Jasmina Beharovic

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Mandić ostaje na čelu Skupštine Crne Gore: Protiv njegovog razrješenja glasao 41 poslanik, za bilo njih 20

Polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća u Srbiji je 12. marta obilježena je 22. godišnjica od ubistva premijera Zorana Đinđića.
Đinđiću su poštu u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu odali građani, Đinđićevi nekadašnji saradnici i članovi Demokratske stranke (DS), čiji je Đinđić bio jedan od osnivača.
Ma mjestu gdje je prije 22 godine ubijen Zoran Đinđić, kod ulaza u zgradu Vlade, vijenac su danas položili premijer u ostavci Miloš Vučević i grupa ministara.
Na traci u bojama srpske zastave na vijencu, ispisano je "dr Zoran Đinđić Vlada Republike Srbije".
Kraj ulaza, gdje je položen vijenac, od ranije je tabla sa porukom Đinđića, izrečena kratko vrijeme prije zločina:
"Ako neko misli da će zaustaviti sprovođenje zakona i reformi tako što će mene ukloniti onda se grdno vara."
Ubistvo Zorana Đinđića zaustavilo je reforme u Srbiji kako bi bili zaštićeni najgori kriminalci i sakrivena sva njihova nepočinstva, ali njegova zaostavština danas blista na ulicama Srbije i pokazuje da ova zemlja želi vladavinu prava, ocijenio je Pokret slobodnih građana (PSG).
U pisanoj izjavi povodom 22. godišnjice ubistva Zorana Đinđića, potpredsjednik PSG Aris Movsesijan upozorio je da vlast "dovodi ispred Predsjedništva ljude iz rasformirane Jedinice za specijalne operacije (JSO), iste one čiji su pripadnici presudili premijeru 12. marta 2003. godine".
Počast Đinđiću odali su i predstavnici Stranke slobode i pravde.
- Njegovim ubistvom nije ugašen samo jedan život, već je usporen napredak cijele zemlje. I danas, 22. godine kasnije, Srbija se i dalje suočava s istim pitanjima za koja je Đinđić imao jasne odgovore: vladavina prava, borba protiv kriminala i korupcije, ekonomske reforme i demokratizacija društva - &nbsp;navedeno je u saopštenju.
Đinđić je danas, na godišnjicu ubistva, dobio mural na zgradi u niškom bulevaru koji nosi njegovo ime.
Mural je oslikao student niškog Fakulteta umetnosti Đorđe Marković, a osim slike i imena i prezimena na muralu je ispisana i Đinđićeva poruka: "Gledajte u budućnost, tamo ćemo se sresti vi i ja".
Neformalna grupa studenata niškog Univerziteta u blokadi tačno u podne organizovala je ispred murala komemorativni skup u u znak sjećanja na nekadašnjeg premijera, a u 12.25 okupljeni su mu odali poštu minutom ćutanja.
Studentkinja Pravnog fakulteta Lana Kocić izjavila je da Zoran Đinđić jeste otišao, ali da njegovi ideali nisu nestali.
- Pandan njegovog delovanja, ne samo političkog, nego sveukupnog, bila je samo jedna riječ – pravda, kao što je pandan svih studentskih zahtjeva pravda. Zato smo danas ovde da podsjetimo na tu beskompromisnu borbu za bolju Srbiju - istakla je Kocić.
Predsjednik Vlade Srbije Zoran Đinđić ubijen je u atentatu 12. marta 2003. godine.
Vlada je nekoliko sati poslije ubistva proglasila vanredno stanje u Srbiji, a kao izvršioci odmah su osumnjičeni pripadnici zemunskog kriminalnog klana i dio pripadnika Jedinice za specijalne operacije (JSO) Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Srbije.
Tokom vanrednog stanja, koje je trajalo do 22. aprila 2003. godine, policija je u akciji "Sablja" uhapsila više od 11.000 osoba, među kojima i političare, visoke vojne oficire i nosioce pravosudnih funkcija.
U avgustu 2003. godine podignuta je optužnica protiv 44 osobe za učešće u organizovanju ubistva, a suđenje je počelo 22. decembra iste godine u Okružnom sudu u Beogradu.
Sud je 23. maja 2007. godine proglasio krivim optužene koji su osuđeni na ukupno 378 godina zatvora.
Na po 40 godina zatvora osuđeni su bivši komandant JSO Milorad Ulemek Legija i njegov zamenik Zvezdan Jovanović, kao neposredni izvršilac ubistva.
Politička pozadina ubistva Đinđića nikada nije otkrivena.
Zoran Đinđić rođen je 1952. godine u Bosanskom Šamcu, a diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1974. godine. Jedan je od osnivača Demokratske stranke u kojoj je u septembru 1990. godine izabran za predsednika Izvršnog odbora, a u januaru 1994. za predsjednika stranke.
Od februara do septembra 1997. godine bio je na poziciji gradonačelnika Beograda, kao kandidat koalicije "Zajedno". Poslije pobjede Demokratske opozicije Srbije (DOS) na parlamentarnim izborima decembra 2000. godine, izabran je za predsjednika Vlade januara 2001. godine.

