Poruke koje su se čule ispod mosta Blaža Jovanovića su zastrašujuće. Ali upravo ime mosta govori da Podgorica nije grad četničkih koljača, već grad antifašističkog otpora, grad različitosti i grad u kojem su ljudi različitih vjera i identiteta decenijama živjeli zajedno - poručili su u NVO Antifašisti Cetinja.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.5217%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fplivali-za-casni-krst-uz-pjesme-o-durisicu-i-kalabicu&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Oni su konstatovali da su, dva mjeseca nakon što su hrvatski navijači na stadionu Pod Goricom skandirali „ustaški se barjak vije“, njihovi ideološki prijatelji iskoristili veliki hrišćanski praznik Bogojavljenje da bi veličali ratne zločince Dragoljuba Dražu Mihailovića, Pavla Đurišića, Nikolu Kalabića i Momčila Đujića.&nbsp;
- Sve ovo se događa u Podgorici nedaleko od crkve Svetog Đorđa, čiji paroh Gojko Perović često pominje da „ni jednog zločinca ne bi rehabilitovao niti kanonizovao“. Ali sudeći po snimcima sa ušča Ribnice u Moraču njegova pastva ne dijeli mišljenje sa njim - naveli su u NVO Antifašisti Cetinja.
To su, kažu, uvidjeli i u gradskom parlamentu, kada je odlučeno da se podigne spomen-ploča posvećene “bratskoj slozi, suživotu i međuvjerskom skladu pravoslavne i islamske zajednice”.
- Međutim, ako gradska vlast ne osudi veličanje četničkih zločinaca, onda se stiče utisak da je ta ploča samo još jedan izliv „lažnog multikulturalizma.“ Nažalost, dugo će vremena proteći, pa da se na ovim događajima umjesto veličanja ratnih zločina, veličaju sveštenici koji su se stvarno borili protiv fašizma. Samo da pomenemo neke od njih: Vlado Zečević, Jeremija Isaković, Blažo Marković, Marko Borozan, Marinko Vujinović, Savo Đukanovič, Jovan Zec, Bogić Jovićević... - naveli su oni.
Ne mogu, podvlače, zaboraviti da ukažemo i na jedan paradoks.&nbsp;
- Učesnici današnjeg skupa pjevali su o Draži i Kalabiću, iako je Kalabić izdao svog nadređenog. Srećom se nije pjevalo kralju Petru II Karađorđeviću, koji je „prodao“ svu četvoricu koji su veličani danas. Na kraju postavlja se pitanje: Zašto bi iko trebao da se veliča na Bogojavljenje osim Isusa Hrista? - zaključili su u NVO Antifašisti Cetinja.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Antifašisti Cetinja: Zastrašujuće današnje poruke ispod Blažovog mosta, ali njegovo ime govori da Podgorica nije grad četničkih koljača

Nevladina organizacija Antifašisti Cetinja reagovala je danas povodom ustaških ispada koji su se sinoć čuli na utakmici Crna Gora – Hrvatska u Podgorici.
Kako su naveli u saopštenju dok su crnogorski navijači sinoć pokazali kako se bodri svoj tim, sa suprotne tribine su dopirali urlici koji pripadaju najmračnijim stranicama istorije: „Ubij Srbina“, „Za dom spremni“ i „ustaški se barjak vije“, .
- To nije bila provokacija, već fašističko ludilo. Sramotno ponašanje dijela hrvatskih navijača postalo je već prepoznatljiv regionalni obrazac, posljedica politike koja godinama toleriše i normalizuje ustašku simboliku. Ovoga puta jasno poručujemo da nijedno „Ubij Srbina“ i „ustaški se barjak vije“ ne smije biti prećutano. Nijedno „Za dom spremni“ ne smije biti normalizovano kao nečija tradicija ili navijački običaj. Zato očekujemo jasnu osudu svih, bez relativizacije i biranja riječi. Jer ovo nije bio „incident“ već fašistički ispad – navodi se u saopštenju.
Crna Gora sinoć nije odgovorila fašizmom. I to je važno, istakli su.
- A skandiranje koje se čulo sa domaće tribine: „Ustaše, četnici, zajedno ste bježali“ je istorijska činjenica. Bježali su zajedno 1945. godine pod okriljem nacista, pred nadolazećom slobodom i pobjedom nad fašizmom. To nije odgovor na mržnju. To je istorijska dijagnoza. Smrt fašizmu – sloboda narodu! – poručuju iz NVO Antifašisti Cetinja.

