Politikolog Alek Barović ovog ljeta boraviće na prestižnom američkom univerzitetu Jejl (Yale University) u saveznoj državi Konektikat, gdje će biti angažovan kao gostujući asistent u istraživanju.&nbsp;
Jejl je jedan od najuglednijih univerziteta u svijetu i član elitne američke Ivy lige, a Barović će tamo raditi na istraživanju koje je usko povezano sa njegovom doktorskom disertacijom na Univerzitetu u Padovi.
- Smatram da je ovo kruna moje dosadašnje akademske karijere. Jejl mi je oduvijek bio cilj, a boravak tamo ogroman je uspjeh. Vjerujem da će mi ovo iskustvo otvoriti mnoga vrata u budućoj karijeri i biti značajno za naučnu zajednicu u Crnoj Gori, ukoliko po završetku studija za mene bude bilo mjesta u njoj - rekao je Barović za Portal Analitika.
Kako dodaje, pod mentorstvom profesora Dejvida Sajmona, direktora Jejlovog Programa za studije genocida, fokusiraće se na ulogu vjerskih zajednica u očuvanju kolektivne identitetske memorije, kao i na uticaj traumatskih događaja na formiranje i očuvanje identiteta, sa posebnim naglaskom na genocid.
Istraživanje će obuhvatiti bošnjačke, jermenske i kurdske zajednice koje žive u Sjedinjenim Američkim Državama, analizirajući ulogu njihovih vjerskih organizacija.
- Cilj istraživanja je da se otkrije kako dijaspora percipira vjeru i njenu važnost u očuvanju nacionalnog identiteta i pamćenja kolektivnih stradanja koja su ove zajednice doživjele u prošlosti - kazao je Barović.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Barović gostujući asistent na Jejlu: Istraživaće ulogu vjerskih zajednica u očuvanju kolektivne identitetske memorije

Ko nije vjerovao, na sjednici Skupštine se uvjerio, kakvi diletanti vode državu i kakvu priču pokušavaju da provuku crnogorskoj javnosti. Degutantno je gledati sve oni koji nam, odjednom, prodaju priču o rasprodaji Crne Gore, o nacionalnim interesima, o bezbjednosti, Srbiji, Rusiji, Demokratskom frontu… a kumovali su tome da taj isti politički savez i Andrija Mandić dođu na vlast, predstvaljali litije kao emancipatorski pokret - kazao je, u centralnoj informativnoj emisiji 24 sata Televizije E, politikolog Alek Barović.
Sraman je, kaže Barović, pokušaj omalovažavanja i potcjenjivanja građana Crne Gore, vrijeđanja njihove inteligencije, poturanjem očigledne korupcije, kroz sporazum koji Vlada planira sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE).
- Očigledno je riječ o nezakonitoj radnji, iza koje vjerovatno stoji neka velika, velika provizija, čim je ovolika trka i frka, žurba da se zakon izglasa i krene u betoniranje Ulcinja. Vjerovatno se na tome neće zaustaviti, već će se nastaviti na nekim drugim mjestima - uvjeren je Barović.
Podsjeća i da su sve premijerove bajke o velikim platama ni iz čega, nestvarnim benefitima, bile predizborna farsa. Napominje i da je razlika u Spajićevim obećanjima ta što mu je na prošlim parlamentarnim izborima to „upalio“ kod građana.
- Očigledno je da premijer i njegova partija po istraživanjima vide da narod više ne pada na priče zbog kojih su imali značajno dobar rezultat na prošlim parlamentarnim izborima. Sada pokušavaju da iskoriste još ovo malo, koliko im je ostalo od mandata, da zakuče neku proviziju, stan i pozdrave se sa bavljenjem politikom, a sve ostalo prenesu na Andriju Mandića. Pokušavaju da iskoriste ovo malo, koliko im je ostalo, i uzmu neke pare i nestanu, vjerovatno, put Dubaija, ili negdje drugo - kaže Barović.
Uvjeren je da Pokret Evropa sad gubi podršku na lokalnim nivoima, jer su građani shvatili da je djelovanje tog političkog saveza čista farsa.
- Najbolji komentar Spajićeve i politike njegove Vlade je upravo ovo što smo mogli da vidimo u Nikšiću. Njegova partija ne ostvaruje rezultat. Mogli smo to da vidimo na smrknutim licima oko doktora Zorana Mrkića i njegovih partijskih saboraca iz Nikšića. Nije postojala nikakva euforija, jer je očigledno da su očekivali mnogo, mnogo više. Ali, realnost ih je politički ošamarila i probudila iz tog sna - kazao je Barović.
Smatra i da se svi oni koji su prije 2020. godine, kako kaže, prodavali priču da će biti bolje, jer će vlast biti smjenjiva, sada hvataju za glavu.
- Počinju da se hvataju za glavu, zato što vide da to mijenjanje novih ne ide baš tako lako, budući da ni stare nijesu promijenili zbog svojeg umijeća, opozicionog djelovanja… Sad je malo, možda, degutantno nama koji smo pričali o tome što će biti i što se dešava, da gledamo one koji odjednom prodaju priču o rasprodaji Crne Gore, o nacionalnim interesima, bezbjedonosim stvarima, Srbiji, Rusiji, Demokratskom frontu... a kumovali su tome da taj isti politički savez i Andrija Mandić dođu na vlast, predstavljali litije kao emancipatorski pokret - poručio je Barović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D_wReD3959uY&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Barović: Za glavu se hvataju oni koji su govorili da će biti bolje, da je vlast smjenjiva, a litije emancipatorski pokret

