreni krug ljudi u kojem, kako kaže ljudi gube osjećaj da mogu uticati na društvo, a takvo raspoloženje se dalje produbljuje i reprodukuje.&nbsp; - Dodatni izazov predstavlja i medijsko okruženje: danas svako može da izabere medije koji potvrđuju njegovo postojeće mišljenje, što ljude zatvara u informacione bablove i uskraćuje im širu sliku. To dodatno obeshrabruje građane - smatra Hajnc. Ipak, navodi i pozitivne primjere iz regiona i svijeta, navodeći da ono što se dešava u pojedinim mjestima uliva novu nadu.&nbsp; - Ono što rade studenti u Srbiji izuzetno je inspirativno i važno. Vidimo i primjer iz Njujorka. Ljudi mogu imati različita mišljenja o tome da li će gospodin Mamdani biti dobar gradonačelnik, ali nesporno je da je uspio da inspiriše čitavu generaciju Njujorčana da se aktiviraju na kreativan način. I to me vraća na početnu tezu - demokratija mora da isporuči rezultate. Gradonačelnik Mamdani sada mora da pokaže uspjeh. Isto važi i za druge kontekste: ako studenti i građani u Srbiji uspiju da doprinesu promjeni, sljedeća velika odgovornost biće da ta promjena donese stvarna poboljšanja u kvalitetu života svih građana, bez izuzetka - naveo je Hajnc. Maja Raičević, izvršna direktorica Centra za ženska prava, istakla je da su iskustva žena kroz savremenu istoriju veoma slična i da se brojna kršenja njihovih prava ponavljaju i danas. - Iako želim da budem optimistična, moramo biti svjesne da su teško izborena prava uvijek ranjiva i da njihov napredak nije linearan. Istorija nas uči da se nazadovanja dešavaju čim institucije oslabe ili kada se tolerišu diskriminatorne prakse. Podsjetiću da su devedesetih godina, iako su mnoga prava žena bila formalno priznata, najprije bila dovedena u pitanje upravo reproduktivna prava, nakon čega su uslijedili i drugi oblici urušavanja njihovog položaja. Paralelno sa jačanjem narativa o tzv. tradicionalnim vrijednostima, jačale su i patrijarhalne norme koje opravdavaju nasilje, mušku dominaciju i isključivanje žena iz javnog života - navela je Raičević. Raičević upozorava da se demokratski standardi i dalje lako potkopavaju, posebno kada se šalju političke poruke koje dovode u pitanje već zagarantovana prava. - Vidimo da se i u Crnoj Gori promovišu ideje koje su već ojačale u drugim zemljama i koje direktno ciljaju reproduktivna prava žena. Čak smo svjedočile pozivima da se "vratimo Bogu", što je retorika koju smo nedavno mogli čuti i u američkom političkom diskursu od predsjednika Trampa. Takvi narativi pokušavaju da ograniče prava žena i nijesu nimalo bezazleni. Dodatni problem je što postoje dobro organizovane i finansijski snažne konzervativne strukture koje intenzivno šire ove poruke, a društvo je i dalje veoma ranjivo na njih - ocijenila je Raičević.&nbsp; Zenepa Lika, arhitektica i ekološka aktivistkinja, ocijenila je da borba za životnu sredinu predstavlja jedan od najvažnijih stubova demokratije, jer povezuje građane, jača njihovu svijest o zajedničkom dobru i podstiče odgovornost institucija. Govoreći o svom iskustvu, Lika je podsjetila da je godinama živjela u Njemačkoj, gdje je, kako kaže, rano usvojila razumijevanje da demokratija nije data unaprijed i da zahtijeva stalni rad, posvećenost i građanski angažman. Lika je naglasila da je u svoj aktivizam ušla iz državnog sistema, kroz funkciju koju je ranije obavljala, ali da su presudnu ulogu u njenom daljem angažmanu imali ekološki pokreti i civilno društvo. - Nisam mogla da napredujem u borbi za javni interes bez podrške nevladinih organizacija i ljudi koji su godinama stvarali temelje ekološkog društva. Oni su bili svjetlost koja me je vodila kroz sistem koji ne funkcioniše onako kako bi trebalo - poručila je Lika.&nbsp; Priroda nas, kaže spaja.&nbsp; - U njenoj ljepoti i raznolikosti nema nacionalnosti, jezika, boje kože. Svi smo jednaki pred njom i odgovorni da je štitimo. To je najdirektniji način da osjetimo šta demokratija zaista znači - rekla je Zenepa Lika. Darko Ivanović, direktor nevladine organizacije "35 mm", rekao je da su mediji često dio problema, a razlog je kaže to što su često pod snažnim uticajem politike.&nbsp; - To je naslijeđe koje vučemo još od vremena komunizma, a zadržalo se i kroz sve promjene koje su se u međuvremenu desile. Nažalost, ni ova, ni prethodne vlade nijesu učinile mnogo da tu praksu promijene - ocijenio je Ivanović. Ivanović smatra da ljudi danas demokratiju doživljavaju i „konzumiraju“ kroz medije, a posebno kroz nove medijske formate.&nbsp; - Kratki, brzi sadržaji sa društvenih mreža, postali su moćniji prenosnici informacija od tradicionalne televizije. Ipak, klasični mediji i dalje imaju snažan uticaj, jer mnogi građani i dalje svakodnevno gledaju vijesti i prate emisije u kojima dvoje ljudi pričaju jedni sa drugima - naglasio je on.&nbsp; Ivanović je ocijenio i da mlada publika, koja svoje stavove formira na društvenim mrežama, odlučuje o kvalitetu demokratije.&nbsp; - To su ujedno i građani koji najmanje izlaze na izbore. Ukoliko se ta grupa ne probudi, biće teško očekivati stvarne promjene - ocijenio je Ivanović.&nbsp; Hajnc, govoreći o podršci civilnom društvu koje radi na jačanju demokratskih procesa, ocjenjuje da suština demokratije ostaje nepromijenjena kroz vrijeme, te da ona postoji i funkcioniše samo zahvaljujući građanima. - Institucije mogu biti efikasne, transparentne i otporne na korupciju jedino ako građani aktivno učestvuju u javnom životu. Zato je za Fond braće Rokfeler građansko angažovanje podjednako važno kao i jačanje institucija. Bez aktivnih građana, nijedna institucija ne može postići svoj puni potencijal - ocijenio je Hajnc. Zato je, zaključuje Hajnc, za njihovu fondaciju, posebno zadovoljstvo što mogu podržati organizacije u Crnoj Gori koje rade na osnaživanju žena, zaštiti životne sredine, podsticanju mladih da se uključe u društvena dešavanja i razvoju građanskih inicijativa.&nbsp; - Demokratija nije samo dan izbora. Izbori jesu ključni, ali demokratija ne počiva samo na njima, niti samo na institucijama, podjeli vlasti ili ustavnim mehanizmima. Sve je to neophodno, ali nedovoljno bez građanskog angažmana. Demokratija je prije svega kultura i način zajedničkog života, koji se njeguje svakoga dana - zaključio je Hajnc.&nbsp;