1084x550

Antifašisti Cetinja: Nijedno „Ubij Srbina“ i „ustaški se barjak vije“ ne smije biti prećutano

Vandalizovanje spomenika Josipu Brozu Titu u Podgorici očigledan je simptom vremena u kojem su četnički narativi, podignuti iz istorijskog blata, dobili prostor da se slobodno šire iz institucija i medija, poručuju iz &nbsp;NVO Antifašisti Cetinja najoštrije osuđujući taj, kako ističu, kukavički čin.
Oni koji vandalizuju i koji žele da ruše Titov spomenik, kako navode iz te NVO, ruše ono što je on predstavljao: pobjedu nad fašizmom, bratstvo i jedinstvo, i ideju da su narodi ovih prostora sposobni da žive u slobodi, jednakosti i solidarnosti.
Napadi na antifašističke spomenike nijesu izolovani incidenti. Oni su logična posljedica višegodišnjeg državnog i medijskog legitimisanja četničkog pokreta, njegovih simbola i ideologije koja je u Drugom svjetskom ratu sarađivala sa okupatorima, a danas se pokušava prikazati kao „patriotska“ – navode u saopštenju.
Farba koja je prosuta, kako dodaju, nije slučajno crvena.
To je poruka mržnje prema crvenoj zvijezdi, prema ideji jednakosti, prema onima koji su 1941. iz svih krajeva Crne Gore krenuli u borbu protiv fašizma. To je pokušaj da se izbriše antifašistički temelj crnogorske državnosti – navode u saopštenju.
NVO Antifašisti Cetinja poručuju da neće ćutati.
Nećemo dopustiti da se u ime lažnog pomirenja izbriše istina o onima koji su pali pod zastavom slobode, niti da se Crna Gora pretvori u prostor istorijske amnezije. Antifašizam nije ideološka opcija, već moralni stub društva, i svako ko ga napada, svjesno staje na stranu onih koji su nekad pucali u leđa borcima za slobodu – saopštili su Antifašisti Cetinja.
Oni pozivaju nadležne institucije da odmah reaguju, pronađu i procesuiraju počinioce, ali i da konačno prekinu s politikom tolerisanja revizionizma i mržnje.

NVO Antifašisti Cetinja: Vandalizovanje Titovog spomenika pokušaj da se izbriše antifašistički temelj crnogorske državnosti