Portal ETV

Na 22. godišnjicu ubistva odata počast premijeru Zoranu Đinđiću

Nama nije želja da kažemo da je borba uzaludna - već da je teška, ali neophodna - poručio je u intervjuu za Portal ETV jedan od režisera i kreatora novog serijala „Sablja“ Vladimir Tagić. Sa njim i njegovim kolegom Goranom Stankovićem razgovarali smo o suštini nedavno lansirane i dugo iščekivane serije koja trenutno ruši sve rekorde gledanosti u regionu - a u čijem fokusu je funkcionisanje trulog sistema kroz prizmu istoimene policijske akcije nakon ubistva srpskog premijera Zorana Đinđića 2003. godine i procesuiranja članova najmoćnije kriminalne organizacije u tom periodu - „zemunskog klana“. Stanković i Tagić su decidni da se njihovim ostvarenjem ne stavlja tačka na otvorenu ranu Srbije - već da se njime poziva na suočavanje i razumijevanje toga što se desilo. PORTAL ETV: Vaša „Sablja“ pruža pažljiv i analitičan uvid u zbilju Srbije u periodu nakon pada Slobodana Miloševića, ubistva premijera Zorana Đinđića i vrhunca sprege države i kriminala na početku dvijehiljaditih. Na seriji ste radili više od šest godina - što nije ni iznenađujuće uzevši u obzir da se radi o veoma ozbiljnoj temi i rani koja i dan danas krvari. Mislite li da je Vašim serijalom stavljena tačka na ovu priču? Je li upravo to potrebno Srbiji i regionu - ili je zapravo suprotno - da „Sablja“ treba da se ponavlja sve dok ishod ne bude drugačiji? GORAN STANKOVIĆ: Daleko od toga da našim serijalom treba da se stavi bilo kakva tačka na ovu temu. Jedina tačka koja se stavlja je naša tačka na radu na seriji nakon šest dugih godina.&nbsp; Mislim da je ulazak u svoju sopstvenu prošlost i pokušaj da se ona razumije i da se sa njom suoči potreban, ne samo Srbiji, već i Hrvatskoj, Bosni, Crnoj Gori i svima onima koji imaju običaj da svoj prljav veš guraju ispod tepiha.&nbsp; PORTAL ETV: Dragan Mićanović maestralno je oživio lik Zorana Đinđića, što kroz identičan govor, a što kroz suštinu njegove biti - čovjeka koji je u borbi za pravdom i za bolje sjutra izgubio glavu. Je li suština ovog serijala zapravo surovi prikaz (kako tada - tako i danas) toga kako prolaze oni koji bespogovorno tragaju za istinom i bore se protiv trulog sistema, ali i da je svaka borba protiv malignih pojava uzaludna? VLADIMIR TAGIĆ: Ne. Nama nije želja da kažemo da je borba uzaludna, već da je teška, ali neophodna.&nbsp; Morate da se borite, i morate da krenete od sebe. Mi se bavimo našim društvom zato što želimo da ono bude bolje.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241201151216_318ffc314ffb05641d82abee7e7549cbdc17357caa51c71875ae35a142ce79b3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241201151216_318ffc314ffb05641d82abee7e7549cbdc17357caa51c71875ae35a142ce79b3" data-rendition-name="original" width="3500" height="2334" loading="lazy" alt="Vladimir Tagić"> <figcaption>Vladimir Tagić na snimanju „Sablje“(Photo: Katarina Marčetić)</figcaption> </figure>  PORTAL ETV: Kako mislite da bi Zoran Đinđić prošao danas - bi li uopšte uspio da se dohvati vlasti? Ako bi - kako mislite da bi to teklo u današnjoj Srbiji? GORAN STANKOVIĆ: Nezahvalno je govoriti o tome kada je njegova smrt toliko puno izmijenila tok naše istorije. On je bio nesvakidašnji političar i poseban čovjek, on bi se i danas razlikovao od svakog političara na sceni i siguran sam da bi njegovo postojanje neizmjerno uticalo na naše društvo i da bi i dan danas bio inspiracija i vodilja. PORTAL ETV: U prvom