Hajnc: Bez aktivnih građana nijedna institucija ne može postići puni potencijal

Predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš, ove godine, za razliku od prethpdne dvije, odlučio je da bojkotuje dan grada na čijem je čelu, pa tako nije prisustvovao svečanoj sjednici Skupštine opštine, objašnjavajući na društvenim mrežama da ne želi da slavi podjele i da je 20. novembar najtragičniji dan 20. vijeka. - ...tadašnje „nove vlasti“ su bez suda i suđenja strijeljale desetine civila – ideoloških neistomišljenika. ...Iz poštovanja prema žrtvama i njihovim porodicama nijesam prisustvovao današnjoj svečanoj sjednici – napisao je on. Poručio je i kako se svaki zločin „mora osuditi bez obzira sa čije strane dolazio“, - Mi želimo istinsko pomirenje a do njega ne možemo doći ako slavimo datume koji vrijeđaju najintimnije emocije bilo kog našeg građanina – napisao je Vraneš.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112213110_79964f7ca69eea5f21147b2c6ffcd5eecee067cb0179ea57e33123c6f9e55c95.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025112213110_79964f7ca69eea5f21147b2c6ffcd5eecee067cb0179ea57e33123c6f9e55c95" data-rendition-name="original" width="810" height="1402" loading="lazy" alt="Sario Vraneš"> </figure>  U drugoj objavi je poručio da je pitanje vremena „koja će vlada, trenutna ili neka iduća, čuti glas svog naroda i dati saglasnost odluci lokalnog parlamenta da dan opštine Pljevlja bude 27. oktobar“... Pitali smo ga koji su razlozi „naknadne pameti“ da za razliku od prethodne dvije godine, ove bojkotuje svečanu sjednicu, ali nije odgovorio. Loklani parlament u septembru 2023. godine usvojio je prijedlog Vraneša da 27. oktobar bude dan opštine, a inicijativu je podržala i Crkva Srbije. Na dan glasanja odbornicima se obratio episkop mileševski Atanasije pozivajući ih da glasaju da se dan kada se praznuje Sveta Petka zvanično proglasi za dan opštine, uz konstataciju da će na taj način „podići ruke za oslobođenje od ostataka bezbožnog komunističkog nasljeđa“. Prijedlog je podržalo 19 odbornika Nove i Demokratske Crne Gore, protiv je bilo devet dok je bio jedan uzdržan odbornik. Pljevlja su u Drugom svjetskom ratu, 20. novembra 1945. godine oslobođena od fašističkog okupatora.&nbsp; Prijedlog za promjenu dana opštine podržali su odbornici Nove srpske demokratije, Demokratske narodne partije, Pokreta za Pljevlja, Ujedinjene Crne Gore, SNP-a i tri odbornika Demokrata. Jedan odbornik Demokrata bio je uzdržan, dok su protiv bili odbornici DPS-a, Bošnjačke stranke i Građanskog pokreta URA. Odbornici Pokreta Evropa sad sjednicu su napuštili prije glasanja. Do danas, međutim, nijesu dobili saglasnost Vlade za takvu odkuku. - Ništa mi nije jasno ovo saopštenje našeg voljenog preśednika opštine Pljevlja. Čovjek prošle godine ode na Stražicu, položi vijenac, zapali svijeću, stane pred kamere, održi govor, prisustvuje svečanoj sjednici Skupštine Opštine Pljevlja… i sve to povodom 20. novembra. I onda ove godine – kaže da 20. novembar dijeli ljude i da zato neće doći. Pa čekaj, predsjedniče… Ako je 20. novembar dan podjela, šta si radio prošle godine? Ako nije bio dan podjela onda, kada si polagao vijence i slavio, kako je odjednom postao dan podjela danas? A ako jeste, zašto si tada ćutao i učestvovao – napisao je na društvenim mrežama građanski aktivista iz Pljevalja Pavle Čolović. Politika u Pljevljima, kako je napisao, postala je najskuplji teatar apsurda – svake godine nova predstava, novi scenario, isti glumci. - Jedna godina za jedinstvo, druga godina za podjele. Zavisi kako vjetar duva i od koje publike se traži aplauz. A Pljevljima treba jedinstvo, rad i istina - ne dnevno-politička akrobatika – zaključio je Čolović. Vraneš, međutim, u kontinuitetu proizvodi afere kojima pokušava da „saoizuje“ Pljevlja. Izruguje se građanskom, multietničkom, multikulturnom karakteru ovog grada. Urušava antifašističke temelje grada, slavi fašistički četnički pokret, izruguje se Državi Crnoj Gori slaveći i obilježavajući praznike tuđe države – Srbije, provocira organizacijom svečanosti na kojima se slavi i promoviše ta tuđa država – poput svečanog otvaranja prvog kružnog toka u ovom gradu, kada su članice i članovi folklorne grupe bile obučene u srpske nacionalne nošnje... Na brojnim svečanostima, umjesto crnogorske državne himne, intonira se srpska. Otvoreni je obožavatelj četničkog pokreta, sa pozicije predsjednika Opštine čini koliko je u mogućnosti da doprinese reviziji istorije, o čemu svjedoči i inicijativa za izmjenu datuma Dana opštine, a Opština je finansirala i knjigu kojom se veličaju vođe četničkog pokreta... Vraneš matičnom državom smatra Srbiju. Blizak je Crkvi Srbije i redovan je gost u Beogradu, kod srpskih zvaničnika. Vladika Mileševske eparhije Crkve Srbije Atanasije odlikovao ga je prošle godine ordenom „Bijelog anđela“ kada je poručio da je svetosavski jedini put spasenja i zaključio obraćanje riječima: „Dogodine u Prizrenu“. Prizren je grad na Kosovu, a poruka „dogodine u Prizrenu“ je pozdrav srpskih nacionalista koji promoviše težnju velikosrpskog državnog projekta da osvoji dio kosovske teritorije. &nbsp;

