Advokat i književnik Nikola Belada gostovao je u emisiji "Na kraju dana" na Televiziji E, gdje je govorio o stanju crnogorskog društva i predstavio svoju novu knjigu "Okupacija oltarom", čija će promocija biti održana 20. novembra u 18 sati na Cetinju. Kako kaže, sam naslov knjige najbolje odražava trenutak u kojem se Crna Gora nalazi.
Belada ističe da se u knjizi bavi ključnim pitanjima koja opterećuju državu, među kojima posebno izdvaja Temeljni ugovor, za koji smatra da je „sramni akt koji će mnogo koštati Crnu Goru u budućnosti“.
- Bavim se pitanjima nastavka bespravnog zauzimanja državne imovine Crne Gore, na konkretnom primjeru koji u ovom trenutku vrijedi preko 50 miliona eura. Bavim se pitanjem nerada i stavljanja u funkciju ključnih državnih organa u funkciju Srpske pravoslavne crkve i posebno se bavim pitanjem statusa Crnogoraca. Podnaslov ove knjige jeste "Đe ste Crnogorci", njih nema, nema ni mene s njima, šta se dešava sa Crnogorcima nije mi jasno, bojim se i pitam se koji je to trenutak, koji je to događaj koji treba da se desi da bi Crnogorci ispoljili one vjekovne gene koje su imali, prvo da bi iskoristili ono pravo univerzalno i ljudsko – to je pravo na pobunu. Đe su te univerzalne vrijednosti koje su decenijama bile u srži crnogorskog postojanja i reakcije na sve nepravde na ugrožavanje slobode i tako dalje - rekao je Belada.
On podsjeća da, kako tvrdi, Crnogorci danas ne učestvuju u donošenju odluka na državnom nivou, jer „nema ih na visokim funkcijama, nema ih u vlasti, niti na vodećim pozicijama u institucijama“.
- Nađite mi organizaciono, institucionalno, da su Crnogorci ti koji odlučuju, nema ih. Ova knjiga je u rekordnom roku plasirana u cijelom regionu i na relevantne evropske adrese, došla je do SAD-a i Australije i to zahvaljujući prvenstveno dijaspori, na čemu sam im ja posebno zahvalan - poručio je Belada.
Belada smatra da se na teritoriji Crne Gore teži pravoslavnom fundamentalizmu, navodeći da u njegovom stvaranju postoje tri faze.
- Treći stadijum je taj stadijum fundamentalizma, a trenutno se mi nalazimo u drugoj fazi, a to je faza ‘božje države’, dakle ovo je ‘božja država’, jer ko vrši ovu vlast, kako je izabrana ova vlast ‘20. godine, jesmo li je vi ili ja birali, ili je u Ostrogu formirana?! Djelovanje Srpske pravoslavne crkve od njenog osnivanja, od njenog djelovanja na teritoriji Crne Gore od ‘29. godine do današnjih dana je pogubno, to nijedan narod ne bi dozvolio - zaključio je Belada.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Belada: Đe su te univerzalne vrijednosti koje su decenijama bile u srži crnogorskog postojanja?

Nacionalni savjet Muslimana Crne Gore sinoć je u Podgorici upriličio promociju knjige “Ja sam Alen”, potresne ispovijesti autora Alena Muhića. Predsjednik Savjeta Muslimanskog naroda Crne Gore, Sabrija Vulić pojasnio je da je ideja o relaziciji ove promocije potekla od profesorice Jasmine Rabrenović, članice NVO Žene Bara. - Ovako nastaju važne stvari – inicijativom pojedinaca koji iskreno žele da doprinesu kulturi dijaloga, što moramo poštovati i podržavati da ovakvih primjera bude više. Savjet Muslimanskog naroda Crne Gore već godinama djeluje sa jasnom misijom: da njeguje identitet našeg naroda, ali da istovremeno gradi mostove saradnje sa svim institucijama, organizacijama i pojedincima, bez obzira kojem nacionalnom ili vjerskom korpusu pripadaju. U našim projektima i aktivnostima, partnerski pristup, otvorenost i međusobno razumijevanje zauzimaju centralno mjesto - istakao je Vulić. “Ja sam Alen” je potresna autobiografija Alena Muhića, djeteta rođenog iz ratnog silovanja tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Ova knjiga razotkriva brutalnu stvarnost rata, ali i snagu ljudske dobrote i ljubavi.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025102911100_ed5f8b6dba34fb0846ae858ffa37417629618109c33ce0b4d4c2ee2b23125a59.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025102911100_ed5f8b6dba34fb0846ae858ffa37417629618109c33ce0b4d4c2ee2b23125a59" data-rendition-name="original" width="1620" height="1080" loading="lazy" alt="Sa promocije"></figure>  - Knjiga "Ja sam Alen" nije samo autorska ispovijest. Ona je svjedočanstvo o identitetu, pripadanju i teretu istorije koju pojedinac nije birao. Ona govori o hrabrosti da se traži istina, da se ostane dostojanstven uprkos težini okolnosti, i da se uvijek gleda prema budućnosti. Jedna od najvažnijih poruka ove knjige jeste pomirenje. Pomirenje ne znači zaborav, niti potiskivanje. Ono znači razumjeti da je bol postojao, priznati ga ali dalje graditi mostove – da se slična stvar nikada ne ponovi. Zahvaljujem se autoru, Alenu Muhiću, što je svoju priču podijelio sa drugima, jer time je dao doprinos kulturi pamćenja, dijaloga i – što je najvažnije – ljudskosti - poručio je Vulić. Kvalitetan osvrt na knjigu tokom sinoćnje promocije je napravio publicista i novinar Salko Luboder. - Sam sadržaj knjige plijeni čitalačku pažnju i dovodi do emotivne i psihološke eksponencije. Međutim, ono što je esencijalno važno, u predstavljanju i tumačenju ove knjige i događaja koji su je inspirisali jesu zapravo etičke i društvene poruke kao odjeci ove priče koji postaju vidljiviji tek kada se uđe makar u ovlašno razlaganje i analizu dubljih slojeva ovog kazivanja - naveo je Luboder. Nakon što je odmah po rođenju napušten, Alena usvaja domar bolnice i odgaja ga kao svog sina, uprkos svim predrasudama društva. Alen kao sedmogodišnjak saznaje da Muhići nisu njegovi biološki roditelji i već od tada, naročito u daljem odrastanju, odvažno i hrabro se nosi sa istinom svojeg porijekla.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025102911100_49a3b8d1eaf1a60c856934c53e4a2aa9ee1ea172ed87489a6c3c6f9da2312dd9.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025102911100_49a3b8d1eaf1a60c856934c53e4a2aa9ee1ea172ed87489a6c3c6f9da2312dd9" data-rendition-name="original" width="1620" height="1080" loading="lazy" alt="Sa promocije"></figure>  - Alen u prvi plan svog bivstvovanja stavlja potrebu da bude čovjek i uspijeva u tome. Pomažu mu ljubav i pažnja porodice Muhić koji su njegovo sve – otac, majka i dvije sestre. Ova priča pokazuje da krvna vezna nekada nije odlučujuća u oblikovanju porodice i ličnosti. U ovom slučaju preteže ljubav i čovjekoljublje. Alen je duboko svjestan, da on i po sudbini njemu istovjetni zaslužuju da žive kao ljudi, a ne kao neko ko će se sramiti sebe, svog porijekla ili sopstvene sudbine. Alen nije imao, ni danas nema razloga da se stidi, nije birao kako će nastati i nije birao svog biološkog oca. Zato, neka se stide drugi, svi oni koji su doveli do rata u BiH, svi oni koji su taj period obilježili nečovještvom - ispričao je Luboder. U svojoj ispovijesti, Alen govori o traženju identiteta, suočavanju s istinom o svom porijeklu, susretu s biološkom majkom, te odlučnosti da javno progovori u ime hiljada djece rođene iz ratnog silovanja. - Iako je ovo priča sa teškim i dramatičnim početkom, ovo je istinita pripovijest sa srećnim završetkom. Alen Muhić danas živi u srećnom braku sa suprugom Dženanom, postali su roditelji. Umjesto mržnje i osvete Alen je izabrao ljubav i čovjekoljublje, stoga sa toliko topline i nostalgičnih uzleta piše o djetinjstvu, porodici, komšijama i čarima nekadašnjeg života. Alen je pobijedio sebe, oslobodio mnoge, postao je simbol, otvorio je kapije života – života kakvog zaslužuje čovjek - dodao je Luboder. Sinoćnjoj promociji prisustvovao je i sam autor, Alen Muhić koji je danas medicinski radnik, suprug, otac i aktivista koji širom svijeta podiže glas za prava žrtava seksualnog nasilja u ratu. Muhić je istakao da mu je posebno emotivno što se prva promocija van granica BiH realizuje upravo u Podgorici. - Knjiga Ja sam Alen nije napisana da bi ikoga osudila, nije napisana ni iz jednog čina mržnje niti prema biološkom ocu, niti prema biološkoj majci. Napisana je kao amanet mojoj djeci, kao podsjetnik da nikada ne smiju zaboraviti na rat u Bosni i Hercegovini. Napisana je da bi to čuli od mene, a ne ni od koga drugoga. Ova knjiga treba da bude podsjetnik svima nama da zbog jednog zločinca ne možemo čitav narod okriviti i staviti etiketu za ratne zločince. Ne slažem se da je narod koji živi u Republici Srpskoj genocidan, zločinci su tome doprinijeli i zbog toga trebaju da odgovaraju - istakao je Muhić. Knjiga „Ja sam Alen“ posvećena je onima koji se osjećaju nevidljivo. Ženama koje su preživjele nasilje. Djeci rođenoj iz rata. Usvojenoj deci. Roditeljima koji vole iznad krvi i prezimena.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025102911100_7b888b3240271aa08923872c8fcca5609466bfe4e55d3f7a21030e23cf7667e8.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025102911100_7b888b3240271aa08923872c8fcca5609466bfe4e55d3f7a21030e23cf7667e8" data-rendition-name="original" width="1620" height="1080" loading="lazy" alt="Sa promocije"></figure>  - Nama djeci koja smo rođena iz ratnog čina silovanja najmanje treba sažaljenja. Ja sam se izborio za sebe da me niko ne sažalijeva. Ja sam hvala Bogu uspješan i bez ove knjige, zdravstveni sam radnik, školovan sam, imam školovanu suprugu, imamo zlatnu djecu. Nisam odgajan da budem Musliman koji će mrziti ne samo pravoslavce, nego ni Srbe. Mi se moramo sa samim sobom pomiriti. Nama rat nije ništa dobro donio, a neće vjerovatno nikada ni donijeti. Ja pričam o miru, ljubavi, dostojanstvu. Pričam o poštovanju koje ta djeca zaslužuju - istakao je Muhić. Autor je istakao da mu je jako važno da knjiga dođe do onoga kome je potrebna. Saopštio je podatak da je u Bosni i Hercegovini iz ratnog čina silovanja rođeno između 5.000 i 15.000 djece, od čega u BiH trenutno živi njih oko 3.000, dok ostali žive van teritorije BiH. - Ja sam imao sreću da sam istinu saznao sa devet godina od jednog dječaka na školskom igralištu, ali da sam saznao sa 19 ili 20 godina, vjerovatno večeras ne bih bio ovdje, ne bih napisao knjigu i ne bih snimio nijedan film. Vjerovatno bih se stidio toga, bio u oklopu žrtve, sam sebe sažalijevao, a ne stojao ovako na bini sa jednom molbom da nas prihvatite, da smatrate da smo normalni ljudi, da nismo samo djeca koju treba sažalijevati. Mi ne tražimo sažaljenje, mi tražimo poštovanje, razumijevanje i nadu da će se budućim generacijama usaditi empatija za ovu temu - kazao je autor. Posjetioci sinoćnje promocije imali su priliku da kupe svoj primjerak knjige, da razgovaraju sa autorom i od njega dobiju posvetu. Nakon izuzetno emotivne i uspješne promocije u Podgorici, knjiga “Ja sam Alen” večeras, 29. oktobra, sa početkom u 19 sati biće predstavljena u Starom Baru u Kući maslina.

