Tramp tvrdi da su carine stvorile ekonomsko čudo, podaci govore drugačije

Osvrćući se na prvu godinu svog drugog mandata, predsjednik SAD Donald Tramp hvali se da je oživio američku ekonomiju uvođenjem visokih carina na uvoznu robu. Svoj je stav iznio u nedavnom autorskom tekstu za Vol strit džurnal (The Wall Street Journal), prozivajući taj list i kritičare, uključujući većinu ekonomista, koji su predviđali da će carine imati kontraefekat, podići cijene i ugroziti rast.

- Umjesto toga one su stvorile američko ekonomsko čudo - napisa je Tramp. No, dokazi koje navodi često su promašeni ili potpuno netačni.

U nastavku AP donosi činjenice u vezi s Trampovom procjenom efekata carina.

Tvrdnja: "Samo nešto više od godinu ranije bili smo 'MRTVA' zemlja. Sada smo 'NAJVRUĆA' zemlja bilo gdje u svijetu!"

Činjenice: Ovo je standardna Trampova formulacija. Ali američka ekonomija nikako nije bila "mrtva" kada se Tramp prošle godine vratio u Bijelu kuću. U njegovom drugom mandatu ekonomija se zapravo pokazala prilično snažnom – nakon što je imala trnovit početak.

U 2024. godini, posljednjoj godini predsjedništva Džoa Bajdena, američki bruto domaći proizvod porastao je za 2,8 odsto, prilagođeno za inflaciju, brže od svih bogatih zemalja na svijetu osim Španije. Ekonomija je solidno rasla i u periodu od 2021. do 2023. godine.

Podaci za cijelu 2025. još nisu dostupni. No u prva tri kvartala te godine Trampove carine – ili prijetnja njihovim uvođenjem – donijele su mješovite rezultate za američku ekonomiju.

Od januara do marta američki BDP se zapravo smanjio prvi put nakon tri godine. Glavni razlog bio je lako uočljiv: snažan skok uvoza, koji se od BDP-a oduzima, jer su američke kompanije požurile kupovati stranu robu prije nego što Tramp uvede carine.

Rast se, međutim, oporavio u drugoj polovini godine. Od aprila do juna ekonomija je rasla zdravim tempom od 3,8 odsto. Od jula do septembra ubrzala je na 4,4 odsto. Veliki dio tog skoka došao je od pada uvoza, što vjerovatno odražava efekte carina, ali i činjenicu da su uvoznici već napunili zalihe na početku godine. Snažna potrošnja domaćinstava također je gurala rast.

Tramp se često poziva i na dobre rezultate američkog tržišta dionica. Ističe da su indeksi u 2025. ostvarili 52 nova rekorda. Istina je da je američko tržište prošle godine bilo snažno, ali je ipak zaostalo za mnogim stranim berzama. Referentni S&P 500 indeks porastao je 17 odsto – solidan dobitak, ali znatno ispod skoka od 71 odsto u Južnoj Koreji, 29 odsto u Hong Kongu, 26 odsto u Japanu, 22 odsto u Njemačkoj i 21 odsto u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Tvrdnja: "Godišnja bazna inflacija za posljednja tri mjeseca pala je na samo 1,4 odsto – daleko niže nego što je gotovo iko, osim mene, predviđao."

Činjenice: Predsjednik se služi pažljivo odabranim podacima i time ozbiljno preuveličava stvarno stanje inflacije.

Njegova brojka za godišnju inflaciju u posljednja tri mjeseca – iz koje su isključene nestabilne cijene hrane i energije – zaista je niska, ali je rezultat podataka iskrivljenih zbog gašenja rada vlade u oktobru i novembru. Zbog tog "shutdowna" poremećeno je prikupljanje podataka, pa je statistička agencija morala u nekim kategorijama ubaciti grube procjene koje su vještački spustile ukupnu inflaciju.

Godišnja bazna inflacija za posljednjih šest mjeseci 2025. iznosi 2,6 odsto. To je niže nego u januaru 2025., ali otprilike na istom nivou kao u oktobru 2024. Ukupno gledano, inflacija se ove godine izravnala i u septembru je iznosila 3 odsto prije gašenja rada vlade – isto kao u januaru 2025.

