„Istorija se uvijek ponavlja dvaput: prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa.“ Zna to naš uvaženi istoričar, koji se prije nekoliko dana u studiju režimskog Javnog servisa, kojim rukovodi režimski i nezakoniti Boris Raonić, našao oči u oči s posljedicom vlastitog činjenja.
&nbsp;Suočio se gospodin Rastoder s ideologijom koju je njegova partija 2020. posadila u čelo trpeze. Istina, tzv. istoričar Stamatović oduvijek je zarobljen u svojim šovinističkim i toksičnim svjetonazorima, i tu mu se očito ne može pomoći, ali bi gdin Stamatović i danas svoju istoriju predavao na čuvenoj katedri u Istočnom Sarajevu, a ne na Filozofskom fakultetu u Nikšiću da nije bilo njegovog sagovornika iz studija Vučićevog servisa, koji je, kako smo već kazali, 2020, kao vrhovni autoritet građanskog pokreta Ura, mentorima Aleksandra Stamatovića Crnu Goru predao na tacni.
Zato mi prosto manjka empatije i ekstaze dok gledam televizijski megdan nekadašnjih saveznika. Znam, nije hrišćanski biti ravnodušan, ali ući u kolo s četnicima, a onda jadikovati nad revizionizmom i projektom kojem je pokret Ura dao nemjerljivi doprinos u grdnoj je zavadi s etikom, i činjenica koju istorija neće zanemariti. Čini se da Crna Gora danas liči i na tragediju i na farsu. Ovđe se istorija ne ponavlja dvaput, njeno ponavljanje je beskonačno. Ali nećemo suditi istoričaru Rastoderu i pokretu Ura.
Ne budimo strogi, još u času kad ih progone demoni koje su oni izveli na svijetlo dana. To će, ipak, učiniti istorija. Istorija uvijek sudi. Budući da se kao alibi za svaki gadluk aktuelnog režima, iz rukava, manirom iskusnog, ali pokeraša koji blefira i gubi, izvlači bliskost crnogorskog režima i Slobodana Miloševića ranih 90-ih, nije u redu da pamtimo trideset godina, a zaboravljamo minulih pet. A i medicina bi se našla u čudu nad čovjekom koji pamti decenije, ali ne i nekoliko godina unazad.
No, mnogi ginu za partiju i sebe, zapravo, za ono što su izabrali 2020. Stoga, mantra o nekadašnjem Đukanoviću samo je odbrana očajnog čovjeka, koji nije u stanju da prizna sopstvene zablude i lične izbore. Ali, svrha kolaboranata je ispunjena. A oni potrošeni i arhivirani. Zato je septembra 2025. čak i Bećkovićevo Kosovo „skuplja reč“ od bilo koje njihove.
Koliko god lagali o drugima, i o sebi. Baš kao i PES, koji laže u kontinuitetu. Od dana osnivanja. Od jedinstvenog, populističkog i iz crkvenog šinjela proizišlog PES-a. Partije koju ovih dana kamenuju. Partije koju vrcavi četnik Vraneš ponižava kad god je u prilici. Ali mazohizam je često svojstvo političkih partija. Neko je kamenovao stranačke prostorije pljevaljskog PES-a. A sve to se događa, sasvim slučajno, nekoliko dana nakon što je PES kobajagi kritikovao nacionalističku politiku NSD gradonačelnika.
Da bismo razumjeli kamenovanje PES-a, ipak se, opet, moramo vratiti u 2020. Uzdam se da ne patimo baš svi od amnezije, i da se śećamo fašističkih orgija nakon slavne izborne pobjede. Pamtimo sve one divlje horde koje su kamenovale kuće pljevaljskih muslimana, pamtimo i ruke koje su crtale grafite mržnje i fasade ukrašavale pozivima na novu Srebrenicu. I mural ratnom zločincu Ratku Mladiću pamtimo. Ali, takođe pamtimo i one koji danas leleču nad Crnom Gorom, a tad su za sve to optuživali bivši režim i Đukanovićeve plaćenike, kojima ne godi osvojena sloboda.
Razni komentatori stvarnosti, tabloidna režimska glasila, partijski vojnici, NVO prvaci, razvodnjavali su svaki izliv šovinizma. Pet godina kasnije žrtve iste pošasti su oni koji su ili ćutali, ili svoj pravednički prst upirali u tajna društva koja za račun DPS-a remete konačno uspostavljeni sklad. Onda? Ko je kamenovao PES? Biće da je opet neka od radikalnih ćelija bivšeg režima.Neki od spavača, koji su cijelih pet godina čekali da ih centrala probudi i da unesu śeme razdora u ljubav koalicionih, i bračnih partnera.
Ko to gužva postelju naših vlastodržaca? Hoće li nas i danas oni isti sveznajući pripovjedači uvjeravati da je sve to još jedna zavjera bivše vlasti? Ili će uslišiti molbe Ilije Čvorovića koji isljeđuje zatočenog podstanara, i konačno kazati: „Jeste, jeosam g...., radio sam to i to, jer sam bio slep pored očiju, kaznite me, da okajem svoje grehe, da ponovo budem čovek...“
Znamo da neće. Poricaće svoju ulogu u klerikalnoj kontrarevoluciji, pa sve i da sami završe na lomači. I dosljednost u licemjerju je ipak dosljednost.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Istoriju brišu pobjednici?

U moru skandala kojima nas svakodnevno obasipa aktuelni marionetski režim u Crnoj Gori, gotovo da je neprimijećeno prošla još jedna, ovaj put međunarodna provokacija u režiji Demokrata. Ministarstvo odbrane Crne Gore, na čijem je čelu Dragan Krapović, odbilo je zvanični poziv Republike Hrvatske da pošalje vojnu delegaciju na obilježavanje 30-godišnjice vojne operacije Oluja.
Zašto je ovo prvorazredni međunarodni skandal?
1. Crna Gora je danas članica najsnažnije vojno-bezbjednosne alijanse na svijetu – NATO. Dakle, Crna Gora i Hrvatska danas su saveznice pa bi to trebalo da znači da ne samo da dijele zajedničke odbrambene interese već i poštuju zajedničke principe i vrijednosti. Jedan od tih principa je i nepovredivost državnih granica te obaveza svih članica Alijanse da u slučaju spoljnjega napada na neku od članica sve države članice reaguju.&nbsp;
Da su, recimo, 1991. godine Hrvatska i Crna Gora bile članice NATO, Crna Gora bi bila u obavezi da se uključi u odbranu državnoga suvereniteta i teritorijalnoga integriteta Hrvatske, čiju je gotovo trećinu teritorije tokom 1991. godine okupirala Jugoslovenska narodna armija, mimo svih zakona i Ustava tada odumiruće SFRJ. Nažalost, uloga Crne Gore u agresiji na Hrvatsku 1991. godine bila je sramna, budući da je savezništvom sa zločinačkom politikom Slobodana Miloševića legitimisala agresiju i – napadom na Dubrovnik, u kojem su učestvovale pretežno jedinice mobilisane u Crnoj Gori – na sebe preuzela ulogu agresora.&nbsp;
Zbog te i takve uloge današnja Crna Gora morala bi iskazivati posebnu senzibilnost prema onima koji su u toj agresiji bili žrtve i nikako ne pristajati na reafirmaciju propagandnih matrica Miloševićeva režima. Nasuprot tome, dio režima, u prvom redu Demokrate,danas svakodnevno obnavljaju Miloševićev legat – istorijskim revizionizmom, guranjem prijedloga da se ratnim zločincima poput Pavla Bulatovića dodijele ulice, submisivnim odnosom prema promoterima velikosrpskog hegemonizma ili aktima koje se u Hrvatskoj mogu tumačiti kao neprijateljski, kao što je tzv. Rezolucija o Jasenovcu.&nbsp;
Kad iz punih usta govore o pogubnoj politici „bivšega režima“, Demokrate zapravo isključivo misle na epohu od 1997. do 2020. godine, premda je upravo period od 1990. do 1997, godine najmračniji dio novije crnogorske istorije, vrijeme kad se Crnom Gorom upravljalo s kanabea zločinca Slobodana Miloševića, kad je uvučena u tri rata, kad je kriminal zaposio ulice, privreda razorena a društvo inficirano virusom neofašizma.&nbsp;
Ponikli u omladinskom pogonu SNP-a, partije koju je u Crnoj Gori instalirao Milošević, Demokrate se danas s nostalgijom priśećaju toga perioda, čineći s pozicije moći sve da obnove njegove tekovine, što im – zasad, doduše, bez ratova – lijepo polazi za rukom. I danas se, naime, Crnom Gorom upravlja s kanabea beogradskoga autokrate, i danas se crna hronika svakodnevno puni novim „uspjesima“ Demokrata, privreda se razara a virus novofašizma nanovo prijeti da opustoši crnogorsko društvo.
2. Nakon što je tokom 1991. godine Jugoslovenska narodna armija – stavljajući se pod komandu Slobodana Miloševića – vojnom agresijom zapośela gotovo trećinu teritorije Republike Hrvatske, uz razaranje Vukovara, Dubrovnika i brojnih drugih gradova, s okupiranih teritorija djelova śeverne Dalmacije, Like, Banije, Korduna, Slavonije i Baranje proćerano je, po podacima tužilaštva Suda za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije, oko 220.000 građana Hrvatske nesrpskoga porijekla.&nbsp;
U avgustu 1991. godine pod pokroviteljstvom Savjeta ministara Evropske ekonomske zajednice formirana je Arbitražna komisija Mirovne konferencije o Jugoslaviji, poznata pod imenom Badinterova komisija, koja je tako nazvana po njezinom predśedniku Robertu Badinteru, predśedniku Ustavnoga savjeta Francuske. Zadatak Komisije bio je da rješava pravne sporove u vezi s raspadom SFRJ.&nbsp;
Već krajem novembra 1991. godine Badinterova komisija konstatovala je da je SFRJ u procesu raspada, a u mišljenjima koja su uslijedila konstatovana je i nepovredivost granica republika bivše Jugoslavije, čime je otvorena mogućnost da bivše republike, u skladu s mišljenjima koja su formulisana za svaku od njih pojedinačno, ostvare nezavisnost u granicama koje su imale u SFRJ. Sve članice Evropske unije priznale su nezavisnost Hrvatske 15. januara 1992. godine, a hrvatska se zastava 22. maja 1992. godine zavijorila i pred śedištem Ujedinjenih nacija na Ist Riveru.&nbsp;
O marionetskoj paradržavi Republici Srpskoj Krajini, koju je Milošević uspostavio na dijelu teritorije Hrvatske, najbolje govori to što su dva njezina predśednika – Milan Babić i Milan Martić – od strane Međunarodnoga suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije osuđena na višedecenijske kazne za ratne zločine kao dio udruženoga zločinačkoga poduhvata koji je „imao za cilj stvaranje jedinstvene srpske države putem nasilnog ukljanjanja nesrpskog stanovništva koje je nastanjivalo područja pod njegovom kontrolom“. Treći krajiški predśednik Goran Hadžić preminuo je tokom suđenja.&nbsp;
Danas nema nikakve sumnje da je paradržavna tvorevina koja je tri i po godine postojala na trećini teritorije Hrvatske bila instalirana te finansijski i logistički održavana iz Beograda. Uostalom, oficiri Srpske vojske Krajine platu su primali s posebne budžetske linije Vojske Jugoslavije, a učešće Službe državne bezbjednosti Srbije u agresiji dokumentovano je i presudom Međunarodnoga rezidualnog mehanizma (MMKS) za krivične sudove u Hagu tadašnjim čelnicima SDB-a Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću.
Stanišić i Simatović tvorci su tzv. crvenih beretki, jedinice koja je pod njihovom komandom a pod raznim imenima i s različitim lokalnim komandantima učestvovala u agresiji na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.&nbsp;
3. Operacija Oluja legitimna je vojna akcija kojom je jedna međunarodno priznata država obnovila suverenitet na dijelu svoje okupirane teritorije. Sprovedena je nakon što su iscrpljena sredstva za mirno rješavanje spora, budući da je vojni i politički vrh tzv. Republike Srpske Krajine odbio Plan Z-4 koji je srpskoj manjini u Hrvatskoj nudio izuzetno visok stepen autonomije.&nbsp;
Hrvatska danas s pravom obilježava događaj koji joj je omogućio povratak suvereniteta na okupiranim teritorijama u Dalmaciji, Liki, Kordunu i Baniji te omogućio da se otvori proces mirne reintegracije Baranje i Istočne Slavonije. Time je, tri i po godine nakon što je stekla međunarodno priznanje Republika Hrvatska potvrdila svoj teritorijalni integritet, u granicama u kojima je i priznata.&nbsp;
Rezultati operacije bili su povoljni i za Bosnu i Hercegovinu, budući da je bihaćka enklava koja je od proljeća 1992. u izuzetno teškim prilikama opstajala u potpunom okruženju Srpske vojske Krajine i Vojske Republike Srpske, avgusta 1995. prestala biti u neprijateljskome obruču. Tokom operacije Oluja, nažalost, poginuo je legendarni heroj odbrane bihaćkoga džepa – general Izet Nanić. Dok vojni i politički segment operacije nije moguće osporiti, ostaje otvoreno pitanje njezinih demografskih i humanitarnih posljedica. Činjenica je da je najveći dio srpskoga stanovništva tokom operacije napuštio svoje domove.&nbsp;
Po procjeni UN-a riječ je o 150.000 do 200.000 stanovnika. No, isto tako, činjenica je i da je naredbu o evakuaciji stanovništva s prostora śeverne Dalmacije i Like 4. 8. 1995. godine u 16:45 donio tzv. predśednik Republike Milan Martić. Miloševićeva marioneta koja je učestvovala u pobunjivanju srpskoga stanovništva u djelovima Hrvatske, osoba koja je od strane Međunarodnoga tribunala pravosnažno osuđena na 35 godina za ratne zločine nad nesrpskim stanovništvom, potpisala je i naredbu o evakuaciji srpskoga stanovništva, pokrećući tako humanitarnu katastrofu širokih razmjera.&nbsp;
Presudom Međunarodnoga suda za ratne zločine na području bivše Jugoslavije 2012. odbačena je optužnica protiv generala Anta Gotovine i Mladena Markača za učešće u zločinačkome poduhvatu, čime je skinuta hipoteka s Oluje kao organizovane akcije iseljavanja i likvidacije srpskoga stanovništva iz Hrvatske. Brojnim zločinima počinjenim u toku i nakon operacije bavi se hrvatsko pravosuđe.&nbsp;
Do 2012. godine, kad je izrečena oslobađajuća presuda Gotovini i Markaču, za djela protiv imovine, masovno paljenje, ubistva i ratne zločine na sudovima u Republici Hrvatskoj osuđeno je 2380 osoba, no pitanje posljedica operacije zahtijeva puni angažman pravosudnih vlasti na otkrivanju nestalih te procesuiranju zločina.
Ako je Crna Gora danas okrenuta u punom kapacitetu ispunjenju uslova za pristupanje Evropskoj uniji, onda je jedan od ključnih izazova pred kojim se nalazi – suočavanje s prošlošću. Suočavanje s negativnom ulogom države u prvoj polovini 90-ih godina i njezina nedvosmislena osuda jedan je od neophodnih koraka u tome procesu.&nbsp;
No aktuelni režim, zaklanjajući se iza parola o EU integracijama, poseže za suprotnim procesom forsirajući gotovo svakodnevno istorijski revizionizam te relativizaciju ili slavljenje ratnih zločinaca i zločina kao poželjne društvene vrijednosti. U tom poslu svoju podmuklu ulogu igra upravo Miloševićev podmladak okupljen u Demokratama, pa iz toga ugla treba čitati i Krapovićevu odluku da umjesto razvijanja dobrosuśedskih i partnerskih odnosa s Republikom Hrvatskom posegne za ignorisanjem poziva i otvorenim provokacijama.&nbsp;

