Klimatski uslovi su bili veoma loši za poljoprivrednike, čak su se i u okolini Podgorice susreli sa kasnim proljetnim mrazovima koji su desetkovali voćnjake, rekao je gostujući u jutarnjem dijelu Ljetnjeg programa, na Televiziji E, inženjer agronomije i bivši ministar poljoprivrede Budimir Mugoša.
Mugoša kaže da je poljoprivredu gledao iz žablje i ptičje perspektive, jer je i sam poljoprivrednik, a imao je priliku da u jednom kratkom periodu bude i ministar poljoprivrede, čega se, kako kaže, nikad ne bi prihvatio da je znao kako će se odvijati stvari tada.
Za poljoprivredu kaže da je teška poljoprivredna grana, inertna i spora, neatraktivna, pa je bavljenje poljoprivredom i globalni problem, a ne samo u Crnoj Gori.
- Sve što je automatizovano u poljoprivredi - dovedeno je do savršenstva, prije svega mislim na proizvodnju ratarskih kultura, danas su traktori bez vozača, voze i na džojstik, satelitske navigacije i slično, ali grašak se bere ručno, jagoda se bere ručno, paprike se beru ručno, paradajz se bere ručno, e tu nastaju veliki problemi u nedostatku radne snage - rekao je Mugoša.
Na poljoprivrednu proizvodnju, objašnjava on, utiče više faktora, a prvenstveno prirodni uslovi, a ova godina se ne može pohvaliti optimalnim prirodnim uslovima. 
- Ova godina je bila izuzetno loša, zima je bila blaga, što nije dobro, sa aspekta pčelarstva nije dobro, u biljnoj proizvodnji se susretali sa velikim brojem patogena, koje obično hladne zime uništavaju. Kao veliki problem se pojavio kasni proljetni mrazevi, ja sam iz Podgorice, imam plantažu bresaka i za mojih 60 godina ovo je prvi put da mi je breskva izmrzla u cvijetu, 4.aprila je bilo -4° i breskva je bila u najosjetljivijoj fazi, to je kad je već procvjetala i kada su se oformili plodovi, to je desetkovano, od 12-13 redova koje imamo po sortama samo su dvije rodile, na ostalim nije bilo ni za lijek, što bi rekli. Trešnje takođe nijesu rodile, kajsija nijedna nije bila - istakao je Mugoša. 
Što se stočarstva tiče ljudi koji se bave tom granu na jugu i u centralnom dijelu Crne Gore su pokosili dovoljno sijena, dok su stočari već u 7. mjesecu počeli da kupuju sijeno, jer ga na sjeveru nije bilo dovoljno. 
Kaže da se problemi od ove godine reflektuju u pripremi sljedeće poljoprivredne sezone, efekti će se osjetiti, kako kaže, u februaru i martu iduće godine. 
- Nećemo imati novca da pripremimo narednu sezonu, u tom momentu kad se to desi treba da se pomogne da pripremim iduću sezonu, jer ako ja dvije sezone kiksam onda se odustaje” - zaključio je Mugoša.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Mugoša: Ova godina je izuzetno loša za poljoprivrednike

Poljoprivreda u Crnoj Gori već godinama bilježi pad, a ključnu odgovornost za to snosi država, poručio je Luka Ivanović iz Poljoprivrednog klastera Crne Gore, gostujući u jutarnjem programu "Budilnik" na Televiziji E.
- Država je rješenje, država je ta koja se pita, ona ima mehanizme kojima može polako da krene u oporavak poljoprivrede, da je postavi na noge. Ne treba mi tu ništa da izmišljamo, već da vidimo kako se Evropa bori sa jeftinim proizvodima iz zemalja gdje je jeftina radna snaga i gdje je taj proizvod značajno jeftiniji. Tu se postavljaju standardi kakav taj proizvod treba da bude da bi mogao da uđe u njihovu državu - poručio je Ivanović.
Crna Gora, prema njegovim riječima, godišnje uvozi hrane u vrijednosti od oko milijardu eura, dok su domaći poljoprivredni proizvodi sve teže dostupni.
- Sam položaj poljoprivrednika u Crnoj Gori je veoma loš – od socijalnog položaja, finansijskog aspekta i zarade od same poljoprivrede. A to je rad od 365 dana u godini, koji se ne može mjeriti sa osmočasovnim radnim vremenom, bez slobodnog dana. To je težak i naporan posao, ali mi i dalje u Crnoj Gori imamo ljudi voljnih da i dalje rade taj posao - istakao je on.
Ivanović navodi da je sektor poljoprivrede decenijama zanemarivan, te da su proizvođači zbog teškog plasmana odustajali i tražili egzistenciju u drugim oblastima.
- Problem je plasirati proizvod, tržište je problem, pa su ljudi polako odustajali od poljoprivrede i tražili poslove gdje će moći da ostvare svoju egzistenciju. Napuštali su poljoprivredu. Da se tada vodilo računa o tome, sad bi situacija bila mnogo drugačija i mnogo bolja - naglasio je Ivanović.
Poseban problem, kako kaže, nastao je pojavom velikih trgovinskih lanaca, koji su uglavnom orijentisani na uvoznu robu.
- Ima tu mnogo toga što je moglo da se uradi, da se vodila briga o tome. Da su ti marketi, hoteli i restorani dostupni sa domaćim proizvodima minimum deset mjeseci u godini. Kod nas se to svelo na sezonu koja traje mjesec, dva, i onda su oni pribjegli uvozu. Kad pričate sa Zećanima, najveći problem je bio Tuški put – prodati proizvod, često ga i ne prodati, nego završi u smeću na nekoj deponiji - dodao je Ivanović.
Uprkos izazovima, i dalje postoje poljoprivrednici koji sarađuju sa velikim lancima, iako, prema Ivanovićevim riječima, to najčešće uspijevaju oni sa većim kapacitetima.
- Djeluje da je teško napraviti saradnju sa velikim trgovačkim lancima, iako ima ljudi koji sarađuju sa njima – često veliki poljoprivredni proizvođači - naveo je on.
Na kraju, Ivanović je ponovio da je ključ uspjeha u snažnijoj ulozi države.
- Država je rješenje, država je ta koja se pita, ona ima mehanizme kojima može polako da krene u oporavak poljoprivrede, da je postavi na noge - zaključio je Ivanović.

