Predsjednik ima ingerencije da pomilovanjem oslobodi pravosnažno osuđena lica od izvršenja zatvorske kazne, dok ne može nikoga abolirati od krivičnog postupka, jer je to u nadležnosti Skupštine Crne Gore - rekao je gostujući u centralnoj informativnoj emisiji 24 Sata, na Televiziji E, advokat Veselin Radulović.
Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović zahtijeva reakciju Ministarstva pravde u slučaju bivše ministarke Vesne Bratić pozivajući se na Zakon o pomilovanju, iako je riječ o postupku koji je u toku pa bi bila riječ o aboliciji, a ne pomilovanju.&nbsp;
Kada god se radi o pomilovanju ili aboliciji, kaže Radulović, uvijek iza takve odluke stoje politički razlozi, a u slučaju bivše ministarke Vesne Bratić zahtjev za pomilovanjem djeluje pravno besmislen.
- Pomilovanje je pojedinačni akt milosti predsjednika koje on može da određenim slučajevima, licima koja su pravosnažno osuđena i on može da ih oslobodi izvršenja kazne koja je utvrđena u pravosnažnom postupku - pravosnažnom sudskim presudom. Mi u ovom slučaju imamo na početku krivičnog postupka i možemo govoriti o nekoj vrsti abolicije i oslobađanja od krivičnog gonjenja, ali to nije u nadležnosti predsjednika, to je u nadležnosti parlamenta - naveo je Radulović.&nbsp;
Skupština Crne Gore, kako dodaje, ima nadležnost da u formi zakona da aboliciju nekim licima, te ističe da smo te slučajeve imali u praksi.&nbsp;
- Jako je čudno, ili možda nije čudno što se to sada priča samo u kontekstu ovoga slučaja gospođe Bratić. Ovaj slučaj je pokazao ono što smo svi možda i znali, a to je da političari tretiraju pravosuđe kao neku alatku u njihovim rukama - ocijenio je Radulović.
Smatra da se hapšenja koja su usmjerena protiv njihovih političkih ili ideoloških protivnika, onda se ta hapšenja pozdravljaju i to se prikazuje kao istorijski rezultat u borbi protiv kriminala.&nbsp;
- Međutim, kada se pokuca na vrata nekog od njihovih partijskih drugova onda se to doživljava kao progon na partijskoj, nacionalnoj ili ne znam kojoj osnovi. I jedno i drugo je jako loše, i jedno i drugo ozbiljno narušava integritet pravosuđa i tužilaštva ukupno, i jedno i drugo šalje poruku da je tužilaštvo i pravosuđe pod političkim uticajem - istakao je Radulović.
<h2>Opasne poruke&nbsp;</h2>
Smatra da je zahtjev koji je uputio predsjednik Crne Gore Jakov Milatović ka Ministarstvu pravde ništa drugo do iskorištavanje pozicije gdje se na neprimjeren način komentariše postupak koji je na samom početku.&nbsp;
- Predsjednik je dio izvršne vlasti, Vlada je ključni dio izvršne vlasti, parlament je zakonodavna vlast, a mi smo prethodnih dana vidjeli sa tih adresa jako opasne poruke koje se moraju tumačiti jedino kao pritisak i pokušaj uticaja na pravosuđe. To nije dobro - kategoričan je Radulović.
Oni su ti koji treba pravosuđu da obezbijede uslove i ambijent u kome pravosuđe mora i treba da funkcioniše profesionalno i u skladu sa zakonom.
- Oni to ne rade godinama. Oni rade ovo čemu svjedočimo prethodnih dana, samo pokušavaju da ostvare svoj politički uticaj na tužilaštvo i na pravosuđe u cijelosti i to nikada nije dobro. Čak i neki pozitivni pomaci koje možemo možda konstatovati u radu pravosuđa ostaju u sjenci toga, jer uvijek ostaje taj teret i pritisak i hipoteka koju političari njima nametnu - kazao je Radulović.
Dobro je u ovom slučaju, prema njegovim riječima, što je prije nekoliko dana Viši sud izašao sa saopštenjem u kome je jasno kazao da neće dozvoliti bilo kakve pritiske na rad suda.&nbsp;
- Nijesmo imali prilike u nekim sličnim situacijama ranije da to vidimo i želio bih da vidim da sud osim toga saopštenja to pokaže i u praksi - rekao je Radulović.
<h2>Neko izvrgava ruglu bezbjednosni sektor</h2>
Kaže da u slučaju odbjeglog Miloša Medenice vlast šalje poruku da postoji potpuno i nedopustivo odsustvo bilo kakve odgovornosti u Crnoj Gori, a naročito u bezbjednosnom sektoru.
Smatra da ima i mnogo propusta u radu pravosuđa, ali je neprihvatljivo da se propusti u bezbjednosnom sektoru pokušavaju prikriti i sakriti iza, kako kaže, institucionalnih slabosti sudstva ili tužilaštva.&nbsp;
- Danima se govori o snimcima (Miloša Medenice), da li su oni proizvod vještačke inteligencije ili su realni, odnosno stvarni. To je najmanje bitno u ovoj priči, da li bili vještački, da li bili stvarni, činjenica je da se neko preko snimaka "sprda", žargonski rečeno, sa bezbjednosnim sektorom. Možda je to najopasnija i najznačajnija poruka - neko izvrgava ruglu bezbjednosni sektor, a ja bih rekao sa pravom - naveo je Radulović.
Bezbjednosni sektor je, dodaje, zakazao - i to ne prvi put.
- Ako se osvrnemo samo na prošlu godinu, samog onog tragičnog početka prošle godine i drugog masakra na Cetinju koji je prošao bez bilo kakve odgovornosti, ako se prisjetimo onih ubistava po Podgorici samo koja se desila, ono u Staroj varoši, iz drugog pokušaja kada je lice ubijeno, ako se prisjetimo isto samo na par stotina metara od zgrade Uprave policije, ako se prisjetimo nasilnih protesta koje je policija obezbjeđivala umjesto da ih prekine i procesuira odgovorne, ako se prisjetimo reakcije policije prilikom protesta pod Goricom i naknadno procesuiranje 35 lica koja su mirno koristila svoja prava i izražavali protest o jednom pitanju koje je par excellence od javnog interesa. Ako sve to povežemo i niz drugih slučajeva možemo zaključiti da tim sektorom rukovode potpuno nesposobni ljudi i nije možda ključni problem što su oni nesposobni, veći je problem što oni imaju loše namjere i nijesu spremni da prihvate ni minimum odgovornosti - naglasio je Radulović.
Naprotiv, kako dodaje, u slučaju kada neko ukaže na ove njihove propuste oni odgovornost prebacuju na druge, a kritičare predstavljaju kao saradnike kriminalnih organizacija i bivšeg režima.
<h2>Neophodni odgovori</h2>
Osvrnuvši se na slučaj takođe odbjegle specijalne tužiteljke Lidije Mitrović advokat kaže da je ona bila dio sistema, a osuđena je za ozbiljno krivično djelo.&nbsp;
Smatra da to što dolazi iz sistema dovodi poprilično u pitanje vjerodostojnost njenih sadašnjih optužbi u vezi glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića, iako te optužbe jesu ozbiljne, poručuje on, i zahtijevaju davanje jasnih odgovora.&nbsp;
- Ona je neko ko je te optužbe iznio u momentu kada je postala pravosnažno osuđeno lice, kada je postala bjegunac. To prilično dovodi u pitanje vjerodostojnost tih optužbi, ali naravno ne umanjuje njihovu težinu i ne umanjuje potrebu da se na njih odgovoriti. Očekujem da tužilaštvo, prvenstveno Specijalno tužilaštvo, iako je djelimično odgorilo u jednom saopštenju na prve te optužbe, raspravi ta pitanja do nivoa koji neće biti sporan za bilo kog građanina što je jako važno - naveo je Radulović.
Smatra da ako imate u sistemu takve slučajeve da dolaze optužbe nekoga ko je bio dio toga sistema, to zahtijeva ozbiljno razmatranje čitavog tog slučaja i davanje odgovora koji će u jednom momentu javnost ubijediti da ne postoji nikakva sumnja u to što se tamo dešavalo i šta se desilo.
<h2>Nesposobni ljudi i loše namjere</h2>
U prošloj godini je dupliran broj zabilježenih kršenja slobode medija u odnosu na 2024.godinu, a advokat smatra da taj odnos dolazi od činjenice da ključnim institucijama rukovode, kako tvrdi, nesposobni ljudi sa lošim namjerama koji na kritike odgovaraju progonom.&nbsp;
- Kada imate direktora Uprave policije koji je spreman da u javnom nastupu pred TV kamerama prijeti procesuiranjem novinaru, bez obzira na to iz koje on medijske kuće dolazio, bez obzira na to da li se njemu ili bilo kome sviđalo ta uređivačka politika ili način kako neki novinar radi svoj posao, način na koji postavlja pitanja, ako imate direktora policije koji je na vrhu tog represivnog državnog aparata i koji je spreman javno da izgovori takvu rečenicu i da zaprijeti procesuiranjem novinaru, a nakon sedam dana sa iste pozicije govori ministar unutrašnjih poslova i nakon toga imamo odvođenje toga novinara, gospodina (Petra) Komnenića, u policiju da da izjavu, onda je to jasna poruka i za sve one druge - ocijenio je Radulović.
Dodaje da kada država postupa tako prema novinarima, prema medijima to je jasan signal i za sve one druge kojima se ne sviđa uređivačka politika da im je dozvoljeno da tu svoju "pravdu" ostvare na taj način i to je jako loše".
<h2>Targetiranje medija</h2>
Komentarišući slučaj targetiranja medija, pozivanja na saslušanje &nbsp;urednika i novinara zbog uhapšenog Aleksandra Mijajlović, advokat kaže da ni njemu nije jasan u tom slučaju osnov postupanja Specijalnog državnog tužilaštva.
- Pokušali su da prikažu jedan od elemenata postojanja krivičnog djela stvaranja kriminalne organizacije, odnosno organizovanog kriminala, takozvani uticaj na sredstva javnog informisanja. Taj termin koristi i Krivični zakonik, iako djeluje malo rigidno i zastarjelo, ali je upravo takva formulacija. Nije formulacija toliko ni važna, ali ako se radi o tome i ako tužilaštvo smatra da postoji uticaj na sredstva javnog informisanja ili na medije teško je logično objasniti da onda ne smatra da su i ti mediji na neki način dio tih kriminalnih struktura i tih kriminalnih organizacija - naveo je Radulović.&nbsp;
Nijesmo, prema njegovim riječima, imali prilike da vidimo takve optužbe, ali je na jedan prilično ružan i neprimjeren način dio medija, uključujući i Televiziju E, predstavljen kao neko ko je u javnosti mogao da se prepozna kao saradnik kriminalnih organizacija.
- To nikada nije dobro. Vidimo i slučajeve da se urednici određenih medija pozivaju u svojstvu građanina ili u svojstvu svjedoka. Nije sporno, obaveza je svakog da se odazove na poziv državnog organa, ali mislim da bi sa više senzibiliteta i opreznosti morali da postupaju državni organi, prvenstveno državno tužilaštvo kada izlazi sa takvim optužbama, jer one nose određeni teret, one nose ozbiljnu stigmatizaciju u &nbsp;društvu - zaključio je Radulović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DfigLH_gvZPs&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Radulović: Predsjednik ne može nikoga abolirati od krivičnog postupka, to je u nadležnosti Skupštine