Svaki crnogorski musliman je svoj na svome. Ovo je njegova država i domovina, mjesto odakle su mu preci, odakle je on, gdje podiže familiju i živi, gdje je udahnuo prvi vazduh, kazao je u emisiji "Na kraju dana", na Televiziji E, politikolog Alek Barović.
Gradonačelnik Podgorice Saša Mujović organizovao je iftar na kome je prisustvovao i reis Islamske zajednice Rifat Fejzić, i tom prilikom je imao veoma problematično obraćanje i mnogo narativa koji su, smatra Barović, smišljeni mnogo prije i ubačeni u svakodnevni govor.
- Narativ da su to manjine, kojima većina dozvoljava da žive u Crnoj Gori, ili predstavljanje Crne Gore kao samo i isključivo pravoslavne države, a ovi ostali koji tu žive, mi njih puštamo da tu žive. Mnogo ljudi u Crnoj Gori misli tako, vjerujte mi i ja prepoznajem taj narativ u ovoj priči. Ne govore da se radi o ljudima koji žive ovdje stotinama godina, koji su svoji na svome. Svaki crnogorski musliman je svoj na svome, ovo je njegova država, njegova domovina, njegovo mjesto odakle su mu preci, odakle je on, gdje podiže familiju, gdje živi, gdje je udahnuo prvi vazduh - istakao je Barović.
Međutim, kako kaže, postoje ljudi koji pokušavaju da nametnu da se radi o strancima, koji su odnekud došli, "a mi smo ih sad pustili".&nbsp;
- To je toliko pogrešno, to je toliko pogrešna ideologija koja je nastala na početku rata, ista je priča bila i u Bosni i Hercegovini, na taj način, mi njih puštamo da žive, i ako mi kažemo da ne mogu da žive neće živjeti, znamo kako je to završilo. Pogrešno je čestitati nekome na ponašanju, ali ovim je, indirektno, gospodin Mujović priznao da postoje ljudi koji su nelojalni Crnoj Gori. On to nije želio, ali čim je nekome čestitao ,,bravo ti ga što si lojalan”, to znači da postoje oni koji nijesu, iako on to nikad ne bi tako prihvato - rekao je Barović.
<h2>"Gen Bulatovića kod Milatovića"</h2>
NATO je 24. marta 1999. godine počeo bombardovanje SR Jugoslavije, a tim povodom se oglasio i predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, ali ni riječ nije napisao o uzrocima bombardovanja.
Takvo obraćanje je, kaže Barović, gen Momira Bulatovića koji se s vremena na vrijeme, kako kaže, pojavi kod onih koji danas strijeme Evropskoj uniji, a podržavali su politiku , kako kaže: ,,Gađajte i nas, nijesmo gubavi”.
- Crnogorski premijer je tada na sve moguće načine pokušavao da spasi Crnu Goru od ratnih razaranja, da Crna Gora izađe što bezbolnije iz svega toga. Imali smo veliku grupu ljudi, najjaču političku partiju tada koja je tražila da bombarduju i nas, smatrali su da je izdaja tražiti da se Crna Gora poštedi, već su smatrali da je nepravedno da se bombarduje Srbija, a da se ne bombarduje Crna Gora. Mlađe generacije, nažalost, ne znaju, pa je bio određeni pokušaj rehabilitacije Momira Bulatovića, predstavljanje njega kao jednog časnog i poštenog čovjeka, koji nije želio da sarađuje sa svjetskim imperijalistima, kako oni žele to da predstave, a sa druge strane se skriva da je to bio čovjek koji je tražio da se i Crna Gora bombarduje, da bude još veće stradanje. Jer, avaj, kako to Srbija može da strada, a Crna Gora ne. To su ti geni, koji se povremeno jave, izađu na vidjelo, i to možemo da vidimo u ovoj objavi predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića, koji se divi Momiru Bulatoviću i nastavlja njegovim putem, s vremena na vrijeme, kad mu dođe taj naboj njegove originalne ideologije” - rekao je Barović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DPBYmF6QDZc4&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Barović: Svaki crnogorski musliman je svoj na svome

Cijela Crna Gora koristi glas Ś, i ovi koji su protivnici crnogorskog jezika, ali su protiv toga da napišu to što zbore. To je toliko nenormalna situacija, slučaj za ispitivanje kako ti koristiš nešto, pričaš na jedan način, ali si protiv toga iz svojih političkih ubjeđenja, da to može da se stavi na papir, kazao je u emisiji "Na kraju dana", na Televiziji E, politikolog Alek Barović.
Barović ne vidi razlog zašto bi bilo kome smetalo slovo Ś.&nbsp;
- To je nešto sa čim treba da se ponosimo, to je nešto.što je unikatno za crnogorski narod, za ljude koji žive ovdje, pa ne moraju ni da budu Crnorci, međutim, mi imamo cijeli pokret ljudi kojima smeta bilo koja crnogorska posebnost - kazao je Barović.&nbsp;
Cijela Crna Gora koristi glas Ś i među njima i protivnici crnogorskog jezika ali su, navodi Barović, protiv toga da napišu to što izgovaraju, i to je, kako kaže, nenormalna situacija.&nbsp;
- Koliko je meni poznato slovo Ś nije nikoga ubilo, ničija majka nije zakukala zbog slova Ś, tako da ne vidim problem što bi slovo Ś bilo koga dijelilo. Cijela Crna Gora koristi taj glas, i ovi koji su protivnici crnogorskog jezika, ali su protiv toga da napišu to što zbore. To je toliko nenormalna situacija, to je baš ona patologija, slučaj za ispitivanje, kako ti koristiš nešto, pričaš na jedan način, ali si protiv toga iz svojih političkih ubjeđenja, da to može da se stavi na papir - istakao je Barović.
Prema njegovim riječima, jedna grupa ljudi želi da svede Crnu Goru na geografsku odrednicu u pan srpskom okruženju, pan srpskoj teritoriji.
- Da Crna Gora bude na nekom nivou poput Vranskog okruga, ili 27. izborna jedinica, to je oprobani metod, i jednostavno ne mogu da dozvole da ta neka teritorija ima bilo kakvu posebnost, pa makar to bilo vezano za jedan glas - rekao je Barović.
To što poslaniku Nove srpske demokratije Jovanu Vučuroviću smeta slovo Ś, a ogroman broj građana se izjasnio da govori crnogorskim jezikom, može, smatra Barović, da bude zlonamjerno, ili fašizam.&nbsp;
Podjele su nesuglasice oko određenih pitanja, smatra Barović, a nesuglasice se rješavaju gdje ima ljudi.&nbsp;
- Ovo su vještački izazvani problemi. Ovim ljudima odgovara da ta pitanja ostanu neriješena. Da ima volje pitanja, sva moguća identitetska u Crnoj Gori bi mogla da se riješe za nedjelju dana. Međutim, određenoj struji ne odgovara da ona budu riješena, a jedini momenat, jedini okvir koji njima odgovara to je da mi svi ostali prihvatimo njihovo rješenje, da to bude bezuslovno, što naravno niko normalan nikad ne bi prihvatio. Ne možemo.se miriti sa Andrijom Mandićem na njegovim osnovama. Može da se dođe do zdravog konsenzusa koji bi bio prihvatljiv, jednoj i drugoj strani, ali njihova je ideja da mi dođemo.na njihovo, što mi nikad ne bismo prihvatili - zaključio je Barović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DZ0ulVAb2nIs&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Barović: Slovo Ś nije nikoga ubilo, neki žele da svedu Crnu Goru na geografsku odrednicu u pan srpskom okruženju

