Sud u Sankt Peterburgu osudio je antiratnu aktivistkinju Darju Kozirevu (19) na skoro tri godine zatvora nakon što je ocijenio da je diskreditovala rusku vojsku lijepljenjem pjesme na spomenik posvećen ukrajinskom pjesniku.
Ona se suočila i sa optužbama koje proizilaze iz intervjua koji je dala za North.Realities Radija Slobodna Evropa (RSE), gdje je, između ostalog, govorila o svojim političkim stavovima. 
 
Tužioci su tražili šest godina zatvora za Kozirevu, koja je pritvorena 24. februara 2024. godine, na drugu godišnjicu ruske invazije na Ukrajinu. 
 
Ona je uhapšena nakon što je na statuu Tarasa Ševčenka, pjesnika i mislioca veoma poštovanog u Ukrajini, a koja se nalazi u Sankt Peterburgu, zalijepila odlomak njegove pjesme.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

400x240

400x203

thumbnail

Antiratna aktivistkinja u Rusiji osuđena na tri godine zatvora jer je zalijepila odlomak pjesme na spomenik ukrajinskog poete

Nekadašnja predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica zatražila je od Višeg suda da je oslobodi od optužbe Specijalnog tužilaštva da je postrekavala sutkinju privrednog suda Milicu Vlaović Milosavljević da donese nezakonitu odluku.
Ona je ukazala na ironiju da aktuelna vlast presudom protiv nje pokušava da zatvori poglavlja 23 i 24 a koja je upravo ona otvorila kao i da je u petak glavna u sudstvu sazvala sastanak povodom presuđivanja u predmetima gdje je ona optužena.&nbsp;
Sutkinja Vlaović Milosavljević je kazala da nije kriva podsjećajujći da je njena odluka potvrđena i da pravosnažna presuda ne može biti krivično djelo kao i da je u ovom postupku primorana da se brani od konstrukcija koje potpuno ignorišu pravnu teoriju i praksu.
Sa druge strane Specijalni tužilac Vukas Radonjić predložio je Višem sudu da se optužene oglase krivima jer su djelovale sa jasnom namjerom da nezakonito utiču na sudski postupak i nanesu štetu korporaciji Ten u korist Rada Arsića, kuma Vesne Medenice
On je predložio da se Medenica kazni trogodišnjom zatvorskom kaznom a Vlahović Milosavljević sa godinom zatvora pojašnjavajući da predložene kazne odražavaju težinu učinjenih djela i šalju jasnu poruku o nedopustivosti zloupotreba u pravosuđu.
Sudija Branislav Leković je za drugi decembar zakazao izricanje presude.
Tužilac Radonjić je u završni riječima podsjetio da nije sporno da je sutkinja Vlahović Milosavljević odlučivala u predmetu u kojem je korporacija Ten bila oštećena u sporu sa firmom biznismena Arsića.
- Između optuženih postoji prepiska iz novembra i decembra 2018. godine, koju je SDT označio kao pravno valjanu i potvrđenu spisima predmeta - kazao je tužilac Radonjić i dodao da poruke ukazuju na to da je Medenica vršila pritisak na sutkinju Vlahović Milosavljević kako bi se donijela odluka u korist njenog kuma.
U svojoj odbrani pred Specijalnim državnim tužilaštvom, Vlahović Milosavljević je, kako je naveo Radonjić, izjavila da ju je Medenica više puta telefonom pozivala, insistirala na donošenju rješenja o privremenoj mjeri i da je „popustila pod pritiskom“.
Navela je i da je Medenica „jako nezgodna kada joj se neko zamjeri“, što je tužilac ocijenio kao dodatnu potvrdu da je pritisak bio intenzivan i usmjeren ka donošenju nezakonite odluke.
- Sve ukazuje da je Vesna Medenica stvorila odluku da sutkinja Vlahović Milosavljević izvrši krivično djelo i donese odluku u korist Rada Arsića. Nakon donošenja privremene mjere Vlahović Milosavljević je obavijestila Medenicu, koja joj je u poruci napisala da će „to propratiti“ i da će „pozvati Blaža“ tadašnjem članu vijeća Privrednog suda Crne Gore - kazao je tužilac.
Iako je vijeće Privrednog suda kasnije potvrdilo privremenu mjeru koju je donijela sutkinja Vlahović Milosavljević, Radonjić je naglasio da to „nije od značaja za krivičnu odgovornost“, jer postoji sumnja da su članovi vijeća, uključujući Jovanića, takođe počinili krivično djelo.
- Činjenica da je vijeće potvrdilo odluku sudije Vlahović Milosavljević ne mijenja suštinu. Postoji osnovana sumnja da su i vijeće i Blažo Jovanić djelovali u okviru istog uticaja i da su umiješani u radnje koje predstavljaju zloupotrebu službenog položaja - naglasio je tužilac.
