Parali su ovih dana vazduh krici poniženih i uvrijeđenih. Ne onih iz proze Dostojevskog, već onih koji su sažvakani i ispljunuti, kako to obično i biva s poslugom. Jeste, tužna je sudbina posluge. Naročito posluge na Balkanu.
Ko je gledao klasik „Ostaci dana“, filmsku adaptaciju istoimenog romana Kazua Išigura, lako je mogao steći pogrešnu predstavu o životu jednog sluge. Istina, batler kojeg tumači Entoni Hopkins, daleko je od naše posluge. No, iako čovjek od manira, s pedigreom batlera u jednoj aristokratskoj engleskoj kući, i Hopkins se na kraju dana pita je li njegova žrtva bila uzaludna.
A što tek reći za našu poslugu? Za one koji u očaju čarne oči vade, oči čarne da ne bi gledale u što se njihov bijedni život pretvara. U prah i pepeo. Ruši se kula zidana na laži i sluganstvu. Zato, ako čitate pismo sveštenika Ivana Crnogorčevića, to, ipak, činite na vlastitu odgovornost. Ukoliko se udavite u sopstvenim suzama, sami ste krivi.
A pismo je posljedica otkazivanja koncerata popadije Danice diljem Srpskog sveta. Istog onog sveta na čiji su oltar estradna popadija i njen muž, sveštenik i estradni menadžer, kao žrtvu prinosili Crnu Goru.
Drugi pak lice ruže, i kose kidaju, jer je jedan poslanik ponizio i uvrijedio njihovog obožavanog premijera Spajića. Tako da ovih dana PES-ovi čuvari leleču nad nejakim Milojkom. A Milojko je, znate, samo premijer. A Milojko je, ako pitate njegove sekretare u egzilu, talac svojih saveznika. Milojko je svoju grandioznu svjetsku budućnost žrtvovao zbog Crne Gore.
Sve je to gola laž, jer Milojko je za ministra biran u manastiru Ostrog. Milojko je povijen do zemljice crne cjelivao mrtvog Atanasija Jevtića, trovača u mantiji. Ali, u interpretaciji njegovih čuvara Milojko je sasvim u redu, on je talac svojih saveznika, kako smo i kazali. Ako je tako, onda je Milojko kukavica. Čak veća kukavica i od kukavice koja je ubila Džesija Džejmsa, gledali ste film?
Iako su životi naših junaka naizgled različiti, suština je ista. Sluganstvo je njihova priroda. Danica Crnogorčević i njen muž sveštenik posvećeno su služili beogradskom gazdi.
Danas su, kažu, poniženi i uvrijeđeni. Takođe, premijer Spajić posvećeno je služio i služi beogradskom gazdi. Danas, čuvari njegova lika i djela, na njegovim portalima, kažu da je ponižen i uvrijeđen. Morala bi naša posluga znati da nije naročito dug put od heroja do antiheroja. Od bilborda do podruma. Karma prije ili kasnije pokuca na vrata. Ako ne vjerujete meni, pitajte Novaka Đokovića. Idola vaskolikog srpstva koji je preko noći postao lice s naslovnice Vučićevih tabloida.
Lice koje treba što više naružiti. I on se nekad smijao na bilbordima u Crnoj Gori, promovišući klerofašizam. Volontirajući u kampanji protiv Crne Gore. Danas je to već davna prošlost, a Novak Đoković već uveliko omraženi i prokazani izdajnik majčice Srbije. Ako je takva sudbina zadesila najboljeg tenisera u istoriji tenisa, čemu se onda nadaju jedna nacionalistička narikača i premijer od papira? Kako siješ, tako i žanješ. Ako si izdao majku, izdaćeš i maćehu. Zna to njihov beogradski gazda.
A imena koja će biti zabranjena i koja se u Srpskom svetu neće naglas izgovarati samo će se umnožavati. Jer, karma je kučka. A Bog pravedan. Bar o Bogu bi morao znati sveštenik i tekstopisac, koji svoje srceparajuće pismo završava Njegošem: „Svak je rođen da po jednom umre, čast i bruka žive dovijeka“. Istinu svjedoči sveštenik Crnogorčević kad se poziva na Njegoša.
Zaista, svak je rođen da po jednom umre, čast i bruka žive dovijeka. Ako je tako, naša posluga je besmrtna. Ali ne zbog časti. I to bi morali znati svi oni koji su u svijetu Aleksandra Vučića roblje čiji rok upotrebe uskoro ističe. I nacionalistički narikači, guslari, lelekači, i miropomazani premijeri, i njihova posluga. Jeste, posluga ima poslugu. A slugin sluga je uvijek najglasniji. Zavaravajući se da će buka koju proizvodi poništiti sve ono što je prećutao.
Mi ne živimo film, niti literaturu, već buku i bijes stvarnosti. Ipak, nije zgoreg vratiti se Šekspiru i reći:
„Kukavice umiru mnogo puta prije svoje smrti, hrabri smrt okuse jednom“.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Tužna sudbina Vučićevog roblja

Sigmund Frojd je tvrdio da iako su slike u snovima često simbolične, svaki onaj koji sanja stvara vlastite simbole. Neko će reći da su pjesnici oni koji sanjaju. I da simboli pripadaju samo njima. Ipak, naša predstava o pjesniku, koji zagledan u mrazom prekriveno okno prozora sanja, dok na tavanu tavori gavran i izgovara „Nikad više“, pogrešna je. Pjesnici nijesu vječiti sanjari s crnim pticama u čađavim, sirotinjskim potkrovljima. Pjesnici su sasvim obični ljudi, u kancelarijama, za šalterima, na gradilištima. Uprkos vječitoj težnji za mistifikacijom. Naši sanjari su gavrani, glavom i bradom. Gavrani u crnim mantijama, i s crnim srcima u grudima. Gavrani koji se izdaju za Božje sluge, a služe palim anđelima. Oni koji od postanja siju śeme razdora i zla. Oni koji pozivaju na ljubav, a iz usta im, poput magme, kulja samo gola mržnja. Oni koji kažu da bi da grade, a njihova svrha je da ruše. Oni koji bi zidali kapelu, a do temelja srušili mauzolej. Pritom, lažući i o kapeli, i o mauzoleju. Baš takve su se crne ptice nadvile nad Crnom Gorom. I odjekuje njihov zloslutni krik. Čini se oduvijek.
Naši sanjari sanjaju od davnina. Od „Načertanija“ Ilije Garašanina, od prvog političkog programa „Velike Srbije“. Njihov san se nije mijenjao protokom vremena. Samo bi ga drugačije zvali. Od svoga nastanka to su isti mokri snovi naših vječitih sanjara. Ovih dana, kad mnoge porodice ne mogu kupiti hranu, platiti račune za struju, vodu, telefon, i kad mnoga đeca u školu odlaze gladna, bez novca za užinu, lažni sveštenici, u svojim zlatom optočenim hramovima, za bogatim trpezama, opet sanjaju svoje mokre snove. I o njima nam govore naglas. Jer, ako kažu o čemu su sanjali, san će se obistiniti? Sanjaju o kapeli Karađorđevića, koju zovu Njegoševom. Sanjaju o vjeronauci u školama. O tome naročito sanjaju. Joanikije Mićović, vrhovni sanjar, javno je obznanio svoj san:
„Mitropolija se sprema za uvođenje vjerske nastave. Mi osposobljavamo mlade teologe i sveštenike, da ih imamo dovoljno sa završenim teološkim fakultetom, da bi sjutra, kada dođe to vrijeme, mogli da popune sva ta mjesta po osnovnim i srednjim školama ukoliko se uvede vjeronauka...“ Dakle, on nam jasno predočava plan i program budućeg činodejstvovanja. Ako imamo u vidu da je od 2020. Srpska crkva vlast u Crnoj Gori, ne treba sumnjati u ono što nam Mićović najavljuje. Ako znamo da se vlade konstituišu u manastirima, zar ćemo sumnjati u namjere Jovana Mićovića, i političku moć u njegovim rukama? Srpska crkva u potpunosti kontroliše aktuelni režim, i svaka njena želja za režim je zapovijest. Nije da je nekoj od vladajućih partija mrska projektovana budućnost crnogorskog obrazovnog sistema. Nije da će se bilo ko od njih suprotstaviti najmoćnijoj političkoj organizaciji. Svi ti lažni građani svijeta, s ustima punim Evrope, i srcem svetosavlja, učiniće onako kako zapovijede oni koji su ih iz mraka anonimnosti doveli pred svijetlo reflektora vlasti.
I ne mislim na Andriju Mandića, jer on i njegovi svjetonazori decenijama su na pozornici. Riječ je o spajićima, abazovićima, nedovićima, čarapićima, bečićima, bogdanovićima i ostalim slugama Srpske crkve. Riječ je o onima koji su Skupštinu pretvorili u Sinod. O svima njima koji su mokre snove Ilije Garašanina doveli do tačke u kojoj bi mogli postati stvarnost. Svi oni će bez i glasa protiv visoko podići ruku za svaki projekat Srpske crkve. Svi oni će bez pogovora izvršiti svaku naredbu svojih gospodara. I zaboraviće počivšeg glumca Steva Žigona i njegovo jednostavno objašnjenje kako to vjera ne može biti nauka. A ako ga zaborave, uputićemo ih na njegov odgovor u jednoj televizijskoj emisiji, kad je upitan baš o vjeronauci: „Svoju decu ne bih upisao na časove veronauke. Ako je vera nije nauka. A suština nauke je sumnja. A suprotnost vere je sumnja. Nauka napreduje samo zato što sumnja čak i u ono što je već postigla. A vera od vas traži da verujete na reč.“ A onda je Žigon izrekao još jednu istinu o onima koji bi da vladaju uz pomoć laži i straha: „I do dana današnjeg svi ratovi su bili verski ratovi. Vi ste u ime svoga boga pobili Inke, Indijance, Maje, pokrali zlato... Crkva je nešto drugo od onoga što je Bog. Meni je veoma bliska misao o Bogu, ali je Crkva najdalje od boga.“ Ljudi su u ime Boga činili masakre... kazao je Stevo Žigon.
I bila je to jeres, izgovorena na televiziji s nacionalnom frekvencijom. U zemlji u kojoj i danas vladaju laž i strah. Ali bila je to javno izrečena istina. I danas je istina. Koju naši vječiti sanjari gavrani ne mogu poreći. Makar se njihov krik prolamao do kraja svijeta.