U Crnoj Gori postoji određeni procenat ljudi koji nisu toliko zainteresovani za politiku. Taj procenat nije mali, već dovoljan da ''prelomi'' formiranje vlasti na državnom i lokalnim nivoima. Gro tih ljudi čine oni kojima nacionalne i identitetske teme ne predstavljaju bitan faktor u životu ili političkom opredjeljenju. 
Kao Crnogorcu, teško mi je bilo da shvatim i svarim da postoje Crnogorci koji su 2020. glasali za Uru, a ne neku od partija koje su podržavale prvobitni Zakon o slobodi vjeroispovjesti. Smatrao sam da se radi o istorijskom trenutku zabijanja posljednjeg eksera u sanduk velikosrpskog nacionalizma u Crnoj Gori i zatiranja potonjeg ostatka takozvane Podgoričke skupštine. 
Povratak crnogorskih svetinja državi Crnoj Gori kojoj su vazda i jedino i pripadale značio je konačno konsolidovanje crnogorske države i njenog identiteta i vraćanje na kolosijek sa kojeg je ona skrenuta 1918. godine. 
Međutim, dobar dio Crnogoraca bio je zaslijepljen patološkom mržnjom prema Đukanoviću i DPS-u i nisu željeli ni da čuju. Većina takvih glasala je za Uru, a dobar dio i za Demokrate. Danas se ti ljudi kaju, glasaju iste ili PES ili, što je najgore, apstiniraju. Kako gođ, činjenica je da par desetina hiljada glasača, svake izbore ''luta''.
NVO, Vijesti, razni analitičari, bivši DPS-ovci kojima je vazda bilo malo i ostali, uspjeli su tih godina da nametnu narativ da je svaka promjena dobra i da ne može gore od tadašnjeg Đukanovićevog režima. Naravno, radilo se o idiotskoj floskuli, koja se na kraju i ispostavila kao upravo takva. Na teži način saznalo se da vazda može gore.
Sada ti isti koji su nas ubjeđivali u idiotske ideje, crnogorstvo izjednačavali sa genocidnom ideologijom, plašili nas nekakvim crnogorskim nacionalizmom, koji su i oni sami hranili dok su od istog imali korist i tako dalje, kukaju i plaču nad nesretnom sudbinom crnogorske države. 
Nek im bude, nažalost, nemamo luksuz da im kažemo đe im je mjesto budući da je svaki čovjek bitan, pa kakvo god njegovo prethodno djelovanje bilo.
Svakako, nije mi ni namjera bila da se bavim njima, već onim procentom ljudi koji luta ili koji nikad nije ni izlazio na izbore. Studentski protesti koji su konačno počeli u državi uspjeli su da motivišu upravo takve. Ljude nezadovoljne, isprepadane i bijesne zbog pogrešnog ubjeđenja da je svaka promjena bolja. Aktivirali su se ljudi koji nikad nisu nisu bili politički angažovani i protesti su od samog početka veliki uspjeh.
U posljednje četiri godine najglasniji smo bili mi, Crnogorci, kojima je očuvanje identiteta veoma bitno i primarni cilj i zadatak. Svi protesti do sada su bili organizovani iz tog razloga, prevashodno zbog katastrofalnog položaja Crnogoraca u vlastitoj državi. Crnogoraca koji su izloženi progonu, maltretiranju, linču, a da im može bit, biše nas i ubijali na ulicama.
Ovi protesti su drugačiji. Koliko gođ meni bila primarna pitanja crnogorskog identiteta, mislim da studentske proteste ne treba direktno skretati isključivo u tom pravcu. Bitnost ovih protesta ne ogleda se samo u borbi protiv velikosrpskog nacionalizma, već u borbi protiv nakaradne i nesposobne vlasti. Fokus ne smije biti na isključivom buđenju Crnogoraca kojima je crnogorstvo prebitno, nego i onih koji na identitet ne gledaju kao nešto veoma bitno u njihovom životu. Takvih nije malo, nažalost, ali se isto i pitaju i glas im isto vrijedi.
Upravo iz ovog razloga, vlast želi svim silama da proteste predstavi kao uskocrnogorsku priču, povezanu sa izmišljenim ''crnogorskim nacionalizmom'', kao radikalni ispad i antisrpsku politiku koja se ne može poistovijetiti sa protestima u, recimo, Srbiji. 
Vlast zna da kreiranje trećeg puta predstavlja najveću opasnost za njihovu poziciju. Njih je strah od pojave novih ljudi, koji nisu kompromitovani i koji mogu mobilisati sloj društva koji je otišao u apstinenciju ili nikad nije glasao. Ne zaboravimo da na prošlih nekoliko izbora najviše apstinenata čine upravo Crnogorci. Ovo je način da ih probudimo.
Zbog toga pružimo punu podršku organizatorima studentskih protesta, omasovimo ih, ali pazimo da im na nijedan način ne odmognemo i ne zasmetamo njihovim idejama. Oni najbolje znaju kako raditi stvari, na njihov način. Osim što protesti moraju biti redovniji, to je moja jedina sugestija. 
Pa, da ih obalimo, vakat je više. Što bi veliki Rade Rapido rekao: Frka im je, pobro.