Sa druge strane, Medenica je u završnoj riječi optužila predstavnika ruske korporacije ,,Ten“ da je“pokušao da je predstavi i kriminalizuje u obimu i mjeri kako to ne radi ni tužilaštvo“.
- To me dovodi do zaključka da je sve konstrukcija da se pomogne ovoj vlasti da se presudom meni zatvore poglavlja 23 i 24, a koje sam svojevremeno ja otvorila. Najveći problem su ta poglavlja gdje se ja javno pozivam kao neko ko treba da snosi sve ono što oni smatraju zlim vremenom, da ja, kao žrtva, budem njihov štrik. Glavna u sudstvu je u petak pozvala sve sudije oko ovih presuda. To je javna tajna - rekla je Medenica, aludirajući na predsjednicu Vrhovnog suda Valentinu Pavličić.
- Mene niko nije zvao - nadovezao se sudija Leković.
Medenica ga je, potom, zamolila da donese nepristrasnu odluku bez obzira na, kako je kazala, medijsku hajku koja se protiv nje vodi na dnevnom nivou.
Ona je prijedlog tužioca Radonjića da je osudi na tri godine zatvora okarakterisala kao ,,bombastom najavom“.
- To će mu vjerovatno dati novu poziciju u tužilačkoj organizaciji - kazala je Medenica.
Ona je ponovila da je u konkretnom slučaju molila da se primijeni zakon.
- Je li to krivično djelo. Nije. A ako nije, onda ni moja molba nije protivpravnost, a samim tim nema ni podstrekavanja - rekla je Medenica.
Optužena Milica Vlaović Milosavljević je kazala da je protiv nje podignuta optužnica zasnovana na „neshvatljivo pogrešnom i pravno neodrživom tumačenju“ njene nekadašnje sudske odluke.
Istakla je da je riječ o odluci koja je pravosnažno potvrđena, donešena u skladu sa zakonom i u okviru njenih službenih ovlašćenja.
- Tu mjeru je već 2019. potvrdilo vijeće Privrednog suda, koje je odlučujući po prigovoru protivnika obezbjeđenja ocijenilo moje rješenje zakonitim i pravilnim. Time je ukinuta svaka sumnja o protivpravnosti, šteti, zloupotrebi i bilo kom elementu krivičnog djela - kazala je Vlahović Milosavljević.
Ona je navela da ju je naročito pogodila konstatacija tužilaštva da je svojom odlukom „teže povrijedila prava drugog“.
Poručila je da je takvo tumačenje opasno, jer bi značilo da bi svaki sudija mogao krivično odgovarati zato što je njegovu odluku neka strana doživjela kao štetnu.
- Ako se sudija može krivično goniti zato što je donio odluku koju tužilac smatra pogrešnom, onda bi tužilac, po istoj logici, morao odgovarati za svaku oslobađajuću presudu kojom se pokaže da je optuživao nevine ljude - rekla je ona, zaključujući da bi takav pristup razorio pravni poredak države.
Ona smatra da tužilac svojim tumačenjem pokušava da se postavi iznad sudske vlasti i da obori pravosnažnost odluke civilnog suda, iako za to nema zakonskog uporišta.
U svom izlaganju Vlahović-Milosavljević je detaljno objasnila pravnu prirodu privremene mjere, naglasivši da ona ne briše hipoteku, ne utiče na imovinski bilans učesnika, ne stvara korist niti štetu, već predstavlja privremeno ograničenje dok traje postupak.
Prema njenim riječima, ni hipotetički, čak i da je povjerilac inicirao izvršenje - odlaganje prinudne naplate ne bi bilo posljedica zloupotrebe položaja, već isključivo posljedica zakonito donijete privremene mjere.
Sutkinja se osvrnula i na dio optužnice koji se odnosi na komunikaciju sa tadašnjom predsjednicom Vrhovnog suda.
Navela je da je tužilaštvo zloupotrijebilo njene riječi date tokom prvog saslušanja, ističući da je saslušana samo dva mjeseca nakon teškog porođaja.
- Bila sam u stanju visoke anksioznosti i depresije. Tražila sam da se saslušanje odloži, ali nije mi udovoljeno. Moj iskaz dat tada ne može se smatrati potpunim niti pravno pouzdanim - rekla je ona, dodajući da ta komunikacija ije imala nikakav uticaj na njenu odluku i da bi eventualno mogla biti predmet etičke, a ne krivične ocjene.
Vlahović-Milosavljević upozorila je na opasnost presedana koji bi ovaj slučaj mogao stvoriti.
- Ako se prihvati logika tužioca, sudije će prilikom donošenja odluka gledati u tužioca, a ne u zakon. To bi bio institucionalni apsurd - rekla je ona.
Podsjetila je da pravosnažnost sudskih odluka ima autoritativnu i obavezujuću snagu za sve državne organe.
- Između zakonitosti i pravosnažnosti stoji znak jednakosti. Ono što je pravosnažno, zakonito je - kazala je ona.