pitanju sam, sa razlogom, rekla da ste dali pažljiv uvid ovaj slučaj. Ipak, ne čudi da je javnost očekivala da se pažnja posveti još nekim detaljima. Zašto slučaj Svetlane Ražnatović, koja je procesuirana u tom periodu, nije prožet kroz Vašu „Sablju“? Mislim da se javnost za njeno odsustvo u seriji nije tako grčevita uhvatila jer se radi o estradnoj ličnosti i jer Srbija žudi za „žutilom“ - već jer je riječ o udovici komandanta paravojne formacije iz ratova devedesetih Željka Arkana Ražnatovića - čiju prljavu biografiju ni sama država decenijama ne uspijeva da izbriše. Fakat je da optužnica protiv Svetlane Ražnatović nije podignuta - ali „Sablja“ nam upravo daje realan prikaz u to da moćnici i kriminal na samom kraju ostaju na vrhu i nedodirljivi - iako tako isprva ne izgleda. Jeste li izostavljanjem njenog lika afirmisali taj narativ - ili ste zaista uvjereni da je supruga Arkana Ražnatovića, otjelotvorenja svega što predstavlja vladavina Slobodana Miloševića, toliko irelevantna za ovaj slučaj? VLADIMIR TAGIĆ: Nismo afirmisali nikakav narativ, niti nam je ideja da bilo koga poštedimo. Stvar je vrlo jednostavna. Ona je zanimljiva kao folklorno-tabloidni element, a ne zato što je bila, na bilo koji način, bitan faktor atentata na Zorana Đinđića. Ona jeste Arkanova žena i kao takva jeste naslijedila njegove prljave poslove. Arkan je ubijen tri godine prije ubistva Đinđića i ta dva zločina nemaju nikakave suštinske veze. Tačno je da su Duća i Kum tražili od Cece da im pruži alibi, ako zatreba, ali nije tačno da je ona znala šta se oni spremaju da urade. Za to je znala samo jako mala grupa ljudi. Ubacivati njenu priču u našu seriju bio bi čist senzacionalizam s naše strane i mi to nismo željeli da uradimo.&nbsp; PORTAL ETV: Tadašnji politički izazovi i saradnja sa međunarodnim sudom i danas oštro dijele srpsko društvo i političku scenu. Jeste li zbog toga nailazili na opstrukcije i izazove? Jesu li Vam dokumenta o „Sablji“ bila lako dostupna? GORAN STANKOVIĆ: Nećete vjerovati koliko su dokumenti o Sablji javno dostupni svima. Dakle, u prvom krugu imate knjige Miloša Vasića „Atentat na Zorana Đinđića“, zatim „Oni su jači od nas“, Miodraga Vukovića i Vojislava Tufegdžića, potom knjigu Mileta Novakovića „Državo ruke uvis“. Od toga može da se krene. Zatim imate 28 snimljenih epizoda „Insajdera“ na temu ubistva premijera, onda imate transkripte sa cijelog suđenja na internetu, gdje možete iz dana u dan da pročitate svačije javno svjedočenje. Samo nakon ovoga možete da donesete jako puno zaključaka.&nbsp; Međutim mi smo u saradnji sa policajcima koji su vodili akciju Sablja došli u posjed policijske dokumentacije koja je vođena za vrijeme akcije. Ono što je glavni problem jeste što je ljudima puno lakše da pogledaju dvije emisije, pročitaju tri članka i popričaju sa jednim čovjekom u kafani i da donesu stav o tome ko zapravo stoji iza atentata i koja zavjera je u biti stvarna. Nemam nikakav problem sa njihovim izvorima i mi smo takođe sve te izvore prošli - ali smo takođe uzimali i ove koje sam naveo. Kada se sve to uzme u obzir postaje veoma lako da se donese stav o tome šta se dogodilo i možete mnogo lakše da uvidite koja agenda stoji iza koje od teorija zavjera koje kruže.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241201151216_651f68dbefb894c6b1ebe73d068f4d31075a79f9e77e50dbdcc769127d92907d.