Mokri snovi vječitih sanjara

Nakon generalne probe, koju je na otvorenoj sceni izveo tzv. pokret „Odupri se“, počela je uobičajena priprema za centralnu i ključnu predstavu. Za razliku od junaka probe, odbjeglog tajkuna koji se okupljenoj masi obraća na glavnom gradskom trgu, ispovijedajući svoju istinu iz disidentskog londonskog stana, dok masa ćuti i zuri u veliki ekran, junaci glavne predstave sebe su podredili višem cilju. Komad „Litije“, po tekstu Amfilohija Radovića, a u režiji i dramaturgiji beogradske vlasti i srpskih tajnih službi 2020. premijerno je prikazan publici.
Iako su mnogi, sudeći po naslovu predstave, očekivali tekst o religijskim procesijama, o Bogu, o jevanđelju, dobili su goli politički igrokaz, s jasnim namjerama, i još jasnijim ciljem. Nije tu bilo nikakve katarze, tog uzvišenog pročišćenja i oslobađanja od nečistoće, putem samilosti i straha, koje gledalac doživljava kroz iskustvo viđenog. Bila je to obična politička i ideološka agenda, koja je za cilj imala uspostavljanje klerofašizma. Bio je to mučan prizor, u kojem su ogrezli u grijehu nosili najveći krst i zlatom optočenu ikonu. Gotovo šest godina od veličanstvenih litija, koje je odigrala umjetnička trupa SPC, i cijelih pet od početka vladavine klerofašizma, ispostaviće se da je ideja autora projekta u potpunosti uspjela. Iako su mnogi od nas, koji su svjedočili uvodu u slobodan pad, uvodu u anticivilizaciju, govorili da je ono što gledamo sve samo nije religija, i nije vapaj za slobodom, drugi su nam pak govorili da smo u krivu, i da je to što vidimo i čujemo pank, koji će konačno emancipovati i osloboditi posrnulu i zarobljenu zemlju. Govorili su da je konačno kucnuo toliko prizivani čas pomirenja. O litijama su pisali kao o Vudstoku. U njihovoj prozi sljedbenici ravnogorskog pokreta bili su hipici. I cijelom projektu, čini se, nedostajao je samo Miloš Forman, i nova adaptacija mjuzikla „Kosa“.
Reditelji i scenaristi iz filmskog studija „Vijesti“ uvjeravali su gledaoce da je fantastika stvarnost, da je stvarnost fantastika, a da je laž istina. No, kako izgleda pank-rok emancipacija pet godina kasnije? Ko to poje umjesto Džoa Kokera i Karlosa Santane? Je li to gitara Džimija Hendriksa, ili su ratne trube, ipak? „Je li prizor zaista ružan, ili je naše oko rđavo?“
Bilo kako bilo, svi koji nijesu uživali u prizoru proglašavani su nedobronamjernima, plaćenicima, i antihristima. Silni pisari branili su očigledan politički performans jedne parareligijske organizacije. Bili su medijski sponzori, i medijska fabrika propagande, čiji je zadatak manipulacija stvarnošću. Manipulacija javnošću. Manipulacija hipnotisanom masom. Danas se davimo u korovu koji nije pośečen dok je mogao biti pośečen, dok nije bio tako duboko u zemlji.
Ipak, nema razloga za likovanje nad proročanstvom koje se, nažalost, obistinilo. A i zar je neko morao biti prorok pa da vidi ono pred očima? Nema razloga za likovanje nad ponorom za koji smo znali da će početi gledati u nas. Jer, toliko je sve obesmišljeno, da će tad prevareni opet vjerovati onima koji su ih lagali. Zapravo, već im i vjeruju. Kad god varalice kobajagi kude svoje saveznike, iznevjereni frenetično aplaudiraju. Kad god medij svih režima i nagovijesti da bi mogao prestati da laže i da učestvuje u razoru jedne zemlje, iznevjereni ustaju i pozivaju na bis. Grobarima Crne Gore jednostavno se ne može vjerovati. Ma koliko opozicija bila pogrešna, opozicija ne odlučuje o budućnosti Crne Gore. No ipak, meta je uvijek opozicija. Kad ćuti, „Zašto ćuti?“ Kad govori biva optužena za govor mržnje. Zar je odgovor na mržnju govor mržnje? Opozicija se ne iživljava nad virtuelnim nalozima na društvenim mrežama, gotovo ga svakodnevno saslušavajući i vršeći torturu nad čovjekom koji golom istinom ismijava one koji ne vole smijeh. To čini režim, ne opozicija. Kudiće opoziciju, ali slaviće naši komentatori premijera koji je, kako oni kažu, pokazao zube Rami. Preporučiće premijeru da to isto učini i kad se nađe oči u oči s Aleksandrom Vučićem. Iako znaju da sluga nikad ne kidiše na svoga gospodara. I neće naši puritanci uprljati hartiju pišući o ulozi premijera u svemu što se događa. Jer Spajić je samo premijer, pobogu. Nosilac najveće političke moći u državi. No, strasno će kritikovati opozicione poslanike i proglasiti ih govornicima mržnje. Tako vam je to u svijetu licemjera.
Stomak ispunjen strahom, ili viskijem, svejedno je stomak koji se samozadovoljno gladi, i živi u iluziji da se javnost može varati do u beskonačno. Kao što smo znali da je pank s početka teksta neonacizam, znamo i da skupe navike traže bogate sponzore.
Kad odlučimo da se suočimo s istinom o svima nama, onda, možda, i završi predstava koja igra cijelih pet godina. Na nama je kako će izgledati potonji čin.

Zla opozicija i govor mržnje

Kad su SDT i SPO, odvažno i pravednički, poput slavnog Eliota Nesa, krenuli u pohod na slobodne medije i novinare, mimere i biznismene koji im nijesu po volji, i kad je jedno tabloidno, dozlaboga žuto glasilo, sve to pompezno i senzacionalno predočilo javnosti, sve uz fanfare, bilo je jasno da je režim u panici. Da gubi tlo pod nogama. I da je diktatura petogodišnje marionetske vlasti na svome vrhuncu. Jer kako drugačije objasniti pokušaje utamničenja govora? Jalove pokušaje, jer naum uslužnih režimskih pravosudnih i policijskih servisa ne može se obistiniti. Sve da uhapse i potonjeg novinara u nekoj od redakcija koje su na spisku za odstrijel. Sve da im i one redakcije koje više nijesu na spisku za odstrijel (jer su magijom najednom nestale sa stolova tužilaca, milicajaca i drugih hajkača) u tome udarnički nastave pomagati relativizacijom brutalne demonstracije sile, i afirmacijom vodećih partija režima.
Ako se pitate kako je Crna Gora preživjela pet godina vladavine haosa, znajte da razlog nije to što je opozicija učinila sve što može, niti zato što su građani činili i više nego što mogu, već samo zato što je avgustovska većina vanredno glupa i nesposobna. I zlo zahtijeva mudrost. A režim je sve, samo nije mudar. Da jeste, ne bi kao gladni čopor lovačkih pasa kidisao na svakog ko se usudi da govori, da piše, i da radi ono što će iznevjeriti horizont očekivanja onih koji vladaju. Da jeste, iz projekta hajke i linča slobode govora izopštili bi primitivne oblike života, koji uživaju status odbornika lokalnog parlamenta. Darko Šuković je jednog od njih objasnio plastično, dajući mu kodno ime Ćepanica. A ako pitate neki od rječnika što je to ćepanica, osim što je ćepanica komad drveta koji vas može ugrijati, reći će vam da je ćepanica i neotesana, prosta osoba; seljačina; onaj koji je glup; nedotupavan.
Dakle, ćepanica kao komad drveta ima svoju svrhu. Ali kad je ćepanica odbornik u lokalnom parlamentu, od nje nema vajde. E pa taj odbornik, kodnog imena Ćepanica, javno je targetirao Antenu M i Darka Šukovića, za samo nekoliko minuta izgovorivši gomilu nesuvislih rečenica, koje je neko napisao nesretnom odborniku, a on ih, s teškom mukom naučio napamet. Između ostalih skarednih i tupavih optužbi odbornik je Šukovića nazvao „režimskim novinarem“. Kad te čovjek režima nazove režimskim novinarem, to znači da je Šuković novinar koji radi za režim? Dalje, nesretni odbornik, koji živi od ostataka hrane koju Aleksandar Vučić, nakon bogate gozbe sa svojim prvim slugama, s raskošne trpeze baci na pod, za Darka Šukovića kaže da „on poznaje samo jezik novčanika“. Kad sluga sluginog sluge nešto tako javno izgovori, onda je čak i prilično neprijatno objašnjavati jednu takvu primitivnu i servilnu pojavu, ali, što se mora nije teško.
Dalje, sluga sluginog sluge za Šukovića kaže da on nema „nikakvih moralnih uzusa i kodeksa“. Dakle, kućni ljubimac Vučićevog kućnog ljubimca drži slovo o moralnim uzusima i kodeksima? Da u tom kontekstu navedem primjer lučke prodavačice ljubavi, ne ide, jer ona ipak ima svoj kodeks. Dalje, ovaj primitivni oblik života u svom ekstatičnom nastupu Šukovića i Antenu M optužuje „za progon Srba, za progon Srpske crkve, za naslove i tekstove zbog kojih su se desila mnoga ubistva?!“ Sa sve tradicionalnim naglašavanjem ubistva Duška Jovanovića. Ako čak i zanemarimo ono što pravedni SDT i SPO ne bi smjeli zanemariti, a to je iznošenje ogavnih i opasnih laži o ulozi Antene M u izmaštanim progonima i stvarnim mafijaškim ubistvima, kako zanemariti neopterećenost inteligencijom čovjeka koji sve to saopštava, jedva sričući. Odbornika koji kao paradigmu slobodnog novinarstva navodi novinarku koja je u Sky prepiskama označena kao drugarica vođa jednog od narko klanova, i televiziju koja je najobičnija trovačnica i medijska BIA ispostava za Crnu Goru? Naravno da zarobljene institucije neće reagovati na nastup neotesanog, glupog, prostog odbornika, jer, Vučićevo roblje ne podliježe zakonima Crne Gore.
Lekcije o slobodi i demokratiji drži roblje Aleksandra Vučića, koje do kosti mrzi vlastitu državu, a patološki voli tuđu. Lekcije o slobodnom novinarstvu drže bijedni najamnici države koja je ubila Slavka Ćuruviju, Dadu Vujasinović, Milana Pantića. Države koja je strijeljala premijera Zorana Đinđića. Države čiji su uniformisani monstrumi oteli, vezali, a zatim pucali u Ivana Stambolića, kojeg su mrtvog gurnuli u već iskopanu raku i njegovo tijelo posuli krečom. Države koja je toliko puta pokušala da likvidira Vuka Draškovića, i u atentatu na Ibarskoj magistrali ubila četvoricu njegovih saradnika i prijatelja. E baš u takvu demokratiju i slobodu zaljubljen je naš tupavi odbornik i ostali plaćenici Aleksandra Vučića. I baš takvog odbornika i ostale plaćenike Aleksandra Vučića tabloidno glasilo, koje je sponzoruša svakog režima, neće izložiti sudu javnosti. Niti će o takvima tabloidni vlasnik glasila govoriti na sopstvenoj televiziji, u emisiji „Prljavo“, dok objašnjava da je i za rat na Bliskom istoku kriv DPS. Isti onaj DPS koji je osnivao, a onda godinama sponzorisao i tabloid i njegovog vlasnika.
 
