Nakon generalne probe, koju je na otvorenoj sceni izveo tzv. pokret „Odupri se“, počela je uobičajena priprema za centralnu i ključnu predstavu. Za razliku od junaka probe, odbjeglog tajkuna koji se okupljenoj masi obraća na glavnom gradskom trgu, ispovijedajući svoju istinu iz disidentskog londonskog stana, dok masa ćuti i zuri u veliki ekran, junaci glavne predstave sebe su podredili višem cilju. Komad „Litije“, po tekstu Amfilohija Radovića, a u režiji i dramaturgiji beogradske vlasti i srpskih tajnih službi 2020. premijerno je prikazan publici.
Iako su mnogi, sudeći po naslovu predstave, očekivali tekst o religijskim procesijama, o Bogu, o jevanđelju, dobili su goli politički igrokaz, s jasnim namjerama, i još jasnijim ciljem. Nije tu bilo nikakve katarze, tog uzvišenog pročišćenja i oslobađanja od nečistoće, putem samilosti i straha, koje gledalac doživljava kroz iskustvo viđenog. Bila je to obična politička i ideološka agenda, koja je za cilj imala uspostavljanje klerofašizma. Bio je to mučan prizor, u kojem su ogrezli u grijehu nosili najveći krst i zlatom optočenu ikonu. Gotovo šest godina od veličanstvenih litija, koje je odigrala umjetnička trupa SPC, i cijelih pet od početka vladavine klerofašizma, ispostaviće se da je ideja autora projekta u potpunosti uspjela. Iako su mnogi od nas, koji su svjedočili uvodu u slobodan pad, uvodu u anticivilizaciju, govorili da je ono što gledamo sve samo nije religija, i nije vapaj za slobodom, drugi su nam pak govorili da smo u krivu, i da je to što vidimo i čujemo pank, koji će konačno emancipovati i osloboditi posrnulu i zarobljenu zemlju. Govorili su da je konačno kucnuo toliko prizivani čas pomirenja. O litijama su pisali kao o Vudstoku. U njihovoj prozi sljedbenici ravnogorskog pokreta bili su hipici. I cijelom projektu, čini se, nedostajao je samo Miloš Forman, i nova adaptacija mjuzikla „Kosa“.
Reditelji i scenaristi iz filmskog studija „Vijesti“ uvjeravali su gledaoce da je fantastika stvarnost, da je stvarnost fantastika, a da je laž istina. No, kako izgleda pank-rok emancipacija pet godina kasnije? Ko to poje umjesto Džoa Kokera i Karlosa Santane? Je li to gitara Džimija Hendriksa, ili su ratne trube, ipak? „Je li prizor zaista ružan, ili je naše oko rđavo?“
Bilo kako bilo, svi koji nijesu uživali u prizoru proglašavani su nedobronamjernima, plaćenicima, i antihristima. Silni pisari branili su očigledan politički performans jedne parareligijske organizacije. Bili su medijski sponzori, i medijska fabrika propagande, čiji je zadatak manipulacija stvarnošću. Manipulacija javnošću. Manipulacija hipnotisanom masom. Danas se davimo u korovu koji nije pośečen dok je mogao biti pośečen, dok nije bio tako duboko u zemlji.
Ipak, nema razloga za likovanje nad proročanstvom koje se, nažalost, obistinilo. A i zar je neko morao biti prorok pa da vidi ono pred očima? Nema razloga za likovanje nad ponorom za koji smo znali da će početi gledati u nas. Jer, toliko je sve obesmišljeno, da će tad prevareni opet vjerovati onima koji su ih lagali. Zapravo, već im i vjeruju. Kad god varalice kobajagi kude svoje saveznike, iznevjereni frenetično aplaudiraju. Kad god medij svih režima i nagovijesti da bi mogao prestati da laže i da učestvuje u razoru jedne zemlje, iznevjereni ustaju i pozivaju na bis. Grobarima Crne Gore jednostavno se ne može vjerovati. Ma koliko opozicija bila pogrešna, opozicija ne odlučuje o budućnosti Crne Gore. No ipak, meta je uvijek opozicija. Kad ćuti, „Zašto ćuti?“ Kad govori biva optužena za govor mržnje. Zar je odgovor na mržnju govor mržnje? Opozicija se ne iživljava nad virtuelnim nalozima na društvenim mrežama, gotovo ga svakodnevno saslušavajući i vršeći torturu nad čovjekom koji golom istinom ismijava one koji ne vole smijeh. To čini režim, ne opozicija. Kudiće opoziciju, ali slaviće naši komentatori premijera koji je, kako oni kažu, pokazao zube Rami. Preporučiće premijeru da to isto učini i kad se nađe oči u oči s Aleksandrom Vučićem. Iako znaju da sluga nikad ne kidiše na svoga gospodara. I neće naši puritanci uprljati hartiju pišući o ulozi premijera u svemu što se događa. Jer Spajić je samo premijer, pobogu. Nosilac najveće političke moći u državi. No, strasno će kritikovati opozicione poslanike i proglasiti ih govornicima mržnje. Tako vam je to u svijetu licemjera.
Stomak ispunjen strahom, ili viskijem, svejedno je stomak koji se samozadovoljno gladi, i živi u iluziji da se javnost može varati do u beskonačno. Kao što smo znali da je pank s početka teksta neonacizam, znamo i da skupe navike traže bogate sponzore.
Kad odlučimo da se suočimo s istinom o svima nama, onda, možda, i završi predstava koja igra cijelih pet godina. Na nama je kako će izgledati potonji čin.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Zla opozicija i govor mržnje

Kad su SDT i SPO, odvažno i pravednički, poput slavnog Eliota Nesa, krenuli u pohod na slobodne medije i novinare, mimere i biznismene koji im nijesu po volji, i kad je jedno tabloidno, dozlaboga žuto glasilo, sve to pompezno i senzacionalno predočilo javnosti, sve uz fanfare, bilo je jasno da je režim u panici. Da gubi tlo pod nogama. I da je diktatura petogodišnje marionetske vlasti na svome vrhuncu. Jer kako drugačije objasniti pokušaje utamničenja govora? Jalove pokušaje, jer naum uslužnih režimskih pravosudnih i policijskih servisa ne može se obistiniti. Sve da uhapse i potonjeg novinara u nekoj od redakcija koje su na spisku za odstrijel. Sve da im i one redakcije koje više nijesu na spisku za odstrijel (jer su magijom najednom nestale sa stolova tužilaca, milicajaca i drugih hajkača) u tome udarnički nastave pomagati relativizacijom brutalne demonstracije sile, i afirmacijom vodećih partija režima.
Ako se pitate kako je Crna Gora preživjela pet godina vladavine haosa, znajte da razlog nije to što je opozicija učinila sve što može, niti zato što su građani činili i više nego što mogu, već samo zato što je avgustovska većina vanredno glupa i nesposobna. I zlo zahtijeva mudrost. A režim je sve, samo nije mudar. Da jeste, ne bi kao gladni čopor lovačkih pasa kidisao na svakog ko se usudi da govori, da piše, i da radi ono što će iznevjeriti horizont očekivanja onih koji vladaju. Da jeste, iz projekta hajke i linča slobode govora izopštili bi primitivne oblike života, koji uživaju status odbornika lokalnog parlamenta. Darko Šuković je jednog od njih objasnio plastično, dajući mu kodno ime Ćepanica. A ako pitate neki od rječnika što je to ćepanica, osim što je ćepanica komad drveta koji vas može ugrijati, reći će vam da je ćepanica i neotesana, prosta osoba; seljačina; onaj koji je glup; nedotupavan.
Dakle, ćepanica kao komad drveta ima svoju svrhu. Ali kad je ćepanica odbornik u lokalnom parlamentu, od nje nema vajde. E pa taj odbornik, kodnog imena Ćepanica, javno je targetirao Antenu M i Darka Šukovića, za samo nekoliko minuta izgovorivši gomilu nesuvislih rečenica, koje je neko napisao nesretnom odborniku, a on ih, s teškom mukom naučio napamet. Između ostalih skarednih i tupavih optužbi odbornik je Šukovića nazvao „režimskim novinarem“. Kad te čovjek režima nazove režimskim novinarem, to znači da je Šuković novinar koji radi za režim? Dalje, nesretni odbornik, koji živi od ostataka hrane koju Aleksandar Vučić, nakon bogate gozbe sa svojim prvim slugama, s raskošne trpeze baci na pod, za Darka Šukovića kaže da „on poznaje samo jezik novčanika“. Kad sluga sluginog sluge nešto tako javno izgovori, onda je čak i prilično neprijatno objašnjavati jednu takvu primitivnu i servilnu pojavu, ali, što se mora nije teško.
Dalje, sluga sluginog sluge za Šukovića kaže da on nema „nikakvih moralnih uzusa i kodeksa“. Dakle, kućni ljubimac Vučićevog kućnog ljubimca drži slovo o moralnim uzusima i kodeksima? Da u tom kontekstu navedem primjer lučke prodavačice ljubavi, ne ide, jer ona ipak ima svoj kodeks. Dalje, ovaj primitivni oblik života u svom ekstatičnom nastupu Šukovića i Antenu M optužuje „za progon Srba, za progon Srpske crkve, za naslove i tekstove zbog kojih su se desila mnoga ubistva?!“ Sa sve tradicionalnim naglašavanjem ubistva Duška Jovanovića. Ako čak i zanemarimo ono što pravedni SDT i SPO ne bi smjeli zanemariti, a to je iznošenje ogavnih i opasnih laži o ulozi Antene M u izmaštanim progonima i stvarnim mafijaškim ubistvima, kako zanemariti neopterećenost inteligencijom čovjeka koji sve to saopštava, jedva sričući. Odbornika koji kao paradigmu slobodnog novinarstva navodi novinarku koja je u Sky prepiskama označena kao drugarica vođa jednog od narko klanova, i televiziju koja je najobičnija trovačnica i medijska BIA ispostava za Crnu Goru? Naravno da zarobljene institucije neće reagovati na nastup neotesanog, glupog, prostog odbornika, jer, Vučićevo roblje ne podliježe zakonima Crne Gore.
Lekcije o slobodi i demokratiji drži roblje Aleksandra Vučića, koje do kosti mrzi vlastitu državu, a patološki voli tuđu. Lekcije o slobodnom novinarstvu drže bijedni najamnici države koja je ubila Slavka Ćuruviju, Dadu Vujasinović, Milana Pantića. Države koja je strijeljala premijera Zorana Đinđića. Države čiji su uniformisani monstrumi oteli, vezali, a zatim pucali u Ivana Stambolića, kojeg su mrtvog gurnuli u već iskopanu raku i njegovo tijelo posuli krečom. Države koja je toliko puta pokušala da likvidira Vuka Draškovića, i u atentatu na Ibarskoj magistrali ubila četvoricu njegovih saradnika i prijatelja. E baš u takvu demokratiju i slobodu zaljubljen je naš tupavi odbornik i ostali plaćenici Aleksandra Vučića. I baš takvog odbornika i ostale plaćenike Aleksandra Vučića tabloidno glasilo, koje je sponzoruša svakog režima, neće izložiti sudu javnosti. Niti će o takvima tabloidni vlasnik glasila govoriti na sopstvenoj televiziji, u emisiji „Prljavo“, dok objašnjava da je i za rat na Bliskom istoku kriv DPS. Isti onaj DPS koji je osnivao, a onda godinama sponzorisao i tabloid i njegovog vlasnika.
 