NVO Antifašisti Cetinja reagovali su povodom izjava mitropolita SPC Ljubiše Ostojića – Metodija i predsjednika Skupštine Crne Gore i četničkog vojvode Andrije Mandića, izrečenih 12. oktobra 2025. godine na Krnovu, gdje su još jednom pokušali da falsifikuju istoriju i predstave nacističke saradnike kao „nevine žrtve“. NVO Antifašisti Cetinja reagovali su povodom izjava mitropolita SPC Ljubiše Ostojića – Metodija i predsjednika Skupštine Crne Gore i četničkog vojvode Andrije Mandića, izrečenih 12. oktobra 2025. godine na Krnovu, gdje su, kažu oni, još jednom pokušali da falsifikuju istoriju i predstave nacističke saradnike kao „nevine žrtve“. Njihovo reagovanje prenosimo integralno: "Vučićev mitropolit, zajedno sa sveštenstvom Srpske pravoslavne crkve, služio je parastos „golobradim mladićima ubijenim na Krnovu 1944. godine“, dok je četnički vojvoda Andrija Mandić tvrdio da se tada dogodio „zločin protiv mladosti Crne Gore“, navodeći da su „više od trista nenaoružanih mladića brutalno strijeljani od bratske ruke“. Takve tvrdnje nijesu samo neistinite, nego i duboko uvrjedljive za sve one koji su stvarno ginuli u borbi protiv fašizma. Mi iz NVO Antifašisti Cetinja nemamo namjeru da objašnjavamo istorijske činjenice popovima Srpske pravoslavne crkve i četničkom vojvodi Andriji Mandiću. Jer oni dobro znaju istinu, ali je svjesno prekrajaju. Zato ovo reagovanje ne pišemo zbog njih i ostalih stranih agentura, već zbog poštenih građana Crne Gore, da ne bi još jednom bili izloženi besramnim pokušajima da se saradnici nacista pretvore u žrtve, a antifašisti u zločince. Na Krnovu se u avgustu 1944. godine nije dogodio nikakav zločin, već oružana borba između partizana i četnika Pavla Đurišića, koji su u tom trenutku bili dio okupatorskih snaga pod njemačkom komandom. U okviru njemačke operacije „Ribecal“ (poznatija kao „Durmitorska operacija“), protiv partizanskih jedinica upućene su jake snage: 7. SS-divizija „Princ Eugen“, 13. SS-divizija „Handžar“, 369. legionarska divizija, 1. brdska divizija, 363. puk 181. divizije, borbena grupa „Bendel“, legija „Krempler“, bugarska 24. divizija, dijelovi 5. policijskog puka, 1. i 11. ustaška i 8. i 9. domobranska brigada i jake četničke snage iz Crne Gore i istočne Bosne. Dakle, četnici zajedno sa ustašama, domobranima, handžarlijama, bugarskim fašistima, a svi zajedno i pod komandom Njemaca.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025101409100_7baaa35127172776f57433e5bb08216ee6a244fc43ee34926a8038227a507763.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025101409100_7baaa35127172776f57433e5bb08216ee6a244fc43ee34926a8038227a507763" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="safdwg"></figure>  Četničke jedinice činile su tzv. Crnogorski dobrovoljački korpus Pavla Đurišića, koje su bile dio Nedićeve vojske, zajedno sa Srpskim dobrovoljačkim korpusom fašiste Dimitrija Ljotića. Stvaranje i opremanje Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa odobrili su nemačka Komanda Jugoistoka i ministarstvo spoljnih poslova Rajha preko izaslanika Nojbahera. Drugim riječima, Đurišićevi četnici su ratovali uz naciste i ljotićevce, a protiv partizana koji su se jedini borili za oslobođenje zemlje. Jedinice s kojima su se partizani sukobili na Krnovu u avgustu 1944. godine nijesu bile nikakva nevina omladina, već formirani i obučeni četnički pukovi pod komandom Pavla Đurišića, u direktnoj saradnji s njemačkim okupatorima. Osmi gvozdeni puk formiran je kao elitna, „leteća“ četnička jedinica sa oko 1.700 vojnika, obučavanih u Kosovom Lugu kod Danilovgrada. Dakle, to nije bila nenaoružana omladina, već vojska pod punom komandom nacista. Riječ je o kvislinškim jedinicama koje su ratovale rame uz rame s nacistima i ustašama, a ne o „nevinim mladićima“. U “Durmitorskoj operaciji” cilj je bio