Vranešu Dan oslobođenja Pljevalja od fašističkog okupatora najtragičniji dan 20. vijeka

Nadležne inspekcije zabranile su rad u privatnoj zdravstvenoj ustanovi – Ambulanta pedijatrije „Unimedica“ u Ulcinju u kojoj je liječen devetogodišnji dječak iz Bara koji je preminuo, saopšteno je iz Ministarstva zdravlja.
Zdravstvena inspekcija Ministarstva zdravlja je, u saradnji sa Inspekcijom rada, Inspekcijom zaštite na radu i Poreskom inspekcijom, sprovela je zajednički inspekcijski nadzor u privatnoj zdravstvenoj ustanovi – Ambulanta pedijatrije „Unimedica“ u Ulcinju kako bi ispitala okolnosti tragične smrti djeteta uzrasta devet godina.&nbsp;
- Tokom nadzora utvrđen je veći broj nepravilnosti u radu ove ustanove, iz nadležnosti svih uključenih inspekcija - navedeno je u saopštenju Ministarstva zdravlja.
Kako su rekli u tom resoru, na osnovu nalaza, zdravstvenoj ustanovi izrečene su zakonom propisane kazne, a njen rad je zabranjen.
- Ministarstvo zdravlja nastavlja da preduzima sve potrebne mjere radi utvrđivanja svih relevantnih okolnosti i zaštite javnog zdravlja. Javnost će biti blagovremeno informisana o svim daljim koracima i rezultatima postupka - poručeno je iz Ministarstva zdravlja.
Primorski portal objavio je 16. novembra da je dječak preminuo dan ranije, odnosno tri dana nakon što je dobio boginje, imao visoku temperaturu, zbog čega su ga roditelji nekoliko puta vodili kod ljekara.
Više državno tužilaštvo u Podgorici formiralo je predmet povodom smrti devetogodišnjaka u Baru.
Taj medij je objavio da su roditelji dijete poveli na pregled i pedijatru u Opštu bolnicu Bar tokom noći između 14. i 15. novembra, ali da je dežurni pedijatar procijenio da pacijenta te noći ne hospitalizuje. Zdravstveno stanje dječaka se dodatno pogoršalo kroz nekoliko sati, a u subotu ujutro je preminuo.
Više državno tužilaštvo u Podgorici formiralo je predmet povodom smrti dječaka.

Ministarstvo zdravlja: Inspekcije zabranile rad u privatnoj zdravstvenoj ustanovi u kojoj je liječen preminuli dječak