1250x600

1084x550

Brutalna stvarnost rata, ali i snagu ljudske dobrote i ljubavi

Kako bi se utvrdile sve činjenice oko dodjele Trinaestojulske nagrade Tužilaštvo bi trebalo da sasluša predlagača, sve članove žirija, dva izdavača i direktoricu Nacionalne biblioteke sa Cetinja, kao i ovlašćeno lice Narodne biblioteke Srbije i samog autora Bećira Vukovića. To je gostujući u centralnoj informativnoj emisiji 24 Sata na Televiziji E rekao advokat Nikola Belada.
Profesionalno se, kaže, zainteresovao za to što je Trinaestojulska nagrada dodijeljena Bećiru Vukoviću kada je profesorica Jelena Šušanj objavila tekst pod nazivom ,,Bećir dobio CIP za nepostojeću knjigu”. Nakon analize, kako je ispričao stupio je u kontakt sa profesoricom Šušanj.
- Obavili smo nekoliko razgovora i rezultat toga je krivična prijava koju smo podnijeli specijalnom državnom tužiocu. Kao advokat sa dugogodišnjim stažom ne želim da dovodim pri kraju karijere svoj integritet u pitanje, ali u ovom slučaju sam apsolutno siguran da se radi o &nbsp;jednom nedozvoljenom dijelu koje je urađeno s umišljajem, koje je urađeno organizovano i od strane više lica. U ovom predmetu je samo bilo potrebno konsultovati dva zakona, Zakon o izdavačkoj djelatnosti i Zakon o državnim nagradama - rekao je on.
Belada i doc. dr Jelena Šušanj podnijeli su krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu zbog sumnje da je u postupku dodjele najvećeg državnog priznanja u Crnoj Gori - Trinaestojulske nagrade, u slučaju godišnje nagrade koja je ove godine pripala književniku Bećiru Vukoviću za knjigu „Kuće beskućnika“, počinjeno više krivičnih djela.
Belada podsjeća da članove žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade predlaže Ministarstvo kulture, koje i vrši nadzor nad odredbama Zakona o izdavačkoj djelatnosti. Osim što su, pojašnjava on, prekršene odredbe iz oba zakona knjiga (Kuća beskućnika) nije objavljena u 2024.godini, a dokaz su ISBN i COBISS broj.
- ISBN broj i COBISS broj stoje u impresumu knjige koja data članovima žirija, to je zapravo ISBN i COBISS iz knjige Bećira Vukovića izdate 2024.godine, a naslov te knjige je “Poneti na pusto ostrvo”. To nema veze sa knjigom “Kuća beskućnika”. Dalje, u tom impresumu stoji CIP, to je kataloški broj Nacionalne biblioteke Crne Gore sa Cetinja, direktorica Dragica Lompar je ubjedljivo demantovala da taj broj nije izdat, da je to falsifikat. Izdaje se nova knjiga u 2025.godini, daje se novi CIP, taj CIP daje Narodna biblioteka Srbije i to je CIP za knjigu Bećira Vukovića “Njegoševi dani poezije”, a ne za knjigu “Kuća beskućnika”, dakle apsurd nad apsurdima. Ne znam je li slučajno, uglavnom sam u saznanju da je direktor Narodne biblioteke Srbije podnio ostavku na tu funkciju, nevolja mu je ako je zbog ovoga - ocjenjuje Belada.&nbsp;
Iako je ministarka kulture, podsjeća on, rekla da je uloga Ministarstva kulture čisto administrativna, ipak, članove žirija za dodjelu nagrade predlaže Ministarstvo kulture, kao i što vrši nadzor nad odredbama, Zakona o izdavačkoj djelatnosti.&nbsp;
- U članu 35, od stava 1 do 11 taksativno su nabrojani svi poslovi koje mora da radi po pravu upravnog nadzora Ministarstvo kulture i medija. Nema toga ko može njih abolirati od aktivnog učešća i odgovornosti koje imaju u vezi ove knjige. Ima i druga stvar, u situaciji kad vidi cijela Crna Gora šta se dešava u vezi dodjele Trinaestojulske nagrade predsjednik Skupštine Crne Gore pola Crne Gore skupi da dodijeli nagradu Bećiru Vukoviću, i to državnu nagradu, a Trinaestojulska nagrada se dodjeljuje za Dan državnosti Crne Gore - naglasio je Belada.
Crna Gora više nije država, dodaje, već samo teritorijalni pojam sa obrisima teokratske države kojom vladaju Srpska pravoslavna crkva i srpski popovi.
- Izvršioci su ovi službenici i namještenici, čast stručnjacima kojih ima, a ja bih te izvršioce nazvao ,,popićima” za djelovanje po terenu. Ova država je sada samo jedan teritorijalni pojam, nažalost, a bojim se da će to i ostati za jedan duži vremenski period, apsolutno za duži vremenski period, jer treba da se stvore snage koje će uspjeti da se odupru ovome zlu koje nas je našlo. Sistemska rješenja, reforme, evolutivne promjene ne znače ništa, ovo se može mijenjati samo kroz revolucionarnu misao. Uostalom, ovo što se dešava od 2020.godine je kontrarevolucija, imali smo još jednu 1989.godine, a ova je još drastičnija - zaključio je Belada.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DabVr4vRbM_g&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
&nbsp;

Marija Arnautović

Belada: Nema toga ko može Ministarstvo kulture i medija abolirati od aktivnog učešća i odgovornosti koje imaju u vezi knjige Bećira Vukovića