No, nije li to zadatak fabrike propagande? Prirediti cirkus, organizovati hajku na opozicione medije, i proizvesti buku koja će zaglušiti fašizam koji vrišti?
&nbsp;

Psi laju, jer tako gospodar zapovijeda

Ubijen je čovjek koji je bio u bjekstvu. Nedavno je ubio čovjek koji je bio u bjekstvu, a prethodno pokušao da ubije čovjeka, kojeg je, na kraju, i ubio, ali, to nije udarna vijest na stranama režimskih tabloida.
Ali, to nije dokaz nesposobnosti političara koji su na čelu bezbjednosnog sektora. SDT i SPO hapse ljude koji su, kažu, uređivali opozicione portale, uzgred saslušavajući i fb naloge koji kritikuju vlast.
Sve to u sadejstvu sa svojim starim saveznicima, koji su ništa drugo do uslužna platforma danas režima, a nekad opozicije.
Podrazumijeva se, taj tabloid ne radi volonterski, već za masnu nadoknadu. Što su o njima, između ostalog, i javno kazali funkcioneri DF-a, saopštivši da su tom paramedijskom brlogu jednom platili pola miliona eura.
Da apsurd bude potpun, o biznismenu koji, kako kažu, uređuje opozicione portale, nadasve istraživački, slobodno i nezavisno piše pojava koja je građanske aktiviste i novinare proglasila teroristima, izlažući ih vaskolikom linču podivljalog velikosrpskog nacionalizma, i crtajući im mete. Nad hapšenjima likuje junakinja Sky prepiski narko klana.
Da je kafkijanska stvarnost koju živimo vjerodostojna potvrđuje činjenica da je svaki od medija koje targetiraju SDT, SPO i njihov oglasni bilten opozicioni medij.
- Optužuju se za tagetiranje neistomišljenika- tako otprilike glasi ludilo koje institucije i njihovi daktilografi prodaju crnogorskoj javnosti. Onaj koji targetira upire prst u drugog. Znamo da lopov viče: "Drž'te lopova". Znamo da propagandna jazbina cijeli svijet izvrne naglavačke, a da pritom ne odgovara za bilo što.
Gomila sijača mržnje na socijalnim mrežama i režimskim portalima uživaju punu slobodu u posvećenosti najgnusnijim hajkama i difamacijama svakog građanina čiji svjetonazori nijesu u saglasju s režimom. Medijski sponzori tzv. litija, kvislinškog pokreta Ura i Srpske crkve, kontinuirano truju javni prostor beskrupuloznim lažima i manipulacijama. Plan je očigledan.
Plan je uhapsiti sve medije koji nijesu pod kontrolom režima.
Da, u Crnoj Gori 2025. vlast hapsi medije. Plan je uhapsiti slobodu govora. Plan je zavesti strahovladu. Plan je ugušiti buku i bijes svakog čovjeka koji ne poje u horu aktuelnog režima. Mete su Antena M i ostali opozicioni portali. Mete su svi koji ruže idiličnu sliku konačno slobodne i demokratske Crne Gore. Meta je svako ko narušava nirvanu vaspostavljenu 2020. Režim više i ne taji da želi vladati tako što će svakodnevno proizvoditi strah. Ućerati ga u kosti svima koji se usude da napišu ili izgovore istinu o korupciji, kriminalu, šovinizmu i ostalim tekovinama 30. avgusta.
Ali, zaboravljaju da strah životu kalja obraz često. Uostalom, i da nas sve uhapse, istina o njima već je zapisana.

Hapšenje medija

Jesmo li slobodni ili smo roblje, naš je izbor. Uvijek je do nas. Ako govorimo o slobodi, onda nema kompromisa. Ne možete biti malo slobodni. Sloboda je uvijek potpuna, ili nije sloboda. A da biste bili slobodni, morate imati integritet. Dostojanstvo. Ime i prezime. Sve ono što ste decenijama zidali i što nećete žrtvovati za bilo što. I nećete dozvoliti da vašu kulu bilo ko uruši. Da vam oduzmu moć govora. To nikako nećete dozvoliti.
Sloboda nema alternativu. Granice vaše slobode ne crta neko drugi. To, uvijek, činite vi. Međe ne postavlja niko osim vas samih. Naročito ne partija. Ako ste život posvetili partiji, aktivizmu, spiskovima glasača pored čijeg imena upisujete plus ili minus, onda ste protraćili život. Zapravo, to i nije život. To je imitacija života. Mizerija i bijeda privida života. U tom slučaju i nijeste u stanju da razumijete slobodu. Da razumijete da slobodan čovjek nikom ne polaže račune. Niti bilo kome donosi spisak izvršenih zadataka, čekajući da ga gospodar pomiluje po glavi. Povijenoj do zemlje.
Slobodan čovjek je slobodan u tekstu, na ulici, na poslu, u prodavnici. Nije rob. Rob živi u političkom i partijskom imaginarijumu, i mrzi slobodnog čovjeka. Svim svojim bićem mrzi slobodnog čovjeka. Rob laže, jer što drugo preostaje nekom ko je potrošio život žudeći za zrnom vlasti, a ne zrnom slobode. A kad ostane i bez tog zrna vlasti, tad se sruši cijeli svijet jednog roba. Sruči mu se na glavu. Poput iznenadnog i kobnog odrona na putu za more.
Ako ste slobodni, vašu slobodu neće uskratiti bilo ko. Pa ni neko ko je na drugoj strani obale. Neko s kim se ne morate saglasiti u bilo čemu, ali čiju ćete slobodu poštovati koliko i on vašu. Ali, neko ko je živio i ko će umrijeti kao rob to nikad neće razumjeti. Jer, ako mora u WC, rob će pitati partiju. I čekaće na blagoslov, makar se uneredio. Čovjek bez partije može ići na isto tamno mjesto, bez da pita svoga gospodara. Jer slobodan čovjek nema gospodara. Slobodan čovjek može piti kafu s bilo kim, a da ne pita bilo koga. Može śesti za sto s bilo kim, bez straha da će ga neko uočiti. Rob zbog toga pati. Pati jer je zarobljen u kavezu iz kojeg ne može izaći. Otud sva bijeda i ozlojeđenost jednog roba. Koji je nekad u rukama držao zrno vlasti, ili o istom sanja. Rob danonoćno laže, spletkari, kleveta, jer to je svojstvo roba, i njegova jedina svrha. Rob nikad neće napuštiti začarani krug koji je nacrtao gospodar. I zato mrzi svakog ko nema gospodara.
Slobodnom čovjeku nije neprijatelj onaj koji ne gleda istim očima na svijet. Robu je neprijatelj svako ko na svijet ne gleda očima njegovog gospodara.
Znate, nije to „Rob“ Isaka Baševisa Singera, ili roblje koje je Mojsije izbavio iz ropstva. Naš rob se rađa kao slobodan čovjek, ali bira da živi i umre kao rob. Bira da živi život koji niko neće pamtiti. Bira brlog partije, bira ažurirani spisak ljudi magijom preobraženih u brojeve, bira telefonske pozive koji opominju na svetu dužnost glasanja, i tako dalje, i tako redom, ravno do dna. Rob će podizati revolucije i bune, ali u četiri zida. U istinu koju propovijeda vjerovaće samo drugi robovi. Slobodni ljudi će znati da je sve što prevali preko usana gola laž. Rob će uvijek poricati svoja nepočinstva. Za svoj otužni život optužiće druge. Za svoju tamnicu optužiće druge. Za svaki svoj poraz optužiće druge. Drugi su krivi za svaku bedastoću roblja.
Rob nije čitao Novica Tadića, ali ipak, zloba će njegova u njemu zablistati.