Tačno je da inflacija nije bila toliko visoka koliko su se mnogi ekonomisti pribojavali kada je Tramp prošlog proljeća počeo uvoditi carine, ali to je dijelom zato što su mnoge carine uvedene u okviru "Dana oslobođenja" kasnije povučene, smanjene ili probušene izuzecima. Kada su prošle godine demokrati pobijedili na nekoliko važnih izbora ističući pitanje "priuštivosti" života, administracija je ukinula ili ublažila postojeće ili planirane carine, primjerice na kafu, govedinu i kuhinjske elemente, što je neizravno priznanje da su carine dizale cijene.

Uticaj carina još se jasnije vidi kod cijena tzv. baznih dobara, koje takođe isključuju hranu i energiju. Prije pandemije, troškovi ovih dobara su godinama jedva rasli – ili su čak padali – ali su prošlog decembra bili 1,4 odsto viši nego godinu ranije. To je bio najveći rast, izvan perioda pandemije, još od 2011.

Alberto Kavalo, ekonomista s Harvarda i autor studije o utjecaju carina koju je i sam Tramp citirao u svom tekstu, utvrdio je da su Trampove carine ukupnu inflaciju podigle za otprilike tri četvrtine procentnog poena.

Tvrdnja: "Podaci pokazuju da je teret, ili 'incidenca', carina pretežno pao na strane proizvođače i posrednike, uključujući velike korporacije koje nisu iz SAD-a. Prema nedavnoj studiji Harvard Business Schoola, ove grupe plaćaju najmanje 80 odsto troškova carina."

Činjenice: Studija na koju se Tramp poziva zapravo zaključuje suprotno od onoga što on tvrdi. Autori, među kojima je i Kavalo, navode da su "američki potrošači nakon sedam mjeseci snosili otprilike 43 odsto carinom izazvanog povećanja graničnog troška, dok je većinu ostatka apsorbirao američki poslovni sektor". Kavalo je u imejlu pojasnio da se uvozne cijene nisu značajnije smanjile, "što sugeriše da strani izvoznici nisu dovoljno snizili svoje pretarifne cijene da bi preuzeli veliki dio tereta".

Tvrdnja: "Uspješno sam koristio carine kao alat da osiguram kolosalne investicije u Americi, kakve nijedna zemlja prije nije vidjela. ... Za manje od godinu dana osigurali smo obećanja o ulaganjima većim od 18 triliona dolara, broj koji je mnogima neshvatljiv."

Činjenice: Tramp je zaista koristio prijetnju carinama kako bi iznudio obećanja o investicijama od glavnih američkih trgovinskih partnera. Evropska unija, recimo, obećala je ulaganja od 600 milijardi dolara u periodu od četiri godine.

No Tramp nije objasnio kako je došao do brojke od 18 triliona dolara. Bijela kuća je objavila znatno niži iznos – 9,6 triliona – u koji su uključena i privatna i javna obećanja o ulaganjima iz inostranstva.

Istraživači Peterson instituta za međunarodnu ekonomiju prošlog mjeseca su izračunali ukupne investicione obaveze u visini od 5 triliona dolara, i to iz EU, Japana, Južne Koreje, Tajvana, Švicarske, Lihtenštajna te zemalja Perzijskog zaljeva – Saudijske Arabije, Katara, Bahreina i Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Oni, međutim, dovode u pitanje hoće li se taj novac zaista i sliti u američku ekonomiju, dijelom zato što su sporazumi nejasni, a dijelom i zato što bi se neke zemlje mogle teško nositi s tolikim obavezama.

Svi su ti brojevi, ipak, ogromni. Ukupne privatne investicije u Sjedinjenim Državama nedavno su se kretale tempom od 5,4 triliona dolara godišnje. U 2024., posljednjoj godini za koju postoje potpuni podaci, ukupne strane direktne investicije u SAD iznosile su 151 milijardu dolara. Direktne investicije obuhvataju novac uložen u tvornice, kancelarije i sličnu realnu imovinu, ali ne i ulaganja u dionice ili obveznice.