Protesti

Da se ovo što se desilo kod nas, sa namjerom blokade Ustavnog suda, njegovim potčinjavanjem Andriji Mandiću i kompletnoj toj ideološkoj slici, da se to slično desilo u Francuskoj, ja mislim da bi Pariz bio u plamenu. Kod nas svako može da dovede u pitanje crnogorsku nezavisnost, i da sa time prođe nekažnjeno, neosuđeno i sve ostalo. Po mom mišljenju je to nenormalno - kazao je u jutarnjem programu "Budilnik", na Televiziji E, politikolog Alek Barović.
Nije uspio pronaći podatak da su studenti u Crnoj Gori bili, kako kaže, aktivniji, osim perioda tridesetih godina prošlog vijeka i to je generacija koja je bila dio Komunističke partije pa je kroz partijsko djelovanje imalo i političko državno protiv, ističe, diktatorskog režima.
- To je ta generacija koja je iznijela Drugi svjetski rat, kod nas. Osim njih, ja nijesam uspio da nađem generaciju ljudi, koji su na neki ozbiljniji način bili buntovnici unutar Crne Gore, neko ko je htio nešto da mijenja. To je većinom bilo na nekom nižem, manjem nivou, nešto slabije organizovano, ali ništa blizu masovnim studentskim protestima, kakve smo imali priliku da vidimo i juče, i proteklih dana u Srbiji, ili, po nekim ostalim evropskim državama, koje imaju tu tradiciju - rekao je Barović.
Razlog zašto studenti u Crnoj Gori ne reaguju na sličan način, smatra on, jeste mentalitet i poimanje stvari da treba ostati po strani.
- Mislim da je način odgoja glavni krivac što mi nemamo kritičnu masu među studentima. Takav način ponašanja forsira i naš obrazovni sistem, i obrazovanje unutar kuće, i generalno u globalu ostali činioci socijalizacije mladih osoba, koje ne podstiču da se neko buni - poručuje Barović.
Preko hiljadu studenata iz Crne Gore dalo je podršku studentima u Srbiji, podsjeća Barović, dok su sa druge strane, naglašava on, indiferentni na očigledan pokušaj državnog udara i zavođenje diktature u Crnoj Gori.
- Da se ovo što se desilo kod nas, sa namjerom blokade Ustavnog suda, njegovim potčinjavanjem Andriji Mandiću i kompletnoj toj ideološkoj slici, da se to slično desilo u Francuskoj, ja mislim da bi Pariz bio u plamenu. Znamo kako Francuzi brane njihovu demokratiju, jer demokratija je u Francuskoj došla na desetine, desetine, desetine hiljada ubijenih ljudi i stradalih u Francuskoj revoluciji, i Francuzi brane svoju demokratiju na način što ljudima na vlasti pokažu silom, zapravo ih podsjete šta će im se desiti ako odluče da dovedu u pitanje francusku demokratiju. Oni su na ulicama, njihovi protesti su jako nasilni, imamo priliku da vidimo demoliran grad, tuču sa policijom i sve ostalo. Oni na taj način kreiraju jedan privid Francuske revolucije, od prije 250 godina, i šalju poruku vlastima &nbsp;,,ljudi da vas podsjetimo šta se kod nas dešava tiranima”, to i Marseljeza opisuje, njihova himna, šta se dešava tiranima…Kod nas svako može da dovede u pitanje crnogorsku nezavisnost, i da sa time prođe nekažnjeno, neosuđeno i sve ostalo. Po mom mišljenju je to nenormalno - zaključio je Barović.

Barović: Preko 1.000 studenata iz Crne Gore podržalo studente u Srbiji, a na pokušaj državnog udara ne reaguju

Donekle mi je jasno zašto neko glasa za bivši Demokratski front i Evropu sad. Za ove prve glasaju oni koji su pali na velikosrpsku priču, bezumlje i sujevjernost izazvanu manipulacijom vjerskim osjećanjima ljudi.&nbsp;
Za druge su se opredijelili oni koji su pali na priče o tobožnjem napretku, platama, penzijama, ali i oni koji su tražili najbolju zamjenu za njihov dotadašnji angažman u DPS-u. Srećom po sve nas, premijerove bajke svakim danom sve više i više gube na povjerenju građana, pa će tako njegov pokret na prvim idućim parlamentarnim izborima platiti cijenu neiskustva i izdaje zbog klanjanja Andriji Mandiću. To je ta pravda kad radiš protiv Crne Gore.
Međutim, dugo vremena mi nije bilo jasno kako neko može da glasa za Demokrate. Vazda sam smatrao da to nije politička opredijeljenost, nego dijagnoza. To su oni koji u anketama o etičkim problemima biraju da ''Nemaju stav''. Nit voda nit vino. Jednostavno, ljudi bez moralnih vrijedosti, čvrstih stavova i svega onog što treba da krasi svakog čovjeka, a pogotovo političara. Ili ja previše živim u iluzijama da su ljudsko pregnuće, karakter i integritet i dalje poželjne vrijednosti. Dostini očigledno nisu.
I tako, dugo sam razmišljao kako neko sebe može da svjesno stavi u koš sa osobama koje sebe nazivaju Demokratska Crna Gora. Nisam kapirao, ali na plastičnom primjeru viđeh u čemu je stvar. Zapošljavanje! Zaposlio se svako, i kuso i repato. Sinovi, šćeri, žene, braća, sestre, đeveri, zetovi, svastike, rođaci, kumovi, prijatelji, bivše, sadašnje i potencijalne ljubavnice... Apsolutno svako ko je sebi zađenuo crvenu kravatu!&nbsp;
Ako pitate njih, to će predstaviti kao tekovine 30. avgusta. I svaki put kada pozovu na odbranu tih tekovina, znajte da ne brane ni srpsku crkvu, ni pokojnoga Rista ni bilo što drugo osim svojih fotelja i donjih dijelova leđa u njima. To je ta oslobođena i osvježena Crna Gora za koju ste glasali!&nbsp;
Jedan prijatelj i ja nedavno dođosmo do zaključka da nikad Crnogorci nisu Crnu Goru izdavali radi ideologije, nego samo radi para! Kad ste još čuli nekoga da je zaljubljen u velikosrpstvo i sve vezano za to? Nikad u životu. Čak i kad vam se na prvu učini da je stvarno tako, kad se malo zagrebe, ispod toga se vazda krije neka materijalna korist.
Lako bih ja da njihovi jadi koje prave mogu kako zaobić' nas koji ih nismo glasali. Nažalost, osuđeni smo da dijelimo sudbinu sa ostatkom Crne Gore koji je s pjenom na ustima proslavljala dolazak na vlast Alekse Bečića i njegove ekipe. Iako su se mnogi pravili ludi i kao nisu znali što to znači, mi smo neki i upozoravali na katastrofalne posljedice po Crnu Goru koje će se desiti.&nbsp;
I desile su se. Sada o bezbjednosti crnogorskih građana, o nama, našoj đeci i familijama, brinu ljudi koji blage veze nemaju o tim stvarima i kojima u normalnim državama ne bi bilo dozvoljeno da paze ni stado ovaca a ne što drugo. Vjerujem da je u modernim državama i za čobana potreban sertifikat, a u Crnoj Gori za ministra odbrane ili policije ne treba ništa, samo partijska knjižica Demokrata i lojalnost dvojcu koji ih vodi.&nbsp;
Produkt toga je ubica koji skoro mjesec dana tumara državom i izlazi i ulazi u nju kako mu se ćefne. I još bi, da se zadržao na teritoriji Crne Gore.
No, neki unutrašnji nemir mi ne da da krivim bilo koga drugog osim građane. Nisu krivi ni Aleksa ni Bogdanović, ni Šaranović. Krivi su ljudi koji su ih glasali. Ovi prvi su samo iskoristili situaciju i takvu svijest među narodom. Valjda jer ih glasači ne znaju lično, jer smo viđeli da za pojedine od njih ni oni doma ne glasaju. Ali, takva nam je sudbina.
Volim onu Danteovu da su najdublje jame pakla rezervisane za one koju su se u teškim moralnim momentima držali sa strane. Ima nešto duboko u toj konstataciji. Pogotovo u ovoj crnogorskoj realnosti, u kojoj nikad lakše nije bilo izabrati pravu stranu, ali ipak mnogima je milije sluganstvo i pogrbljenost od ispravljene kičme.&nbsp;
Nemoguće je ne vidjeti kakva se katastrofa čini od ove države. Isto tako, nema više pravdanja time da neko nešto ''nije znao''. Sad nam je jedina podjela na one koji su viđeli što se radi ili na one koji su se pravili da ne vide.