slomiti partizanske snage i spriječiti evakuaciju ranjenika sa aerodroma u Pivi. Njemačko-četničke snage bile su tri puta brojnije. Četnici Pavla Đurišića neposredno su sarađivali s Nijemcima, napadali položaje Sedme crnogorske omladinske brigade „Budo Tomović“, pokušavajući da zauzmu Krnovo i prekinu evakuaciju partizanskih ranjenika iz Pive. Poslije višednevnih borbi, partizani su uspjeli da zadrže neprijatelja i omoguće evakuaciju oko 800 ranjenika za Italiju. „Gvozdeni puk“ je pretrpio teške gubitke i u panici se raspao. O boju je pisao vojni istoričar dr Mitar Đurišić u monografiji o „Sedmoj crnogorskoj udarnoj omladinskoj brigadi Budo Tomović” (Beograd, 1973): “Izbezumljena masa ‘gvozdenog puka’ vrtjela se u krugu, tučena gotovo sa svih strana. Preostalim četnicima nije ostalo ništa drugo nego da bace oružje i dignu ruke u znak predaje.” Sedma brigada je napala i opkolila tzv. „gvozdeni puk“ i u toj borbi je, prema većini izvora, poginulo oko 350 četnika. Oni nijesu strijeljani, kako perfidno podmeće četnički vojvoda i predsjednik Skupštine Crne Gore, već su poginuli u borbi. Dakle, nije riječ o “masakru nevinih mladića”, nego o porazu elitne četničke jedinice u otvorenoj borbi, rame uz rame s nacistima. Komandant „gvozdenog puka“, Miloš Pavićević, uspio je da pobjegne s manjom pratnjom. Zarobljeno je oko 180 četnika i dio oficira, koji su kasnije pristupili partizanima, što još jednom ruši narativ o “komunističkoj osveti”. Četnici Pavla Đurišića i Osmi gvozdeni puk, borili su se rame uz rame sa zloglasnom SS divizijom „Princ Eugen“, istom onom koja je samo desetak dana ranije počinila masakr u Velici, a godinu prije toga opustošila Pivu. Sada su ti isti četnici pomagali nacistima da ponovo prodru u Pivu.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025101409100_c9abe9110eea403bda58d8b46e0e1bcb1d3713d7db636e97e88a9ef3ec17dded.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025101409100_c9abe9110eea403bda58d8b46e0e1bcb1d3713d7db636e97e88a9ef3ec17dded" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="safdwg"></figure>  To su istorijske činjenice. One ne ostavljaju prostor za manipulaciju o „golobradim mladićima“ i „bratskom zločinu“. Sve je ovo zapisano, kako u partizanskim, tako i u četničkim i njemačkim dokumentima i izvorima i dostupni su u arhivima i zbornicima dokumenata. Pavle Đurišić, čiji su ljudi poginuli na Krnovu, bio je saradnik nacista i fašista, komandant jedinica koje su palile sela i klale civile. Šesta božja zapovijest glasi: Ne ubij!, a Pavle Đurišić je po sopstvenom priznanju zaklao 8000 nedužnih i bespomoćnih žena staraca i djece. Zato zvuči zastrašujuće kada mitropolit SPC Ljubiša Ostojić - Metodije danas za Pavla Đurišića kaže: „Najbitnije je da budemo slični njemu.“ Ako je „sličnost“ Pavlu Đurišiću danas uzor, onda je to odraz dubokog oboljenja i fašizacije crnogorskog društva, čemu su najviše doprinijeli popovi i episkopi Srpske pravoslavne crkve. Ali, istina ostaje. Na pravoj strani istorije bili su oni koji su se borili protiv fašističkih i nacističkih okupatora, a ne oni koji su im služili. Na Krnovu su u borbi sa partizanima poginuli Đurišićevi četnici, borci pod njemačkom komandom — ne nevini mladići, i nikakav parastos, hram ili govor Andrije Mandića ne može promijeniti tu činjenicu. A vojvodi Mandiću poručujemo: Ne može se pomirenje graditi na lažima i manipulacijama! Na kraju, bilo bi dobro da se Ljubiša Ostojić - Metodije podsjeti da je za četnike čast bila ratovati uz Italijane i Njemce, a ne protiv njih. Od istih su primali plate, municiju i makarone, dok su zajedno ubijali svoje sunarodnike - partizane koji su se jedini borili za oslobođenje zemlje. I nije komunizam napravio „pasja groblja“, nego je fašizam ubijao, a četnici mu služili. Istoriju ne pišu mitovi, nego fakti."

