Kako bi se utvrdile sve činjenice oko dodjele Trinaestojulske nagrade Tužilaštvo bi trebalo da sasluša predlagača, sve članove žirija, dva izdavača i direktoricu Nacionalne biblioteke sa Cetinja, kao i ovlašćeno lice Narodne biblioteke Srbije i samog autora Bećira Vukovića. To je gostujući u centralnoj informativnoj emisiji 24 Sata na Televiziji E rekao advokat Nikola Belada.
Profesionalno se, kaže, zainteresovao za to što je Trinaestojulska nagrada dodijeljena Bećiru Vukoviću kada je profesorica Jelena Šušanj objavila tekst pod nazivom ,,Bećir dobio CIP za nepostojeću knjigu”. Nakon analize, kako je ispričao stupio je u kontakt sa profesoricom Šušanj.
- Obavili smo nekoliko razgovora i rezultat toga je krivična prijava koju smo podnijeli specijalnom državnom tužiocu. Kao advokat sa dugogodišnjim stažom ne želim da dovodim pri kraju karijere svoj integritet u pitanje, ali u ovom slučaju sam apsolutno siguran da se radi o &nbsp;jednom nedozvoljenom dijelu koje je urađeno s umišljajem, koje je urađeno organizovano i od strane više lica. U ovom predmetu je samo bilo potrebno konsultovati dva zakona, Zakon o izdavačkoj djelatnosti i Zakon o državnim nagradama - rekao je on.
Belada i doc. dr Jelena Šušanj podnijeli su krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu zbog sumnje da je u postupku dodjele najvećeg državnog priznanja u Crnoj Gori - Trinaestojulske nagrade, u slučaju godišnje nagrade koja je ove godine pripala književniku Bećiru Vukoviću za knjigu „Kuće beskućnika“, počinjeno više krivičnih djela.
Belada podsjeća da članove žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade predlaže Ministarstvo kulture, koje i vrši nadzor nad odredbama Zakona o izdavačkoj djelatnosti. Osim što su, pojašnjava on, prekršene odredbe iz oba zakona knjiga (Kuća beskućnika) nije objavljena u 2024.godini, a dokaz su ISBN i COBISS broj.
- ISBN broj i COBISS broj stoje u impresumu knjige koja data članovima žirija, to je zapravo ISBN i COBISS iz knjige Bećira Vukovića izdate 2024.godine, a naslov te knjige je “Poneti na pusto ostrvo”. To nema veze sa knjigom “Kuća beskućnika”. Dalje, u tom impresumu stoji CIP, to je kataloški broj Nacionalne biblioteke Crne Gore sa Cetinja, direktorica Dragica Lompar je ubjedljivo demantovala da taj broj nije izdat, da je to falsifikat. Izdaje se nova knjiga u 2025.godini, daje se novi CIP, taj CIP daje Narodna biblioteka Srbije i to je CIP za knjigu Bećira Vukovića “Njegoševi dani poezije”, a ne za knjigu “Kuća beskućnika”, dakle apsurd nad apsurdima. Ne znam je li slučajno, uglavnom sam u saznanju da je direktor Narodne biblioteke Srbije podnio ostavku na tu funkciju, nevolja mu je ako je zbog ovoga - ocjenjuje Belada.&nbsp;
Iako je ministarka kulture, podsjeća on, rekla da je uloga Ministarstva kulture čisto administrativna, ipak, članove žirija za dodjelu nagrade predlaže Ministarstvo kulture, kao i što vrši nadzor nad odredbama, Zakona o izdavačkoj djelatnosti.&nbsp;
- U članu 35, od stava 1 do 11 taksativno su nabrojani svi poslovi koje mora da radi po pravu upravnog nadzora Ministarstvo kulture i medija. Nema toga ko može njih abolirati od aktivnog učešća i odgovornosti koje imaju u vezi ove knjige. Ima i druga stvar, u situaciji kad vidi cijela Crna Gora šta se dešava u vezi dodjele Trinaestojulske nagrade predsjednik Skupštine Crne Gore pola Crne Gore skupi da dodijeli nagradu Bećiru Vukoviću, i to državnu nagradu, a Trinaestojulska nagrada se dodjeljuje za Dan državnosti Crne Gore - naglasio je Belada.
Crna Gora više nije država, dodaje, već samo teritorijalni pojam sa obrisima teokratske države kojom vladaju Srpska pravoslavna crkva i srpski popovi.
- Izvršioci su ovi službenici i namještenici, čast stručnjacima kojih ima, a ja bih te izvršioce nazvao ,,popićima” za djelovanje po terenu. Ova država je sada samo jedan teritorijalni pojam, nažalost, a bojim se da će to i ostati za jedan duži vremenski period, apsolutno za duži vremenski period, jer treba da se stvore snage koje će uspjeti da se odupru ovome zlu koje nas je našlo. Sistemska rješenja, reforme, evolutivne promjene ne znače ništa, ovo se može mijenjati samo kroz revolucionarnu misao. Uostalom, ovo što se dešava od 2020.godine je kontrarevolucija, imali smo još jednu 1989.godine, a ova je još drastičnija - zaključio je Belada.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DabVr4vRbM_g&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
&nbsp;

Marija Arnautović

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Belada: Nema toga ko može Ministarstvo kulture i medija abolirati od aktivnog učešća i odgovornosti koje imaju u vezi knjige Bećira Vukovića