SDT traži tri godine zatvora za Vesnu Medenicu

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsman) saopštio je da je zabrinut zbog i dalje izražene prisutnosti različitih oblika nasilja nad ženama u društvu, upozoravajući da ovaj problem zahtijeva hitnu, koordinisanu i efikasnu reakciju nadležnih institucija.
U saopštenju povodom 25. novembra, Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama se navodi da nasilje nad ženama nije samo kršenje osnovnih ljudskih prava, već i prepreka izgradnji društva u kojem svi građani i građanke žive u jednakosti, sigurnosti i dostojanstvu.
Zaštitnik podsjeća da iskustva žena koje trpe nasilje, kao i dostupni podaci, jasno pokazuju da je potreban snažniji institucionalni angažman, kako u prevenciji, tako i u adekvatnoj zaštiti žrtava.
- Prema podacima Sudskog savjeta, u periodu od 1. januara do 31. jula 2025. godine u radu je bilo 786 predmeta za krivično djelo nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici, znatno više u odnosu na 446 predmeta u istom periodu prošle godine - navodi Zaštitnik.
Od ukupnog broja, riješeno je 396 predmeta, od čega je 187 okončano pravosnažno.
- Izrečene su sljedeće kazne: zatvor - 70, kućni zatvor - 21, uslovne osude - 86, rad u javnom interesu - 2, zabrana približavanja - 33, obavezno liječenje alkoholičara - 19, obavezno liječenje narkomana - 7, obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi - 7, obavezno psihijatrijsko liječenje u zdravstvenoj ustanovi - 4, drugo psihijatrijsko liječenje - 4, posebne vaspitne mjere - 2 - navodi se u saopštenju.
Ombudsman naglašava da je rodno zasnovano nasilje i dalje jedan od najtežih društvenih izazova, te izražava podršku inicijativi za kriminalizaciju femicida.
Takođe se upozorava na sve prisutniji mizogini i seksistički govor prema ženama, posebno u online prostoru, gdje, kako ističe, još ne postoji adekvatan sistemski odgovor nadležnih institucija.
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda apeluje na sve nadležne organe da: obezbijede dosljednu primjenu mehanizama zaštite žena od nasilja, unaprijede sistem prijavljivanja i reagovanja kako bi svaka žena imala pravovremenu i sigurnu podršku, pojačaju edukaciju i kampanje za prevenciju nasilja i jačanje rodne ravnopravnosti, uključe zajednicu u stvaranje kulture nenasilja i poštovanja ljudskih prava.
- Ovo je društveni problem kojem se mora stati na put - poručuje Ombudsman, podsjećajući da je zaštita žena od nasilja temelj svakog demokratskog poretka.
Institucija Zaštitnika, kako se navodi, ostaje posvećena pružanju podrške ženama koje su pogođene nasiljem i zaštiti njihovih prava, uz poruku da borba protiv nasilja nad ženama zahtijeva punu odgovornost i angažman cijelog društva.

Ombudsman: Nasilje nad ženama i dalje ozbiljan društveni problem, potrebno snažnije djelovanje institucija

"Crnogoraca ima, dokle gođ postoji jedno dijete da iznese crnogorski barjak na vrh Lovćena." 
 