No, nije li to zadatak fabrike propagande? Prirediti cirkus, organizovati hajku na opozicione medije, i proizvesti buku koja će zaglušiti fašizam koji vrišti?
&nbsp;

Psi laju, jer tako gospodar zapovijeda

Ubijen je čovjek koji je bio u bjekstvu. Nedavno je ubio čovjek koji je bio u bjekstvu, a prethodno pokušao da ubije čovjeka, kojeg je, na kraju, i ubio, ali, to nije udarna vijest na stranama režimskih tabloida.
Ali, to nije dokaz nesposobnosti političara koji su na čelu bezbjednosnog sektora. SDT i SPO hapse ljude koji su, kažu, uređivali opozicione portale, uzgred saslušavajući i fb naloge koji kritikuju vlast.
Sve to u sadejstvu sa svojim starim saveznicima, koji su ništa drugo do uslužna platforma danas režima, a nekad opozicije.
Podrazumijeva se, taj tabloid ne radi volonterski, već za masnu nadoknadu. Što su o njima, između ostalog, i javno kazali funkcioneri DF-a, saopštivši da su tom paramedijskom brlogu jednom platili pola miliona eura.
Da apsurd bude potpun, o biznismenu koji, kako kažu, uređuje opozicione portale, nadasve istraživački, slobodno i nezavisno piše pojava koja je građanske aktiviste i novinare proglasila teroristima, izlažući ih vaskolikom linču podivljalog velikosrpskog nacionalizma, i crtajući im mete. Nad hapšenjima likuje junakinja Sky prepiski narko klana.
Da je kafkijanska stvarnost koju živimo vjerodostojna potvrđuje činjenica da je svaki od medija koje targetiraju SDT, SPO i njihov oglasni bilten opozicioni medij.
- Optužuju se za tagetiranje neistomišljenika- tako otprilike glasi ludilo koje institucije i njihovi daktilografi prodaju crnogorskoj javnosti. Onaj koji targetira upire prst u drugog. Znamo da lopov viče: "Drž'te lopova". Znamo da propagandna jazbina cijeli svijet izvrne naglavačke, a da pritom ne odgovara za bilo što.
Gomila sijača mržnje na socijalnim mrežama i režimskim portalima uživaju punu slobodu u posvećenosti najgnusnijim hajkama i difamacijama svakog građanina čiji svjetonazori nijesu u saglasju s režimom. Medijski sponzori tzv. litija, kvislinškog pokreta Ura i Srpske crkve, kontinuirano truju javni prostor beskrupuloznim lažima i manipulacijama. Plan je očigledan.
Plan je uhapsiti sve medije koji nijesu pod kontrolom režima.
Da, u Crnoj Gori 2025. vlast hapsi medije. Plan je uhapsiti slobodu govora. Plan je zavesti strahovladu. Plan je ugušiti buku i bijes svakog čovjeka koji ne poje u horu aktuelnog režima. Mete su Antena M i ostali opozicioni portali. Mete su svi koji ruže idiličnu sliku konačno slobodne i demokratske Crne Gore. Meta je svako ko narušava nirvanu vaspostavljenu 2020. Režim više i ne taji da želi vladati tako što će svakodnevno proizvoditi strah. Ućerati ga u kosti svima koji se usude da napišu ili izgovore istinu o korupciji, kriminalu, šovinizmu i ostalim tekovinama 30. avgusta.
Ali, zaboravljaju da strah životu kalja obraz često. Uostalom, i da nas sve uhapse, istina o njima već je zapisana.

Hapšenje medija

Jesmo li slobodni ili smo roblje, naš je izbor. Uvijek je do nas. Ako govorimo o slobodi, onda nema kompromisa. Ne možete biti malo slobodni. Sloboda je uvijek potpuna, ili nije sloboda. A da biste bili slobodni, morate imati integritet. Dostojanstvo. Ime i prezime. Sve ono što ste decenijama zidali i što nećete žrtvovati za bilo što. I nećete dozvoliti da vašu kulu bilo ko uruši. Da vam oduzmu moć govora. To nikako nećete dozvoliti.
Sloboda nema alternativu. Granice vaše slobode ne crta neko drugi. To, uvijek, činite vi. Međe ne postavlja niko osim vas samih. Naročito ne partija. Ako ste život posvetili partiji, aktivizmu, spiskovima glasača pored čijeg imena upisujete plus ili minus, onda ste protraćili život. Zapravo, to i nije život. To je imitacija života. Mizerija i bijeda privida života. U tom slučaju i nijeste u stanju da razumijete slobodu. Da razumijete da slobodan čovjek nikom ne polaže račune. Niti bilo kome donosi spisak izvršenih zadataka, čekajući da ga gospodar pomiluje po glavi. Povijenoj do zemlje.
Slobodan čovjek je slobodan u tekstu, na ulici, na poslu, u prodavnici. Nije rob. Rob živi u političkom i partijskom imaginarijumu, i mrzi slobodnog čovjeka. Svim svojim bićem mrzi slobodnog čovjeka. Rob laže, jer što drugo preostaje nekom ko je potrošio život žudeći za zrnom vlasti, a ne zrnom slobode. A kad ostane i bez tog zrna vlasti, tad se sruši cijeli svijet jednog roba. Sruči mu se na glavu. Poput iznenadnog i kobnog odrona na putu za more.
Ako ste slobodni, vašu slobodu neće uskratiti bilo ko. Pa ni neko ko je na drugoj strani obale. Neko s kim se ne morate saglasiti u bilo čemu, ali čiju ćete slobodu poštovati koliko i on vašu. Ali, neko ko je živio i ko će umrijeti kao rob to nikad neće razumjeti. Jer, ako mora u WC, rob će pitati partiju. I čekaće na blagoslov, makar se uneredio. Čovjek bez partije može ići na isto tamno mjesto, bez da pita svoga gospodara. Jer slobodan čovjek nema gospodara. Slobodan čovjek može piti kafu s bilo kim, a da ne pita bilo koga. Može śesti za sto s bilo kim, bez straha da će ga neko uočiti. Rob zbog toga pati. Pati jer je zarobljen u kavezu iz kojeg ne može izaći. Otud sva bijeda i ozlojeđenost jednog roba. Koji je nekad u rukama držao zrno vlasti, ili o istom sanja. Rob danonoćno laže, spletkari, kleveta, jer to je svojstvo roba, i njegova jedina svrha. Rob nikad neće napuštiti začarani krug koji je nacrtao gospodar. I zato mrzi svakog ko nema gospodara.
Slobodnom čovjeku nije neprijatelj onaj koji ne gleda istim očima na svijet. Robu je neprijatelj svako ko na svijet ne gleda očima njegovog gospodara.
Znate, nije to „Rob“ Isaka Baševisa Singera, ili roblje koje je Mojsije izbavio iz ropstva. Naš rob se rađa kao slobodan čovjek, ali bira da živi i umre kao rob. Bira da živi život koji niko neće pamtiti. Bira brlog partije, bira ažurirani spisak ljudi magijom preobraženih u brojeve, bira telefonske pozive koji opominju na svetu dužnost glasanja, i tako dalje, i tako redom, ravno do dna. Rob će podizati revolucije i bune, ali u četiri zida. U istinu koju propovijeda vjerovaće samo drugi robovi. Slobodni ljudi će znati da je sve što prevali preko usana gola laž. Rob će uvijek poricati svoja nepočinstva. Za svoj otužni život optužiće druge. Za svoju tamnicu optužiće druge. Za svaki svoj poraz optužiće druge. Drugi su krivi za svaku bedastoću roblja.
Rob nije čitao Novica Tadića, ali ipak, zloba će njegova u njemu zablistati.