U posljednje vrijeme ima ne malo takvih štetnih pojava kao što su lokalizam, kao što je pomalo i šovinizam, koji nastaju zbog materijalnih razloga i nebudnosti komunista. Neki komunisti su zaboravili na šire interese čitave zajednice. Neki komunisti gledaju samo svoj najuži krug. Dakle, došlo je i do političkog nezadovoljstva i nepravilnosti u pojedinim republikama. Mi smo more krvi prolili za bratstvo i jedinstvo naših naroda i nećemo nikom dozvoliti da nam dira ili da nam iznutra ruši to bratstvo i jedinstvo... Ljudi se vraćaju u neku svoju istoriju natrag, počinju po njoj da čeprkaju, a zaboravljaju na budući razvoj naše socijalističke zajednice kao cjeline. Nijedna naša republika ne bi bila niko i ništa, da nismo svi zajedno! Mi moramo stvarati svoju istoriju, svoju jugoslovensku socijalističku istoriju, jedinstveni ubuduće, to je naš put. Upravo ovim riječima doživotnog predsjednika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, Josipa Broza Tita, iz 1962. godine, juče je u punoj multimedijalnoj sali Kulturno-informativnog centra "Budo Tomović" otvorena promocija knjige "Posljednji Jugoslaveni - sjećanja savjetnika Ante Markovića" autora - diplomate Jovana Vejnovića. - Sve možete da uništite, ali ne možete sjećanje da izbrišete. Zato sjećanje na Jugoslaviju živi na jugoslovenskim prostorima, a iskustva se šire po svijetu – kazao je pozdravljajući prisutne Dragan Mitov Đurović, generalni sekretar Savez udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore, koji je i organizator događaja u okviru Programa obilježavanja 13. jula. <h2>Prošlost kao temelj vizije budućnosti</h2> Memoari, objavljeni u izdanju Srpskog narodnog vijeća u Zagrebu, donosi lična sjećanja Vejnovića, karijernog diplomate i izuzetnog intelektualca, koji je u godinama nestajanja SFRJ bio vanjskopolitički savjetnik posljednjeg saveznog premijera Anta Markovića, što mu je omogućilo uvid u unutrašnje mehanizme savezne vlade i međunarodne pregovore, (poput Mirovne konferencije u Hagu – 1991. godine) u ključnim trenucima raspada Jugoslavije. U najvećem dijelu svoje knjige, Vejnović potanko rekonstruiše period od maja 1989. godine, kada je postao savjetnik jugoslavenskog premijera, do 17. decembra 1991. kada je održana posljednja sjednica vlade SFRJ, opisujući događaje u kojima je učestvovao i iznoseći lična zapažanja o tom razdoblju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250713010712_185a5a9af410e8376bf7145e864cfe4d87f1bfd07be24c2078a47ecd597d94db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250713010712_185a5a9af410e8376bf7145e864cfe4d87f1bfd07be24c2078a47ecd597d94db" data-rendition-name="original" width="4032" height="3024" loading="lazy" alt='Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"'> <figcaption>Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"(Photo: Portal ETV/Tamara Klikovac)</figcaption> </figure>  Dragan Mitović Đurović istakao je da knjiga predstavlja sintezu bogatog iskustva autora, koji je, osim što je bio bliski savjetnik saveznog premijera, obavljao i dužnosti jugoslovenskog diplomate u Alžiru, Maroku i Egiptu. Kako navodi Đurović, autor u svojim memoarima progovara o ključnim političkim momentima s kraja jugoslovenske epohe – od posljednjeg Kongresa Saveza komunista Jugoslavije, preko slabosti tadašnje i kasnije savezne vlade, uloge Jugoslovenske narodne armije, uspona Slobodana Miloševića i djelovanja Franje Tuđmana, do brojnih unutrašnjih pobuna, početku rata u Sloveniji, pa u Hrvatskoj i tužnom raspletu u BiH. - A ovih dana sa tugom se sjećamo Srebrenice.... Da se ne zaboravi i ono što se dešavalo na Kosovu. Sve to dio je onog bolnog poglavlja koje zovemo raspadom Jugoslavije, zemlje naše mladosti. Bez pogleda unazad, nema ni pogleda unaprijed i novih pobjeda. Zato je važno podsjećanje na vrijeme posljednjih Jugoslovena, ili vrijeme premijera Antu Markovića koji je pokušavao sa saradnicima da spasi ono što se vjerovatno nije moglo spasiti. Ali i pokušati je za poštovanje. Zato Ante Marković ostaje u sjećanju kao čovjek, borac, stvaralac koji je predvidio ono što nam se minulih decenija dešavalo – kazao je Đurović. <h2>Pogled iza zatvorenih vrata</h2> Profesor Branislav Radulović ocijenio je da je knjiga "Posljednji Jugoslaveni – sjećanja savjetnika Ante Markovića" dragocjeno svjedočenje o posljednjim godinama postojanja države koje više nema. Prema njegovim riječima, riječ je o svojevrsnom “omažu vremenu koje je moglo završiti drugačije, priči o državi koju su razorili “nitkovi””. - Ova knjiga, kako je u njenoj recenziji zapisano, više je od memoara, istorijskog osvrta, više od još jednog pogleda na raspad Jugoslavije. "Posljednji Jugoslaveni" je knjiga koja govori iz prve ruke – tiho, iskreno i duboko lično – o kraju jedne epohe, o posljednjim danima ideje jugoslovenstva, o ljudima koji su do zadnjeg vjerovali da se država, transformisana na konceptu ekonomskih reformi Ante Markovića, može sačuvati – kazao je Radulović. Knjiga je struktuirana u tri hronološke cjeline – djetinjstvo i mladost autora, njegovu diplomatsku karijeru, te završni dio posvećen saradnji sa Antom Markovićem – a prožeta je snažnim emocijama, uz, kako ističe Radulović, neophodnu analitičku distancu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250713010712_4e0c37628f255437c99904643f06b2a9f39c6c2d6b2740e323a89e3b54894e8d.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250713010712_4e0c37628f255437c99904643f06b2a9f39c6c2d6b2740e323a89e3b54894e8d" data-rendition-name="original" width="4032" height="3024" loading="lazy" alt='Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"'> <figcaption>Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"(Photo: Portal ETV/Tamara Klikovac)</figcaption> </figure>  - Kroz zapise Vejnovića upoznajemo jednog drugog, javnosti manje poznatog Antu Markovića, centralnu figuru knjige, ne samo kao ekonomistu, reformatora i posljednjeg političkog optimistu, već i čovjeka koji je “svjesno krenuo u borbu protiv rastućih nacionalizama, često sam i bez prave podrške”. Marković se prikazuje kao “posljednji državnik koji je vjerovao da Jugoslavija ima budućnost”, kao idealista u vremenu kada su pragmatizam i nacionalizam dominirali, čije ekonomske reforme i pokušaji demokratizacije su bili “posljednji tračak nade” – naveo je Radulović. Kroz ovu memoarsko-političku ispovijest, dodaje Radulović, autor čitaoce uvodi “iza zatvorenih vrata” tadašnje savezne vlade, opisujući susrete sa svjetskim liderima, diplomatske pregovore, ali i gorka saznanja o “nemoći razuma u vremenu koje je pripadalo strastima”, pružajući uvid u kompleksne političke i društvene procese koji su doveli do raspada (Titove) Jugoslavije. Prema njegivim riječima, knjiga "Posljednji Jugoslaveni" je hronika raspada Jugoslavije, ali i raspada međunarodnog poretka koji je do tada postojao. - Pisano pristupačno, sa mnogo ličnih anegdota, uz vidno prisutan ton razočaranja i nostalgije, autor se ne ustručava da kritikuje sve strane – nacionalne lidere koji su, kako kaže, “izdali ideju Jugoslavije zarad lične moći i interesa”. Nacionalizam se prikazuje kao glavni motor raspada, a mediji kao njegovi saučesnici – istakao je Radulović. Ova knjiga, kako kaže Radulović, nije napisana da bi se dokazala politička istina, već da bi se sačuvala ljudska. - "Posljednji Jugoslaveni" nas podsjeća na to da istorija nije crno-bijela, da heroji često ostaju nepoznati, a da porazi ne dolaze uvijek sa bojišta, već i iz kaancelarija, iz tišine međunarodne nezainteresovanosti, iz nedostatka volje da se nešto sačuva. Stoga, vrijedi pročitati ovu knjigu, imati je u svojoj biblioteci, ne samo kao istorijski podsjetnik, već kao lični dnevnik jedne izgubljene nade, kao omaž jednom vremenu koje se moglo drugačije završiti i državi koju su "nitkovi" razorili – zaključio je Radulović. <h2>Nasljeđe jugoslovenstva</h2> Potpredsjednik SUBNOR-a i antifašista Crne Gore Milojica Dakić rekao je da ovom knjigom Vejnović analitički precizno i objektivno zapaža i prikazuje genezu i uzroke raspada Jugoslavije, "zemlje do koje mu je bilo neobično stalo i kojoj je pripadao svim bićem".  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250713010712_259ba38745e2c3829d4a1a58cc14e6555f25afe8a2b3d25ffddbba4f02713d13.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250713010712_259ba38745e2c3829d4a1a58cc14e6555f25afe8a2b3d25ffddbba4f02713d13" data-rendition-name="original" width="4032" height="3024" loading="lazy" alt='Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"'> <figcaption>Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"(Photo: Portal ETV/Tamara Klikovac)</figcaption> </figure>  Kako je istakao, rasvijetlio je brojne nepoznanice, uvriježena vjerovanja i ključne događaje u samom vrhu jugoslovenske vlasti tokom posljednjih dana države koja, za mnoge, ostaje trajna uspomena. - Slom ideje u koju je vjerovao i bio joj nesebično posvećen teško je doživio i prihvatio. Glavni razlog raspada Jugoslavije, kako ga Vejnović saopštava u knjizi je “prevlast ideologije nad privredom i društvom zakonomjerno je proizvodila ekonomsku neefikasnost i političke sukobe”, a “najveći grijeh Saveza komunista Jugoslavije je opuštanje nacionalizma”. Ne ustručava se da saopšti postupke, ponašanja i greške, čak i najtežih pretpostavljenih – rekao je Dakić na promociji u KIC-u. Konstatovao je da raspad Jugoslavije i pobjeda nacionalizma nijesu ugasili građanske, antifašističke i civilizacijske ideje kojima je Jovo Vejnović odan cijelog života. - Ideja jugoslovenstva ostala je utkana u njegovu biografiju. Pitam se da li je bilo moguće očekivati nešto drugo od čovjeka koji je radio i izgrađivao se na temeljima jugoslovenstva, koji je obavljao odgovorne dužnosti, razvijao poslovne i diplomatske veze po cijelom svijetu, uspostavljajući čvrste i trajne odnose, koji se školovao u sedam gradova iz tri nekadašnje jugoslovenske republike (a danas samostalne države), koji je radio u četiri grada (od kojih su danas dva prijestona), i vršio odgovornu diplomatsku aktivnosti u četiri države sjeverne Afrike – zaključio je Dakić. <h2>Ideje Markovića i danas na “dnevnom redu”</h2> Autor Jovan Vejnović je kazao da je ovu knjigu nosio u glavi 30 godina, a onda su se sjećanja, događaji i lica počeli slagati kao mozaik koji je tražio da bude prenesen na papir. Međutim, više nego o samoj knjizi, Vejnović je juče u Podgorici radije birao da iznese današnja stajališta o ličnostima i događajima iz perioda nestajanja SFRJ, istovremeno nudeći i sažetu refleksiju o političkoj stvarnosti današnjeg regiona i svijeta.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250713010712_9b22dca8b2e7463a27e60dd496b068e34b717d4b210889da472710057daeb981.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250713010712_9b22dca8b2e7463a27e60dd496b068e34b717d4b210889da472710057daeb981" data-rendition-name="original" width="4032" height="3024" loading="lazy" alt='Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"'> <figcaption>Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"(Photo: Portal ETV/Tamara Klikovac)</figcaption> </figure>  - Živimo zajedno osamdeset godina i prolazimo kroz velike teškoće. Naš najveći problem su fanatizam i fatalizam koji se prije izrodio na ideji stvaranja Velike Srbije i Velike Hrvatske. U ovoj knjizi sam pokušao reći da je Jugoslavija postala država u kojoj više nije najvažniji rad i čovjek, već nacija. Tu nema racionalne, građanske koncepcije, već jedna mitomanska, mitološka, fanatizovana politika koja nikud ne može povesti nego tamo gdje je, nažalost, sve nas skupa dovela. Svaka nacionalna homogenizacija zakonomjerno vodi prema ratu. Niko pametan neće osporavati da su nacionalna pripadnost i identitet važni, ali ne završava sve na tome. Osnova države nije Srbin ili Hrvat, nego građanin. Uspješna država se samo na takvom konceptu može napraviti – kazao je, pored ostalog, Vejnović. Kako je naglasio, knjigu nije pisao zarad prošlosti, već iz uvjerenja da su ključni elementi ideja koje je Ante Marković zastupao i danas aktuelne i "na dnevnom redu". - Bez prihvatanja takve koncepcije nećemo imati sreće na našem prostoru i nećemo izaći iz ovih teškoća u kojima se nalazimo. I danas zastupam stav – najbolji okvir za razvoj ovih prostora apsolutno je bila Jugoslavija. Ideja jugoslovenstva je postojala i prije Jugoslavije, siguran sam da postoji i poslije raspada Jugoslavije – poručio je Vejnović. Promociji u KIC-u "Budo Tomović" prisustvovali su i predstavnici antifašističkih organizacija iz republika/država bivše Jugoslavije i Albanije.

