Crvena linija
Ili: zašto Dritanu Abazoviću i Uri nije mjesto u ujedinjenom građanskom frontu za državu Crnu Goru. Čak i da se izvini za sve zlo koje je njegova politika nanijela ovoj zemlji. Jer, ko može vjerovati osobi koja je već jednom izdala interese svoje države?

Čovjek koji je kao potpredsjednik vlade, a potom i kao premijer u kontinuitetu ugrožavao državne interese naše zemlje; koji je bio „tas na vagi“ za potkopavanje temelja nezavisne, građanske, antifašističke Crne Gore; koji je nacionalne interese ove zemlje podredio interesima tuđih država (Rusije i Srbije); koji je stavio potpis na veleizdajnički akt, takozvani temeljni ugovor sa Crkvom Srbije – ne može da bude dio zajedničkog odgovora crnogorske opozicije na rušenje Ustava od parlamentarne većine.
Dritan Abazović i njegovi odavno su prešli svaku „crvenu liniju“, a o Ustav su se, za vrijeme kratke vladavine, dobrano ogriješili u više navrata. Šteta koju su načinili izgleda nenadoknadivo i današnja većinska Crna Gora, posrnula i bez moralnog kompasa, njihova je slika, nasljeđe njihove kratke vladavine.
Svjesni te štete više ne izlaze sami na izbore, već bježe u koalicione kombinacije iz kojih izvlače maksimum. Ali, i tu gube prostor za manevrisanje, jer onima kojima su bili vazali, više nijesu potrebni.
I umjesto da ih ostave đe im je mjesto - na marginama društveno-političkih procesa, bez prilike da oni na bilo koji način odlučuju o našoj budućnosti, najjača opoziciona stranka – Demokratska partija socijalista im sada daje novu priliku?! Valjda, da im da šansu da se iskupe za ranije grijehe, što li?
Potreba za ujedinjenom opozicijom nije prihvatljiv odgovor za oživljavanje ovih političkih zombija. To je već viđeni scenario. Preživljavaju samo kao prirepak jačih, čijom energijom se hrane i ostaju u životu.
DPS se upecala na udicu proruskih i prosrpskih vlasti u Crnoj Gori, koje od izbora 30. avgusta 2020. godine, prijete da je bilo kakva saradnja ili udruživanje sa njima - „izdaja naroda“. I već drugi put, u ovih četiri godine i kusur, daju priliku Abazoviću i njegovoj Uri.
Odbijaju da čuju glas dijela građanki i građana da je to neprihvatljivo. Da ne može biti zajedničkog puta sa onima koji su izdali interese države Crne Gore.
Kao što tri decenije dok su bili vlast nijesu htjeli da čuju da Crkva Srbije neometano otima crnogorsko kulturno i sakralno nasljeđe, da ruši naš identitet, istoriju, da narušava multietnički i multivjerski sklad, da širi ruski uticaj i priprema teren za takozvani „srpski svijet“...
Vlade DPS-a ostale su bez odgovora na sva ova nepočinstva Crkve Srbije, nesvjesne moći i uticaja koje je gradila ta vjerska zajednica.
A onda je ova organizacija, u susret izborima 2020. godine, izvela svoj vjerni naaarod na ulice, stala na čelo širokog opozicionog fronta i donijela im pobjedu.
Sve političke elite koje su sada na vlasti od tada iznikle su ispod šinjela Crkve Srbije.
Iako su Dritana Abazovića i Uru iznjedrili koncern Vijesti i intelektualci/ke okupljeni oko njih, iako je ovaj pokret izgledao kao skupina ljudi odlučna da stane na branik građanske Crne Gore, pohlepa za moći onih koji su ih stvorili bila je jača. Postali su sluge Crkve Srbije.
Tako su, beskrupuloznim kršenjem zakona u parlamentu dali većinu za izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti 2020. godine, bespogovorno prihvatili da na čelo Agencije za nacionalnu bezbjednost dođe proruski i prosrpski čovjek Dejan Vukšić, da resor prosvjete, nauke, kulture i sporta zapane osobi koja je sama sebe nazvala „žena četnik“ – Vesni Bratić...
Nesojski je Dritan Abazović stao uz odluku tadašnjeg premijera Zdravka Krivokapića da u Cetinjskom manastiru mora biti ustoličen Joanikije Mićović za mitropolita crnogorsko-primorskog Crkve Srbije, jer je tako naložio Beograd i onda branio brutalan napad policije na Prijestonicu i građanke i građane okupljene da iskažu protest protiv te odluke.
Kada je zbog tih događaja pala Krivokapićeva vlada, Abazović je, uz podršku DPS-a, postao premijer, ali je nastavio da radi protiv interesa države... Do te mjere, da je zatvorio, tada za Crnu Goru iznenada, zbog napada Rusije na Ukrajinu, otvorena vrata Evropske unije...
I potpisao neustavan, veleizdajnički akt - takozvani Temeljni ugovora sa Crkvom Srbije, a Ura podržala neustavne izmjene Zakona o predsjedniku...
Stranice i stranice se mogu napisati o nedjelima Dritana Abazovića i njegove partije. O njegovim ogavnim i mizernim napadima na nacionalne Crnogorke i Crnogorce izlišno je i podsjećati.
I sada, DPS kao najjača opoziciona stranka, očekuje da građanke i građani bespogovorno prihvate da ova osoba bude dio ujedinjenog opozicionog otpora aktuelnim proruskim i prosrpskim vlastima koje ruše Ustav Crne Gore?! Čovjek koji je, kada mu je to bio interes, gazio isti taj Ustav?!
Je li moguće - i kako - braniti građansku, antifašističku, multinacionalnu, multikonfesionalnu, multikulturnu Crnu Goru sa onima koji su oskrnavili te vrijednosti?!
Dritan Abazović je čovjek koji je pozavršavao mnoge prljave poslove aktuelnih crnogorskih proruskih i prosrpskih vlasti.
I kada im više nije bio potreban odbacili su ga. Sada imaju većinu i bez njega i njegove Ure. Nijesu bili spremni ni da im udijele „mrvice vlasti“. Štoviše, brutalno su se obračunali sa svim njihovim kadrovima u institucijama.
Nema „crvenih linija“ za Abazovića i njegovu Uru kada se radi o državi Crnoj Gori i njenim interesima. Sve su ih odavno prešli. I služiće svakom gospodaru za malo vlasti i moći.
Zato Dritanu Abazoviću i Uri nije mjesto u ujedinjenom građanskom frontu za državu Crnu Goru. Čak i da se izvini za sve zlo koje je njegova politika nanijela ovoj zemlji. Jer, ko može vjerovati osobi koja je izdala interese svoje države.