Slučaj mlade Podgoričanke koja skoro godinu odbija da preda kćerku bivšem suprugu, jer je on, kako tvrdi, fizički zlostavljao kada je posljednji put bila kod njega, otvorio je brojna pitanja razumijevanja, znanja i poštovanja međunarodnih konvencija o pravima i zaštiti majke i đeteta, kako pravosudnih institucija, tako i službi zaduženih za praćenje sprovođenja sudskih odluka i njihovog uticaja na psihičko i mentalno zdravlje đeteta. &nbsp; Pogotovo je upitno njihovo razumijevanja dječijih prava u svjetlu činjenice da uporno insistiraju da prinude djevojčicu da boravi kod oca, iako ona to odbija, a išli su dotle da je majka po nalogu suda u oktobru završila u zatvoru, iako je tada bila u sedmom mjesecu rizične trudnoće, zbog odbijanja da preda dijete. Poslije desetak dana puštena je na slobodu po odluci Ministarstva pravde. <h2>INSTITUCIONALNO NASILJE</h2> Dok je bila u zatvoru institucije su u dva navrata probale da predaju djevojčicu ocu, ali oba puta bezuspješno, jer je ona odbila da ide sa njim. Jedan od izvršitelja prijetio je tada babi djevojčice da će im se „obiti o glavu“ što dijete neće da ide kod oca, a predlagao joj je i da je ostavi i pobjegne, kako bi je oni predali ocu?! Te detalje Portalu ETV prenijela je porodica mlade Podgoričanke. A onda je 30. oktobra Služba za djecu i mlade Centra za socijalni rad dostavila Osnovnom sudu u Podgorici nalaz i mišljenje broj 0101-31054/2025-2, koji su potpisale J. M. - psihološkinja, J. O. - socijalna radnica i I. S. članica komisije, u kojem se konstatuje „da su se stekli uslovi“ i da predlažu „da sud preispita roditeljsko pravo majke“, odnosno da smatraju „da je svrsishodno ograničenje njenog roditeljskog prava“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251121071112_d57cc0d8fbc0964c6eca1fde76eb12e7c9732b5eb3d06a077a86367cab7626a3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251121071112_d57cc0d8fbc0964c6eca1fde76eb12e7c9732b5eb3d06a077a86367cab7626a3" data-rendition-name="original" width="1200" height="900" loading="lazy" alt="Centar za socijalni rad"> <figcaption>Podgoričanka podnijela krivičnu prijavu protiv Komisije Centra za socijalni rad(Photo: Centar za socijalni rad u Podgorici)</figcaption> </figure>  U međuvremenu, po nalogu suda, odnosno sutkinje Ine Hrković, koja je na zatvorsku kaznu osudila Podgoričanku i naložila u oktobru da bude sprovedena u zatvor, sudska vještakinja, psihologica Radmila Stupar Đurišić dostavila je 10. novembra nalaz i mišljenje u kojem je, pored ostalog, konstatovala da dijete ne pokazuje emocionalnu bliskost sa ocem, već ga doživljava kao prijetnju?! - Sutkinja Ina Hrković je tokom višemjesečnog postupka uporno sprovodila mjere koje su imale za posljedicu traumu i patnju djeteta i mene, u visokorizičnoj trudnoći, iako je bilo jasno vidljivo da dijete uporno odbija kontakt sa ocem. Pred prisutnim službenim licima je plakala, vrištala, fizički odbijala kontakt i u više navrata uriniralo od straha pred samom sutkinjom, jasno govoreći: „Ne želim da ga vidim“, „Ne želim da idem kod njega“. “On me tuče“ – kazala je za Portal ETV Podgoričanka. Ona je ogorčena na postupanje sutkinje Hrković, protiv koje je podnijela i krivičnu prijavu, ali i na mišljenje Komisije Centra za socijalni rad koja je predložila da se djevojčica povjeri ocu, a da je majka gleda u kontrolisanim uslovima. - Ova lica su, tvrdim, povezana i instruisana od mog bivšeg supruga. Cijenim da to nije tako, službena lica se ne bi ponašala na takav nezakonit način i kršila osnovna ljudska i dječija prava. Uprkos mojim pisanim zahtjevima za obustavu postupka, pozivanju na zaštitu djeteta i na sopstveno zdravstveno stanje zbog visokorizične trudnoće, sutkinja Hrković nije prestala. Naprotiv, organizovala je moje lišenje slobode putem Viber aplikacije, što je protivno svim propisima o postupanju suda i potpuno nezakonito – ističe naša sagovornica. Podsjeća da je u zatvoru provela 11 dana, a da su za to vrijeme nastavljeni „pokušaji prisilnog oduzimanja djeteta, iako su stručni nalazi Centra za socijalni rad i ljekara jasno ukazivali na štetnost takvih radnji“. <h2>NOVI NALAZ VJEŠTAKA</h2> - Da dijete ne smije silom da se preda ocu potvrdio je i nalaz sudske vještakinje Radmile Stupar Đurišić. U njemu nedvosmisleno piše da „dijete pokazuje izražen strah, anksioznost i odbijanje kontakta sa ocem“, da „tokom razgovora sa psihologom, dijete je jasno i uporno verbalizovalo odbijanje ('Ne želim da ga vidim', 'Ne želim da idem kod njega')“, „navodi konkretne opise fizičkog nasilja ('Udarao me u stomak', 'Bio me koprivom po nogama')“, „dijete pokazuje visoku unutrašnju napetost, izraženu bespomoćnost i intenzivne emocije“, „ne pokazuje znakove emocionalne bliskosti sa ocem, već ga doživljava kao prijetnju“, „prisutan je osećaj nesigurnosti i potreba za zaštitom“... Iz nalaza jasno proizilazi da je dijete prema ocu razvilo strah, osjećaj ugroženosti i nedostatak emocionalne sigurnosti, što je upravo ono na što sam mjesecima upozoravala – da se mom djetetu nasilnim kontaktima nanosi ozbiljna psihološka šteta – ogorčena je Podgoričanka.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112107118_654f5beb5eaeac9e98a0152882f89aa30fce5d88d9fe884d6d59b6a4e6c9c79d.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025112107118_654f5beb5eaeac9e98a0152882f89aa30fce5d88d9fe884d6d59b6a4e6c9c79d" data-rendition-name="original" width="1118" height="745" loading="lazy" alt="Osnovni sud u Podgorici"> <figcaption>STIGAO NOVI NALAZ VJEŠTAKA: Osnovni sud u Podgorici(Photo: Osnovni sud u Podgorici)</figcaption> </figure>  Kategorična je da je sutkinja Hrković svojim postupanjem u ovom predmetu kršila preporuke stručnih institucija, prava djeteta i pravo na porodični život.&nbsp; - Time je ne samo prekršila profesionalne i etičke standarde, već je i narušila osnovna ljudska prava djeteta i majke. Njeno postupanje, od organizovanja lišenja slobode putem Vibera, do upornog sprovođenja radnji koje su uzrokovale psihičku traumu djetetu, zahtijeva punu institucionalnu reakciju i sankciju. Ovo nije samo moj lični slučaj. Ovo je pitanje odgovornosti sudstva i zaštite djece u Crnoj Gori. Dužnost svakog suda je da štiti dijete – ne da ga prisiljava da se suočava sa strahom, nasiljem i traumom – zaključila je sagovornica Portala ETV. Psihološkinja je u nalazu decidirana da „sprovođenje odluke o kontaktima ili predaji djeteta mora biti postupno, bez prisile i u sigurnom prostoru“, te da je potrebno da prije svakog pokušaja dijete bude emocionalno pripremljeno i da bude obezbjeđeno prisustvo stručne osobe koja ima izgrađen odnos povjerenja sa djevojčicom. - Svaki pokušaj prinudne primopredaje može dovesti do traumatskog reagovanja i pogoršanja emocionalnog stanja djeteta. Neophodno je paralelno uključiti dijete u psihološku podršku i rad sa roditeljima u cilju smanjenja konflikta i olakšavanja procesa prilagođavanja – piše u nalazu sudske vještakinje, kao i da je „majci predočeno da ukoliko ne pripremi dijete na kontakt sa ocem njene roditeljske kompetencije mogu i biće ispitane“. Psihijatri N. P. i S. K, te psihološkinja N. Š. U aprilu su uradili nalaz i mišljenje u kojem su konstatovali da dijete nije doživjelo traumatsko iskustvo, već ponavlja naučene fraze od majke. Podgoričanka je kategorična da je to laž, zbog čega je protiv ovog tima vjeeštaka podnijela krivičnu prijavu kojom ih tereti za zloupotrebu službenog položaja, nesavjestan rad u službi i lažno vještačenje. Tvrdi i da su tokom vještačenja djevojčici govorili: „Moraš sa ocem, tata je dobar“. Ovaj nalaz bio je osnov da tužilaštvo odbaci njenu krivičnu prijavu protiv bivšeg supruga zbog zlostavljanja đeteta. Na svojim nalozima na društvenim mrežama ona je nedavno objavila audio i video snimke koji, kategorična je, potvrđuju da je otac tukao djevojčicu kada je boravila kod njega. - Postoje snimci i audio koji potvrđuju ono što pričam od početka: i njegov najbliži rođak (stric) govori o zlostavljanju koprivom. Taj snimak je potpuno razumljiv. Ali u rješenju o odbacivanju moje krivične prijave piše da je „snimak nečujan“. Umjesto da država postupa po tim dokazima, tužilaštvo je odbacilo moje prijave, a protiv mene je otvaralo predmete – kao odmazdu. Tako ispada da sam ja problem, jer sam prijavila nasilje, a ne onaj ko je nasilje vršio – kazala je ona tada za Portal ETV.