Tamara Klikovac

500x500

1250x600

1084x550

Omaž vremenu koje se moglo drugačije završiti i državi koju su "nitkovi" razorili

U Udruženju pravnika Crne Gore ocijenili su da je Ministarstvo kulture i medija dužno da izvrši upravni nadzor u slučaju "falsifikovanja obaveznih podataka" za knjigu za koju je Bećir Vuković dobio Trinaestojulsku nagradu, te da bi izbjegavanje nadležnosti, posebno nakon dostavljene prijave iz Nacionalne biblioteke "Đurđe Crnojević" značilo "nesavjestan rad u službi", što za posljedicu ima ozbiljnu pravnu odgovornost.
Podsjećamo, Nacionalna biblioteka Crne Gore (NBCG) „Đurđe Crnojević“ uputila je zvaničnu prijavu Ministarstvu kulture i medija zbog, kako navode, zloupotrebe svog naziva i CIP zapisa, što predstavlja kršenje više članova Zakona o izdavačkoj djelatnosti.&nbsp;
U dopisu, upućenom ministarki Tamari Vujović, NBCG ukazuje na slučaj knjige „Kuće beskućnika“ autora Bećira Vukovića, za koju je nelegalno upotrijebljen CIP zapis dodijeljen drugom naslovu – knjizi „Ponesi na putu ostrvo“ iz Narodne biblioteke Srbije, a koju je žiri za dodjelu Trinaestojulske nagrade ocjenjivao kao regularno prijavljeno izdanje
Udruženje pravnika Crne Gore upućuje javnost na Zakon o izdavačkoj djelatnosti, koji eksplicitno u članu 24 zabranjuje "stavljanje u promet publikacija koje ne sadrže podatke" propisane ovim Zakonom i u članu 35 propisuje kazne za takve nedozvoljene radnje.&nbsp;
Kako postoji jasna potvrda nadležnog organa - Nacionalne biblioteke Crne Gore da je "falsifikovana" knjiga stavljena u promet suprotno odredbama Zakona o izdavačkoj djelatnosti, to je, smatraju u Udruženju pravnika, Ministarstvo kulture i medija, saglasno članu 34 Zakona dužno da kao neposredno nadležni organ izvrši - upravni nadzor.
- Svako odlaganje Ministarstva da "izbjegne" svoju nadležnost, posebno nakon dostavljene prijave iz Nacionalne biblioteke "Đurđe Crnojević" značilo bi "nesavjestan rad u službi", što za posljedicu ima ozbiljnu pravnu odgovornost - istakli su u Udruženju pravnika.
Udruženje pravnika ne ulazeći u "estetske, moralne ili političke" aspekte cijelog slučaja, kao što je upozorilo da je Žiri prekršio član 17 Zakona o državnim nagradama, sada upozorava nadležno Ministarstvo da su "svi jednaki pred zakonom" i da je temeljni princip uređene države - vladavina prava.
- Stoga, ovaj i svi državni organi i njihove starešine dužni su "neselektivno" primenjivati Zakon, pa stoga Ministarstvo kulture i medija treba da izvršiti hitan upravni nadzor i o "utvrđenim nezakonitostima" obavestiti nadležne državne organe i preuzme radnje u cilju sankcionisanja lica koja su izvršila prekršaj iz člana 35 Zakona o izdavačkoj djelatnosti - poručuju iz Udruženja pravnika.

Portal ETV

Udruženje pravnika: MKM da izvrši hitan upravni nadzor, svako izbjegavanje nadležnosti nosi ozbiljnu pravnu odgovornost

Knjiga „Kuće beskućnika“, za koju je Bećir Vuković dobio Trinaestojulsku nagradu, nije evidentirana u nacionalnim i regionalnim bibliotečkim bazama, niti postoji ijedan njen primjerak u Nacionalnoj biblioteci Crne Gore, potvrđeno je Portalu ETV iz te ustanove. Pored pitanja kako je negatoru svega crnogorskog i poborniku četničkog pokreta moglo pripasti najveće državno priznanje i kako je Žiri odlučio da sva tri laureata budu iz iste oblasti (kultura i umjetnost), iako je nagrada predviđena za još dvije oblasti, postavlja se dodatno - da li je Vukoviću dodijeljena nagrada za knjigu koja ne postoji?! <h2>Neidentifikovano djelo</h2> - Žiri za dodjelu Trinaestojulske nagrade donio je odluku da se nagrada za 2025. godinu dodijeli: gitaristi Milošu Karadagliću, za svjetsku turneju povodom promocije albuma „Barok“; Bećiru Vukoviću, za knjigu „Kuće beskućnika“; grafičaru Velju Stanišiću, za autorsku izložbu „Evolucija“ - saopšteno je iz Ministarstva kulture i medija 2. jula.&nbsp; To je zasad jedini trag koji ukazuje na postojanje Vukovićevog djela pod tim naslovom. Interesantno je da postoji zbirka poezije gotovo identičnog naziva „Kuća beskućnika“, objavljena 1998. godine, ali kao autorsko djelo Benjamina Isovića. Nema pisanog traga ni da je Vuković promovisao nagrađeni uradak ove ili prošle godine. Promocije je održao jedino za knjigu „Poneti na pusto ostrvo“ 2024. godine, čiji su suizdavači Obodsko slovo u Podgorici i Štampar Makarije iz Beograda.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250704160736_799f09a2b6491b1fa81c498e1354c7588d7d25cc39c23f89eefc93dc41716121.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250704160736_799f09a2b6491b1fa81c498e1354c7588d7d25cc39c23f89eefc93dc41716121" data-rendition-name="original" width="1625" height="867" loading="lazy" alt="Evidencija COBBIS-a"> <figcaption>Evidencija COBBIS-a(Photo: Stop kadar)</figcaption> </figure>  Da „Kuća beskućnika“ ne postoji u COBISS pretraživaču, u kome su registrovane objavljene knjige, potvrdila je Portalu ETV direktorica Nacionalne biblioteke Dragica Lompar. - Knjiga „Kuće beskućnika“ autora Bećira Vukovića nije evidentirana u bibliotečko-informacionoj bazi COBISS.cg, niti postoji informacija o njenom publikovanju u regionalnim bazama sistema COBISS.Net. Naše evidencije o objavljenim publikacijama u Crnoj Gori zasnivaju se na zahtjevima izdavača ili autora za dodjelu CIP-a i ISBN-a putem kojih se prati izdavačka produkcija svake zemlje. Na osnovu izuzetno preciznih podataka, nemamo saznanja da je ova publikacija u bilo kojem formatu objavljena. Obzirom da nije evidentirana u našim bazama, a nijesmo je dobili ni u fizičkom obliku, nije ni mogla biti kataloški obrađena - objasnila je Lompar. Iz toga proizilazi da ni u Biblioteci ne raspolažu podacima koji bi pomogli da se identifikuje nagrađena publikacija.&nbsp; - Dakle, bilo kakva informacija o ovom izdanju nije u posjedu Nacionalne biblioteke Crne Gore - jasna je Lompar.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250704160740_e009e47b2e9f88c32161ab49dbd3d4d7889afa7bf45549b37692d563c115e281.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250704160740_e009e47b2e9f88c32161ab49dbd3d4d7889afa7bf45549b37692d563c115e281" data-rendition-name="original" width="1007" height="570" loading="lazy" alt="Dragica Lompar"> <figcaption>Dragica Lompar(Photo: ZUNS)</figcaption> </figure>  <h2>Niz pitanja</h2> Na pitanje da li to znači da knjiga nije ugledala „svjetlo dana“ ukoliko je nema u ovim bazama, Lompar nije mogla sa sigurnošću da potvrdi, ističući da se autori često ne pridržavaju Zakona o izdavačkoj djelatnosti i zaobilaze proces registracije. - Svaki regularno podnijeti zahtjev za evidenciju knjiga se automatski prosljeđuje bazi u Londonu i sve publikacije koje imaju ISBN budu elektronski evidentirane i prije same štampe. Za ono za šta nam se ne obrate autori, ili izdavačka kuća nemamo evidenciju - kazala nam je Lompar. Zato se nameće još jedno logično pitanje - ukoliko ovo djelo postoji u nekom obliku, a pravila za dodjelu Trianestojulske nagrade nalažu da nagrađeni pojedinci i njihovo djelo doprinose razvoju i afirmaciji Crne Gore, zbog čega knjiga nije zvanično prijavljena, evidentirana i dostupna javnosti kroz institucionalne i bibliotečke kanale. Nejasno je i da li je Žiri imao uvid u djelo i njegove vrijednosti ili je odluku da dodijeli najveće državno priznanje čovjeku koji vrijeđa i negira crnogorsku naciju i identitet donio na osnovu političkih i ideoloških afiniteta, a ne na temelju stvarnog književnog doprinosa. Predsjednik žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade Nikola Rakočević kazao je Pobjedi da će se uskoro oglasiti i pojasniti odluke tog tijela. <h2>Muk Mandića</h2> U međuvremenu, crnogorska stučna javnost i opozicione partije traže da se odluka povuče, tvrdeći da je, pored ostalog, prekršen član 17 Zakona o državnim nagradama kojim je predviđeno da godišnja Trinaestojuslka nagrada može biti samo jedna u određenoj oblasti. Udruženje pravnika Crne Gore konstatovalo je da je u ovom slučaju došlo do „grubog i bezobzirnog kršenja Zakona“, napominjići da, ukoliko Žiri ne ispravi propuste, dužna je da reaguje Skupština, koja imenuje predsjednika i članove žirija u skladu sa članom 19 Zakona o državnim nagradama. I poslanica Demokratske partije socijalista (DPS) Aleksandra Vuković Kuč pozvala je juče predsjednika Skupštine Andriju Mandića da ne ulazi u protivzakonitu zonu i da odmah pozove članove Žirija da ponište odluku. Reakcije prvog čovjeka parlamenta još nema, osim što je za 8. jul najavio svečani prijem povodom Dana državnosti i ceremoniju dodjele Trinaestojulske nagrade. Crnogorski naučnik Dragan Hajduković, jedan od kandidata za nagradu, poručio je da će pokrenuti postupak kod Upravnog suda Crne Gore ukoliko Žiri ne prizna da je prekršio Zakon o državanim nagradama i ne bude ponovo odlučivao o laureatima. U Ministarstvu kulture i medija muk. Ne oglašavaju se. Čekaju da „oluja“ prođe. Ipak, biće da je nešto drugo. Bećir Vuković je promoter ideologije koja je iznjedrila i aktuelnu ministarku Tamaru Vujović. I tako je najveće crnogorsko državno priznanje još jednom brutalno oskrnavljeno, ne samo imenom i djelom onoga kome je dodijeljeno, nego i bahatim gaženjem preciznih zakonskih procedura, a zarad trulog kompromisa. Neprihvatljiv je princip da se na ovakav način „mire“ podjele u našem društvu i podlo izjednačavaju antifašizam i zagovornici ideologije koja je čvrsto stajala uz fašizam. Članovi Žirija koji su glasali protiv ili bili uzdržani, ako se nijesu povukli kada je trebalo, morali bi to da urade sada. Žalosno je što je jedan vrhunski umjetnik i svjetski ambasador Crne Gore Miloš Karadaglić doveden u poziciju da se neprihvatljivim ponašanjem Žirija na neki način kalja i njegovo veliko ime.&nbsp;

Bećiru Vukoviću Trinaestojulska nagrada za knjigu koje nema?!

