Nevladina organizacija Antifašisti Cetinja reagovala je na kolumnu Gojka Perovića „Neka barem svemir čuje nemir…“, objavljenu u dnevnom listu „Pobjeda“, ocjenjujući da se iza njenog duhovnog tona krije pokušaj rehabilitacije četničkog pokreta i negiranja temeljnih vrijednosti antifašističke borbe – saopšteno je iz ove NVO.
- Četnici nisu bili ‘drugi antifašisti’, već ideološki, politički i praktično – fašisti ž poručuju iz Antifašista, ističući da Perovićeva kolumna predstavlja još jedan pokušaj da se kroz religijski diskurs zamagli istorijska istina.
Kako navode, tekst je oblikovan kao duhovna i filozofska refleksija, ali se u njegovoj suštini nalazi „politički pamflet, duboko ideološki intoniran“, sa jasnom namjerom da se četnički pokret predstavi u pozitivnom svjetlu.
U saopštenju se podsjeća da se Srpska pravoslavna crkva u Perovićevom tekstu pokušava prikazati kao univerzalni moralni autoritet, dok se svi koji drugačije misle karakterišu kao protivnici mira – retorika koju povezuju s diskursima iz devedesetih godina prošlog vijeka.
„U maniru sofisticirane manipulacije, Perović pokušava predstaviti SPC kao nepogrešivi etički stub, a kritičare njene uloge kao ‘nemoralne i izgubljene’. To su obrasci prepoznatljivi iz vremena kada je sveštenstvo te crkve blagosiljalo ratne pohode“, saopštavaju Antifašisti.
Perovićeve kolumne, kako navode, predstavljaju „sofisticiran i maštovit pokušaj krivotvorenja istorije“, naročito kada je riječ o ulozi četničkog pokreta tokom Drugog svjetskog rata.
Posebno izdvajaju dokument Stevana Moljevića „Homogena Srbija“ iz 1941. godine, u kojem vide osnovu četničke ideologije zasnovane na etničkom čišćenju, stvaranju „čiste“ srpske teritorije i eliminaciji nesrpskog stanovništva, što – kako ističu – korespondira s nacističkim i fašističkim idejama.
- Četnički masakri u Foči, Goraždu, Sandžaku, Pljevljima i drugim mjestima nijesu bili incidenti, već planska i sistemska politika nasilja - poručuju.
Odgovarajući na Perovićevo pitanje iz kolumne – „ko se borio za smrt fašizmu, a ko za klasnu slobodu“ – iz ove NVO ističu da su istinski antifašisti bili partizani, dok su četnici, kako navode, sarađivali s okupatorima i borili se protiv Narodnooslobodilačkog pokreta.
- Za smrt fašizmu borili su se oni koji su nosili petokraku, a ne oni sa krstom iznad puške - poručuju.
Oni optužuju SPC i s njom povezane političke strukture da danas pokušavaju rehabilitovati četničke vođe poput Draže Mihailovića i Pavla Đurišića, ignorišući njihovu odgovornost za zločine nad civilnim stanovništvom.
- Ne negirate zločine jer ne znate istinu – već zato što vam ona ne odgovara - &nbsp;navodi se u saopštenju.
Antifašisti Cetinja tvrde da cilj takvog istorijskog revizionizma jeste da se kleronacionalizam predstavi kao oblik otpora, dok se antifašizam pokušava kriminalizovati.
- Perović i njemu slični nastoje zamijeniti teze: da su partizani ‘ubijali zbog ideologije’, a četnici ‘branili narod i vjeru’. To je pokušaj stvaranja opasnog, lažnog narativa - upozoravaju.
Na kraju poručuju da fašizam „nema dvije strane“, te da je antifašistički otpor u Crnoj Gori personifikovan u partizanskom pokretu, dok su četnici – ideološki i u djelovanju – bili njegov suprotni, fašistički izraz.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Antifašisti Cetinja: Četnički pokret bio je fašistički, a ne “drugi antifašizam”