Roblje

Toliko smo ogrezli u projekcijama, u tuđim odrazima u vlastitim ogledalima. U okretanju svijeta naglavačke, sa sve izvrnutim džepovima. S namjerom i ambicijom laže se i podvaljuje. Narativi se konstruišu, a onda ubrizgavaju u vene lakovjernih. Istina se siluje na svakom koraku, i iza svakog ćoška. Vulkanska erupcija događa se ovih dana u vezi s Izraelom i Palestinom. Matrica je identična onoj koju su nam na srebrnim tacnama servirali decenijama. Matrica o antisrpstvu, antipravoslavlju, antiBogu. Znate, nije antisrpstvo govoriti o zločinima srpskog režima 90-ih, o psima rata i masovnim ubicama. O stratištima i grobnicama. Nije antisrpstvo izgovoriti istinu o genocidu u Srebrenici, niti je antihrvatstvo govoriti o Jasenovcu. Nije mizoginija čedomorku nazvati ubicom, ili političarku koja krade lopovom. Za ubice i lopove ne treba tražiti eufemizam. Ma o kome da je riječ.
Istina nije antisemitizam. Istina koja je, čini se, jeres koju vam neće oprostiti. 60000 mrtvih Palestinaca svjedoče istinu. 60000 koje je Izrael ubio granatama, automatskim puškama, bombama, glađu i žeđu. Svi oni svjedoče istinu. I tu istinu možete poricati do kraja svijeta, ali i dalje će biti istina. Znate, nije antigermanizam kazati istinu o Holokaustu, o monstruoznoj nacističkoj Njemačkoj. O konclogorima i pogromu Jevreja. To je istorija koju ne može preoblikovati bilo kakav revizionizam. Zato, danas smo u obavezi da govorimo istinu i samo istinu. I nemojte se plašiti da je kažete naglas. Ne podilazite u mišljenju. Oslobodite govor od ambicije da se bilo kome dopadne. Istinu, obično, ljube samo rijetki. Zato, ukazivati na grehove Srpske crkve, nije antipravoslavlje. Ukazivati na pedofile i ratne huškače u crnim mantijama nije poriv antihrista. Zapravo, Hrist je živio i umro za istinu. Zapravo, njega i nema u hramovima onih koji stado vode u ponor. U sljepilo. Nije antihrišćanski reći da Čarli Kirk nije bio „uzoran hrišćanin“. Uzoran hrišćanin ne mrzi. Uzoran hrišćanin ne poziva na mržnju prema svemu što je drugačije.
Biljeg uzornog hrišćanina ne stiče se rođenjem, već djelima. Nije važno u kakvim smo se religijskim konceptima rodili, važno je kako živimo i kako se ponašamo.
Puna usta genocida u Srebrenici, ali zavjet ćutanja ili aplauz za genocid u Gazi? Milošević je ratni zločinac, a izraelski premijer je heroj? Putin je Lucifer, a Netanjahu glasnik srećne budućnosti? Svaki zločinac ima ime i prezime. Zato, uprkos propagandi i jeftinim manipulacijama, niko ne proglašava Jevreje za genocidan narod. Ali režim koji je ubio 60000 Palestinaca jeste režim genocida. Laž o kolektivnoj krivici bila je aktuelna i kad je u Crnoj Gori donošena Rezolucija o Srebrenici. Danas se isto pokušava s genocidom u Gazi. Zapravo, genocid u Gazi se poriče. Tamo se, kažu, muslimani rađaju i umiru kao teroristi. I sve što im Netanjahu, uz blagoslov ostatka svijeta, čini, oni su zaslužili. Tako kažu oni koji istinu magijom pretvaraju u antisemitizam. I bez posustajanja, i bez i trunke savjesti vuku ralo po kostima mrtvih Palestinaca. Pobogu, to su samo neki daleki Arapi. Oni Arapi o kojima je pjevao Mahmud Derviš, gledajući kako njegov narod iščezava. Gledajući kako Palestinu ubijaju. Decenijama.
Gledajući u oči smrti koja nikad ne završava. I zato bismo valjda, u strahu da nas ne proglase antisemitima, trebali klicati ubicama. Gaza je danas najveći konclogor na svijetu. Ali ipak ćete reći da Netanjahu ne donosi smrt, on donosi radost. Ako je i tako, naše oči ne vide osmijeh na licima Palestinaca. Vide samo patnju. Na licima onih koji su još uvijek živi. Ne budite licemjeri. Ili budite. Izbor je vaš. Ali onda ćutite o nadstrešnicama, pretučenim studentima, gladnim penzionerima, i ne govorite bilo kome da su mu ruke krvave. Jer i vaše su. Jeste, ruke su vam krvave. Od pljeskanja i navijanja za smrt. Dlanovi su pohabani, a moć govora izgubljena od fanatičnog napora da se odbrani ono što se ne može braniti.
Svijet rida nad zlom sudbom jednog promotera mržnje, ali je isti taj svijet ravnodušan na smrt u Gazi. Ili se raduje smrti zlih Arapa, koji su, kako smo već utvrdili, rođenjem teroristi.
A da ipak stanete ispred ogledala, i kažete nam što vidite? Recite bar sebi, u četiri zida.
Istina nije antisemitizam. Koliko god puta da je ponovite, laž će i dalje ostati laž.&nbsp;

Istina nije antisemitizam

Nakon verbalnog sukoba s popom Beogradske patrijaršije u Brčelima ekspresno je priveden Nenad Nikaljević i određeno mu zadržavanje od 24 sata. Jutros je u policiji zadržana i njegova supruga.
Narodna milicija i tužilaštvo, pomislili bi naivni, rade svoj posao na održavanju javnog reda i mira. Samo kad selektivna pravda ne bi bila najgora nepravda. I kad se sve ovo ne bi dešavalo u danu kad je tužilaštvo obznanilo da u huškačkim pozivima Marka Kovačevića na pogrom i istrebljenje svega što ne prihvata njegov fašizam nema elemenata krivičnog djela. I kad se sve ovo ne bi dešavalo u državi koja nema kontrolu nad dijelom svoje teritorije pa dok se tužilaštvo i policija dopisuju je li važniji Ustav ili Temeljni ugovor spomenik se ratnom zločincu šepuri u porti Đurđevih stupova.
Vidite, za ovu vlast, za ovo sramno tužilaštvo i policiju, teške riječi Nenada Nikaljevića upućene provokatoru u mantiji su besprizorni krimen, no za tu istu vlast pozivi Metodija Ostojića na obračun s narodima, na konačno rješenje - jer velikosrpski fašizam neće mirovati dok god bilo kakva forma Drugog postoji na ovome dunjaluku - e to nije nikakvo krivično djelo, nije poziv na nasilje i raspirivanje nacionalne mržnje, već valjda Temeljnim ugovorom zagarantovano pravo.
To vam je, dakle, mjera pravde na koju nas ćeraju da se naviknemo. Pravde u kojoj će se cijela Crna Gora pretvoriti u Kolašinski zatvor Pavla Đurišića a Beogradska patrijaršija zamijeniti i sudsku i zakonodavnu i izvršnu vlast. Ako im to mi dozvolimo!

1084x550

Selektivna pravda

Političari ništa ne čine da zaštite novinare i medije, osim ako su ti novinari i mediji pod kontrolom režima i ako su novinari nekih režimskih medija, poput Jelene Jovanović, koju je primio predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, i za koje su stale sve institucije sistema, ali ne možemo biti selektivni i ne može jedan novinar biti jednakiji od drugih, kao na Orvelovoj farmi - rekao je gostujući u emisiji Na kraja dana, na Televiziji E, crnogorski pisac Đorđe Šćepović.
Povodom smrti političkog aktiviste Čarlija Kirka izraze saučešća su uputili predstavnici crnogorske, osudivši sami čin ubistva nazvavši ga gušenjem slobode govora, dok istovremeno u Crnoj Gori urednica M portala Danica Nikolić dobija gnusne prijetnje po ko zna koji put, a na to se niko od nadležnih ne obazire.
Izraze saučešća uputili su ljudi, kaže Šćepović, koji dijele svjetonazore sa Čarlijem Kirkom, poput Vladislava Dajkovića i Marka Milačića.
- Niko ne smije biti ubijen, nema opravdanja za atentat, ali to jeste jasan pokazatelj da je Čarli Kirk zapravo bio ideološki bio vrlo blizak crnogorskoj percepciji toga što je on promovisao u Americi, ako govorimo o prijetnjama novinarima i ti si (Žarko Krivokapić novinar) nekoliko dana bio linčovan na društvenim mrežama, na portalima, kojima takođe diriguju ovi političari. Danica Nikolić je u kontinuitetu meta napada i prijetnji, već pet godina, od samog osvajanja slobode i ništa se nije učinilo po tom pitanju. Bilo je tu i drugih novinara, dok je još uvijek postojala Gradska televizija, koleginica Milica Pavićević, Senad Pećanin, Tamara Nikčević, pa ja, ja sam bio na nekakvoj crnoj listi funkcionera PES-a Tihomira Dragaša i naravno kidanjem tri emisije - Aritmije, Knjiški ljudi i Hej Sloveni, više nije bilo ni potrebe da se prijeti i da se crta meta bilo kojem novinaru. Gradska televizija je takođe osvojena, a ono što je poražavajuće jeste da institucije ćute na sve to što se događa - rekao je Šćepović.
Podsjeća na slučaj novinarke Vijesti Jelene Jovanović, koja je praveći mapu Birna crtala mete crnogorskim aktivistima, zbog nekih već i osuđena, ali kad su njoj upućene prijetnje svi su reagovali i primio je, kako podsjeća, lično predsjednik Crne Gore.
- Pogledao sam neke od prijetnji koje su upućene novinarima, to je jedna te ista matrica, to je rulja zadojena mržnjom, naravno znamo izvorište te mržnje, to je zapravo para religijska institucija koja vodi takve ljude i koja im daje impute kako da se ponašaju i jedni te isti ljudi i upućuju takve prijetnje, govorim o društvenim mrežama, onda imamo i razno razne portale koji su samo filijala Aleksandra Vučića za Crnu Goru i koji su čista platforma za govor mržnje - zaključio je Šćepović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DcC5HC2p-3TE&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Šćepović: Ne može jedan novinar biti jednakiji od drugih, kao na Orvelovoj farmi