U posljednje vrijeme ima ne malo takvih štetnih pojava kao što su lokalizam, kao što je pomalo i šovinizam, koji nastaju zbog materijalnih razloga i nebudnosti komunista. Neki komunisti su zaboravili na šire interese čitave zajednice. Neki komunisti gledaju samo svoj najuži krug. Dakle, došlo je i do političkog nezadovoljstva i nepravilnosti u pojedinim republikama. Mi smo more krvi prolili za bratstvo i jedinstvo naših naroda i nećemo nikom dozvoliti da nam dira ili da nam iznutra ruši to bratstvo i jedinstvo... Ljudi se vraćaju u neku svoju istoriju natrag, počinju po njoj da čeprkaju, a zaboravljaju na budući razvoj naše socijalističke zajednice kao cjeline. Nijedna naša republika ne bi bila niko i ništa, da nismo svi zajedno! Mi moramo stvarati svoju istoriju, svoju jugoslovensku socijalističku istoriju, jedinstveni ubuduće, to je naš put. Upravo ovim riječima doživotnog predsjednika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, Josipa Broza Tita, iz 1962. godine, juče je u punoj multimedijalnoj sali Kulturno-informativnog centra "Budo Tomović" otvorena promocija knjige "Posljednji Jugoslaveni - sjećanja savjetnika Ante Markovića" autora - diplomate Jovana Vejnovića. - Sve možete da uništite, ali ne možete sjećanje da izbrišete. Zato sjećanje na Jugoslaviju živi na jugoslovenskim prostorima, a iskustva se šire po svijetu – kazao je pozdravljajući prisutne Dragan Mitov Đurović, generalni sekretar Savez udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore, koji je i organizator događaja u okviru Programa obilježavanja 13. jula. <h2>Prošlost kao temelj vizije budućnosti</h2> Memoari, objavljeni u izdanju Srpskog narodnog vijeća u Zagrebu, donosi lična sjećanja Vejnovića, karijernog diplomate i izuzetnog intelektualca, koji je u godinama nestajanja SFRJ bio vanjskopolitički savjetnik posljednjeg saveznog premijera Anta Markovića, što mu je omogućilo uvid u unutrašnje mehanizme savezne vlade i međunarodne pregovore, (poput Mirovne konferencije u Hagu – 1991. godine) u ključnim trenucima raspada Jugoslavije. U najvećem dijelu svoje knjige, Vejnović potanko rekonstruiše period od maja 1989. godine, kada je postao savjetnik jugoslavenskog premijera, do 17. decembra 1991. kada je održana posljednja sjednica vlade SFRJ, opisujući događaje u kojima je učestvovao i iznoseći lična zapažanja o tom razdoblju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250713010712_185a5a9af410e8376bf7145e864cfe4d87f1bfd07be24c2078a47ecd597d94db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250713010712_185a5a9af410e8376bf7145e864cfe4d87f1bfd07be24c2078a47ecd597d94db" data-rendition-name="original" width="4032" height="3024" loading="lazy" alt='Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"'> <figcaption>Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"(Photo: Portal ETV/Tamara Klikovac)</figcaption> </figure>  Dragan Mitović Đurović istakao je da knjiga predstavlja sintezu bogatog iskustva autora, koji je, osim što je bio bliski savjetnik saveznog premijera, obavljao i dužnosti jugoslovenskog diplomate u Alžiru, Maroku i Egiptu. Kako navodi Đurović, autor u svojim memoarima progovara o ključnim političkim momentima s kraja jugoslovenske epohe – od posljednjeg Kongresa Saveza komunista Jugoslavije, preko slabosti tadašnje i kasnije savezne vlade, uloge Jugoslovenske narodne armije, uspona Slobodana Miloševića i djelovanja Franje Tuđmana, do brojnih unutrašnjih pobuna, početku rata u Sloveniji, pa u Hrvatskoj i tužnom raspletu u BiH. - A ovih dana sa tugom se sjećamo Srebrenice.... Da se ne zaboravi i ono što se dešavalo na Kosovu. Sve to dio je onog bolnog poglavlja koje zovemo raspadom Jugoslavije, zemlje naše mladosti. Bez pogleda unazad, nema ni pogleda unaprijed i novih pobjeda. Zato je važno podsjećanje na vrijeme posljednjih Jugoslovena, ili vrijeme premijera Antu Markovića koji je pokušavao sa saradnicima da spasi ono što se vjerovatno nije moglo spasiti. Ali i pokušati je za poštovanje. Zato Ante Marković ostaje u sjećanju kao čovjek, borac, stvaralac koji je predvidio ono što nam se minulih decenija dešavalo – kazao je Đurović. <h2>Pogled iza zatvorenih vrata</h2> Profesor Branislav Radulović ocijenio je da je knjiga "Posljednji Jugoslaveni – sjećanja savjetnika Ante Markovića" dragocjeno svjedočenje o posljednjim godinama postojanja države koje više nema. Prema njegovim riječima, riječ je o svojevrsnom “omažu vremenu koje je moglo završiti drugačije, priči o državi koju su razorili “nitkovi””. - Ova knjiga, kako je u njenoj recenziji zapisano, više je od memoara, istorijskog osvrta, više od još jednog pogleda na raspad Jugoslavije. "Posljednji Jugoslaveni" je knjiga koja govori iz prve ruke – tiho, iskreno i duboko lično – o kraju jedne epohe, o posljednjim danima ideje jugoslovenstva, o ljudima koji su do zadnjeg vjerovali da se država, transformisana na konceptu ekonomskih reformi Ante Markovića, može sačuvati – kazao je Radulović. Knjiga je struktuirana u tri hronološke cjeline – djetinjstvo i mladost autora, njegovu diplomatsku karijeru, te završni dio posvećen saradnji sa Antom Markovićem – a prožeta je snažnim emocijama, uz, kako ističe Radulović, neophodnu analitičku distancu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250713010712_4e0c37628f255437c99904643f06b2a9f39c6c2d6b2740e323a89e3b54894e8d.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250713010712_4e0c37628f255437c99904643f06b2a9f39c6c2d6b2740e323a89e3b54894e8d" data-rendition-name="original" width="4032" height="3024" loading="lazy" alt='Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"'> <figcaption>Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"(Photo: Portal ETV/Tamara Klikovac)</figcaption> </figure>  - Kroz zapise Vejnovića upoznajemo jednog drugog, javnosti manje poznatog Antu Markovića, centralnu figuru knjige, ne samo kao ekonomistu, reformatora i posljednjeg političkog optimistu, već i čovjeka koji je “svjesno krenuo u borbu protiv rastućih nacionalizama, često sam i bez prave podrške”. Marković se prikazuje kao “posljednji državnik koji je vjerovao da Jugoslavija ima budućnost”, kao idealista u vremenu kada su pragmatizam i nacionalizam dominirali, čije ekonomske reforme i pokušaji demokratizacije su bili “posljednji tračak nade” – naveo je Radulović. Kroz ovu memoarsko-političku ispovijest, dodaje Radulović, autor čitaoce uvodi “iza zatvorenih vrata” tadašnje savezne vlade, opisujući susrete sa svjetskim liderima, diplomatske pregovore, ali i gorka saznanja o “nemoći razuma u vremenu koje je pripadalo strastima”, pružajući uvid u kompleksne političke i društvene procese koji su doveli do raspada (Titove) Jugoslavije. Prema njegivim riječima, knjiga "Posljednji Jugoslaveni" je hronika raspada Jugoslavije, ali i raspada međunarodnog poretka koji je do tada postojao. - Pisano pristupačno, sa mnogo ličnih anegdota, uz vidno prisutan ton razočaranja i nostalgije, autor se ne ustručava da kritikuje sve strane – nacionalne lidere koji su, kako kaže, “izdali ideju Jugoslavije zarad lične moći i interesa”. Nacionalizam se prikazuje kao glavni motor raspada, a mediji kao njegovi saučesnici – istakao je Radulović. Ova knjiga, kako kaže Radulović, nije napisana da bi se dokazala politička istina, već da bi se sačuvala ljudska. - "Posljednji Jugoslaveni" nas podsjeća na to da istorija nije crno-bijela, da heroji često ostaju nepoznati, a da porazi ne dolaze uvijek sa bojišta, već i iz kaancelarija, iz tišine međunarodne nezainteresovanosti, iz nedostatka volje da se nešto sačuva. Stoga, vrijedi pročitati ovu knjigu, imati je u svojoj biblioteci, ne samo kao istorijski podsjetnik, već kao lični dnevnik jedne izgubljene nade, kao omaž jednom vremenu koje se moglo drugačije završiti i državi koju su "nitkovi" razorili – zaključio je Radulović. <h2>Nasljeđe jugoslovenstva</h2> Potpredsjednik SUBNOR-a i antifašista Crne Gore Milojica Dakić rekao je da ovom knjigom Vejnović analitički precizno i objektivno zapaža i prikazuje genezu i uzroke raspada Jugoslavije, "zemlje do koje mu je bilo neobično stalo i kojoj je pripadao svim bićem".  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250713010712_259ba38745e2c3829d4a1a58cc14e6555f25afe8a2b3d25ffddbba4f02713d13.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250713010712_259ba38745e2c3829d4a1a58cc14e6555f25afe8a2b3d25ffddbba4f02713d13" data-rendition-name="original" width="4032" height="3024" loading="lazy" alt='Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"'> <figcaption>Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"(Photo: Portal ETV/Tamara Klikovac)</figcaption> </figure>  Kako je istakao, rasvijetlio je brojne nepoznanice, uvriježena vjerovanja i ključne događaje u samom vrhu jugoslovenske vlasti tokom posljednjih dana države koja, za mnoge, ostaje trajna uspomena. - Slom ideje u koju je vjerovao i bio joj nesebično posvećen teško je doživio i prihvatio. Glavni razlog raspada Jugoslavije, kako ga Vejnović saopštava u knjizi je “prevlast ideologije nad privredom i društvom zakonomjerno je proizvodila ekonomsku neefikasnost i političke sukobe”, a “najveći grijeh Saveza komunista Jugoslavije je opuštanje nacionalizma”. Ne ustručava se da saopšti postupke, ponašanja i greške, čak i najtežih pretpostavljenih – rekao je Dakić na promociji u KIC-u. Konstatovao je da raspad Jugoslavije i pobjeda nacionalizma nijesu ugasili građanske, antifašističke i civilizacijske ideje kojima je Jovo Vejnović odan cijelog života. - Ideja jugoslovenstva ostala je utkana u njegovu biografiju. Pitam se da li je bilo moguće očekivati nešto drugo od čovjeka koji je radio i izgrađivao se na temeljima jugoslovenstva, koji je obavljao odgovorne dužnosti, razvijao poslovne i diplomatske veze po cijelom svijetu, uspostavljajući čvrste i trajne odnose, koji se školovao u sedam gradova iz tri nekadašnje jugoslovenske republike (a danas samostalne države), koji je radio u četiri grada (od kojih su danas dva prijestona), i vršio odgovornu diplomatsku aktivnosti u četiri države sjeverne Afrike – zaključio je Dakić. <h2>Ideje Markovića i danas na “dnevnom redu”</h2> Autor Jovan Vejnović je kazao da je ovu knjigu nosio u glavi 30 godina, a onda su se sjećanja, događaji i lica počeli slagati kao mozaik koji je tražio da bude prenesen na papir. Međutim, više nego o samoj knjizi, Vejnović je juče u Podgorici radije birao da iznese današnja stajališta o ličnostima i događajima iz perioda nestajanja SFRJ, istovremeno nudeći i sažetu refleksiju o političkoj stvarnosti današnjeg regiona i svijeta.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250713010712_9b22dca8b2e7463a27e60dd496b068e34b717d4b210889da472710057daeb981.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250713010712_9b22dca8b2e7463a27e60dd496b068e34b717d4b210889da472710057daeb981" data-rendition-name="original" width="4032" height="3024" loading="lazy" alt='Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"'> <figcaption>Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"(Photo: Portal ETV/Tamara Klikovac)</figcaption> </figure>  - Živimo zajedno osamdeset godina i prolazimo kroz velike teškoće. Naš najveći problem su fanatizam i fatalizam koji se prije izrodio na ideji stvaranja Velike Srbije i Velike Hrvatske. U ovoj knjizi sam pokušao reći da je Jugoslavija postala država u kojoj više nije najvažniji rad i čovjek, već nacija. Tu nema racionalne, građanske koncepcije, već jedna mitomanska, mitološka, fanatizovana politika koja nikud ne može povesti nego tamo gdje je, nažalost, sve nas skupa dovela. Svaka nacionalna homogenizacija zakonomjerno vodi prema ratu. Niko pametan neće osporavati da su nacionalna pripadnost i identitet važni, ali ne završava sve na tome. Osnova države nije Srbin ili Hrvat, nego građanin. Uspješna država se samo na takvom konceptu može napraviti – kazao je, pored ostalog, Vejnović. Kako je naglasio, knjigu nije pisao zarad prošlosti, već iz uvjerenja da su ključni elementi ideja koje je Ante Marković zastupao i danas aktuelne i "na dnevnom redu". - Bez prihvatanja takve koncepcije nećemo imati sreće na našem prostoru i nećemo izaći iz ovih teškoća u kojima se nalazimo. I danas zastupam stav – najbolji okvir za razvoj ovih prostora apsolutno je bila Jugoslavija. Ideja jugoslovenstva je postojala i prije Jugoslavije, siguran sam da postoji i poslije raspada Jugoslavije – poručio je Vejnović. Promociji u KIC-u "Budo Tomović" prisustvovali su i predstavnici antifašističkih organizacija iz republika/država bivše Jugoslavije i Albanije.