Knjiga „Bjelopavlići između istorije i legende“ autora Momčila Šaletića novo je izdanje Matice crnogorske. Radi se o drugom, dopunjenom izdanju 30 godina nakon što je prvi put objavljena. U knjizi je Šaletić ukrstio istorijske izvore i dokumenta s plemenskom legendom s namjerom, kako sam navodi, da dođe do potpunije istorijske istine, čime je otvorio jedan novi ugao u obradi ovakvih tema.
U svom predgovoru ovom izdanju Šaletić objašnjava da je u savremenom dobu tehnološki razvoj učinio da se stvara sasvim nova kultura, a „ono što je do juče bila naša svakodnevica danas je već napušteno i zaboravljeno.“
– Nestaju običaji, blijedi tradicija, drugačiji su odnosi u porodici, labave bratstveničke veze. Jednom riječju – naš lični i društveni život se mijenja. Te promjene su više ideološke nego društvene. Čuvanje i znanje o tragovima naše prošlosti je još uvijek čvrsta veza koja nas drži za ovo tlo na kome živimo, na kome smo ponikli i mi, i naši preci, i naši potomci. Bili toga svjesni ili ne, naša prošlost ipak živi u nama i dobrim dijelom nas čini takvima kakvi jesmo. Njoj ne treba robovati, ali je baš zato treba poznavati i čuvati je od zaborava, makar u knjigama – zapisao je Šaletić.
Uz prvo izdanje Šaletić je istakao da istorija Bjelopavlića, s obzirom na bogatstvo događaja i izuzetnih ličnosti, predstavlja pravu riznicu.
– Ovaj moj skromni pokušaj da potpunije osvijetlim legende o nastanku Bjelopavlića, i u kraćim tekstovima, nekoj vrsti „Istorijskih medaljona“, predstavim pojedine događaje, samo je jedan fragment, jedan pogled na to ogromno istorijsko bogatstvo – zapisao je Šaletić.
Knjiga sadrži 20 poglavlja u kojima se nalaze, između ostalih, zapis o prvom ljekaru u Bjelopavlićima, o starosti manastira Ostrog, bitkama i sporovima, kao i o znamenitim ličnostima iz bjelopavlićkog kraja. 
Urednik izdanja je Marko Špadijer, a knjigu u ime izdavača potpisuje Ivan Ivanović. Knjiga „Bjelopavlići između istorije i legende“ Momčila Šaletića objavljena je u okviru biblioteke Matice crnogorske „Kultura i istorija“.

Momčilo Šaletić o Bjelopavlićima između istorije i legende

U državama Zapadnog Balkana, gdje nasljeđe sukoba i podjela još uvijek duboko utiče na društvo, lekcije iz italijanskog iskustva s institucijom Predsjednika Republike mogu otvoriti put ka većoj političkoj stabilnosti i koheziji.
To je poručeno na promociji knjige "Predsjednici Republike Italije" autora Đanluke Pasarelija, profesora na Univerzitetu La Sapienza u Rimu, koja je održana u svečanoj sali Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore.
Predsjednik Upravnog odbora Centra za monitoring i istraživanje (CeMI) i profesor na FPN, doc. dr Zlatko Vujović, kazao je da su rijetke prilike da se u Crnoj Gori objavi strano izdanje, navodeći da će u ime Crnogorskog udruženja za političke nauke učiniti sve da se to promijeni i da više ovakvih knjiga bude prevedeno i objavljeno u Crnoj Gori.
- Profesor Pasareli je veliki poznavalac Balkana, posebno Crne Gore, i veliki prijatelj naše zemlje. Kao rezultat uređivačke aktivnosti profesora Pasarelija, ranije je izašla knjiga „Prezidencijalizacija političkih partija na Zapadnom Balkanu“, koja je obuhvatila širi geografski prostor Balkana, uključujući analize Hrvatske i Slovenije. Odlučili smo da crnogorskoj publici približimo italijanski politički sistem kroz ovu knjigu, fokusirajući se na ulogu predsjednika Italije, koja je značajno drugačija od predsjedničke funkcije u državama bivše Jugoslavije i Albanije - naveo je Vujović.
Pojasnio je da u Crnoj Gori i državama regiona predsjednici često imaju institucionalno slabe pozicije, ali ako su istovremeno predsjednici vladajuće partije, njihova moć postaje izuzetno velika, što često polarizuje društvo.
- S druge strane, u Italiji imamo složeniji sistem, gdje je predsjednik rezultat visokog stepena kompromisa i konsenzusa, što daje stabilnost političkom sistemu - naveo je Vujović.
Prema njegovim riječima, profesor Pasareli je u ovoj knjizi, kroz naučni, ali i pripovjedački stil, uspio da približi političku kulturu Italije široj publici, uključujući stručnjake, ali i one koji žele znati više o političkom sistemu Italije.
- Imamo zadovoljstvo da predstavimo crnogorsko izdanje ove knjige, od koje ćemo jedan broj primjeraka donirati Fakultetu političkih nauka, jer je knjiga izuzetno korisna i za naše studente. Naši profesori, Srđan Darmanović i Ivan Vuković, predaju predmete na kojima se ova knjiga može koristiti kao literatura za seminarske i naučne radove - rekao je Vujović.
Profesor na FPN, prof. dr Srđan Darmanović kazao je da nas Pasarelijeva knjiga vodi kroz istoriju poslijeratne republike, prikazujući likove 12 šefova države koji su imali ogromnu ulogu u oblikovanju moderne Italije.
- Kao što Đanluka ističe u "u zemlji koja je za skoro 80 godina od Drugog svjetskog rata do danas promijenila 69 vlada, krizni menadžment mudrih, staloženih, ali i odlučnih šefova države, bio je nerijetko presudne važnosti - naveo je Darmanović.
On je istakao da, prema političkoj teoriji o kojoj Pasareli piše, šef države predstavlja najvišeg zvaničnika u suverenoj zemlji i simbolizuje jedinstvo i integritet nacije.
- Međutim, on naglašava da u parlamentarnoj republici, kao što je Italija, šef države ima mnogo više ceremonijalnu, simboličnu i ograničenu ulogu, što ga stavlja u izazovnu poziciju pored snažnog premijera. U ovom kontekstu, Đanluka se osvrće na ulogu šefa države kao "stabilizirajuće i neutralne snage," koja treba da stoji iznad svakodnevnih partijskih i političkih borbi, a njegovo djelovanje treba da "održi dostojanstvo funkcije i promoviše nacionalnu koheziju čak i tokom političkih previranja“ - rekao je Darmanović.
Kao čuvari ustava, italijanski predsjednici su, prema Đanlukinom viđenju, intervenisali "kada su smatrali da je demokratski proces ugrožen."
On takođe ističe da su "javnost ih je vidjela kao posljednju instancu kada se pojavljaju sukobi unutar vlade ili parlamenta," čime se osigurava da se ustavni poredak održi čak i u turbulentnim vremenima.
- Đanluka nam šalje "dobro poznatu poruku koja u američkom političkom žargonu glasi: „Personality Matters, Leadership Matters“. Njegova knjiga, kako se čini, ne samo da istražuje ličnosti koje su oblikovale Italiju, već takođe postavlja pitanje: "Da li iz Đanlukine knjige možemo izvući neke lekcije za naš region Zapadnog Balkana?" - naveo je Darmanović.
Profesor na FPN, doc. dr Ivan Vuković, istakao je da za razliku od većine autora koji proces konsolidacije italijanske demokratije u decenijama nakon fašističke diktature i nacističke okupacije analiziraju u odnosu na djelovanje brojnih vlada, fokus profesora Pasarelija je na instituciji predsjednika i onima koji su u Italiji služili u tom kapacitetu, predstavljajući neko manje, neko više uspješno, kao garant nacionalnog jedinstva i poštovanja državnog ustava.
- Na način koji je veoma koristan za studente političkih nauka i sve one koji žele da saznaju nešto više o proceduri izbora predsjednika, koja uzgred u nekoliko tačaka podsjeća na izbor poglavara Rimokatoličke crkve. Njegovim ustavnim nadležnostima, kažem njegovim jer Italija još uvijek čeka na prvu predsjednicu, te njegovoj veoma značajnoj ulozi u političkom sistemu Italije, autor je predstavio jednako uzbudljivu savremenu političku istoriju svoje zemlje - naveo je Vuković.
Prema njegovim riječima, svako od poglavlja posvećenih italijanskim predsjednicima predstavlja poseban prilog priči o duhu vremena koje je oblikovalo Italiju danas.
- Drugim riječima, okvir za njihove političke biografije čine decenije društvenih previranja i dubokih podjela među Italijanima različitih ideoloških svjetonazora, uz nezaobilazne političke spletke i intrige, priče o mafiji, masoneriji i italijanskoj dubokoj državi. Kratka istorija hladnog rata u Evropi i jedno svjedočanstvo o nacionalnom pomirenju predstavljaju vrijednu lekciju onima koji se bave partijskom politikom. I, nadasve, podsjećanje na to koliko su, pogotovo u izazovnim vremenima, značajni primjeri državničkog odnosa predsjednika Republike - rekao je Vuković.
Autor knjige "Predsjednici Republike Italije" i profesor na Univerzitetu La Sapienza u Rimu Đanluka Pasareli uporedio je izbor predsjednika Republike Italije sa izborom pape, ističući da iako nisu direktni izbori, postoji određena sličnost u njihovoj tajnosti i ozbiljnosti.
On se osvrnuo na uticaj ličnosti i kredibiliteta predsjednika, navodeći bivšeg predsjednika Karla Azelja Čampija kao primjera vođe koji je mogao ostvariti značajan uticaj bez potrebe za vojnim resursima.
Pasareli je naglasio da je predsjednička funkcija u Italiji više simbolična i ceremonijalna, ali i da može igrati ključnu ulogu u posredovanju između vlade i naroda.
- Predsjednik treba da bude lik koji donosi stabilnost u sistemu često pogođenim promjenama vlasti. Italijani imaju posebno povjerenje prema predsjedniku, uprkos opštem nepovjerenju prema političarima. Predsjednik Republike se smatra "ocem nacije" koji može umiriti i voditi narod kroz političke turbulencije - pojasnio je Pasareli.
Ukazao je kako se predsjednik bira indirektno, kroz kombinaciju članova dva doma parlamenta i regionalnih delegata, što omogućava postizanje šireg konsenzusa.
- Ovaj sistem pomaže u odabiru umjerenijih kandidata i smanjuje mogućnost polarizacije u društvu - dodao je Pasareli.
Izrazio je nadu da bi se u Crnoj Gori mogla otvoriti diskusija o indirektnom izboru predsjednika kao mogućem načinu smanjenja podjela unutar društva.
Ambasadorka Italije u Crnoj Gori, Andreina Marsela, istakla je da se promocija ove knjige dešava tokom proslave Dana italijanskog jezika, izrazivši posebnu zahvalnost profesoru Pasareliju, koji je sa velikim entuzijazmom prihvatio njihov poziv da dođe i promoviše knjigu napisanu na italijanskom, a prevedenu na crnogorski jezik.
 - Ovom promocijom slavimo italijanski jezik i izvan naših nacionalnih granica, dok ujedno dokazujemo čvrstu saradnju između Italije i Crne Gore, kako na polju lingvistike, tako i na političkom planu, što se reflektuje kroz ovu knjigu - istakla je Marsela.
Prodekanka za međunarodnu saradnju na Fakultetu političkih nauka doc. dr Ena Grbović izrazila je zadovoljstvo što se promocija knjiga održava upravo na tom fakultetu, navodeći da je knjiga vrijedan vodič za razumijevanje modernih političkih sistema, demokratskih procesa i liderstva.
- Italija, u tom smislu, predstavlja reprezentativan primjer. Istorijske i kulturne veze između Italije i Crne Gore su duge i bogate. Dovoljno je podsjetiti na krunu crnogorsko-italijanskih veza, na koju smo svi ponosni – kraljicu Jelenu Petrović-Njegoš, odnosno Jelenu Savojsku. Danas, kao dvije suverene zemlje na Jadranu, naši odnosi su čvrsti i utemeljeni na međusobnom poštovanju, kao i na zajedničkim vrijednostima evropskih integracija. U tom smislu, Crna Gora i Italija su danas euroatlantske saveznice, a Italija pruža snažnu podršku Crnoj Gori na njenom putu ka članstvu u Evropskoj uniji - istakla je Grbović.
Ukazala je da saradnja s italijanskim univerzitetima i istraživačkim centrima svake godine dobija na značaju, stvarajući nove generacije visokoškolaca koji grade mostove između dvije države.
- Broj studenata našeg fakulteta koji posjećuju Italiju u okviru programa studentske razmjene raste iz godine u godinu, na obostrano zadovoljstvo naših obrazovnih sistema - navela je Grbović.
Izdavači knjige „Predsjednici Republike Italije“ za Crnu Goru su Crnogorsko udruženje za političke nauke (MoPSA) i Centar za monitoring iz istraživanje (CeMI).