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20241201151216_651f68dbefb894c6b1ebe73d068f4d31075a79f9e77e50dbdcc769127d92907d" data-rendition-name="original" width="5807" height="3872" loading="lazy" alt="Goran Stanković"> <figcaption>Definitivno je najveći izazov bio teret odgovornosti: Goran Stanković(Photo: Nebojša Babić)</figcaption> </figure>  PORTAL ETV: Koliko je do sad poznato javnosti - likovi novinarke Danice Mandić (Milica Gojković), Uroša - „malog“ (Lazar Tasić) i pandurskog dvojca Ljube i Rakića (Feđa Štukan i Ljubomir Bandović) su fiktivni. Danica i Uroš ipak neodoljivo podsjećaju na određene ličnosti - ili makar događaje iz realnog života. Je li lik Danice Mandić makar nekim dijelom inspirisan likom i djelom Brankice Stanković - za koju je u realnosti, kao i za Danicu u seriji, stigao snajper? VLADIMIR TAGIĆ: Brankica Stanković je vjerovatno najznačajnija novinarka u Srbiji u 21. vijeku. Njen rad je nama bio velika inspiracija i mi izuzetno poštujemo i cijenimo emisiju Insajder i ono što je ona postigla, ali naša Danica je inspirisana sa više različitih novinara koji su svojim poštenim radom doveli svoj život u opasnost. Svakako su nam, pored Brankice, bili inspiracija i Dada Vujasinović, Slavko Ćuruvija i Milan Pantić. Danica u našoj seriji preživi pokušaj atentata i to je nada, koju smo željeli da ostavimo na kraju, jedno zrno nade, da kažemo i sebi i drugima: vrijedno je boriti se, nije sve crno i bezizlazno.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241201151216_f07953358e3db21773eabeaba96ee3bd02d4f3baf1cb07699bdd31f9be682fc4.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20241201151216_f07953358e3db21773eabeaba96ee3bd02d4f3baf1cb07699bdd31f9be682fc4" data-rendition-name="original" width="3840" height="2160" loading="lazy" alt="Milica Gojković"> <figcaption>Milica Gojković ubjedljiva u ulozi novinarke Danice Mandić(Photo: Kadar iz serije „Sablja“)</figcaption> </figure>  PORTAL ETV: Ninoslav Konstantinović jedan je od pripadnika tadašnje najmoćnije mafijaške organizacije na Balkanu koji u Sablji nije procesuiran. Postoji teorija da je stigao do Hrvatske gdje je ubijen - isto dokle i Uroš „mali“ stiže u seriji. Je li njegov lik, makar dijelom, inspirisan Ninoslavom Konstantinovićem? GORAN STANKOVIĆ: Uroš je kombinacija nekoliko članova Zemunskog klana, jer je bilo nemoguće za kratko vrijeme u seriji uvesti i prikazati sve njih - a da postoji jasna distinkcija ko je ko.&nbsp; Čitajući o klanu i razvijajući likove koji predstavljaju taj klan vam se zgrči želudac i onda kada vidite da u javnosti još postoji jedna fetišizacija njihovog lika i djela, ne bude vam dobro.&nbsp; Uopšte ne želimo da pružamo prostor da se o njihovim zlodjelima gleda na neki senzacionalistički način. Serija prikazuje jedan period kada nema bilo kakve glorifikacije njihovog kriminalnog života i gdje oni doživljavaju svoj krah.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241201151220_d24cd00de205bd0ed0340b59f73b5ec6338ea223185211abd7e5ec8710ef985d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20241201151220_d24cd00de205bd0ed0340b59f73b5ec6338ea223185211abd7e5ec8710ef985d" data-rendition-name="original" width="3840" height="2160" loading="lazy" alt="Kadar iz Sablje"> <figcaption>„Nema nikakve glorifikacije kriminalnog života“(Photo: Kadar iz serije „Sablja“)</figcaption> </figure>  PORTAL ETV: I Žarko Ilić (Zlatko Burić) je fiktivni lik. Personifikuje li on kompletan sistem u Srbiji - tj u ovom slučaju državu i DB? Mislite li da ste upravo kroz njegov lik najefektivnije uperili