Ivanović: Poljoprivreda godinama u padu, a imamo ljude koji su i dalje da se njom bave

Tih deset dana kad je prodaja to je najveća muka, ne samo za mene, nego za svakog proizvođača, jer kad se boriš cijelu godinu za tih deset dana, da prodaš tu robu i ne uspiješ, onda je to gubitak za svakog čovjeka, ne samo finansijski, već izgube ljudi volju, a naročito omladina koja nema iskustva u tim stvarima. Kod nas je pretežno omladina uključena u poljoprivredu, i sada kad vide da ne mogu živjeti od svog rada i formirati porodicu, onda ljudi odustaju i napuštaju mjesto. Takvih slučajeva ima dosta - kazao je u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, poljoprivrednik Zef Dedvukaj.
Što se poljoprivrede u Crnoj Gori tiče, kaže Dedvukaj, postoje svi &nbsp;optimalni uslovi, samo treba organizovati, kako kaže, plasman poljoprivrednih proizvoda.
- Subvencije Ministarstva poljoprivrede su velika stvar. Jer, recimo, kad jedna stvar košta, recimo, 10.000 &nbsp;eura, ti plaćaš samo 4.000eura, što znači da Ministarstvo poljoprivrede učestvuje sa 60 posto i to je velika stvar i velika pomoć za naše poljoprivredne proizvođače koji hoće ozbiljno da se bave poljoprivredom- rekao je Dedvukaj.
Za poljoprivrednike u Crnoj Gori je uvoz, kaže Dedvukaj, katastrofa, pogotovu kad je sezona domaćih proizvoda, tada domaći trgovini napune markete uvoznom robom, i u, kako kaže, domaći proizvođači ne mogu pokriti ni troškove proizvodnje.
- Dešava se da smo dosta puta u gubitku sa našim proizvodom, jer Crna Gora ima najskuplji repromaterijal za poljoprivredno prehrambenu proizvodnju, jer se ništa ovdje ne proizvodi, nego sve se mora uvoziti. Uvoznim proizvodima je jeftinija proizvodnja, nama je mnogo skuplja, i tu je taj naš kolaps, i zbog čega mi propadamo - poručio je Dedvukaj.
Najteži dani u godini su mu, prisjeća se Dedvukaj, onih desetak dana kad pristigne prodaja proizvoda, dok u ostatku godine uživa u poslu i radi, kako kaže, sa zadovoljstvom.
- Tih deset dana kad je prodaja to je najveća muka, ne samo za mene, nego za svakog proizvođača, jer kad se boriš cijelu godinu za tih deset dana, da prodaš tu robu i ne uspiješ, onda je to gubitak za svakog čovjeka, ne samo finansijski, već izgube ljudi volju, a naročito omladina koja nema iskustva u tim stvarima. Kod nas je pretežno omladina uključena u poljoprivredu, i sada kad vide da ne mogu živjeti od svog rada i formirati porodicu, onda ljudi odustaju i napuštaju mjesto. Takvih slučajeva ima dosta - zaključio je Dedvukaj.
Cijelo gostovanje možete pogledati na Youtube kanu TV E.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3Ddq5KyG3OrE4&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Dedvukaj: Mladi odustaju od poljoprivredne proizvodnje jer je loš plasman

U Budilniku na Televiziji E govorimo o apelu građana Berana za zatvaranje aerodromske piste. Zabrinuti su za bezbjednost i potencijalne rizike koje donose nelegalna okupljanja i aktivnosti na ovom prostoru. &nbsp;
Razgovaramo o tome kako popis poljoprivrede može pomoći unapređenju domaće proizvodnje i razmatramo problem hiperprodukcije kadrova, koji mladima sve više otežava pronalaženje posla.
Ekipa Budilnika donosi i jednostavan recept za pripremu domaćeg soka od šipka, a donosimo i priču o baletu kao izrazu duše i emocija.
U Srećnom danu sa glumicom Jelenom Nenezić razgovaramo o novoj predstavi Crnogorskog narodnog pozorišta &nbsp;"Naličje", ali i o licu i naličju umjetnosti i života. A, kako izgleda živjeti kulturu i za kulturu otkriva Luka Radović, direktor Kraljevskog pozorišta "Zetski dom".
On će govoriti i o novim predstavama i programu koji su pripremili do kraja godine. Jedna od tema u Srećnom danu su rječi koji se koriste u potpuno pogrešnom značenju, a u susret solističkom koncertu pričamo sa talentovanim i nagrađivanim harmonikašem Petrom Balaban.

Budilnik na TV E: Apel za zatvaranje aerodromske piste u Beranama, popis poljoprivrede, balet kao izraz duše i emocija...