Pobjedina greška kod imenovanja novoga kolumniste kao „protojereja stavofora“ je jasna i razumljiva. Logično je da se listu koji je nastao ispod čekića i srpa potkrade greška kod imenovanja titule crkvenog lica. Zapravo je riječ o stavroforu, onome koji nosi krst (od grčkog stavros – krst i phoros – nosilac) a ne stavoforu iliti stafordu (pasmina psa, staffordshire bull terrier), kako su znale voditeljke s televizija iz regije poput Happy i Pinka da izgovore navedenu crkvenu titulu.
Ono što je teže razumljivo jeste da Pobjeda objavljuje kolumnistu koji relativizuje njeno ime i borbu ljudi koji su je osnovali. Ali u današnjem post-truth vremenu i nakon Ajnštajnove teorije relativiteta ništa nije nemoguće, pa ni relativizacija djelovanja kolaboracionističkog i zločinačkog četničkog pokreta i pranje biografija kolaboracionista i zločinaca Srpske pravoslavne crkve u „komunističkome“ listu.
Tako je u Pobjedino antifašističko nasljeđe uletio padre Gojkov meteor relativiteta. Pobjeda izgleda preuzima štafetu od Vijesti kad je riječ o relativizaciji malignog djelovanja današnjih predstavnika bjelaško-četničke ideologije. A stavofor Gojko i njegova organizacija su istinski nasljednici navedenih ideologija i u skladu s njima, prvaci u razaranju antifašističkog, građanskog, evropskog i državnog bića Crne Gore. To se u Pobjedi donedavno znalo.
A danas nam padre Gojko sa stranica Pobjede poručuje kako su četnici dobri momci (antifašisti) koje su istorijske i društvene okolnosti (poput nadirućeg komunističkog zla) naćerale na zločine i saradnju s nacifašistima. I da ih likvidacija i stradanje bez adekvatnog sudskog procesa čini žrtvama a ne zločincima.
Neka barem „svemir“ čuje ovu istinu kad već „egzaltirana braća i susjedi ne žele i ne mogu“ - poručuje nam stavofor sa stranica „komunističkog“ lista.
Dalje nam poručuje da su svi u jednom istorijskom trenutku (djelimično ili otvoreno) sarađivali s fašistima, a da se to samo spočitava četnicima. Zato treba spočitavati Narodno-oslobodilačkom pokretu pod vođstvom KPJ što nije ušao u rat s Hitlerom 1933. godine, nego tek 1941. kada je njihova zemlja napadnuta, dok s druge strane treba pravdati kolaboraciju četnika, odnosno Kraljevsku vladu i vojsku, time što su do 1941. bili protiv Hitlera.
Lije krokodilske suze padre Gojko što su komunisti predvodili oslobodilački rat, isti ti komunisti čija je ideologija od strane EU izjednačena s nacizmom. I naravno, padre Gojko izvodi zaključak, ako je komunizam jednako nacizam (evo EU tvrdi), onda su komunisti i nacisti isto, onda kolaboracija četnika s nacifašistima protiv komunista nije ništa loše. Samo su se borili protiv jednog zla koristeći resusre drugog zla. I zato četnici nijesu zločinci, nego žrtve koje su u datim istorijskim okolnostima birale manje zlo. A da su bili u pravu, govore nam zločini komunističkog sistema nakon oslobođenja.
I zato Joanikije Lipovac, Milorad Vukojičić alijas pop Maca i Slobodan Šiljak nijesu zločinci nego svetitelji i antifašisti. Borili se protiv zla (komunističkog), kao što su se antifašisti borili protiv drugog zla (nacističkog). A to što su ubijali i prokazivali komuniste i njihove familije, radili su dobro djelo, jer je, jelte, komunizam isto što i nacizam. Kako nam poručuje stavofor sa stranica „komunističkog lista“ – „SPC nije kanonizovala mitropolita Joanikija Lipovca zbog njegove nesumnjive saradnje s okupatorom, nego ga je kanonizovala zbog njegove brige o ugroženom i gladnom narodu tokom rata i zbog njegove mučeničke smrti i zločinačkog postupka nad njim, koji su sproveli isti oni koji su u životu ostavili (hvala Bogu, neka su) jednog kardinala Stepinca!“ I zato Josef Kramer, „Zvijer iz Bergena“, nije zločinac i monstrum, nego brižljivi porodični čovjek. Ne treba ga gledati u svijetlu služenja nacističkom režimu kao zloglasnog logorskog komandanta jer su ga na to naćerale istorijske i društvene okolnosti, nego kao brižnog supruga i oca te bi njemačko društvo trebalo da rehabilituje Kramera i u čitanke uvrsti njegova brižna pisma koja je slao svojoj porodici, da se na njima vaspitava i obrazuje njemačka mladost. Komparativna prednost Joanikija Lipovca u društvenoj rehabilitaciji je što je likvidiran bez suđenja, dok je Josef Kramer ipak likvidiran nakon suđenja. Ali to ne bi trebalo da zaustavi AFD mladež, sve se može kad se imaju društvena moć, pare i uticaj. Evo, primjer za to su stavovi i prijedlozi stavofora sa stranica „komunističkog“ lista.
Kad imate društveni uticaj, može vam se tekst na kojem bi pozavidio čak i IN4S, objaviti u normalnom glasilu i to će se naravno pravdati demokratizacijom društva i slobodom riječi. Radom na takozvanom pomirenju u kojem treba da se pomire oslobodioci države i oni koji su zajedno s okupatorima ubijali oslobodioce države i njihove familije.
I to samo zato što se određenim društvenim moćnicima i krugovima ne sviđa ideologija onih koji su oslobađali državu, iako su u oslobađanju države učestvovali i oni kojima ta ideologija nije bila bliska. I ta relativizacija ide preko notorne činjenice da jugoslovenski komunizam nije bio staljinističkog tipa kojeg je EU izjednačila s nacizmom, što ne oslobađa jugoslovenski socijalizam njegovih zločina. I stoga treba da se povede rasprava o zločinima tokom i nakon oslobođenja rata od strane KPJ, ali to ne mogu raditi organizacije i pojedinci koji slave zločince i saradnike okupatora. Jer zločini KPJ ne čine četnike i kolaboracioniste dobrim momcima i antifašistima. Komunistička borba je pozitivna zato što su se borili protiv okupatora za oslobođenje zemlje za razliku od četnika koji su se borili s okupatorima protiv partizana a ne za oslobođenje zemlje. I to je notorna istina koja je odaslata u svemir i koliko god se padre Gojko i Crkva Srbije trudili da odašilju drugu poruku u svemir, njihove poruke će završiti u crnoj rupi kao što su i oni na čiju rehabilitaciju pozivaju.