reflektore u slučaj ubistva Đinđića i ukazali na to kako funkcionišu Srbija i njena služba bezbjednosti - ali i samim tim generacijama koje tek stasavaju omogućili da bolje razumiju sistem koji nasljeđuju? VLADIMIR TAGIĆ: Kamo sreće da tako funkcioniše samo Srbija i njena služba bezbjednosti. Mislim da je situacija vrlo slična u mnogim zemljama u regionu, a i u svijetu. Pogrešno je misliti, i to je još jedan narativ koji se zloupotrebljava, da smo mi željeli da ocrnimo Srbiju. Ne, to nije istina, mi kritikujemo sistem zato što mislimo da Srbija može da bude mnogo bolja. Svako društvo treba da se suoči sa sopstvenim problemima i da sređuje svoje dvorište. Da se vratim na Vaše pitanje u vezi Žarka: Žarko jeste fiktivan lik, ali je takođe zasnovan na nekim stvarnim ličnostima do kojih smo istraživanjem došli, nastao je kao kombinacija par njih.&nbsp; PORTAL ETV: Nakon zajedničkog lansiranja uspješne „Jutro će promeniti sve“ djeluje da ste „Sabljom“ otišli korak dalje. Što Vam je bio najveći izazov u pripremi ovog serijala? Kolika je razlika u procesu stvaranja ove dvije serije i jesu li oni uopšte uporedivi? GORAN STANKOVIĆ: Uporedive su u tome što smo ponovo za centralne likove uzeli obične ljude koje pokušavamo da razumijemo i sa kojima ostvarujemo neki vid identifikacije.&nbsp; Nismo htjeli da nam glavni likovi serije budu javne ličnosti, političari ili vođe klana, već ljudi na koje je događaj ubistva premijera ostavio uticaj i koji pokušavaju sa tim da se izbore.&nbsp; Naravno da je centralni lik Zoran Đinđić, ali se preko sudbina naših fiktivnih likova čita naš autorski stav prema svemu što se događa. Definitivno je najveći izazov bio teret odgovornosti koju nosite sa ovakvom temom, odgovornost koje samo ime Zoran Đinđić sa sobom nosi - zato smo i proveli četiri godine u istraživanju ove teme - dok nismo bili sigurni da smo pronašli pravi ugao i u istraživanju stigli do trenutka kada možemo mirno da stanemo iza svega što u seriji postoji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241201151224_dd579bcc6a77073fc0bf56fe82d90a35b4871eb198013d75c35faa66a6c07bcb.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20241201151224_dd579bcc6a77073fc0bf56fe82d90a35b4871eb198013d75c35faa66a6c07bcb" data-rendition-name="original" width="3840" height="2160" loading="lazy" alt="Kadar iz serije Sablja"> </figure>  PORTAL ETV: Uzevši u obzir i pozitivne i negativne kritike na račun „Sablje“ - jeste li postigli cilj kojem ste stremili u pripremi ovog ozbiljnog serijala? Vidite li mogućnost da se u budućnosti ponovo posvetite ovako škakljivim temama? VLADIMIR TAGIĆ: Nije nam to prioritet. Želimo da se bavimo inspirativnim i zanimljivim temama, želimo da filmski i autorski idemo dalje. Šta će biti sljedeće, ne znam. Vidjećemo. Ali svakako će biti nešto za čim postoji unutrašnja potreba u nama. PORTAL ETV: „Sablja“ je, po prirodi same tematike, otvorila razne polemike u javnosti, ali mislim da Vam jednu stvar niko ne može zamjeriti: a to je izbor glumaca. Kako je tekao taj proces? Jeste li se dvoumili prilikom izbora ili su Vas u samoj pripremi, kao što su i publiku u emitovanju, odmah „oborili s nogu“? VLADIMIR TAGIĆ: To je studiozan proces gdje pokušavate da sklopite jednu komplikovanu slagalicu. Mora da se radi metodično i precizno. Željeli smo da iznenadimo sebe, da ne idemo očekivanim i utabanim putevima - već da nađemo rješenja koja će i nama, glumcima, a i publici biti zanimljiva i neočekivana.