Tamara Klikovac

Omaž vremenu koje se moglo drugačije završiti i državi koju su "nitkovi" razorili

U Udruženju pravnika Crne Gore ocijenili su da je Ministarstvo kulture i medija dužno da izvrši upravni nadzor u slučaju "falsifikovanja obaveznih podataka" za knjigu za koju je Bećir Vuković dobio Trinaestojulsku nagradu, te da bi izbjegavanje nadležnosti, posebno nakon dostavljene prijave iz Nacionalne biblioteke "Đurđe Crnojević" značilo "nesavjestan rad u službi", što za posljedicu ima ozbiljnu pravnu odgovornost.
Podsjećamo, Nacionalna biblioteka Crne Gore (NBCG) „Đurđe Crnojević“ uputila je zvaničnu prijavu Ministarstvu kulture i medija zbog, kako navode, zloupotrebe svog naziva i CIP zapisa, što predstavlja kršenje više članova Zakona o izdavačkoj djelatnosti.&nbsp;
U dopisu, upućenom ministarki Tamari Vujović, NBCG ukazuje na slučaj knjige „Kuće beskućnika“ autora Bećira Vukovića, za koju je nelegalno upotrijebljen CIP zapis dodijeljen drugom naslovu – knjizi „Ponesi na putu ostrvo“ iz Narodne biblioteke Srbije, a koju je žiri za dodjelu Trinaestojulske nagrade ocjenjivao kao regularno prijavljeno izdanje
Udruženje pravnika Crne Gore upućuje javnost na Zakon o izdavačkoj djelatnosti, koji eksplicitno u članu 24 zabranjuje "stavljanje u promet publikacija koje ne sadrže podatke" propisane ovim Zakonom i u članu 35 propisuje kazne za takve nedozvoljene radnje.&nbsp;
Kako postoji jasna potvrda nadležnog organa - Nacionalne biblioteke Crne Gore da je "falsifikovana" knjiga stavljena u promet suprotno odredbama Zakona o izdavačkoj djelatnosti, to je, smatraju u Udruženju pravnika, Ministarstvo kulture i medija, saglasno članu 34 Zakona dužno da kao neposredno nadležni organ izvrši - upravni nadzor.
- Svako odlaganje Ministarstva da "izbjegne" svoju nadležnost, posebno nakon dostavljene prijave iz Nacionalne biblioteke "Đurđe Crnojević" značilo bi "nesavjestan rad u službi", što za posljedicu ima ozbiljnu pravnu odgovornost - istakli su u Udruženju pravnika.
Udruženje pravnika ne ulazeći u "estetske, moralne ili političke" aspekte cijelog slučaja, kao što je upozorilo da je Žiri prekršio član 17 Zakona o državnim nagradama, sada upozorava nadležno Ministarstvo da su "svi jednaki pred zakonom" i da je temeljni princip uređene države - vladavina prava.
- Stoga, ovaj i svi državni organi i njihove starešine dužni su "neselektivno" primenjivati Zakon, pa stoga Ministarstvo kulture i medija treba da izvršiti hitan upravni nadzor i o "utvrđenim nezakonitostima" obavestiti nadležne državne organe i preuzme radnje u cilju sankcionisanja lica koja su izvršila prekršaj iz člana 35 Zakona o izdavačkoj djelatnosti - poručuju iz Udruženja pravnika.

Udruženje pravnika: MKM da izvrši hitan upravni nadzor, svako izbjegavanje nadležnosti nosi ozbiljnu pravnu odgovornost