1250x600

1084x550

Padre Gojkov svemir relativiteta

Sveštenik Crkve Srbije, Gojko Perović, u intervjuu koji je dao Žurnalu, iznio je niz neistina i manipulacija i pokazao da je i dalje – rekli bismo sa pravom, opsjednut Demokratskom partijom socijalista, smatraju iz ove partije.
- Zna Perović da Demokratska partija socijalista nema nikakvu namjeru da postane nekakva ,,pseudo-Crkva” kako je to rekao u odgovoru na jedno pitanje, ali da i te kako ima namjeru da suzbije pseudo-političko djelovanje organizacije kojoj on pripada, a koja umjesto da se bavi vjerskim i duhovnim pitanjima pokušava da ideološki redefiniše Crnu Goru i da istorijskim revizionizmom potčini državu sebi i svojoj kleronacionalističkoj viziji- navodi se u saopštenju DPS-a.
To je, ističu, ono u čemu će Demokratska partija socijalista, kao i do sada biti brana Crkvi Srbije koju Perović predstavlja.&nbsp;
- Baš kao što ćemo biti brana i neprimjerenom političkom uticaju organizacije kojoj on pripada a koja je svoje sveštenstvo svela na predsjednike mjesnih odbora u izbornim kampanjama, a Mitropolite na koordinatore parlamentarne većine koji ,,strepe od opasnosti da se ne mogu dogovoriti ljudi koji vladaju ovom državom” kako reče nedavno Joanikije Mićović tokom uskršnje liturgije – koje su inače postale platforma za slanje političkih poruka. Ne zaboravljamo naravno ni obučene specijalce Mijajla Backovića i Metodija Ostojića koji duhovni poziv sprovode dok voze auta čija je cijena iznad 100.000 eura i provode noći po primorskim hotelima u društvu starleta ili trče maratone u političkim trkama brutalno zloupotrebljavajući mantiju, ucjenjujući građane i prijetići im na najstravičniji način da bi uticali na to kome će dati svoj glas podrške- poručili su iz DPS-a.
Obratili su se Peroviću iz DPS-a , da razumiju njegovu opsesiju Demokratskom partijom socijalista jer bez obzira na čitav repertoar zloupotreba koji je iskoristio nije uspio da slomi kičmu građanske, dostojanstvene i suverene Crne Gore.&nbsp;
- Razumijemo i da je taj termin za vas nepoznanica. Pokazali ste to na djelu time što poslušno služite beogradskom režimu uprkos činjenici što su to isti oni koji su u samo par godina srušili kompletno životno djelo Amfilohija Radovića ukidanjem Episkopskog savjeta i titule arhiepiskopa za Mitropolita crnogorsko-primorskog, a od skoro uvođenjem i titule Mitropolita za episkopa budimljansko-nikšićkog kako bi se u potpunosti obesmislila uloga crnogorskog mitropolita. Toliko o vašem autoritetu i integritetu u crkvenim redovima-poručili su iz DPS-a.
U saopštenju, iz Demokratske partije socijalista zaključuju da ispade da su &nbsp;ipak ona voćka čudnovata, a Perović onaj kojem strah životu kalja obraz često, koristeći se Njegoševim stihovima, kojima, dodaju, Perović voli da se diči.