Anja Ivanović

Režiseri „Sablje“ za Portal ETV: Suočavanje sa prošlošću potrebno je svima koji prljav veš guraju pod tepih

Viši sud u Beogradu odbacio je molbu za puštanje na uslovnu slobodu osuđenog bivšeg komandanta Jedinice za specijalne operacije (JSO) Milorada Ulemeka Legije, potvrđeno je za N1 iz te sudske instance.
On je osuđen na ukupno 160 godina zatvora u postupcima za ubistvo premijera Zorana Đinđića, bivšeg predsjednika Predsjedništva Srbije Ivana Stambolića, pokušaj ubistva lidera SPO Vuka Draškovića, četvorostruko ubistvo na Ibarskoj magistrali, kao i za zločine „zemunskog“ klana. Po tadašnjem zakonu maksimalna kazna koju može da izdrži bila je upravo 40 godina, a zakonski sistem Srbije ne predviđa sabiranje kazni po različitim presudama. Kazna doživotnog zatvora uvedena je tek decembra 2019. godine, izmjenama Krivičnog zakonika (KZ) iz te godine.
Molbu je za njegovo puštanje na uslovnu slobodu podnio je advokat Aleksandar Kovačević.
Bivši komandant JSO u zatvoru je proveo 20 godina i šest mjeseci, što je nešto više od polovine kazne koju izdržava u zatvoru u Požarevcu.
Krivično vansudsko vijeće Višeg suda u Beogradu je najprije zaključilo da nijesu ispunjeni uslovi za podnošenje molbe, s obzirom na to da osuđeni nije izdržao dvije trećine kazne zatvora na koju je osuđen.
Po stavu suda, primjena blažeg zakona na počinioca krivičnog djela moguća je samo dok se određeni krivični postupak ne okonča pravnosnažno.
Ovo znači da se u slučaju uslovnog puštanja primjenjuju odredbe onog zakona koji važi u momentu izdržavanja kazne, a ne u vrijeme izvršenja krivičnog djela.
U konkretnom slučaju Ulemeka Legije, u vrijeme izvršenja krivičnog djela Krivični zakonik je propisivao da se osuđenik može uslovno otpustiti nakon izdržane polovine kazne.
Sud je, kako saznaje N1, i to imao u vidu, ali smatra da se na uslovno puštanje primjenjuje ona odredba Krivičnog zakonika koji važi u vrijeme izvršenja kazne, što znači da je potrebno da osuđenik izdrži dvije trećine kazne zatvora da bi se uopšte podnijela molba za uslovno puštanje.
Inače, protiv ove odluke dozvoljena je žalba Apelacionom sudu u Beogradu.