O položaju crnogoraca u Crnoj Gori u emisiji "Na kraju dana" govorio je Alek Barović, politikolog.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 660px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 63%; padding-top: 284px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fwww.instagram.com%2Ftve_montenegro%2Freel%2FDRfEoDmDDgW%2F&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Crnogoraca ima dokle gođ postoji jedno dijete da iznese crnogorski barjak na vrh Lovćena

Iako cijenim da je nakon dužeg perioda neodlučnosti ovom odlukom potvrđen demokratski kapacitet Skupštine i zrelo političko djelovanje u pravcu naše zajedničke evropske budućnosti, posao nije cjelovito obavljen - poručila je ministarka evropskih poslova Maida Gorčević komentarišući izbor Jovana Jovanovića za sudiju Ustavnog suda Crne Gore naglašavajući da je ovom odlukom spriječena je potencijalna blokada.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 55.8184%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fjovan-jovanovic-izabran-za-sudiju-ustavnog-suda-radovic-i-vucinic-nijesu-dobile-potrebnu-podrsku&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Što prije je, cijeni ona, potrebno otvoriti dijalog kako bi se, u skladu sa Zakonom i skupštinskim procedurama, stvorili preduslovi za izbor preostalih nedostajućih sudija Ustavnog suda.
Ministarka je podsjetila da naimenovanje sudija nije samo nužno za funkcionalnost Ustavnog suda i cjelokupnog pravnog sistema, već predstavlja i ispunjenje preporuka iz ovogodišnjeg izvještaja Evropske komisije.
- Današnjim naimenovanjem, u pogledu poglavlja 23, u kojem već bilježimo dobar nivo spremnosti, obezbijedili smo napredak što je izuzetno važno u nadolazećoj i ključnoj godini za kompletiranje pregovaračkog procesa - navela je Gorčević.
Ona je naglasila i potrebu da Skupština u narednim mjesecima ostane fokusirana na preostala imenovanja, uključujući ne samo Ustavni sud, već i Sudski i Tužilački savjet.
- Za Crnu Goru, i prije i nakon njenog učlanjenja u Evropsku uniju, ne postoji važniji prioritet od uspostavljanja vladavine prava - zaključila je Gorčević.

Gorčević: Izbor Jovana Jovanovića spriječio blokadu Ustavnog suda, ali posao još nije završen