Roblje

Toliko smo ogrezli u projekcijama, u tuđim odrazima u vlastitim ogledalima. U okretanju svijeta naglavačke, sa sve izvrnutim džepovima. S namjerom i ambicijom laže se i podvaljuje. Narativi se konstruišu, a onda ubrizgavaju u vene lakovjernih. Istina se siluje na svakom koraku, i iza svakog ćoška. Vulkanska erupcija događa se ovih dana u vezi s Izraelom i Palestinom. Matrica je identična onoj koju su nam na srebrnim tacnama servirali decenijama. Matrica o antisrpstvu, antipravoslavlju, antiBogu. Znate, nije antisrpstvo govoriti o zločinima srpskog režima 90-ih, o psima rata i masovnim ubicama. O stratištima i grobnicama. Nije antisrpstvo izgovoriti istinu o genocidu u Srebrenici, niti je antihrvatstvo govoriti o Jasenovcu. Nije mizoginija čedomorku nazvati ubicom, ili političarku koja krade lopovom. Za ubice i lopove ne treba tražiti eufemizam. Ma o kome da je riječ.
Istina nije antisemitizam. Istina koja je, čini se, jeres koju vam neće oprostiti. 60000 mrtvih Palestinaca svjedoče istinu. 60000 koje je Izrael ubio granatama, automatskim puškama, bombama, glađu i žeđu. Svi oni svjedoče istinu. I tu istinu možete poricati do kraja svijeta, ali i dalje će biti istina. Znate, nije antigermanizam kazati istinu o Holokaustu, o monstruoznoj nacističkoj Njemačkoj. O konclogorima i pogromu Jevreja. To je istorija koju ne može preoblikovati bilo kakav revizionizam. Zato, danas smo u obavezi da govorimo istinu i samo istinu. I nemojte se plašiti da je kažete naglas. Ne podilazite u mišljenju. Oslobodite govor od ambicije da se bilo kome dopadne. Istinu, obično, ljube samo rijetki. Zato, ukazivati na grehove Srpske crkve, nije antipravoslavlje. Ukazivati na pedofile i ratne huškače u crnim mantijama nije poriv antihrista. Zapravo, Hrist je živio i umro za istinu. Zapravo, njega i nema u hramovima onih koji stado vode u ponor. U sljepilo. Nije antihrišćanski reći da Čarli Kirk nije bio „uzoran hrišćanin“. Uzoran hrišćanin ne mrzi. Uzoran hrišćanin ne poziva na mržnju prema svemu što je drugačije.
Biljeg uzornog hrišćanina ne stiče se rođenjem, već djelima. Nije važno u kakvim smo se religijskim konceptima rodili, važno je kako živimo i kako se ponašamo.
Puna usta genocida u Srebrenici, ali zavjet ćutanja ili aplauz za genocid u Gazi? Milošević je ratni zločinac, a izraelski premijer je heroj? Putin je Lucifer, a Netanjahu glasnik srećne budućnosti? Svaki zločinac ima ime i prezime. Zato, uprkos propagandi i jeftinim manipulacijama, niko ne proglašava Jevreje za genocidan narod. Ali režim koji je ubio 60000 Palestinaca jeste režim genocida. Laž o kolektivnoj krivici bila je aktuelna i kad je u Crnoj Gori donošena Rezolucija o Srebrenici. Danas se isto pokušava s genocidom u Gazi. Zapravo, genocid u Gazi se poriče. Tamo se, kažu, muslimani rađaju i umiru kao teroristi. I sve što im Netanjahu, uz blagoslov ostatka svijeta, čini, oni su zaslužili. Tako kažu oni koji istinu magijom pretvaraju u antisemitizam. I bez posustajanja, i bez i trunke savjesti vuku ralo po kostima mrtvih Palestinaca. Pobogu, to su samo neki daleki Arapi. Oni Arapi o kojima je pjevao Mahmud Derviš, gledajući kako njegov narod iščezava. Gledajući kako Palestinu ubijaju. Decenijama.
Gledajući u oči smrti koja nikad ne završava. I zato bismo valjda, u strahu da nas ne proglase antisemitima, trebali klicati ubicama. Gaza je danas najveći konclogor na svijetu. Ali ipak ćete reći da Netanjahu ne donosi smrt, on donosi radost. Ako je i tako, naše oči ne vide osmijeh na licima Palestinaca. Vide samo patnju. Na licima onih koji su još uvijek živi. Ne budite licemjeri. Ili budite. Izbor je vaš. Ali onda ćutite o nadstrešnicama, pretučenim studentima, gladnim penzionerima, i ne govorite bilo kome da su mu ruke krvave. Jer i vaše su. Jeste, ruke su vam krvave. Od pljeskanja i navijanja za smrt. Dlanovi su pohabani, a moć govora izgubljena od fanatičnog napora da se odbrani ono što se ne može braniti.
Svijet rida nad zlom sudbom jednog promotera mržnje, ali je isti taj svijet ravnodušan na smrt u Gazi. Ili se raduje smrti zlih Arapa, koji su, kako smo već utvrdili, rođenjem teroristi.
A da ipak stanete ispred ogledala, i kažete nam što vidite? Recite bar sebi, u četiri zida.
Istina nije antisemitizam. Koliko god puta da je ponovite, laž će i dalje ostati laž.&nbsp;

Istina nije antisemitizam

Nakon verbalnog sukoba s popom Beogradske patrijaršije u Brčelima ekspresno je priveden Nenad Nikaljević i određeno mu zadržavanje od 24 sata. Jutros je u policiji zadržana i njegova supruga.
Narodna milicija i tužilaštvo, pomislili bi naivni, rade svoj posao na održavanju javnog reda i mira. Samo kad selektivna pravda ne bi bila najgora nepravda. I kad se sve ovo ne bi dešavalo u danu kad je tužilaštvo obznanilo da u huškačkim pozivima Marka Kovačevića na pogrom i istrebljenje svega što ne prihvata njegov fašizam nema elemenata krivičnog djela. I kad se sve ovo ne bi dešavalo u državi koja nema kontrolu nad dijelom svoje teritorije pa dok se tužilaštvo i policija dopisuju je li važniji Ustav ili Temeljni ugovor spomenik se ratnom zločincu šepuri u porti Đurđevih stupova.
Vidite, za ovu vlast, za ovo sramno tužilaštvo i policiju, teške riječi Nenada Nikaljevića upućene provokatoru u mantiji su besprizorni krimen, no za tu istu vlast pozivi Metodija Ostojića na obračun s narodima, na konačno rješenje - jer velikosrpski fašizam neće mirovati dok god bilo kakva forma Drugog postoji na ovome dunjaluku - e to nije nikakvo krivično djelo, nije poziv na nasilje i raspirivanje nacionalne mržnje, već valjda Temeljnim ugovorom zagarantovano pravo.
To vam je, dakle, mjera pravde na koju nas ćeraju da se naviknemo. Pravde u kojoj će se cijela Crna Gora pretvoriti u Kolašinski zatvor Pavla Đurišića a Beogradska patrijaršija zamijeniti i sudsku i zakonodavnu i izvršnu vlast. Ako im to mi dozvolimo!

1084x550

Selektivna pravda

Političari ništa ne čine da zaštite novinare i medije, osim ako su ti novinari i mediji pod kontrolom režima i ako su novinari nekih režimskih medija, poput Jelene Jovanović, koju je primio predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, i za koje su stale sve institucije sistema, ali ne možemo biti selektivni i ne može jedan novinar biti jednakiji od drugih, kao na Orvelovoj farmi - rekao je gostujući u emisiji Na kraja dana, na Televiziji E, crnogorski pisac Đorđe Šćepović.
Povodom smrti političkog aktiviste Čarlija Kirka izraze saučešća su uputili predstavnici crnogorske, osudivši sami čin ubistva nazvavši ga gušenjem slobode govora, dok istovremeno u Crnoj Gori urednica M portala Danica Nikolić dobija gnusne prijetnje po ko zna koji put, a na to se niko od nadležnih ne obazire.
Izraze saučešća uputili su ljudi, kaže Šćepović, koji dijele svjetonazore sa Čarlijem Kirkom, poput Vladislava Dajkovića i Marka Milačića.
- Niko ne smije biti ubijen, nema opravdanja za atentat, ali to jeste jasan pokazatelj da je Čarli Kirk zapravo bio ideološki bio vrlo blizak crnogorskoj percepciji toga što je on promovisao u Americi, ako govorimo o prijetnjama novinarima i ti si (Žarko Krivokapić novinar) nekoliko dana bio linčovan na društvenim mrežama, na portalima, kojima takođe diriguju ovi političari. Danica Nikolić je u kontinuitetu meta napada i prijetnji, već pet godina, od samog osvajanja slobode i ništa se nije učinilo po tom pitanju. Bilo je tu i drugih novinara, dok je još uvijek postojala Gradska televizija, koleginica Milica Pavićević, Senad Pećanin, Tamara Nikčević, pa ja, ja sam bio na nekakvoj crnoj listi funkcionera PES-a Tihomira Dragaša i naravno kidanjem tri emisije - Aritmije, Knjiški ljudi i Hej Sloveni, više nije bilo ni potrebe da se prijeti i da se crta meta bilo kojem novinaru. Gradska televizija je takođe osvojena, a ono što je poražavajuće jeste da institucije ćute na sve to što se događa - rekao je Šćepović.
Podsjeća na slučaj novinarke Vijesti Jelene Jovanović, koja je praveći mapu Birna crtala mete crnogorskim aktivistima, zbog nekih već i osuđena, ali kad su njoj upućene prijetnje svi su reagovali i primio je, kako podsjeća, lično predsjednik Crne Gore.
- Pogledao sam neke od prijetnji koje su upućene novinarima, to je jedna te ista matrica, to je rulja zadojena mržnjom, naravno znamo izvorište te mržnje, to je zapravo para religijska institucija koja vodi takve ljude i koja im daje impute kako da se ponašaju i jedni te isti ljudi i upućuju takve prijetnje, govorim o društvenim mrežama, onda imamo i razno razne portale koji su samo filijala Aleksandra Vučića za Crnu Goru i koji su čista platforma za govor mržnje - zaključio je Šćepović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DcC5HC2p-3TE&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Šćepović: Ne može jedan novinar biti jednakiji od drugih, kao na Orvelovoj farmi

„Istorija se uvijek ponavlja dvaput: prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa.“ Zna to naš uvaženi istoričar, koji se prije nekoliko dana u studiju režimskog Javnog servisa, kojim rukovodi režimski i nezakoniti Boris Raonić, našao oči u oči s posljedicom vlastitog činjenja.
&nbsp;Suočio se gospodin Rastoder s ideologijom koju je njegova partija 2020. posadila u čelo trpeze. Istina, tzv. istoričar Stamatović oduvijek je zarobljen u svojim šovinističkim i toksičnim svjetonazorima, i tu mu se očito ne može pomoći, ali bi gdin Stamatović i danas svoju istoriju predavao na čuvenoj katedri u Istočnom Sarajevu, a ne na Filozofskom fakultetu u Nikšiću da nije bilo njegovog sagovornika iz studija Vučićevog servisa, koji je, kako smo već kazali, 2020, kao vrhovni autoritet građanskog pokreta Ura, mentorima Aleksandra Stamatovića Crnu Goru predao na tacni.
Zato mi prosto manjka empatije i ekstaze dok gledam televizijski megdan nekadašnjih saveznika. Znam, nije hrišćanski biti ravnodušan, ali ući u kolo s četnicima, a onda jadikovati nad revizionizmom i projektom kojem je pokret Ura dao nemjerljivi doprinos u grdnoj je zavadi s etikom, i činjenica koju istorija neće zanemariti. Čini se da Crna Gora danas liči i na tragediju i na farsu. Ovđe se istorija ne ponavlja dvaput, njeno ponavljanje je beskonačno. Ali nećemo suditi istoričaru Rastoderu i pokretu Ura.
Ne budimo strogi, još u času kad ih progone demoni koje su oni izveli na svijetlo dana. To će, ipak, učiniti istorija. Istorija uvijek sudi. Budući da se kao alibi za svaki gadluk aktuelnog režima, iz rukava, manirom iskusnog, ali pokeraša koji blefira i gubi, izvlači bliskost crnogorskog režima i Slobodana Miloševića ranih 90-ih, nije u redu da pamtimo trideset godina, a zaboravljamo minulih pet. A i medicina bi se našla u čudu nad čovjekom koji pamti decenije, ali ne i nekoliko godina unazad.
No, mnogi ginu za partiju i sebe, zapravo, za ono što su izabrali 2020. Stoga, mantra o nekadašnjem Đukanoviću samo je odbrana očajnog čovjeka, koji nije u stanju da prizna sopstvene zablude i lične izbore. Ali, svrha kolaboranata je ispunjena. A oni potrošeni i arhivirani. Zato je septembra 2025. čak i Bećkovićevo Kosovo „skuplja reč“ od bilo koje njihove.
Koliko god lagali o drugima, i o sebi. Baš kao i PES, koji laže u kontinuitetu. Od dana osnivanja. Od jedinstvenog, populističkog i iz crkvenog šinjela proizišlog PES-a. Partije koju ovih dana kamenuju. Partije koju vrcavi četnik Vraneš ponižava kad god je u prilici. Ali mazohizam je često svojstvo političkih partija. Neko je kamenovao stranačke prostorije pljevaljskog PES-a. A sve to se događa, sasvim slučajno, nekoliko dana nakon što je PES kobajagi kritikovao nacionalističku politiku NSD gradonačelnika.
Da bismo razumjeli kamenovanje PES-a, ipak se, opet, moramo vratiti u 2020. Uzdam se da ne patimo baš svi od amnezije, i da se śećamo fašističkih orgija nakon slavne izborne pobjede. Pamtimo sve one divlje horde koje su kamenovale kuće pljevaljskih muslimana, pamtimo i ruke koje su crtale grafite mržnje i fasade ukrašavale pozivima na novu Srebrenicu. I mural ratnom zločincu Ratku Mladiću pamtimo. Ali, takođe pamtimo i one koji danas leleču nad Crnom Gorom, a tad su za sve to optuživali bivši režim i Đukanovićeve plaćenike, kojima ne godi osvojena sloboda.
Razni komentatori stvarnosti, tabloidna režimska glasila, partijski vojnici, NVO prvaci, razvodnjavali su svaki izliv šovinizma. Pet godina kasnije žrtve iste pošasti su oni koji su ili ćutali, ili svoj pravednički prst upirali u tajna društva koja za račun DPS-a remete konačno uspostavljeni sklad. Onda? Ko je kamenovao PES? Biće da je opet neka od radikalnih ćelija bivšeg režima.Neki od spavača, koji su cijelih pet godina čekali da ih centrala probudi i da unesu śeme razdora u ljubav koalicionih, i bračnih partnera.
Ko to gužva postelju naših vlastodržaca? Hoće li nas i danas oni isti sveznajući pripovjedači uvjeravati da je sve to još jedna zavjera bivše vlasti? Ili će uslišiti molbe Ilije Čvorovića koji isljeđuje zatočenog podstanara, i konačno kazati: „Jeste, jeosam g...., radio sam to i to, jer sam bio slep pored očiju, kaznite me, da okajem svoje grehe, da ponovo budem čovek...“
Znamo da neće. Poricaće svoju ulogu u klerikalnoj kontrarevoluciji, pa sve i da sami završe na lomači. I dosljednost u licemjerju je ipak dosljednost.