1250x600

Antifašisti Cetinja o Metodijevim i Mandićevim izjavama na Krnovu: Svjesno prekrajaju istoriju, za četnike bila čast ratovati uz Njemce i Italijane

Danas se navršavaju 34 godine od smrti Krsta Đurovića, kontraadmirala Jugoslovenske narodne armije (JNA), koji je 1991. poginuo pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima u padu helikoptera, u prvim danima napada JNA na dubrovačko područje Republike Hrvatske, naveli su u zajedničkom saopštenju iz Akcije za ljudska prava, Centra za građansko obrazovanje i Antifašisti Cetinja.
- Dok sam ja zapovjednik, budi siguran, nijedna granata na Dubrovnik pasti neće - poručio je Đurović tadašnjem dubrovačkom gradonačelniku Petru Poljaniću u septembru 1991. godine.&nbsp;
Zbog protivljenja agresiji ostao je zapamćen kao primjer čojstva i ljudskosti, a njegovo ime se i danas vezuje uz parole mira, poput one sa mitinga Liberalnog saveza na Cetinju: „S Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče!“.
- U maju ove godine odbornici Skupštine Prijestonice usvojili su inicijativu nevladinih organizacija HRA, CGO i Antifašisti Cetinja da se u naselju Pod Granicom jedna ulica nazove po kontraadmiralu Krstu Đuroviću. Početkom naredne godine ulica nosiće njegovo ime, čuvajući sjećanje na njegov antiratni duh i podsjećajući buduće generacije na obavezu suprotstavljanja svakoj vojnoj agresiji - istaknuto je u zajedničkom saopštenju.&nbsp;
Time se ujedno potvrđuje i antiratna tradicija Cetinja - grada koji je, kako su naglasili, i u najtežim godinama pokazao dostojanstven otpor nasilju i razaranju.
&nbsp;- Pozivamo i druge opštine u Crnoj Gori da slijede primjer Cetinja i odaju počast ličnostima koje su u najtežim vremenima birale mir, pravdu i ljudsko dostojanstvo. Imenovanje ulica i druga spomen-obilježja ostaju dragocjen način da se očuva sjećanje na njihove živote i prenese poruka mira i pravde novim generacijama - poručili su iz Akcije za ljudska prava, Centra za građansko obrazovanje i Antifašisti Cetinja.
Ponavljaju da nije kasno da se utvrdi istina o smrti Krsta Đurovića i zahtijevaju da se objave sve okolnosti njegove pogibije.

Krsto Đurović u rodnom gradu dobija ulicu: "Dok sam ja zapovjednik, budi siguran, nijedna granata na Dubrovnik pasti neće"

Na zajedničku inicijativu nevladinih organizacija Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Antifašisti Cetinja, odbornici Skupštine Prijestonice Cetinje dali su saglasnost da jedna ulica, u naselju Pod Granicom, ponese ime Krsta Đurovića - oficira koji je pokazao da čast, savjest i ljudskost mogu biti iznad svega.
- Krsto Đurović bio je kontraadmiral Jugoslovenske narodne armije i komandant južnog vojnopomorskog sektora Boka. Nije se slagao sa politikom, planovima i akcijama JNA i političkog vrha u vezi sa “operacijom Dubrovnik“. Protivio se agresiji na Hrvatsku, o čemu postoji više svjedočanstava ljudi iz njegovog okruženja. Gradonačelnik Dubrovnika u tom ratnom periodu Petar Poljanić, tokom suđenja Slobodanu Miloševiću u Hagu, iznio je, između ostalog rečenicu, koja zasigurno najbolje opisuje kakva je ličnost bio Krsto Đurović: “Dok sam ja zapovjednik VP Boka, možeš biti siguran da ni jedna granata na Dubrovnik neće pasti - navedeno je, između ostalog, u obrazloženju.
Đurović je poginuo 5. oktobra 1991. godine, u helikopteru iznad Konavala (mjesto Popovići, Hrvatska). Njegova smrt je ostala nerazjašnjena. Brojni zapisi sa dubrovačko-hercegovačkog ratišta ukazuju na sumnju da je na helikopter pucano iz redova JNA.
- Davanjem imena jedne ulice po Krstu Đuroviću, Cetinje ne odaje samo počast heroju savjesti, već i šalje važnu poruku: da Crna Gora pamti i poštuje one koji su se usudili da kažu NE zločinu, čak i kada ih je to moglo - i vjerovatno koštalo - života - ocijenile su organizacije, pokretači inicijative.
HRA, CGO i Antifašisti Cetinja ocjenjuju da u vremenu kada se relativizuju istorijske činjenice i rehabilituju agresori, ovakvi simbolični gestovi imaju duboko obrazovnu, moralnu i društvenu vrijednost.