„Quod ab initio vitiosum est, non producit effectum“ – zapisali su još starorimski pravnici. Veliki Valtazar Bogišić, tvorac crnogorskog „Opšteg imovinskog zakonika“, jedinog građansko-pravnog propisa na ovim prostorima koji nije prost prevod odgovarajućeg dokumenta neke velike sile, latinsku je sentencu formulisao u svima razumljivo „Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi“.&nbsp;
Grbo se rodio i pokušaj Srbije da ima more. Ako ne računamo situaciju da je prvo more pobeglo od Srbije još mnogo pre njenog nastanka – Panonsko more – naredni pokušaj Srbije da ima more zbio se u vreme cara Dušana. Velika ranosrednjovekovna država obuhvatala je skoro ceo Balkan s odgovarajućom morskom vodom, i bila naseljena mnogim narodima, među kojima su tadašnji Srbi (Raščani) bili među najmalobrojnijim. Ta je država propala posle kratkog trajanja u praksi, ali je ostala da živi u šovinističkim mozgovima velikodržavnih ambicija do danas.
Opet nešto moramo da ne-računamo. Dok je Srbija bila Smederevski sandžak Osmanskog carstva, imala je more. Ne jedno, već nekoliko mora. Ali, ni jedno nije bilo srpsko, već Sultanovo. Kao i Srbi. Pa se to ne računa; najzad, ni jedan nedovoljno slavan period srpske istorije ne sme u istoriji ni da prenoći, kamo li da ostane i da se „računa“.
Tričavih pet vekova kasnije, Srbija je opet pokušala da ima more. Osmansko carstvo se raspadalo, posle samo nešto više od 600 godina postojanja (srpsko je trajalo čak devet godina!), pa je svaka balkanska državica poskočila da otrgne koje parče. Srbija se dokopala Drača, i imala more celih četiri meseca: od kraja novembra 1912, do aprila 1913. &nbsp;
A onda, pet godina kasnije, more se ukazalo kao realna šansa. Formirana je Kraljevina SHS, u koje su Kraljevina Crna Gora (ne baš svojom voljom) i Država Slovenaca, Hrvata i Srba (današnje – skoro - Slovenija, Hrvatska i BiH) unele i more. Ali, avaj: ti koji su uneli more u zajedničku državu držali su da je to ulog jednak srpskim planinama i rekama – dakle, zajednički – dok je za drugu stranu sve to bio zasluženi ratni plen. I tako su Srbi imali more, kao što su imali i sve ostale priznate i nepriznate narode od početka kljakave kraljevine, skoro 22 godine. Ko zna šta bi bilo, da velika tragedija svetskog rata nije rasparčala i tu, unutrašnjim mržnjama i nezadovoljstvom onih koji su bili pasivni subjekti srpskog posedovanja, već nagriženu državu.
Naredni pokušaj da more bude zajedničko takođe se završio katastrofom: Srbima su more „oteli“ oni koji i izlaze na more, i čije je i bilo to more uneto u zajedničku državu, tad bratstvo-jedinstvenu SFRJ. Pokušalo se devedesetih da se spasi što se spasiti može, da se zadrže bar „srpski Dubrovnik“ i „srpska Crna Gora“, sa sve pripadajućom slanom vodom, ali avaj: ni Hrvati ni Crnogorci se s time nikako nisu slagali. Onda je proklete 2006. zakucan poslednji ekser u kovčeg prirodnog hegemonističkog prava Srba: „otcepila“ se Crna Gora.
I upravo je u vreme uspešnog crnogorskog referenduma za obnovu državne nezavisnosti Aleksandar Vučić, tada još revnosni Šešeljev radikal, poručio da je crnogorska nezavisnost samo privremena. Što će reći, i da je period Srbije bez mora privremeno stanje.
Od momenta kada je postao potpredsednik srpske vlade, pa do dana današnjeg, Vučić je pozivao građane Srbije da ne letuju na „hrvatskom moru“. Crnogorsko more nije pominjao, a ovih smo dana saznali i zbog čega.
„Lakše bismo odgovorili da imamo more. Zato nemamo more, zato su odvojili Crnu Goru od Srbije, zato Pašiću nisu dali izlaz na more, iako se borio svim srcem“, rekao je Vučić za nešto što se zove medijem u Srbiji.
Dakle, tradicionalna belosvetska zavera protiv Srbije u svim epohama postojanja Planete je dala efekta. Posle onolikih klipova u točkove, ubacivali su nam i klipove u peraja, a od srpskog naroda je i ta istina skrivana. Eh, da Srbija ima more, gde bi joj kraj bio?&nbsp;