1084x550

Kako Demokrate obnavljaju legat Slobodana Miloševića

U savremenim demokratskim društvima, sloboda medija podrazumijeva ne samo pravo na izvještavanje, već i obavezu odgovornog, istinitog i etičkog odnosa prema javnoj riječi. Kada se medijski prostor pretvori u poligon za širenje mržnje, targetiranje neistomišljenika i brutalnu propagandu autoritarnih ideologija, tada više ne govorimo o medijima već o propagandnim mehanizmima sa zadatkom da obesmisle istinu, demonizuju kritičko mišljenje i relativizuju osnovna ljudska prava.
Takvu ulogu u Crnoj Gori, već godinama unazad, besprizorno i sistematski obavlja portal IN4S. U proteklim danima, ovaj propagandni servis poznat po agresivnoj promociji velikosrpske i proruske političke agende, orkestrirao je još jedan brutalni napad - ovoga puta na profesora FCJK Adnana Čirgića, predśednika Crnogorskoga PEN centra. Povod za ovu hajku bilo je saopštenje PEN-a kojim se traži poštovanje ljudskih prava bivšeg Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, koji se, prema dostupnim informacijama, nalazi u krajnje teškom zdravstvenom stanju zbog sovjetske prakse tužioca Šoškića i uprave UIKS-a.
Zamjerka koja se Čirgiću i njegovim kolegama stavlja na teret jeste to što se usuđuju da dignu glas protiv institucionalne represije i za poštovanje osnovnih ljudskih prava. IN4S, međutim, u maniru najgorih autoritarnih režima, reaguje upravo onako kako se u prošlosti reagovalo na moralni autoritet: pokušajem njegove kompromitacije, javnim linčom i sistematskom demonizacijom.
Ono što posebno zabrinjava jeste metodologija napada. Tekstovi IN4S-a nijesu puke kritike, oni predstavljaju oblik digitalnog linča, oblikovanog u skladu s obrascima poznatim iz ruskih i srpskih propagandnih brloga: difamacija, ruganje, iskrivljavanje stvarnosti, te organizovana dehumanizacija mete. Ne treba zanemariti ni dugoročnu kampanju protiv FCJK i svih koji se zalažu za crnogorsku jezičku, kulturnu i političku samobitnost, jer za njih, svaki oblik evropske orijentacije i građanske demokratije predstavlja neprijateljsku ideologiju.
Važno je takođe razobličiti iluziju da se ovim sadržajima upravlja isključivo iz krugova koje simbolizuje rektor Božović. Medijski inženjering koji IN4S sprovodi godinama unazad ima jasne političke, ideološke i bezbjednosne korijene, a Gojko Raičević, koji bradom i stomakom stoji iza tehničkog i uređivačkog aparata ovoga glasila, samo je jedan od vidljivih eksponenata tog agenturnog sistema finansiranog od crnih fondova duboke srpske države koja rovari mir na Balkanu. Njegov javni i ideološki profil, izgrađen na ekstremnom nacionalizmu i šovinističkim obrascima, razotkriva prirodu propagande koju IN4S proizvodi.
U tom smislu, IN4S je više od medijske aberacije, on je simptom duboke političke patologije koja ne priznaje pluralizam, ne priznaje ljudska prava, ne priznaje civilizacijski okvir moderne Crne Gore. U njegovim tekstovima ne nalazimo tragove novinarstva, već mehanizme javnog huškanja koje podśeća na najgore propagandne prakse iz XX vijeka. Nije preuveličano povući paralelu sa ozloglašenim Völkischer Beobachterom (da nam se ne naljuti polupismeni g. Simunović iz NSD) nacističkim glasilom koje je označavalo "neprijatelje naroda", pripremajući ih za društvenu i fizičku eliminaciju.
Zato je nužno da se akademska, medijska i civilna zajednica u Crnoj Gori suprotstavi ovakvom govoru mržnje i političkoj instrumentalizaciji medija. Jer ćutnja pred ovakvim pojavama nije neutralnost, to je saučesništvo.
Ako se ne usprotivimo danas, śutra će se ova logika nasilja preseliti i na druge sfere društva, produbljujući polarizaciju i otvarajući prostor za novu autoritarnu regresiju. A cijena koju će društvo platiti za taj istorijski pad biće previsoka.
P. S. Svjetska PEN porodica se prvi put globalno ujedinila kao antifašistička akcija, posredstvom velikana poput Tomasa Mana. I to je očigledno ono što anonimnim autorima još jedne hajke na Adnana Čirgića posebno smeta, demaskirajući njihovu u osnovi fašističku prirodu. Zato im poručujemo - nema te sile koja će PEN centar skrenuti s antifašističke staze niti tog anonimnog huškača koji će ućutkati slobodomisleće građane poput Adnana Čirgića!