Knjiga „Kuće beskućnika“, za koju je Bećir Vuković dobio Trinaestojulsku nagradu, nije evidentirana u nacionalnim i regionalnim bibliotečkim bazama, niti postoji ijedan njen primjerak u Nacionalnoj biblioteci Crne Gore, potvrđeno je Portalu ETV iz te ustanove. Pored pitanja kako je negatoru svega crnogorskog i poborniku četničkog pokreta moglo pripasti najveće državno priznanje i kako je Žiri odlučio da sva tri laureata budu iz iste oblasti (kultura i umjetnost), iako je nagrada predviđena za još dvije oblasti, postavlja se dodatno - da li je Vukoviću dodijeljena nagrada za knjigu koja ne postoji?! <h2>Neidentifikovano djelo</h2> - Žiri za dodjelu Trinaestojulske nagrade donio je odluku da se nagrada za 2025. godinu dodijeli: gitaristi Milošu Karadagliću, za svjetsku turneju povodom promocije albuma „Barok“; Bećiru Vukoviću, za knjigu „Kuće beskućnika“; grafičaru Velju Stanišiću, za autorsku izložbu „Evolucija“ - saopšteno je iz Ministarstva kulture i medija 2. jula.&nbsp; To je zasad jedini trag koji ukazuje na postojanje Vukovićevog djela pod tim naslovom. Interesantno je da postoji zbirka poezije gotovo identičnog naziva „Kuća beskućnika“, objavljena 1998. godine, ali kao autorsko djelo Benjamina Isovića. Nema pisanog traga ni da je Vuković promovisao nagrađeni uradak ove ili prošle godine. Promocije je održao jedino za knjigu „Poneti na pusto ostrvo“ 2024. godine, čiji su suizdavači Obodsko slovo u Podgorici i Štampar Makarije iz Beograda.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250704160736_799f09a2b6491b1fa81c498e1354c7588d7d25cc39c23f89eefc93dc41716121.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250704160736_799f09a2b6491b1fa81c498e1354c7588d7d25cc39c23f89eefc93dc41716121" data-rendition-name="original" width="1625" height="867" loading="lazy" alt="Evidencija COBBIS-a"> <figcaption>Evidencija COBBIS-a(Photo: Stop kadar)</figcaption> </figure>  Da „Kuća beskućnika“ ne postoji u COBISS pretraživaču, u kome su registrovane objavljene knjige, potvrdila je Portalu ETV direktorica Nacionalne biblioteke Dragica Lompar. - Knjiga „Kuće beskućnika“ autora Bećira Vukovića nije evidentirana u bibliotečko-informacionoj bazi COBISS.cg, niti postoji informacija o njenom publikovanju u regionalnim bazama sistema COBISS.Net. Naše evidencije o objavljenim publikacijama u Crnoj Gori zasnivaju se na zahtjevima izdavača ili autora za dodjelu CIP-a i ISBN-a putem kojih se prati izdavačka produkcija svake zemlje. Na osnovu izuzetno preciznih podataka, nemamo saznanja da je ova publikacija u bilo kojem formatu objavljena. Obzirom da nije evidentirana u našim bazama, a nijesmo je dobili ni u fizičkom obliku, nije ni mogla biti kataloški obrađena - objasnila je Lompar. Iz toga proizilazi da ni u Biblioteci ne raspolažu podacima koji bi pomogli da se identifikuje nagrađena publikacija.&nbsp; - Dakle, bilo kakva informacija o ovom izdanju nije u posjedu Nacionalne biblioteke Crne Gore - jasna je Lompar.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250704160740_e009e47b2e9f88c32161ab49dbd3d4d7889afa7bf45549b37692d563c115e281.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250704160740_e009e47b2e9f88c32161ab49dbd3d4d7889afa7bf45549b37692d563c115e281" data-rendition-name="original" width="1007" height="570" loading="lazy" alt="Dragica Lompar"> <figcaption>Dragica Lompar(Photo: ZUNS)</figcaption> </figure>  <h2>Niz pitanja</h2> Na pitanje da li to znači da knjiga nije ugledala „svjetlo dana“ ukoliko je nema u ovim bazama, Lompar nije mogla sa sigurnošću da potvrdi, ističući da se autori često ne pridržavaju Zakona o izdavačkoj djelatnosti i zaobilaze proces registracije. - Svaki regularno podnijeti zahtjev za evidenciju knjiga se automatski prosljeđuje bazi u Londonu i sve publikacije koje imaju ISBN budu elektronski evidentirane i prije same štampe. Za ono za šta nam se ne obrate autori, ili izdavačka kuća nemamo evidenciju - kazala nam je Lompar. Zato se nameće još jedno logično pitanje - ukoliko ovo djelo postoji u nekom obliku, a pravila za dodjelu Trianestojulske nagrade nalažu da nagrađeni pojedinci i njihovo djelo doprinose razvoju i afirmaciji Crne Gore, zbog čega knjiga nije zvanično prijavljena, evidentirana i dostupna javnosti kroz institucionalne i bibliotečke kanale. Nejasno je i da li je Žiri imao uvid u djelo i njegove vrijednosti ili je odluku da dodijeli najveće državno priznanje čovjeku koji vrijeđa i negira crnogorsku naciju i identitet donio na osnovu političkih i ideoloških afiniteta, a ne na temelju stvarnog književnog doprinosa. Predsjednik žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade Nikola Rakočević kazao je Pobjedi da će se uskoro oglasiti i pojasniti odluke tog tijela. <h2>Muk Mandića</h2> U međuvremenu, crnogorska stučna javnost i opozicione partije traže da se odluka povuče, tvrdeći da je, pored ostalog, prekršen član 17 Zakona o državnim nagradama kojim je predviđeno da godišnja Trinaestojuslka nagrada može biti samo jedna u određenoj oblasti. Udruženje pravnika Crne Gore konstatovalo je da je u ovom slučaju došlo do „grubog i bezobzirnog kršenja Zakona“, napominjići da, ukoliko Žiri ne ispravi propuste, dužna je da reaguje Skupština, koja imenuje predsjednika i članove žirija u skladu sa članom 19 Zakona o državnim nagradama. I poslanica Demokratske partije socijalista (DPS) Aleksandra Vuković Kuč pozvala je juče predsjednika Skupštine Andriju Mandića da ne ulazi u protivzakonitu zonu i da odmah pozove članove Žirija da ponište odluku. Reakcije prvog čovjeka parlamenta još nema, osim što je za 8. jul najavio svečani prijem povodom Dana državnosti i ceremoniju dodjele Trinaestojulske nagrade. Crnogorski naučnik Dragan Hajduković, jedan od kandidata za nagradu, poručio je da će pokrenuti postupak kod Upravnog suda Crne Gore ukoliko Žiri ne prizna da je prekršio Zakon o državanim nagradama i ne bude ponovo odlučivao o laureatima. U Ministarstvu kulture i medija muk. Ne oglašavaju se. Čekaju da „oluja“ prođe. Ipak, biće da je nešto drugo. Bećir Vuković je promoter ideologije koja je iznjedrila i aktuelnu ministarku Tamaru Vujović. I tako je najveće crnogorsko državno priznanje još jednom brutalno oskrnavljeno, ne samo imenom i djelom onoga kome je dodijeljeno, nego i bahatim gaženjem preciznih zakonskih procedura, a zarad trulog kompromisa. Neprihvatljiv je princip da se na ovakav način „mire“ podjele u našem društvu i podlo izjednačavaju antifašizam i zagovornici ideologije koja je čvrsto stajala uz fašizam. Članovi Žirija koji su glasali protiv ili bili uzdržani, ako se nijesu povukli kada je trebalo, morali bi to da urade sada. Žalosno je što je jedan vrhunski umjetnik i svjetski ambasador Crne Gore Miloš Karadaglić doveden u poziciju da se neprihvatljivim ponašanjem Žirija na neki način kalja i njegovo veliko ime.&nbsp;

Bećiru Vukoviću Trinaestojulska nagrada za knjigu koje nema?!

Knjiga „Bjelopavlići između istorije i legende“ autora Momčila Šaletića novo je izdanje Matice crnogorske. Radi se o drugom, dopunjenom izdanju 30 godina nakon što je prvi put objavljena. U knjizi je Šaletić ukrstio istorijske izvore i dokumenta s plemenskom legendom s namjerom, kako sam navodi, da dođe do potpunije istorijske istine, čime je otvorio jedan novi ugao u obradi ovakvih tema.
U svom predgovoru ovom izdanju Šaletić objašnjava da je u savremenom dobu tehnološki razvoj učinio da se stvara sasvim nova kultura, a „ono što je do juče bila naša svakodnevica danas je već napušteno i zaboravljeno.“
– Nestaju običaji, blijedi tradicija, drugačiji su odnosi u porodici, labave bratstveničke veze. Jednom riječju – naš lični i društveni život se mijenja. Te promjene su više ideološke nego društvene. Čuvanje i znanje o tragovima naše prošlosti je još uvijek čvrsta veza koja nas drži za ovo tlo na kome živimo, na kome smo ponikli i mi, i naši preci, i naši potomci. Bili toga svjesni ili ne, naša prošlost ipak živi u nama i dobrim dijelom nas čini takvima kakvi jesmo. Njoj ne treba robovati, ali je baš zato treba poznavati i čuvati je od zaborava, makar u knjigama – zapisao je Šaletić.
Uz prvo izdanje Šaletić je istakao da istorija Bjelopavlića, s obzirom na bogatstvo događaja i izuzetnih ličnosti, predstavlja pravu riznicu.
– Ovaj moj skromni pokušaj da potpunije osvijetlim legende o nastanku Bjelopavlića, i u kraćim tekstovima, nekoj vrsti „Istorijskih medaljona“, predstavim pojedine događaje, samo je jedan fragment, jedan pogled na to ogromno istorijsko bogatstvo – zapisao je Šaletić.
Knjiga sadrži 20 poglavlja u kojima se nalaze, između ostalih, zapis o prvom ljekaru u Bjelopavlićima, o starosti manastira Ostrog, bitkama i sporovima, kao i o znamenitim ličnostima iz bjelopavlićkog kraja. 
Urednik izdanja je Marko Špadijer, a knjigu u ime izdavača potpisuje Ivan Ivanović. Knjiga „Bjelopavlići između istorije i legende“ Momčila Šaletića objavljena je u okviru biblioteke Matice crnogorske „Kultura i istorija“.