Istoriju brišu pobjednici?

U moru skandala kojima nas svakodnevno obasipa aktuelni marionetski režim u Crnoj Gori, gotovo da je neprimijećeno prošla još jedna, ovaj put međunarodna provokacija u režiji Demokrata. Ministarstvo odbrane Crne Gore, na čijem je čelu Dragan Krapović, odbilo je zvanični poziv Republike Hrvatske da pošalje vojnu delegaciju na obilježavanje 30-godišnjice vojne operacije Oluja.
Zašto je ovo prvorazredni međunarodni skandal?
1. Crna Gora je danas članica najsnažnije vojno-bezbjednosne alijanse na svijetu – NATO. Dakle, Crna Gora i Hrvatska danas su saveznice pa bi to trebalo da znači da ne samo da dijele zajedničke odbrambene interese već i poštuju zajedničke principe i vrijednosti. Jedan od tih principa je i nepovredivost državnih granica te obaveza svih članica Alijanse da u slučaju spoljnjega napada na neku od članica sve države članice reaguju.&nbsp;
Da su, recimo, 1991. godine Hrvatska i Crna Gora bile članice NATO, Crna Gora bi bila u obavezi da se uključi u odbranu državnoga suvereniteta i teritorijalnoga integriteta Hrvatske, čiju je gotovo trećinu teritorije tokom 1991. godine okupirala Jugoslovenska narodna armija, mimo svih zakona i Ustava tada odumiruće SFRJ. Nažalost, uloga Crne Gore u agresiji na Hrvatsku 1991. godine bila je sramna, budući da je savezništvom sa zločinačkom politikom Slobodana Miloševića legitimisala agresiju i – napadom na Dubrovnik, u kojem su učestvovale pretežno jedinice mobilisane u Crnoj Gori – na sebe preuzela ulogu agresora.&nbsp;
Zbog te i takve uloge današnja Crna Gora morala bi iskazivati posebnu senzibilnost prema onima koji su u toj agresiji bili žrtve i nikako ne pristajati na reafirmaciju propagandnih matrica Miloševićeva režima. Nasuprot tome, dio režima, u prvom redu Demokrate,danas svakodnevno obnavljaju Miloševićev legat – istorijskim revizionizmom, guranjem prijedloga da se ratnim zločincima poput Pavla Bulatovića dodijele ulice, submisivnim odnosom prema promoterima velikosrpskog hegemonizma ili aktima koje se u Hrvatskoj mogu tumačiti kao neprijateljski, kao što je tzv. Rezolucija o Jasenovcu.&nbsp;
Kad iz punih usta govore o pogubnoj politici „bivšega režima“, Demokrate zapravo isključivo misle na epohu od 1997. do 2020. godine, premda je upravo period od 1990. do 1997, godine najmračniji dio novije crnogorske istorije, vrijeme kad se Crnom Gorom upravljalo s kanabea zločinca Slobodana Miloševića, kad je uvučena u tri rata, kad je kriminal zaposio ulice, privreda razorena a društvo inficirano virusom neofašizma.&nbsp;
Ponikli u omladinskom pogonu SNP-a, partije koju je u Crnoj Gori instalirao Milošević, Demokrate se danas s nostalgijom priśećaju toga perioda, čineći s pozicije moći sve da obnove njegove tekovine, što im – zasad, doduše, bez ratova – lijepo polazi za rukom. I danas se, naime, Crnom Gorom upravlja s kanabea beogradskoga autokrate, i danas se crna hronika svakodnevno puni novim „uspjesima“ Demokrata, privreda se razara a virus novofašizma nanovo prijeti da opustoši crnogorsko društvo.
2. Nakon što je tokom 1991. godine Jugoslovenska narodna armija – stavljajući se pod komandu Slobodana Miloševića – vojnom agresijom zapośela gotovo trećinu teritorije Republike Hrvatske, uz razaranje Vukovara, Dubrovnika i brojnih drugih gradova, s okupiranih teritorija djelova śeverne Dalmacije, Like, Banije, Korduna, Slavonije i Baranje proćerano je, po podacima tužilaštva Suda za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije, oko 220.000 građana Hrvatske nesrpskoga porijekla.&nbsp;
U avgustu 1991. godine pod pokroviteljstvom Savjeta ministara Evropske ekonomske zajednice formirana je Arbitražna komisija Mirovne konferencije o Jugoslaviji, poznata pod imenom Badinterova komisija, koja je tako nazvana po njezinom predśedniku Robertu Badinteru, predśedniku Ustavnoga savjeta Francuske. Zadatak Komisije bio je da rješava pravne sporove u vezi s raspadom SFRJ.&nbsp;
Već krajem novembra 1991. godine Badinterova komisija konstatovala je da je SFRJ u procesu raspada, a u mišljenjima koja su uslijedila konstatovana je i nepovredivost granica republika bivše Jugoslavije, čime je otvorena mogućnost da bivše republike, u skladu s mišljenjima koja su formulisana za svaku od njih pojedinačno, ostvare nezavisnost u granicama koje su imale u SFRJ. Sve članice Evropske unije priznale su nezavisnost Hrvatske 15. januara 1992. godine, a hrvatska se zastava 22. maja 1992. godine zavijorila i pred śedištem Ujedinjenih nacija na Ist Riveru.&nbsp;
O marionetskoj paradržavi Republici Srpskoj Krajini, koju je Milošević uspostavio na dijelu teritorije Hrvatske, najbolje govori to što su dva njezina predśednika – Milan Babić i Milan Martić – od strane Međunarodnoga suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije osuđena na višedecenijske kazne za ratne zločine kao dio udruženoga zločinačkoga poduhvata koji je „imao za cilj stvaranje jedinstvene srpske države putem nasilnog ukljanjanja nesrpskog stanovništva koje je nastanjivalo područja pod njegovom kontrolom“. Treći krajiški predśednik Goran Hadžić preminuo je tokom suđenja.&nbsp;
Danas nema nikakve sumnje da je paradržavna tvorevina koja je tri i po godine postojala na trećini teritorije Hrvatske bila instalirana te finansijski i logistički održavana iz Beograda. Uostalom, oficiri Srpske vojske Krajine platu su primali s posebne budžetske linije Vojske Jugoslavije, a učešće Službe državne bezbjednosti Srbije u agresiji dokumentovano je i presudom Međunarodnoga rezidualnog mehanizma (MMKS) za krivične sudove u Hagu tadašnjim čelnicima SDB-a Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću.
Stanišić i Simatović tvorci su tzv. crvenih beretki, jedinice koja je pod njihovom komandom a pod raznim imenima i s različitim lokalnim komandantima učestvovala u agresiji na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.&nbsp;
3. Operacija Oluja legitimna je vojna akcija kojom je jedna međunarodno priznata država obnovila suverenitet na dijelu svoje okupirane teritorije. Sprovedena je nakon što su iscrpljena sredstva za mirno rješavanje spora, budući da je vojni i politički vrh tzv. Republike Srpske Krajine odbio Plan Z-4 koji je srpskoj manjini u Hrvatskoj nudio izuzetno visok stepen autonomije.&nbsp;
Hrvatska danas s pravom obilježava događaj koji joj je omogućio povratak suvereniteta na okupiranim teritorijama u Dalmaciji, Liki, Kordunu i Baniji te omogućio da se otvori proces mirne reintegracije Baranje i Istočne Slavonije. Time je, tri i po godine nakon što je stekla međunarodno priznanje Republika Hrvatska potvrdila svoj teritorijalni integritet, u granicama u kojima je i priznata.&nbsp;
Rezultati operacije bili su povoljni i za Bosnu i Hercegovinu, budući da je bihaćka enklava koja je od proljeća 1992. u izuzetno teškim prilikama opstajala u potpunom okruženju Srpske vojske Krajine i Vojske Republike Srpske, avgusta 1995. prestala biti u neprijateljskome obruču. Tokom operacije Oluja, nažalost, poginuo je legendarni heroj odbrane bihaćkoga džepa – general Izet Nanić. Dok vojni i politički segment operacije nije moguće osporiti, ostaje otvoreno pitanje njezinih demografskih i humanitarnih posljedica. Činjenica je da je najveći dio srpskoga stanovništva tokom operacije napuštio svoje domove.&nbsp;
Po procjeni UN-a riječ je o 150.000 do 200.000 stanovnika. No, isto tako, činjenica je i da je naredbu o evakuaciji stanovništva s prostora śeverne Dalmacije i Like 4. 8. 1995. godine u 16:45 donio tzv. predśednik Republike Milan Martić. Miloševićeva marioneta koja je učestvovala u pobunjivanju srpskoga stanovništva u djelovima Hrvatske, osoba koja je od strane Međunarodnoga tribunala pravosnažno osuđena na 35 godina za ratne zločine nad nesrpskim stanovništvom, potpisala je i naredbu o evakuaciji srpskoga stanovništva, pokrećući tako humanitarnu katastrofu širokih razmjera.&nbsp;
Presudom Međunarodnoga suda za ratne zločine na području bivše Jugoslavije 2012. odbačena je optužnica protiv generala Anta Gotovine i Mladena Markača za učešće u zločinačkome poduhvatu, čime je skinuta hipoteka s Oluje kao organizovane akcije iseljavanja i likvidacije srpskoga stanovništva iz Hrvatske. Brojnim zločinima počinjenim u toku i nakon operacije bavi se hrvatsko pravosuđe.&nbsp;
Do 2012. godine, kad je izrečena oslobađajuća presuda Gotovini i Markaču, za djela protiv imovine, masovno paljenje, ubistva i ratne zločine na sudovima u Republici Hrvatskoj osuđeno je 2380 osoba, no pitanje posljedica operacije zahtijeva puni angažman pravosudnih vlasti na otkrivanju nestalih te procesuiranju zločina.
Ako je Crna Gora danas okrenuta u punom kapacitetu ispunjenju uslova za pristupanje Evropskoj uniji, onda je jedan od ključnih izazova pred kojim se nalazi – suočavanje s prošlošću. Suočavanje s negativnom ulogom države u prvoj polovini 90-ih godina i njezina nedvosmislena osuda jedan je od neophodnih koraka u tome procesu.&nbsp;
No aktuelni režim, zaklanjajući se iza parola o EU integracijama, poseže za suprotnim procesom forsirajući gotovo svakodnevno istorijski revizionizam te relativizaciju ili slavljenje ratnih zločinaca i zločina kao poželjne društvene vrijednosti. U tom poslu svoju podmuklu ulogu igra upravo Miloševićev podmladak okupljen u Demokratama, pa iz toga ugla treba čitati i Krapovićevu odluku da umjesto razvijanja dobrosuśedskih i partnerskih odnosa s Republikom Hrvatskom posegne za ignorisanjem poziva i otvorenim provokacijama.&nbsp;