Nestabilno tržište je nešto što je oduvijek u poljoprivredi bilo prisutno, ali u posljednjim godinama je sve češće. Vremenske ili klimatske promjene, su značajan faktor koji mijenja crnogorsku poljoprivredu iz temelja, mi se još uvijek nijesmo prilagodili njima, i teško da ćemo znati da prilagodimo još neko vrijeme, pa nam možda i neka buduća strategija pripomogne u tome, ali definitivno su izazovi jako veliki - kazao je u Budilniku, na Televiziji E, poljoprivredni proizvođač iz Zete Mladen Aligrudić.
Poljoprivredni popis se čeka od 2010.godine, kazao je Aligrudić, te je krajnje vrijeme da se dobiju podaci iz ove oblasti i u skladu s tim, kako kaže, se napravi presjek i dobiju odgovori, dodaje on, šta to fali i na koji proizvodnju da se baziraju da bi svi ostvarili benefit.
- Na osnovu popisa poljoprivrede pravi se i strategija poljoprivrede, koja je kod nas, nažalost, više nego paušalno odrađana. Takva je kakva jeste, mi se moramo prilagođavati tome što jeste, trenutno u ovoj situaciji, zato nam je i poljoprivreda ovdje gdje jeste. Očekujemo da se na osnovu dobrog presjeka stanja napravi strategija koja će dugoročno posvetiti malo veću pažnju poljoprivredi nego što je to bilo do sada - rekao je Aligrudić.
Podrška poljoprivrednicima nije mala, naglašava Aligrudić, vrlo je značajna i vrlo korisna, kako kaže, ali, dodaje on, posebna je tema kad ta podrška stiže, jer je, po njegovom mišljenju, postalo uobičajeno da ona kasni.
- Nestabilno tržište je nešto što je oduvijek u poljoprivredi bilo prisutno, ali u posljednjim godinama je sve češće. Vremenske ili klimatske promjene, su značajan faktor koji mijenja crnogorsku poljoprivredu iz temelja . Mi se još uvijek nijesmo prilagodili njima, i teško da ćemo znati da prilagodimo još neko vrijeme, pa nam možda i neka buduća strategija pripomogne u tome, ali definitivno su izazovi jako veliki, počev od promjena koje sam spomenuo do problema sa plasmanom naših roba, onda uticaja nelojalne konkurencije sa tržišta iz okruženja i ono, zbog čega svi stalno vodimo polemiku, to je ta zdravstvena bezbjednost hrane. Izazovi su veliki, treba ostati u ovome, a ulaganja su ogromna - naglasio je Aligrudić.
Bez obzira na povoljne klimatske uslove, dobro zemljište i dostupnu vodu, ističe Aligrudić, proizvodni kapaciteti crnogorskih poljoprivrednika nijesu mnogo veći od kapaciteta prethodnih generacija .
- Poljoprivreda se tradicionalno radi kao što se radila prije tridesetak godina. Tek mali broj poljoprivrednih proizvođača je uspio da napravi neki iskorak u vidu savremenih objekata, u vidu korištenja nekih savremenih agrotehničkih mjera, ili dostignuća da bi mogli da budu konkurentni što se tiče vremena. Vrijeme je ključ svega, jer ako dobijemo proizvod kad ga nema na tržištu, to je zakon ponude i potražnje, njegova cijena će biti vrlo isplativa, a ako ga dobijemo u vremenu kad ga svi imaju, onda je ponuda mnogo veća od potražnje, i naravno, da će cijena tog proizvoda biti drastično niska - istakao je Aligrudić.
Sagovornik Televizije E kaže da su najveći konkurent crnogorskim poljoprivrednicima albanski proizvođači, jer imaju dobre klimatske uslove i jeftinu radnu snagu, kako kaže, i imaju veliki kapital koji je ušao u poljoprivredu, te njihovi proizvodi pristižu ranije od naših, tako da kad u Crnoj Gori prispije prvi paradajz za berbu, naglašava Aligrudić, on već završava vegetativni period kod albanskih proizvođača i završavaju berbu. 
Poljoprivreda je postala igra cifara, poručuje Aligrudić, te ako imate šleper proizvoda svima ste interesantni, i nakupcima i marketima, ali ako, dodaje on, imate malo proizvoda, onda ste prepušteni sami sebi.
- Mislim da bi, možda, ta buduća strategija, na osnovu tog popisa, koji sad trenutno radi, će moći da nam da neke smjernice, u kojima ćemo zaista moći da budemo svoji na svome i da radimo na ostvarivanju profita. Na ovakav način je sve veliki hazard, i čini se da su poljoprivredni proizvođači prezasićeni tog kockanja sa proizvodnjom - zaključio je Aligrudić.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DsrhVg2TlywY&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Aligrudić: Poljoprivrednici su prezasićeni kockanja sa proizvodnjom

Crna Gora, kao država koja svakog dana uvozi preko tri miliona eura 
poljoprivrednih proizvoda, mora ulagati u poljoprivredu - poručio je 
kandidat za odbornika na listi „Evropski savez – Boris Mugoša (SDP, SD, 
LP i građani) – Podgorica za primjer“, Budimir Mugoša. 
 
Prema njegovim riječima, glavni grad ima ogroman potencijal za razvoj 
poljoprivrede, ali država ne ulaže u njega. 
 
- Ogromna ruralna područja, od područja sa suptropskom klimom do 
planinskog područja Veruše. Na tom području možemo proizvoditi ogromnu količinu hrane. Da li je to tako? Ne. Mi ne proizvodimo dovoljno hrane, ne koristimo komparativne prednosti našeg grada i, naravno, tržište velikog grada koje može apsorbovati sve ono što mi proizvodimo. Zašto je to tako? To je tako zato što sektor poljoprivrede vode ljudi koji niti poznaju poljoprivredu niti poznaju naš grad. Tako je i na državnom, tako i na lokalnom nivou - naveo je Mugoša. 
 
Rekao je da je sprovođenje analize gdje treba ulagati najveća sredstva prva stvar koju će Evropski savez uraditi kada dođe na vlast. 
 
- A, naravno, prije toga intervenisaćemo na onim područjima gdje je nešto urgentno. A šta je urgentno? Urgentno je izdvojiti najmanje jedan odsto gradskog budžeta za poljoprivredu. Sa onih sramnih 0,2 odsto budžeta, odnosno 250.000 eura, izdvajanje za poljoprivredu mora biti 1.300.000 eura. Kroz 10 programa ćemo ta sredstva plasirati prema vama - rekao je on.
Naveo je nekoliko njih.
- Prva stvar, izdvajanje za subvenciju za mlijeko 2021. godine bilo 
je 10 centi. Ova vlast je to smanjila na osam centi. Prateći trend 
inflacije i povećanja cijena svih poljoprivrednih proizvoda, u narednom 
periodu, izdvajanje za subvenciju za mlijeko mora biti najmanje 12 
centi. Subvencije po hektaru, subvencije po grlu, subvencije po košnici 
pčela moraju pokriti onaj dio koji Ministarstvo poljoprivrede ne želi 
ili neće da pokrije, onoliko koliko to izdvajaju zemlje Evropske unije - 
objašnjava Mugoša. 
 
Dodao je da je potrebno poraditi na organizaciji poljoprivrednih 
proizvođača. 
 