Medijska patologija kao instrument političke represije: slučaj IN4S i napad na Adnana Čirgića

Da su deklarativno mediji, a suštinski Vučićeve propagandne BIA ispostave, kontaminirale crnogorski javni prostor, potvrđuju i najnoviji napadi tabloidnih kerbera. Tzv. portal Press, koji formalno uređuje izvjesni Ranko Miljanić, a zapravo je glasilo srpskih agentura, targetira Adnana Čirgića, jer se drznuo da u kolumni iznese mišljenje o progonu Milivoja Katnića.
Da je riječ o polupismenim, ili, češće, elementarno nepismenim fabrikama laži, dokazuje i povezivanje Adnana Čirgića s PNE nvo?! Koliko nam je poznato, takva NVO ne postoji u Crnoj Gori. Istina, postoji Crnogorski PEN centar, čiji je Čirgić predśednik, a čija je obaveza da ukazuje na društvene anomalije. Kao što je obaveza svakog slobodnog građanina Crne Gore.
Jasno je da BIA pseudomedijske ispostave žele ukinuti slobodu govora i mišljenja, i otud fabrikovanje laži i crtanje meta svakom ko nije pod njihovom kontrolom. S istog izvora potekao je juče i "odgovor" Bobanu Batrićeviću, koji je uporednom analizom ukazao na sličnosti Hitlerove Nacionalsocijalističke partije i Nove srpske demokratije. Elem, novoobjavljeni branitelj partije, M. Simunović, jeftinim izvrtanjem teza i onog što u psihologiji zovu projekcijom, pokušao je diskreditovati Bobana Batrićevića. Ovaj Vučićev jurišnik nacističko nasljeđe svoje partije pripisuje Batrićeviću i Crnogorcima. Budući da su to već opšta mjesta i istina koju nije potrebno iznova dokazivati, napominjemo tek toliko da partija čiji su heroji kvislinzi, ratni zločinci i masovne ubice Draža Mihailović, Pavle Đurišić, Ratko Mladić, Radovan Karadžić, a svetitelji Maca Vukojičić, Slobodan Šiljak i kolaborant Joanikije Lipovac, samo u pervertiranoj stvarnosti i paralelnom univerzumu "srpskog sveta" može bilo kome spočitavati vlastiti fašizam.
Ipak, slične hajke i javna targetiranja prije nekoliko dana za posljedicu su imale brutalan fizički napad na Nikolu Jovanovića, predśednika opštine Budva. Stoga, pitamo se je li cilj ovakvih fabrikovanja laži pretvaranje nepodobnih u legitimne mete? I arhitektama i izvođačima prljavih poslova mora biti jasno da je trud uzaludan. Zato, na koncu, da citiramo agenta Simunovića: "Nećete proći". I neće vam proći.

1250x600

BIA žurnalistika

Ne možete biti u koaliciji s ljudima koji slave četnike kao heroje, popove ubice, Slobodana Šiljka, Macu Vukojičića proglašavaju za svetitelje, a onda reći da ste antifašista i doći na spomenik Partizanu borcu da položite cvijeće, da se fotografišete… Pretpostavljam da je to dio političkog marketinga koji u nedjelju, 13. jula, nije prošao - rekao je u centralnoj informativnoj emisiji 24 sata, Televizije E, pisac i kolumnista Đorđe Šćepović dodajući da vjerujem da neće prolaziti ni ubuduće.
Nezadovoljostvo SUBNOR-a zbog rekacije građana, koji su izviždali gradonačelnika Podgorice Sašu Mujovića kod spomenika Partizanu borcu na Gorici, donekle je, kaže Šćepović, razumljivo jer su uložili vrijeme i trud da organizuju događaj povodom Dana državnosti. Ipak, podvlači on, u SUBNOR-u moraju birati partnera prilikom obilježavanja ovako značajnog praznika države.
- Protivprirodni je blud biti u partnerstvu sa ljudima koji poriču sve vrijednosti, ideale 13. jula, antifašizma. Ne možete u sadejstvu sa njima obilježavati taj dan i očekivati da građani na to ćute. Taj famozni zvižduk i onemogućavanje gradonačelnika da govori nije nešto što je bilo planirano, prosto su se građani zatekli na tom mjestu kad je Mujović došao sa svojom pratnjom. Apelovao je predstavnik SUBNOR-a da to nije mjesto za protest. Vjerujem da su građani dovoljno inteligentni da ne mora niko da im govori koje je to mjesto za protest i kad će taj protest izraziti - rekao je Šćepović.
<h2>Crna Gora mora sačuvati antifašističko nasljeđe</h2>
Rekacije građana - da zbog heroja koji počivaju na Gorici ne dozvole da gradonačelnik Podgorice Saša Mujović održi govor pred kamerama glumeći - bile su, kako je rekao, antifašizam.
- Nijesam siguran da on sam nije personifikacija onoga u čemu učestvuje. Jer, ne možete biti u koaliciji s ljudima koji slave četnike kao heroje, popove ubice, Slobodana Šiljka, Macu Vukojičića proglašavaju za svetitelje, a onda reći da ste antifašista i doći na spomenik Partizanu borcu da položite cvijeće i fotografišete… pretpostavljam da je to isto politički marketing, koji nije prošao i vjerujem da neće prolaziti ni ubuduće. Saglasan sam sa Darkom Šukovićem koji je rekao da ne misli da je Mujović fašista, ali ako ste u kolu sa fašizmom, onda treba dobro da se zamislite ko ste, šta ste i gdje vam je mjesto. Sigurno ne kod spomenika Partizanu borcu - istakao je Šćepović.
Reakcije građana, smatra pisac i kolumnista, samo su pokazatelj da se neće pomiriti sa brutalnom, bizarnom revizijom istorije.
- Imali smo scene prije nekoliko dana, uoči dodjele Trinaestojulske nagrade, kad su građani zasuti biber sprejom. Ti ljudi su mirno protestovali, potpuno opravdano. Nakon svega toga aktivirala se ta partijska fabrika laži koja je građane nazvala huliganima, naislnicima, a policiju, koja je očigledno instrument aktuelnog režima, ljudima koji su čuvali državu Crnu Goru i ustavni poredak. To je nonsens - ocijenio je Šćepović.
Uvjeren je da Crna Gora da bi sačuvala svoju državnost, mora sačuvati antifašističko nasljeđe, neprikosnoveni ideal.
- Ljudi koji istinski brane antifašizam nazivaju se braniteljima bivšeg režima… ne možemo pomiriti nikako ratne zločince i antifašizam. Ne možete slaviti Pavla Đurišića i 13. jul, ne može se slaviti Draža Mihailović i bilo koji praznik koji se vezuje za Narodnooslobodilačku borbu. Istorija je davno utvrdila ko je u Drugom svjetskom ratu digao ustanak protiv fašizma, ko je sve vrijeme rata bio antifašista, ko je sarađivao sa okupatorom, koga su nacisti odlikovali - podsjetio je Šćepović.
<h2>Tužilaštvo bi trebalo da se pozabavi dodjelom Trinaestojulske nagrade</h2>
Govoreći o spornoj dodjeli Trinaestojulske nagrade, Šćepović je kazao da su svi koji su dio vlasti - saučesnici u skaredom činu, a Bećir Vuković dobio publicitet, koji ne bi mogao dobiti ni na kakav drugi način.
- Dodjelom te nagrade bi trebalo da se pozabavi tužilaštvo, kad već Ministarstvo kulture skida sa sebe odgovornost, iako je i te kako odgovorno ako kandiduje knjigu bez CIP-a, ISBN broja, štampanu, najvjerovatnije, u nekoj divljoj štampariji. Posrijedi je krivično djelo i Ministarstvo kulture je odgovorno za to što je žiri dobio uopšte takvu knjigu. Sve partije koje se nijesu oglašavale povodom dodjele Trinaeatojulske nagrade samo su deklarativno građanske - rekao je Šćepović.
Vjeruje da nagrada Bećiru Vukoviću nije slučajno dodijeljena, već da je “zaslužio” ne svojom poezijom, već odnosom prema Crnoj Gori, Crnogorcima, Bošnjacima, Hrvatima, Albancima.
- Čovjek ne da se odnosi nedostojno prema Crnoj Gori, nego, ako bismo sad citirali sve što je izgovorio trebalo bi nam nekoliko emisija. Ministarstvo kulture je izdalo jedno saopštenje tek nakon desetak dana od objave da je Vuković dobio nagradu, iz kog se jasno vidi da je pisano na sastanku nekog odbora Demokrata. To je taj rukopis i ta poetika koju ne možete da ne prepoznate, to je rukopis Borisa Bogdanovića i jasno je odakle dolazi ministarka kulture - naglasio je Šćepović.
Podsjetio je da je u svojoj kolumni napisao kako je Želidrag Nikčević bio član žirija koji je dodijelio nagradu Radovanu Karadžiću 1993. godine, a bio je i 2025, kada je dobio Bećir Vuković.
- To nije slučajno! Odjednom se pojavljuje Želidrag Nikčević, koji opet odlučuje o dobitnicima neke nagrade, tako da to jeste magično kruženje devedesetih - zaključio je Šćepović.

Šćepović: Građani se neće pomiriti sa brutalnom i bizarnom revizijom istorije

Nakon <a href="https://etv.me/hronika/marunovic-protjeran-iz-srbije-bia-ga-sprovodi-ka-granici">vijesti</a> o brutalnoj demonstraciji terora Vučićeva režima nad rediteljem Danilom Marunovićem, teško je odrediti je li grđa ćutnja prvih adresa vlasti u Crnoj Gori ili ono što je udrobljeno kroz saopštenja Ministarstva kulture.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 66.6%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fmkm-postupanje-prema-marunovicu-moglo-je-biti-motivisano-njegovim-javnim-izrazavanjem-stavova&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Dok bajagi upozorava na pravo slobode govora, Ministarstvo konstatuje da je „postupanje“ prema Marunoviću „moglo biti“ motivisano njegovim javnim djelovanjem. Privođenje, hapšenje, višesatno ispitivanje agenata BIA-e te konačno proćerivanje Marunovića iz Srbije Ministarstvo kulture Crne Gore tretira kao „postupanje“, pa još goneta kako je to „moglo biti“ motivisano javno iznešenom kritičkom riječju Danila Marunovića iako je povod za „postupanje“ više nego jasan.
Da se područno crnogorsko ministarstvo kulture boji ne samo beogradske centrale no i svoje śeni, vidi se u drugome dijelu saopštenja po principu: što ga brani kad ga ne odbrani. „Istovremeno, kao javni akteri, svi imamo odgovornost da u svom izražavanju vodimo računa o međusobnom poštovanju, ma koliko različiti naši stavovi bili“.
Po tolkovanju „našega“ ministarstva, koje ističe „temeljni značaj slobode mišljenja i izražavanja kao univerzalnih demokratskih vrijednosti koje čine osnov svake savremene i odgovorne države“, nije BIA ni kriva toliko koliko Marunović nije vodio računa o „međusobnom poštovanju“. Znate već ono: neko je silovao ženu jer joj je suknja bila prekratka; ali možda on i nije toliko nasilnik koliko ona nije vodila računa o „međusobnom poštovanju“.
Neupućeni bi na osnovu ovih kratkih informacija o skarednoj odbrani crnogorskoga kulturnog stvaraoca od strane crnogorskoga ministarstva kulture mogao pomisliti da se to ministarstvo svojom odbranom srozalo do dna.
No da je dno iz dana u dan sve niže, uvjeravamo se svakodnevno. Viđeli smo to i prethodnih dana kad ista ministrica nije ni trepnula na poimenično napadanje i dehumanizaciju novinara bez ikakva osnova od strane njezina partijskog ideologa Bogdanovića.