There are issues that no one even attempts to conceal anymore. They have become so exposed that they turn into an open secret - a systemic practice that becomes normalized, even as it erodes trust in institutions. Service contracts within the state apparatus have long ceased to be the exception and have become the rule. They are not awarded as a result of genuine institutional need, but as rewards, compensation, or political currency. Citizens know this. Professionals know this. The only question is - why do those who are obliged to react remain silent?
Even though it is common knowledge that service contracts in the public sector are handed out like chocolates accompanying a greeting card, citizens pay a high price for these engagements, which are intended for relatives, friends, godparents, and associates. The State Prosecutor’s Office sees nothing problematic in this - or at least has not reacted so far. Yet it should, because there is ample material to examine. Attorney Veselin Radulović shares this view, warning in a statement to the ETV Portal that abuses of service contracts will only increase as long as the State Prosecutor’s Office remains silent.
Service contracts are concluded without adequate planning of the need for engagement, through non-transparent selection of contracted individuals, without formal procedures governing the hiring process, without proper records of the contracts, and without transparency in the procedure.
The scale of the problem is also reflected in budget figures. The Government has allocated 15.5 million euros for this purpose in the 2026 Budget.
Attorney Veselin Radulović told Portal ETV that the abuse of service contracts has, unfortunately, become a common practice through which the authorities secure political gain and fulfill promises to their sympathizers and supporters, naturally at the expense of the state budget and all citizens of Montenegro.
This assessment precisely captures the essence of the problem - the service contract as an instrument of political reward rather than a legal mechanism for engaging professional expertise.
Radulović further warns that it is not uncommon for certain public officials, after their legal mandate expires or their office ends, to be re-engaged under service contracts as advisers, consultants, and the like.
- Thus, we have the opportunity to see individuals who have spent their entire working lives „on the budget“ without any concrete results, then retire, and afterward, in addition to their pension, receive additional funds from the budget as advisers or consultants“.
The key problem, he emphasizes, is institutional passivity.
- The State Prosecutor’s Office has never adequately addressed these phenomena, and precisely because of that, such abuses exist and will continue to increase. They are, logically, particularly pronounced ahead of elections, when support for remaining in power is sought in this manner. However, we are increasingly witnessing this even in periods when elections are not imminent, and this will continue until the competent authorities begin to address the issue and hold accountable those who, in this way, cause damage to the state budget while securing personal and political gain for themselves and others - the attorney concluded in a statement to Portal ETV.

Miraš Dušević

Radulović: Abuse of service contracts is growing while the prosecution remains silent

U Informativnoj emisiji 24 sata na Televiziji E večeras pogledajte:
Tema dana: Revolt penzionera
- Penzioneri u Bijelom Polju organizovali akciju prikupljanja para za Spajića i članove Vlade.
- Milatović zatražio hitno postupanje Ministarstva pravde u slučaju Vesne Bratić.
- Utvrđen Prijedlog zakona o Vladi.
- Plenum: Sporazum o saradnji u oblasti energetike između vlada Crne Gore i Ujedinjenih Arapskih Emirata otvorio oštru polemiku, međusobne optužbe za korupciju i izdaju državnih interesa.
- Bivši britanski princ Endru uhapšen zbog navoda da je Epstinu slao povjerljiva vladina dokumenta.
Gost večerašnje emisije je advokat Veselin Radulović.
Informativnu emisiju 24 sata vodi Marina Ilić.