Kako Demokrate obnavljaju legat Slobodana Miloševića

U savremenim demokratskim društvima, sloboda medija podrazumijeva ne samo pravo na izvještavanje, već i obavezu odgovornog, istinitog i etičkog odnosa prema javnoj riječi. Kada se medijski prostor pretvori u poligon za širenje mržnje, targetiranje neistomišljenika i brutalnu propagandu autoritarnih ideologija, tada više ne govorimo o medijima već o propagandnim mehanizmima sa zadatkom da obesmisle istinu, demonizuju kritičko mišljenje i relativizuju osnovna ljudska prava.
Takvu ulogu u Crnoj Gori, već godinama unazad, besprizorno i sistematski obavlja portal IN4S. U proteklim danima, ovaj propagandni servis poznat po agresivnoj promociji velikosrpske i proruske političke agende, orkestrirao je još jedan brutalni napad - ovoga puta na profesora FCJK Adnana Čirgića, predśednika Crnogorskoga PEN centra. Povod za ovu hajku bilo je saopštenje PEN-a kojim se traži poštovanje ljudskih prava bivšeg Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, koji se, prema dostupnim informacijama, nalazi u krajnje teškom zdravstvenom stanju zbog sovjetske prakse tužioca Šoškića i uprave UIKS-a.
Zamjerka koja se Čirgiću i njegovim kolegama stavlja na teret jeste to što se usuđuju da dignu glas protiv institucionalne represije i za poštovanje osnovnih ljudskih prava. IN4S, međutim, u maniru najgorih autoritarnih režima, reaguje upravo onako kako se u prošlosti reagovalo na moralni autoritet: pokušajem njegove kompromitacije, javnim linčom i sistematskom demonizacijom.
Ono što posebno zabrinjava jeste metodologija napada. Tekstovi IN4S-a nijesu puke kritike, oni predstavljaju oblik digitalnog linča, oblikovanog u skladu s obrascima poznatim iz ruskih i srpskih propagandnih brloga: difamacija, ruganje, iskrivljavanje stvarnosti, te organizovana dehumanizacija mete. Ne treba zanemariti ni dugoročnu kampanju protiv FCJK i svih koji se zalažu za crnogorsku jezičku, kulturnu i političku samobitnost, jer za njih, svaki oblik evropske orijentacije i građanske demokratije predstavlja neprijateljsku ideologiju.
Važno je takođe razobličiti iluziju da se ovim sadržajima upravlja isključivo iz krugova koje simbolizuje rektor Božović. Medijski inženjering koji IN4S sprovodi godinama unazad ima jasne političke, ideološke i bezbjednosne korijene, a Gojko Raičević, koji bradom i stomakom stoji iza tehničkog i uređivačkog aparata ovoga glasila, samo je jedan od vidljivih eksponenata tog agenturnog sistema finansiranog od crnih fondova duboke srpske države koja rovari mir na Balkanu. Njegov javni i ideološki profil, izgrađen na ekstremnom nacionalizmu i šovinističkim obrascima, razotkriva prirodu propagande koju IN4S proizvodi.
U tom smislu, IN4S je više od medijske aberacije, on je simptom duboke političke patologije koja ne priznaje pluralizam, ne priznaje ljudska prava, ne priznaje civilizacijski okvir moderne Crne Gore. U njegovim tekstovima ne nalazimo tragove novinarstva, već mehanizme javnog huškanja koje podśeća na najgore propagandne prakse iz XX vijeka. Nije preuveličano povući paralelu sa ozloglašenim Völkischer Beobachterom (da nam se ne naljuti polupismeni g. Simunović iz NSD) nacističkim glasilom koje je označavalo "neprijatelje naroda", pripremajući ih za društvenu i fizičku eliminaciju.
Zato je nužno da se akademska, medijska i civilna zajednica u Crnoj Gori suprotstavi ovakvom govoru mržnje i političkoj instrumentalizaciji medija. Jer ćutnja pred ovakvim pojavama nije neutralnost, to je saučesništvo.
Ako se ne usprotivimo danas, śutra će se ova logika nasilja preseliti i na druge sfere društva, produbljujući polarizaciju i otvarajući prostor za novu autoritarnu regresiju. A cijena koju će društvo platiti za taj istorijski pad biće previsoka.
P. S. Svjetska PEN porodica se prvi put globalno ujedinila kao antifašistička akcija, posredstvom velikana poput Tomasa Mana. I to je očigledno ono što anonimnim autorima još jedne hajke na Adnana Čirgića posebno smeta, demaskirajući njihovu u osnovi fašističku prirodu. Zato im poručujemo - nema te sile koja će PEN centar skrenuti s antifašističke staze niti tog anonimnog huškača koji će ućutkati slobodomisleće građane poput Adnana Čirgića!

Medijska patologija kao instrument političke represije: slučaj IN4S i napad na Adnana Čirgića

Crna Gora bi uskoro trebalo da dobije prvi Nacionalni savjet za sprečavanje negativnih pojava u sportu, čiji će osnovni zadatak biti borba protiv huliganizma, namještanja utakmica i upotrebe dopinga. Kako saznaje Portal RTCG, trebalo bi uskoro da budu preduzeti konkretni koraci kako bi to tijelo što prije postalo funkcionalno.
Formiranje tog savjeta u aprilu ove godine predložio je ministar sporta i mladih Dragoslav Šćekić.
On je sinoć za Portal RTCG potvrdio da će ubrzo biti održan sastanak između njega i ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića, kako bi dogovorili dalje korake u pravcu formiranja savjeta. Šćekić je pojasnio da iz objektivnih razloga do tog sastanka nije došlo ranije, ali naglašava da treba očekivati konkretne rezultate.
Vladi će takođe biti dostavljena informacija o formiranju novog tijela, čime će se postaviti standardi i procedure koje će omogućiti efikasniju borbu protiv svih oblika neregularnosti u sportu.
Ova tema je posebno aktuelna imajući u vidu da se nemile scene tokom jučerašnje fudbalske utakmice između Internacionala i Berana u Nikšiću ne dešavaju prvi put na crnogorskim stadionima.
Naime, uoči početka drugog poluvremena utakmice 13. kola Druge lige, na kojoj su snage odmjerili Internacional i Berane u Nikšiću, došlo je do incidenata, zbog kojih je meč bio privremeno prekinut.
Kako se vidi na snimku koji je RTCG objavila juče, više desetina momaka je ušlo na teren, kroz kapiju koja se nalazi u uglu stadiona.
Navijače Berane je napalo oko 30-ak najvatrenijih pristalica Sutjeske, tzv. “Vojvode”. Prišli su u sami ćošak tribine, gdje se nalaze navijači gostujućeg tima i počeli da ih gađaju kamenicama i bakljama. Navijači Berana su uzvratili, pa je sukob trajao nekoliko minuta, koliko je trebalo policiji da interveniše.
Meč je nakon nekih pola sata nastavljen.
Internacional svoje mečeve kao domaćin igra u Nikšiću.
Oglasila se Uprava policije, ističući da preduzimaju intenzivne mjere i radnje na identifikovanju navijača koji su ušli na fudbalski teren i izazvali sukob sa navijačima drugog kluba, pri čemu su dva građanina i dva policajca zadobili povrede. Prema licima koja su izazvala incident biće preduzete zaknom propisane represivne mjere i radnje, u skladu sa zakonom, najavili su.
Takođe, u julu ove godine, Ministarstvo sporta Crne Gore najoštrije je osudilo incidente koji su se dogodili na tribinama Gradskog stadiona u Podgorici, ističući da su takve scene duboko zabrinjavajuće i potpuno neprihvatljive.
Iz Ministarstva sporta i mladih ranije su naveli da se formiranjem Nacionalnog savjeta postavljaju jasni standardi i procedure.
- Savjet će, pored ministarstava koja će imati ključnu ulogu, okupiti stručnjake iz različitih oblasti – pravnike, sportske radnike, sportske novinare, psihologe, ljekare, ali i same sportiste, trenere, roditelje i sve one koji žele da doprinesu jačanju etike i fer-pleja u sportskim takmičenjima - naveli su iz ministarstva.
Navodi se da država, osnivanjem Nacionalnog savjeta za sprečavanje negativnih pojava u sportu, pravi značajan korak ka jačanju integriteta sportskih takmičenja i zaštiti mladih sportista.
- Angažovanjem stručnjaka iz različitih oblasti i saradnjom sa sportskim organizacijama, Savjet će imati ključnu ulogu u borbi protiv huliganizma, korupcije i dopinga u sportu - rekli su.
Saopšteno je da će savjet predstavljati još jedan važan korak ka unaprjeđenju sigurnosti na sportskim događajima i zaštiti sportista, posebno mladih, od negativnih uticaja.
Savjet će, pored suzbijanja negativnih pojava, aktivno raditi i na promovisanju pozitivnih uzora u sportu.
- Kroz saradnju s uspješnim sportistima i trenerima, mladi će imati priliku da uče o značaju poštene igre, napornog rada i timskog duha - predočeno je.
Iz Ministarstva sporta i mladih saopšteno je da cilj nije samo kažnjavanje onih koji krše pravila, već i stvaranje kulture u kojoj se sport doživljava kao prostor za razvoj, napredak i inspiraciju.
Nacionalni savjet će, kroz edukativne kampanje, radionice i javne tribine, nastojati da podigne svijest o važnosti sportskog morala i etike.