Ne bi bilo ni korupcije, ni rasprodaje prirodnih resursa, ni nerešenih ubistava političkih protivnika; ne bi bilo ni rušenja nadstrešnice, ni izbegavanja odgovornosti za to; ne bi se kršio zakon da bi se omogućilo rušenje „Jugoslavije“ ili „Generalštaba“; ne bi se zidali najveći zagađivači u plodnoj ravnici Vojvodine, dočim bi tamošnji veliki gradovi zasigurno imali pitku vodu; ne bi se noću rušilo u Savamali, ne bi niko tražio dva minuta snimka s naplatne rampe, niko ne bi pitao da li je zaista bio pijan pilot srušenog helikoptera; ne bi kriminalci mleli ljude, ne bi „navijači“ divljali, ne bi maskirane barabe „menjale“ policiju u uniformama...&nbsp;
Da ima mora, mislite da bi se osetilo što su nekompetentni duduci i vlasnici pečenjara uništili sistem Elektroprivrede Srbije? Eh, da je mora, ne bi Kinezi u njihovim proizvodnim otrovima zagađenoj Istočnoj Srbiji imali, maltene, svoju državu. Da ima mora, ne bi Kinezi i Rusi iznosili srpsko zlato i druge rude uz simboličnu nadoknadu. Uz more, kako bi Rusi držali špijunski centar u Nišu i kako bi dirigovali srpskim „političarima“ kao pačjom školom? Da ima mora, „Ćacilend“ bi mogao da se baškari i na plaži. Sve to, i još svašta. Samo zbog nemanja mora.
Čak je i onaj kanal Moravom do Egeja ostao negde u brojnim radikalskim planovima kojih je toliko bilo da su, jamačno, neki prosto zaboravljani, a kako bi tek Srbija odgovorila da bar do mora može Moravom. Odgovor bi, ima li mesta sumnji, bio moćan.&nbsp;
I da ne pominjemo Kosovo, tu rak-ranu srpske stvarnosti od Nikolaja Velimirovića naovamo, Kosovo kojeg je Srbija istorijski „imala“ još kraće nego more, ali ga sada zasigurno nema – zato što nema more. Dobro, ima Matiju Bećkovića, i to je nešto.
Na more, koje su im zlikovci uzeli, Srbi, dabome, imaju svako pravo. Kao i na Crnu Goru koja je, kao što je opštepoznato, srpska država, a Crnogorci ne postoje, i svako ko drugačije kaže je Milogorac i kopile iz Titovog Jajca. Poznata je ta doktrina iz „Načertanijem“ zagađenog srpskog uma, koja, opet, postaje sve glasnija kako ovovremena, aktuelna, živuća država Srbija zbog svoje nesposobne i zapadnoazijskim bezbednosnim službama instruisane vlasti doživi kakav politički poraz.
Ruku na srce, imaju Srbi pravo i na grčko more, što zbog Krfa i Soluna, što zbog pokojnog jagodinskog siledžije Palme koji je dobio „srpsko parče“ plaže za „plićak – kolo“ u Paraliji. Muka je, međutim, što je Grčka em daleko, em vojno i politički kudikamo moćnija, pa bi ćar pojeo vajdu. Ne računamo nedavno na društvenim mrežama lansiranu tezu da Srbija, iz nepoznatih razloga, ima pravo na – recimo, autor nije tačno zapamtio - četvrtinu Krita: fantazije u stilu Deretića ipak nisu postale zvanični stav Beograda. Još.
Više je nego zanimljiva ta potreba da se umesto u stvarnosti živi u kompleksima i izmišljenoj istoriji upodobljenoj da opravda svako bivše i buduće nepočinstvo. Nesrećni zbog onog što nemaju i što nije njihovo, zanemaruju ono šta imaju i šta propada jer je tuđe slađe. Ali, to je već stvar one grane medicine koja se bavi psihičkim zdravljem, i, u nekim slučajevima, krivičnog prava.
Ono o čemu može jedan medijski tekst da raspravlja je pitanje niza političkih i ekonomskih neuspeha današnje srbijanske vlasti, koji se maskiraju aktuelizovanjem davno sklonjenih pitanja iz prošlosti ili buđenjem tek zakopanih aveti balkanskih mržnji i sukoba. Nemoć Srbije da se uobroči u sopstveni guber i dvorište, koje u mnogim njenim delovima danas zvrji avetinjski prazno, problem je za komšije koje „imaju more“ ili već nešto što vazda nezasitim radikalima treba. Ali, čini se još više, to je problem za samu Srbiju, koja odbija i izbegava napredak i sreću, jureći rep sopstvenih fantazija i slobodnom rukom pisanih hegemonističkih noćnih polucija.
„Nihil est in intellectu, quod antea non fuerit in sensu“, napisao je odavno Džon Lok. „Nema ničega u intelektu što pre toga nije bilo u čulima“. I možda baš to pokazuje problem s intelektom, ne samo u današnjoj Srbiji već i u nekim drugim državama uspostavljenim na ovom zlosrećnom parčetu Raja – jer im kroz čula nije prošla istina i stvarnost, već frustracijama pogurana izmišljotina, što neverovatnija to za primaoca stvarnija.
Tako i ova priča o moru: mora da prođe kroz čula, kakva-takva, da bi mogla da bude predstavljena kao noćna mora i razlog nekih budućih neuspeha. Ali, noćne more se često završe enurezom. Mislite o tome, Vrhovni komandante.