- Glavni grad će u narednom periodu pomoći finansijski i organizaciono 
formiranje takozvanih poljoprivrednih klastera, i naredne dvije godine 
pokriti sve troškove poslovanja tih klastera, kako bismo na tržištu 
mogli opstati u konkurenciji zemalja iz okruženja i zemalja Evropske 
unije - naveo je on.
Podvukao je da život na selu nije samo proizvodnja i rad.
- Na selu treba ljudi da žive, život dostojan čovjeka u 21. vijeku. Zato ćemo mi u narednom periodu najmanje 10 odsto kapitalnog budžeta glavnog grada izdvojiti za razvoj i unapređenje komunalne infrastrukture na selima. Ne može se živjeti na selu bez puta, bez struje, bez internet veze i bez vode. Znači, 10 odsto moramo uložiti u razvoj komunalne infrastrukture u ruralnim područjima - istakao je Mugoša. 
 
Napominje i da država nema ni jednu državnu veterinarsku ambulantu. 
 
- Mi kao farmeri nemamo nikakvu garanciju za zdravstvenu zaštitu domaćih životinja 24 časa u toku sedmice. Po sistemu privatno-javnog 
partnerstva, formiraćemo najmanje dvije veterinarske ambulante, u kojima će biti organizovana dežurstva i gdje će se baviti samo velikom praksom. Znači, veterinari će liječiti samo domaće životinje, kako ne bismo dolazili u situaciju da nam ugibaju životinje i da imamo ovu situaciju koju sada imamo sa Q-groznicom, da ne možemo doći do veterinara, a stanje na farmama nam je urgentno - kazao je Mugoša. 
 
Osvrnuo se i na preduzeće “Plodovi”, koje ima kapital od oko 10 miliona 
eura ali, ističe, nikada nije bilo funkcionalno. 
 
- U posljednje dvije godine apsolutno nikakve koristi od njih nemamo, 
osim što tamo nekoliko ljudi prima plate. Akcionarsko društvo „Plodovi“ 
mora biti stavljeno u funkciju, prije svega otkupa, a zatim i 
skladištenja poljoprivrednih proizvoda, ne samo sa područja glavnog 
grada, već i sa područja susjednih opština - istakao je Mugoša. 
 
Na taj način ćemo, prema njegovim riječima, omogućiti da nemamo 
takozvane pikove ponude, kada imamo veliku ponudu, a onda cijene 
drastično padaju. 
 
- Ovo su najkraće poruke koje imamo za vas, kao Evropski savez, i ovo su 
stvari koje ćemo uraditi u prvoj godini svog mandata. Strategiju razvoja 
poljoprivrede u glavnom gradu uradićemo zajedno sa vama, sa vašim 
sugestijama i sa vašim očekivanjima - zaključio je Mugoša.

Mugoša: Sektor poljoprivrede vode ljudi koji ne poznaju poljoprivredu ni naš grad

Crna Gora u ranim jutarnjim satima može očekivati pomoć od Hrvatske koja bi trebalo da nam pošalje jedan kanader za gašenje požara.
To je saopšteno iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP).
- Na teritoriji Crne Gore od sinoć i ranih jutarnjih časova aktivan je veći broj požara, a mnogi od njih približili su se kućama i prijetili da ugroze imovinu građana. Kako su ispunjeni uslovi za aktiviranje EU Mehanizma civilne zaštite, u 11.28 sati Ministarstvo unutrašnjih poslova uputilo je poziv za pomoć državama članicama Mehanizma. U 14.19 sati dobili smo povratan odgovor od strane Centra za odgovor u vanrednim situacijama ERCC o mogućnošću angažovanja vazduhoplova i situacija je takva da u ranim jutarnjim časovima možemo očekivati ispomoć jednog kanadera iz Hrvatske - kazali su oni.
Osim toga, shodno bilateralnom sporazumu, stigla je i pomoć iz Srbije koja nam je već tokom dana poslala helikopter Kamov, a koji je oko 17 sati sletio u Podgoricu i već je angažovan na gašenju požara iz vazduha.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48.9016%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fdacic-crnoj-gori-saljemo-helikopter-kamov-za-gasenje-pozara&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
- Na terenu su lokalne službe zaštite i spašavanja iz gradova u kojima su požari, pomažu im i kolege iz drugih opština, Avio-helikopterska jedinica MUP-a, pripadnici Direktorata za zaštitu is pašavanje, višenamjenski robotni sistem za gašenje požara, pripadnici Vojske Crne Gore i njihovi vazduhoplovi - istakli su u MUP-u.
Oni su apelovali na građane da ukoliko primijete požar odmah prijave na brojeve 112 ili 123.
- Takođe, imajući u vidu da je većina navedenih požara rezultat ljudskog faktora, nebrige ili namjernog podmetanja, pozivamo građane da ukoliko primijete navedene radnje odmah iste prijave na broj 112 ili 122 - naveli su u MUP-u.
Još jednom su poručili da je zabranjeno paljenje vatre, kao i korišćenje pirotehničkih sredstava, posebno u uslovima povećane požarne aktivnosti.

Kanader iz Hrvatske se očekuje rano ujutru, helikopter iz Srbije sletio oko 17 sati

Sjednica Koordinacionog tima za zaštitu i spašavanje, na kojoj će se analizirati naredni koraci i izdati smjernice za što efikasnije rješavanje novonastale situacije, biće održana sjutra - saopšio je premijer Milojko Spajić govoreći o brojnim požarima koji su danas pogodili Crnu Goru.
Ministarstvo unutrašnjih poslova, Vojska Crne Gore i sve nadležne službe biće, poručuje on, na terenu i uz naše građane sve dok situacija to bude zahtijevala.
- Svjestan sam težine gubitaka koje su naši građani pretrpjeli. Vlada Crne Gore biće uz vas - pružićemo svu neophodnu pomoć kako bismo sanirali posljedice i obnovili ono što je izgubljeno. Ovi izazovi su teški, ali zajedno ćemo ih prevazići, sa vjerom u snagu i jedinstvo naše zajednice - naveo je Spajić u objavi na društvenoj mreži Iks (bivši Tviter).
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FMickeySpajic%2Fstatus%2F1954952023096295673&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Crna Gora je danas, kako je konstatovao, pogođena teškim požarima na više lokacija, koji su nanijeli veliku materijalnu štetu našim građanima i zajednicama.
- Nažalost, povrijeđeni su i naši vatrogasci - ljudi koji svakog dana, nesebično i hrabro, staju na prvu liniju odbrane života i imovine. Njima upućujem iskrenu zahvalnost i duboko poštovanje za požrtvovanost i hrabrost koju pokazuju - naveo je Spajić.
On je zahvalio našim prijateljima iz Srbije, Hrvatske i Slovenije, kao i partnerima iz Evropske unije i NATO-a, na brzoj i nesebičnoj pomoći koju pružaju u duhu regionalne saradnje i solidarnosti.
- Vaša podrška u ovim trenucima znači mnogo našoj zemlji i našim ljudima - dodao je Spajić.