Italijansko iskustvo s institucijom Predsjednika Republike put ka političkoj stabilnosti i koheziji na Zapadnom Balkanu

Promocija knjige “Servantes, najpoznatiji ulcinjski rob”, čiji je autor srpski književnik, pjesnik i aforističar Slavomir Vasić, održana je sinoć na Servantesovom trgu u hotelu “Palata Venecija” u Starom gradu u Ulcinju.&nbsp; U Vasićeovom djelu je riječ o mitskoj priči o robovanju najpoznatijeg španskog pisca Migela De Servantesa unutar Starogradskih bedema u Ulcinju krajem 16. vijeka, suptilno isprepletenoj sa realnošću tog vremena.&nbsp; - Ovo je premijerno predstavljanje te knjige i drago mi je da smo upravo na Servantesovom trgu uradili tu promociju. Ja sam u Ulcinj prije par godina došao kao turista i u šetnji gradom primijetio sam ovaj spomenik Servantesu i mislio sam da je to jedna skulptura koja je rađena kao što se rade svuda po svijetu, jer je Servantes planetarno poznat pisac. Ušao sam u neka mala istraživanja i vidio sam da je u stvari spomenik ciljano na tom mjestu jer postoji legenda i mit da je Servantes svojevremeno nakon bitke kod Lepanta završio kao rob ovdje u Ulcinju. To je bio povod da krenem u ova istraživanja i na kraju je došlo do realizacije ove knjige - objasnio je Vasić.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024092108098_b521ef51a93aac749a08f229260c03953c2a6db48fa5b1c5f6ef4e3e2516e352.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2024092108098_b521ef51a93aac749a08f229260c03953c2a6db48fa5b1c5f6ef4e3e2516e352" data-rendition-name="original" width="1920" height="1080" loading="lazy" alt="Sa promocije u Ulcinju"> <figcaption>Sa promocije u Ulcinju(Photo: Media biro)</figcaption> </figure>  Vasić je istakao da je riječ o književnoj fikciji, ali da se držao i određenih činjenica.&nbsp; - Te činjenice su mit i legenda, ali mislim da su sasvim dovoljni da se krene sa tom temom. Mit je neka suština, nešto što se kroz istoriju prenosilo sa koljena na koljeno kao nešto vrijedno i bitno, tako da tu nema više dileme – Servantes je bio ulcinjski rob i treba da se radi na toj ideji - dodao je pisac.&nbsp; Moderatorka promocije knjige u Ulcinju bila je mr Mirjana Radulović, profesorica CSBH i književnosti.&nbsp; - Kao profesorica književnosti našla sam u ovom pitkom štivu mnogo toga interesantnog što će vas kao buduće čitaoce interesovati i privući da ga uzmete u ruke i ne ostavite sve dok ne dođete do njegovih posljednjih stranica. Prilikom ispisivanja ovog djela autor se poslužio biografskim metodom – sve one podatke koje je znao iz Servantesove biografije upotrijebio je u ovom djelu. Uprkos njegovom aristokratskom porijeklu vodio je jedan skroman život, nezadovoljan dotadašnjim životnim postignućem 1571. godine odlazi na Jonsko more i u tim vodama u bici kod Lepanta biva ranjen. Tu ga zarobljavaju gusari na čelu sa junakom Riđobradim Pacovom i tako ga spašavaju. Roman koji je pred nama ima sve karakteristike savremenog modernog romana. U centru zbivanja stavljen je čovjek i njegovo bitisanje na zemlji, njegov način života, smisao života i njegova potraga za istim - navela je Radulović.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024092108098_54e4c4f2b2ed233b0c6acb84007e50a5eb2e5700fc450fb1898271a8f88136f8.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2024092108098_54e4c4f2b2ed233b0c6acb84007e50a5eb2e5700fc450fb1898271a8f88136f8" data-rendition-name="original" width="1920" height="1080" loading="lazy" alt="Sa promocije u Ulcinju"> <figcaption>Sa promocije u Ulcinju(Photo: Media biro)</figcaption> </figure>  Među značajnim brojem posjetilaca koji su uživali u ovoj promociji knjige na Servantesovom trgu našao se i novinar, Radomir Petrić.&nbsp; - Bilo je zaista prelijepo prisustvovati ovom događaju u zaista inspirativnom ambijentu. Ovo je prije svega bio kulturni događaj – promocija jednog romana koji će sigurno dobiti pažnju i svoje čitaoce, a na drugoj ravni ovo je bila priča koja mora dobiti što je moguće više prostora u valorizaciji turističke ponude Ulcinja. Ime Servantesa je veliki magnet u čitavom svijetu. Ovo je neko poklapanje vektora kulture i turizma na dobrobit čitave zajednice, a prije svega zahvaljujući pregalaštvu i entuzijazmu porodice Resulbegović i našeg domaćina Ganija koji stvarno radi stvari za Stari grad, a potom i za grad Ulcinj koje služe na ponos ovoj zajednici - naveo je Petrić.&nbsp; Da postoji prostor za bolju valorizaciju priče o Servantesu, ali i cijele kulturne baštine Ulcinja ističe i menadžer Opštine Ulcinj, Damir Raščić.&nbsp; - Zaslužujemo da budemo na većem kulturnom nivou iz razloga što vučemo veoma dugu tradiciju od oko 2.500 godina kulturno-istorijskog nasljeđa i kulturne baštine. Mislim da ove priče zaslužuju bolji nivo zastupljenosti kod građana i kod nas u kulturi - naveo je Raščić.