DPS: Opsesija Gojka Perovića DPS-om razumljiva, ali to ne opravdava količinu neistina i manipulacija koje iznosi u javnost

Srpska pravoslavna crkva (SPC) već godinama aktivno sprovodi istorijski revizionizam, pokušavajući da kreira poželjnu istorijsku sliku i promoviše ideologiju "krvi i tla", upozorio je istoričar i profesor na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost (FCJK) Boban Batrićević.&nbsp;
Batrićević je, gostujući u emisiji "Na kraju dana" na Televiziji E, govorio o političkim i ideološkim strategijama koje, prema njegovim riječima, dolaze iz Beograda.
- Pošto nije popularno promovisati etničko čišćenje, oni su prepakovali Moljevićevu studiju i na jedan novi način pokušavaju predstaviti četnički pokret kao antifašistički i odatle počinje problem, zato što oni osvjedočene saradnike okupatora žele predstaviti kao pozitvne istorijske ličnosti i to rade vrlo uspješno zahvaljujući ovoj mlađoj generaciji koja je izašla ispod mantije Amfilohija Radovića, koja je opet izašla ispod mantije Justina Popovića i to je ta opasna genealogija crkvenih otaca iz crkve Srbije - rekao je Batrićević.
Prema njegovim riječima, Crkva Srbije djeluje kao dio šire strategije, u funkciji ostvarivanja ideja tzv. „srpskog sveta“.&nbsp;
Batrićević je kazao da se na prostoru regiona sprovodi modifikovana verzija plana „Homogene Srbije“, istorijskog dokumenta koji je kreirao advokat Stevan Moljević.
- To što radi crkva Srbije dio je mnogo šire i mnogo veće strategije, asimilacije koju ona sprovodi na prostoru zacrtanom u mapama "srpskog sveta", i ona je modifikovana verzija zapravo jednog istorijskog dokumenta, poznatog pod imenom "Homogena Srbija", koju je napisao Moljević advokat i koji je zapravo nacrtao etnički čiste granice kakva ta velika Srbija treba da izgleda - rekao je Batrićević.
Dodao je da institucije Crne Gore ne pridaju dovoljno pažnje malignim spoljnim uticajima, ali je pohvalio rad Digitalnog forenzičkog centra, koji se tim pitanjima detaljno bavi.
- Režim u Srbiji je zacrtao novu kartu Balkana u ekonomskoj, vojnoj i teritorijalnoj dimenziji, onako kako je oni vide, reobnova srpske moći koja počiva na ljudima i idejama koje Srbiju prezentuju kao centar okupljanja balkanskih naroda, slovenskih naroda, koji žive na ovom prostoru, koji pričaju sličan jezik i kojima oni ne priznaju nacionalnu posebnost, jer ih smatraju Srbima - istakao je Batrićević.
Govoreći o istorijskoj reinterpretaciji, Batrićević je upozorio da SPC glorifikuje četnički pokret, uprkos njegovoj odgovornosti za masovne zločine.
- Crkva glorifikuje četnički pokret, koji je pravio masovne zločine - podsjetio je Batrićević, navodeći da su ti zločini, uključujući genocid, počinjeni „na prostoru Crne Gore, na prostoru Srbije, Bosne i Hercegovine, na prostoru Kosova, ravni ustaškim zločinima.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 55.86%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fbatricevic-gojko-perovic-je-najveca-opasnost-za-gradanski-karakter-crne-gore&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FY-1PiRrCQ-c%3Fsi%3DmA-fsMC5CM0e_gis&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Batrićević: Režim u Srbiji je zacrtao novu kartu Balkana u ekonomskoj, vojnoj i teritorijalnoj dimenziji