Naše „kulturno“ zastiđe

Skandalozno hapšenje Danila Marunovića, crnogorskoga umjetnika i kolumniste koji je prepoznat kao jedan od kritičara politike Srpskoga sveta, jasan je pokazatelj svima da Vučićev režim koji je zarobio državu Srbiju predstavlja neprijatelja građanskoj i evropskoj Crnoj Gori.
U današnju Srbiju dobrodošli su samo Vučićevi seizi i poltroni koji od Crne Gore nastoje napraviti od svijeta izolovanu i ekonomski opustošenu kolonijalnu teritoriju u kojoj će moći bez ikakvih smetnji sprovoditi svoju genocidnu politiku istrebljenja svega što se ne uklapa u standarde velikosrpskog fašizma.
I aktuelni pokušaji zabrane javnih okupljanja, gašenja FCJK te crtanje meta nepoćudnim novinarima, dokumentuju da se metode beogradskog autokrate i u Crnoj Gori od strane njegovih marioneta pokušavaju instalirati kako bi se slomili posljednji punktovi otpora despotiji. Koliko śutra nasilno privođenje umjetnika i kritičara vlasti mogla bi postati i crnogorska svakodnevica.
Pozivamo crnogorsku vlast, makar onaj njen dio koji još uvijek ima potrebu da bar glumi pred domaćom i stranom javnošću da Crnu Goru doživljava kao suverenu državu, da zaštiti Danila Marunovića pred besprizornim ponašanjem srpskih bezbjednosnih službi.

Generalna proba diktature

Oni koji su blokirali državu sad drakonskim zakonskim mjerama namjeravaju odblokirati saobraćajnice. Ne može se reći da je iznenađujuća namjera vlasti o, kako su izvijestili mediji, oštrim kaznama koje su suštinski usmjerene prema Cetinjanima i drugim građanima koji mjesecima traže pravdu za svoje ranjene i ubijene.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 66.6369%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fcetinjani-necete-nas-posenuti-sa-krusevog-zdrijela-visinom-kazni&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
To je još jedna poruka prvoga pendreka Crne Gore, i to ovoga puta prijeteća, da se vratimo „normalnome životu“. Životu u kojem je normalno da vlast ćuti pred brojnim pitanjima koja im je uputila javnost povodom nerasvijetljenih masovnih ubistava na Cetinju.
Vlast koja je zatvorila sve saobraćajnice, izbrisala Crnu Goru s turističke mape svijeta, koja je zatvorila i nebo iznad Crne Gore, koja je bagerima razgrtala put kojim je nasilno trebalo da prođe crkveni poglavar tuđe države itd. - takva vlast sad želi visokim novčanim kaznama oćerati s ulice one koji pravdu traže baš tu, na ulici, jer u institucijama pravde za Crnogorce nema.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fcgp-ko-ima-pravo-da-porodici-zrtava-zabrani-da-trazi-odgovornost-i-misli-da-cemo-pognuti-glavu-dok-se-uvodi-policijska-drzava-kroz-izmjene-zakona&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Pozivamo vlast da se dozove pameti i da najavljenim mjerama ne demonstrira silu, jer novčanim kaznama ne mogu zastrašiti one koji su izgubili svoje najdraže. Ne okupljaju se građani na Kruševu ždrijelu iz hobija, ni da bi posmatrali zalazak sunca dok kolone automobila čekaju. Oni su tu da pošalju poruku da se neće vratiti normalnome životu koji nam nudi ova vlast.
Pozivamo i opoziciju da se konačno suoči s brutalnošću kojom vlast uništava sve što je bilo vrijedno u ovoj zemlji i da toj brutalnosti pruži odgovor kakav se od njih već punih pet godina očekuje.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fzirojevic-predlozene-izmjene-zakona-o-javnim-okupljanjima-korak-ka-policijskoj-drzavi&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Kako režim trenira strogoću

Tek što su portali objavili vijest da je član SEP-a počinio razbojništvo, javili su se čuvari kolektivne savjesti i morala. Zorom ranom oglasile su se Demokrate da još jednom potvrde svoju poslovičnu amoralnost.
Promptno reagovanje na razbojništvo koje se dogodilo sinoć, ova amoralna papagajska skupina naslovila je „Ne iznenađuje to što je neko s Markovićeve liste uhapšen zbog razbojništva“.
Koliko je duboko dno koje kopaju Demokrate? I jesu li oni zapravo dokaz da i dno ima svoj podrum? Ko god je prekršio zakon mora snositi posljedice za svoje nedjelo. Ako zakon još uvijek postoji u Crnoj Gori. Ako ga avgustovski spasitelji nijesu toliko apstrahovali da ćete prije rukama uhvatiti vazduh, negoli svjedočiti poznaniju prava. Elem, razbojništvima i ostalim krivičnim djelima valjda bi trebalo da se bave institucije, a ne političke partije. I to one koje na to imaju najmanje prava. Ali, ko o čemu lučka prodavačica ljubavi o časti i poštenju.
Nedavno je blizak srodnik i tjelohranitelj Andrije Mandića, iz službenog vozila, pucao u dvojicu ljudi. Bar su tako objavili mediji, a sud odredio pritvor. Demokrate do danas nijesu ni guknule o ovom slučaju, ali su s prvim kokotom u svojim partijskim ćelijama napisali saopštenje o događaju starom nekoliko sati.
A ako se vratimo u 2021. godinu tamo ćemo zateći visokog funkcinonera Demokrata, koji je optužen za fotografisanje maloljetnice. A godinu kasnije isti je osuđen na dva mjeseca kućnog zatvora. Fotograf Janko je u vremenu kad je počinio ovo gnusno djelo bio direktor lokalne Uprave prihoda. Direktor kojeg je u direktora proizvela partija koja se bori protiv partitokratije. Demokrate, čiji je perverzni i osuđeni Janko Stavljenić bio istaknuti funkcioner ne da nijesu osudile svog vojnika, već su ga branili od zlonamjerne javnosti i zakulisnih radnji, raznih službi, DPS-a i drugih arhineprijatelja Demokrata. Nakon što je javnost s pravom pitala Demokrate da li su cijeli slučaj pokušali da zataškaju, uslijedio je tradicionalni odgovor Bečića i Bogdanovića:
„Bestidne laži koje plasiraju partijski mediji ne zaslužuju bilo kakav osvrt”, kratko je kazao predsjednik Demokrata Aleksa Bečić.
„Bestidne, ogavne i monstruozne laži DPS-ovih medija“, odgovorio je porukom Bogdanović.
Budući da je Bečić osvjedočeni prepisivač, uporednom analizom ova dva komentara, mogli bismo gotovo sa sigurnošću zaključiti da je čak i ovo prepisao. A Bogdanović je nastavio da do u beskonačno reciklira sebe i svoje imbecilne mantre. Čak i kad funkcioner Demokrata biva optužen za pedofiliju, kriv je niko drugi do DPS. Godinama kasnije ništa se ne mijenja. Lekcije o moralu drže oni čiji su istaknuti članovi osuđeni za fotografisanje maloljetnica, lekcije o moralu drže junaci SKY prepiski, lekcije o moralu drže oni koji ćute kad najbliži srodnik koalicionog partnera iz službenog automobila puca u ljude. I to je sve što treba znati o Demokratama.

Demokrate i moral

Kad se avgusta 2020. u Crnoj Gori dogodila mantijaška kontrarevolucija, niko nije ni slutio da će se pet godina kasnije Crna Gora daviti u živom blatu, s glavom jedva iznad površine. Zar je iko mogao i pretpostaviti da će crkvena alternativa, koja je preuzela vlast, Crnu Goru odvesti do ivice ambisa? Do srca tame? Avaj, zapravo jeste. Svako ko nije bio zaslijepljen patologijom mržnje prema jednoj partiji i njenom lideru. Svako ko nije zarad vlastitih interesa lagao da je čak i vladavina klerofašizma i mraka srednjeg vijeka bolja od režima koji je pao 2020.
Da se po ko zna koji put razumijemo – nije žalost što je pao režim ogrezao u korupciji i drugim anomalijama, ali jeste što je nakon takvog uspostavljen režim šovinizma, korupcije, partitokratije i svega lošeg što vam pada na pamet. I što su nam mudri i pravedni pokušali prodati m… za bubrege, govoreći kako je sve bolje od onoga što je bilo. Da li je? Kad čujete, recimo, Demokrate, koje neumorno kevću o „DPS nasljeđu“, kojim poput jorgana nastoje pokriti svaku svoju svinjariju, shvatite da ipak donekle govore istinu. Jeste, Demokrate i istina ne mogu u isti kontekst, ali u ovom slučaju semantika opravdava fantastiku u kojoj Demokrate i istina koegzistiraju. Naravno, ne u onom značenju koje joj oni pripisuju. Famozna sintagma „DPS nasljeđe“ može se odnositi jedino na ono što su avgustovski revolucionari danonoćno kritikovali, usta punih pravde, a onda usavršili i ljestvicu podigli toliko visoko, da im DPS ni u svojim najgorim i najbestijalnijim vremenima ne bi mogao izaći na megdan.
Masovna partijska zapošljavanja, revanšizam, nepotizam, kriminal, izdaja i prodaja Crne Gore, nasljeđe su o kojem će govoriti oni koji dođu nakon aktuelnog režima. Zato, koliko god gledali u predio, shvatićemo da je „predio ipak ružan, i da naše oko nije rđavo“. Jer, kako objasniti sva ludila minulih godina? Između svega ostalog, kako objasniti smjenu preko 240 direktora, i to u jednom danu?! Ministarka Vesna Bratić tad je na giljotini gole mržnje odrubila više od 240 glava. Ako se ne varam dosad je śeča glava koje štrče Državu koštala 400 hiljada eura. A još će da košta. Ali, tako vam je to s glavama i giljotinama.
Sve ono što se događalo, i što se događa, mogli bismo nazvati i Crnogorskom buržoaskom revolucijom. Istina, banalnom replikom one francuske, ali po metodama revolucijom koja bi mogla biti inkarnacija one iz 1789. Nijesmo imali Robespjera, ali jesmo Dritana Abazovića i njegove partijske jurišnike. Partijska politika i partijska namještenja nijesu novost, tome smo svjedočili od ranih 90-ih. Ipak, bahatost i beskrupulozna demonstracija moći svoju renesansu doživljavaju 2020. S jednom bitnom razlikom u odnosu na bivši režim – nacionalna diskriminacija živi punim plućima. DPS i partneri su ipak bili skloniji partijskoj diskriminaciji. Da je tako najplastičnije ilustruju svi oni konvertiti, koji su se iz štaba DPS-a i ostalih partija bivšega režima najednom obreli u postelji nove vlasti. Probudili u zagrljaju novog režima.
Dakle, nekad Srbi s partijskom knjižicom jedne partije, danas takođe Srbi, ali s kudikamo drugačijom legitimacijom. I zbilja, kad ovih dana čitamo o novim giljotinama u crnogorskim institucijama, ne možemo se oteti utisku da je Maksimiljan Robespjer među nama. Oni koji su kidali glave na giljotini vlasti, danas ridaju nad svojim udesima. Kojekakvi direktori muzeja, galerija, škola, i ostalih trofeja revolucije, danas govore o „odmazdi onih kojima je cilj da vladaju nerad i javašluk“. Zaista? Glava biva mudrija kad se nađe ispod noža?
Ista glava koja je političkom odmazdom pośekla neke druge glave. Istim nožem. Ista glava koja je u direktorsku fotelju zaśela partijskom raspodjelom osvojenog plijena. O, da, uvijek je osvajan plijen. Bajke o osvajanju demokratije i slobode više niko ne kupuje u knjižarama. Čak ni oni koji su glasali za osvajače. Zato, suze sinova i šćeri razmetnih ne diraju ničija srca. A što tek reći na Abazovićevo: „Nećemo dozvoliti da postanemo građani bez zemlje. Branićemo svaki pedalj Crne Gore“. Što kazati kad čujete licemjera koji je prodao svaki pedalj zemlje koju bi danas da brani? Od koga? Svojih saveznika u razaranju Crne Gore? I hoće li svaki pedalj zemlje koju je izdao braniti s vlasnikom tabloida (koji je osnivan novcem DPS-a, a onda bio medijski sponzor tzv. litija), koji privatnim avionom u inozemstvo putuje s „tajkunima režima“ protiv kojeg se borio do zadnje kapi krvi? Usput se družeći s Deripaskom, koji je u tabloidu Lovca na zmajeve bio strašna babaroga i zlo lice s naslovnice. Hoće li sad naslovnica ovoga tabloida osvanuti s pitanjem „Ko putuje o trošku Države?“ I tako godinama, do konačnog odgovora?
Ako ovakvi lažni, do kosti pokvareni i bizarni likovi opet prevare Crnogorce, onda nije do njih. Onda smo sve ovo i zaslužili.