1250x600

1084x550

Doba propasti i crvenih kmera

Ministru je najbitnije da snimi spot i da sebe ispromoviše kako izlazi iz auta. Nagledali smo se Danila Šaranovića kako izlazi iz kola, iz svih mogućih uglova, ćoškova, odozgo, odozdo, ali nikako da on izađe i fino kaže šta treba uraditi, jer nema kapaciteta za to. Nažalost, dobar dio ministara, koji su nam došli i zavladali, njih 20 plus, nema ni dana radnog staža, niti imaju blage veze sa tom pozicijom koju obnašaju. Jedino što imaju u CV-ju je to da su se učlanili u Demokrate, i na osnovu toga dobili pozicije da budu rukovodeći kadar u veoma bitnim organima. kazao je u jutarnjem programu "Budilnik", na Televiziji E, politikolog Alek Barović.
Juče je u Crnoj Gori pet ljudi izgubilo život, kaže Barović, a pet ljudi na toliko mali broj stanovnika je katastrofalno, ističe on, a sa druge strane premijer je objavio, kako kaže Barović, da voli plazmu s varenikom.
- Uvijek moramo da krivimo one koji su na vlasti, jer njihova dužnost je da obezbjede sigurnost građana. Dužnost im je da obezbjede zakonska rješenja koja će da spriječe ovakve događaje. Dužnost je da nadležne službe obezbjede građanima da se osjećaju sigurno i u saobraćaju, i u životu - rekao je Barović.
Dvostruki ubica iz Bijelog Polja, Alija Balijagić, podsjeća Barović, već petnaest dana ide po okolnim selima, pije rakiju, kako kaže, a nadležnim službama izmiče.
Jučerašnju tragediju na beranskom aerodromu, po mišljenju Barović, je policija mogla spriječiti.
- Zar nije mogla policija da zna zašto je taj objekat otključan? Zašto je moguće da je dozvoljeno ljudima da ga koriste u te svrhe, što se vjerovatno ne dešava prvi put? &nbsp;Onda smo vidjeli situaciju da maloljetno lice koje nema položen vozački ispit upravlja autom, što je isto učestao slučaj. Kazne u saobraćaju su minimalne, saobraćajci ne rade svoj posao, ili kad zaustave nekoga zovu se stričevi, &nbsp;ujaci, kumovi, rođaci, prijatelji, da hvataju protekcije da se pusti, pogotovu u manjim sredinama, što je po mom mišljenju katastrofalno. Smanjen je broj policajaca, i saobraćajaca, što je totalna katastrofa i građanin ne može da se osjeća sigurno kad izađe napolje - naglasio je Barović.
Upitan da li možemo očekivati neka rješenja od sjednice Savjeta za bezbjednost, sagovornik Budilnika kaže da će biti poneka izjava za javnost od te sjednice, ali, kako kaže, ništa od konkretnih rješenja.
- Oni nemaju niti ideje, niti mogućnosti i kapaciteta. Oni su smjenjivali direktora Policije po pet, šest puta. Ministru je najbitnije da snimi spot i da sebe ispromoviše kako izlazi iz auta. Nagledali smo se Danila Šaranovića kako izlazi iz kola, iz svih mogućih uglova, ćoškova, odozgo, odozdo, ali nikako da on izađe i fino kaže šta treba uraditi, jer nema kapaciteta za to. Nažalost, dobar dio ministara, koji su nam došli i zavladali, njih 20 plus, nema ni dana radnog staža, niti imaju blage veze sa tom pozicijom koju obnašaju. Jedino što imaju u CV-ju je to da su se učlanili u Demokrate, i na osnovu toga dobili pozicije da budu rukovodeći kadar u veoma bitnim organima. Plaćamo danak toga što su ljudi bez ikakvog iskustva i osnove došli na te pozicije - poručio je Barović.

Barović: U danu kad je pet ljudi izgubilo život premijer objavljuje kako voli da jede plazmu s varenikom