Cetinje pokazuje da pamti čast imenujući ulicu po Krstu Đuroviću

''Danas, 13.januara 1944. godine, osuđen sam na smrt vješanjem. Vješanje će se izvršiti u 3 sata poslije podne na Balšića pazaru'', napisao je na zidu zatvorske ćelije u Bogdanovom kraju, narodni heroj Gojko Kruška.
Gojko Kruška rođen je 22. avgusta 1922. godine na Cetinju, gdje je završio osnovnu školu i sedam razreda gimnazije. Od rane mladosti pripadao je naprednom omladinskom pokretu i učestvovao u mnogim akcijama srednjoškolske omladine. Sa 17 godina postao je član SKOJ-a, a ubrzo potom i član gimnazijskog komiteta SKOJ-a.
Trinaestojulski ustanak 1941. zatekao ga je u okupiranom Cetinju. Želio je da pođe sa drugovima u borbu, ali mu je partija namijenila drugi zadatak - da ostane na Cetinju i prikuplja i šalje podatke o neprijatelju i njegovim namjerama, organizuje omladinu, prikuplja oružje, municiju i drugi materijal za NOP.
Otkriven je i uhapšen 24. decembra 1943. godine od strane četničke policije. Bio je izložen najstrašnijim mukama, ali ništa nije priznao i nikoga nije odao. Potom je predat Njemcima, koji su ga osudili na smrt vješanjem. Ocu i sestri u zatvoru je rekao: "Nemojte da plačete, ne vrijeđajte me vašim suzama".
Zajedno sa albanskim partizanom Musom Butom Hodžićem odveden je na vješala. Njihova pjesma nadjačala je buku motora kamiona kojim su dospjeli do gradskog trga.
Njemački agent upitao je Gojka: "Je li ti je žao što ideš u smrt?" Dobio je prkosan odgovor: "Ne, izdajniče, jer ginem kao čovjek, a vi ćete ginuti kao izdajnici!".
Dok mu je omča bila oko vrata, spazio je majku u masi prisilno dovedenog svijeta: "Zar si ti to? Zar zbilja plačeš pred ovim bijednim razbojnicima?!"
Majka je prestala da plače, a Gojko je počeo da pjeva: "Sa Lovćena kliče vila, Crna Goro majko mila!"
Nakon pogubljenja tri dana i tri noći tijela Gojka Kruške i Muse Hodžića ostala su na vješalima ispod starog brijesta na Balšića pazaru kao opomena građanima Cetinja.
Kvislinzima su gestapovci odali priznanje što su uhvatili hrabre patizanske ilegalce. U “Crnogorskom vjesniku” je bilo objavljeno saopštenje da je feldkomandant gospodin Kajper u znak priznanja izvolio im dodijeliti naročite nagrade i specijalni dodatak u životnim namirnicama.
Slava narodnom heroju Gojku Kruški! Smrt fašizmu! ''
(Tekst je objavljen na sajtu Antifašisti Cetinja)