Mitska priča o robovanju najpoznatijeg španskog pisca unutar Starogradskih bedema

Promocija knjige „Stub Soli” dramaturga i profesora Aleksandra Radunovića Popaja, održana je sinoć u Narodnoj biblioteci i čitaonici „Njegoš“, na Cetinju.
Drama je prije objavljivanja publici predstavljena u vidu pozorišne predstave koja se izvodi u Kraljevskom pozorištu „Zetski dom”.
Tekst je rađen, kako je rečeno na promociji, po motivima biblijske priče o uništenju Sodome i Gomore, ali je smješten u savremeno doba i propituje prirodu zla u čovjeku.
Autor drame „Stub soli” govorio je o motivima i onome što ga je inspirisalo pri stvaranju. Ističe, da je Biblija njemu posebno bitna knjiga i da često čita neke njene djelove.
- Mislim da su tu skriveni neki kodovi i neke važne stvari za ljudski rod uopšte, a posebno su mi bile važne te priče o uništenju, jer je Bog nekoliko puta uništavao ljudski rod … Ako uzmemo u obzir da je Bibliju napisao čovjek, a ja tako mislim. možemo se zapitati zašto bi Bog napisao ljudima koji su preživjeli da ih je nekoliko puta unštavao, ako ne zbog toga da bi nas dodatno vaspitao. I da bi taj skup grjehova i stvari koje ne bismno smjeli da radimo, zapravo iskorijenio - kazao je Radunović.
Prema riječima urednice knjige Sanje Vojinović, drama je podijeljena u četiri slike: „Večera”, „Iskupljenje”, „Zmija” i „Egzorcis”.
Svaka od ovih slika, objasnila je, bavi se društvenim pitanjima i targetira određene teme koje, kako kaže, prepoznajemo u cijelom svijetu, pa i crnogorskom društvu.
- Ono što nam govori da je riječ o crnogorskom autoru jeste položaj žene i taj patrijahalni odnos koji je pretočen ovđe kroz neke porodične odnose... - kazala je Vojinović.
Radunović je ocijenio da drama kao književni rod nije atraktivna za čitanje i iskazao je zadovoljstvo što je potražnja za knjigom „Stubom soli“, velika.
- Ova knjiga ili ove drame, imaju sreću što se ja bavim i nečim drugim i što me ljudi znaju kroz neke vrste djelatnosti koje nijesu vezano za ovo pa im je onda zanimljivo, vjerovatno… Tako da sam sam ja dodatna reklama tome. Drame autora koje nijesu javne ličnosti, da tako kažem, se nažalost teže probijaju do publike - kazao je Radunović.
Crnogorski autor smatra da umjetnost ne može da utiče na stvarnost ali može je učiniti ljepšom, odnosno, može pomoći čovjeku “da lakše podnese svijet, makar na kratko”.
Knjiga će se uskoro naći u crnogorskim knjižarama.

Radunović: Umjetnost ne može da utiče na stvarnost ali može je učiniti ljepšom

Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković komentarisao je mogućnost da Milorad Dodik, kojem je Centralna izborna komisija BiH oduzela mandat predsjednika entiteta Republika Srpska, imenuje novog mandatara Vlade.
- Ako bi bivši predsjednik bh. entiteta Republika Srpska imenovao mandatara Vlade, to imenovanje bilo bi nezakonito i nelegalno. Odveo bi tako Milorad Dodik i Vladu RS u ilegalu i potpuno obezglavio manji bh. entitet. Uradiće to, nemam dilemu - poručio je Konaković.
Dodao je da je Dodika više puta ranije upozoravao na posljedice njegove politike.
- Više puta sam ga upozoravao zadnjih godina da u crnu rupu u koju strmoglavo juri vodi i sve one koji ga slijede, da tamo vodi i svoj narod i entitet na čijem je čelu. Izolacija, sankcije, ilegala i neizvjesnost. To je na kraju ponudio svom narodu - kazao je.
Konaković je naglasio da je Dodik oštetio entitet kojim je upravljao.
- Narodu i entitetu čiji je budžet poharao i čija je javna dobra i javna preduzeća rasprodao. Budžet koji je poharao punio se ekonomijom koja je preko 90% vezana za EU i evropsko tržište. Nije mu se gadio takav novac dok je u isto vrijeme pljuvao po EU i kočio evropski put - istakao je šef diplomatije BiH.
U zaključku je poručio da Dodik pokazuje pravo lice i prema svojim saradnicima.
- I na kraju pokaže pravo lice prema saradnicima koji su mu bili lojalni i koje je tjerao na nezakonito i neustavno djelovanje. Ponizi Viškovića. To je taj, da prostiš, pravi Milorad Dodik - zaključio je Konaković.

Konaković: Više puta sam upozoravao Dodika da juri u crnu rupu, to je na kraju ponudio svom narodu

Crnogorski šahista Predrag Nikač upisao je pobjedu na otvaranju Svjetskog pojedinačnog prvenstva za osobe bez i sa smetnjama vida u poljskom Žešovu.
On je u prvom kolu, bijelim figurama, pobijedio Francuza Olivijea Devila.
Igrana je Pirceva odbrana, u kojoj je Nikač sjajno vođenim napadom i brojnim taktičkim udarima primorao protivnika na predaju.
Nikač, koji brani srebro sa šampionata na Rodosu, postavljen je za petog nosioca, a za medalju boriće se u konkurenciji 65 šahista.
Turnir u Žešovu igra se po švajcarskom sistemu, u devet kola.

Šah: Nikač slavio na startu SP

Ovo je specijalno veče. Tim riječima obratio se direktor Sarajevo film festivala Jovan Marjanović publici koja je do poslednjeg mjesta ispunila Ljetnje kino Coca-Cola da bi vidjela velikog italijanskog sineastu Paola Sorentina kako prima počasno priznanje, ali i njegovo remek-djelo "Veliku ljepotu".
– U poslednje dvije decenije poklonio nam je izuzetne filmove, koji bilježe životne protivrečnosti, ljepotu i dekadenciju, lomljivost, ironiju i emocije, s besprekornim stilom i glasom koji je i ličan i univerzalan. A film „Velika ljepota“, jedan od Sorentinovih najvećih radova, definisao je kinematografski portret vremena, osvojio Oskara, Baftu, Zlatnog globusa – podsetio je Marjanović, dodavši da imaju veliku čast da mu uruče Počasno srce Sarajeva, kao i da reditelja uskoro očekuje premijera novog filma na Venecijanskom festivalu.
I nakon inserata iz Sorentinovih filmova, poput „Božje ruke“, „Partenope“, „Il Diva“, „One Man up“, „Velike ljepote“, „MladostI“ italijanski sineasta izašao je na scenu pozdravljen velikim aplauzom. Zahvalio se na nagradi, rekavši da je počašćen, ali je odmah dodao: – Iako je ovo nagrada za cjelokupnu karijeru, nadam se da ću doći ovde za 20 godina da dobijem još neko priznanje. Ali, prije toga svakako ću doći uskoro da otvorim dobar italijanski restoran u Sarajevu. Vraćam se brzo. Tako da – vidimo se uskoro! Zaista, ovo je prava čast, značajna nagrada, a i sam festival je bitan za Evropu!&nbsp;

Sorentinu uručeno Počasno srce Sarajeva

Studenti i građani Novog Pazara blokirali su večeras magistralni put ka Crnoj Gori, u znak podrške i solidarnosti sa prebijenim i uhapšenim građanima tokom protesta u drugim gradovima.
Oni su tu odali poštu stradalima u padu nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu i studentu Ernadu Bakanu, koji je pregažen na pješačkom prelazu u Beogradu, navode agencije.
Koliko će trajati blokada nije najavljeno, ali su nakon odavanja pošte ćutanjem neki učesnici skupa donijeli stolice i posjedali na kolovoz, navodi Danas.

Iz Novog Pazara se ne može ka Crnoj Gori: Građani blokirali magistralu

Dok Crna Gora gori, dok vatrena stihija proždire imanja i kuće, Demokrate tihuju. Nema Alekse, ni Borisa, ni Momčila... Danilo se javio tek kad ga je Spajki podsjetio da bi trebalo da pozove pomoć. Isti onaj Danilo koji je u maju na Momčilov forhend - kako smo se spremili za požarnu sezonu, odgovorio bekhendom - da smo šampioni u regionu. U nespremnosti - definitivno.
Kancer koji proždire sistem bezbjednosti očito požare ne svrstava u domen svojih nadležnosti. Njegove su neke ozbiljnije situacije... Kao recimo ranjavanje Marka Ljubiše u Pržnu. A sve što su mogli su učinili da se ne desi - &nbsp;jasno su koju sedmicu ranije upozorili bezbjednosno interesantne ličnosti da se čuvaju... I to bi, po njima, bilo to. Zamalo pa nevolja bilo je to što se na istoj lokaciji u Pržnom nalazila i štićena ličnost koja je - a šta je drugo preostalo, evakuisana sa lica mjesta.
Vjerovatno će u nekom od sljedećih saopštenja biti preporuka da na plažu štićene ličnosti idu naoružane. Ili da ne izlaze, kao što je preporučeno bezbjednosno interesantnim licima. Tako bi, kako zna da kaže VD direktora policije - građani imali još više sreće potrebne da ne postanu slučajne mete mafijaških obračuna. Na kraju, kako je uopšte došlo do toga da u neposrednoj blizini borave štićena i bezbjednosno interesantne osobe???
Taći u proces koji je od imena pa dalje naopak, Demokrate doživljavju kao prst u oko. U crnogorskoj legislativi još uvijek nije uspostavljen proces vetinga, dakle to je nešto što postoji taman koliko i funkcija pomoćnika (ili zamjenika, ko će ga znati) premijera, koju je sebi dodijelio Alekse Bečića, sveta je stvar za Demokrate. U veting se kunu, zbog njega se pada u trans, čine razne gluposti... I nezakonitosti... I mnogo paniče u posljednje vrijeme.
Posljednji je svoju ličnu i partijsku frustraciju u javni prostor istresao, a ko drugi do glasnogovornik, siva eminencija, stranački ideolog, pravnik sa Megatrenda i čovjek bez supruge - Boris Bogdanović.
Panika. Sllična onoj u nastupu Danila Šaranovića i Lazara Šćepanovića onomad u skupštini. Očigledno, manjak argumenata neumoljivo tuče u glavu. Pa je tako na listu navodnih protivnika vetinga, odnosno formiranja partijske vojske poslušnika od bezbjednosnog sektora dodao i advokata Veselina Radulovića. Koji se, vjerovali ili ne, drznuo da najavi krivične prijave protiv Danila i Lazara, zbog protivpravnog progona njegovih kijenata, biših visokih policijskih funkcionera Darka Mađarića i Tihomira Goranovića.
Nećemo ulaziti u sadržaj Bogdanovićevog saopštenja, znate već - sluge, gazde, tanjiri supe, „šef“ iz noćnih mora, policajci s knjižicama, mafija sa značkama, mediji, cigare, supruga koje nema, lične karte iz prošlog vijeka...
Najava krivičnih prijava protiv Šaranovića i Šćepanovića po Borisu je napad na tekovine likove i djela njegove partijske bratije koju izjednačava sa državom. Kao da je to svršen čin. Kao da nema razmatranja prijave, odlučivanja o osnovanosti, pa tek onda proces, ako za to ima razloga. Vjerovatno su uvjereni u to jer „na trupicu“ procesuiraju profesionalce iz policije, pa mislie da to tako treba. Pravnik sa Megatrenda po ko zna koji put sa pozicije moći, spinuje i vrši pritisak na tužilaštvo ili pravosuđe, čak i prije nego su prijave predate. I dodaje da neće biti ni predate jer advokat Radulović nema hrabrosti za to.
Ali zato se, kaže, oni ne plaše, nikoga... Ne klimaju glavom pred moćnicima, ne povlače se kad neko digne glas, ne boje se prijetnji... Ma nikoga.
Osim izgleda – poštara. Jer kako objasniti da hrabri Boris Bogdanović od februara nije imao petlju da primi tužbu koju je protiv njega podnijela kompanija Bemax zbog kleveta i uvreda, i na koju treba da dostavi odgovor. Kakav je to junak koji nema hrabrosti da se suoči sa sopstvenim tvrdnjama, javno izrečenim.&nbsp;
I iskoristiti priliku da ih javno potvrdi pred sudom. Kako objasniti da javna ličnost ne može biti pronađena, barem na poslu za koji zna vascijela zemlja. Možda ga nije strah poštara, možda je to isti onaj koji evo godinu i više ne može da nađe Vesnu Bratić. Ili tužbu u fioci hrabro čuva Bogdanovićev partijski kolega, prvi poštar Crne Gore, Josip Đurašković. Ko će ga znati.