Politikolog Alek Barović ocijenio je da je krucijalni plan predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića da se napravi repriza Podgoričke skupštine i da u stilu Sava Fatića proklamuje ,,e od danas Crne Gore više nema”.
Njemu je, kako je poručio Barović u emisiji Na kraju dana na Televiziji E, da se pretvara da je mirotvorac i Dalaj Lama.
- Vratio se na staro, on nikad nije mijenjao ni dlaku, ni ćud, samo se ogrnuo nekim kożuhom, koji je počeo da ga svrbi pa ga je skinuo. Vidimo to što vidimo. On je počeo da baca sad neke špice, vidio je da to pali kod Crnogoraca, a on użiva u tome da izaziva sve te reakcije i vidjeli smo, bilo je prvo sa logom, pa sa zastavama, pa će sjutra da bude s nečim trećim. Sve je to da bi se ostvario plan koji je on pomenuo, krucijalni, za koji smo mi znali evo četiri godine, da se napravi repriza Podgoričke skupštine, i da Andrija Mandić u stilu Sava Fatića proklamuje ,,e od danas Crne Gore više nema” - jasan je Barović.
&nbsp;To je, cijeni on, jedina agenda koju Mandić ima.
- Nikakva Evropska unija, čak ni BRIX, jer on ne żeli Crnu Goru kao nezavisnu drżavu, to bi značilo da Crna Gora ulazi tamo kao nezavisna država što njemu nije cilj, nego mu je cilj pripajanja Crne Gore Srbiji, tj. aneksija, odnosno ono što se desilo 1918.godine, i to je cjelokupno njegovo djelovanje” - dodao je Barović.
Premijera, kaže on, apsolutno ne interesuje šta radi i govori Andrija Mandić.
- Jer je to čovjek koji nema trunke patriotizma u srcu. Tu je samo došao privremeno sa određenim zadacima i interesima, kako kaže, i gleda to da završi - naveo je on.
Iz koalicije Za budućnost Crne Gore, kaže, kao velikosrbi rade sve na brzinu i veoma traljavo.
- Ta traljavost se može vidjeti u svim njihovim akcijama, poput Rezolucije o Jasenovcu kojom nije spomenuto 60 posto žrtava ustaškog režima koje su pobijene širom NDH. Njih su izopštili iz tog dokumenta - dodao je on.
Mandić je, kako je konstatovao, postavio u hol Skupštine sliku Petra Lubarde - a ne može da se sjeti koja je slika u pitanju.
- On zna da je poznata i da je najskuplja, napisao toliko toga, ovo je najvrijednije što imamo, vrijednija od velike slike Sutjeska, koja je plenarnoj sali, ali nije mogao da sjeti koja je. Znači isto to je urađeno na brzinu” - zaključio je Barović.
Cijelo gostovanje možete pogledati na You Tube kanalu TV E.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DLd9wAGAlJR0&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Barović: Krucijalni plan Mandića je da se napravi repriza Podgoričke skupštine i da proklamuje da Crne Gore više nema

- U odlukama koje je donosila Komisija za stambena pitanja nakon zaključka Vlade navedeno je da će se o realizaciji Odluka komisije starati Ministarstvo finansija &nbsp;u Uprava za imovinu. Uvidom u ugovore o vraćanju kredita proizilazi (iako je sud imao samo kopije kopija kao materijalnih dokaza ) da je Uprava za imovinu kao davalac kredita navela da po ovlašćenju Vlade zaključuje ugovor sa korisnicima kredita, što znači opet po ovlašćenju Vlade i na kraju su shodno tim ugovorima i isplaćivana sredstva osobama koji su dobili sredstva i sa kojima su zaključivali ugovore - navodi se u obrazloženju presude. U slučaju koji je u javnosti poznat kao „Stanovi“ sud je cijenio sve izvedene dokaze i utvrdio da je Specijalno državno tužilaštvo tokom postupka &nbsp;ključne dokaze predložilo u formi običnih kopija, bez ovjere nadležnog organa ili potvrde njene vjeroostojnosti. Predloženi dokazi ne ispunajavaju standard &nbsp;potrebne dokazne vrijednosti u krivičnom postupku i s obzirom da ti dokazi predstavljaju jedini osnov optužbe , sud nije mogao zaključiti da su optuženi izvršili krivično djelo van razumne sumnje – navodi se u obrazloženju presude koja je objavljena na sajtu Višeg suda. Sutkinja Vesna Kovačević juče je u Višem sudu,usljed nedostataka dokaza, izrekla oslobađuju presudu nekadašnjim ministrima i funkcionerima Predragu Boškoviću, Sanji Vlahović, Suadu Numanoviću, Ivanu Brajoviću, Osmanu Nurkoviću, Budimiru Šegrtu, Dragici Sekulć, Suzani Prebilović, Jeleni Radonjić, Damiru Šehoviću, Aleksandru Jovićeviću i šefu kabineta predsjednika Crne Gore Draženu Miličkoviću. U obrazloženju se navodi da Bošković bio predsjednik Komisije za stambena pitanja Vlade a ostali optuženi su bili članovi tog tijela. Sutkinja je navela da optuženi u odbranama nijesu negirali da su donosili Odluke o rješavanju stambenih pitanja funkcionerima ali da su to činili poštujući odredbe čl.28 čl. 30 i čl.30 a Odluke o načinu i kriterijumima za rješavanje stambenih potreba funkcionera. Ona je ukazala i da su optuženi naveli da su odluke donosili isključivo poštujući zaključke Vlade CG koji su predhodili donošenju navedenih Odluka a da je za njih zaključak Vlade imao obavezujući karakter. - Iz kopija kopija koji su predloženi kao dokaz od Specijalnog državnog tužilaštva podnosioci zahtjeva za rješavanje stambenih pitanja koje su pretežno činili javni funkioneri zaposleni u javnoj upravi, sudije i tužioci podnosili su i predavali zahtjeve Komisiji za stambena pitanja Vlade CG koja je sazivala sjednice, razmatrala pristigle zahtjeve i donosila inicijative. Nako toga slala ih je Vladi radi davanja saglasnosti, nakon čega je Vlada donosila zaključke pozivajući se na odredbe čl. 28.čl. 30 i čl.30a Odluke o načinu i kriterijumima za rješavanje stambenih potreba funkcionera i usvajala informacije o rješavanju stambenih pitanja – piše u obrazloženju prvostepene presude. Stav sudskog vijeća je i da je recimo Vlada imala drugačiji stav ili smatrala da Komisija ne može rješavati stambena pitanja pojednih funkcionera mogla je nakon razmatranja zaključaka vratiti ih na dopunu, izmijeniti i ne dati saglasnot ili odbiti ih. - U odlukama koje je donosila Komisija za stambena pitanja nakon zaključka Vlade navedeno je da će se o realizaciji Odluka komisije starati Ministarstvo finansija &nbsp;u Uprava za imovinu. Uvidom u ugovore o vraćanju kredita proizilazi (iako je sud imao samo kopije kopija kao materijalnih dokaza ) da je Uprava za imovinu kao davalac kredita navela da po ovlašćenju Vlade zaključuje ugovor sa korisnicima kredita, što znači opet po ovlašćenju Vlade i na kraju su shodno tim ugovorima i isplaćivana sredstva osobama koji su dobili sredstva i sa kojima su zaključivali ugovore - obajšenjeno je u presudi.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051611058_65751b76646e50a2d1a39b814a3cee88b35e8613baf7a0c6a7b9a565611cf1e0.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051611058_65751b76646e50a2d1a39b814a3cee88b35e8613baf7a0c6a7b9a565611cf1e0" data-rendition-name="original" width="1600" height="900" loading="lazy" alt="Dragica Sekulić po izricanju oslobađajuće presude"> <figcaption>Dragica Sekulić po izricanju oslobađajuće presude(Photo: Portal ETV/Marija Žižić)</figcaption> </figure>  Sutkinja Kovačević je istakla da su, prema mišljenju vijeća, neprihvatljivi materijali dokazi na kojima se zasniva optužnica – a to je nekoliko stotina dokaza koje su kopija kopije. SDT je, kako se navodi, pokušalo da pribavi originalnu dokumentaciju od Vlade, Državnog arhiva, Uprave za imovinu a što je i ovaj sud uradio ali su dobili informaciju da originalane dokumentacije nema. - Ne samo što nema originalne dokumentacije već nema ni ovjerene fotokopije osim što u spisima egzistira samo kopija kopije. Cijeneći prednje i opšteprihvaćeni stav sudske prakse kako naše države tako i država u regionu je da kopija kopije isprave ne može predstavljati dokaz na kojem se može zasnivati sudska odluka a odredbom čl. 355 ZKP određeno je da se pismena koja imaju značaj dokaza, ukoliko je to moguće, podnose u originalu. Snagu originalne isprave, može da ima samo ona kopija koju je na propisan način izdao nadležni državni organ, ustanova, privredne ili društvena oragnizacija ili zajednica &nbsp;a kopija isprave koja nije na propisan način izdata ne može da predstavlja dokaz u krivično pravnoj stvari, makar takvu ispravu izdao državni oragan, pa se pokazuje neosnovan navod SDT da &nbsp;kopija koju je dostavio sudu uz optužnicu treba tretirati kao original i dati mu snagu dokaza u krivičnom postupku – stav je sudskog vijeća. U obrazloženju odluke sutkinja Kovačević se pozvala i na praksu u regionu – da kopija isprava i dokumenata sama po sebi bez originala ili bez posebne potvrde o autentičnosti ne može biti dokaz jer su u krivičnim stvarima cijeni visko standar dokazivanja. Sudsko vijeće smatra da samo original ili ovjereni prepis mogu biti dokazi a kako u spisima postoje samo kopije kopija dokumenata i isprava sud ne može utvrditi da li su mijenjane, falsifikovane ili je manipulisano pojedinim ispravama. - Sud u okviru načela slobodne ocjene, nije ovlašćen da svoje uvjerenje zasniva na dokazima koji nijesu pribavljeni u skladu sa zakonom, odnosno na običnim kopijama kopija, budući da SDT nije pribavio ni jedan drugi dokaz kojim bi van razumne sumnje dokazao krivicu optuženih, pa je primjenom načela in dubio pro reo čl. 3 ZKP i polazeći od prava optuženih na pravično suđenje garantovano čl. 6 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, donio odluku kojom se optuženi usljed nedostatka dokaza oslobađaju od optužbe, jer je sud imao u vidu da povreda prava na zakonite dokaze predstavljaju i povredu prva optuženih na pravično suđenje iz čl 6. Evropske konvencije, zbog čega ih je u skladu sa načelom in dubio pro reo oslobodio od optužbe – navodi se u obrazloženju presude.