Podgoričanka krivi sutkinju Hrković da sprovodi mjere zbog kojih ona i kćerka proživljavaju traume i patnju

Vlada u roku od 60 dana nije odgovorila na pismo tri izvjestiteljke Ujedinjenih nacija koje su joj se obratile zbog javnih prijetnji funkcionera Demokratske Crne Gore upućenih advokatu Veselinu Raduloviću i izvršnoj direktorici Akcije za ljudska prava (HRA) Tei Gorjanc Prelević.
Advokat Veselin Radulović kazao je za Portal ETV da izostanak odgovara jasno ukazje na prećutnu saglasnost premijera i kompletne Vlade za sve što Demokrate rade.
- To nije dobro ni za državu Crnu Goru da se tako neozbiljno i neodgovorno odnosi prema jednoj takoj ozbiljnoj međunarodnoj organizaciji, da ne odgovori ili ne pokuša da odgovori na bilo koji način. Veoma loša poruka je poslata od Vlade i veoma loš imidž države Crne Gore je predstavljen organizaciji Ujedinjenih nacija – kazao je Radulović.
Tri specijalne izvjestiteljke Ujedinjenih nacija - Margaret Satertvejt, specijalna izvjestiteljka za nezavisnost sudija i advokata, Irena Kan, specijalna izvjestiteljka za slobodu izražavanja, i Meri Loulor specijalna izvjestiteljka za branitelje ljudskih prava u pismu su navele da su Radulović i Gorjanc Prelević bili izloženi prijetnjama, javnim napadima i pokušajima diskreditacije, i to u kontekstu procesa vetinga u policiji, zbog čega UN eksperti izražavaju zabrinutost zbog „mogućeg zastrašivanja i ograničavanja slobode izražavanja“.
Advokat Radulović je kazao i da do sada nije dobio bilo kakvo obavještenje od Specijalnog državnog tužilaštva zbog više krivičnih prijava koje je podnio protiv političke partije Demokratska Crna Gora i njenih funkcionera zbog sumnje u izvršenje više krivičnih djela, među kojima su i prijetenje na koje se ukazuji i u pismu izvjestiteljki Ujedinjenih nacija.
- Nažalost Specijalno državno tužilaštvo me do sada nije obavijestilo o radnjama koje su preuzeli i u kojoj je fazi postupak, uprkos mojim urgencijama. Do sada nijesam dobio nikakvu povratnu informaciju ili obavještenje i to je loše – kazao je Radulović.
On je dodao da razumije da Specijalno državno tužilaštvo u radu ima mnogo predmeta i da ne mogu blagovremeno i brzo odgovoriti na svaku krivičnu prijavu ali radi se o ozbiljnim krivičnim djelima i radi se o prijetnjama na koje bi Tužilaštvo moralo da reaguje. Zato ih ne opravda opterećenost i veliki obim posla.
Nereagovanje Tužilaštvo posebno je problematično pogotovo u slučajevima kada su među prijavljenim javni funkcioneri – predstavnici vlasti.
- To doprinosi utisku koji javnost ima već godinama da Tužilaštvo uvijek kalkuliše ili procjenjuje da li će neko postupanje ostaviti političke posljedice ili kakav će biti efekat. Ukoliko se ne postupa po krivičnoj prijavi u kojoj je prijavljen javni funkcioner to može produbiti i izazvati nove sumnje da je Tužilaštvo pod određenom vrstom političkog pritiska, ili da samo procjenjuje da možda nije poželjno da u ovom momentu pokreće postupak, što Tužilaštvo ne bi trebalo da radi, već da postupa profesionalno i onako kako saopštavaju javnosti da njih ne interesuju imena, prezimena i funkcije koje neko obnaša – zaključio je advokat Radulović.