Informativna emisija "24 sata": Gost Veselin Radulović, tema dana "Revolt penzionera"

Postoje teme koje više niko i ne pokušava da sakrije. One su toliko ogoljene da postaju javna tajna – sistemska praksa koja se normalizuje, iako razara povjerenje u institucije. Ugovori o djelu u državnom aparatu odavno nijesu izuzetak, već pravilo. Ne dodjeljuju se kao rezultat stvarne potrebe sistema, već kao nagrada, kompenzacija ili politička valuta. Građani to znaju. Struka to zna. Pitanje je samo – zašto oni koji bi morali da reaguju – ćute? Iako i ptice na grani znaju da se ugovori o djelu u državnom aparatu dijele kao bombonjere koje idu uz čestitku, građani debelo plaćaju ta uposlenja koja su namijenjena za rođake, prijatelje, kumove… Državno tužilaštvo u tome ne vidi ništa sporno. Makar za sada na to ne reaguje. A trebalo bi, jer materijala ima. Da bi trebalo da reaguje smatra i advokat Veselin Radulović, koji u izjavi za Portal ETV upozorava da će zloupotrebe ugovora o djelu postati još veće, sve dok državno tužilaštvo bude ćutalo. Ugovori o djelu sklapaju se bez adekvatnog planiranja potrebe za angažovanjem, netransparentnim izborom angažovanih lica, bez procedura za postupak angažovanja, bez evidencije ugovora, kao i bez transparentnosti postupka. Razmjere problema potvrđuju i budžetske brojke. Vlada je Budžetom za 2026. godinu predvidjela 15,5 miliona eura za ovu svrhu. Advokat Veselin Radulović za Portal ETV kaže da je zloupotreba ugovora o djelu nešto što je, nažalost, postala uobičajena praksa kojom vlast ostvaruje političku korist i ispunjava obećanja svojim simpatizerima i pristalicama, naravno sve na štetu državnog budžeta i svih građana Crne Gore.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260218230212_4384aa1062a437ad183946cd93be6452ce3a8e06b65b41d48bc9cc293a6703e2.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260218230212_4384aa1062a437ad183946cd93be6452ce3a8e06b65b41d48bc9cc293a6703e2" data-rendition-name="original" width="640" height="427" loading="lazy" alt="Dokumenta, papiri"><figcaption>Ilustracija(Photo: Pixabay)</figcaption></figure>  Ova ocjena precizno pogađa suštinu problema – ugovor o djelu kao instrument političke nagrade, a ne kao pravni mehanizam za angažovanje stručnosti. Radulović dodatno upozorava da nijesu rijetki primjeri kada određeni javni funkcioneri, nakon što im po zakonu istekne mandat ili prestane funkcija, bivaju angažovani po ugovoru o djelu kao savjetnici, konsultanti i sl. „Tako imamo priliku da vidimo osobe koje su čitav radni vijek provele ‘na budžetu’ bez ikakvih konkretnih rezultata, zatim ostvarile penziju i nakon toga, pored penzije, primaju dodatna sredstva iz budžeta kao savjetnici ili konsultanti.” Ključni problem, kako ističe, jeste institucionalna pasivnost. „Državno tužilaštvo se nikada nije adekvatno bavilo ovim pojavama i upravo zbog toga tih zloupotreba ima i biće ih sve više. One su, logično, posebno izražene uoči izbora kada se i na taj način pokušava dobiti podrška za ostanak na vlasti. Međutim, tome sve više svjedočimo i u periodima kada ne predstoje izbori i tako će biti sve dok nadležni ne počnu da se bave tom pojavom i dok se ne pozovu na odgovornost oni koji na taj način nanose štetu državnom budžetu, a drugima i sebi pribavljaju ličnu i političku korist”, zaključuje advokat u izjavi za Portal ETV.

Radulović: Zloupotrebe ugovora o djelu rastu dok tužilaštvo ćuti

Svaki novi medijski nastup direktora policije i ministra unutrašnjih poslova danas djeluje kao najbolja ilustracija kako je i zašto Miloš Medenica uspio da pobjegne. U tim nastupima nema ni odgovornosti, ni pravne dosljednosti, ni institucionalne ozbiljnosti. Ti nastupi pokazuju samo improvizacije, neprimjerena samohvalisanja, neznanje, prebacivanje krivice i zabrinjavajuću konfuziju na vrhu sistema bezbjednosti.
Tako je direktor policije Lazar Šćepanović najprije na pres konfereciji saopštio da policija radi na identifikaciji profila koji objavljuje snimke na kojima je navodno Miloš Medenica. Međutim, nije nam rekao o kom se krivičnom djelu radi. Samo par sati kasnije ministar Šaranović u emisiji “Načisto” je rekao da objavljivanje ovih snimka nije krivično djelo, da je najmanje važno da li je na snimcima Medenica i da su druge komponente slučaja mnogo bitnije. Zato se postavlja pitanje šta je onda predmet policijskog rada koji je direktor policije predstavio na presu? Da li možda policija utvrđuje ko uznemirava komfor vrha bezbjednosnog sektora?
Dakle, u jednom danu smo imali upečatljiviji paradoks u kojem ministar tvrdi da objavljivanje snimaka nije krivično djelo i da je najmanje važno u ovom slučaju, dok direktor policije govori da policija radi na identifikaciji onih koji objavljuju te snimke. Ako djela nema i ako je to najmanje važno, koga i zbog čega identifikujete? U tom raskoraku između političke improvizacije i pravne realnosti nestaje povjerenje javnosti, a iz njega postaje očigledno da su oni koji kontrolišu i upravljaju bezbjednosnim sektorom pravo ili učili na nekakvim megatrenovima, ili su ih podučavali oni koji ni sami nijesu znali šta je razlika između procesne nadležnosti i televizijskog, politikantskog nastupa.
Dodatno, javnost je od direktora policije opet dobila prozivanje nevladinih organizacija i „nekih advokata“ koji se usuđuju da pitaju ima li odgovornosti u policiji. Da, to je isti onaj direktor koji se hvali da je završio Pravni fakultet i koji pred kamerama svima drži lekcije o tome kako se tumače zakoni. Tako je direktor policije profesionalnu kritiku predstavio kao neprijateljsko djelovanje i “uzbunjivanje javnosti”, a svako pitanje i pozivanje na odgovornost kao napad na državu.
U istoj emisiji „Načisto“ ministar Šaranović je govorio i o trivijalnosti javno-političke scene i hibridnom djelovanju organizovanog kriminala, da su snimci sa likom Medenice vještački generisani i da su dio hibridnog rata. Međutim, nakon što se u pauzi za reklame na video poziv javila osoba za koju su svi u studiju – osim ministra – naveli da je Miloš Medenica, ministar „nije isključio mogućnost“ da je to zaista on. Tako je ministar samo u jednom emisijim prešao put od nesporno utvrđene vještačke inteligencije do moguće autentičnosti. U demonstraciji zapanjujuće kombinacije nesposobnosti i elementarnog neznanja konzistentnost je, očigledno, kolateralna šteta.
Vrhunac ironije dolazi u ponavljanju da policija, čak i da je vidjela Medenicu kako napušta stan, nije mogla da reaguje jer navodno nije imala nalog suda. Isti taj sistem, međutim, bez problema šalje inspektore da po završetku emisije sačekaju novinara ispred redakcije i pozovu ga da da izjavu. Dakle, za bjegunca pod mjerama nadzora nema nadležnosti bez posebnog naloga suda, ali za novinara koji emituje sadržaj od javnog interesa ne treba nalog ni suda, ni tužilaštva.
Konačno, najopasnija poruka nije u kontradiktornostima, već u demonstraciji selektivne moći. Kada se tvrdi da se bjegunac nije mogao spriječiti bez sudskog naloga, ali se novinar može promptno pozvati na informativni razgovor nakon emisije, tada javnost s pravom postavlja pitanje: da li je problem u nedostatku nadležnosti ili u nedostatku volje i znanja?
Jer država koja pred kamerama djeluje zbunjeno, kontradiktorno i defanzivno, a istovremeno pokazuje efikasnost prema onima koji postavljaju pitanja, ne uliva strah organizovanom kriminalu. Ona pokušava uliti strah onima koji o njemu govore. Takva država san je svakog ozbiljnog kriminalca jer mu poručuje da sistem nema ni jedinstven stav, ni jasnu strategiju, ni dosljednost u postupanju. U ime takve države i takvih čelnika bezbjednosnog sektora, organizovani kriminal zaista ima razloga da svakog dana „ispaljuje vatromet“. Ne zato što je jači od institucija, već zato što institucijama rukovode ovakvi kadrovi.
Na kraju, snimci sa likom Medenice, bili oni vještački generisani ili potpuno autentični, predstavljaju javno ruganje službama bezbjednosti, a za takav nivo urušavanja autoriteta najviše mogu da „zahvale“ upravo onima koji tim službama rukovode. Bezbjednosni sektor je od slučaja kopanja tunela ispod zgrade Višeg suda u Podgorici prošao put od bezbjednosne blamaže do bezbjednosne smetnje – i natrag, jasno pokazujući da ni improvizacija ni neznanje nisu slučajni, već da su postali „standard“ rukovođenja.