SLUČAJ STANOVI: Kopije kopija ne mogu biti dokaz, SDT nije ponudilo čak ni ovjerene kopije

Stranačke politike su samodovoljne i nesposobne da rješavaju deformacije, patnje i probleme crnogorskog društva, saopštili su iz Građanske inicijative “21.maj”.
Zvanična proevropska politika, prema njihovim riječima, svela se na formalističko usklađivanje sa pregovaračkim poglavljima EU i birokratsko maltretiranje privrednog i nevladinog sektora.
- Pritom, jedan dio vlasti glumi Evropljane, drugi dio reformatore klerikalnog duha, dok je treći dio sastavljen od krtičnjaka skrojenim po nalozima Vučićevog režima- naveli su u saopštenju.
Ovakva vlada, kažu, osim što nije u stanju da riješi najprostija državna pitanja sve više podriva i učlanjenje u EU.
- Kada ovome dodamo i opoziciju koja je ili na zakulisnom povocu poput pohabanog DPS-a ili se vrti u krugu okamenjene i oportunističke politike poput Evropskog saveza ili je iskompromitovani ostatak nekadašnje vlasti poput URE, onda je sasvim jasno u kojoj mjeri su parlamentarne partije u sukobu sa očekivanjima razočaranih i dezorijentisanih građana- kažu iz GI "21.maj."
Zato je, kažu, aktuelna politička klasa gotovo beznadežan slučaj.
- Trenutno, alternativa leži samo u proevropskim i autonomnim nestranačkim i nevladinim organizacijama, sekularnim građanskim grupama i medijima koji su izvan partijskih kontrola. Pogresivno, antikoruptivno i demokratsko civilno društvo može biti osnova za formiranje široke građanske liste koja bi imala snagu da se založi za javne politike koje su u interesu većine građana i ujedno su posvećene stvaranju odgovorne i kredibilne države- zaključuju u saopštenju.

GI "21.maj": Stranačke politike su nesposobne da rješavaju patnje i probleme crnogorskog društva

Javna predškolska ustanova (JPU) "Đina Vrbica" učestvovala je u programu “U ritmu muzeja” izvedbom skeča pod nazivom „Ženi nam se Vukota“ povodom proslave Svjetskog dana muzeja, koju organizuje JU “Muzeji i galerije Podgorice”, prenosi PR Centar.
Direktorica JPU "Đina Vrbica" Bojana Razić izrazila je zahvalnost na pozivu i ukazanoj prilici za učešće, ukazujući na značaj dugogodišnje saradnje sa JU “Muzeji i galerije”.
Ona je najavila i nastavak realizacije projekta „U carstvu muzeja“, koji se već četvrtu godinu uspješno sprovodi na osnovu Memoranduma o saradnji, obuhvativši do sada više od pet hiljada djece.
Koordinatorka projekta Dejana Prelević istakla je značaj učešća djece iz vaspitne jedinice “Stara Varoš”, nazivajući ih “sjajnim zvjezdicama”.
- Zajedno sa svojim vaspitačicama, Ninom i Sanjom, mališani su izveli popularni skeč “Vukota”, koji je izazvao veliko oduševljenje publike. Ovom prilikom zahvaljujem i roditeljima, koji su, kao i uvijek, važni partneri u realizaciji ovog programa i čija podrška je neprocjenjiva - istakla je Prelević.
Zahvaljujući ovom projektu, djeca iz starijih vaspitnih grupa imaju priliku da obiđu stalnu postavku Etnografske izložbe i upoznaju se sa načinom života stare Podgorice, čime se sadržajno nadovezuju na tematske cjeline predstavljene u izvođenju skeča.
Iz JPU 'Đina Vrbica' zahvalili su se svima koji su doprinijeli realizaciji i uspjehu ovog događaja, sa željom da djeca iz teustanove ponesu najljepše uspomene i vrijedna znanja iz ovog nezaboravnog iskustva.&nbsp;