Radulović: Izostanak odgovora ukazuje na prećutnu saglasnost premijera i Vlade za sve što rade Demokrate

Borba za vlastiti integritet je borba za svoju i egzistenciju svoje porodice. Zato ću preduzeti sva pravna sredstva koja su mi na raspolaganju - poručio je glavni i odgovorni urednik Televizije E Draško Đuranović govoreći o akciji Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) kojom su targetirani kritički nastrojeni mediji u pokušaju da budu kriminalizovani.
Sa tim se, ukazuje Đuranović, do sada nijesmo susrijetali.&nbsp;
- U slučaju naredbe o sprovođenju istrage protiv Aleksandra Mijajlovića se ispostavilo da su našli vrlo sumnjivim da smo dio mreže uticaja koji je on ostvarivao preko svoje organizovane kriminalne grupe - time što smo razmjenjivali poruke s njim jednom mjesečno... Taj podatak, po meni, nije tačan. Kakav je to uticaj i kriminalna struktura koja funkcioniše jednom mjesečno? Iz čitave procedure koje je odradilo SDT vrlo je jasno da se radi o svjesnom targetiranju i stavljanju ljudi iz medija u kriminalni kontekst. To je nešto što nije zabilježeno - jasan je Đuranović.
Razgovarao je, kaže, sa mnogo uticajnih ljudi iz inostranstva koji su se okupiili na Cetinjskom forumu i oni kažu da ne pamte ovakvu situaciju.
- I nije čudo što je ambasador Delegacije Evropske unije (EU) u Crnoj Gori Johan Satler primio glavne urendike medija na razgovor ovim povodom, ali ostaje pitanje što država Crna Gora ili što društvo u Crnoj Gori radi u tom slučaju? Što se dešava ako državna institucija, koja bi trebalo da pravo koristi za suzbijanje kriminala, kriminalizuje medije? - pita Đuranović.
Ova naredba je, kako je konstatovao Đuranović, trebalo da bude tajna, a odjednom je data i objavljena u jednom mediju. Zato, pored ostalog, i cijeni da se radi o udruženom poduhvatu kriminalizacije medija.
Đuranović čeka, kako je rekao, da vidi rasplet situacije: ali će svakako preduzeti sva pravna sredstva za odbranu svog integriteta.
<h2>PRVA CRVENA LINIJA</h2>
Podsjetio je i na prošlogodišnje targetiranje novinara - u periodu podizanja optužnice protiv bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, tužioca Saše Čađenovića i nekadašnjeg visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića.
- Pet novinara i pisac su targetirani jer su ostvarivali komunkaciju sa Katnićem. Na teret nam je stavljena komunikacija sa glavnim specijalnim tužiocem - iako je upravo to u opisu našeg posla: da zovemo, pitamo i komuniciramo sa institucijama i ljudima koji su njihovom čelu - istakao je Đuranović.
Tada se, decidan je on, prvi put prešla crvena linija gdje je SDT krenulo u targetiranje novinara.&nbsp;
No napadi političara i partija su, ukazuje Đuranović, nešto sa čime novinari moraju da se izbore. To nije isto što i SDT.
- Ovdje se radi o instituciji, o Specijalnom državnom tužilaštvu - koje kriminalizuje medije. Smatram da je ovo udruženi poduhvat rušenja integriteta - poručio je glavni i odgovorni urednik TV E.
Niko, kaže, nije ni očekivao da će ministarka kulture i medija Tamara Vujović da zaštiti medije.
- Ona tu nije došla da štiti medije - nego kao članica Demokrata, čiji se čelni ljudi u posljednje dvije-tri godine trude da svi pričaju jezikom koji oni pričaju - naglasio je Đuranović.
<h2>OVOJ VLASTI NIJE U INTERESU DA POSTOJE MEDIJI POPUT TV E</h2>
Danas je Svjetski dan televizije, a Đuranović konstatuje da je taj medij u drugačijoj situaciji nego ranije.
- Uloga televizije se znatno promijenila, ali je svakako najuticajniji medij. Televizija najviše utiče na oblikovanje javnog mnjenja. Zato je i tolika želja političara da je kontrolišu - istakao je on.
Televizija je, kaže on, i u novim društvenim okolnostima ipak &nbsp;nezamjenjiv instrument za utvrđivanje istine.
- Mogućnost manipulacije su bile nevjerovatne kada je televizija bila jedini, uslovno rečeno, elektronski medij. To su bile nevjerovatne manipulacije. Pitanje dezinformacija je staro pitanje. Postoji niz situacija kada je provjera lagano ostvariva, a vrlo su rijetke situacije kada, ako ste profeisonalan medij, možete da budete navučeni na neku vrstu prevare. Bojim se da se manipulacije svjesno i temeljno rade - ocijenio je Đuranović.
On je na nedavno održanom Cetinjskom forumu otvorio pitanje vlasničke strukture televizija u Crnoj Gori - koje su uglavnom u vlasništvu iz Srbije.