More i noćne more

Bivšem glavnom specijalnom tužiocu Milivoju Katnić niko nije mogao da bude šef, niti da izdaje naređenja - kazao je u Višem sudu nekada prvi čovjek Specijalnog policijskog odjeljenja Dragan Radonjić.
On je ovo odgovorio na pitanje nekadašnjeg visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića koji se, optužnicom SDT-a, tereti da formirao kriminalnu grupu čiji je član navodno bio Katnić. U ovom postupku sudi se i suspendovnom specijalnom tužiocu Saši Čađenoviću. Oni se terete da su svoje službene položaje podredili kavačkom mafijaškom klanu.
Svjedok Radonjić kazao je da Katnića poznaje od 2016. godine i da "subjektivno ne može da doživi da je Katniću &nbsp;neko šef".
- Njemu niko ne može da izdaje naređenja..Ne može ni u porodici da mu bude šef - to je moje mišljenje kazao je Radonjić.
On je bio kategoričan da nikada od Katnić nije dobio neki nezakoniti nalog, da neku osobu ne procesuira ili da neko treba da bude privilegovan.
- Svakodnevno sam imao komunikaciju sa njim. Upravo je on forsirao da prikupljamo podatke, da se što više osoba obuhvati pretkrivičnim postupkom - kazao je Radonjić.
Objasnio je da kada je formirano Specijalno policijsko odjeljenje - 2016. bilo 20 službenika i da su 2018. godine proširili tim sa još deset službenika.
Formiranjem Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala na čijem čelu je bio Zoran Lazović, prema riječima svjedoka, dobili su veliko pojačanje u borbi protiv organizovnog kriminala.
U tom sektoru su, kako kaže Radonjić, bili najbolji i najiskusniji operativci &nbsp;među kojima su Milorad Žižić, Dejan Knežević...
Na pitanje Katnićevog branioca, advokata Ljubomira Rakovića svjedok je kazao da 2017/2018. nijesu raspolagali informacijama da je Ljubo Milović član kavačke kriminalne grupe.
Radonjić zna da je Milović bio policajac i da je čuo da ima neke konekcije sa Rusima u "vezi nepokretnosti i da posreduje u kupovini banke".
-Imao sam kontakte sa mnogim rukovodioca stranih službi i nikada nijesam dobio informaciju o Miloviću - kazao je Radonjić.
Nakon promjene vlasti kada je ušao u uži zbor za direktora policije Radonjić je naveo da nije "odgovarao određenim strukturama i malo po malo su ga izolovali i poslali kući".
On je na pitanje Lazovića kazao da se bivši pomoćnika direktora nikada nije interesovanje ni za jedan predmet.
- Kolega Lazović se nije miješao u rad SPO, niti je bila ugrožena autonomija koju sam imao sa SDT-om. &nbsp;Pojedini prije njega su znali da budu "napadni" - rekao je Radonjić.
Za Veljka Belivuka i Marka Miljkovića, kako je naveo, prvi put je čuo kada su stigli u Crnu Goru. Nije imao saznanja da su u našoj državi počinili krivično djelo.
- Tokom moga rada imao sam stalne kontakte sa starješinama iz bezbjedbosnog sektora iz Srbije i nikada mi ih nijesu pomenuli - istakao je Radonjić.
On je dodao da je spriječena njihova likvidacija i da je ta akcija vođena profesionalno uz konstataciju " da nema što da doda, niti da oduzme".
- Rukovodilac akcije je bio iskusni operativac Milorad Žižić - kazao je Radonjić.
Nekadašnji službenik SPO i bivši načelnik Odjeljenja bezbjednosti Cetinje Dalibor Šaban je ispričao da ga je Radonjić obavijestio da je u SPO došla osoba koja ima saznanja o organizovanim kriminalnim grupama.
U prostorije je došao Ivan Milović i, prema riječima Šabana, ispričao je da se osjeća ugroženo od grupe sa kojom je ranije sarađivao.
- Iznio je neke informacije o krijumčarenju droge u Crnoj Gori i to je bilo ono što je on čuo, u čemu nije učestvovao. Lično je, kako je naveo učestvovao u krivičnim dijelima u Francuskoj - ispričao je Šaban.
Kada su završili razgovor Šaban je o tome obavijestio Radonjića koji je dao nalog za mjere tajnog nadzora za Ljuba Milovića, Ivana Stamatovića i Miloša Mišurovića.&nbsp;
Te mjere nijesu dale rezultat jer, prema riječima svjedoka, nijesu dovele do osnovane sumnje da je neko počinio krivično djelo.
Šaban je ukazao da su se francuski istražitelji interesovali za krivična djela počinjena na njihovoj teritoriji i Ivanu Miloviću je bio ponuđen status svjedoka saradnika ali je "odustao od svega".
Šaban je odgovarajući na pitanje Lazovića kazao da nikada nije čuo da se bivši pomoćnik direktora interesovao za bilo koji predmet ili da je nekog pokušao privilegovati.
Svjedok Zdravko Nedović, koji je radio na imanju porodice Lazović u Bijelom Polju, potvrdio navode Lazovića da je imanje u Bijelom Polju naslijedio od oca 2012. godine.
Na tom imanju Nedović je radio fizičke poslove za dnevnicu od 20 eura. Uzgaja se povrće, a od šljiva i jabuka, kako je ispričao, pekli su veliku količinu rakije, a držali su i ovce, kokoške i svinje.
- Sve fizičke poslove tokom vikenda i praznika Lazović je radio sa mnom - ispričao je Nedović.
On je na pitanje advokata Nikole Martinovića rekao da bude oko 38 tona šljiva i 20 tona jabuka i da se od tog voća peče rakija.
Martinović je konstatovao da je samo od prodaje rakije mogao prihodovati od 20.000 do 80.000 eura u posljednjih 10 godina.
Suđenje se nastavlja 2. decembra kada će svjedok Radonjić odgovarati na pitanja Katnića. Sudija Veljko Radovanović kazao je da će pozivi za saslušanje biti poslati Sanji Jovićević i Nikoli Janičiću.