Kreće borba protiv huliganizma: Prvi nacionalni savjet na pomolu

Različiti su oblici totalitarizma, ali zajednička im je težnja da se uspostavi potpuna kontrola nad društvom i uguši svaki glas razuma. Samim tim, i odgovori na takve režime, naročito one koji su kulminirali pojavom fašizma i nacizma u drugoj i trećoj deceniji prošlog vijeka, morali su biti višeslojni. Posebno mjesto u tom otporu zauzima pravnički odgovor, kako u međunarodnom, tako i u nacionalnom pravu.
U međunarodnom pravu, ti odgovori se ogledaju kroz usvajanje konvencija kojima se kriminalizuje propagiranje totalitarnih ideologija, a posljedično i podsticanje podjela u društvu. U unutrašnjem pravu, te norme su pretočene u mehanizme koji ne samo da preveniraju, već i sankcionišu promociju naci-fašističkih ideja, simbola i stavova.
Najznačajnije pravne lekcije izvučene su upravo u državama koje su istorijski doživjele užas totalitarnih režima. Primjer Njemačke, kroz koncept “odbrambene demokratije” i postojanje “vječnih normi”, svjedoči o odlučnosti da se pravnim putem zaštite osnovne vrijednosti kao brane svakom pokušaju restauracije nacizma.
Antifašizam je, stoga, postao vrijednosni stub - negacija svega što vodi poništavanju identiteta pojedinca i zajednice, ugrožava dostojanstvo, slobodu i jednakost. Čuvanjem tih vrijednosti, čuvamo i antifašizam. U savremenom društvu, on je, u suštini, zaštita ljudskih prava i težnja ka demokratskom, pluralnom društvu, oslobođenom istorijskog revizionizma na ideološkim osnovama i autoritarnih metoda vladanja. Ili, kako bi jednostavnije i rokerski rekao Mile Kekin: antifašizam je stvar pristojnosti.
Da bi građani mogli zrelo, kritički i slobodno da promišljaju ovu temu, neophodno je da politički akteri djeluju odgovorno i mudro. Osim obrazovanja zasnovanog na istorijskim činjenicama, država mora pokazati da veličanje fašističkih, nacističkih i ekstremističkih ideologija, organizacija i pojedinaca nije samo etički neprihvatljivo, već i zakonski kažnjivo.
Zato je usvajanje posebnog zakona kojim bi se zabranile fašističke, nacističke i ekstremističke organizacije i simboli ne samo opravdano, već i neophodno za zaštitu javnog interesa. Svakodnevna dešavanja u Evropi i regionu dodatno potvrđuju hitnost donošenja takvog propisa.
Evropski parlament je još 2018. godine prepoznao opasnost od širenja neofašističkih ideologija i usvojio Rezoluciju kojom se države članice pozivaju da zabrane neofašističke i neonacističke grupe. U tom dokumentu istaknuta je duboka zabrinutost zbog trenda „normalizacije” fašizma, rasizma, ksenofobije i drugih oblika netolerancije, kao i zbog „tajnih dogovora” određenih političkih lidera i stranaka sa neofašistima i neonacistima. Takođe, Evropski parlament je pozvao Evropsku komisiju, države članice i biznis sektor koji djeluje u oblasti društvenih mreža da se aktivno suprotstave širenju rasizma, fašizma i ksenofobije na internetu, u saradnji s organizacijama civilnog društva.
Na nacionalnom nivou, potreba za ovakvim zakonom u Crnoj Gori je očigledna. Od negiranja genocida, nagrađivanja „umjetnika” koji šire mržnju, aktuelnih pokušaja podizanja spomenika ratnim zločincima, do glorifikacije pokreta koji su bili saradnici nacista i fašista - svjedočimo zabrinjavajućem trendu politički motivisanog revizionizma. Promoteri tih narativa, često crkveni velikodostojnici ili visoki državni funkcioneri, koriste i javne resurse kako bi te ideje institucionalizovali. Time se stvara opasna matrica u kojoj se ratni zločinci i njihovi saradnici predstavljaju kao tragični junaci i legitimni uzori.
Takvi pokušaji ne mogu izmijeniti istorijske činjenice, ali mogu dugoročno oblikovati političku budućnost, s ciljem izjednačavanja antifašističkog i kolaboracionističkog pokreta. Još je opasnije kada se ovakvo tumačenje istorije pokušava nametnuti kao stav svih Srba u Crnoj Gori, poistovjećujući ih sa četništvom, a što je duboko pogrešno i društveno razorno.
Zato Zakon o zabrani fašističkih, nacističkih i ekstremističkih organizacija i simbola mora jasno definisati primjere fašističkih, nacističkih i ekstremističkih ideologija, organizacija, pojedinaca i praksi koje se glorifikuju u Crnoj Gori. U njemu je neophodno istaknuti da je svaka forma pohvale, relativizacije ili opravdavanja ovih ideologija i njihovih protagonista neprihvatljiva i protivzakonita. Glavni cilj treba biti sprječavanje diskriminacije, govora mržnje i širenja destruktivnih ideologija koje ugrožavaju društvenu koheziju i temeljne vrijednosti države Crne Gore.
Zakon bi morao obuhvatiti i digitalni prostor - društvene mreže i online platforme - kao i sve oblike vizuelnog i “mimetičkog” isticanja zabranjenih simbola, uz precizno određivanje mehanizama praćenja, odgovornosti i sankcija.
U njegovom oblikovanju moraju učestvovati stručnjaci različitih profila - pravnici, istoričari, sociolozi, medijski eksperti - kako bi propis bio savremen, jasan i primjenjiv.
Sveobuhvatno posmatrano, donošenje ovakvog zakona bio bi civilizacijski iskorak i dokaz da Crna Gora ima zrelosti i političke volje da se suprotstavi ekstremizmu i revizionizmu. Jer, antifašizam nije samo istorijska kategorija, već temelj na kojem počiva moderna i demokratska Crna Gora i štit njene stabilnosti i održivosti.

Pravni odgovor na ekstremizam, revizionizam i glorifikaciju zločinaca

U Crnoj Gori danas će biti pretežno oblačno i kišovito, mjestimično sa pljuskovima i grmljavinom.
Kako je saopšteno iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju, ponegdje su moguće umjerene do obilne količine padavina.
Vjetar će biti umjeren do jak južnih smjerova.
Jutarnja temperatura vazduha od pet do 16, najviša dnevna od 11 do 21 stepen.