Gojko Kruška pred vješanje: Ja ginem kao čovjek, a vi ćete kao izdajnici

Danas se obilježavaju 33 godine od smrti Krsta Đurovića, kontraadmirala Jugoslovenske narodne armije (JNA), koji je ostao zapamćen po rečenici da dok je živ nijedna granata neće pasti na Dubrovnik.&nbsp;
Đurović je poginuo pod nerazjašnjenim okolnostima u padu helikoptera 5. oktobra 1991. godine, u prvim danima napada JNA na dubrovačko područje Republike Hrvatske.&nbsp;
Akcija za ljudska prava (HRA), Antifašisti Cetinja i Centar za građansko obrazovanje (CGO) uputili su juče inicijativu Prijestonici Cetinje da se jedna ulica u tom gradu nazove po kontraadmiralu Krstu Đuroviću, rođenom na Cetinju.&nbsp;
- Đurović zaslužuje barem jednu ulicu, jer je ostao zabilježen u istoriji kao častan oficir koji je pokušavao da spriječi sumanutu agresiju na Republiku Hrvatsku, zbog koje se na mitingu u organizaciji Liberalnog saveza na Cetinju tada pjevalo: „S Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče!“ i zbog koje su se mnogo kasnije crnogorski zvaničnici izvinjavali hrvatskim zvaničnicima- saopšteno je iz tih nevladinih organizacija.&nbsp;
HRA, Antifašisti Cetinja i CGO smatraju da kontraadmiral Krsto Đurović, shodno Zakonu o spomen-obilježjima, ispunjava kriterijume za istaknutu ličnost.&nbsp;
- Đurović je dao primjer čojstva od istorijskog i humanističkog značaja, a očuvanje uspomene na njega i njegovo protivljenje ratu bilo bi od izuzetne važnosti za državni, društveni i kulturni razvoj Crne Gore. Nazivanjem ulice po Krstu Đuroviću, Cetinje bi doprinijelo očuvanju sjećanja i na svoj antiratni pokret, kao i na vrijednosti koje karakterišu našu građansku državu, te bi podsjećalo buduće generacije na obavezu suprotstavljanja svakoj vojnoj agresiji - istaknuto je u saopštenju.
Potpisnici inicijative podsjećaju da je u tim teškim godinama Cetinje bilo simbol otpora ratu u bivšoj Jugoslaviji. Grad se uzdigao protiv rata i nasilja, o čemu svjedoče dva čuvena antiratna mitinga održana na Titovom trgu (današnjem Dvorskom trgu) – 31. jula 1991. godine i 1. februara 1992. godine.&nbsp;
- Nazivanje ulice po kontraadmiralu Đuroviću bilo bi i podsjećanje na duh slobode i pravde koji je Cetinje pokazalo onda kada je to i bilo neophodno. Nažalost, mladi danas kroz obrazovni sistem nemaju priliku da uče o ljudima koji su se devedesetih hrabro suprotstavili ratu i zalagali za mir, pa je postavljanje spomen – obilježja, kao što je i imenovanje ulica, jedan od načina da očuvamo sjećanje na njihov doprinos i naučimo nove generacije da se zalažu za mir i pravdu - zaključeno je u saopštenju.

Ulica na Cetinju da nosi ime kontraadmirala Krsta Đurovića

Sutkinja Višeg suda u Podgorici Magdalena Zečević i dosadašnja zamjenica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Nerma Dobardžić izabrane su danas pred Sudskim savjetom za sutkinje Vrhovnog suda Crne Gore.
Postupak je sproveden po javnom oglasu za izbor jednog sudije Vrhovnog suda Crne Gore, a intervju je obavljen i sa sudijama Višeg suda Sonjom Drašković, Miloradom Marotićem, Nenadom Otaševićem i Aleksandrom Stojanovićem.
Kako je saopšteno iz Sudskog savjeta, odlučujući po javnom oglasu za izbor jednog sudije Vrhovnog suda Crne Gore, a u skladu sa članom 38 stav 9 Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, Savjet je donio odluku da se izabere Nerma Dobardžić.
Sudski savjet je konstatovao i prestanak sudijske funkcije Vesni Moštrokol, sutkinji Apelacionog suda Crne Gore, na lični zahtjev.
- Na osnovu konačnog predloga ocjena Centra za obuku u sudstvu i Državnom tužilaštvu, za vrijeme trajanja teorijskog i praktičnog dijela inicijalne obuke za izabrane kandidate za sudije osnovnih sudova, Savjet je utvrdio ocjene za Anu Gačević, Dragana Miladinovića, Juliju Šoškić, Gordanu Planinić, Igora Juškovića, Mariju Raković, Milicu Krgović i Lidiju Raičević. Istovremeno donijete su odluke o izboru i raspoređivanju: Ane Gačević za sudiju Osnovnog suda u Pljevljima; Igora Juškovića i Lidije Raičević za sudije Osnovnog suda u Bijelom Polju; Dragana Miladinovića i Milice Krgović za sudije Osnovnog suda u Podgorici; Gordane Planinić i Julije Šoškić za sudije Osnovnog suda u Baru i Marije Raković za sudiju Osnovnog suda u Nikšiću - navodi se u saopštenju.