„Istorija se uvijek ponavlja dvaput: prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa.“ Zna to naš uvaženi istoričar, koji se prije nekoliko dana u studiju režimskog Javnog servisa, kojim rukovodi režimski i nezakoniti Boris Raonić, našao oči u oči s posljedicom vlastitog činjenja.
&nbsp;Suočio se gospodin Rastoder s ideologijom koju je njegova partija 2020. posadila u čelo trpeze. Istina, tzv. istoričar Stamatović oduvijek je zarobljen u svojim šovinističkim i toksičnim svjetonazorima, i tu mu se očito ne može pomoći, ali bi gdin Stamatović i danas svoju istoriju predavao na čuvenoj katedri u Istočnom Sarajevu, a ne na Filozofskom fakultetu u Nikšiću da nije bilo njegovog sagovornika iz studija Vučićevog servisa, koji je, kako smo već kazali, 2020, kao vrhovni autoritet građanskog pokreta Ura, mentorima Aleksandra Stamatovića Crnu Goru predao na tacni.
Zato mi prosto manjka empatije i ekstaze dok gledam televizijski megdan nekadašnjih saveznika. Znam, nije hrišćanski biti ravnodušan, ali ući u kolo s četnicima, a onda jadikovati nad revizionizmom i projektom kojem je pokret Ura dao nemjerljivi doprinos u grdnoj je zavadi s etikom, i činjenica koju istorija neće zanemariti. Čini se da Crna Gora danas liči i na tragediju i na farsu. Ovđe se istorija ne ponavlja dvaput, njeno ponavljanje je beskonačno. Ali nećemo suditi istoričaru Rastoderu i pokretu Ura.
Ne budimo strogi, još u času kad ih progone demoni koje su oni izveli na svijetlo dana. To će, ipak, učiniti istorija. Istorija uvijek sudi. Budući da se kao alibi za svaki gadluk aktuelnog režima, iz rukava, manirom iskusnog, ali pokeraša koji blefira i gubi, izvlači bliskost crnogorskog režima i Slobodana Miloševića ranih 90-ih, nije u redu da pamtimo trideset godina, a zaboravljamo minulih pet. A i medicina bi se našla u čudu nad čovjekom koji pamti decenije, ali ne i nekoliko godina unazad.
No, mnogi ginu za partiju i sebe, zapravo, za ono što su izabrali 2020. Stoga, mantra o nekadašnjem Đukanoviću samo je odbrana očajnog čovjeka, koji nije u stanju da prizna sopstvene zablude i lične izbore. Ali, svrha kolaboranata je ispunjena. A oni potrošeni i arhivirani. Zato je septembra 2025. čak i Bećkovićevo Kosovo „skuplja reč“ od bilo koje njihove.
Koliko god lagali o drugima, i o sebi. Baš kao i PES, koji laže u kontinuitetu. Od dana osnivanja. Od jedinstvenog, populističkog i iz crkvenog šinjela proizišlog PES-a. Partije koju ovih dana kamenuju. Partije koju vrcavi četnik Vraneš ponižava kad god je u prilici. Ali mazohizam je često svojstvo političkih partija. Neko je kamenovao stranačke prostorije pljevaljskog PES-a. A sve to se događa, sasvim slučajno, nekoliko dana nakon što je PES kobajagi kritikovao nacionalističku politiku NSD gradonačelnika.
Da bismo razumjeli kamenovanje PES-a, ipak se, opet, moramo vratiti u 2020. Uzdam se da ne patimo baš svi od amnezije, i da se śećamo fašističkih orgija nakon slavne izborne pobjede. Pamtimo sve one divlje horde koje su kamenovale kuće pljevaljskih muslimana, pamtimo i ruke koje su crtale grafite mržnje i fasade ukrašavale pozivima na novu Srebrenicu. I mural ratnom zločincu Ratku Mladiću pamtimo. Ali, takođe pamtimo i one koji danas leleču nad Crnom Gorom, a tad su za sve to optuživali bivši režim i Đukanovićeve plaćenike, kojima ne godi osvojena sloboda.
Razni komentatori stvarnosti, tabloidna režimska glasila, partijski vojnici, NVO prvaci, razvodnjavali su svaki izliv šovinizma. Pet godina kasnije žrtve iste pošasti su oni koji su ili ćutali, ili svoj pravednički prst upirali u tajna društva koja za račun DPS-a remete konačno uspostavljeni sklad. Onda? Ko je kamenovao PES? Biće da je opet neka od radikalnih ćelija bivšeg režima.Neki od spavača, koji su cijelih pet godina čekali da ih centrala probudi i da unesu śeme razdora u ljubav koalicionih, i bračnih partnera.
Ko to gužva postelju naših vlastodržaca? Hoće li nas i danas oni isti sveznajući pripovjedači uvjeravati da je sve to još jedna zavjera bivše vlasti? Ili će uslišiti molbe Ilije Čvorovića koji isljeđuje zatočenog podstanara, i konačno kazati: „Jeste, jeosam g...., radio sam to i to, jer sam bio slep pored očiju, kaznite me, da okajem svoje grehe, da ponovo budem čovek...“
Znamo da neće. Poricaće svoju ulogu u klerikalnoj kontrarevoluciji, pa sve i da sami završe na lomači. I dosljednost u licemjerju je ipak dosljednost.

Istoriju brišu pobjednici?

Austrijski parlamentarci u četvrtak su usvojili zakon kojim se zabranjuje nošenje hidžaba u školama za djevojčice mlađe od 14 godina.
Vlada predvođena konzervativnom Austrijskom narodnom strankom (ÖVP) predložila je ovaj zakon ranije ove godine, uz obrazloženje da pokrivanje u tako mladoj dobi smatra činom ugnjetavanja, a ne vjerske slobode. Protiv zakona glasali su jedino zastupnici opozicione stranke Zelenih, koji tvrde da je zakon neustavan.
U slučaju kršenja zabrane, prema zakonu će se najprije obaviti razgovori s roditeljima. Kao krajnja mjera, prijete i novčane kazne u iznosu od 150 do 800 eura. Prema javnom servisu ORF, u austrijskim školama maramu nosi otprilike 12.000 djevojčica muslimanske vjeroispovijesti mlađih od 14 godina.
U 2020. godini Ustavni sud je presudio da je zabrana nošenja marama u školama, koju je parlament usvojio 2019. neustavna. Sudije su tada zaključile da je zakon usmjeren protiv jedne konkretne religije, islama, te da time narušava neutralnost države prema religiji i svjetonazoru, koju je dužna poštovati. Iako zakon nije izričito spominjao muslimansku maramu, iz njegovog sadržaja je, prema presudi, to bilo jasno.
Zakon iz 2019. usvojili su zastupnici tadašnje koalicije Austrijske narodne stranke (ÖVP) i krajnje desne Slobodarske stranke Austrije (FPÖ). Trenutnu koaliciju, osim ÖVP-a, čine i socijaldemokrate (SPÖ) te liberalna stranka NEOS. U parlamentu je zastupljena i opoziciona FPÖ.

Austrijski parlament zabranio nošenje hidžaba u školama djevojčicama mlađim od 14 godina

Broj otvorenih radnih mjesta u Sjedinjenim Američkim Državama povećan je u oktobru 12 hiljada, na 7,67 miliona, objavio je Američki zavod za statistiku rada.
To je rast u odnosu na septembarskih 7,65 miliona, prenosi B92.
Septembarska brojka pokazala je skok od 431 hiljadu u odnosu na avgustovskih 7,22 miliona, pri čemu su oba mjeseca premašila očekivanja od 7,2 miliona.
Po sektorima, broj otvorenih radnih mjesta porastao je u trgovini, transportu i komunalnim uslugama i to 239 hiljada, prije svega u sektorima maloprodaje i veleprodaje, zdravstvene zaštite i socijalne pomoći, 49 hiljada.
S druge strane, taj broj opao je u profesionalnim i poslovnim uslugama i to 114 hiljada, zatim u saveznoj vladi 25 hiljada i oblasti ugostiteljstva i razonode 22 hiljade.
Kada se posmatra regionalno, najveći rast broja zaposlenih u SAD zabilježen je na Jugu 77 hiljada i Zapadu 12 hiljada, a pad je registrovan na Srednjem zapadu 42 hiljade i Sjeveroistoku 35 hiljada.
Podaci za septembar i oktobar objavljeni su zajedno prvi put zbog obustave rada vlade.

Povećan broj otvorenih radnih mjesta u SAD-u

Cilj procesuiranja 35 osoba koje su protestovale zbog sramne dodjele Trinaestojulske nagrade Bećiru Vukoviću za knjigu koja u tom trenutku nije ni postojala, je suzbijanje prava na demokratski otpor i protest, ocijenio je dekan Fakulteta za crnogorski jezik i književnost i jedan od procesuiranih Aleksandar Radoman.&nbsp;
On je, gostujuću u Drugačijoj radio vezi, kazao da je na Gorici 8. jula održan mirni skup akademskih građana koji su se pobunili protiv nezakonite dodjele nagrade čovjeku koji negira sve atribute crnogorskog identiteta. Na tako mirnom okupljanju, dodaje, desila se brutalna akcija policije.&nbsp;
- Mi znamo da određene državne organe uveliko instrumentalizuje jedna politička grupacija, koja kontroliše bezbjednostni sektor. I mediji su osjetili na svojoj koži ne tako davno kako to funkcioniše kad politika pritiska Tužilaštvo. Sad vidimo kako to funkcioniše kad politika pritiska policiju. Pojavila se i pretpostavka da se time možda pokušava spriječiti okupljanje 19. decembra na brdu Gorica. Moguće, ali ne samo to, nego bilo koja vrsta okupjanja koje može vlastima poslati poruku - mi smo ovdje, pratimo što radite, imamo demokratske mehanizme da vam se suprostavimo. U najkraćem, to je jedna antidemokratska metoda kojom se represivni aparat zloupotrebljava za ograničenje slobode građana- kaže Radoman.
Zloupotreba represivnog aparata prema građanima koji iskazuju privrženost Crnoj Gori i njenom Ustavu i zakonima se može pratiti još od Kruševog ždrijela, ističe Radoman i podjseća na događaj, hroniloški bliži protestu ispred vile Gorica.
- To je događaj postavljanja čuvenog spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću u Gornjem Zaostu. Ako me sjećanje dobro služi, tom događaju za koji se znalo, sva javnost je znala da će se to desiti, &nbsp;prisustvovala su, čini mi se, dva policajca u civilu. Tamo nije bilo ni interventne jedinice, ni štitova, šljemova, nije bilo ni biber spreja. Tu recimo nije bilo nikakve reakcije policije. Naprotiv, dozvolilo se da novinari budu praktično linčovani- ukazuje Radoman.
Na djelu je, naglašava Radoman, antidemokratsko i anticrnogorsko postupanje vlasti.
- Danas su targetirani Crnogorci, sjutra će biti neke druge zajednice. Pa nedavno su i od strane države bili targetirani Turci, koji nisu bili ni učesnici incidenta koji se desio na Zabijelu- navodi Radoman.
Na pitanje da li se na ovaj način kreira imidž ekstremista svim iskrenim suverenistima, nacionalnim Crnogoracima i iskrenim i stvarnim antifašistima u Crnoj Gori, i to na način na koji je to konceptualizovao BIRN, kreiranjem mape ekstremizma, Radoman kaže da je više nego jasno da je to projekat koji živimo još od perioda prije 2020. godine.
- Da bi od 2020. godine to dobilo i neku institucionalnu podršku. Sjećajemo se kako su Vijesti crtale mapu Crnoj Gore sa dva navodno ekstremistička pola, a onda je u sredini bila Beogradska patrijaršija, odnosno njeno ogranak u Crnoj Gori, koja je trebalo da iznese tu emancipatorsku misiju. Danas vidimo koja je emancipatorska misija, to vam je kapela na Lovćenu, to vam je Draža u svakom crnogorskom gradu, to vam je lažna priča o hrišćansko-islamskom pomirenju preko Amfilohije Radovića. Apsolutno je jasno da na dijelu taj projekat. Pokušaj da se ekstremizuju one snage koje su nesumljivo antifašističke, građanske, koje se zalažu za koncept Crnoj Gore kakav je upisan u Ustavu- kazao je.
Događa se, kaže, fašizacija društva, ali, kako dodaje, čini se da to nije problem u današnjoj Crnoj Gori, već su problem svi oni koji na to ukazuju. To &nbsp;je, smatra, posljedica pomjeranja na političkoj sceni.
- Nakon jedne faze šporkih riječi prema Andriji Mandiću, opet imamo, iz krugova onih koji projektuju ovakve situacije i ovakve političke pozicije u Crnoj Gori, te glasove kako se Andrija promjenio, kako će Andrija da nas uvede u Europsku uniju i tome slično. I onda oni koji ostaju da na to ukazuju, oni remete mir i sklad te vlasti. Normalizuje se ultra-destnica, predstavnici manjinskih stranaka koji su vlasti, pristaju na to. Tu je klijentelizam odigrao svoju ulogu. Važnije je zadržati pozicije nego spriječiti urušavanje temeljnih vrijednosti na kojima počiva savremena Crna Gora- kaže Radoman.
Na pitanje da li bi za Crnu Goru bilo ljekovito pregrupisanje na političkoj sceni ili &nbsp;da se sačeka otrježnjenje građana koje bi se reflektovalo na izborima, Radoman kaže da je po društvo bolje da dođe do otrježnjenja, ali je pitanje da li, kako kaže, ekstremisti na vlasti imaju mehanizme da to spriječe. Iz tog razloga, kako zaključuje, ne treba čekati otrježnjenje građana, već vrišiti pritisak na donosioce odluka, kako bi do njega došlo što prije.