Milorad Ulemek Legija ostaje u zatvoru

Poslanica CIVIS-a Maja Vučelić reagovala je nakon što su iz DNP-a danas usvojili niz zaključaka kojima traže od Vlade podršku za izmjene Ustava u dijelu srpskog jezika, kao i podršku zakonu o dvojnom državljanstvu, normiranje trobojke kao državne zastave, promjenu lokacije kolektora...
Ona je podsjetila da je vladina platforma „Barometar 26“, usvojena bez ijednog glasa protiv, pa i uz podršku DNP-a.
- Barometar jasno obavezuje sve potpisnike da se fokusiraju na jedinstvo i EU integracije, uz izbjegavanje identitetskih i drugih polarizujućih pitanja. Današnji zahtjevi DNP-a, uz njihovo otvoreno priznanje da se ta platforma kosi sa njihovim programom, direktno obesmišljavaju „Barometar 26“ i otvaraju rizik političke krize već u prvim danima 2026. godine koja je presudna za evropsku budućnost države, napisala je Vučelić na mreži “X”
Kako je kazala, u trenutku kada EU pokazuje spremnost za proširenje, Crna Gora nema luksuz da gubi fokus.
-Evropske integracije, vladavina prava i stabilnost moraju ostati iznad partijskih ultimatuma i političkih performansa koji proizvode podjele i blokade. Crnoj Gori je potrebno jedinstvo svih koji se istinski bore za vitalne državne ciljeve, a prema onima koji blefiraju i svjesno usporavaju evropski put mora se na vrijeme jasno odrediti u skladu sa državnim interesima - poručuje poslanica.
Kako je kazala, "Vlada nije poligon za lične frustracije, a Crna Gora je veća od bilo čijih političkih igara."

Vučelić: DNP obesmišljava platformu "Barometar 26", Crnoj Gori treba jedinstvo a ne blokada

Predsjednica francuske skupštine Jael Braun Pive sastala se u četvrtak ispred zgrade parlamenta sa poljoprivrednicima koji protestuju u Parizu, koji su je glasno izviždali.
Oni su dobacivali "ostavka, ostavka", prenosi Figaro.
Oko 100 poljoprivrednika okupilo se rano u Parizu uprkos zabranama, protestujući protiv sporazuma o slobodnoj trgovini sa Merkosurom i tražeći administrativna pojednostavljenja.
Demonstranti su blokirali Trijumfalnu kapiju i Ajfelov toranj, a djelimično je zatvoren auto-put A13 u zapadnom dijelu prijestonice, saopštila je pariska policija, preniose Nezavisne novine.
Poljoprivrednici iz sindikata Ruralne koordinacije takođe su blokirali pristup skladištu nafte DPA u Basensu, u blizini Bordoa.
Na licu mjesta je prisutna policija, a vlasti su apelovale na vozače da izbjegavaju pogođena područja.