Spajić: Sjutra sjednica Koordinacionog tima za zaštitu i spašavanje, biće analizirani naredni koraci i smjernice

Požar u naselju Đurkovići u Piperima je pod kontrolom, a u vatrenoj stihiji stradali su i neke kuće i objekti - saopštio je vršilac dužnost komandira Službe zaštite i spašavanja Glavnog grada Nikola Bojanović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 75%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fbojanovic-preozbiljan-pozar-velikih-razmjera-buknuo-u-piperskom-naselju-durkovicu-otezano-gasenje-zbog-zadimljenosti&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
- U Đurkovićima su stradali neki objekti, kuće. Ne raspolažemo sa informacijom koliko je kuća u pitanju. Neke su bile samo zahvaćene požarom, neke vjerovatno i jesu. Analiza će se uraditi kada se požar stavi potpuno pod kontrolom - rekao je on gostujući na TV Vijesti.
Istakao je da je u Rogamima od vatre spašeno 50, 60 kuća.
Veliku pomoć imali su od kolega vatrogasaca iz drugih opština, pripadnika Vojske Crne Gore, ali i mještana.
- Svo ljudstvo je bilo upućeno u Pipere, a u istom trenutku se javlja da gori na više lokacija u Kokotima, Barutani, Lješankoj nahiji, Kučima... Sada je situacija pod konrolom, a u gašenju požara pomaže i helikopter iz Srbije - rekao je Bojanović.
Strahuje da je pred njima besana noć jer se očekuje jačanje vjetra.

Bojanović: Požar u Piperima sada pod kontrolom, stradali su neki objekti i kuće

Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije uputilo je na zahtjev Crne Gore helikopter Kamov, od pet tona nosivosti, kao hitnu pomoć zbog velikog broja požara.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FWPB9DLhqhg0&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fbesovic-stize-pomoc-od-avio-helikopterske-jedinice-mup-a-srbije-ocekujemo-pomoc-i-iz-hrvatske&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
To je saopštio potpredsednik Vlade i ministar unutrašnjih poslova Srbije Ivica Dačić.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 75%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fbojanovic-preozbiljan-pozar-velikih-razmjera-buknuo-u-piperskom-naselju-durkovicu-otezano-gasenje-zbog-zadimljenosti&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
On je rekao da će kod nas biti upućeno sedam pripadnika MUP-a Srbije, šest iz Helikopterske jedinice i jedan iz Sektora za vanredne situacije.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 54.9784%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fpozar-u-buljarici-i-canju-vatrogasci-na-terenu-ulazu-maksimalne-napore&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
- Kako je rečeno, prvi zadatak će biti gašenje požara u okolini Podgorice, ali u svakom slučaju što god bude bilo potrebno, imaćemo u vidu da možemo da odgovorimo na cijeloj teritoriji Crne Gore. Istovremeno, mi imamo spremne kapacitete upravo zbog mogućih požara u našoj zemlji. Mi smo rasporedili drugi helikopter Kamov koji se nalazi stacioniran u južnoj Srbiji da može odmah da reaguje i još pet helikoptera imamo koji mogu da budu upotrebljeni za gašenje požara - rekao je on.
U Srbiji, kaže, trenutno nema velikog broja požara.
- U svakom slučaju, imajući u vidu da je sada situacija kod nas trenutno bolja, da nema velikog broja požara, po nalogu predsjednika, sada kreće ova ekipa i ruski helikopter Kamov koji je najveći u regionu što se tiče kapaciteta, pet tona nosivosti i siguran sam da će pomoći Crnoj Gori da neutrališe požare - poručio je Dačić.

VIDEO: Srbija poslala Crnoj Gori helikopter Kamov za gašenje požara

Otkrivanju spomenika ozloglašenom četničkom komandantu Pavlu Đurišiću prekjuče je prisustvovao i Vladimir Janković iz Beograda, član Zemunskog klana, saradnik Vojnobezbjednosne agencije Srbije i Bezbjednosno-informativne agencije, pišu Vijesti pozivajući se na izvore iz bezbjednosnog sektora.
Da je Janković prisustvovao događaju, vidi se i na fotografijama fotoreportera tog lista Borisa Pejovića, koji je u subotu u popodnevnim satima, nakon uklanjanja spomenika, maltretiran, dok je njegov kolega Stevo Vasiljević iz Pobjede fizički napadnut.
Janković je, kako pišu Vijesti pozivajući se na izvore iz bezbjednosnog sektora, porijeklom iz beranskog sela Dapsiće.
Ranjavan je u Budvi 2007. godine, u bašti restorana „Jadranska straža“. Tada su ubijeni ukrajinski državljanin Adalbert Šut i Vladimir Rakočević.
Navodno je Vladimir Janković bio i vođa (Team Leader) za obuku ozloglašene ruske plaćeničke grupe Vagner u Angoli.
Na svojoj Fejsbuk stranici objavio je veliki broj fotografija pravoslavnih crkava i manastira koje je obilazio po svijetu i Crnoj Gori, među kojima su i fotografije s pokojnim mitropolitom Amfilohijem, kao i njegovim nasljednikom Joanikijem, zatim sa tivatskim parohom Mijajlom Backovićem, sveštenikom Jovanom Plamencem kod crkve na Rumiji...
Jankovića, koji se prethodno prezivao Ćorac, je u objavi na Fejsbuku pomenuo i Slavko Perošević, jedan od vođa blokada puta koje je u Šavniku organizovala lokalna opozicija. Perošević se juče pohvalio da je poslije 84 godine postao „prvi četnički vojvoda koji je položio zakletvu“ u Crnoj Gori.
- Zakletvu sam položio pred mitropolitom Metodijem i sveštenstvom, kao i pred četničkim vojvodama Miletom Pavićevićem Čičom, Stankom Magudom, Gigom Božovićem, Slavkom Labovićem i Ćorcem... - napisao je Perošević koji je bio jedan od učesnika prosrpskog protesta u Nikšiću 13. jula 2022. godine, na kojem je došlo do nasilnih incidenata.