- Nemate nijednu televiziju koja je u vlasništvu Hrvatske ili Sjeverne Makedonije... Crna Gora sa stanovišta ekonomije teško može biti isplativa za Srbiju. Onda imate i ekonomski i politički problem - naveo je on.
Sadašnja struktura vlasti, prema njegovom mišljenju, apsoultno nema namjeru da zaštiti crnogorske televizije.
- Prije svega jer su u velikoj mjeri u ovoj Vladi eksponenti srpskog interesnog kruga i njima nije u interesu da postoje mediji kao što je Televizija E i mediji koji su ovdje osnovani - smatra Đuranović.
<h2>MILATOVIĆ FRIZIRAO ISTORIJU DODJELJIVANJEM ORDENA AMFILOHIJU&nbsp;</h2>
Osvrnuo se na to što je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović posthumno mitropolitu crnogorsko- primorskom Amfilohiju Radoviću dodijelio najviše državno priznanje koje Crna Gora može dodijeliti svom državljaninu. Đuranović je stava da je time frizirao istoriju.
- Ono za što je Milatović opredijelio nagradu pokojnom mitropolitu Amfilohiju Radoviću je nešto što je falsifikovanje istorije. Kad se istorija falsifikuje sa vrha države to je mnogo opasno jer lažnu istoriju uvodite u javni diskurs. Stara je priča da su oni koji zaboravljaju prošlost osuđeni na to da je ponavljaju - upozorava Đuranović.
Radović je negirao crnogorsku naciju, nazivao Crnogorce „komunističkim nakotom ili kopiladima“, islam lažnom vjerom, a odlikovan je za „ogroman doprinos u jačanju međunarodnog ugleda države i očuvanje duhovne tradicije, izgradnju društvenog mira i oblikovanje jednog od najvažnijih poglavlja naše savremene istorije“.
Odluku Đukanovićeve DPS 2008. da prizna Kosovo Amfilohije Radović nazivao je „najvećom sramotom i izdajom Crne Gore“, a tadašnju politiku Crne Gore kletvama je pokušavao da vrati ka Rusiji.
- Ko ne bio vjeran jednojezičnoj, jednokrvnoj Rusiji, dabogda živo meso od njega otpadalo. Bio proklet tri puta i tri hiljade puta od mene - govorio je Radović.
Amfilohije je aktivno podržavao Srbiju u vođenju pet ratova na teritoriji bivše Jugoslavije, dočekivao, branio, slavio i krio ratne zločince iz ratova devedesetih, među kojima su i Željko Ražnatović Arkan i Radovan Karadžić i podržavao je opsadu Dubrovnika.
Bio je protivnik NATO, koji je nazivao Četvrtim rajhom. Parade ponosa LGBT zajednice smatrao je „paradama smrti i uništenja“. Pod Amfilohijevim patronatom formirana je prva Vlada Crne Gore, nakon smjene DPS-a. Na mjestu mitropolita naslijedio ga je Joanikije Mićović.
<h2>SVAKO ODRADIO SVOJ POSAO</h2>
Đuranović je tokom gostoavanja u emisiji Na kraju dana podsjetio i na medijske natpise da su litije „emancipatorski pokret“.
- To je javno 2020. godine saopštio jedan od vlasnika koncerna Vijesti. A imamo niz primjera u kojima su mediji napadali sve ono što govori o građanskom konceptu Crne Gore. Mislim da je svako odradio svoju ulogu u ponižavanju Crne Gore i rušenju njenog građanskog koncepta. Crna Gora kao četnička će biti podijeljena čak i teritorijalno - jer ta priča o Crnoj Gori koja može da postoji u kojoj jedna nacija dominira - bilo crnogorska ili srpska - to nije izvorno Crna Gora. Ona može da opstane kao samo građanska i multikulturalna država. Stvar je u tome ko treba da stvara tu građansku Crnu Goru - ako su to ljudi kojima su uzori četnički koljači ili kvislinzi ili oni koji su podržavali nacizam, ta Crna Gora neće trajati dan - jasan je Đuranović.
Mora, kaže, priznati da Andrija Mandić (lider NSD-a i predsjednik Skupštine) ima smisla za cinizam.
- Jer staviti za logo Skupštine zgradu Zetske banovine kad Crna Gora nije postojala i nije imala državnih granica - to je vrhunski cinizam. Ja prosto ne bih mogoa da stanem ispod tog obilježja ili stavim naljepnicu preko toga i onda da smatram da ne psotoji. To postoji i zvanični je logo Skupštine Crne Gore - rekao je Đuranović aludirajući na tadašnju reakciju opozicije.
Ukazao je i na to da je 2015. godine sadašnji rektor Vladimir Božović &nbsp;iznio plan kako da se meka moć Rusije preko Srpske pravoslavne crkve (SPC) instalira u Crnu Goru.
- Te godine se niko pretjerano nije uzbudio oko toga. 11 godina poslije mislim da se to sprovodi u dobroj mjeri i ne treba neki veliki trud da bi se dokazalo da Crna Gora preko srpskog sveta treba da bude dio tog političkog mozaika koji je objedinjava antievropske strategije koje sprovode Moskva i Beograd - dodao je Đuranović.