Momčilo Šaletić o Bjelopavlićima između istorije i legende

U državama Zapadnog Balkana, gdje nasljeđe sukoba i podjela još uvijek duboko utiče na društvo, lekcije iz italijanskog iskustva s institucijom Predsjednika Republike mogu otvoriti put ka većoj političkoj stabilnosti i koheziji.
To je poručeno na promociji knjige "Predsjednici Republike Italije" autora Đanluke Pasarelija, profesora na Univerzitetu La Sapienza u Rimu, koja je održana u svečanoj sali Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore.
Predsjednik Upravnog odbora Centra za monitoring i istraživanje (CeMI) i profesor na FPN, doc. dr Zlatko Vujović, kazao je da su rijetke prilike da se u Crnoj Gori objavi strano izdanje, navodeći da će u ime Crnogorskog udruženja za političke nauke učiniti sve da se to promijeni i da više ovakvih knjiga bude prevedeno i objavljeno u Crnoj Gori.
- Profesor Pasareli je veliki poznavalac Balkana, posebno Crne Gore, i veliki prijatelj naše zemlje. Kao rezultat uređivačke aktivnosti profesora Pasarelija, ranije je izašla knjiga „Prezidencijalizacija političkih partija na Zapadnom Balkanu“, koja je obuhvatila širi geografski prostor Balkana, uključujući analize Hrvatske i Slovenije. Odlučili smo da crnogorskoj publici približimo italijanski politički sistem kroz ovu knjigu, fokusirajući se na ulogu predsjednika Italije, koja je značajno drugačija od predsjedničke funkcije u državama bivše Jugoslavije i Albanije - naveo je Vujović.
Pojasnio je da u Crnoj Gori i državama regiona predsjednici često imaju institucionalno slabe pozicije, ali ako su istovremeno predsjednici vladajuće partije, njihova moć postaje izuzetno velika, što često polarizuje društvo.
- S druge strane, u Italiji imamo složeniji sistem, gdje je predsjednik rezultat visokog stepena kompromisa i konsenzusa, što daje stabilnost političkom sistemu - naveo je Vujović.
Prema njegovim riječima, profesor Pasareli je u ovoj knjizi, kroz naučni, ali i pripovjedački stil, uspio da približi političku kulturu Italije široj publici, uključujući stručnjake, ali i one koji žele znati više o političkom sistemu Italije.
- Imamo zadovoljstvo da predstavimo crnogorsko izdanje ove knjige, od koje ćemo jedan broj primjeraka donirati Fakultetu političkih nauka, jer je knjiga izuzetno korisna i za naše studente. Naši profesori, Srđan Darmanović i Ivan Vuković, predaju predmete na kojima se ova knjiga može koristiti kao literatura za seminarske i naučne radove - rekao je Vujović.
Profesor na FPN, prof. dr Srđan Darmanović kazao je da nas Pasarelijeva knjiga vodi kroz istoriju poslijeratne republike, prikazujući likove 12 šefova države koji su imali ogromnu ulogu u oblikovanju moderne Italije.
- Kao što Đanluka ističe u "u zemlji koja je za skoro 80 godina od Drugog svjetskog rata do danas promijenila 69 vlada, krizni menadžment mudrih, staloženih, ali i odlučnih šefova države, bio je nerijetko presudne važnosti - naveo je Darmanović.
On je istakao da, prema političkoj teoriji o kojoj Pasareli piše, šef države predstavlja najvišeg zvaničnika u suverenoj zemlji i simbolizuje jedinstvo i integritet nacije.
- Međutim, on naglašava da u parlamentarnoj republici, kao što je Italija, šef države ima mnogo više ceremonijalnu, simboličnu i ograničenu ulogu, što ga stavlja u izazovnu poziciju pored snažnog premijera. U ovom kontekstu, Đanluka se osvrće na ulogu šefa države kao "stabilizirajuće i neutralne snage," koja treba da stoji iznad svakodnevnih partijskih i političkih borbi, a njegovo djelovanje treba da "održi dostojanstvo funkcije i promoviše nacionalnu koheziju čak i tokom političkih previranja“ - rekao je Darmanović.
Kao čuvari ustava, italijanski predsjednici su, prema Đanlukinom viđenju, intervenisali "kada su smatrali da je demokratski proces ugrožen."
On takođe ističe da su "javnost ih je vidjela kao posljednju instancu kada se pojavljaju sukobi unutar vlade ili parlamenta," čime se osigurava da se ustavni poredak održi čak i u turbulentnim vremenima.
- Đanluka nam šalje "dobro poznatu poruku koja u američkom političkom žargonu glasi: „Personality Matters, Leadership Matters“. Njegova knjiga, kako se čini, ne samo da istražuje ličnosti koje su oblikovale Italiju, već takođe postavlja pitanje: "Da li iz Đanlukine knjige možemo izvući neke lekcije za naš region Zapadnog Balkana?" - naveo je Darmanović.
Profesor na FPN, doc. dr Ivan Vuković, istakao je da za razliku od većine autora koji proces konsolidacije italijanske demokratije u decenijama nakon fašističke diktature i nacističke okupacije analiziraju u odnosu na djelovanje brojnih vlada, fokus profesora Pasarelija je na instituciji predsjednika i onima koji su u Italiji služili u tom kapacitetu, predstavljajući neko manje, neko više uspješno, kao garant nacionalnog jedinstva i poštovanja državnog ustava.
- Na način koji je veoma koristan za studente političkih nauka i sve one koji žele da saznaju nešto više o proceduri izbora predsjednika, koja uzgred u nekoliko tačaka podsjeća na izbor poglavara Rimokatoličke crkve. Njegovim ustavnim nadležnostima, kažem njegovim jer Italija još uvijek čeka na prvu predsjednicu, te njegovoj veoma značajnoj ulozi u političkom sistemu Italije, autor je predstavio jednako uzbudljivu savremenu političku istoriju svoje zemlje - naveo je Vuković.
Prema njegovim riječima, svako od poglavlja posvećenih italijanskim predsjednicima predstavlja poseban prilog priči o duhu vremena koje je oblikovalo Italiju danas.
- Drugim riječima, okvir za njihove političke biografije čine decenije društvenih previranja i dubokih podjela među Italijanima različitih ideoloških svjetonazora, uz nezaobilazne političke spletke i intrige, priče o mafiji, masoneriji i italijanskoj dubokoj državi. Kratka istorija hladnog rata u Evropi i jedno svjedočanstvo o nacionalnom pomirenju predstavljaju vrijednu lekciju onima koji se bave partijskom politikom. I, nadasve, podsjećanje na to koliko su, pogotovo u izazovnim vremenima, značajni primjeri državničkog odnosa predsjednika Republike - rekao je Vuković.
Autor knjige "Predsjednici Republike Italije" i profesor na Univerzitetu La Sapienza u Rimu Đanluka Pasareli uporedio je izbor predsjednika Republike Italije sa izborom pape, ističući da iako nisu direktni izbori, postoji određena sličnost u njihovoj tajnosti i ozbiljnosti.
On se osvrnuo na uticaj ličnosti i kredibiliteta predsjednika, navodeći bivšeg predsjednika Karla Azelja Čampija kao primjera vođe koji je mogao ostvariti značajan uticaj bez potrebe za vojnim resursima.
Pasareli je naglasio da je predsjednička funkcija u Italiji više simbolična i ceremonijalna, ali i da može igrati ključnu ulogu u posredovanju između vlade i naroda.
- Predsjednik treba da bude lik koji donosi stabilnost u sistemu često pogođenim promjenama vlasti. Italijani imaju posebno povjerenje prema predsjedniku, uprkos opštem nepovjerenju prema političarima. Predsjednik Republike se smatra "ocem nacije" koji može umiriti i voditi narod kroz političke turbulencije - pojasnio je Pasareli.
Ukazao je kako se predsjednik bira indirektno, kroz kombinaciju članova dva doma parlamenta i regionalnih delegata, što omogućava postizanje šireg konsenzusa.
- Ovaj sistem pomaže u odabiru umjerenijih kandidata i smanjuje mogućnost polarizacije u društvu - dodao je Pasareli.
Izrazio je nadu da bi se u Crnoj Gori mogla otvoriti diskusija o indirektnom izboru predsjednika kao mogućem načinu smanjenja podjela unutar društva.
Ambasadorka Italije u Crnoj Gori, Andreina Marsela, istakla je da se promocija ove knjige dešava tokom proslave Dana italijanskog jezika, izrazivši posebnu zahvalnost profesoru Pasareliju, koji je sa velikim entuzijazmom prihvatio njihov poziv da dođe i promoviše knjigu napisanu na italijanskom, a prevedenu na crnogorski jezik.
 - Ovom promocijom slavimo italijanski jezik i izvan naših nacionalnih granica, dok ujedno dokazujemo čvrstu saradnju između Italije i Crne Gore, kako na polju lingvistike, tako i na političkom planu, što se reflektuje kroz ovu knjigu - istakla je Marsela.
Prodekanka za međunarodnu saradnju na Fakultetu političkih nauka doc. dr Ena Grbović izrazila je zadovoljstvo što se promocija knjiga održava upravo na tom fakultetu, navodeći da je knjiga vrijedan vodič za razumijevanje modernih političkih sistema, demokratskih procesa i liderstva.
- Italija, u tom smislu, predstavlja reprezentativan primjer. Istorijske i kulturne veze između Italije i Crne Gore su duge i bogate. Dovoljno je podsjetiti na krunu crnogorsko-italijanskih veza, na koju smo svi ponosni – kraljicu Jelenu Petrović-Njegoš, odnosno Jelenu Savojsku. Danas, kao dvije suverene zemlje na Jadranu, naši odnosi su čvrsti i utemeljeni na međusobnom poštovanju, kao i na zajedničkim vrijednostima evropskih integracija. U tom smislu, Crna Gora i Italija su danas euroatlantske saveznice, a Italija pruža snažnu podršku Crnoj Gori na njenom putu ka članstvu u Evropskoj uniji - istakla je Grbović.
Ukazala je da saradnja s italijanskim univerzitetima i istraživačkim centrima svake godine dobija na značaju, stvarajući nove generacije visokoškolaca koji grade mostove između dvije države.
- Broj studenata našeg fakulteta koji posjećuju Italiju u okviru programa studentske razmjene raste iz godine u godinu, na obostrano zadovoljstvo naših obrazovnih sistema - navela je Grbović.
Izdavači knjige „Predsjednici Republike Italije“ za Crnu Goru su Crnogorsko udruženje za političke nauke (MoPSA) i Centar za monitoring iz istraživanje (CeMI).