Od bezbjednosne blamaže do bezbjednosne smetnje – i natrag

Umjesto odgovora na pitanje kako su Miloš Medenica, sin bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, i bivša specijalna tužiteljka Lidija Mitrović volšebno izmakli policiji, lider Demokrata Aleksa Bečić se u petak vratio omiljenoj temi - vetingu. - U prethodnim mjesecima suspendovano je još 27 policijskih službenika - saopštio je potpredsjednik Vlade za bezbjednost. Tako je Bečić nastavio da govori o sprovođenju vetinga u crnogorskoj policiji, iako u crnogorskom zakonodavstvu - ne postoji zakon o vetingu. Potpredsjednik Vlade je pričom o suspenzijama pokušao da izbjegne suočavanje sa istinom: da u vremenu kada se povećavaju bezbjednosni izazovi, broj policijskih službenika se rapidno smanjuje. Advokat Veselin Radulović u izjavi za Televiziju E kaže da je ova izjava nastavak dugogodišnje prakse zloupotreba kojom rukovodi Bečić, odnosno neprimjerena teza. - Nije ovdje priča da li je neko za ili protiv vetinga. Ja lično jesam i uvijek sam to govorio, ali za tako ozbiljan proces se mora osmisliti pravni okvir, da taj proces sprovode ljudi koji su nezavisni, koji su profesionalci. Za Demokrate možemo reći sve osim da su profesionalci i da imaju dobre namjere - kazao je Radulović. Smatra da ono što svakodnevno rade oni koji su spremni na svaku moguću zloupotrebu, koji nemaju apsolutno nikakva znanja kada je u pitanju sektor bezbjednosti i pravna struka, najveći problem nije da li ste za veting, nego kako se on sprovodi. - Ovo nije veting, ovo je progon na političkoj ili nekada ličnoj osnovi - ocijenio je Radulović.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260203100252_0cdb947c161bf6aa029197a84f90954e74a33ea3f9409e46e9fa9575138b6d9a.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260203100252_0cdb947c161bf6aa029197a84f90954e74a33ea3f9409e46e9fa9575138b6d9a" data-rendition-name="original" width="925" height="525" loading="lazy" alt="Veselin Radulović"><figcaption>Veselin Radulović (arhivska fotografija)(Photo: TV E)</figcaption></figure>  Proces vetinga, odnosno uklanjanja politički nepodobnih traje mjesecima. Dio pravne struke upozorava na nejasne procedure i moguće pravne dileme u njegovoj primjeni. Istovremeno, postavlja se pitanje - da li ubrzano smanjenje broja policijskih službenika direktno utiče na bezbjednost građana i efikasnost policije na terenu. Radulović ističe da već proizvodi velike posljedice po državu. - Ne govorim damo da će državu morati plaćati naknadu štete svim tim ljudima kojima su prava povrijeđena, već kolike će to posljedice ostaviti na motivaciju profesionalaca u sektoru bezbjednosti koji postoje, a njih ima - ističe Radulović. Žao mu je što nemamo ozbiljan institucionalni okviru koji svemu tome staje na kraj. Podsjeća da je zbog zloupotreba početkom septembra podnio prijave, te da se po njima još ne postupa. - To je jako loša poruka - ističe Radulović. Iako je 12. januara u Upravi policije počelo da radi 366 policijskih službenika u zvanju policajac, broj policajaca se iz dana u dan smanjuje. Prema informacijama Televizije E, do 24. januara više od 90 mladih policijskih službenika odlučilo je da napusti službu u koju su tek zakoračili. Najčešći razlog otkazivanja je što su mladi policijski službenici rasporede dobili van mjesta prebivališta što im ne omogućava da mogu, sa platom od nekih 800 eura, da plate troškove smještaja i prehrane. Tridesetak je već raskinulo ugovore, dok su ostali najavili razduženje opreme i čekaju otpust. Odgovor Uprave policije o razlozima ovakvog odliva kadra Televizija E nije dobila. Predstavnik Nezavisnog sindikata policije Igor Rmandić kazao je za našu televiziju da Uprava policije ima skoro više od hiljadu službenika koji joj nedostaju. - I to svakako otežava obavljanje radnih zadataka. Što se tiče čišćenja policijskih redova, imamo jasan stav - želimo da budu očišćeni što prije i što efikasnije - naglasio je Rmandić.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260208200220_d6a1c3ea557a1da9905221252f416af3e2307e08512cf0d8eb6933cf90d52150.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20260208200220_d6a1c3ea557a1da9905221252f416af3e2307e08512cf0d8eb6933cf90d52150" data-rendition-name="original" width="1917" height="1078" loading="lazy" alt="Igor Rmandić"><figcaption>Igor Rmandić(Photo: TV E)</figcaption></figure>  Dodaje i da postoje službenici koji su stekli uslove za penziju, ali zbog manjka kadra ostaju na radnim mjestima. Takve situacija može, kako je rekao, imati i pravne posljedice i otvoriti nove sudske sporove. - Ono što je dodatno zabrinjavajuće je što je veliki broj naših kolega podnio zahtjeve za odlazak u penziju. Oni su ispunili uslove za penziju, ali upravo zbog nedostatka kadra nije im dozvoljeno da to svoje pravo ostvare - istakao je Rmandić. Dok proces takozvanog vetinga i suspenzija traje, broj policijskih službenika neprestano opada, a odgovori na ključna pitanja i dalje izostaju. Prilog novinarke TV E Ivone Đokić. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3Dl7zq21ZT3is&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Radulović: Ovo nije veting, već progon na političkoj osnovi; Rmandić: Policiji nedostaje skoro više od hiljadu službenika, veliki broj kolega zbog toga ne može u penziju