Nakon što je nedavno mitropolit Joanikije proslavio Pavla Đurišića, četničkoga koljača na čijoj duši leži više od deset hiljada zvjerski pobijenih civila, poglavito muslimana ali i drugih koji nijesu htjeli prigrliti četničku ideologiju, i ko zna koliko onih koje je u zimu 1944. naveo na zli put bez povratka iz Crne Gore, pažnju je na sebe skrenuo pop Gojko Perović neuspjelim pokušajem relativizacije Joanikijeva čina.
Kao da ima ikoga kome nije jasno da je Jovan Mićović ime Joanikije odabrao baš u spomen na svoga prethodnika, osuđenoga kolaboranta nacističkoga i fašističkoga okupatora iz Drugoga svjetskog rata. I kao da je slučajno današnji Joanikije svoj pomen Pavlu Đurišiću održao baš onđe đe je prije 30 godina dovršeno ono što je Đurišić započeo prije 80 godina.
Nije ovđe riječ ni o mitropolitu Joanikiju ni o popu Gojku. Nije riječ ni o Pavlu Đurišiću. Djelatnost svakojega od njih odveć je poznata da bi se što novo o tome moglo reći.
Riječ je ovđe o izmišljanju tradicije i lažiranju istorije, i to ne neke daleke, dukljanske recimo, no one koja još uvijek ima žive svjedoke.
Nedavno je u Podgorici održana "dijaloška tribina" u organizaciji SPC, đe su učestvovali Kemal Đečević, predstavljen kao "predstavnik stare podgoričke porodice", predśednica Skupštine Glavnoga grada Jelena Borovinić-Bojović, arhijerejski namjesnik podgoričko-danilovgradski pop Predrag Šćepanović, uz moderaciju popa Gojka Perovića.
Sudeći po onome što je saopštio Kemal Đečević, bratstvo Đečevića dogovorno je i jednodušno obnovilo Markovdansku litiju zajedno s ondašnjim mitropolitom Amfilohijem, kojega je Halit Đečević s nestrpljenjem ispred kuće čekao punih pedeset godina!
"Nije bilo lako", veli Kemo Đečević, "1992. godine obnoviti litije, ni nama, ni Mitropoliji. Ono što sam zapamtio je da je nakon toga naboj u gradu nestao. Desilo se jedno druženje, susret, obnova tradicije koja, nema dileme, da tako bude i u buduće." S njim je saglasan i sveštenik Šćepanović koji, podśećajući da je otac Kemala Đečevića Amfilohija dočekao kosovskim božurima, veli: "Podgorica je disala jednim duhom."
I jest istina. Podgorica je disala tada jednim duhom. Duhom velikosrpstva.
Ne ulazeći u to je li bratstvo Đečevića doista jednoglasno odlučilo da zajedno s Amfilohijem obnovi tradiciju koja je, kako Kemo Đečević veli, nepobitno postojala između dva svjetska rata, ovđe bi, možda i bez očekivanja odgovora, trebalo postaviti pitanje i "predstavnicima" drugih starih podgoričkih porodica śećaju li se i oni zbilja kako se tada opučio susret, nastalo druženje, netragom nestao naboj?! Ili možda i dalje pamte kako se tada stvarno obnovila tradicija, ona koja je uspostavljena odmah nakon Prvoga svjetskoga rata i trajala sve do kraja Drugoga svjetskoga rata?
Ne pitam ih za pljačku iz 1918. Možda su propuštili da o tome čuju opljačkane. Možda se nijesu upoznali s rođacima koji su u doba kad je zaživjela tradicija koju Kemo Đečević obnavlja odselili u Skadar, u Sarajevo, ili još dalje, da se više nikad ne vrate. Ne pitam ih, dakle, o tome.
Pitam ih śećaju li se pjesničkoga repertoara koji se opučio nakon obnove tradicije kojoj ovih dana dižemo spomenik. A pjevalo se tada, sve u duhu koji priziva sveštenik Šćepanović "da se volimo, da život kratko traje" ovako nekako: "Ko će drugi, ja ću prvi, da pijemo turske krvi" ili "Muslimani crni vrani, crni su vi došli dani" ili "Leleču turci, kukaju bule" ili "Od Mostara do Jordana neće biti muslimana" i tako redom, sve u duhu zajedništva, bratstva i obnove tradicije.
Današnji Podgoričani stoje pred izborom: vjerovati sopstvenim očima ili Kemu Đečeviću. Mogu se, istina, odlučiti ni za jedno ni za drugo i izguglati ponešto o tradiciji koju nam obnavlja SPC i Kemo Đečević. Guglajući naići će na Arkana, na Amfilohijeve propovijedi o lažnim ljudima lažne vjere koja sije duhovnu smrt. I tako dalje.
Oni pak iz staropodgoričkih muslimanskih porodica koji pristanu na serviranu laž uprkos sopstvenim varljivim očima postupiće sramno i stidno prema svojim prijateljima i komšijama koji su ih, kao ubjedljiva i hrabra manjina, krili i 1918. i 1998, koji su im čuvali kuće, imovinu a nerijetko i život, ne pristajući na tradiciju koju ovih dana za račun aktuelne vlasti i SPC promoviše Kemo Đečević.
To je sramno i stidno i pred sopstvenim precima koji su oslobađali Podgoricu u Drugome svjetskom ratu od izdajnika i četnika koje SPC danas promoviše.