Danas kiša, do 21 stepen

Ono što je saopštio predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić tokom skupštinskog zasijedanja jeste da su njegova očekivanja da bi neko zadovoljio povjerenje vladajuće koalicije da se tužilaštvo bavi konkretnim imenima sa spiska koji im on dostavi. To je opasna priča koja govori o pritisku koji vrši Mandić i dio vlasti da tužilaštvo bude sredstvo za obračun sa kritičarima vlasti i opozicionim političarima. To nije vladavina prava - ocijenio je u informativnoj emisiji "24 sata" na Televiziji E docent na Fakultetu političkih nauka i predsjednik Upravnog odbora Centra za monitoring i istraživanje Zlatko Vujović.
Smatra i da su Mandić i dio vlasti na skupštinskom zasijedanju prije dva dana, kada je vrhovni državni tužilac Milorad Marković predstavljao izvještaj o stanju u državnom tužilaštvu, napravili ogromnu štetu Crnoj Gori.
Na pitanje koliko je ta vrsta pritiska na pravosudne institucije ozbiljna prijetnja i vladavini prava, ali i njenom evropskom putu, te što bi bila adekvatna reakcija evropskih partnera i domaće javnosti, odgovara da vjeruje da ovo neće ostati bez reakcije Evropske unije.&nbsp;
- Ovo je crvena linija. EU i naši zapadni partneri su posebno osjetljivi kad je riječ o pravosuđu i sudstvu i zaštiti od političkih uticaja, a ovakav istup i ovako otvoreni pritisci, da ne kažemo prijetnje vrhovnom državnom tužiocu jer ne postupa po nalozima vlasti, poslali su poruku da ova vlast ne vodi Crnu Goru u EU - ističe Vujović.
Kaže da su istupi dijela predstavnika vladajuće koalicije, odnosno nekadašnjeg Demokratskog fronta i predsjednika Skupštine, dala za pravo svim kritičarima, posebno opoziciji koja je tvrdila da tužilaštvo postupa pod pritiskom vlasti, odnosno da je zahtjev vlasti obračun sa konkretnim imenima iz nekadašnje vlasti.
- To znači da su optuživali da tužilaštvo istražuje konkretne ljude, a ne krivična djela - navodi Vujović.
<h2>Podrška GST</h2>
Komentarišući kako javnost sad da percipira ulogu tužilačkih organa nakon ovih nastupa političara, naročito u kontekstu sve češćih pritisaka represivnog aparata na civilni sektor i medije, navodi da postoji mogućnost da se otvori prostor za nepovjerenje prema čelnim ljudima u tužilaštvo ako glavni specijalni državni tužilac Vladimir Novović ne stane uz Markovića.
- Mandić je pokušao da pokaže kakva su očekivanja i onda se postavlja i nezadovoljstvo sa vrhovnim državnim tužiocem. Odakle zadovoljstvo sa glavnim specijalnim tužiocem? Sve što se zamijera vrhovnom državnom tužiocu ustvari su slučajevi koje vodi glavni specijalni tužilac. Mislim da je veoma loše za imidž i vrhovnog i glavnog specijalnog tužioca izostanak Vladimir Novovića sa zasijedanja Skupštine i da bi bilo dobro da se on oglasi u narednim danima i saopšti podršku Markoviću - rekao je Vujović.
U protivnom bi, prema njegovim riječima, neko mogao da izvuče zaključak da je postojala koordinacija dijela vlasti, onih koji su zadovoljni Novovićem, a nezadovoljni Markovićem, da na ovaj način izvrše pritisak na vrhovnog državnog tužioca.&nbsp;
- Veoma je važno da kao što je Marković branio slučajeve Novovića, da se vidi da je Novović spreman da stane uz Markovića. Ako ne, onda će to otvoriti prostor za nepovjerenje prema čelnim ljudima u tužilaštvu - kazao je Vujović.
<h2>Izostanak reakcije</h2>
Na pitanje ima li Pokret Evropa sad snage da se odupre pristiscima nekadašnjeg Demokratskog fronta i da li u njihovim redovima ima svijesti o tome odgovara da reakcije osim predsjednika poslaničkog kluba PES-a Miodraga Lakovića nije bilo, te da to nije dovoljno.
- Mandić je veoma iskusan i proračunat političar i veoma je precizno odmjerio što će i koliko reći. On je praktično optužio da je PES ucijenjen od vrhovnog državnog tužioca, da se protiv njihovih političara vode postupci i da su sa ciljem političkog preživljavanja spremni da ga podrže da ne bi otvarao slučajeve protiv njih. Možda on govori istinu, ali govori da su najznačajniji ljudi u PES-u pod istragom Specijalnog državnog tužilaštva za organizovani kriminal. To su ozbiljne optužbe. Ili je možda podmetnuto kukavičje jaje. Bilo bi dobro da se SDT oglasi i kaže da li su ključni funkcioneri PES-a pod istragom za krivična djela iz njihove nadležnosti, jer onda imamo dramatično drugačiju političku situaciju u Crnoj Gori - istakao je Vujović.
<h2>Dezorjentisanost opozicije</h2>
Komentarišući ulogu i aktivnosti opozicije na skupštinskom zasijedanju kaže da mu se čini da su bili dezorjentisani.
- S jedne strane smo vidjeli da su gotovo svu kritiku usmjerili na vrhovnog državnog tužioca, slično kao što je to uradio Mandić, iako je ono što zamijeraju nisu potezi samog Markovića, već Novovića. Da li je to nesnalaženje ili neka druga strategija koja možda meni nije jasna, ali činjenica je da su u opoziciji i u vlasti malo bili dezorjentisani moguće i ovim potezima dijela vladajuće koalicije, pa su htjeli možda da podrže dio vlasti u obračunu sa Markovićem - naveo je Vujović.&nbsp;
Smatra i da je to veoma pogrešna strategija.
- Bez obzira na to što imaju pravo da se ljute i kritikuju određene poteze Novovića koji se odnose na dio diskreditacije kritičkih i opozicionih medija u Crnoj Gori. Čini mi se da su bili dezorjentisani i često promašivali ono što su možda htjeli da ostvare, a to je da pokažu da tužilaštvo djeluje pod političkim uticajem - rekao je Vujović.&nbsp;
Marković je poslao poruku da je daleko kako su ga možda očekivali, a to je da je spreman da bespogovorno sagne glavu i sluša što mu narede ključni ljudi vlasti.&nbsp;
- Pokazao je da ima integritet. Ono što je meni nejasno je da li ima podršku Novovića, s obzirom na njegov upadljiv izostanak ne samo sa sjednice Skupštine, već i prethodnih dana - dodaje Vujović.
<h2>Antifašizam i nasljeđe</h2>
Komentarišući odluku predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića da dodijeli orden pokojnom mitropolitu Amfilohiju Radoviću kaže da nas Milatović često potezima zbunjuje.&nbsp;
- S jedne strane imate poteze koji su veoma kvalitetni i zaslužuju podršku, kao što je podrška antifaštičkim akcijama, a s druge strane uslijedi potez koji prilično anulira takvo ponašanje, jer da najviši državni orden čovjeku koji je simbol svega suprotnog, čovjek koji je negator antifašizma, podržavalc fašitičkih pokreta u Crnoj Gori kao što je četnički pokret, čovjek koji je negator ratnih zločina i genocida. Ako se izuzme njegova tiha podrška nezavisnosti 2006. i pasiviziranje Srpske pravoslavne crkve kao instrumenta srpskih obavještajnih službi, onda ne možemo govoriti o pozitivnoj ulozi njega kao ličnosti. Mislim da je bilo i prerano procjenjivati da li je to pozitivno ili ne. Bojim se da smjer političkog djelovanja Milatovića dezorjentiše možda i njegove potencijalne birače. S jedne strane možda ga vide kao mladog lidera koji podržava Crnu Gori i njenu prozapadnu orjentaciju, što on radi često, kao što poziva NATO pakt da pruži veću podršku radi ograničavanja uticaja Rusije i miješanja u političke prilike u Crnoj Gori, a onda ključnom promoteru takvog uticaja u Crnoj Gori - ruskog i sprskog uticaja - dodijeli najveći državni orden. Mislim da Milatović mora da postavi neka pitanja za sebe i da se pozicionira na političkoj sceni, ovako ne ide dobro ni njemu ni građanima - zaključio je Vujović.
J. B.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D1OrxGs2nTBo&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Vujović: Mandić i dio vlasti napravili ogromnu štetu Crnoj Gori, veoma važno da Novović podrži Markovića

Dan nakon što je Portal ETV objavio tekst o četrnaestogodišnjoj djevojčici iz Podgorice koja već mjesec dana nije primila obaveznu biološku terapiju Metotreksat u ambulanti u objektu „Zlatica“ , kontaktirala nas je majka djevojčice koja je &nbsp;potvrdila da je terapija primijenjena, ali je istakla da „nije normalno da dijete mora čekati medijsku objavu da bi dobilo liječenje koje mu zakonom pripada“.
Reagovala je i Zaštitnica prava pacijenata Snežana Miranović, koja je kazala da o slučaju nije dobila zvaničan prigovor, već je o svemu saznala iz medija.
– Objašnjeno mi je iz Biološke ambulante da pripremaju pisano izjašnjenje za menadžment ustanove, gdje će detaljno objasniti što se dogodilo. Ja sam iz korektnosti i zbog dobre saradnje sa vama pokušala da dobijem više informacija – kazala je Miranović za Portal ETV.
Prema njenim riječima, sestra Dubravka Jokić je saopštila da djevojčica terapiju prima od 2023. godine, ali da „nije bila redovna“ i da je imala „nevažeći nalog“.
<h2>Nalozi, papiri i propusti umjesto liječenja</h2>
Miranović objašnjava da se nalozi moraju zatvarati istog dana, jer je to odluka menadžmenta, što često stvara administrativne barijere u kontinuitetu liječenja.
– Ukazala sam menadžmentu na problem sa ispisivanjem naloga. Da li će oni promijeniti odluku da se izdaju trajni nalozi – to nije u mojoj ingerenciji. Pacijenti često prigovaraju jer, kad nema lijeka, njihov nalog se zatvori, a kada lijek stigne, moraju ponovo da prolaze cijelu proceduru: zakazivanje, čekanje, novi pečati – navodi Zaštitnica.
Dodaje i da je u ovom slučaju „pored problema sa nalogom, postojala i nestašica lijeka“, što, kako tvrdi, „nije odgovornost ambulante već distributera Montefarma“.
Portal ETV kontaktirao je Montefarm, gdje je potvrđeno da Metotreksata ima u dovoljnim količinama i da lijek nije bio deficitaran u jedinicama u kojima se liječi djevojčica. Ova činjenica otvara dodatna pitanja o (ne)ažurnosti nabavke i komunikacije unutar zdravstvenog sistema.
Podsjećamo, nakon perioda kada lijeka nije bilo, a zatim i problema sa nalogom, djevojčica je prošle sedmice ponovo vraćena iz ambulante jer „nije imao ko da joj da terapiju“ – sestra je bila na terenu, a zamjena nije bila obezbijeđena. U međuvremenu, kod djevojčice su se već pojavili novi &nbsp;zdravstveni problemi zbog odlaganja terapije.
<h2>Organizacioni haos postaje pravilo</h2>
-Tako je. Jedna sestra je bila na terenu jer je to dan kad su kućne posjete a druga je bila opravdano odsutna. To je već organizaciono pitanje i pitanje za menadžment ustanove. Menadžment će nakon pismenog izjašnjenja raspravljati o ovom problemu i ako se utvrdi da se ovdje desio propust imamo dobar materijal da uradimo nešto u organizacionom smislu da se bolje funkcioniše kada je u pitanju apliciranje biološke terapije. Ali, to je, ponavljam, sada isključivo na menadžmentu - kazala je Miranović.
Istakla je da je u kvartalnom izvještaju Ministarstvu zdravlja već upozorila na povećan broj prigovora koji se odnose na biološku terapiju – od deficita lijekova do nejasnih pravila oko izdavanja naloga.
– Zaposleni u apotekama tvrde da traže veće količine lijekova, a dobijaju manje, dok pacijenti trpe posljedice i gube povjerenje. Ja sam alarmirala menadžment, na njima je da preduzmu konkretne mjere – zaključila je Zaštitnica.
<h2>Dijete kao žrtva sistema</h2>
Majka djevojčice kategorično odbacuje tvrdnje o neredovnosti dolazaka, ističući da je sramotno tako prebacivati i izbjegavati odgovornost.
– Moje dijete terapiju smije preskočiti jedino ako ima virus, prehladu ili uzima lijekove koji su u interakciji s Metotreksatom – i to po preporuci ljekara. Nijednom nijesmo izostali bez opravdanog razloga. Ali su nas četiri puta vraćali bez najave, i svaki put s novim izgovorom. Ovo je sramota i ja ću insistirati na odgovornosti – kazala je ona.
Podsjećamo, majka se ranije obraćala Zaštitnici prava pacijenata zbog situacije kada u ambulanti nije bilo osoblja između 13:30 i 14:00, iako su sestre bile dužne da se sa terena vrate do kraja radnog vremena. Miranović je potvrdila da se slučaja sjeća i da je tada intervenisala kod medicinskog osoblja.
Ovim povodom Portal ETV je kontaktirao i PR Doma zdravlja Anu Lazović Otašević, koja je povrdila navode Zaštitnice prava pacijenata, a zatražili smo i odgovore od menadžmenta Doma zdravlja, kako bi bili upoznati sa daljim razvojem situacije.