Novo gostovanje direktora policije u emisiji “Načisto” potvrdilo je još jednom da problem nije jedan propust, jedan nastup ili jedna pogrešna procjena, već profil čovjeka koji rukovodi policijom. Profil koji je, po svemu sudeći, opasan po instituciju kojom upravlja.
U jednom dahu, direktor policije je, bez ikakvog obrazloženja, procjene rizika ili institucionalnog okvira, javno procijenio da je on „ključna bezbjednosna meta organizovanog kriminala“. Predsjedniku Višeg suda u direktnom prenosu čitao je članove zakona i objašnjavao šta je sud „morao i mogao“, a šta nije uradio. Tako je Lazar Šćepanović još jednom preuzeo ulogu sudije, tužioca i pravnog instruktora, očigledno uvjeren da u bezbjednosnom sistemu za njega ne postoje granice ovlašćenja.
U istoj emisiji, direktor policije je tvrdio da bi policija kršila zakon da je prema Medenici preduzimala određene mjere, iako je riječ o licu sa izrečenom mjerom zabrane napuštanja stana, čije izvršenje zakon izričito povjerava policiji. Tako smo dobili apsurdnu situaciju u kojoj je policija istovremeno i odgovorna i nemoćna, istovremeno i nadležna i spriječena, istovremeno i dužna i vezanih ruku. Ali, uvijek bez krivice i odgovornosti.
Porukom da policija navodno ne može da reaguje na kršenje mjere nadzora, direktor policije je poslao izuzetno opasnu poruku da su sve mjere nadzora faktički obesmišljene i da ih lica pod nadzorom mogu kršiti bez posljedica. Time ne samo da je potkopao autoritet policije i pravni poredak, već je stvorio ambijent koji ohrabruje bjekstvo, jer kriminalnim strukturama jasno signalizira institucionalnu pasivnost i odsustvo operativne odlučnosti. Tako je potvrđena moja konstatacija iz prošle kolumne da je direktor policije postao bezbjednosna prijetnja i bezbjednosna smetnja.
Kada je novinar Komnenić, sasvim logično i legitimno, pitao da li je policija „običan fikus“ ako ne može da privede osobu koja krši mjere, direktor policije je odgovorio prijetnjom procesuiranja nakon emisije zbog navodnog vrijeđanja policije. Time je Lazar Šćepanović ne samo prešao granicu profesionalnog ponašanja, već je brutalno pogazio. Umjesto odgovora uputio je prijetnju, a umjesto argumenata ponudio je autoritet funkcije.
Na kraju, bez ikakve provjere, stručne ekspertize ili istrage, direktor policije je novi snimak odbjeglog Medenice momentalno proglasio proizvodom vještačke inteligencije. Tako je još jednom pokazao da mu je instinkt za brzoplete zaključke jači od obaveze za provjeru činjenica i spontano samopromovisao u sudiju, vještaka i regulatora istine. Sve to bez dokaza, sa manjkom znanja i viškom samopouzdanja.
Sve ovo zajedno ne predstavlja lapsus, već konzistentan obrazac ponašanja direktora policije koji politizuje funkciju, nipodaštava sudove, relativizuje zakone, prijeti novinarima i preuzima ulogu vrhovnog tumača svega – od krivičnog prava do digitalne forenzike. Galama, povišeni ton, prijetnje novinaru i javno „predavanje“ sudovima šta i kako treba da rade, bio je pokušaj direktora policije da se nametne kao profesionalni autoritet, ali je upravo tim nastupom pokazao suprotno. Autoritet ne proizlazi iz funkcije i decibela, već iz znanja, samokontrole i odgovornosti, što Lazar Šćepanović nije pokazao u bilo kom javnom nastupu.
Dakle, ovakav nastup predstavlja kontinuitet, a ne incident i jasno pokazuje da se kršenje Kodeksa policijske etike od strane direktora policije nastavlja bez ikakvih posljedica. Opasno je da policiju vodi čovjek koji na kritiku odgovara prijetnjom, na propust teorijama, na zakon proizvoljnim tumačenjem, a na odgovornost njenim potpunim izbjegavanjem i prebacivanjem na druge adrese. Policija nije privatna platforma za lične procjene i javne obračune. Ona bi morala biti stub bezbjednosti države.
Kada direktor policije počne da se ponaša kao da je iznad zakona, sudova i javnosti – tada problem više nije bjekstvo jednog osuđenog lica, već smjer u kojem ide cijeli bezbjednosni sistem. U takvom sistemu policija prestaje da bude stub bezbjednosti i oslonac države i pretvara se u izvor nestabilnosti. Institucija koju vodi čovjek bez mjere, samokontrole i odgovornosti ne štiti poredak, već ga potkopava iznutra. I zato snimci u kojima se bjegunci pred pravdom ismijavaju direktoru policije, bili oni autentični ili ne, nijesu incident, već logična i očekivana posljedica sistema u kojem se autoritet gradi galamom i prijetnjama, a ne djelima.

Bezbjednosna smetnja u udarnom TV terminu

Iako svaki svoj javni nastup direktor Uprave policije koristi da istakne kako je završio pravni fakultet, žalosno je što ne zna elementarne stvari i opasno je kada se takva ličnost nalazi na poziciji direktora Uprave policije, jer je jako neodgovorno, neozbiljno, neprimjereno i nevaspitano napadati sud i skrivati se od odgovornosti, rekao je u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, advokat Veselin Radulović.
Nesporna je odgovornost odgovornost Uprave policije, kaže Radulović, u bjekstvu Miloša Medenice, dok su sva druga prebacivanja odgovornosti na druge adrese i skrivanja, kako kaže, su skrivanja direktora Uprave policije iza, kako kaže, institucionalnih slabosti.&nbsp;
- Skrivanje iza sudstva ili bilo kojeg drugo organa ne znači ništa bez prikrivanje sopstvene odgovornosti i nastavak jako neodgovornog i neprofesionalnog ponašanja. Policija je ta koja izvršava mjeru nadzora, policija je ta koja treba i operativno i taktički da prati sve ovakve situacije. Ovdje nije bilo previše filozofije, ovdje su laici znali da taj rizik od bjekstva Miloša Medenice, pa i Vesne Medenice, ako ćemo da budemo iskreni postoji, možda najviše u momentu izricanja presude, ukoliko ta presuda bude osuđujuća, a bilo je očekivano da ona bude osuđujuća. Podsjetiću da Miloš Medenica nije bio dostupan jedno vrijeme, da ne kažem da je bio u bjekstvu, jer eto da budem korektan - on nije bio dostupan kad je pokrenut ovaj postupak, pa se kasnije javio sam, njegova majka Vesna je uhapšena na aerodromu sa kartom u jednom pravcu, što je prilično ukazivalo, barem je takva sudska praksa, na opasnost od bjekstva i kada smo došli do situacije da se izrekne osuda sa tako visokim kaznama bilo je je očekivana procjena i operativna, a trebala je da slijedi i sa taktičkom procjenom nakon toga od strane policije da sve to isprati na odgovarajuçi način- rekao je Radulović.
 
Smatra da je policija trebala da pokrije lokaciju adrese na kojoj se nalazi Miloš Medenica jer je bjekstvo, kako tvrdi, bilo očekivano i rizik od bjekstva je bio veoma veliki što je, kako kaže, policija ignorisala.&nbsp;
- Jako je neodgovorno, neozbiljno, a negdje i neprimjereno i nevaspitano onako napadati sud zbog toga što nije završio postupak u roku od 3 godine. To jeste opravdana kritika, ali to nije nešto čime treba da se bavi direktor policije. Nije to nešto što treba da koristi direktor policije da bi se iza toga skriva i pokušao da zataška evidentne propuste u radu policije- zaključio je Radulović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3Ds4un_REZiU0&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Radulović: Direktor UP neprimjereno napada sud i skriva se od sopstvene odgovornosti