Čega se plaši Boris Bogdanović

Osvrnuću se na potonji indirektni intervju predśednika Milatovića, dat Portalu Antena M, mudrošću Viktora Igoa i njegovim riječima da je svaki kompromis sa zlom uvijek nauštrb dobra. Izgleda da to predśedniku Crne Gore nije jasno i da je u teškoj zabludi kad mu je uravnotežena politika nezamjeranje ni dobru, ni zlu. A ako nije sposoban da razlikuje zlo od dobra, onda nije ni dorastao mjestu na kojem je. Kukavičko dociranje kako on ne ispunjava tuđe želje nije ništa drugo do isprika za vrstu karaktera, koja se u žargonu naziva - bevanda. Vremena u kojima živimo se stalno usložnjavaju i sve više traže odgovorne državnike, koji popularnost neće graditi jeftinim populizmom po društvenim mrežama i koji će isključivo „kupovati“ naklonost građana svojim djelima. Nažalost, više je nego očigledno da Crna Gora nema čvrsto definisanu politiku u većini ministarstava u trenutku kada bi morala imati jasan plan za nekoliko narednih godina. Ili se vuku potezi ad hoc, ili post festum, kada je šteta već učinjena. Presudna uloga Crkve Srbije i litijaški staž kao referenca za formiranje vlasti, stavljaju Crnu Goru među najkonzervativnije i najnazadnije zemlje u Evropi. Ne kaže se džabe da učitelj u selu pali svijetlo, a pop ga gasi. <h2>SUJEVJERJE UMJESTO VJERE</h2> Crnoj Gori fali mnogo toga: škola, vrtića, domova zdravlja, aviokompanija, infrastruktura... samo joj ne fali crkava. A upravo se jedino crkve grade. Crna Gora ima više crkava po glavi stanovnika od bilo koje zemlje u Evropi. A i dalje se masovno grade. A gradi ih crkva koja malo ima veze sa hrišćanstvom. Hrišćanstvo je eshatološko učenje, koje život na zemlji smatra privremenim na putu u vječni život. Odlasci u crkvu ne donose dobitke u kladionicama, krstovi obješeni o retrovizore ne čuvaju od saobraćajnih nesreća, krimose ne štite krstovi ni donacije crkvi od smrti ili zatvora, ikone na zidu ne štite kuće, molebani ne donose kišu... Ostroga mi. Bog nije đed Mraz koji ispunjava želje. Molebani za kišu su pagansko nasljeđe. Kao i mnoge druge crkvene procesije. Crkva u Crnoj Gori ne širi vjeru, već sujevjerje. Na sujevjerju, prijetnjama nehrišćanskim božjim kaznama, ponižavanjem vjernika klečanjem i bauljanjem po podovima, zaludili su veliki broj građana Crne Gore i oduzeli im racionalan način razmišljanja. Tako iskrivljenu vjeru koriste za ogromnu političku moć. Plus što su, zahvaljujući pokvarenim političarima, spremnim i za izdaju države radi sopstvene koristi, stekli moć koja je često iznad moći države. Nažalost, kao da su se svi pomirili sa tim i niko ne pokušava pravno da suspenduje ogromna prava, koja su neustavno i nezakonito ostvarili. Na tronu Petra I Petrovića Njegoša i Petra II Petrovića Njegoša danas su nikšićki ponavljač i sarajevska izbjeglica, više nego beznačajne ličnosti. Oni su politički postavljeni, dio su imperijalne politike Beograda, zato podstiču sve što je u funkciji te politike. Revizionizmom se popularišu ideologije iz prošlosti u kojima ne postoji Crna Gora i za koje je Crna Gora dio „homogene Srbije“. Argumentaciju za veličanje zločinaca i saradnika fašista iz Drugog svjetskog rata maskiraju tobožnjom lažnom komunističkom verzijom istorije, što mogu popiti samo lijeni ili plitki umovi. Italijani i Njemci su u vrijeme okupacije Crne Gore i Srbije vodili urednu dokumentaciju, tako da ne postoji ništa lakše nego inostranim arhivama dokazati izdaju i kolaboraciju četnika sa fašistima, kao i njihove zločine. Recimo, Norman Nojbaher, izaslanik Hitlera na Balkanu, u svojim memoarima piše, nakon što je oslobodio Pavla Đurišića iz zarobljeništva i primio ga u svojoj kancelariji, da ga je pitao zašto je pobio toliko muslimana kad ih Srbi smatraju Srbima koji su prevjerili? Na to je Pavle Đurišić odgovorio da su muslimani izrodi koje treba potpuno uništiti. Pavle Đurišić je zločinac, to je svima jasno. To što se on slavi kao junak govori više o onima koji ga slave i njihovom odnosu prema muslimanima i Crnogorcima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250817080824_540e262f7f7a02d4533eba620e72377c51874d1585671ef21eef048a312f8df5.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250817080824_540e262f7f7a02d4533eba620e72377c51874d1585671ef21eef048a312f8df5" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="Spomenik Đurišiću"><figcaption>REVIZIONIZAM: Spomenik ratnom zločincu, saradniku nacista Pavlu Đurišiću(Photo: Stevo Vasiljević/Pobjeda)</figcaption></figure>  Kad se molebanima priziva kiša kojom bi se pogasili brojni požari po Crnoj Gori, znači li to da se crkva molitvama obraća Bogu da pošalje kišu? Ako nije Bogu, kome se obraćaju? A ako se obraćaju Bogu, znači li to da je suša njegovo djelo? Hoće li tada Crkva Srbije objasniti građanima kojima su izgorjele kuće da je to Božja volja? <h2> „PREBROJAVANJE“ VODE</h2> Ili će političari vlasti i oni koje je teško nazvati novinarima, a bave se tim poslom, pronaći krivca, kako bi se i teška nesreća iskoristila u političke svrhe? Krivi su oni prije jer su sve uništili? Mantra! Naravno, istina nije na njihovoj strani. Pere se sopstvena nesposobnost time što se odgovornost prebacuje na predavgustovsku vlast. Demantuje ih to što je za vrijeme te vlasti Crna Gora bila odmah iza Hrvatske po opremljenosti za gašenje požara. Danas je na začelju. Možete mislite o kakvim političkim diletantima se radi kad potpredśednik Vlade za vanjske poslove Filip Ivanović umjesto da se zahvali na pomoći svim zemljama koje su je poslali, prebrojava koliko je ko prosuo vode i iz koje je zemlje. A poenta je da bi potencirao kako je helikopter iz Srbije izasuo najviše vode, ne pominjući da su, dok se požar toliko raširio da je prijetila opšta katastrofa, tri dana čekali da pozovu međunarodnu pomoć preko NATO sistema uzajamne pomoći. Valjda je bilo bitno da prvo dođe vazduhoplov iz Srbije, kako bi se potencirala „bratska pomoć“ i Srbija kao jedina koja je poslala pomoć. Beskrupuloznost vlasti su insinuacije da požari imaju politički karakter i da protivnici vlasti hoće da stvore haos kako bi destabilizovali vlast. Istina je da crnogorski patriote ne vole sadašnju vlast, da je smatraju najgorom u istoriji Crne Gore, da je smatraju anticrnogorskom, ali i da toliko vole Crnu Goru da je nikada neće uništavati da bi smjenili vlast. Valjda nam nikada nije falilo hrabrosti da se srcem izborimo za slobodu? Podśećanja radi, samo od 1. jula do 8. jula 2017. godine u Crnoj Gori je buktalo više od 240 požara, u Podgorici je tog 12. jula izbilo 67 požara, 14. jula 52, a 15. jula preko 50... Je li tadašnja opozicija izazivala te požare, kad sad optužuje druge? Bolje uporedite koliko su uspješnije gašeni tada požari sa sopstvenim sredstvima, za razliku od danas, umjesto što se služite prljavštinama. Postoje mnoge stvari koje se mogu zamjeriti predavgustovskoj vlasti, ali količina laži koju postavgustovska vlast konstruiše o svom položaju u to vrijeme i žrtve koje su podnijeli prelazi granice dobrog ukusa. Kao i obično, strvinarski su pokušali da iskoriste požare po Crnoj Gori i optuže DPS da je prodao pet kanadera koji su bili u vlasništvu savezne države.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250817080824_8484f5e2834001a7f147d19d9951c9bd3b22d162e1ddae9f76c6be6e1248e0f0.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250817080824_8484f5e2834001a7f147d19d9951c9bd3b22d162e1ddae9f76c6be6e1248e0f0" data-rendition-name="original" width="859" height="1601" loading="lazy" alt="dps kanaderi"></figure>  Svi su, valjda, IT pismeni, uključujući i nazovinovinare koji obmanjuju javnost, pa je lako preko pretraživača pronaći sudbinu tih pet kanadera. Kanadere je Grcima prodao Slobodan Milošević preko ambasade u Atini, đe je ambasador bio Milan Milutinović, kasnije predśednik Srbije. Kanaderi su iz baze u Zadru 1995. ilegalno stigli u Grčku, a da niko u Jugoslaviji nije znao da su prodati, sem onih koji su bili dio tog posla. Među njima nije bilo nikog iz Crne Gore. Grčki ministar poljoprivrede Stefanos Cumakas potpisao je ugovor u ime premijera Andreasa Papandreua, sa kojim je posao direktno dogovorio Slobodan Milošević. Prodaja je obavljena preko novootvorene of šor kompanije na Kipru za 24,4 miliona usd. Državi je od tih 24,4 miliona usd prebačeno nešto više od 8 miliona. Crna Gora nije ni obavještena o tome ni nakon obavljenog posla. Kao što u tim vremenima skoro nikad nije ni konsultovana za mnoge odluke. Čak je Momir Bulatović, tadašnji predśednik Crne Gore, politički otac današnje vlasti, jednom prilikom rezignirano izjavio „što će nam vlada, što će nam predśednik i rukovodstvo ako se ništa ne pitamo“. Kao da sadašnja vlast, pod palicom Andrije Mandića želi ponovo takvu poziciju Crne Gore sa Srbijom. Posebno što Srbija danas ima na vlasti pravog nasljednika Miloševića, koji ga je i prevazišao u mnogim stvarima. Posebno u despotizmu i autokratiji. Pitao sam prijatelja iz DPS-a zašto ne reaguju na strvinarske laži o kanaderima u tako tragičnoj situaciji izazvanoj požarima, za koju su, u najvećoj mjeri, odgovorni upravo oni koji šire te laži, svojim nemarom, neznanjem ili čak i namjerom. Dobio sam odgovor da ne žele da koriste nesreću i da se prepucavaju u situaciji kada je otac četvoro đece izgubio život, kad ljudi gube imovinu u vatrenoj stihiji i kad gori pola Crne Gore. Većina je u Crnoj Gori davno izgubila ośećaj za čestitost i čojstvo, pa nijesam siguran da će mnogi to pravilno shvatiti. Bojim se da će im ignorisanje laži postati argument.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250817080824_411b0d193e9c6192c4d05467861cc9675bd37bbc75560bfedecf7f835fd576ff.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250817080824_411b0d193e9c6192c4d05467861cc9675bd37bbc75560bfedecf7f835fd576ff" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="Požari u okolini Podgorice"><figcaption>VLASTIMA I ZA POŽARE KRIV DPS: Vatrena stihija u okolini Podgoice ne jenjava</figcaption></figure>  Po ko zna koji put se pokazalo da Ministarstvo unutrašnjih poslova nije sposobno da obavlja valjano svoj posao i da su odgovorni za mnogobrojne propuste na bezbjednosnom polju i sada, u aktuelnim vanrednim okolnostima. Jasno je da se radi o ljudima nesposobnim za taj posao, nedoraslim izazovima koji su pred njima, sa karakterom iskompleksiranih, prepotentnih, nadobudnih nesposobnjakovića. Ili, što bi Niče rekao, višak sujete pokazuje manjak pameti. Crna Gora je u stanju raspadanja, neizvjesnosti za budućnost, sa velikim šansama da doživi grčki scenario kada će građanima povjerioci određivati visinu plata, dok se sami građani ponašaju kao nezainteresovani posmatrači.