Radonjić: Katniću niko nije mogao biti šef, nikada od njega nijesam dobio nezakoniti nalog

Bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić optužio je specijalnog tužioca Miloša Šoškića da je "otuđio" skaj materijal iz kancelarije Saše Čađenovića.
-To je bilo 2021. godine, cilj je bio da se Čađenović optuži za skrivanje i utre put da je postao član kriminalne organizacije - kazao je Katnić.
Njegov branilac, advokat Ljubomir Raković kazao je da Katnić naveo da u spisima predmeta postoje dokazi iz kojih proizilazi da je Saša Čađenović bio jedini kome je dostavljen obavještajni paket Europola i da su se ti podaci nalazili u njegovoj kancelariji odakle su i otuđeni s ciljem da se dostave određenim medijima, što je i učinjeno.
- Katnić je zatražio da se u svojstvu svjedoka sasluša glavni specijalni tužilac Vladimir Novović i da se izjasni o curenju svih skaj komunikacija i njihovom objavljivanju u medijima, što je bio razlog za prekid saradnje fracuskih nadležnih organa sa Specijalnim državnim tužilaštvom Crne Gore - kazao je Raković.
On je dodao da je Katnić &nbsp;istakao da je tužilac Šoškić bio taj koji je dostavio podatke određenim medijima u Crnoj Gori, da bi mu na taj način nanio štetu i pripremio teren za njegovo hapšenje.

Raković: Katnić je ukazao da je Šoškić otuđio skaj komunikacije iz Čađenoviće kancelarije, dao ih medijima i tako pripremio teren za hapšenje

Crnogorskim medijima iz kabineta predsjednika Skupštine dostavljena je čestitka predsjednika parlamenta Andrije Mandića povodom Dana opštine Bar koji se obilježava danas. Međutim, naslov zvaničnog dokumenta iz kabineta glasi "Predsjednik Mandić čestitao Dan opštine Pljevlja". Tako je, naslovljenom na Pljevlja, čestitkom Mandić poručio da je Bar oduvijek važio za ključno saobraćajno raskršće i opštinu od izuzetnog značaja za našu državu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251124121152_2da95f70a5fa605cd811772fd1505b5a2a23babf5de9c9d40d5501d03e8b2484.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251124121152_2da95f70a5fa605cd811772fd1505b5a2a23babf5de9c9d40d5501d03e8b2484" data-rendition-name="original" width="948" height="656" loading="lazy" alt="Čestitka"> <figcaption>Čestitka(Photo: screenshot)</figcaption> </figure>  Podsjetimo Dan opštine Pljevlja obilježava se 20. novembra, a ono što jeste interesantno je da ove godine, vodeći se pretragom sa sajta Skupštine, Mandić nije uputio čestitku. Prošle godine predsjednik Skupštine čestitao je predsjendiku Opštine Pljevlja Dariju Vranešu, predsjednici skupštine opštine Jovani Tošić kao i svim građanima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251124121152_f5f5e2a81864d0a8a93b026eaceef7abcd467ac6efb04dc34af2ac18b0488745.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251124121152_f5f5e2a81864d0a8a93b026eaceef7abcd467ac6efb04dc34af2ac18b0488745" data-rendition-name="original" width="926" height="922" loading="lazy" alt="Čestitka"> </figure>  Ove godine to je izostalo, već čestitka za Dan opštine Pljevlja koja je stigla iz Skupštine upućena je od potpredsjednika Nikole Camaja. Da li je Mandić zaboravio ili planirao da čestita Dan opštine Pljevlja pa odustao i tako ostao sačuvan draft sa tim naslovom, ili je u pitanju nepažnja, ostaje na javnosti da cijeni.

Tag: antiratna-aktivistkinja

Antiratna aktivistkinja u Rusiji osuđena na tri godine zatvora jer je zalijepila odlomak pjesme na spomenik ukrajinskog poete

SDT traži tri godine zatvora za Vesnu Medenicu

Ombudsman: Nasilje nad ženama i dalje ozbiljan društveni problem, potrebno snažnije djelovanje institucija

Crnogoraca ima dokle gođ postoji jedno dijete da iznese crnogorski barjak na vrh Lovćena

Gorčević: Izbor Jovana Jovanovića spriječio blokadu Ustavnog suda, ali posao još nije završen

PRATITE TVe UŽIVO