Od kada je imenovan za direktora policije u punom mandatu, svaki javni nastup Lazara Šćepanovića predstavlja razlog za ozbiljnu zabrinutost, jer dosljedno razotkriva način razmišljanja i postupanja prvog čovjeka policije koji je nespojiv sa profesionalnim, institucionalnim i demokratskim standardima koje ta funkcija zahtijeva.
Posljednji istup, u kome direktor policije bez ijednog dokaza sugeriše da je neko iz suda navodno dojavio Milošu Medenici ishod presude kako bi ovaj pobjegao, predstavlja grubo kršenje elementarnih profesionalnih i etičkih standarda. Tako direktor policije, umjesto preuzimanja odgovornosti za propuste u sprovođenju mjera nadzora, svjesno odgovornost usmjerava prema sudskoj grani vlasti, ali bez činjenica, bez istrage i bez odgovornosti za izgovorenu riječ. To nije borba protiv kriminala, to je bijeg od sopstvene odgovornosti.
Inače, direktor policije već duže vremena daje sebi za pravo da ocjenjuje zakonitost sudskih odluka, da kritikuje kaznenu politiku, da pojedine presude proglašava nezakonitim i da sudove proziva kao neefikasne. Takvo ponašanje je suprotno principu podjele vlasti i predstavlja pokušaj da se pažnja javnosti skrene sa onoga što je ovih dana suštinsko pitanje: zašto policija nije spriječila ono što je bila dužna da spriječi? U vrijeme bivšeg režima takav propust opravdano bi bio predstavljen kao ozbiljna sumnja da je Milošu Medenici policija omogućila da pobjegne. Isti standard mora važiti i danas, jer svako drugačije tumačenje ne znači borbu protiv kriminala, već selektivno zatvaranje očiju pred istim obrascima ponašanja.
Istovremeno sa prikrivanjem sopstvenih propusta, direktor policije podržava i sprovodi sporni, selektivni “veting” u policiji, zasnovan na neprovjerenim informacijama i netransparentnim kriterijumima. Uporedo sa “vetingom” u policiji, ključni bezbjednosni izazovi se gomilaju. Prošle godine smo svjedočili likvidaciji u blizini zgrade policije, na Cetinju se desio drugi po redu zločin sa više žrtava bez utvrđivanja bilo čije odgovornosti, lica kojima je (kao i Milošu Medenici) bila izrečena mjera zabrane napuštanja stana izvršila su ubistvo u toku dana pred više slučajnih prolaznika, desilo se ubistvo u Staroj Varoši takođe tokom dana i to nakon prethodno neuspješnog pokušaja u Siti kvartu, policija je obezbjeđivala nasilne skupove sa porukama mržnje i pozivima na nasilje... Sve ovo ne govori o “blagoj kaznenoj politici” i lošim zakonima, već o ozbiljnim propustima u procjeni rizika i operativnom radu policije.
Posebno zabrinjava poruka koju je direktor policije poslao izjavom da neće podnijeti ostavku jer bi to navodno predstavljalo pobjedu organizovanog kriminala i izazvalo “ispaljivanje vatrometa” sa zgrade Bemax-a. Time se policijski aparat svodi na jednu ličnost, a institucionalna snaga države mjeri opstankom Lazara Šćepanovića na funkciji. Takva poruka ne odražava snagu sistema, već njegovu slabost. Država u kojoj bezbjednost zavisi od osobe poput Lazara Šćepanovića ima ozbiljan problem.
Sve navedeno pokazuje da direktor policije svjesno instrumentalizuje slabosti sistema, jer koristi dugogodišnju neefikasnost pravosuđa kao alibi za iznošenje neprovjerenih i nedokazanih sumnji na račun sudova, isto kao što percepciju javnosti o vezama kriminala i policije zloupotrebljava za selektivni i pravno problematični veting unutar policije. Takve ocjene o radu sudske grane vlasti su nedopustive sa pozicije direktora policije i to bi morao da zna neko ko gotovo svaki javni nastup koristi da se pohvali da je završio Pravni fakultet. Na Pravnom fakultetu se uči da se stvarna borba protiv kriminalne infiltracije ne vodi
insinuacijama i selekcijom, galamom u javnim nastupima i samohvalisanjem, već dokazima, zakonitim procedurama i ličnom odgovornošću.
Svako ko je regularno završio Pravni fakultet zna da uporno prebacivanje odgovornosti na sudove, loše zakone, procedure i “druge adrese” pokazuje da problem nije neki izolovan slučaj, već način rukovođenja policijom. Svako ko je regularno završio Pravni fakultet zna da direktor policije javnosti ne smije da servira insinuacije, optužbe bez dokaza i samohvalisanje, već profesionalnu samokritiku i odgovornost. Zato ovakvi nastupi Lazara Šćepanovića ne jačaju policiju, već je dodatno kompromituju.
Direktor policije koji ne poštuje granice svojih ovlašćenja, koji javno diskredituje druge grane vlasti, koji selektivno primjenjuje standarde unutar sopstvene institucije i koji uporno odbija da preuzme odgovornost za očigledne propuste, prestaje da bude garant bezbjednosti. U takvim okolnostima, on postaje upravo suprotno – bezbjednosna prijetnja i bezbjednosna smetnja.
Borba protiv kriminala ne vodi se saopštenjima, galamom u javnim nastupima u kojima se koriste insinuacijame i prebacivanjem krivice. Ona počinje tamo gdje je direktor policije izbjegava – preuzimanjem odgovornosti. Ako je organizovani kriminal ikada imao razlog za „vatromet“, onda je to bio trenutak imenovanja direktora policije koji instituciju slabi personalizacijom, politizacijom i izbjegavanjem odgovornosti. Njegova ostavka i ostavke onih koji su ga predložili za tu funkciju, značila bi jačanje sistema i mogla bi spriječiti ili makar otežati incidente poput bjekstva šefa organizovane kriminalne grupe. Tako nešto organizovani kriminal sigurno ne bi želio da vidi.

Kad direktor policije postane bezbjednosna smetnja

Sinoćni javni nastup direktora policije u emisiji „Načisto“ predstavlja teško profesionalno i institucionalno posrnuće, kao i novo kršenje Kodeksa policijske etike. Time što se javno pohvalio da je on lično autor jučerašnjeg saopštenja i dodatno, bez ikakvih dokaza, iznio ozbiljne sumnje na račun sudske grane vlasti, direktor policije je postupao neprincipijelno, nestručno, nepravedno, nepristojno i nekorektno, suprotno članu 6 i članu 9 Kodeksa, poručuje za <a href="https://www.antenam.net/clanak/radulovic-iznosenje-sumnji-da-je-neko-iz-suda-obavijestio-optuzenog-o-presudi-bez-ijednog-dokaza-je-opasno-targetiranje-institucije">Antenu M</a> advokat Veselin Radulović.
- Iznošenje sumnji da je neko iz suda navodno obavijestio optuženog o presudi, bez ijedne činjenice, dokaza ili pokrenute procedure, nije hrabrost niti odlučnost, već opasno targetiranje institucije i pokušaj zamjene sopstvene odgovornosti insinuacijama. Takvo ponašanje nije u skladu sa ovlašćenjima policije, niti sa elementarnim standardima stručnosti i profesionalne uzdržanosti koje mora imati prvi čovjek policije, ističe Radulović.
Posebno je, kaže, zabrinjavajuća poruka da direktor neće podnijeti ostavku jer bi to navodno izazvalo „vatromet iz zgrade Bemaksa“.
- Time je policijski sistem personalizovan do krajnje mjere, uz implicitnu poruku da bez jednog čovjeka policija ne može da funkcioniše. To nije dokaz snage, već nenamjerno priznanje institucionalne slabosti, jer sistem koji toliko zavisi od jedne ličnosti – bio to makar i Lazar Šćepanović – nije reformisan, već duboko ranjiv, apostrofira advokat.
Umjesto preuzimanja odgovornosti za očigledan operativni propust, javnost je, dodaje, dobila mješavinu nepodnošljive samohvale, teorija bez dokaza i politički obojenih poruka, što dodatno urušava povjerenje u policiju kao profesionalnu i neutralnu instituciju.
- Ovakav nastup ne štiti policiju od kritike. Naprotiv, produbljuje sumnju da se odgovornost svjesno izbjegava, a da se autoritet funkcije koristi za pritisak na druge grane vlasti i prebacivanje odgovornosti za sopstvene propuste.
U konačnom, ovo nije samo problem jednog nastupa, već simptom kontinuiteta neodgovornosti na vrhu policije i bezbjednosnog sektora, gdje se umjesto samokontrole i profesionalne odgovornosti bira konfrontacija, insinuacija i personalizacija moći. Takvo ponašanje je nespojivo sa standardima demokratskog društva i vladavine prava, zaključio je Radulović.