Italijansko iskustvo s institucijom Predsjednika Republike put ka političkoj stabilnosti i koheziji na Zapadnom Balkanu

Promocija knjige “Servantes, najpoznatiji ulcinjski rob”, čiji je autor srpski književnik, pjesnik i aforističar Slavomir Vasić, održana je sinoć na Servantesovom trgu u hotelu “Palata Venecija” u Starom gradu u Ulcinju.&nbsp; U Vasićeovom djelu je riječ o mitskoj priči o robovanju najpoznatijeg španskog pisca Migela De Servantesa unutar Starogradskih bedema u Ulcinju krajem 16. vijeka, suptilno isprepletenoj sa realnošću tog vremena.&nbsp; - Ovo je premijerno predstavljanje te knjige i drago mi je da smo upravo na Servantesovom trgu uradili tu promociju. Ja sam u Ulcinj prije par godina došao kao turista i u šetnji gradom primijetio sam ovaj spomenik Servantesu i mislio sam da je to jedna skulptura koja je rađena kao što se rade svuda po svijetu, jer je Servantes planetarno poznat pisac. Ušao sam u neka mala istraživanja i vidio sam da je u stvari spomenik ciljano na tom mjestu jer postoji legenda i mit da je Servantes svojevremeno nakon bitke kod Lepanta završio kao rob ovdje u Ulcinju. To je bio povod da krenem u ova istraživanja i na kraju je došlo do realizacije ove knjige - objasnio je Vasić.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024092108098_b521ef51a93aac749a08f229260c03953c2a6db48fa5b1c5f6ef4e3e2516e352.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2024092108098_b521ef51a93aac749a08f229260c03953c2a6db48fa5b1c5f6ef4e3e2516e352" data-rendition-name="original" width="1920" height="1080" loading="lazy" alt="Sa promocije u Ulcinju"> <figcaption>Sa promocije u Ulcinju(Photo: Media biro)</figcaption> </figure>  Vasić je istakao da je riječ o književnoj fikciji, ali da se držao i određenih činjenica.&nbsp; - Te činjenice su mit i legenda, ali mislim da su sasvim dovoljni da se krene sa tom temom. Mit je neka suština, nešto što se kroz istoriju prenosilo sa koljena na koljeno kao nešto vrijedno i bitno, tako da tu nema više dileme – Servantes je bio ulcinjski rob i treba da se radi na toj ideji - dodao je pisac.&nbsp; Moderatorka promocije knjige u Ulcinju bila je mr Mirjana Radulović, profesorica CSBH i književnosti.&nbsp; - Kao profesorica književnosti našla sam u ovom pitkom štivu mnogo toga interesantnog što će vas kao buduće čitaoce interesovati i privući da ga uzmete u ruke i ne ostavite sve dok ne dođete do njegovih posljednjih stranica. Prilikom ispisivanja ovog djela autor se poslužio biografskim metodom – sve one podatke koje je znao iz Servantesove biografije upotrijebio je u ovom djelu. Uprkos njegovom aristokratskom porijeklu vodio je jedan skroman život, nezadovoljan dotadašnjim životnim postignućem 1571. godine odlazi na Jonsko more i u tim vodama u bici kod Lepanta biva ranjen. Tu ga zarobljavaju gusari na čelu sa junakom Riđobradim Pacovom i tako ga spašavaju. Roman koji je pred nama ima sve karakteristike savremenog modernog romana. U centru zbivanja stavljen je čovjek i njegovo bitisanje na zemlji, njegov način života, smisao života i njegova potraga za istim - navela je Radulović.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024092108098_54e4c4f2b2ed233b0c6acb84007e50a5eb2e5700fc450fb1898271a8f88136f8.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2024092108098_54e4c4f2b2ed233b0c6acb84007e50a5eb2e5700fc450fb1898271a8f88136f8" data-rendition-name="original" width="1920" height="1080" loading="lazy" alt="Sa promocije u Ulcinju"> <figcaption>Sa promocije u Ulcinju(Photo: Media biro)</figcaption> </figure>  Među značajnim brojem posjetilaca koji su uživali u ovoj promociji knjige na Servantesovom trgu našao se i novinar, Radomir Petrić.&nbsp; - Bilo je zaista prelijepo prisustvovati ovom događaju u zaista inspirativnom ambijentu. Ovo je prije svega bio kulturni događaj – promocija jednog romana koji će sigurno dobiti pažnju i svoje čitaoce, a na drugoj ravni ovo je bila priča koja mora dobiti što je moguće više prostora u valorizaciji turističke ponude Ulcinja. Ime Servantesa je veliki magnet u čitavom svijetu. Ovo je neko poklapanje vektora kulture i turizma na dobrobit čitave zajednice, a prije svega zahvaljujući pregalaštvu i entuzijazmu porodice Resulbegović i našeg domaćina Ganija koji stvarno radi stvari za Stari grad, a potom i za grad Ulcinj koje služe na ponos ovoj zajednici - naveo je Petrić.&nbsp; Da postoji prostor za bolju valorizaciju priče o Servantesu, ali i cijele kulturne baštine Ulcinja ističe i menadžer Opštine Ulcinj, Damir Raščić.&nbsp; - Zaslužujemo da budemo na većem kulturnom nivou iz razloga što vučemo veoma dugu tradiciju od oko 2.500 godina kulturno-istorijskog nasljeđa i kulturne baštine. Mislim da ove priče zaslužuju bolji nivo zastupljenosti kod građana i kod nas u kulturi - naveo je Raščić.

Mitska priča o robovanju najpoznatijeg španskog pisca unutar Starogradskih bedema

Promocija knjige „Stub Soli” dramaturga i profesora Aleksandra Radunovića Popaja, održana je sinoć u Narodnoj biblioteci i čitaonici „Njegoš“, na Cetinju.
Drama je prije objavljivanja publici predstavljena u vidu pozorišne predstave koja se izvodi u Kraljevskom pozorištu „Zetski dom”.
Tekst je rađen, kako je rečeno na promociji, po motivima biblijske priče o uništenju Sodome i Gomore, ali je smješten u savremeno doba i propituje prirodu zla u čovjeku.
Autor drame „Stub soli” govorio je o motivima i onome što ga je inspirisalo pri stvaranju. Ističe, da je Biblija njemu posebno bitna knjiga i da često čita neke njene djelove.
- Mislim da su tu skriveni neki kodovi i neke važne stvari za ljudski rod uopšte, a posebno su mi bile važne te priče o uništenju, jer je Bog nekoliko puta uništavao ljudski rod … Ako uzmemo u obzir da je Bibliju napisao čovjek, a ja tako mislim. možemo se zapitati zašto bi Bog napisao ljudima koji su preživjeli da ih je nekoliko puta unštavao, ako ne zbog toga da bi nas dodatno vaspitao. I da bi taj skup grjehova i stvari koje ne bismno smjeli da radimo, zapravo iskorijenio - kazao je Radunović.
Prema riječima urednice knjige Sanje Vojinović, drama je podijeljena u četiri slike: „Večera”, „Iskupljenje”, „Zmija” i „Egzorcis”.
Svaka od ovih slika, objasnila je, bavi se društvenim pitanjima i targetira određene teme koje, kako kaže, prepoznajemo u cijelom svijetu, pa i crnogorskom društvu.
- Ono što nam govori da je riječ o crnogorskom autoru jeste položaj žene i taj patrijahalni odnos koji je pretočen ovđe kroz neke porodične odnose... - kazala je Vojinović.
Radunović je ocijenio da drama kao književni rod nije atraktivna za čitanje i iskazao je zadovoljstvo što je potražnja za knjigom „Stubom soli“, velika.
- Ova knjiga ili ove drame, imaju sreću što se ja bavim i nečim drugim i što me ljudi znaju kroz neke vrste djelatnosti koje nijesu vezano za ovo pa im je onda zanimljivo, vjerovatno… Tako da sam sam ja dodatna reklama tome. Drame autora koje nijesu javne ličnosti, da tako kažem, se nažalost teže probijaju do publike - kazao je Radunović.
Crnogorski autor smatra da umjetnost ne može da utiče na stvarnost ali može je učiniti ljepšom, odnosno, može pomoći čovjeku “da lakše podnese svijet, makar na kratko”.
Knjiga će se uskoro naći u crnogorskim knjižarama.