Vjerovati Kemu Đečeviću ili sopstvenim očima?

Sveštenik Srpske pravoslavne crkve (SPC) Gojko Perović, reagovao je na to što su brojni mediji, partije, organizacije, udruženja i pojedinci osudili izjave Mitropolita Joanikija da je četnički vojvoda Pavle Đurišić bio veliki junak nepobjedivog karaktera.
Perović kaže da mediji prenose i naglašavaju problematične i dvosmislene stvari, a one lijepe zaobilaze.
- Mediji će prenijeti govor mitropolita Joanikija o Pavlu Đurišiću, a neće prenijeti bezbrojne primjere saradnje SPC i Islamske zajednice, pa i muslimanskih porodica u Crnoj Gori. Za par dana ćemo imati Markovdansku litiju u kojoj ćemo, između ostalog, obići porodicu pokojnog Halida Đečevića, po višedecenijskoj praksi ustanovljenoj krajem prošlog vijeka. Da li će vaš medij govoriti o tome? Ni aktuelni govor mitropolita Joanikija nije prenijet integralno. Govorio je i o četničkim zločinima, i o potrebi da se svi zločini svih strana ispitaju. Da ni jedan zločin ne ostane sakriven - rekao je Perović.
Zašto, pita on, to niko ne prenosi.
- Povod mitropolitivog govora nijesu bili četnički zločini, koje je između ostalog pomenuo, nego veliko stradanje naroda i kraljevske vojske koje se zbilo u proljeće i ljeto 1945 na području današnje BIH, Hrvatske i Slovenije. U tom stradanju se našao i Pavle Đurišić, a vladika je sa sveštenstvom održao pomen za sve te nastradale ljude, medju kojima je najviše bilo civila - navodi Perović.
Svjesni su, dodaje on, da način na koji je mitropolit hvalio Đurišićeva dobra djela (što se čini na sahrani i pomenu svakom pokojniku) zvuči prenaglašeno i neprimjereno, pogotovu u kontekstu zločina koje je Đurišićeva vojska učinila godinama prije svoga sopstvenog stradanja.
- Ali, niti je mitropolitiva namjera bila da veliča zločine, niti da ih skriva. Na to ukazuje integralni tekst njegovog slova. Namjera je bila da se ukaže na veliko stradanje velikog broja nevinih ljudi koje je vojska Pavla Đurišića bezuspješno pokušala da spase, a svi ti dogadjaji su od javnosti decenijama skrivani - rekao je Perović.