Crnogorska buržoaska revolucija

Susjedi Rusije pripremaju se za nekoliko nervoznih dana dok Kremlj, zajedno sa svojim saveznikom Bjelorusijom, održava vojne vježbe Zapad 2025 – prve od pune invazije na Ukrajinu u februaru 2022. godine. Manervi će se održavati od 12. do 16. septembra, a dio njih biće izveden u neposrednoj blizini Poljske i Litvanije, dok Kremlj uvježbava scenario mogućeg sukoba sa NATO snagama. - Moramo ozbiljno shvatiti vježbe koje se održavaju u blizini granica NATO-a i EU; i susjedne zemlje i sam NATO pristupaju im s najvećom ozbiljnošću - rekao je zamjenik ministra odbrane Litvanije Tomas Godljauskas.&nbsp; - Litvanija i naši saveznici su spremni, ujedinjeni i pažljivo prate razvoj događaja, spremni da reaguju ako bude potrebno – dodao je. Kao odgovor, zemlje NATO-a koje graniče s Rusijom održavaju svoje vojne vježbe. Tarasis 25 okuplja deset sjevernoevropskih članica NATO-a, dok će Litvanija sprovesti sopstvenu nacionalnu vježbu odbrane pod nazivom Gromoviti udar. Poljska ove sedmice organizuje vojnu vježbu Gvozdeni branilac-25, uz učešće 30.000 vojnika.&nbsp; - Poljska će odgovoriti na vježbe Zapad 2025… na odgovarajući način sa poljske strane - izjavio je zamjenik ministra odbrane Čežari Tomčik za poljski RMF.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250908110940_b201ff7432bb3826c5152751cd98a3fed622b0abf9c0efc53e9c49596e5a02b7.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250908110940_b201ff7432bb3826c5152751cd98a3fed622b0abf9c0efc53e9c49596e5a02b7" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Gvozdeni branilac"> <figcaption>Poljska ove sedmice održava Gvozdeni branilac-25, uz učešće 30.000 vojnika(Photo: Toms Kalnins/EPA)</figcaption> </figure>  Rusija izvodi vježbe Zapad otprilike svake četiri godine još od 1999, a nervoza koja ih prati postala je svojevrsna tradicija. Iako se formalno vode kao odbrambene, vježba iz 2009. simulirala je nuklearni napad na Varšavu, dok je Zapad 2021 doveo do masovnog nagomilavanja ruskih snaga u Bjelorusiji, koje su nekoliko mjeseci kasnije iskorišćene za napad na Ukrajinu. Kako raste zabrinutost u NATO-u da bi Rusija mogla proširiti rat u Ukrajini napadom na neku od članica Alijanse – moguće u baltičkom regionu – Alijansa pažljivo prati da li će Zapad 2025 otkriti naznake buduće ruske ofanzive, rekao je Tomas Janelijunas, profesor na Institutu za međunarodne odnose i političke nauke Univerziteta u Vilnjusu. Zapadni posmatrači koristiće Zapad da procijene spremnost ruske vojske tri godine nakon napada na Ukrajinu – rata koji je Rusiju koštao više od milion žrtava i ogromnih količina uništene opreme, ali je istovremeno ubrzao razvoj ratne ekonomije. - NATO veoma pažljivo prati vojne aktivnosti Rusije. Ne vidimo neposrednu vojnu prijetnju protiv bilo koje članice NATO-a. Ipak, ostajemo budni - navedeno je u pisanom komentaru Alijanse. Organizatori Zapada tvrde da vježbe neće premašiti 13.000 učesnika, a Bjelorusija je saopštila da poziva posmatrače iz NATO zemalja, kao i iz Organizacije za bezbjednost i saradnju u Evropi (OEBS). Ruske i bjeloruske trupe takođe će uvježbavati planiranje upotrebe raketnih sistema Orešnik, sposobnih da nose nuklearne bojeve glave. Rusija u isto vrijeme izvodi još tri odvojene vježbe sa državama članicama Organizacije ugovora o kolektivnoj bezbjednosti (ODKB) – čime se prikriva stvarni obim manevra, navodi Njemačko vijeće za spoljne odnose. (Članice ODKB-a su Rusija, Bjelorusija, Jermenija, Kazahstan, Kirgistan i Tadžikistan.) - Scenariji ovih vježbi trebalo bi da pokažu kakav tip ratovanja Rusija priprema protiv Zapada - stoji u saopštenju. Vježba Zapad obuhvatiće ruske vojne okruge Moskvu i Lenjingrad, Kalinjingradsku enklavu, Arktik, Baltičko i Barencovo more, kao i Bjelorusiju. Dio manevara – kod bjeloruskog sela Goža i u kalinjingradskom Dobrovoljsku – biće izveden svega nekoliko desetina kilometara od Poljske i Litvanije. Trupe će takođe biti raspoređene s obje strane Suvalskog prolaza, koridora od 70 kilometara između Bjelorusije i Kalinjingrada, koji se široko smatra jednom od najslabijih tačaka odbrane Evrope. Litvanska vojna obavještajna služba procjenjuje da će u Zapadu učestvovati do 30.000 vojnika – znatno manje nego 2021, kada je broj učesnika iznosio oko 200.000. To je daleko od potrebnog obima za napad na neku NATO članicu, posebno dok rat u Ukrajini traje, istakao je Janelijunas. <h2>Rizik od eskalacije</h2> Moskva bi, međutim, mogla iskoristiti vježbe da testira reakciju NATO-a na provokacije poput narušavanja vazdušnog prostora, sajber napada ili čak sabotaže civilne infrastrukture – procjenjujući koliko brzo saveznici reaguju i da li odgovornost pripisuju Rusiji. To povećava rizik od eskalacije. - Potpuno je moguće da se određeni istovremeni signali protumače kao stvarni napad na zemlje NATO-a - rekao je Janelijunas.&nbsp; - Treba shvatiti jednostavnu činjenicu: tokom vojnih vježbi, kada je naoružanje spremno… često je teško razlikovati simulaciju od stvarne vojne akcije – dodaje on. Ali, Godljauskas je kazao da Litvanija zna razlikovati prijetnje.&nbsp; - Imamo kapacitet da posmatramo i reagujemo, kao i da razlikujemo slučajni incident od prave prijetnje - naveo je on. Uprkos tome, Godljauskas je dodao da je nerealno očekivati nultu vjerovatnoću narušavanja vazdušnog prostora. Dva drona su u julu ušla u litvanski vazdušni prostor iz pravca Bjelorusije, a zemlja je nedavno zatvorila svoje nebo uz granicu s Bjelorusijom do 1. oktobra.

Istočno krilo NATO-a u pripravnosti zbog ruskih vojnih vježbi

Generalni sekretar Pokreta Evropa sad i potpredsjednika Skupštine Crne Gore Boris Pejović saopštio je da očigledno ni činjenica da je do sada aktuelna Vlada zatvorila više pregovaračkih poglavlja od svih prethodnih zajedno, ne demotiviše određene političke partije iz opozicije, te njima bliske analitičare i lobiste da nameću utisak kako ipak nije onako kako svi zaključujemo na osnovu egzaktnih činjenica i izjava evropskih zvaničnika.
- Da je Crna Gora danas zemlja koja je najbliža punopravnom članstvu u EU tvrde svi relevantni faktori za proces proširenja, uključujući i evropsku komesarku Martu Kos - ističe Pejović.&nbsp;
Danas, prema njegovim riječima, dinamiku evropskog puta kritikuju oni koji su zatvorili svega tri pregovaračka poglavlja dok su bili na vlasti u više mandata, uključujući i period nakon 2020. godine i formiranje 43. Vlade, koja je sačinjena i podržana od današnje opozicije da navodno deblokira evropski put, a dobili smo potpunu paralizu institucija.
- Dok sa jedne strane imamo infantilan pokušaj da se relativizuje realnost, sa druge strane očekuje se da do kraja godine Crna Gora zatvori još pet pregovaračkih poglavlja - zaključuje Pejović.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 66.6667%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fpicula-sa-cetnickim-vojvodama-se-ne-ulazi-u-eu-bili-oni-zivi-ili-ne&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Pejović: Ni strani analitičari i lobisti opozicije ne odustaju od izokretanja činjenica uprkos stavovima EU