Radulović: Iznošenje sumnji da je neko iz suda obavijestio optuženog o presudi, bez ijednog dokaza, je opasno targetiranje institucije

Grupa građanskih aktivista i građana Plava obratili su se Portalu ETV s ozbiljnim pritužbama na rad menadžmenta Nacionalnog parka Prokletije upozoravajući da sprovode praksu koja zastrašuje mještane ove opštine. - Čak i osobe koje vjekovima borave na svojim katunima tokom sezone bivaju sankcionisane ako pokušaju da izvrše rekonstrukciju svojih objekata, uz krivične prijave podnošene protiv njih kao da se radi o ozbiljnim kriminalcima – tvrde oni. <h3>ZAŠTIĆENO PODRUČJE BEZ ZAŠTITE</h3> Naglašavaju da se oni zalažu za poštovanje zakona, ali da smatraju „da je obaveza nadležnih institucija da građanima jasno i precizno objasne koja gradnja je dozvoljena i da se pronađu kompromisna rešenja koja će biti u skladu sa zakonom i potrebama lokalnog stanovništva“. - Kao građanski aktivisti, podržavamo turizam i njegov razvoj, ali se oštro protivimo ovakvom pristupu i načinu upravljanja Nacionalnim parkom – kategorični su oni. Tvrde i da je stanje u Nacionalnom parku zabrinjavajuće, te da je prethodna godina izgubljena kada je riječ o sistemskoj zaštiti ovog zaštićenog područja. - Godinama unazad suočavamo se sa ozbiljnim problemima i sumnjama na nezakonite radnje iz perioda prethodnih uprava. Posebno zabrinjava činjenica da su tri pitke rijeke u okviru Nacionalnog parka – Treskavička, Babinopoljska i Hridska – stavljene u cijevi za izgradnju mini hidroelektrana. Postavljamo javno pitanje: ko je izdao saglasnosti, ko je odobrio elaborate i ko je dao dozvole za krčenje šuma u zoni vodotokova – pitaju oni. Upozoravaju da je prema dostupnim informacijama, planirano čak 14 mini hidrocentrala na teritoriji opštine Plav. - Zahvaljujući pritisku javnosti i podršci nevladinih organizacija, među kojima posebno ističemo organizaciju „Sačuvajmo rijeke“, spriječeni su dalji pokušaji devastacije riječnih tokova. Podsjećamo i da su 2019. godine određeni objekti dati Nacionalnom parku na valorizaciju u turističke svrhe, ali do danas nijesu privedeni namjeni – pišu oni. Tokom elementarnih nepogoda u maju 2020. godine, ističu, u Nacionalnom parku je „izvaljeno oko 20.000 kubika drvne mase“. - Od tada počinje ozbiljna borba sa potkornjakom – problemom koji je odmah iza požara po štetnosti za šumske ekosisteme. Vlada Crne Gore je 2021. godine, na osnovu člana 31 Zakona o zaštiti prirode, donijela zaključak kojim su omogućene sanacione mjere u zaštićenim područjima. Međutim, 2022. godine dolazi do promjena u rukovodstvu Agencije za zaštitu životne sredine i, umjesto nastavka sistemske sanacije, dolazi do poništavanja tendera za prodaju sanitarne drvne mase i zastoja u sprovođenju mjera – objašnjavaju ekološki aktivisti i građani Plava.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260222210244_9a8ff4bdd89c5dd4fe91c84d0f919baf971c381f512ed46a8c5ff0ed0b3dd7d3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260222210244_9a8ff4bdd89c5dd4fe91c84d0f919baf971c381f512ed46a8c5ff0ed0b3dd7d3" data-rendition-name="original" width="1597" height="898" loading="lazy" alt="Potkornjak Prokletije"><figcaption>Potkornjak uništava šume u Plavu</figcaption></figure>  Borba protiv potkornjaka, podsjećaju, „svedena je na postavljanje feromonskih klopki, koje služe isključivo za monitoring, odnosno praćenje stanja na terenu, a ne za suzbijanje najezde“. - Time problem nije riješen, već je dodatno produbljen. Tokom 2023. i 2024. godine vođena je intenzivna medijska borba kako bi se problem stavio u fokus javnosti. Tek 2025. godine dobijeno je rješenje o doznaci sanitarne sječe u Nacionalnom parku Prokletije. Međutim, sprovedene mjere su nedovoljne i parcijalne – smatraju oni. Na teritoriji koja gravitira opštini Plav, objašnjavaju, postoji 154 odjeljenja iz dvije gazdinske jedinice, a doznaka je, pišu, izvršena u svega šest odjeljenja, u obimu od oko 9.000 kubika drvne mase, dok je u preostalih 148 odjeljenja evidentirano prisustvo oboljelih stabala bez adekvatne reakcije. Oni zahtijevaju uvođenje stroge i nezavisne kontrole Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, terenski obilazak kompletnog područja Nacionalnog parka, evidentiranje svakog zaraženog stabla i objavljivanje preciznih podataka o stvarnom stanju, hitnu i sveobuhvatnu primjenu zakonom propisanih sanacionih mjera. <h3>PROŠLA GODINA IZGUBLJENA</h3> - Nacionalni park Prokletije predstavlja prirodno bogatstvo od izuzetnog značaja za Crnu Goru. Odsustvo sistemskog djelovanja i odgovornosti dovodi u pitanje njegovu budućnost – zaključuju oni. Ukazali su i na nerealizovane aktivnosti iz Programa upravljanja NP Prokletije za 2025. godinu, iako su, kako ističu, „jasno definisane u zvaničnom dokumentu, sa naznačenim nosiocima i obezbijeđenim ili planiranim finansijskim sredstvima“. Bila je predviđena gradnja vidikovaca na lokacijama Kofiljača, Horolac, Vezirova brada i Bogićevića. Tokom 2024. godine urađeno je idejno rješenje - vidikovac, postavljanje zaštitnih ograda, odmorišnog mobilijara i panoramskih tabli. Planirani budžet je 22.000 eura, a odgovorni za projekat biili su direktor Parka i Služba za promociju, marketing i turizam. Nije realizovana ni gradnja i rekonstrukcija odmarališta i česmi na ulazima u katune Treskavac, Hasova Bogićevića, Hrid, Popadija, Grebajski Zastan i Horolac. Planirani budžet je 7.400 eura, odgovorni su bili, takođe direktor Parka i Služba za promociju, marketing i turizam. Planom je bila predviđena rekonstrukcija i adaptacija karaula (Gradine), a projekat je kandidovan za kapitalne investicije, ali do realizacije nije došlo. Odgovorni su bili direktor Nacionalnih parkova, direktor Parka Prokletije i Služba za promociju, marketing i turizam, te Ministarstvo unutrašnjih poslova.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260222210244_36dbcf2085ca598fc0803bd3691da4f1a391b4baf4548cd90b6415790e86aecf.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20260222210244_36dbcf2085ca598fc0803bd3691da4f1a391b4baf4548cd90b6415790e86aecf" data-rendition-name="original" width="1334" height="750" loading="lazy" alt="Karaula Gradine"><figcaption>Ništa od rekonstrukcije karaule Gradine</figcaption></figure>  U planu za 2025. bila je predviđena i izrada rampi ispred Centra za posjetioce u Gusinju i novog centra za posjetioce. Iako je idejno rješenje urađeno, rampe nijesu izgrađene, a kapitalni budžet je iznosio 804.000 eura, dok su odgovorni bili direktor Parka i Služba za promociju, marketing i turizam. U Parku, iako je bilo planirano, nijesu postavljene sedam najavnih i sedam informativnih tabli, kao ni unaprjeđenje postojećeg sistema signalizacije. Za to je bilo predviđeno 17.000 eura