Nema slobode bez hrabrosti

Nezavisni sindikat Aerodroma Crne Gore podnio je Specijalnom državnom tužilaštvu krivičnu prijavu protiv izvršnog direktora Aerodroma Crne Gore, Roka Tolića, i direktora Aerodroma Tivat, Ivana Rakočevića, zbog, kako tvrde, zloupotrebe službenog položaja i ozbiljnog ugrožavanja sigurnosti i bezbjednosti vazdušnog saobraćaja.
U prijavi se navodi da su prijavljeni u kontinuitetu donosili odluke suprotne Zakonu o vazdušnom saobraćaju, internim aktima Aerodroma Crne Gore i međunarodnim standardima, čime je stvorena „direktna i realna opasnost“ po sigurnost putnika, posada, zaposlenih i infrastrukture.
Sindikat ističe da radnje prijavljenih ispunjavaju elemente više krivičnih djela iz Krivičnog zakonika, među kojima su zloupotreba službenog položaja, nesavjestan rad u službi i ugrožavanje javnog saobraćaja u vazdušnom saobraćaju.
Kao neposredan povod navodi se raspoređivanje Ljubomira Jovanovića na poziciju šefa smjene u službi prihvata i otpreme, bez obuka i licenci, protivno međunarodnim standardima vazduhoplovne sigurnosti.&nbsp;
- Sa činjenicom da je tim činom direktno ugrožena sigurnost vazduhoplova, posada, putnika, aerodromskog osoblja, aerodromske infrastrukture te posljedično cjelokupni vazdušni saobraćaj Crne Gore, Jovanović je upoznao izvršnog direktora Tolića i direktora aerodroma Tivat Rakočevića, kao i Agenciju civilnog vazduhoplovstva Crne Gore, bez povratne zakonske reakcije do danas - navodi se u prijavi..
On je već ranije, 15. avgusta, podnio sopstvenu krivičnu prijavu, kojoj se sindikat sada i formalno pridružuje.
Sindikat tvrdi da postoje osnovane sumnje u koruptivne motive, kao i u odmazdu prema Jovanoviću zbog njegovog političkog djelovanja i sindikalnog angažmana.
U prijavi se navodi da slučaj Jovanovića nije izolovan. Prema tvrdnjama sindikata, više zaposlenih obavlja odgovorne poslove na tivatskom aerodromu bez propisanih licenci i obuka – uključujući šefove smjena, stručnog saradnika u službi prihvata i otpreme, kao i zaposlene na check-in-u i kontroli putnika.
Posebno su istakli i slučaj radnika koji je odbio da upravlja vatrogasno-spasilačkim vozilom bez licence, zbog čega je kažnjen.&nbsp;
- Uprava ga je sankcionisala iako je odbio da ugrozi živote putnika, posada i zaposlenih - &nbsp;navodi se u prijavi.
Sindikat tvrdi da su na aerodromu korišćene i stepenice za opsluživanje aviona sa neispravnim kočnicama, dok zaposleni, kako kažu, rade duže od zakonom dozvoljenog radnog vremena, bez zaštitne opreme, adekvatnih uslova za rad i čak bez pijaće vode na platformi gdje temperature prelaze 50 stepeni.
Nezavisni sindikat traži od SDT-a da :
- pokrene hitne istražne radnje;
- pribavi kompletnu dokumentaciju o raspoređivanju šefova smjena te check in službenica i stručnog saradnika, bez licenci, pregleda personalne dosijee, odluke direktora, interne propise i izvještaje o licencama;
- sasluša sve odgovorne osobe na aerodromu Tivat i u Centru za obuku ACG
- utvrdi motive i eventualne koruptivne radnje;
- nakon sprovedenog postupka, podigne optužnicu protiv prijavljenih lica za navedena krivična djela
Predmet prijave odnosi se, kako ističu, &nbsp;na zloupotrebu položaja u privrednom društvu od posebnog značaja za Crnu Goru (aerodrom, kao što je opšte poznato, predstavlja stratešku infrastrukturu države i granični prelaz).
- Postupanje prijavljenih lica dovodi u pitanje ne samo sigurnost vazdušnog saobraćaja, već i međunarodni ugled Crne Gore kao članice međunarodnih vazduhoplovnih organizacija. Posljedice mogu imati ozbiljne ekonomske, sigurnosne i reputacione efekte - navodi se u prijavi.

Nezavisni sindikat Aerodroma podnio krivičnu prijavu SDT-u protiv Tolića i Rakočevića zbog ugrožavanja bezbjednosti vazdušnog saobraćaja

Prizemljite sve avione i helikoptere. Neka “sve izgori ako treba”, jer, vrhuška partije crvenih kravata, samo bez kravata, u košuljama, potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić i ministar unutrašnjih poslova, obilaze one koji nam živote spašavaju danima.
Kad stižu oni (Demokrate), ne da pomognu već da se slikaju i snime, kadar mora biti odličan, svjetlo perfektno, zvuk, sve…
<h2>Reklama u pepelu</h2>
Malo šta je izazvalo toliki javni prezir kao trenutak kada su čelnici Demokrata, sedmicu nakon početka herojske borbe vatrogasaca i onih koji iz regiona i Evrope pomažu da se obuzda vatrena stihija, odlučili da se pojave — da poziraju. Da se slikaju sa ljudima koji gore iz vazduha gase vatru.
Je li dvojac Demokrata stigao da pomogne? NE!
Stigli da preuzmu odgovornost? NE!
Stigli su da snime kadar.
Samoprozvani zamjenik premijera (izmislio funkciju, jer je potpredsjednik Vlade) i rukovodilac bezbjednosnih službi Aleksa Bečić i ministar Šaranović došli su da — snime spot. Dramatičan ton, muzika, košulje, pogledi koji vrijede za Oskara. Kao da su u Netflix seriji, a ne u državi koja gori.
Heroji? Ne. Reklamni pano. Sponzorisana tuga, plaćena vašim novcem.
<h2>JAVNOST NE PRAŠTA</h2>
Javnost ne prašta. Komentari ispod objava Demokrata govore više nego bilo koji izvještaj:
• “Opasno je kad se Šaranović pojavi na otvorenom, sjaj sa cvikera može lagano izazvat požar.”
• “Obiđite Kuče i Pipere, jedva vas čekaju.”
• “Je li ispala dobra fotka, zaboga?”
Glavni PR štab, glavni strateg Boris Bogdanović, misteriozno nepoznate lokacije, vjerovatno je već čekao montažu. Da sve to lijepo upakuje. Da još jednom narod gleda – predstavu.

Tag: knjiga