Time što se fim ,,Roda” izmjestio u Crnogorsku kinoteku, gdje je sinoć prikazan, pokazao je slabost institucija, jer nije bilo garancija od Uprave policije, niti od donosilaca odluka da je bezbjedno da se taj film glada na ulici - rekla je gostujući u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, predstavnica Centra za građansko obrazovanje Sara Čabarkapa.
Prekidanje filma ,,Roda” na Džada Film Festu nije izolovan incident, kaže Čabarkapa, jer se već u maju počelo sa veličanjem lika i djela ratnog zločinca Pavla Đurišića, nastavilo se tokom ljeta, dodaje ona, i na kraju je cijelo ljeto bilo obilježeno incidentima.
- Ne možemo govoriti o izlolovanim incidentima, a ono o čemu moramo govoriti jeste da je izostala prava reakcija institucija. Mi iz civilnog sektora smo na to ukazivali kada se sve ovo i prethodnih mjeseci dešavalo, tražili smo reakciju institucija, a ona se nije desila. Kada nema reakcije institucija to se uvijek doživi kao prećutno odobravanje, zbog toga se ovo i dalje nastavlja - rekla je Čabarkapa.
Važno je, ističe Čabarkapa, podsjetiti da je albanski jezik - jezik u službenoj upotrebi prema Ustavu Crne Gore, a da albanska zajednica čini barem pet odsto stanovništva Crne Gore. Podsjeća i da se svakoga dana u Crnoj Gori izvodi u školama različita nastava na albanskom jeziku.
- Albanski jezik je jezik ove države i to da se ta netrpeljivost sa nekakvih političkih, dnevno političkih tema, zapravo prenijela i na ulice i da film ne može biti pogledan zato što je na jednom od naših jezika, to bi trebalo da bude alarm za sve donosioce odluka. Nijesam sigurna da je bio, jer mi nijesmo dobili nikakvu reakciju od gradonačelnika Podgorice, od premijera Milojka Spajića, imali smo neku vrstu reakcije od predsjednika Crne Gore, koji je sinoć pogledao film, ali svakako to je moglo biti urađeno možda i prvog dana, sa nekom malo oštrijom osudom svega što se zapravo desilo na toj projekciji - istakla je Čabarkapa.
Poručuje je da je najzabrinjavajući izostanak policijske reakcije, jer je na tom prikazivanju bilo pripadnika policije koji, kako tvrdi, nijesu reagovali.
- Ovakvi incidenti se dešavaju i u drugim zemljama, nije naša zemlja posebna zbog toga, ali u drugim državama se reaguje, ne dozvoljava se da grupa nekih nacionalista određuje šta može da se dešava u zemlji, a šta ne može. &nbsp;To je crnogorski film, većinska produkcija je iz Crne Gore, režiser je rođen u Crnoj Gori, radnja filma se dešava u Crnoj Gori, to je po svemu naš film, koji neko doživljava kao ne samo strani, nego neprihvatljiv, zbog toga što je na jeziku koji je jedan od jezika u Ustavu Crne Gore - naglasila je Čabarkapa.
Gošća Televizije E se osvrnula na gotovo svakodnevne primjere vršnjačkog nasilja i nasilja uopšte i podsjetila da je evidentan porast nasilja u društvu, koji u stopu prati i, dodaje ona, porast nacionalizma.
Podsjetila je da se u školama dešavaju nacionalistički incidenti, a jedan takav slučaj izviđa OT u Baru, zbog učenika koji je u O.Š.,,Meksiko” pjevao ,,nož, žica, Srebrenica”.
- Što se tiče nasilja i onoga što se dešava u školama tome smo svjedočili prethodne nedjelje, budući da je počela školska godina, pa su počeli i takvi incidenti. I tu imamo isti problem kada je riječ o institucijama, toliko se često ponavlja vršnjačko nasilje, toliko često čitamo o tome u medijima i onda se postavlja pitanje koliko je toga što mi ne čitamo u medijima, odavno je već bilo vrijeme da naše institucije na to reaguju. Za takav problem u društvu mora postojati nekakav širi dijalog - zaključila je Čabarkapa.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2F7jiQclZ6H5s%3Fsi%3DXJcYHTFXV1lT6b41&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Čabarkapa: U Crnoj Gori nije bezbjedno gledati crnogorski film na jednom od jezika Ustava Crne Gore, u drugim državama se ne dozvoljava grupi nacionalista da određuju šta može

U želji da uguši višemjesečne proteste u Srbiji, autokratski predsjednik Aleksandar Vučić je krenuo silom i na sve one koji žele da profesionalno rade svoj posao i na kritički nastrojene državne službenike, a više ne štedi ni uvrede na račun zvaničnika Evropske unije, piše austrijski Štandard.
Dnevnik piše da je u petak uveče u Novom Sadu srpska policija ponovo primijenila "ekstremnu silu" protiv mirnih demonstranata, a da su još i prije protesta ministarstvo unutrašnjih poslova i tabloidi najavili da su mogući "sukobi sa demonstrantima".
- U Srbiji se već duže vrijeme podozrijjeva da nasilju skloni pojedinci namjerno potkopavaju mirne proteste. U petak je grupa od oko 20 maskiranih osoba počela da baca kamenice i petarde na policajce. Policija, međutim, nije izolovala tu grupu, nego je krenula na građane, porodice i stariji ljudi du bježali od pendreka - piše dnevnik.
List navodi da su uhapšene i dvije novinarke, iako su se legitimisale kao predstavnice medija. Takvo ekstremno policijsko nasilje u Srbiji, prema pisanju Štandarda, traje već nedjeljama i "režim očigledno pokušava da zastraši i diskredituje demonstrante".
Austrijski dnevnik piše da je Vučić na konferenciji za novinare i poslanike Evropskog parlamenta koji su doputovali u Novi Sad da bi prisustvovali protestima, vrijeđao nazivajući ih "ološem Evropske unije koji je došao da bi uništio Srbiju".&nbsp;
"Poštujem Ursulu fon der Lajen, ali najgori evropski ološ je doputovao u Novi Sad da podrži nasilje".
- Vučićev režim trenutno sasvim očigledno vodi protivofanzivu, dok demonstranti traže da se što prije održe izbori. Ličnosti koje odbijaju da služe režimu, i umjesto toga se pridržavaju profesionalne etike u obavljanju posla, dospijevaju pod pritisak - piše dnevnik.
Kao najnoviji primjer, <a href="https://n1info.rs/search/?query=%C5%A1tandard" target="_blank">Štandard</a> navodi slučaj komandatna Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) Spasoja Vulevića, koji je otpušten i mora u penziju jer je odbio da suprotno avilima angažuje svoju jedinicu protiv demonstranata i da je pretvori u pretorijanskiu gardu režima.
- To otpuštanje samo je deo veće akcije čišćenja" u srpskoj policiji - piše Štandard, pozivajući se i na pisanje nezavisnih medija u Srbiji.

Štandard: Vučić krenuo u nasilni obračun sa demonstrantima i svima koji odbijaju da služe režimu

Ima tu neke lude simbolike da aktuelna crnogorska vlast padne baš na kolektoru. Možete vjerovati u sudbinu, možete biti zagovornici da se sve na ovom svijetu dešava sasvim slučajno i bez nekog reda i pravila, ali nikako ne možete biti ravnodušni prema situaciji da će pored svih razlika u stavovima, svađa I sukoba, netrpeljivosti, zaklinjanja nad svetinjama da neće nikada jedni sa drugima – najvjerovatnije pasti na sanitanom otpadu i fekalnim vodama.
Već se duže vrijeme među konstituentima, kako lokalne tako i državne, vlasti lome koplja oko toga đe će, da li će, i hoće li se kolektor graditi na teritoriji zetskog Botuna. Jedni su u svojim predizbornim nastupima čvrsto obećali svojim biračima da će se kolektor graditi u Botunu, dok su drugi još čvršće, Ostoga im, obećali da neće. To je ono šta su kazali lakovjernim glasačima, no izgleda da je tikva pukla kada su se našli pred evropskim zvaničnicima, nimalo naivnima, i zajednički obećali da hoće.
Dakle, jedni su lagali, ili birače ili evropske izaslanike, dok su ovi drugi lagali samo koalicione pratnere prije nego li su im ovi prvi dali podršku za formiranje vlasti.
U ovoj situaciji samo je laž konstanta, sve ostalo su nijanse sive. Jer kako ono bješe – laž je nacionalni interes.
I sve bi bilo ok, makar još neko vrijeme, da PES-ovci nisu javno progovorili o tome kako su svi dali čvrsta obećanja Evropskoj uniji da će ovaj ekološki problem, koji blokira jedno od najizazovnijih poglavlja o životnoj sredini, biti riješen. Evropi je, izgleda, napokon dosta praznih deklarativnih zalaganja za EU vrijednosti i standarde pa sada hoće i konkretne poteze. Ni oni im više ništa ne vjeruju na riječ.
Vlada Milojka Spajića je pokušala da sve ovo provuče na mala vrata, tako što je izmjene planske dokumentacije izglasala na jednoj od mnogih telefonskih sjednica. Sjetimo se se da je jedno od sijaset neispunjenih obećanja aktualnog premijera bilo i da će sve sjednice najvećeg organa izvršne vlasti biti javne i trasnparentane, na način što će se sve direktno prenositi. Od svega toga dobili smo online lajkove ministara na predloge zakona, izmjene planova i mnoga druga izjašnjenja iz njihovog domena.&nbsp;
Zli jezici govore da su vladina zasjedanja rađena na ovaj način jer u sali za sastanke prosto nema dovoljno stolica da svi ministri, potpredsjenici, Prvi potpredsjednik i premijer sjednu. Drugi, pak, kažu da je razlog u tome što je ovako mnogo sigurnije jer među ministrima vlada tolika ljubav i međusobno uvažavanje da je pametnije da se ne srijeću i gledaju u oči.
Bilo kako bilo, strateški urbanistički plan je usvojen, prvi put u istoriji parlamentarnih demokratija bez dana javne rasprave, bez konsultovanja struke, krijući, pod okriljem internetske tmine.
I, dok su jedni lajkovali i bez trunke lične i profesionalne odgovornosti sve spakovali preko noći, dvojica, koji nisu članovi vlade, našli su se u čudu.
Jedan je gradonačelnik Podgorice Saša Mujović, a drugi predsjednik DNP-a, Zećanin Milan Knežević.&nbsp;
Prvi je mislio da će mandat u fotelji prvog administrativca grada proći sa nekoliko plastičnih čunjeva na bulevarima, desetak metara prekopane ulice Vojislavljevića, par crkava, jednom srušenom džamijom, jednom pravoslavnom gimnazijom, uz par stambenih zgrada ako ga Zabjelčani ne provale (a jesu) - i bez nekih većih trzavica i kapitalnih investicija.&nbsp;
Umjesto toga, po njega sasvim neočekivano, funkcija je počela da traži i odgovornost. Iako je istu pokušao u ovom slučaju, nevješto, prebaciti na Agenciju za životnu sredinu, po starom oprobanom sistemu – muko moja pređi na drugoga, ili ne bi se ja tu nešto miješao – nije prošlo.&nbsp;
Dosjetili se koalicioni partneri da to tako neće moći pa ga ucjenili jedinim do čega mu je stalo, a nije dobrobit građna Podgorice - foteljom. Optužbe su otišle čak do nivoa ličnih uvreda, prijetnji tužbama, i onim šta im je najmilije u vokabularu kada ne znaju šta bi drugo moglo – optužbama za organizovani kriminal. Još da je tu Milo kao nekada - sreći ne bilo kraja. Ovako moraju jedni na druge.
I, dok su se, sudeći po otpužbama Milana Kneževića, podgoričke fekalije kriminalno udružile u zločinački čin protiv njega i njegovih istomišljenika, on lično, poput Mujovića, takođe prvi put, osjeća teret sudjelovanja u vlasti. Vrijeme lagodnog poslaničkog djelovanja u državnoj Skupštini je izgleda daleko iza njega.&nbsp;
Bilo je sasvim lijepo izigravati žrtvu režima, pajaca koji baci po koju pošalicu, skepa neku pjesmu-rugalicu, i voditi politički život bez ikakve odgovornosti za bilo šta. Sada više neće moći tako. Neće moći svojim Zećanima pričati jednu, koalicionim partnerima drugu, EU treću, a Vučiću neku sasvim desetu priču. Došlo je vrijeme da se pokaže nešto i na djelu.&nbsp;
Hoće li, ostaje da vidimo. Ako je suditi po njegovim dosadašnjim obećanjima, praznim prijetnjama, zaklinjanjima u svetinje i druga čudesa - neće. Što bi narod rekao - nisi nas Milane na to navikao. Jedino što se za njega čini kao idelano rješenje jeste da - poput nedavnog predloga da Vučićevoj ingeniznoj državičkoj veličini pokloni aerodrome i prugu - pokloni i kolektor. Od koga mu je - dobro mu. A i nekako bi mu i pristajalo.
Prođe avgust, prođe i ljeto, prođe i sezona ako je i počinjala, i sada nam dolazi jesen. Neka nova politička jesen. Godine su nam počinjale januarom pa trajale decenije, osvježilo nas je u avgustu pa spalilo sve što smo generacijama stvarili, pa je možda došlo vijeme i za jesen.
…I opet neka pisma duga, 
očajna pisma bez adrese, 
a nigdje drage, nigdje druga, 
samo ta jesen, opet jesen…
i opet sam si, Nikoliću - Vito
Dodaću, da ne zamjeri nikšićki boem tuge i sjete - i opet sama si moja Crna Goro!