Djevojčica iz Podgorice konačno primila terapiju: Menadžment traži pismeno izjašnjenje odgovornih sestara

Podgoričanin D.L. podnio je Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici krivičnu prijavu protiv šesz osoba zbog sumnje da su ga oštetili za 320.000 eura ulaganjem u kriptovalute.
D.L. je prijavu, u koju je Portal ETV imao uvid, podnio protiv Podgoričana M.D, M.D, V.S, Baranina S.V, Cetinjanke N.D. i Pljevljaka V.D. zbog sumnje da su počinili krivična djela prevare i stvaranja kriminalne organizacije.
D.L, čije je ime poznato redakciji, naveo je u prijavi da upoznao M.D. tokom aprila 2024. godine preko zajedničkog poznanika. Nastavio je da mu se javlja nudeći mu ulaganje u kriptovalute, bitkoin i etirijum. Projekat, navodno, vodi njegov kum S.V, “uspješan investitor” koji sarađuje sa određenim Ukrajincima trenutno smještenim na primorju Hrvatske, u Splitu i Dubrovniku.
<h2>"Čista zarada koja ne javlja često"</h2>
- Saopštio mi je da je to čista zarada koja se često ne javlja, a koja će trajati još vrlo kratak vremenski period, te da je on, budući da sam mu ja jako drag i da sam mu pomogao, a i dalje pomažem, te da sam i kod njegovog kuma S.V. proizveo veće simpatije, želio da mi učini uslugu da zaradim. Na ove njegove riječi ja sam se zahvalio i kulturno odbio, govoreći mu: "Nema leba bez motike", a zatim sam prekinuo vezu, a nakon čega me on opet ponovo pozvao nakon par minuta i rekao: "Brate, ovo ti je sto posto sigurno, garatujem ti ja svojom i kumovom imovinom, što ti i drugi naši zajednički drugovi mogu potvrditi" - naveo je podnosila prijave.
Uslijedili su susreti u jednoj kancelariji, pred četiri svjedoka, a nakon više insistiranja, D.L. je pozvan na ručak u porodični stan M.D. u Podgorici, gdje su prisustvovali njegova supruga, tašta i još nekoliko članova porodice. Rečeno mu je bilo da će tamo biti i S.V, što se nije desilo.
Prisutni su, prema navodima oštećenog, isticali da su već ulagali, da su zaradili i da je riječ o “sigurnom poslu”, pokazujući luksuzan stan, automobile i satove koje su navodno kupili od te zarade.
Pod uticajem njihovih tvrdnji, Podgoričanin je odlučio da uloži prvi iznos novca.
Prvo je, tvrdi, krajem novembra, u stanu porodice M.D. predao 115.000 eura, uz usmeni dogovor da se 15. januara 2025. isplati 257.000 eura. Dalje su nastavili da ga nagovaraju da uloži još novca, a sredinom decembra, na ručku u istom stanu, u kom je bila i majka M.D, dao im još 105.000 eura, uz dogovor da se isplata objedini na 15. januar 2025. godine, te da mu tog dana vrate 495.000 eura.
<h2>Kašnjenja i pravdanja</h2>
Po isteku dogovorenog roka isplata je stalno odlagana uz razna opravdanja – da novac kasni, da je neko ukrao sredstva, da su ih „Hrvati iz Dubrovnika prevarili“ i slično.
- Iako su u početku M.D. u njegovoj priči podržavale i supruga i tašta, u posljednje vrijeme počele su da se ograđuju, tvrdeći da nemaju veze s tim i da ne znaju ništa o novcu, te da je dat isključivo M.D.-u. Ipak, dodale su da vjeruju da će on i njegov kum vratiti novac. Na kraju se i S.V. distancirao od M.D., navodeći da ne zna gdje je novac završio - navodi se u prijavi.
D.L. tvrdi da su M.D. i S.V. obećali povrat njegovog uloženog novca preko prepisivanja nekretnina i poslova sa kriptovalutama, ali to se nikad nije desilo.
M.D. je 29. septembra pozvao D.L. kod svoje majke na Cetinje, gdje su muu prisustvu svjedoka rekli da će mu novac biti vraćen prepisivanjem nekretnina u vrijednosti uloženog novca, a ako to ne bude moguće u dogovorenom roku, nekretnine će ostati u njegovom vlasništvu. Zakazan je notar, ali se, kako se tvrdi, s njihove strane niko nije pojavio.
Posljednje obećanje M.D. i S.V. dali su da će vratiti dio uloženog novca između 15. i 20. septembra 2025. godine, što se nije desilo.&nbsp;
Oštećeni traži povraćaj uloženih 320.000 eura, bez potraživanja dobiti, uz tvrdnje da njegove tvrdnje iznijete u prijavi potvrđuju brojni svjedoci, poruke i snimci.

Podgoričanin tvrdi da je žrtva velike prevare: Ubjeđivali ga u "siguran kripto posao”, izgubio 320.000 eura

Opasne hemikalije svakodnevno vrebaju u kozmetici i odjeći – dok ih EU zabranjuje, kod nas se još prodaju. Evropski standardi sigurnosti proizvoda postavljaju jasna pravila: ništa što može štetiti zdravlju ne smije dospjeti na tržište. Ipak, u Crnoj Gori opasni proizvodi i dalje stižu do potrošača, posebno preko interneta. Hormonski disruptori, kancerogene supstance i “vječne hemikalije” prisutni su u kremama, lakovima, teflonskom posuđu i vodootpornoj odjeći. Ovo nije puka formalnost – &nbsp;zdravlje je ugroženo. Pažljivo provjeravajte sastav proizvoda i birajte samo ono što je zaista sigurno. Evropska unija pooštrava kontrolu i uvodi najstrože do sada zabrane upotrebe opasnih hemikalija u kozmetici, odjeći, posuđu i igračkama. Promjene će direktno uticati i na tržište Crne Gore, koja se u procesu pristupanja EU obavezala na potpunu harmonizaciju propisa o bezbjednosti proizvoda. Kako za Portal ETV objašnjava Jovo Rabrenović, &nbsp;nacionalni ekspert za zaštitu potrošača iz Instiruta ekonomskih nauka, samo u 2024. godini evropski sistem za praćenje bezbjednosti proizvoda (Safety Gate) zabilježio je preko 4.100 upozorenja o opasnim proizvodima, od čega se više od trećine (36%) odnosilo na kozmetiku, dok su igračke činile 15% svih prijava. Najveći broj rizičnih proizvoda poticao je iz Kine, a većina ih je prodavana putem interneta. - Eksplozija online trgovine i količina niskovrijednih pošiljki, naročito iz Kine, preopterećuju evropske i naše kontrole. To otvara prostor za nebezbjedne proizvode koji vrlo lako stižu i do crnogorskih potrošača - upozorava Rabrenović. <h2>STROŽA PRAVILA O BEZBJEDBOSTI&nbsp;</h2> Evropska unija je odgovorila novim, strožim zakonodavstvom koje se primjenjuje i u Crnoj Gori. Od decembra 2024. na snazi je Opšta uredba o bezbjednosti proizvoda (GPSR), kojom se propisuje da svaki proizvod na tržištu mora biti bezbjedan — uključujući i one kupljene online ili reparirane. Proizvođači i internet platforme dužni su da odmah uklone opasne proizvode i da potrošaču ponude zamjenu, popravku ili povraćaj novca. Sljedeći korak je Regulativa (EU) 2025/877 – “Omnibus VII”, koja od 1. septembra 2025. zabranjuje 21 toksičnu supstancu u kozmetici. Među njima su TPO i Dimethyltolylamine (česti sastojci u UV-gel lakovima), Bisphenol AF, TBBPA i Clothianidin, prisutni u kremama, puderima i preparatima za njegu. - Ove supstance su povezane sa hormonalnim poremećajima, neplodnošću, kancerom i neurotoksičnim efektima. Od septembra 2025. one ne smiju biti prisutne ni u jednom proizvodu na tržištu EU, što automatski važi i za Crnu Goru - naglašava Rabrenović.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251025181028_a3cd69d675dbc088d3ed788840e5f9cbc8f6e1e8a583ae6551219489abf1c9e0.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251025181028_a3cd69d675dbc088d3ed788840e5f9cbc8f6e1e8a583ae6551219489abf1c9e0" data-rendition-name="original" width="438" height="365" loading="lazy" alt="Jovo Rabrenović"> <figcaption>Jovo Rabrenović</figcaption> </figure>  <h2>CRNOGORSKI IZAZOVI I INSTITUCIONALNI NADZOR&nbsp;</h2> Crna Gora je, prema riječima Rabrenovića, zakonski uskladila svoje propise sa evropskim standardima, ali institucionalna primjena je i dalje spora. - Do sada nemamo javno objavljene podatke o povlačenju nebezbjednih kozmetičkih proizvoda, iako su EU zabrane već stupile na snagu. Ministarstvo zdravlja, Sanitarna inspekcija i Institut za javno zdravlje moraju preuzeti aktivniju ulogu i redovno informisati potrošače - kaže Rabrenović. <h2>PFAS – “vječne hemikalije” pod lupom</h2> Pored kozmetike, Evropska unija zabranjuje i PFAS hemikalije, poznate kao “vječne hemikalije” zbog toga što se ne razgrađuju u prirodi i zadržavaju se u organizmu. Nalaze se u vodootpornoj odjeći (GORE-TEX), teflonskom posuđu i igračkama. Naučna istraživanja ih povezuju sa rakom, neplodnošću, oštećenjem jetre i hormonalnim poremećajima. - EU planira postepeno ukidanje PFAS-a do 2030. godine, a Francuska je već zabranila njihovu upotrebu u tekstilu od 2026. godine. Crna Gora još nema sličnu zabranu, što znači da su ovi proizvodi i dalje dostupni na našem tržištu - navodi Rabrenović. <h2>SAVJETI POTROŠAČIMA I UPOZORENJE</h2> Rabrenović apeluje na građane da budu oprezni i informisani, posebno prilikom online kupovine: Uvijek provjerite INCI listu i izbjegavajte proizvode sa sumnjivim hemijskim sastojcima. Kupujte proizvode sa CE oznakom i provjerenim porijeklom. Kod kozmetike tražite oznake „TPO-free“ ili „Dimethyltolylamine-free“. Umjesto teflonskih, koristite keramičke, titanijumske ili livenogvožđane posude. Kod dječjih igračaka izbjegavajte jeftine proizvode bez jasne deklaracije. - Evropska unija jasno pokazuje da ljepota i komfor ne smiju dolaziti po cijenu zdravlja. Crna Gora mora ubrzati sprovođenje novih pravila, jer potrošači imaju pravo na sigurne i kontrolisane proizvode - poručuje Jovo Rabrenović.&nbsp; Dodaje da je informisanje javnosti ključno: „Dok institucije ne ojačaju nadzor, najveća odgovornost ostaje na potrošačima – da čitaju deklaracije, provjeravaju sastav i biraju proizvode koji zaista poštuju evropske standarde bezbjednosti.“

Tag: dorde-scepovic

Zla opozicija i govor mržnje

Psi laju, jer tako gospodar zapovijeda

Hapšenje medija

Roblje

Istina nije antisemitizam

Selektivna pravda

Šćepović: Ne može jedan novinar biti jednakiji od drugih, kao na Orvelovoj farmi

Istoriju brišu pobjednici?

Kako Demokrate obnavljaju legat Slobodana Miloševića

Medijska patologija kao instrument političke represije: slučaj IN4S i napad na Adnana Čirgića

Zla opozicija i govor mržnje

Kreće borba protiv huliganizma: Prvi nacionalni savjet na pomolu

Pravni odgovor na ekstremizam, revizionizam i glorifikaciju zločinaca

Danas kiša, do 21 stepen

PRATITE TVe UŽIVO