Mališani iz vrtića "Đina Vrbica" učestvovali u programu "U ritmu muzeja"

Crnogorski jedriličar Ilija Marković zauzeo je 34, dok je Milivoj Dukić nastup na Svjetskom prvenstvu u kineskom Ćingdau završio na 58. mjestu.
Najbolji plasman od jedriličara iz regiona ostvario je Filip Jurišić iz Hrvatske, koji je zauzeo 11. mjesto.
Šampionat je obilježio nedostatak vjetra, pa jedriličari prva tri takmičarska dana nijesu jedrili, dok četvrtog magla i slaba vidljivost nijesu dozvolili da šampionat zvanično počne.
Organizatori su pretposlednjeg dana na ivici regularnosti, što se tiče jačine vetra i vidljivosti, uspjeli da realizuju dvije regate, od kojih je druga prekinuta u momentu kada su jedriličari prešli pola regatnog polja.
Posljednjeg dana odjedrene su tri regate - Marković je zauzeo dva šesta i jedno deseto, što je bilo dovoljno da na kraju zauzme 34. mjesto.
Dukić je bio 24, 26. i 11, pa je na kraju Svjetsko prvenstvo završio na 58. mjestu.
Do zlatne medalje je stigao Vilijem Virsema iz Holandije, srebrnu je osvojio Pavlos Kontides, Kipranin koji je član Jedričarskog kluba Mornar iz Splita, dok je treće i bronzanu medalju prigrabio Zek Litlvud iz Australije.

SP: Marković 34, Dukiću 58. mjesto

Iako se članovi Vlade i Skupštine ne biraju po konkursu, pa nije neophodno da prilažu kvalifikacije, već je riječ o političkim funkcijama, zanimljivo je vidjeti nivo obrazovanja najviših državnih funkcionera.&nbsp; Da nijesu naročito ponosni na svoje obrazovanje, govori i činjenica da mnogi od njih u svojim biografijama uopšte ne navode fakultete koje su završili, iako taj aspekt nije nevažan, s obzirom na to da obavljaju najvažnije funkcije u državi. RADUNOVIĆ DIPLOMIRAO U 46. GODINI Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, koji se dugo bavio privatnim biznisom i imao svoju kompaniju, akademsko obrazovanje stekao je prilično kasno - diplomirao je u 46. godini.&nbsp; Završio je Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove, na Privrednoj akademiji u Novom Sadu.&nbsp; Radunović, kojem je povjeren resor koji upravlja prostornim planiranjem, urbanizmom i državnom imovinom, završio je fakultet s prosječnom ocjenom 6,36.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0" data-rendition-name="original" width="786" height="861" loading="lazy" alt="FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine "> <figcaption>FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na diplomi, koju je Radunovićev resor poslao na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, navodi da je na Privrednoj akademiji završio treću i četvrtu godinu studija. Na pitanje gdje je ministar završio prve dvije godine studija, iz Ministarstva su konstatovali da je pitanje - neprofesionalno.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610" data-rendition-name="original" width="1262" height="418" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića"> <figcaption>ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Ekipa Portala ETV tražila je, na osnovu slobodnog pristupa informacijama, podatke i od Ekonomskog fakulteta, koji nam je odgovorio da je Radunović fakultet upisao je 1988. godine, a ispisan je 2009. Za 21 godinu, koliko je bio student Ekonomskog fakulteta, Radunović je položio pet ispita.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459" data-rendition-name="original" width="784" height="855" loading="lazy" alt="RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV "> <figcaption>RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Iz odgovora Ekonomskog fakulteta proizilazi da su Radunoviću priznata četiri predmeta sa PMF-a u Beogradu i da je položio četiri predmeta na Ekonomskom fakulteta. Ostaje nejasno kako je sa devet položenih ispita, sa prve dvije godine studija, uopšte upisao upisao treću godinu na Privrednoj akademiji u Srbiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf" data-rendition-name="original" width="1024" height="673" loading="lazy" alt="EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović"> <figcaption>EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ĐUROVIĆ: MENADŽER TRENAŽNE TEHNOLOGIJE&nbsp; &nbsp;U biografiji, objavljenoj na sajtu Skupštine, poslanik ZBCG Dejan Đurović navodi da je diplomirao na Univerzitetu u Beogradu, gdje je magistrirao i doktorirao. Univerzitet u Beogradu je naziv je državnog univerziteta, pa je Portal ETV poslao pitanja da li je Đurović njihov student. Odgovor je bio odričan.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341" data-rendition-name="original" width="774" height="855" loading="lazy" alt="KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV"> <figcaption>KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nakon emitovanja priloga o diplomama funkcionera na Televiziji E, dobili smo u uvid u biografiju poslanika Đurovića.&nbsp; Na osnovu tih podataka, Đurović se nije obrazovao na državnom univerzitetu u Beogradu, kako to proizilazi iz njegove biografije na sajtu Skupštine.&nbsp; Osnovne, master i doktorske studije Đurović je završio na privatnom Univerzitetu Braća Karić. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880" data-rendition-name="original" width="1044" height="778" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurović je diplomirani menadžer trenažne tehnologije na Fakultetu za menadžment u sportu-Alfa BK univerzitet, u Beogradu. Bečelor je stekao jula 2009. godine, sa navršenih 45 godina. Dvije godine kasnije, master studije je završio u istoj visokoškolskoj instituciji i stekao zvanje master menadžer.&nbsp; Doktorirao je na istom fakultetu, a naučna oblast mu je menadžment i biznis. Đurović je izabran 5. oktobra 2020. godine za docenta na Megatrendu – u Beogradu. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Radunović za 21 godinu studiranja položio pet predmeta na Ekonomskom fakultetu, Đurović diplomirao u 43. godini

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Tag: alek-barovic