Crna Gora je prelijepa država – šteta što je naseljena

Na putu Budva - Cetinje, u mjestu Brajići, desila se pucnjava u kojoj je ranjena djevojka T.S. (24) koja je bila na motoru sa Cetinjaninom Stefanom Beladom koji je blizak jednom kriminalnom klanu - saznaje Televizija E.
Pucnjava se, kako je saopšteno iz Uprave policije, desila oko 14.15 sati, a T.S. se trenutno ukazuje ljekarska pomoć.
Prema informacijama TV E, izvršilac je pucao sa motora - na Beladu koji je ostao nepovrijeđen. T.S, sa druge strane, ima više povreda od projektila - ali je stabilno.
Belada je, inače, prošle godine zajedno sa Dušanom Đuranovićem uhapšen u velikoj akciji slovenačke policije u Portorožu. Portal 24ur tada je pisao da su uhapšena dva važna člana međunarodno organizovanog kriminala iz Crne Gore.
Na njega je 2012. godine na Cetinju u tuči potegao pištolj i bezuspješno ispalio hitac Dejan Milačić. Belada se tada zvao Milo.
On je, odlukom Apelacionog suda, bio osuđen na tri godine i osam mjeseci zatvora zbog pokušaja da ubije Dragana Martinovića, ali i zbog nedozvoljenog držanja oružja.
Na Martinovića je, kako piše u presudi, ispalio hitac i pogodio ga u butinu lijeve noge, nanoseći mu tako tešku povredu. Tada je posjedovao pištolj bez oružnog lista.
Iz Uprave policije je, nakon današnje pucnjave, saopšteno da preduzimaju hitne mjere i radnje kako bi utvrdili okolnosti događaja.
- U odnosu na ovaj događaj policijski službenici regionalnih centara bezbjednosti “Jug” i “Centar”, odjeljenja bezbjednosti Budva i Cetinje, ali i drugih organizacionih jedinica Uprave policije koje su im stavljene na raspolaganje, preduzimaju hitne mjere i radnje u cilju utvrđivanja svih činjenica i okolnosti, rasvjetljavanja događaja i identifikacije i procesuiranja izvršilaca - kazali su u policiji.

Djevojka ranjena u pucnjavi kod Brajića, na motoru bila sa Stefanom Beladom

Na Cetinju su uočene pojačane policijske snage uoči skupa „Cetinje pamti 5.9. 2021.“ povodom četiri godine od belvederskih dešavanja i brutalne akcije policijskih snaga prema građanima koji su pokušavali da spriječe Crkvu Srbije da ustoliči Joanikija Mićovića za mitropolita u Cetinjskom manastiru.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250907150932_ec26c7707e8296adbb060859baa4026c56d092a73f8ad1e96e60eb8327c14607.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250907150932_ec26c7707e8296adbb060859baa4026c56d092a73f8ad1e96e60eb8327c14607" data-rendition-name="original" width="1600" height="900" loading="lazy" alt="CT"> <figcaption>Foto: Portal ETV/Duško Mihailović</figcaption> </figure>  Kako je najavljeno, okupljanje počinje u 17 sati na platou pored Biljarde ispred Cetinjskog manastira. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fu-17-sati-pocinje-skup-cetinje-pamti-5-9-2021-belveder-borba-koja-nikad-ne-prestaje&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> U porti Cetinjskog manastira, reporter Portala ETV vidio je tivatskog paroha Crkve Srbije Mijajla Backovića, osnivača &nbsp;militantnog pravoslavnog bratstva Miholjski zbor. Miajlo Backović je poznat i po bliskim odnosima sa Rusijom. Tako je predsjedniku Vladimiru Putinu 2014. godine u ime mještana ponudio zemljište blizu Tivta. - ... Ako mu treba za rezidenciju, kuću za odmor ili vilu, Grblju bi bila velika čast - rekao je tada Backović. Prema pisanju medija, bio je na osnivanju proruske grupe "Balkanski kozaci" i povezivan sa prokremljanskim motociklističkim klubom "Noćni vukovi". U razgovoru za njemački "Špigl" 2023, paroh je umanjivao rizik da se crkva iskoristi kao srpsko-rusko oruđe za destabilizaciju Crne Gore. Tvrdio je i da nema nikakve veze sa politikom i da ga zanima samo vjera. Osim u mantiji, Backović se može vidjeti i u vojnoj uniformi 63. padobranske brigade Vojske Jugoslavije. Backoviću je u januaru ove godine ispred doma zapaljen luksuzni automobil BMW X6.

Pojačane policijske snage uoči skupa, Mijajlo Backović uočen u porti Cetinjskog manastira