Saradnik BIA prisustvovao otkrivanju spomenika Đurišiću

Pamflet istorijskog revizionizma, poluistina, prećutkivanja, propagandnog falsifikovanja, u formatu dokumentarnog filma o 13. julu, kojim se normalizuje velikosrpska mitologija, osvanuo je sredinom jula na Jutjub kanalu prosrpske Demokratske narodne partije (DNP), a premijerno je prikazan na Adria Televiziji.
Neskriveni i ključni cilj lažnih istorijskih konstrukcija u ovom uratku jesu otvorena delegitimizacija crnogorske borbe za obnovu državnosti, osporavanje autentičnosti antifašističkog ustanka iz 1941. godine, ali i da se zatomi istina o okupaciji Crne Gore 1918. godine Podgoričkom skupštinom i nametne narativ da su Crnogorci zapravo Srbi koji treba da se vrate sebi.
<h2>TAJNI PODACI O AUTORSTVU</h2>
Transparentnih podataka o režiji, produkciji i autorstvu nema, ali je mnogo toga jasno - a prije svega da je film u javnost plasiran u jeku sve intenzivnije revizije istorije u Crnoj Gori i dok politička vladajuća struja koristi svaki mogući alat - od institucionalne moći do medijske propagande - kako bi poništila crnogorski istorijski i identitetski kontinuitet.
Film od samog početka ne krije da ima političko-revizionističku agendu pošto naratorka u prvim minutima govori o tome da „Crna Gora ima dvije zastave, himne, dva imena, dva pravca ali i dvije istorije“ - tako otvoreno afirmišući „istoriju“ napisanu iz velikosrpskog ugla.
To nije samo ulazna tačka u pokušaj da se gledaoci ubijede da su „dvije istorije“ ravnopravne - da se ne radi o sukobu činjenica i političkoj propagandi, nego i priznanje da autori filma, ko god oni bili, ne prihvataju zvaničnu, međunarodno priznatu i utemeljenu istoriju Crne Gore.
<h2>KLJUČNA ZAMJENA TEZA</h2>
Tako se, pored ostalog, italijanska okupacija iz 1941. godine koristi kao zgodan izgovor da se prikriju mnogo dublji i trajniji ožiljci - poput onih iz 1918. kada je Crna Gora anektirana, a Karađorđevićima omogućeno da pod maskom „volje srpskog naroda“ sebi pripoje novu teritoriju - da bi Srbija, proširena Crnom Gorom i Makedonijom, tvorila kraljevinu tri naroda - Srba, Hrvata i Slovenaca.
Tada su srpski agenti poslati u Podgoricu, proglašeni „velikom narodnom skupštinom“ i, uz prismotru srpske žandarmerije, izglasali brisanje države Crne Gore - odnosno rezoluciju koju je srpska vlast napisala na Krfu, a kojom se okupacija Crne Gore prihvata proglašenjem pripojenja Srbiji.
U tom trenutku je postojala redovna crnogorska narodna skupština, i to po tadašnjem ustavu jedina koja je mogla raspolagati sudbinom ove države, ali desilo se što se desilo.
Uslijedio je Božićni ustanak, spaljivanje hiljada crnogorskih domova, progon komita, ubijanje onih koji su bili vjerni crnogorstvu i državnoj slobodi. Dvadesetak godina kasnije, a pošto je narod bio za to da zajednica bude organizovana tako da sve zemlje budu slobodne i ravnopravne - a što su srpski politčari odbijali, desio se Petrovdanski sabor na kojem su federalisti, na čelu sa Sekulom Drljevićem, uz Italijane proglasili nezavisnost.
No, ovako posloženih fakata u DNP-ovom i Adrijinom uratku nema. Oni, bez bilo kakvog detaljisanja, konstatuju da je u tom periodu Crna Gora bila dio Zetske banovine, što prati i dalje navođenje da je parola crnogorskih komunista bila „srpstvo, slovenstvo, sloboda“ ili, kako naratorka kaže: „tadašnje rukovodstvo crnogorskih komunista je sebe i te kako smatralo Srbima. Čak i oni koji su se nacionalno izjašnjavali kao Crnogorci nijesu na srpstvo gledali kao na nešto što je strano, nametnuto ili neprijateljsko“.
Sve to vodi do njihove suštine - tvrdnje da je „ustanak 13. jula 1941. bio borba za zajedničku jugoslovensku državu“, odnosno, po njihovom poimanju, za crnogorsko zajedništvo sa Srbijom, a da je deklaracija donijeta 12. jula bila težnja ka separatizmu koja je idućeg dana dobila odgovor.
Ovo je ključna zamjena teza jer je ustanak 13. jula, prije svega, bio antifašistička odbrana dostojanastva naroda koji nije zaboravio ni Podgoričku skupštinu, niti prihvatio ideju da mu se ponovo o sudbini odlučuje „odozgo“. Crna Gora se borila za slobodu - od fašizma i hegemonije, zato je jasno da se plasiranjem narativa o trinaestojulskom ustanku kroz prizmu „jugoslovenskog patriotizma“, a ne i crnogorskog otpora dugotrajnoj fašisitčkoj manipulaciji identitetom, pokušava zbrisati srpska prljava uloga okupatora, a samim tim i crnogorski subjektivitet u Trinaestojulskom ustanku.
<h2>POKUŠAJ DEMONIZACIJE SUPROTSTAVLJANJA SRPSKOJ HEGEMONIJI</h2>
Dodatno, karakterisanjem deklaracije koja je donijeta 12. jula „težnjom ka separatizmu“ između redova se opasno implicira da je svaki zahtjev za crnogorskom nezavisnošću sam po sebi fašistički, a ta teza im služi i za diskreditaciju savremenih crnogorskih državotvornih ideja.
Pored toga, Sekula Drljević, politički lider crnogorskih federalista i separatista koji je isprva svoje djelovanje bazirao na protivljenju srpskoj aneksiji Crne Gore 1918. godine, u filmu se poredi sa Antom Pavelićem - vođom ustaškog pokreta koji je predvodio genocidni režim NDH koji je odgovoran za smrt stotine hiljada ljudi - i to uz tvrdnju da je bio zamišljen kao crnogorski pandan ustaškom poglavniku, tj. da je Crna Gora 1941. trebalo da bude fašistički protektorat sličan NDH.
Kolaboracija Drljevića sa fašistima ostaje fakat - ali se on u ovom filmu demonizuje kao ustaški pandan - iako nikad nije imao oružane snage, niti sprovodio represiju nad bilo kakvim civilima - dok su, sa druge strane, mnogi četnički komandati, poput Pavla Đurišića i Draže Mihailovića, sarađivali sa Italijanima i nacistima - i to ništa manje - nego mnogo više.
Samim tim je jasno da je Drljević, koliko god bio sporan, tvorcima ovog filma poslužio isključivo da bi zalaganje za crnogorsku državnost prikazali kao oličenje fašizma - što im onda i omogućava pravdanje narativa u kojem je jedino čista opcija prosrpska - a sve drugo izdajničko. Zato njegovo poređenje sa Pavelićem služi samo kao alat za brisanje legitimiteta crnogorskih političkih pokreta koji su se suprotstavili srpskoj hegemoniji.
Svime time se pokušava zatvoriti prostor za bilo kakvu diskusiju o crnogorskoj državnosti - jer ako je svaka priča o nezavisnosti fašizam - onda je, valjda, jedina antifašistička opcija ostanak u velikosrpskoj dimenziji.
<h2>,,PRANJE“ ČETNIČKOG POKRETA&nbsp;</h2>
Iako su saradnja četničkog vođe Draže Mihailovića sa okupatorskim silama i masovni zločini nad civilima koji su se suprotstavljali kolaboraciji neupitni, nepobitni i jasni, u filmu se pokušalo ,,pranje” četničke biografije, predstavljajući kolaboraciju četnika Pavla Đurišića sa Italijanima kao - „reakciju na komunističke zločine“.
Tako naratorka kaže da su komunistički zločini „prouzrokovali odluku četnika da sklope ratni sporazum sa Italijanima - sa ciljem uništenja komunista“. Koji su to zločini komunista 1941. godine natjerali četnike na kolaboraciju sa fašistima Pircija Birolija - nije objašnjeno. Očito jer nije se mogla isfabrikovati ,,nova istorija”.&nbsp;