Gojko Perović: Mediji prenose i naglašavaju problematične i dvosmislene stvari, a one lijepe zaobilaze

Poslanica CIVIS-a Maja Vučelić reagovala je nakon što su iz DNP-a danas usvojili niz zaključaka kojima traže od Vlade podršku za izmjene Ustava u dijelu srpskog jezika, kao i podršku zakonu o dvojnom državljanstvu, normiranje trobojke kao državne zastave, promjenu lokacije kolektora...
Ona je podsjetila da je vladina platforma „Barometar 26“, usvojena bez ijednog glasa protiv, pa i uz podršku DNP-a.
- Barometar jasno obavezuje sve potpisnike da se fokusiraju na jedinstvo i EU integracije, uz izbjegavanje identitetskih i drugih polarizujućih pitanja. Današnji zahtjevi DNP-a, uz njihovo otvoreno priznanje da se ta platforma kosi sa njihovim programom, direktno obesmišljavaju „Barometar 26“ i otvaraju rizik političke krize već u prvim danima 2026. godine koja je presudna za evropsku budućnost države, napisala je Vučelić na mreži “X”
Kako je kazala, u trenutku kada EU pokazuje spremnost za proširenje, Crna Gora nema luksuz da gubi fokus.
-Evropske integracije, vladavina prava i stabilnost moraju ostati iznad partijskih ultimatuma i političkih performansa koji proizvode podjele i blokade. Crnoj Gori je potrebno jedinstvo svih koji se istinski bore za vitalne državne ciljeve, a prema onima koji blefiraju i svjesno usporavaju evropski put mora se na vrijeme jasno odrediti u skladu sa državnim interesima - poručuje poslanica.
Kako je kazala, "Vlada nije poligon za lične frustracije, a Crna Gora je veća od bilo čijih političkih igara."

Vučelić: DNP obesmišljava platformu "Barometar 26", Crnoj Gori treba jedinstvo a ne blokada

Predsjednica francuske skupštine Jael Braun Pive sastala se u četvrtak ispred zgrade parlamenta sa poljoprivrednicima koji protestuju u Parizu, koji su je glasno izviždali.
Oni su dobacivali "ostavka, ostavka", prenosi Figaro.
Oko 100 poljoprivrednika okupilo se rano u Parizu uprkos zabranama, protestujući protiv sporazuma o slobodnoj trgovini sa Merkosurom i tražeći administrativna pojednostavljenja.
Demonstranti su blokirali Trijumfalnu kapiju i Ajfelov toranj, a djelimično je zatvoren auto-put A13 u zapadnom dijelu prijestonice, saopštila je pariska policija, preniose Nezavisne novine.
Poljoprivrednici iz sindikata Ruralne koordinacije takođe su blokirali pristup skladištu nafte DPA u Basensu, u blizini Bordoa.
Na licu mjesta je prisutna policija, a vlasti su apelovale na vozače da izbjegavaju pogođena područja.