Radunović: Umjetnost ne može da utiče na stvarnost ali može je učiniti ljepšom

Poslanica CIVIS-a Maja Vučelić reagovala je nakon što su iz DNP-a danas usvojili niz zaključaka kojima traže od Vlade podršku za izmjene Ustava u dijelu srpskog jezika, kao i podršku zakonu o dvojnom državljanstvu, normiranje trobojke kao državne zastave, promjenu lokacije kolektora...
Ona je podsjetila da je vladina platforma „Barometar 26“, usvojena bez ijednog glasa protiv, pa i uz podršku DNP-a.
- Barometar jasno obavezuje sve potpisnike da se fokusiraju na jedinstvo i EU integracije, uz izbjegavanje identitetskih i drugih polarizujućih pitanja. Današnji zahtjevi DNP-a, uz njihovo otvoreno priznanje da se ta platforma kosi sa njihovim programom, direktno obesmišljavaju „Barometar 26“ i otvaraju rizik političke krize već u prvim danima 2026. godine koja je presudna za evropsku budućnost države, napisala je Vučelić na mreži “X”
Kako je kazala, u trenutku kada EU pokazuje spremnost za proširenje, Crna Gora nema luksuz da gubi fokus.
-Evropske integracije, vladavina prava i stabilnost moraju ostati iznad partijskih ultimatuma i političkih performansa koji proizvode podjele i blokade. Crnoj Gori je potrebno jedinstvo svih koji se istinski bore za vitalne državne ciljeve, a prema onima koji blefiraju i svjesno usporavaju evropski put mora se na vrijeme jasno odrediti u skladu sa državnim interesima - poručuje poslanica.
Kako je kazala, "Vlada nije poligon za lične frustracije, a Crna Gora je veća od bilo čijih političkih igara."

Vučelić: DNP obesmišljava platformu "Barometar 26", Crnoj Gori treba jedinstvo a ne blokada

Predsjednica francuske skupštine Jael Braun Pive sastala se u četvrtak ispred zgrade parlamenta sa poljoprivrednicima koji protestuju u Parizu, koji su je glasno izviždali.
Oni su dobacivali "ostavka, ostavka", prenosi Figaro.
Oko 100 poljoprivrednika okupilo se rano u Parizu uprkos zabranama, protestujući protiv sporazuma o slobodnoj trgovini sa Merkosurom i tražeći administrativna pojednostavljenja.
Demonstranti su blokirali Trijumfalnu kapiju i Ajfelov toranj, a djelimično je zatvoren auto-put A13 u zapadnom dijelu prijestonice, saopštila je pariska policija, preniose Nezavisne novine.
Poljoprivrednici iz sindikata Ruralne koordinacije takođe su blokirali pristup skladištu nafte DPA u Basensu, u blizini Bordoa.
Na licu mjesta je prisutna policija, a vlasti su apelovale na vozače da izbjegavaju pogođena područja.

Francuski poljoprivrednici izviždali predsjednicu skupštine

Sada je i zvanično. Na božićnoj proslavi televizije Informer pjevao je osuđeni ubica. Da je Dragan Ašanin počinio ubistvo 1992. godine za N1 potvrdio je i Viši sud u Beogradu, navodeći da je zbog toga osuđen na 11 godina zatvora. Ali kako je moguće da se takav čovjek našao u društvu štićenih ličnosti - predsjednika države, predsjednice Skupštine i gotovo pola Vlade? Da li je sistem obezbeđenja zakazao ili je jedini dosije koji se računa – partijski?
Zar nijeste oduvijek željeli da znate kako izgleda privatna zabava gotovo cijele Vlade Srbije, skupa s predsjednicom Skupštine i predsjednikom države. Ko se napio, ko posvađao, šta su jeli i uz koje su se pjesme veselili?
Kako piše N1, do pojave televizije Informer na medijskom nebu Srbije, bilo je nezamislivo ovakve scene gledati uživo. U uređenoj zemlji, nezamislivo je i da se u društvu štićenih ličnosti, a prije svega predsjednika države, pojavi osuđeni ubica.
Jer čovjek koji se fotografisao s predsjednikom Aleksandrom Vučićem, koji se više puta našao u zagrljaju ministra Darka Glišića, koji je predsjednici Skupštine pjevao na uvce i koji je dijelio mikrofon s ministrom policije Ivicom Dačićem - e taj čovek izvršio je ubistvo 1992.
Dragan Ašanin, umjetničkog imena Aške, tada harmonikaš, oktobra '92. u Novom Beogradu ubio je svoju bivšu partnerku, tada 18-godišnjakinju u koju je iz pištolja pucao pred njenim maloljetnim bratom.
Tu informaciju prvi je objavio Nemanja Šarović, za N1 to je potvrdio i Viši sud u Beogradu.
„Presudom Okružnog suda u Beogradu od 26.05.1993. koja je preinačena odlukom Vrhovnog suda Srbije od 19.05.1994. okrivljeni Dragan Ašanin oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog djela ubistvo, pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 godina u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru“, stoji u odgovoru Suda.
„Samo da objasnim, ja to nisam znao! Istina je da je gospodin Ašanin 1992. godine počinio to ubistvo koje je u presudi okarakterisano kao ubistvo bez predumišljaja. Ja da sam znao, ili da je bilo ko iz Informera znao, na našoj Božićnoj proslavi gospodin Ašanin ne bi pjevao, ali ne zato što to nije po zakonu jer je, pošto je odslužio zatvorsku kaznu, po zakonu on slobodan čovjek. Ja ga ne bi pozvao da pjeva da sam to znao iz moralnih razloga“, rekao je Dragan J. Vučićević, glavni urednik TV Informera.
Glavni urednik Informera nije morao da zna, ali je morala služba obezbjeđenja predsjednika države.
„Ko bi tamo mogao da bude, sa kojom namjerom, zašto - pojednostavljeno, to je zanat kojim se ti ljudi bave i bezbjednjaci moraju da saznaju ko su ta lica koja bi mogla neposredno da ugroze štićeno lice ili da ga kompromituju svojim prisustvom“, kaže Aleksandar Radić, vojni analitičar.
Kako je onda pripadnicima Vučićevog obezbjeđenja promakao ni manje ni više nego - osuđeni ubica?
„Mislim da službi bezbjednosti nije promakao osuđeni ubica, ne mogu vjerovati da nisu znali ko je i šta je tamo, nego je jednostavno sistem vrednosti promijenjen. Društvo je podijeljeno na vas i nas. Postoje dvije grupe ljudi, oni koji vole predsjednika Republike i to su dobri ljudi, nezavisno od toga da li su ležali zbog ubistva 18-godišnjakinje u zatvoru ili za silovanje muškaraca - jednostavno oni su politički podobni“, kaže Radić.
U kratkom telefonskom razgovoru za N1, bivši predsjednik Srbije Boris Tadić kaže da je napravljen strašan propust, pa konstatuje - da smo mi normalna zemlja, ovdje bi morala biti pokrenuta istraga.

Srbija: Osuđeni ubica pjeva državnom vrhu - propust službe ili su sada takvi ljudi politički podobni

Hrvatski predsjednik Zoran Milanović večeras je odgovarao na pitanja medija uoči svečane akademije "Veče međimurskog identiteta", a jedna od onih zanimljivih odnosila se na američke pretenzije na Grenland.
- To je danska teritorija, ne možete nego biti na strani Danske. Stvari su potpuno jasne... Možda tu priču s Grenlandom treba demistifikovati - kazao je Milanović novinarima.
U nastavku je ocijenio da "Grenland za američku sigurnost ne predstavlja ništa, a ako jednog dana bude nešto predstavljao, tada više neće biti ni Evrope ni Amerike jer to znači da će se arktički led do te mjere otopiti da će Amerika, ako opstane, imati glavni grad u Denveru, a ne Vašingtonu".
- Postoje, samo ne znam jesu li u američkoj administraciji to još vidjeli na karti, Svalbardska ostrva. Ona pripadaju u principu Norveškoj. Ona su malo istočnije od Grenlanda i tamo završava golfska struja i more nije zaleđeno. To je interesantno. Evo, dao sam im temu za razmišljanje. Možda su vidjeli na karti da postoje i ta ostrva. Grenland je beskoristan - tvrdi Milanović.
Dodao je da "nije na njemu da se miješa u poteze Trumpa" i kazao da u hrvatskom interesu nije da kaže baš sve što misli o tom njegovom potezu.
- Ovo je dokaz da međunarodno pravo ne postoji ni kao fikcija - zaključio je Milanović prenosi Index.hr.&nbsp;

Tag: knjiga