A kako to u propagandnim uratcima obično i biva, jedan narativ temelj je za drugi - pravdanje četnika brzo vodi i do rusofilije koja se silu na sramotu predstavlja kao oličenje crnogorskog mentaliteta.
- Važan faktor motivacije među borcima NOB-a, naročito Crnogorcima, bila je privrženost Moskvi koja je, sem iz ideoloških razloga, proisticala iz tradicionalnih i ratničkih spona prethodnih stoljeća. Još od 18. vijeka osnovni elementi crnogorske državnosti obrazovanja i duhovnosti uživali su jedinu podršku u Rusiji. Poznata krilatica „sa Lovćena kliče vila, oj Rusijo majko mila“ bila je dio mentaliteta mladih partizana. Ne treba da nas čudi što je samo u Crnoj Gori ustaljeni partizanski pozdrav „smrt fašizmu sloboda narodu“ dijelom zamijenjen sa „crvena armija je s nama pobjeda je naša“ - navodi naratorka, dramatično falsifikujući istoriju, sve radi predstavljanja Crnogoraca kao „pravoslavnog“ kulturnog i ideološkog svijeta koji prirodno gravitira ka Srbiji i Rusiji.&nbsp;
Time su u ovom filmu zanemareni i zbrisani svi temelji crnogorskog građanskog i sekularnog identiteta, a trenutno stanje u državi i neophodni otpor srpsko-ruskom uticaju između redova upakovani u izdaju sopstvenog karaktera.&nbsp;
<h2>„DRUGOSRBIJANCI“ I „MONTENEGRINI“</h2>
Ne čudi što je jedan od sagovornika u ovom uratku, pored predstavnika Istorijskog instituta i Milana Kneževića i srpski istoričar, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu i jedan od ideologa velikosrpskog projekta, Čedomir Antić, koji docira o tome kako u Crnoj Gori „nema drugosrbijanaca“.
- Svi drugosrbijanci su postali montenegrini. To je vrlo zanimljivo i govori da je to jedinstvena zemlja. Bila je srpska, danas više nije. Toliko su netolerantni ti ljudi da ne priznaju srpstvo - govori Antić.
Nijesu anonimni autori ovog filma ni prvi ni jedini koji su pokušali lansirati tezu o tome da je crnogorski identitet tvorevina nekadašnjeg komunističkog vođe Milovana Đilasa.&nbsp;
- U jugoslovenskoj javnosti toga vremena nerijetko je bilo zastupljeno stanovište o Đilasu kao tvorcu crnogorske nacije - neki će reći jedne izrazito anti-srpske pojave i dezintegrativnog faktora u odnosu na srpski nacionalni korpus. Sa današnjeg aspekta, postavlja se pitanje da li je to baš tako. Đilasovo nacionalno opredjeljenje bilo je u većem dijelu života nesumnjivo srpsko. O tome govore njegova centralna literalna djela - navodi naratorka.
Na to se nadovezuje Antić koji ističe da „vidimo da je on drugosrbijanac“, te da je „to srpstvo kod njega jako relativno“.
- Zvaničan stav Komunističke partije Jugoslavije prema crnogorskoj naciji nije bio još uvijek jasno i u potpunosti definisan. Crnogorsku naciju je trebalo, po stavu Komunističke partije Jugoslavije, u perodu pred izbijanje rata tek definisati i naučno objasniti. Iz tog razloga je to pitanje ostavljeno za poslije rata. A onda je ponuđeno najviđenijem Crnogorcu među komunistima da ga definiše i na neki način postavi kao model za novu naciju u novoj državi. Ta ličnost bio je Milovan Đilas...Iskustvo ovog rata govori da crnogorski narod, ne samo što je ustao protiv okupatora, nego je pošao i protiv onih struja koje su htjele da ga odvoje od Srba - govori naratorka.
Suština svih ovih navoda je ista: ubijediti Crnogorce da su zapravo Srbi - a kako to uvjerljivije učiniti nego reći da je upravo „tvorac nacije“ u biti Srbin - koji se samo radi partijskih interesa zalagao za crnogorstvo.
<h2>REHABILITACIJA DEVEDESETIH</h2>
Tokom cijelog filma konstanta je nametanje narativa da su crnogorska nacija i državnost produkt manipulacija i zavjere protiv srpstva - uz osporavanje svakog procesa koji je vodio do emancipacije naše države.&nbsp;
Tako Antić riječima da je „dugoročno pobijedila „nidologija“ koja je imala veliku sreću i u jugoslovenskoj državi učinila sve da odvoji Srbiju od Crne Gore“ samo učvršćuje korijene ratnih devedesetih - čiji krici, kroz pritiske i pokušaje podrivanja suverenosti - što iznutra - to i spolja, i danas odjekuju Crnom Gorom.
Dokaz za to je i tvrdnja da je uplivom hrvatskog nacionalizma u vrh crnogorskog dijela KP u potpunosti je narušen „revolucionarni moral čiji su nosioci bili upravo srpski komunisti“.&nbsp;
I više je nego jasno da se radi o grubom pokušaju kriminalizacije crnogorske državnosti i to kroz rehabilitaciju velikosrpske hegemonije čija je suština uvijek bila, i danas jeste, teza da su svi drugi identiteti na ovim prostorima devijantni, nepostojeći – odnosno izdajnički.
<h2>VELIČANJE AB REVOLUCIJE</h2>
U nastavku filma autori su se dotakli Antibirokratske revolucije nazivajući je „savršenim primjerom sadejstva između crnogorstva i srpstva“ - kao da nije riječ o politički dirigovanom puču tadašnjeg režima Slobodana Miloševića kojim je u Crnoj Gori instalirano njemu odano rukovodstvo radi namjere da kontroliše Predsjedništvo SFRJ - a što se nije moglo bez podrške zvanične Crne Gore.
No, ni ovo nije ništa novo, niti čudi, kada se uzme u obzir da je upravo DNP bio jedan od nosioca nastavka kontrarevolucije - odnosno litija 2020. godine. Obje kontrarevolucije su osmišljene i koordinisane iz Beograda, a nacionalizam i navodna ugroženost crkve iskorišteni za vraćanje Crne Gore u velikosrpski kolosjek i ostvarenje njihovih interesa.&nbsp;
Obje su, u konačnom, imale razarajući efekat po crnogorsko društvo i demokratski razvoj.
<h2>VOZ I ŠINE</h2>
Završni dio filma kulminira otvorenim poricanjem i omalovažavanjem savremene državnosti Crne Gore i referendumske volje.
- Riječi i nedjela Štedimlije i Drljevića referendumski su nadglasale borbu naših predaka koji su živote dali boreći se protiv tekovina 12. jula. Iako je 13. jul i danas Dan državnosti Crne Gore - on je nažalost samo broj na zidnom kalendaru, odmah pored slavske ikone kod onih koji je još uvijek imaju. Nerijetko u narodnoj skupštini i u javnosti možemo da čujemo kako se mnogi pozivaju na narodno-oslobodilačku borbu, istrajavanje na himni koja predstavlja ništa drugo do plagijat ratnog zločinca Sekule Drljevića. Priča o precima koji su se borili za slobodu trebalo bi da nam daju danas zajednički put i pravac kojim treba da idemo - navodi naratorka u završnom dijelu.
Nastavlja dociranjem o odnosu crnogorstva i srpstva.&nbsp;
- U našoj državi se najbolje oslikava kroz metaforu kolosjeka: jedno bez drugog ne može da funkcioniše, odnosno voz ne može da nastavi dalje. Potreban je balans jer zabluda je da vlak može zamijeniti voz i da je povijest važnija od istorije. Moramo biti svjesni riječi naših predaka, ne smijemo doživjeti sudbinu Kajina i Avelja, jer braća su braća čak i kada se posvađaju jer ako se odreknemo prošlosti nećemo imati ni budućnost - govori naratorka.
Ova metafora ne znači nikakvo „pomirenje“ niti simboliše bratstvo - već podređenost. Voz predstavlja Crrnu Goru - koja, prema njihovom poimanju, ne može ići bez šina - odnosno Srbije.
Tako je napravljen puni krug: u samoj završnici je potvrđeno da je glavna vodilja ovog uratka upravo nastavak diskursa i velikodržavnih pretenzija koje su 1918, ali i devedesetih započele oružjem, a u 21. vijeku nastavljene sofisticiranijim sredstvima - prije svega institucionalnom revizijom istorije.