Radoman: Na djelu antidemokratska metoda, represivni aparat se zloupotrebljava za ograničenje slobode građana

Individualna statistika rukometašica Crne Gore na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj i Holandiji, na kojem su "lavice" zauzele 8. mjesto je izuzetno dobra. Naša selekcija ima najboljeg asistenta na šampionatu, a to je srednji bek Matea Pletikosić. Ona je sa 41 asistencijom lider u toj kategoriji uoči finalnog vikenda planetarne smotre.
Đurđina Jauković i Dijana Trivić su najbolji strijelci naše selekcije na šampionatu sa 29 golova.
Armel Atingre je upisala najviše odbrana od čuvarki mreže našeg tima, a najbolji procenat odbranjenih šuteva - 40.4 odsto ima Marija Marsenić.
Od nje su samo bolje Holanđanka Jara ten Holte i Kubanka Danielis Herans Rejes - po 73.
Dijana Trivić je lider našeg tima kada su u pitanju ukradene lopte.

Pletikosić lider po broju asistencija na Svjetskom prvenstvu

Sud za prekršaje u Podgorici je odgovorio na pitanje M portala i Televizije E koga je sve Uprava policije procesuirala zbog protesta održanog pred vilom Gorica 8. jula ove godine. Evo njihovog odgovora:
Povodom mail -a upućenog ovom sudu dana 10.12.2025.godine, a nakon što smo izvršili provjeru kroz službenu evidenciju koja se vodi kod Suda za prekršaje u Podgorici, obavještavamo Vas da je Uprava policije, Odjeljenje bezbjednosti Podgorica, podnijela Sudu za prekršaje u Podgorici 35 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, a vezano za događaj koji se dogodio dana 08.07.2025.godine u Podgorici i to :
1.Po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka Uprave policije, OB Podgorica, Stanica policije za JRM br.17244/2025 formirani su spisi predmeta poslovne oznake PP.br.15311/25-19 protiv M. D. zbog prekršaja iz čl.11 i 12 Zakona o javnom redu i miru Crne Gore,
2. Po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka Uprave policije, OB Podgorica, Stanica policije za JRM br.17244/2025 formirani su spisi predmeta poslovne oznake PP.br.15312/25-42 protiv P. A. zbog prekršaja iz čl.11 Zakona o javnom redu i miru Crne Gore,
3. Po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka Uprave policije, OB Podgorica, Stanica policije za JRM br.17244/2025 formirani su spisi predmeta poslovne oznake PP.br.15314/25-36 protiv N. I. zbog prekršaja iz čl.11 i 12 Zakona o javnom redu i miru Crne Gore,
4. Po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka Uprave policije, OB Podgorica, Stanica policije za JRM br.17244/2025 formirani su spisi predmeta poslovne oznake PP.br.15315/25-19 protiv J. F. zbog prekršaja iz čl.11 i 12 Zakona o javnom redu i miru Crne Gore,
5. Po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka Uprave policije, OB Podgorica, Stanica policije za JRM br.17244/2025 formirani su spisi predmeta poslovne oznake PP.br.15316/25-48 protiv K. V. zbog prekršaja iz čl.11 Zakona o javnom redu i miru Crne Gore,
6. Po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka Uprave policije, OB Podgorica, Stanica policije za JRM br.17244/2025 formirani su spisi predmeta poslovne oznake PP.br.15317/25-2 protiv D. D. zbog prekršaja iz čl.11 i 12 Zakona o javnom redu i miru Crne Gore,
7. Po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka Uprave policije, OB Podgorica, Stanica policije za JRM, br.17244/2025 formirani su spisi predmeta poslovne oznake PP.br.15318/25-44 protiv P. A. zbog prekršaja iz čl.11 i 12 Zakona o javnom redu i miru Crne Gore,
8. Po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka Uprave policije, OB Podgorica, Stanica policije za JRM br.17244/2025 formirani su spisi predmeta poslovne oznake PP.br.15319/25-36 protiv P. M. zbog prekršaja iz čl.11 i 12 Zakona o javnom redu i miru Crne Gore,
9. Po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka Uprave policije, OB Podgorica, Stanica policije za JRM, br.17244/2025 formirani su spisi predmeta poslovne oznake PP.br.15320/25-19 protiv LJ. A. zbog prekršaja iz čl. 12 Zakona o javnom redu i miru Crne Gore,
10. Po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka Uprave policije, OB Podgorica, Stanica policije za JRM, br.17244/2025 formirani su spisi predmeta poslovne oznake PP.br.15321/25-45 protiv R. D. zbog prekršaja iz čl. 12 Zakona o javnom redu i miru Crne Gore,
11. Po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka Uprave policije, OB Podgorica, Stanica policije za JRM, br.17244/2025 formirani su spisi predmeta poslovne oznake PP.br.15323/25-2 protiv Đ. M. zbog prekršaja iz čl. 11 Zakona o javnom redu i miru Crne Gore,
12. Po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka Uprave policije, OB Podgorica, Stanica policije za JRM br.17244/2025 formirani su spisi predmeta poslovne oznake PP.br.15324/25-48 protiv T. R. zbog prekršaja iz čl. 11 i 12 Zakona o javnom redu i miru Crne Gore,
13. Po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka Uprave policije, OB Podgorica, Stanica policije za JRM br.17244/2025 formirani su spisi predmeta poslovne oznake PP.br.15325/25-44 protiv M. B. zbog prekršaja iz čl. 11 i 12 Zakona o javnom redu i miru Crne Gore,
14. Po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka Uprave policije, OB Podgorica, Stanica policije za JRM br.17244/2025 formirani su spisi predmeta poslovne oznake PP.br.15326/25-42 protiv M. D. zbog prekršaja iz čl. 11 i 12 Zakona o javnom redu i miru Crne Gore,
15. Po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka Uprave policije, OB Podgorica, Stanica policije za JRM br.17244/2025 formirani su spisi predmeta poslovne oznake PP.br.15327/25-50 protiv R. H. zbog prekršaja iz čl.12 Zakona o javnom redu i miru Crne Gore,
16. Po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka Uprave policije, OB Podgorica, Stanica policije za JRM br.17244/2025 formirani su spisi predmeta poslovne oznake PP.br.15328/25-49 protiv L. V. zbog prekršaja iz čl.11 i 12 Zakona o javnom redu i miru Crne Gore,
17. Po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka Uprave policije, OB Podgorica, Stanica policije za JRM br.17244/2025 formirani su spisi predmeta poslovne oznake PP.br.15329/25-19 protiv G. M. zbog prekršaja iz čl. 11 i 12 Zakona o javnom redu i miru Crne Gore,
18. Po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka Uprave policije, OB Podgorica, Stanica policije za JRM br.17244/2025 formirani su spisi predmeta poslovne oznake PP.br.15330/25-47 protiv S. S. zbog prekršaja iz čl.12 Zakona o javnom redu i miru Crne Gore,
19. Po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka Uprave policije, OB Podgorica, Stanica policije za JRM br.17244/2025 formirani su spisi predmeta poslovne oznake PP.br.15331/25-42 protiv V. M. zbog prekršaja iz čl.12 Zakona o javnom redu i miru Crne Gore,
20. Po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka Uprave policije, OB Podgorica, Stanica policije za JRM br.17244/2025 formirani su spisi predmeta poslovne oznake PP.br.15332/25-45 protiv N. P. zbog prekršaja iz čl.12 Zakona o javnom redu i miru Crne Gore,
21. Po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka Uprave policije, OB Podgorica, Stanica policije za JRM br.17244/2025 formirani su spisi predmeta poslovne oznake PP.br.15333/25-43 protiv V. LJ. zbog prekršaja iz čl.12 Zakona o javnom redu i miru Crne Gore,
22. Po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka Uprave policije, OB Podgorica, Stanica policije za JRM br.17244/2025 formirani su spisi predmeta poslovne oznake PP.br.15334/25-43 protiv Š. B. zbog prekršaja iz čl.12 Zakona o javnom redu i miru Crne Gore,
23. Po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka Uprave policije, OB Podgorica, Stanica policije za JRM br.17244/2025 formirani su spisi predmeta poslovne oznake PP.br.15335/25-36 protiv D. L. zbog prekršaja iz čl.12 Zakona o javnom redu i miru Crne Gore,
24. Po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka Uprave policije, OB Podgorica, Stanica policije za JRM br.17244/2025 formirani su spisi predmeta poslovne oznake PP.br.15336/25-36 protiv S. M. zbog prekršaja iz čl.12 Zakona o javnom redu i miru Crne Gore,
25. Po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka Uprave policije, OB Podgorica, Stanica policije za JRM br.17244/2025 formirani su spisi predmeta poslovne oznake PP.br.15337/25-4 protiv K. M. zbog prekršaja iz čl.12 Zakona o javnom redu i miru Crne Gore. 