Zečević i Dobardžić izabrane za sutkinje Vrhovnog suda

Italijanski modni dizajner Valentino je preminuo, saopštila je njegova fondacija.
Valentino je imao 93 godine.
- Valentino Garavani je danas preminuo u svojoj rimskoj rezidenciji, okružen najmilijima - saopštila je fondacija na Instagramu.
Dodaje se da će komemoracija (odavanje počasti) biti održana u srijedu i četvrtak, dok će sahrana biti održana u Rimu u petak u 11 časova (10.00 po GMT-u).
Rođen 11. maja 1932. godine u Vogeri, na sjeveru Italije, Valentino je vrlo rano pokazao interesovanje za modu i dizajn. Prve korake napravio je u Milanu, da bi se potom usavršavao u Parizu, tada neprikosnovenom centru visoke mode. Radio je u ateljeima poznatih dizajnera, gdje je stekao tehničko znanje i osjećaj za liniju, formu i detalj koji će kasnije postati njegov zaštitni znak.
Prekretnica u njegovoj karijeri dogodila se 1960. godine, kada je u Rimu osnovao sopstvenu modnu kuću Valentino. Već prve kolekcije privukle su pažnju modne scene, a svjetsku slavu donijela mu je revija u Firenci 1962. godine, nakon koje je njegovo ime postalo nezaobilazno na međunarodnoj modnoj mapi.
Valentino je tokom karijere izgradio prepoznatljiv stil zasnovan na čistim linijama, vrhunskim materijalima i savršenom kroju. Posebno mjesto u njegovom stvaralaštvu zauzima čuvena "Valentino crvena", boja koja je postala globalni simbol luksuza i ženstvenosti. Njegove kreacije nosile su holivudske zvijezde, evropske princeze, aristokratkinje i prve dame, čime je dodatno učvršćena reputacija dizajnera koji oblači elitu svjetske scene.
Tokom decenija rada, Valentino je proširio brend i na aksesoare, parfeme i ready-to-wear linije, ali je visoka moda ostala srž njegove kreativne filozofije. Iako se 2008. godine povukao sa mjesta glavnog kreativnog direktora, njegov uticaj i dalje je snažno prisutan, kako kroz arhive kuće Valentino, tako i kroz generacije dizajnera koje je inspirisao.
Valentino Garavani se u istoriju mode upisao kao kreator koji je dosljedno branio ideju elegancije kao trajne vrijednosti. Njegov život i rad svjedoče o spoju talenta, discipline i nepogrešivog osjećaja za ljepotu, spoju koji je Valentino učinio jednim od najvećih imena svjetske modne industrije.

Preminuo italijanski modni dizajner Valentino

Devetnaestogodišnji R.M. zadobio je teže tjelesne povrede u udesu koji se danas dogodio u Nikšiću, javlja RT Nikšić.
Saobraćajna nezgoda dogodila se u Trebješkoj ulici kada je vozilo u kojem je bio R.M. iz za sada neutvrđenih razloga udarilo u stub od rasvjete.

Tag: antifasisti-cetinja

Antifašisti Cetinja: Zastrašujuće današnje poruke ispod Blažovog mosta, ali njegovo ime govori da Podgorica nije grad četničkih koljača

Antifašisti Cetinja: Nijedno „Ubij Srbina“ i „ustaški se barjak vije“ ne smije biti prećutano

NVO Antifašisti Cetinja: Vandalizovanje Titovog spomenika pokušaj da se izbriše antifašistički temelj crnogorske državnosti

Antifašisti Cetinja o Metodijevim i Mandićevim izjavama na Krnovu: Svjesno prekrajaju istoriju, za četnike bila čast ratovati uz Njemce i Italijane

Krsto Đurović u rodnom gradu dobija ulicu: "Dok sam ja zapovjednik, budi siguran, nijedna granata na Dubrovnik pasti neće"

Cetinje pokazuje da pamti čast imenujući ulicu po Krstu Đuroviću

Gojko Kruška pred vješanje: Ja ginem kao čovjek, a vi ćete kao izdajnici

Ulica na Cetinju da nosi ime kontraadmirala Krsta Đurovića

Antifašisti Cetinja: Zastrašujuće današnje poruke ispod Blažovog mosta, ali njegovo ime govori da Podgorica nije grad četničkih koljača

Zečević i Dobardžić izabrane za sutkinje Vrhovnog suda

Preminuo italijanski modni dizajner Valentino

U udesu u Nikšiću jedna osoba teže povrijeđena

Programska šema

PRATITE TVe UŽIVO