Crnogorski bedem ne može biti srušen dok je nepokorenog Belvedera, jednako prije 90 i prije četiri godine, poručila je Danica Nikolić na skupu „Cetinje pamti 5.9.2021. povodom obilježavanja četiri godine od belvederskih dešavanja i policijske akcije prema građanima koji su pokušavali da spriječe Crkvu Srbije da ustoliči Joanikija Mićovića za mitropolita u Cetinjskom manastiru&nbsp; Skup je počeo danas u 17 sati intoniranjem himne, nakon čega su građani odali počast nevinim žrtvama dva zločina koja su se dogodila u tom gradu, kao i Dejanu Božoviću, stradalom vojniku u Kučima. - Krenuli su silom, ne zbog ustoličenja, jer nije riječ o vjerskoj, nego parapolitičkoj i paravojnoj organizaciji, već da bi popove pratile horde njihovih vojnika čiji je zadatak bio da na sred Cetinja razviju tuđinske zastave i naprave klerofašističku orgiju u srcu Crne Gore. Završili su silom – suzavcima, gumenim mecima, pendrecima i lažima. Prevarili su se da su pobijedili time što su dva popa ugurali u manastir pod pancir ćebadima i oružanom pratnjom. Izgubili su, jer je fašizam osuđen da izgubi svaku bitku - kazala je Nikolić. Ističe da je Belveder bio i ostao simbol zajedništva i otpora, te da je nakon događaja od 4. i 5. septembra „crnogorsko društvo osvješćenije i jedinstvenije u borbi protiv klerofašizma. - Na Belvederu nijesmo branili samo sebe i Cetinje, već i čitavu Crnu Goru. Doći ćemo do istine o onome što se dešavalo te noći, o komandama da se cijeli grad zasuje suzavcem, o gumenim mecima, o lažima da smo mi napadali policiju. Dužni smo to i žrtvama cetinjskih masakara i njihovim porodicama koje svakog dana traže pravdu. Kako su oni stajali sa nama na Belvederu, stajaćemo i mi sa njima, gdje god bude trebalo - poručila je ona. Nikolić je naglasila da Crna Gora mora ostati spremna na nove borbe.&nbsp; - Pred nama je vrijeme novih protesta i novih reakcija na njihove brutalne akcije. I iz toga ćemo, kao i uvijek, izaći kao pobjednici, jer nas je Mladen Lompar davno naučio da nikad ovđe neće biti posljednjeg boja – mi smo vječita meta - poručila je Nikolić.&nbsp; <h2>Čelebić: Ne damo te Crna Goro</h2> Rajo Čelebić je u obraćanju okupljenima poručio da je ponosan što može pozdraviti sve građane Crne Gore, bez obzira na vjeru i nacionalnost, naglašavajući da je „Crna Gora majka svih svojih sinova i kćeri“. - Pozdravljam sve one kojima je Crna Gora majka, zbog koje se raduju, pjevaju i plaču. Ali pozdravljam i one druge, koje je iz iste majke iznjedrila, a koji je ne vole i ponižavaju - kazao je Čelebić, dodajući da takvo ponašanje ne može izbrisati ljubav i privrženost rodoljuba. U svom govoru citirao je pjesmu crnogorskog rodoljuba Komnena Bulatovića, podsjetivši na istoriju Rovačke republike i stradanje njegovih predaka. „Ako te crna pogubija snađe, poginućeš, majko, od zla domaćega“, recitovao je stihove kojima je, kako je rekao, želio da ukaže na unutrašnje prijetnje po opstanak države. Čelebić je posebno istakao značaj sekularne i multietničke Crne Gore, pozdravivši Slavka Perovića, koga je nazvao „jednim od najvećih boraca za nezavisnu i građansku državu“.&nbsp; Govor je završen zajedničkim pokličem „Ne damo te, Crna Goro!“. Podsjećamo, Čelebićev automobil je, kada je iz Herceg Novog krenuo na Cetinje 4. septembra 2021, na Trojici zaustavila policija, odakle je nastavio pješke da bi u ranim jutarnjim satima stigao u prijestonicu. Široj javnosti je poznat iz video snimka gdje sam, noseći crnogorski barjak, policajcima u opremi za razbijanje demontaracija, koji su ga spriječili da priđe manastiru, govori: "Imate levor, ubijte me"  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250907170940_757ec3b17d2f41cb0c5fe9d1afa9c3f64b6dd3d3e0e8db4b3ae8163050baf890.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250907170940_757ec3b17d2f41cb0c5fe9d1afa9c3f64b6dd3d3e0e8db4b3ae8163050baf890" data-rendition-name="original" width="1600" height="900" loading="lazy" alt="Rajo Čelebić "> <figcaption>Rajo Čelebić (Photo: Portal ETV/Duško Mihailović )</figcaption> </figure>  <h2>Barović: Ajde da se okupimo svi zajedno, oko jedne ideje i jednoga cilja, a naša ideja i naš cilj su samo crnogorstvo i Crna Gora</h2> Govor Aleka Barovića prenosimo u cjelosti:&nbsp; Evo smo ti došli, prijestoni grade Perjanico slobode i junaštva Gnijezdo sokolova, diko crnogorska Evo smo ti došli Lovćene, crnogorski gromobrane Vilo naša, zakletvo prađedovska Evo smo ti došli manastire, crnogorski si bio i ostao Oko tebe smo se vazda kupili i vazda će nas ođe biti Evo smo ti došli cetinjski svetitelju, blagoslovi tvoje Crnogorce Evo smo ti došli Belvedere, ponosu naš, a sramoto izdajnička. Došli da se śetimo, tih noći i tih dana Da se śetimo crnogorske sloge&nbsp; Da se śetimo suzavaca i plotuna Da se śetimo kome basta Da se śetimo i ko ne smje Da se śetimo hrabrih Da se śetimo i izdajnika I da nikad ne zaboravimo Śetimo se i svih onih kojih više nema a bili su tu sa nama. Śetimo se i onog hrabrog Očinića koji nas taj dan povede, sreća ga pratila đe gođ da je. Došli smo da pokažemo da nas još ima Da smo još živi Da nas nisu zgazili, a šćeli su. Došli smo da odamo počast Belvederu, istorijskom događaju crnogorske nacije. Belvederu od prije četiri godine, ali i Belvederu od prije devedeset godina, jer je ovaj drugi samo nastavak onog prvog. Došli smo i da se podśetimo kako je to kad nas okupi sloga i čista ljubav prema državi. Kako je to kad se Crnogorci skupe pod svoj barjak. Onda nam niko ne može ništa, a spram nas su sve sile male i ništavne. Ajmo da se skupimo opet Ajmo da našoj lovćenskoj misli naša sloga da krila Ajde da se okupimo svi zajedno, oko jedne ideje i jednoga cilja, a naša ideja i naš cilj su samo crnogorstvo i Crna Gora. Živjeli Crnogorci Živjelo crnogorstvo Da je vječna Crna Gora  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250907170940_425a106b7d7a413af2c5c4616b348cb1c7689de249ecfe0ef6debcf23c6f3907.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250907170940_425a106b7d7a413af2c5c4616b348cb1c7689de249ecfe0ef6debcf23c6f3907" data-rendition-name="original" width="1600" height="900" loading="lazy" alt="Alek Barović "> <figcaption>Alek Barović (Photo: Portal ETV/Duško Mihailović )</figcaption> </figure>  <h2>Ivanović: Vjerujem u Crnu Goru koja je za sve njene građane&nbsp;</h2> Novinar, Belvederac, Darko Ivanović obratio se na Cetinju prisutnima porukom da je Crna Gora „zemlja ljubavi, zajedništva i vjere u građansku državu“, naglašavajući da povjerenje u Cetinje i njegovu simboliku ostaje snažan temelj crnogorske slobode. - Ja vjerujem, iako nijesam vjernik. Vjerujem u Crnu Goru koja je za sve njene građane, vjerujem u vladavinu prava i u državu ljubavi. Na Belvederu nijesam branio manastir ili religiju, nego vjeru u tu građansku Crnu Goru - kazao je Ivanović. Svoj govor oblikovao je kroz tri slike - vjeru, sujeverje i povjerenje. Kao sliku vjere naveo je zajedništvo i solidarnost, „vjeru u komšiju“, dok je kroz sliku sujeverja evocirao sjećanja na barikade i otpor 2021. godine, ističući da mu je svaki trag paljenih guma bio podsjetnik na zajedništvo i ljubav koja okuplja građane. Treću sliku – povjerenje – vezao je za Cetinje, koje je nazvao lučom slobode. - Imam povjerenje da će Cetinje i dalje držati tu luču, kao svetionik koji pokazuje put svima nama. Tuđin je uvijek do kapija dolazio, ali je svaki put lomio zube - poručio je. Ivanović je podsjetio i na svoje lično iskustvo s Cetinjem, rekavši da ga je taj grad oblikovao kao čovjeka i da mu je dao pasoš za gordost i podsjetnik da u hrabrosti ipak ima prvih.&nbsp; Završio je riječima da je zajedno s "uličnim vitezovima“ odlučio da "Belveder neće pasti“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025090718090_5ea092396e5d5ef2a2b487d8b2dd2ec40b9c5bca4280e5c6e84cb49cf0e79a3b.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025090718090_5ea092396e5d5ef2a2b487d8b2dd2ec40b9c5bca4280e5c6e84cb49cf0e79a3b" data-rendition-name="original" width="1600" height="900" loading="lazy" alt="Darko Ivanović "> <figcaption>Darko Ivanović (Photo: Portal ETV/Duško Mihailović )</figcaption> </figure>  <h2>Svetlana Pajović Mušić: Belveder je simbol crnogorskog jedinstva i slobode</h2> Svetlana Pajović Mušič naglasila je da je Belveder simbol crnogorskog otpora kroz vjekove i podsjetila na važnost nacionalnog jedinstva i kulture sjećanja. - Okupljeni ponovo na ovom svetom, istorijskom mjestu, crnogorskog zborovanja, ishodištu svih naših bitaka i pobjeda kroz vjekove, vraćamo se sebi i svemu što nas veže. Nemamo luksuz kratkog pamćenja, te će stoga obilježavanje Belvedera postati tradicionalno svake prve nedjelje u septembru. Jer kultura sjećanja je uslov opstanka i temelj naše borbe za slobodu, a nacionalno jedinstvo je zapovijest u borbi za građansku i antifašističku Crnu Goru - istakla je Pajović-Musić.&nbsp; Ona je podsjetila na riječi Rada Tomova da su crkve narodne, te kritikovala postupke crkve Srbije i državnog vrha 2021. godine. - Uz pomoć izdaje u državnom vrhu i zloupotrebe institucija, crkva Srbije nasilno je ustoličila Micovića, nedostojnog, uz nasilje koje nije viđeno ni doživljeno od Drugog svjetskog rata. Kao i tada, tako i danas, obavezni smo se voditi isključivo odbranom Crne Gore na svakom koraku, jer samo zajedno, nikako podijeljeni, možemo pobijediti fašističko zlo koje je snašlo Crnu Goru - dodala je Pajović-Musić.&nbsp; Istakla je ulogu okupljenih građana kao čuvara crnogorskih vrijednosti: - Vi ste čuvari državotvornosti, antifasizma, ustavnog poretka, ognjišta, slobodarstva i crnogorstva, crnogorske crkve, jezika i kulture, vi ste čuvari istine. Danas, na ovom istorijskom mjestu, ujedinjeni u borbi protiv uzurpatora crnogorskih oltara i svetinja, zaklinjemo se pred precima, potomcima i Lovćenom: čuvaćemo ono što je krvlju stečeno, čuvaćemo duh crnogorskog jedinstva i slobode. Naša zakletva je – Crna Gora slobodna, ponosna i vječna - naglasila je ona.&nbsp; Pajović Mušić je podsjetila i na, kako je kazala, sramne postupke pojedinih državnih i crkvenih zvaničnika 2021. godine, poručivši da crnogorski narod neće zaboraviti.&nbsp; - Nijesmo zaboravili izdajnički čin potpisnika tzv. TU, Dritana Abazovića, niti poruke i prijetnje dok smo čuvali manastire toga jutra. Ništa oni nijesu završili i nek znaju da ima nešto više od života, što se čašću neumrlom zove, a što smo branili i branićemo – uz jedan simbol i poruku otpora: Belveder - istakla je Pejović-Musić.&nbsp; Na kraju pozvala okupljene da pođu na Kruševo ždrijelu da daju podršku građanima koji od februara blokiraju put Cetinje-Podgorica u znak protesta zbog neadekvatnog postupanja policije i države u slučaju dva masakra u Prijestonici. Blokada puta traje do 20 sati i 26 minuta.&nbsp; U nastavku možete poslušati dio govora Pajović-Musić.&nbsp; <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2F7A3QTkZM2i0%3Fsi%3DFXsCJFw0Q8H2JsB3&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2Fue-u2uxIdvw%3Ffeature%3Dshared&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> - Dobro došli na četvrtu godišnjicu obilježavanja simbola građanskog otpora, dostojanstva, slobode i nacionalnog jedinstva, sažetog u jednoj riječi i jednom simbolu – Belveder - poručila je u ime organizatora Centra za građanska prava, Svetlana Pajović-Musić.&nbsp; Ona je poručila da Belveder pripada svima koji su tih dana bili na Cetinju, kao i svim našim patriotama koje tada nijesu mogle biti tu, ali su bile srcem uz sve – i to i danas ostaju. &nbsp; - Svrha ovog okupljanja, osim obilježavanja godišnjice Belvedera, koji je i opomena i obaveza svakog crnogorskog patriote, jeste prije svega poziv na nacionalno jedinstvo - poručila je Pajović-Musić.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250907170932_f05f6e7775aa759ac211a3e58f13a8f019eb82e2bc55b9d18e81a0a3857d6ad5.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250907170932_f05f6e7775aa759ac211a3e58f13a8f019eb82e2bc55b9d18e81a0a3857d6ad5" data-rendition-name="original" width="1600" height="900" loading="lazy" alt="Danica Nikolić "> <figcaption>Danica Nikolić i Svetlana Pajović-Musić (Photo: Portal ETV/Duško Mihailović )</figcaption> </figure>   <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025090717090_b8124d221a6c319bd24f641dac0005e5ed245c02f12360d9a8c28f51831e6766.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="2025090717090_b8124d221a6c319bd24f641dac0005e5ed245c02f12360d9a8c28f51831e6766" data-rendition-name="original" width="1600" height="900" loading="lazy" alt="Skup na Cetinju "> <figcaption>Građani se okupljaju ispred Cetinjskog manastira (Photo: Portal ETV/Duško Mihailović )</figcaption> </figure>   <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025090717090_131fb5ca4a29708f37a5093a88a6e2225d6b78e4b49dcedc1a50ea53c0dcd192.jpg" data-media-id="editor_7" data-image-id="2025090717090_131fb5ca4a29708f37a5093a88a6e2225d6b78e4b49dcedc1a50ea53c0dcd192" data-rendition-name="original" width="1600" height="900" loading="lazy" alt="Skup na Cetinju "> <figcaption>„Cetinje pamti 5.9.2021.“(Photo: Portal ETV/Duško Mihailović )</figcaption> </figure>  &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025090717098_832ca3f0b00d7e7e868ea216c95ed68d3777e75f0f563c19414687ff9cc1e786.jpg" data-media-id="editor_8" data-image-id="2025090717098_832ca3f0b00d7e7e868ea216c95ed68d3777e75f0f563c19414687ff9cc1e786" data-rendition-name="original" width="1600" height="900" loading="lazy" alt="Skup na Cetinju "> <figcaption>„Cetinje pamti 5.9.2021.“(Photo: Portal ETV/Duško Mihailović )</figcaption> </figure>  &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250907170912_e3c70635480d0c7b55beca86434894d2eaaf706912f8d954c817868d4c02a87c.jpg" data-media-id="editor_9" data-image-id="20250907170912_e3c70635480d0c7b55beca86434894d2eaaf706912f8d954c817868d4c02a87c" data-rendition-name="original" width="1600" height="900" loading="lazy" alt="Skup "> <figcaption>Veliki broj građana nosi crnogorsku zastavu (Photo: Portal ETV/Duško Mihailović )</figcaption> </figure>  Uskoro opširnije...&nbsp;

Tag: dorde-scepovic