26. Po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka Uprave policije, OB Podgorica, Stanica policije za JRM br.17244/2025 formirani su spisi predmeta poslovne oznake PP.br.15338/25-50 protiv M. M. zbog prekršaja iz čl.12 Zakona o javnom redu i miru Crne Gore,
27. Po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka Uprave policije, OB Podgorica, Stanica policije za JRM br.17244/2025 formirani su spisi predmeta poslovne oznake PP.br.15339/25-49 protiv H. H. zbog prekršaja iz čl.12 Zakona o javnom redu i miru Crne Gore,
28. Po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka Uprave policije, OB Podgorica, Stanica policije za JRM br.17244/2025 formirani su spisi predmeta poslovne oznake PP.br.15340/25-4 protiv S. S. zbog prekršaja iz čl.12 Zakona o javnom redu i miru Crne Gore,
29. Po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka Uprave policije, OB Podgorica, Stanica policije za JRM br.17244/2025 formirani su spisi predmeta poslovne oznake PP.br.15341/25-4 protiv K. I. zbog prekršaja iz čl.12 Zakona o javnom redu i miru Crne Gore,
30. Po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka Uprave policije, OB Podgorica, Stanica policije za JRM br.17244/2025 formirani su spisi predmeta poslovne oznake PP.br.15342/25-19 protiv R. A. zbog prekršaja iz čl.12 Zakona o javnom redu i miru Crne Gore,
31. Po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka Uprave policije, OB Podgorica, Stanica policije za JRM br.17244/2025 formirani su spisi predmeta poslovne oznake PP.br.15343/25-47 protiv L. S. zbog prekršaja iz čl.12 Zakona o javnom redu i miru Crne Gore,
32. Po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka Uprave policije, OB Podgorica, Stanica policije za JRM br.17244/2025 formirani su spisi predmeta poslovne oznake PP.br.15344/25-50 protiv Š. M. zbog prekršaja iz čl.12 Zakona o javnom redu i miru Crne Gore,
33. Po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka Uprave policije, OB Podgorica, Stanica policije za JRM br.17244/2025 formirani su spisi predmeta poslovne oznake PP.br.15345/25-42 protiv Š. E. zbog prekršaja iz čl. 12 Zakona o javnom redu i miru Crne Gore,
34. Po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka Uprave policije, OB Podgorica, Stanica policije za JRM br.17244/2025 formirani su spisi predmeta poslovne oznake PP.br.15346/25-44 protiv I. D. zbog prekršaja iz čl.11 i 12 Zakona o javnom redu i miru Crne Gore,
35. Po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka Uprave policije, OB Podgorica, Stanica policije za JRM br.17244/2025 formirani su spisi predmeta poslovne oznake PP.br.15347/25-2 protiv H. O. zbog prekršaja iz čl.11 Zakona o javnom redu i miru Crne Gore,
Ukazujemo da Sud u javnim saopštenjima i medijskim obraćanjima koristi samo inicijale kada su u pitanju imena i prezimena okrivljenih, jer je takav način saopštavanja u skladu sa važećim zakonskim propisima i standardima izvještavanja, a kako bi se izbjeglo prejudiciranje krivice i osigurala objektivnost u informisanju javnosti.

Evo spiska osoba koje je Uprava policije procesuirala zbog protesta

Poslednjih godina – konkretno, od početka ruske genocidne agresije na Ukrajinu - Srbija ne samo da stagnira u eurointegracijama, Srbija se brzinom svetlosti udaljava od Evrope i od civilizacije. Stiče se utisak da je rapidan pad dostignutih standarda u svim oblastima ključnim za pridruživanje, a da u nekim oblastima još nije ni maklo sa početnih, iovako niskih, pozicija.
Neki analitičari to objašnjavaju jednostavnom činjenicom: evropski standardi su dijametralno suprotni od trenutno važećih srbijanskih standarda vladanja i “privređivanja”, u kojima dominiraju nasilje, arbitrarnost, netransparentnost i korupcija. Zvanična Srbija, pride, inadžijski uporno odbija da se usaglasi sa spoljnom politikom zajednice čiji član – bar zvanično – želi da postane, posebno kada je odnos prema agresorskoj Rusiji u pitanju.&nbsp;
Štaviše, odnos prema Moskvi je ponizan, snishodljiv, u nekim segmentima – poput ovog sa aktuelnom krizom oko sankcija NIS-u – i robovski. Dok se političari lukavo, ali ni za kog ubedljivo, zaklanjaju iza “bratstva” ili “principijelnosti”, Crkva Srbije se javno i otvoreno ponaša kao da nije autokefalna, već tek podružnica “majke crkve” u Rusiji. A to, s obzirom na uticaj koji Crkva ima na politički i opštedruštveni segment u Srbiji, nije nimalo bezazleno.
Iako nikad zvanično nije osporena proklamovana politika eurointegracija, javna je tajna da su neki istaknuti članovi srbijanskog režima ako ne na platnom, ono bar na “ljubavnom” spisku Kremlja. Formalno radi balansa sa proevropskim snagama, zbog čuvena “četiri stuba spoljne politike”, u svakoj srbijanskoj vladi nalazi se bar po nekoliko ortodoksnih rusofila, koji se otvoreno i bez stida prikazuju lojalnijim Moskvi nego svojoj državi.&nbsp;
Rezultat svega toga je da je Srbija, koja je po evropskim agendama trebalo da bude motor ukupnog pridruživanja Zapadnog Balkana, sada na začelju “liste čekanja” koja podrazumeva i još nekoliko istočnoevropskih država. Da ostavimo po strani razmatranje da li je iz evropske vizure uopšte bilo realno očekivanje da Srbija bude “lokomotiva” – sada je ta zabluda u Briselu shvaćena, prihvaćena i agenda izmenjena.&nbsp;
Srbija se danas u Briselu dominantno vidi kao slepi poslušnik Moskve, a srpske evropske ambicije tek kao ambicije prema evropskim pretpristupnim fondovima. Izlišno je i pomenuti da je to dobro za druge aspirante – posebno za Crnu Goru i Albaniju, čiji se proevropski trud najzad prihvata, a još više se prihvata njihov geopolitički položaj i značaj za sprečavanje širenja ruskog uticaja. Izlišno je reći i koliko je to loše za samu Srbiju, koju sada Zapad percepira ne samo kao ključnu figuru raspada jugoslovenske federacije, već i kao slepog izvršioca patoloških potreba i osvajačkih ambicija Kremlja, za izazivanje nestabilnosti u Evropi.
U takvom odnosu snaga, predsednik Srbije lansirao je ideju o “grupnom” ulasku svih zemalja Zapadnog Balkana u EU.
Već neko vreme, Srbija prema Briselu vodi kampanju udvaranja i ubeđivanja. Udvaranje je nedavno “ispalo” iz igre zbog nekontrolisanih otrovnih izjava Aleksandra Vučića o evropskim predstavnicima, dok ubeđivanje traje po istom sistemu po kome se ubeđuje narod u Srbiji: nije istina ono šta vi vidite, već ono šta mi kažemo.
A uprkos izostanku usklađivanja sa spoljnom politikom Unije – pre svega, u domenu sankcija Rusiji – i davanju srpskih ”papira” građanima RF koji drugačije ne bi mogli da uđu u zemlje Unije, srpski predstavnici danonoćno ponavljaju da je Srbija uradila sve, da želi u EU, da nije fer što Evropa ne želi Srbiju ili je stavlja pred svršen čin… Nasuprot tome su još neke činjenice: REM, ideja o gašenju Tužilaštva za organizovani criminal, lokalni izbori – a to su stvari preko kojih Evropa više ne prelazi, ma kakvi da su bili razlozi zbog kojih je to činila ranije.&nbsp;
Teško je i zamisliti da bi bilo ko u Uniji, makar i pod utiskom skromne nadoknade koja bi mu iz Beograda legla na račun, mogao sada da se “upeca” na takav predlog. Jer, to bi ispravnu ideju Evrope – da one po kriterijumima najbliže članstvu “isforsira”, kako bi “povukli” ostale kandidate, a Rusiju izbacili iz igre – svelo na nagrađivanje najgorih i zastoj u eurointegracijama za sve, dok oni s najmanje pomaka ne ispune uslove.&nbsp;
S obzirom da kod nekih i ne postoji posebna želja da ispune uslove, a kod drugih je mnogo otvorenih pitanja same državne organizacije odnosno nerešenih odnosa sa susedima koji su u EU – jasno je da bi teorijsko usvajanje Vučićeve ideje zakovalo celi Zapadni Balkan kao sivu zonu van EU i dalo dodatni motiv i energiju Rusiji da tu učvršćuje svoje pozicije. A to je direktno suprotno interesima EU.
Očigledno je i najnaivnijima, stoga, da ovaj Vučićev “kremljo mortale” nije plod istinske želje da ceo ovaj prostor uđe u organizaciju kojoj geografski svakako pripada, a morao bi da pripada i vrednosno i civilizacijski. Ne. "Predlog" je u stvari namera da se i oni koji su uprkos velikom trudu današnje Rusije i svim velikosrpskim podmetanjima blizu EU - ukoče. Jer, hegemonija "Srpskog sveta" je bolest identična hegemoniji "Ruskog mira": ne donosi nikome ništa dobro, napredno i kvalitetno, samo zarazi i uništi i one koji požele ili pokušaju da se izvuku.

Vučićev “kremljo mortale”