Francuski poljoprivrednici izviždali predsjednicu skupštine

Sada je i zvanično. Na božićnoj proslavi televizije Informer pjevao je osuđeni ubica. Da je Dragan Ašanin počinio ubistvo 1992. godine za N1 potvrdio je i Viši sud u Beogradu, navodeći da je zbog toga osuđen na 11 godina zatvora. Ali kako je moguće da se takav čovjek našao u društvu štićenih ličnosti - predsjednika države, predsjednice Skupštine i gotovo pola Vlade? Da li je sistem obezbeđenja zakazao ili je jedini dosije koji se računa – partijski?
Zar nijeste oduvijek željeli da znate kako izgleda privatna zabava gotovo cijele Vlade Srbije, skupa s predsjednicom Skupštine i predsjednikom države. Ko se napio, ko posvađao, šta su jeli i uz koje su se pjesme veselili?
Kako piše N1, do pojave televizije Informer na medijskom nebu Srbije, bilo je nezamislivo ovakve scene gledati uživo. U uređenoj zemlji, nezamislivo je i da se u društvu štićenih ličnosti, a prije svega predsjednika države, pojavi osuđeni ubica.
Jer čovjek koji se fotografisao s predsjednikom Aleksandrom Vučićem, koji se više puta našao u zagrljaju ministra Darka Glišića, koji je predsjednici Skupštine pjevao na uvce i koji je dijelio mikrofon s ministrom policije Ivicom Dačićem - e taj čovek izvršio je ubistvo 1992.
Dragan Ašanin, umjetničkog imena Aške, tada harmonikaš, oktobra '92. u Novom Beogradu ubio je svoju bivšu partnerku, tada 18-godišnjakinju u koju je iz pištolja pucao pred njenim maloljetnim bratom.
Tu informaciju prvi je objavio Nemanja Šarović, za N1 to je potvrdio i Viši sud u Beogradu.
„Presudom Okružnog suda u Beogradu od 26.05.1993. koja je preinačena odlukom Vrhovnog suda Srbije od 19.05.1994. okrivljeni Dragan Ašanin oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog djela ubistvo, pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 godina u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru“, stoji u odgovoru Suda.
„Samo da objasnim, ja to nisam znao! Istina je da je gospodin Ašanin 1992. godine počinio to ubistvo koje je u presudi okarakterisano kao ubistvo bez predumišljaja. Ja da sam znao, ili da je bilo ko iz Informera znao, na našoj Božićnoj proslavi gospodin Ašanin ne bi pjevao, ali ne zato što to nije po zakonu jer je, pošto je odslužio zatvorsku kaznu, po zakonu on slobodan čovjek. Ja ga ne bi pozvao da pjeva da sam to znao iz moralnih razloga“, rekao je Dragan J. Vučićević, glavni urednik TV Informera.
Glavni urednik Informera nije morao da zna, ali je morala služba obezbjeđenja predsjednika države.
„Ko bi tamo mogao da bude, sa kojom namjerom, zašto - pojednostavljeno, to je zanat kojim se ti ljudi bave i bezbjednjaci moraju da saznaju ko su ta lica koja bi mogla neposredno da ugroze štićeno lice ili da ga kompromituju svojim prisustvom“, kaže Aleksandar Radić, vojni analitičar.
Kako je onda pripadnicima Vučićevog obezbjeđenja promakao ni manje ni više nego - osuđeni ubica?
„Mislim da službi bezbjednosti nije promakao osuđeni ubica, ne mogu vjerovati da nisu znali ko je i šta je tamo, nego je jednostavno sistem vrednosti promijenjen. Društvo je podijeljeno na vas i nas. Postoje dvije grupe ljudi, oni koji vole predsjednika Republike i to su dobri ljudi, nezavisno od toga da li su ležali zbog ubistva 18-godišnjakinje u zatvoru ili za silovanje muškaraca - jednostavno oni su politički podobni“, kaže Radić.
U kratkom telefonskom razgovoru za N1, bivši predsjednik Srbije Boris Tadić kaže da je napravljen strašan propust, pa konstatuje - da smo mi normalna zemlja, ovdje bi morala biti pokrenuta istraga.

Srbija: Osuđeni ubica pjeva državnom vrhu - propust službe ili su sada takvi ljudi politički podobni

Hrvatski predsjednik Zoran Milanović večeras je odgovarao na pitanja medija uoči svečane akademije "Veče međimurskog identiteta", a jedna od onih zanimljivih odnosila se na američke pretenzije na Grenland.
- To je danska teritorija, ne možete nego biti na strani Danske. Stvari su potpuno jasne... Možda tu priču s Grenlandom treba demistifikovati - kazao je Milanović novinarima.
U nastavku je ocijenio da "Grenland za američku sigurnost ne predstavlja ništa, a ako jednog dana bude nešto predstavljao, tada više neće biti ni Evrope ni Amerike jer to znači da će se arktički led do te mjere otopiti da će Amerika, ako opstane, imati glavni grad u Denveru, a ne Vašingtonu".
- Postoje, samo ne znam jesu li u američkoj administraciji to još vidjeli na karti, Svalbardska ostrva. Ona pripadaju u principu Norveškoj. Ona su malo istočnije od Grenlanda i tamo završava golfska struja i more nije zaleđeno. To je interesantno. Evo, dao sam im temu za razmišljanje. Možda su vidjeli na karti da postoje i ta ostrva. Grenland je beskoristan - tvrdi Milanović.
Dodao je da "nije na njemu da se miješa u poteze Trumpa" i kazao da u hrvatskom interesu nije da kaže baš sve što misli o tom njegovom potezu.
- Ovo je dokaz da međunarodno pravo ne postoji ni kao fikcija - zaključio je Milanović prenosi Index.hr.&nbsp;

Tag: zoran-dindic