Đuranović: Borba za vlastiti integritet je i borba za egzistenciju, preduzeću sva pravna sredstva koja su mi na raspolaganju

21.11.
13:25h
U tekstu u "Vijestima", napisana je nepreciznost koja tretira razlog lišavanja slobode Vladana Ivanovića.
On je, ovo se ja obraćam mojoj drugarici Jeleni, uhapšen i pritvor mu je određen zbog osnovane sumnje da je blagajna "Master inženjeringa" uzela novac za stanove Zvicera, ali da ih nije kroz knjige "provela".
Kako je izmišljena nepostojeća blagajna (zbog čega blagajnik, naravno, nepostojeći lik, nije saslušan) desio se obrt.
Ivanović, nakon što je uhapšen Ranko Ubović, za koga se još utvrđuje da li je to taj Tigar (ovo kroz postavljanje pitanja svjedocima), a ja velim da jeste, a znam za jadac i Sky nebitnu poruku, postaje u opisu nove naredbe onaj koji krije vlasništvo preko svoje firme.
I blagajna je nestala.
Iako je Vlado zbog nje u pritvoru.
Pitaće se neki iole obrazovani pravnik - pa što se onda saslušavaju svjedoci u odnosu na njega? Kako oni znaju šta je on prikrio?
Tapetari su.
Nije mu određen pritvor da je prikrio imovinu Zvicera, već da je uzeo pare od Zvicera.
Ima još gore. I pored svega navedenog sada SDT traži tačku 4 za produženje pritvora. Kod Apelacionog suda.
Iako je sutkinja Kovačević kazala po prvi put u istoriji pravosuđa Crne Gore, da se na pravosnažno rješenje o određivanju pritvora ne može ništa novo dodati.
I ništa nije revolucionarno kazala, već citirala kolokvijalno znanje koje je skupa sa svima nama stekla na drugoj godini studiranja prava.
Ali, rekla je ljekovitu stvar.
Zna se da se ne može, ali se proba.
Ne bi li Apelacioni sud popustio. I iznova nekome napravio ćef.
To što bi time napravio krivično djelo, sada nikoga nije briga. A doći je dan kada će nekoga biti briga.
Uostalom, popustila je i Drinska divizija.
A sjećate se koliko sam prozivao onomad kada se tačka 4 dodala Lazoviću.
I tada se Sudski savjet stavio u zaglušak.
I Ministarstvo pravde.
A tek Vrhovni sud na čelu sa legendarnom A.V.
Zamislite da pitaju predsjednika Višeg suda, sudiju Vrhovnog suda A.V, ministra pravde, na ispitu sledeće pitanje:&nbsp;
Da li žalbeni sud po predlogu tužioca za produženje pritvora može na pravosnažno rješenje kojim je isti određen dodati novi osnov za njega?
I oni kažu - može.
Koju bi ocjenu ispitivač upisao u indeks iz krivično - procesnog prava ovim licima?
I sve tako.
I sve Boris do Dritana, via Momo Koprivica. Minus dva poslanika Demokrata.
Inače, Vlado je prečica do Tigra.
Kojeg bih ja držao sto godina u pritvoru ako upućeni iz medija, policije i tužilaštva stave ruku na srce i kažu da nijesu čuli kako skoro svi graditelji dio stanova prodaju za keš.
Znaju za to svi oni, ali ima jedna sitnica. Nijesu Tigrovi.
Kada se nađe da je Bemax prodao jedan jedini stan za gotov novac - ikada ikome, ili nađu da je Ranko Ubović, otac vlasnika, Bemaxa od nekoga uzeo gotovinu - neka ga ne puštaju iz pritvora.
Ovako, moraće.
Osim ako ne izmisle novi pritvorski osnov koji glasi:&nbsp;
Pritvor se može odrediti i onda kada je nekome ćef.
P.S. Od čuda niko ne zahtijeva da pojašnjava nego da nas začuđuje.

Tag: tanja-sukovic

Ko misli da leleče - vakat mu je!

Šuković: Ako neko sa strane gura ovu zemlju u haos, sa ovakvim neznavenim i bahatim vlastima nemamo puno šansi

Nezakoniti napregnuo moždani aparat da profitira iz “najveće od svih velikih afera”

Presuda

Drljević sa Raonićem i Metodijem može da organizuje istraživački serijal „Pronađimo i otkopajmo Dražu!“

Šuković: Ljudi koji su predložili da ulica u Podgorici dobije ime po Pavlu Bulatoviću ili su bezobrazni - ili ne uključuju mozak

Presuda

Studio

Portret savremenog okvira

Dopisništvo

Furtula: Odgovor na organizovani kriminal mora biti regionalno usklađen i globalno povezan

Hajnc: Bez aktivnih građana nijedna institucija ne može postići puni potencijal

Vranešu Dan oslobođenja Pljevalja od fašističkog okupatora najtragičniji dan 20. vijeka

Ministarstvo zdravlja: Inspekcije zabranile rad u privatnoj zdravstvenoj ustanovi u kojoj je liječen preminuli dječak

PRATITE TVe UŽIVO