Francuski poljoprivrednici izviždali predsjednicu skupštine

Sada je i zvanično. Na božićnoj proslavi televizije Informer pjevao je osuđeni ubica. Da je Dragan Ašanin počinio ubistvo 1992. godine za N1 potvrdio je i Viši sud u Beogradu, navodeći da je zbog toga osuđen na 11 godina zatvora. Ali kako je moguće da se takav čovjek našao u društvu štićenih ličnosti - predsjednika države, predsjednice Skupštine i gotovo pola Vlade? Da li je sistem obezbeđenja zakazao ili je jedini dosije koji se računa – partijski?
Zar nijeste oduvijek željeli da znate kako izgleda privatna zabava gotovo cijele Vlade Srbije, skupa s predsjednicom Skupštine i predsjednikom države. Ko se napio, ko posvađao, šta su jeli i uz koje su se pjesme veselili?
Kako piše N1, do pojave televizije Informer na medijskom nebu Srbije, bilo je nezamislivo ovakve scene gledati uživo. U uređenoj zemlji, nezamislivo je i da se u društvu štićenih ličnosti, a prije svega predsjednika države, pojavi osuđeni ubica.
Jer čovjek koji se fotografisao s predsjednikom Aleksandrom Vučićem, koji se više puta našao u zagrljaju ministra Darka Glišića, koji je predsjednici Skupštine pjevao na uvce i koji je dijelio mikrofon s ministrom policije Ivicom Dačićem - e taj čovek izvršio je ubistvo 1992.
Dragan Ašanin, umjetničkog imena Aške, tada harmonikaš, oktobra '92. u Novom Beogradu ubio je svoju bivšu partnerku, tada 18-godišnjakinju u koju je iz pištolja pucao pred njenim maloljetnim bratom.
Tu informaciju prvi je objavio Nemanja Šarović, za N1 to je potvrdio i Viši sud u Beogradu.
„Presudom Okružnog suda u Beogradu od 26.05.1993. koja je preinačena odlukom Vrhovnog suda Srbije od 19.05.1994. okrivljeni Dragan Ašanin oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog djela ubistvo, pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 godina u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru“, stoji u odgovoru Suda.
„Samo da objasnim, ja to nisam znao! Istina je da je gospodin Ašanin 1992. godine počinio to ubistvo koje je u presudi okarakterisano kao ubistvo bez predumišljaja. Ja da sam znao, ili da je bilo ko iz Informera znao, na našoj Božićnoj proslavi gospodin Ašanin ne bi pjevao, ali ne zato što to nije po zakonu jer je, pošto je odslužio zatvorsku kaznu, po zakonu on slobodan čovjek. Ja ga ne bi pozvao da pjeva da sam to znao iz moralnih razloga“, rekao je Dragan J. Vučićević, glavni urednik TV Informera.
Glavni urednik Informera nije morao da zna, ali je morala služba obezbjeđenja predsjednika države.
„Ko bi tamo mogao da bude, sa kojom namjerom, zašto - pojednostavljeno, to je zanat kojim se ti ljudi bave i bezbjednjaci moraju da saznaju ko su ta lica koja bi mogla neposredno da ugroze štićeno lice ili da ga kompromituju svojim prisustvom“, kaže Aleksandar Radić, vojni analitičar.
Kako je onda pripadnicima Vučićevog obezbjeđenja promakao ni manje ni više nego - osuđeni ubica?
„Mislim da službi bezbjednosti nije promakao osuđeni ubica, ne mogu vjerovati da nisu znali ko je i šta je tamo, nego je jednostavno sistem vrednosti promijenjen. Društvo je podijeljeno na vas i nas. Postoje dvije grupe ljudi, oni koji vole predsjednika Republike i to su dobri ljudi, nezavisno od toga da li su ležali zbog ubistva 18-godišnjakinje u zatvoru ili za silovanje muškaraca - jednostavno oni su politički podobni“, kaže Radić.
U kratkom telefonskom razgovoru za N1, bivši predsjednik Srbije Boris Tadić kaže da je napravljen strašan propust, pa konstatuje - da smo mi normalna zemlja, ovdje bi morala biti pokrenuta istraga.

Srbija: Osuđeni ubica pjeva državnom vrhu - propust službe ili su sada takvi ljudi politički podobni

Hrvatski predsjednik Zoran Milanović večeras je odgovarao na pitanja medija uoči svečane akademije "Veče međimurskog identiteta", a jedna od onih zanimljivih odnosila se na američke pretenzije na Grenland.
- To je danska teritorija, ne možete nego biti na strani Danske. Stvari su potpuno jasne... Možda tu priču s Grenlandom treba demistifikovati - kazao je Milanović novinarima.
U nastavku je ocijenio da "Grenland za američku sigurnost ne predstavlja ništa, a ako jednog dana bude nešto predstavljao, tada više neće biti ni Evrope ni Amerike jer to znači da će se arktički led do te mjere otopiti da će Amerika, ako opstane, imati glavni grad u Denveru, a ne Vašingtonu".
- Postoje, samo ne znam jesu li u američkoj administraciji to još vidjeli na karti, Svalbardska ostrva. Ona pripadaju u principu Norveškoj. Ona su malo istočnije od Grenlanda i tamo završava golfska struja i more nije zaleđeno. To je interesantno. Evo, dao sam im temu za razmišljanje. Možda su vidjeli na karti da postoje i ta ostrva. Grenland je beskoristan - tvrdi Milanović.
Dodao je da "nije na njemu da se miješa u poteze Trumpa" i kazao da u hrvatskom interesu nije da kaže baš sve što misli o tom njegovom potezu.
- Ovo je dokaz da međunarodno pravo ne postoji ni kao fikcija - zaključio je Milanović prenosi Index.hr.&nbsp;

Tag: gojko-perovic