Čast mi je bila što sam bio kod Vile Gorica sa hiljadama onih koji brane prave vrijednosti na kojima treba da se temelji Crna Gora, zbog kojih i jedino vrijedi da postoji, a oni koji procesuiraju ljude koji mirnim protestom iskazuju svoj stav su baš mnogo glupi - rekao je gostujući u centralnoj informativnoj emisiji 24 Sata, na Televiziji E, komunikolog Miodrag Strugar.
On je među 35 lica koja će biti procesuirana zbog protesta uoči dodjele Trinaeatojulske nagrade, a taj poziv od policije je, kako kaže, za njega velika čast. 
Podsjeća i da niko nije procesuiran zbog izlivanja spomenika četničkom komandantu, zbog pisanja i uzvikivanja parola ,,Ubij Turčina”, zbog prekida projekcije filma na albanskom jeziku i još mnogo primjera kojima crnogorska javnost svakodnevno svjedoči. 
- Čast mi je bilo biti na tom mjestu i biti sa tim ljudima, kao što mi je čast što sam među više hiljada ljudi koji žele da brane prave vrijednosti na kojima treba da se temelji Crna Gora, zbog kojih i jedino vrijedi da postoji. Moja osjećanja su bila pomiješana, bio sam srećan, radostan zbog toga što mi je potvrdila i moja majka sa kojom sam bio u tom trenutku koja mi je rekla ,,bravo sine, srećna sam što si na pravoj strani”, a ona ima 83 godine i to je sa jedne strane - ponos. Sa druge strane nijesam se mogao oteti čuđenju, znao sam da su bahati, znao sam da su spremni na sve, ali nijesam znao da su glupi, a ovim pokazaju da su baš mnogo glupi kad procesuiraju ljude koji iskazuju svoj stav prema nečemu, pa i prema bilo čemu. Da ne pričamo o tome ko je i na koji način dobio nagradu. Oni procesuiraju nas koji ne pristajemo da nam četnička ideologija bude vladajuća ideologija i da se i ova generacija i buduće generacije u Crnoj Gori obrazuju ili da su dio četničke ideologije koju oni očigledno žele da uspostave - rekao je Strugar. 
Podsjeća da je analizirao rad Demokrata koji drže bezbjednosni sektor, te ukazivao da koriste Gebelsove principe propagande, pokušavajući da ih primijene, ali nije bio, kako dodaje, u pravu da su to samo Demokrate, nego svi oni koji čine trenutnu crnogorsku vlast.
-Da nijesu svi onda bi im neko rekao nešto, ili ima šefa i nad šefom, ili bi se neko ogradio i rekao da to nije u redu. Vlast očigledno želi da uguši prvo kritičku misao, kritičku riječ, svaku vrstu pobune i misle da će nekoga da prepadnu. Oni znaju da nas neće prepasti, znaju da nas neće umiriti, da će uvijek naići na otpor, ali ono što oni pokušavaju je da pokažu svima u Crnoj Gori, svakome da pokažu da ako dignu glas protiv njih iz vlasti, ili protiv toga što ta vlast čini ili ne čini, a trebalo bi da čini, da će proći kao ovog puta nas 35, juče Boban Batrićević zbog nekog teksta, prekjuče neko drugi zbog neke misli ili teksta, u svakom slučaju vidimo da su spremni na sve i naravno da će im se ta spremnost obiti o glavu - poručio je Strugar.
Ukazuje da je prije tri dana izdato saopštenje u kome se pominju samo troje od 35 koji će biti procesuirani, poslanik DPS-a Oskar Huter, građanska aktivistkinja i članica Savjeta za građansku kontrolu policije i jedna mlađa žena, što je, kako kaže, prava slika Demokrata.
- Demokrate su počele tako što su imale tizer kampanju, a to je kampanja kad nešto malo otkrijete ali ne kažete sve i oni to nastavljaju i sad dok su na vlasti. Vjerovatno to na Megatrendu uče, ja ne znam gdje 15 godina neko studira pa misli da to tako treba, oni umjesto informišu građane, da informišu javnost, da su procesuirali nekih 35 ljudi zbog čega su ih procesuirali, da navedu osnov za to procesuiranje i da daju saopštenje u kome će dati sve te podatke, pa makar i sa inicijalima, kao što su to danas iz Suda za prekršaj uradili, oni idu sa tizer kampanjom. Zašto Aida Petrović, zato što je u Savjetu za građansku kontrolu policije, njima smeta kontrola policije, zato Aida Petrović. Zašto Oskar Huter, zato što je poslanik jedne opozicione partije, vrlo aktivan poslanik i vrlo dobar opozicioni poslanik, nijesu svi takvi, pa žele da naprave da je to bio partijski skup, a ne građanski skup i vrlo oni ciljano idu, komunikaciono. Naravno da griješe, ali to samo pokazuje ko su i kakvi su i na šta su sve spremni, jer da nije to tako oni bi odmah izašli sa cijelim saopštenjem sa svim podacima, sa inicijalima, informisali javnost da nešto rade, a ovaj način, hiljade ljudi je razmišljalo je li među tih 35 - naglasio je Strugar.
Smatra da su ciljano izabrali 35 osoba, jer se radi o osobama koje javno nastupaju, koje su prepoznatljive u javnosti, koje mogu da imaju uticaja, ali da u djelovanju tih osoba nije bilo elemenata kažnjivosti. 
- Bio sam na mnogo protesta, još kao mlad devedesetih godina, sami početak devedesetih i kasnije na protestima gdje su možda mogli naći elemente nekog kažnjivog djela, ovdje zaista nije bilo nego smo protestovali protiv toga da se najveća crnogorska nagrada dodijeli nekome ko to prvo ne zaslužuje zbog toga što je nepostojeće djelo za koje je dobio književnu nagradu i drugo zato što su to napravili da bi promovisali četničku ideologiju i negaciju Crne Gore. Njihov cilj je da obesmisle ne samo kulturu crnogorsku, ne samo sve one vrijednosti crnogorske, nego i postojanje Crne Gore same - rekao je Strugar. 
Prisjeća se da je tog dana i sam isprskan biber sprejem, kao i mnogi drugi učesnici protesta, od kojih su neki morali potražiti ljekarsku pomoć, a kao svijetli primjer navodi policajca koji mu je rekao da bi volio da je na suprotnoj strani. 
- Policajac mi je dao savjet da ne diram rukama oči, da će mi biti gore, pa sam mu rekao da imam iskustva i sa suzavcem, da znam to, malo smo se šalili i taj policajac mi je rekao ,,meni je posao da budem ovdje, a volio bih da sam sa druge strane”, to je moje iskustvo. Bilo je jako brutalnih, bez ikakvog razloga su počeli da nas prskaju i da pokušavaju da izazovu incident, to su oni radili - zaključio je Strugar.

Strugar: Znao sam da su bahati i da su spremni na sve, ali nijesam znao da su glupi

Moj suprug Duško Roganović ni jedan euro nije dao mojoj porodici, niti bi moj otac penzionisani policijski funkcioner Duško Koprivica koji je živio časno i pošteno prihvatio da prenosi novac i zakopva ga u dvorištu porodične kuće - kazala je Bojana Roganović u Višem sudu u postupku koje SDT pokrenulo protiv četiri člana njene porodice tereteći ih za pranje novca.
Na optužnici je njen otac Duško, majka Radosava, brat Strahinja i suprug Duško Roganović koji je nedostupan crnogorskim vlasnika a, prema evidenciji policije, slovi sa visokorangiranog člana kavačke kriminalne grupe i potražuje se za učešće u ubistvu.
Koprivice i Roganović se, prema navodima optužnice, terete da su oprali 964.850 eura.
Bojana Roganović je pred sudskim vijećem kojim predsjedava sudija Nikola Boričić kazala da neće iskoristiti zakonsko pravo da ne svjedoči, jer su optuženi njeni najbliži srodnici.
- Spremna sam danas da dam iskaz. Sa mojim suprugom Duškom Roganovićem upoznala sam se 2016. godine. Moj otac je tražio da ga upozna i on je bio protiv te veze &nbsp;- ispričala je Bojana Roganovića.
Objasnila je da je njen suprug bio osuđen zbog ubistva, ali da je to bio "splet nesrećnih okolnosti" i željela je da ga porodica gleda njenim očima.&nbsp;
Ona je dodala da je nakon dva mjeseca veze odlučila da se preseli u Herceg Novi i dva mjeseca su živjeli u stanu, da bi nakon toga Duškov otac Niko Roganović poklonio im kuću na Savini i dao im novac da je renoviraju.
- Niko Roganović nam je dao finansijsku potporu i samo je tražio od nas da se fokusiramo na miran život, osnujemo porodicu i da nam ništa neće faliti - ispričala je Roganović.
U aprilu 2017. godine ispod auta Duška Roganovića je postavljena eksplozivna naprava i on je tada teško povrijeđen, amputurane su mu obje noge.
- Nakon toga njegov otac Niko podredio je svoj život oporavku svog sina i rekao da će dati sav novac za liječenje. Dva mjeseca u Beogradu je trajala borba za Duškov život - kazala je Bojana Roganović.
Nakon dva mjeseca od kada je Duško stigao u Herceg Novi sa liječenja, kako je navela, ubijen mu je otac.
Njenom tadašnjem &nbsp;momku, sada suprugu, nije padalo na pamet da se bavi kriminalom, bio je u bolovima od povreda sa druge strene otac mu je ubijen i to je teško podni.
Njenom suprugu osim oca, ubijen je rođeni brat Šćepan i brat od strica Valdimir Roganović.
- Tri godine policija je često dolazila kod njenog supruga da bi vidjeli da li ima neka saznanja o ubistvima njegovih najbližih - ispričala je Bojana Roganović.
U detaljnom iskazu navela je i da su dobili dijete u februaru 2021. i da je sredinom te godine njen suprug Duško Roganović otišao na liječenje u Austriju sa svojim dokumentima i to preko podgoričkog aerodrom.
- Da se krio ne bi išao na Aerodrom. Moj suprug nije imao kriminalni novac, jer je on jedini nasljednik. Moj svekar nam je ostavio dosta novca - kazala je Roganović.
Ona je na pitanje tužiteljke Tanje Čolan Deretić odgovorila da je liječenje njenog supruga plaćeno preko računa jer je njegov brat Šćepan imao građevinsku firmu.
Roganović je bila kategorična da njen suprug nije koristio tzv. štek stanove, niti se krio i sve vrijeme je bio u kući na Savini. Ona je navela i da misli da njen suprug nije koristio skaj aplikaciju.
- Ja nikada mog oca nijesam pitala vezano za supruga da nešto interveniše u policiji ili bilo što da pita za njega. Na to nijesam smjela ni pomisliti - kazala je svjedokinja.
Na pitanje branioca porodice Koprivice, advokata Danila Mićovića kazala je da Niko Roganović i njena svekrva Branka su 30 - 40 godina svojim radom stekli piceriju, ribarnicu, hotel, brod, stanove...
-Živjeli su skromno, moj svekar nije bio rasipnik - istakala je Roganović.
Ona je navela da njen suprug Duško Roganović ništa nije radio - ni nezakonite, niti zakonite poslove jer je bio loše zbog gubitka oca i braće a i imao je velike bolove i njegov oporavak je bio težak.
Bojana Roganović je rekla da u Nikšiću njena porodica ima kuću u kojoj živi i dva objekta sa apartmanima.
- Sve je pokriveno kamerama i nemogućebje bilo kopati po dvorištu nešto jer kuće gledaju na dvorište. Sve je &nbsp;pokriveno kamerama &nbsp;- naglasila je Roganović.
U optužnici protiv Koprivica i Roganovića navodi se da su se u oktobru 2019. godine pa nadalje udružili radi pranja novca. Kako se osnovano sumnja, Roganović je znao da novac potiče od kriminala i on je dao instrukcije Koprivicama kako da ga „prenose“.

Bojana Roganović: Moj suprug Duško nije imao kriminalni novac, njegova porodica je imala hotel, ribarnicu, stanove, lokale, brod i to su stekli svojim radom

Tag: dorde-scepovic