Potkornjak uništava šume, mini hidrocentrale ubijaju rijeke

Sunčan dan, navijanje na plaži Raffaello, balun u vazduhu i aplauzi publike za atraktivne poteze u moru od 14 stepeni – u Herceg Novom se i ovog februara igrao picigin.
Već tradicionalno, deveti put, Praznik mimoze ponudio je jedan od najatraktivnijih sportsko-zabavnih programa u kojem je učestvovalo 11 ekipa, među kojima je prvi put bio i ženski tim – Galiotice. Turnir je imao i humanitarni karakter, kojem su se pridružili i osvajači prva tri mjesta i u cjelosti donirali svoje nagrade, navode u saopštenju iz Opštine Herceg Novi.
U poretku na vrhu tabele nije bilo promjena – četvrtu godinu zaredom pobjednik je ekipa Zeleničke tihe vale: Ivan Matović, Milan Kostić, Lazar Vuksanović, Dušan Vujinović i Vladimir Pavlović.
- Ove godine se, za razliku od prošlih, nismo nešto naročito spremali, ali opet smo pokazali da smo najbolji i da se picigin još igra u Zelenici. Imali smo dobru konkurenciju, posebno ističem ekipu iz Hrvatske koja igra drugačije picigin, ali ipak se, izgleda, sudijama i publici više sviđa naš stil igre - kazao je Matović.
Drugoplasirana ekipa Udruga Makarski picigin igrala je u sastavu: Roko Saničić, Mario Pihler, Nino Ravlić, Milan Grubišić, Mihovil Marinović i Marino Popović.
Došao sam čak iz Švedske samo radi ovoga, kao pojačanje ekipi, zato što sam čuo utiske od prošle godine i rekao sam da moram doći. I stvarno, nisam se razočarao, već oduševio ljudima, vremenom, provodom. Svaka čast na organizaciji, na gostoprimstvu, na svemu", kazao je Saničić i najavio da sljedeći put stižu sa još dvije ekipe i „ciljaju zlato, srebro i bronzu".
Treće mjesto osvojila je ekipa Blavori – Nemanja Mandić, Luka Ljubisavljević, Ivan Samardžić, Marko Božović i Rade Đukić.
- Ušli smo sa nula stresa i sto posto samopouzdanja, a ako nastavimo ovako, mislim da sljedeće godine možemo da osvojimo turnir - istakao je Mandić.
Pehar za najatraktivniji potez dodijeljen je Lazaru Vuksanoviću iz ekipe Zeleničke tihe vale, a priznanje za najmlađeg učesnika ponio je Aleksandar Dabović, član ekipe Got.
- Drugi put sam na takmičenju u piciginu i drugi put osvajam ovo priznanje, mada sam prošle godine preskočio jer mi je ruka bila povrijeđena. Mnogo sam uzbuđen. More je bilo hladno, ali je sunčan dan pa je lakše. Svaka čast svim učesnicima - kazao je Dabović.
Članica ženske ekipe Galiotice i najstarija učesnica turnira, Rada Đaković, kaže da je ideja o formiranju prve ženske postave u piciginu došla „sasvim spontano, slučajno i u zadnji vakat".
- Da je bilo malo više vremena, da se malo bolje konkuriše ovim muškima, bilo bi bolje, ali mi smo se odlično snašle. Ono što je najbitnije, htjele smo da pokrenemo malo prave novske ženske energije na, po meni, jednom od najatraktivnijih programa Praznika mimoze. Nadam se da će zaživjeti ženski picigin - kazala je Đaković.
Deveti turnir u piciginu nastupom su otvorili Gradska muzika, prvi i mlađi ansambl mažoretki i trombonjeri, što je jedan od noviteta, ističe organizator Vuksan Stamenković.
- Uz pehare pobjednicima, statue učesnicima, novitet je i to što su svi dobili članske karte kao uspomenu na ovogodišnji turnir. Bilo je izuzetno dobro, svi su se odazvali, i nebo i sunce su dali svoj doprinos. Ovogodišnje iznenađenje bila je ženska ekipa, Rada je napravila performans i doprinijela da turnir bude još bolji nego inače - kazao je Stamenković.
Naredna godina biće jubilarna, pa je organizacijski tim već počeo da razmatra kako da deseti turnir u piciginu bude još bolji, i kada je riječ o promociji i organizaciji. Vjeruju da će imati podršku da naprave još jedan februarski spektakl i iz Herceg Novog pošalju najljepše priče.

Kad balun poleti, zima prestaje: Na Prazniku mimoze održan deveti turnir u piciginu

Bivši ministar spoljnih poslova Savezne Republike Jugoslavije i nekadašnji ambasador pri Ujedinjenim nacijama (UN) Vladislav Jovanović preminuo je sinoć u 93. godini života, saopštila je njegova porodica.
Diplomatsku karijeru je započeo 1957. godine u ministarstvu inostranih poslova Jugoslavije.
Bio je šef diplomatije u dva mandata, ambasador pri UN, Turskoj, službovao u Briselu, Londonu.
Četiri godine je proveo na položaju referenta ambasade u Briselu (1960-1964), zatim je bio drugi sekretar ambasade u Ankari (1967-1971), savjetnik ambasade u Londonu (1975-1979).
Bio je ambasador SFRJ u Turskoj od 1985. do 1989. godine.
Vodio je nekoliko delegacija Jugoslavije na mirovnim i drugim pregovorima tokom devedesetih godina prošlog vijeka.

Preminuo Vladislav Jovanović, bivši ministar spoljnih poslova SRJ

Sljedeća runda razgovora između zvaničnika Sjedinjenih Američkih Država (SAD) i Irana biće održana u četvrtak u Ženevi.
To je, kako prenose mediji, izjavio ministar spoljnih poslova Omana, ubrzo nakon što je šef iranskog diplomatskog tima rekao da očekuje da će se tada sastati sa američkim izaslanikom Stivom Vitkofom.
Ministar spoljnih poslova Omana, Badr el Busaidi rekao je na društvenim mrežama da je zadovoljan što može da potvrdi sastanak "sa pozitivnim naporima da se učini dodatni korak ka finalizaciji sporazuma".
Oman je ranije bio domaćin indirektnih razgovora o nuklearnom programu Irana i posredovao je u posljednjoj rundi u Ženevi prošle sedmice.
Iranski ministar spoljnih poslova Abas Arakči je u intervjuu emitovanom danas rekao za američku televizijsku mrežu Si Bi Es (CBS) da postoji "dobra šansa" za diplomatsko rešenje nuklearnog pitanja, dodajući da je to jedino pitanje o kojem se razgovara.
Američka administracija insistira na ustupcima od svog dugogodišnjeg protivnika i izgradila je najveće američko vojno prisustvo na Bliskom istoku u posljednjih nekoliko decenija.
Predsjednik SAD Donald Tramp upozorio je u petak da su mogući ograničeni napadi na Iran, čak i nakon što je Arakči u to vrijeme rekao da Teheran očekuje da će predlog sporazuma biti spreman u narednih nekoliko dana.
Arakči je rekao da Iran još uvijek radi na nacrtu predloga. Dodao je da Iran ima pravo da obogaćuje uranijum. U petak je rekao da njegove američke kolege nisu tražile nulto obogaćivanje kao dio posljednje runde razgovora, što američki zvaničnici nisu javno rekli.
I Iran i SAD su signalizirali da su spremni za rat ako razgovori o nuklearnom programu Teherana propadnu.

Tag: veselin-radulovic