DNP i Adria TV revizionistički dokumentarni film o 13. julu iskoristili da još jednom nametnu narativ da su Crnogorci Srbi koji treba da se vrate sebi

Incident koji se odigrao juče u selu Gornje Zaostro kod Berana, tokom uklanjanja spomenika zločincu Pavlu Đurišiću, kada su fizički i verbalno zlostavljani novinari imao je elemente linča, a država je pokazala da nema stvarnu kontrolu nad tim prostorom, opisao je Pobjedin novinski fotograf Stevo Vasiljević za Televiziju E dramatične trenutke koje je doživio, zajedno sa kolegama Borisom Pejovićem i Balšom Rudovićem iz Vijesti.
Kako je naveo, jutro na lokaciji proteklo je mirno, uz korektan odnos domaćina. No, po povratku iz Berana, kada je počelo uklanjanje biste situacija je eskalirala.
- Na platou gdje smo ranije normalno radili, masa je krenula ka nama. U jednom trenutku to je bilo na ivici linča. Ljudi su nas vrijeđali, gurali, prijetili. Meni je jedan čovjek razbio kameru pivskom bocom, pa pokušao da me udari po glavi. Drugi, stariji muškarac, zaletio se na mene s nožem. Svi su bili naoružani, masa bez kontrole. U takvim uslovima prestajete da izvještavate i pokušavate da se zaštitite - kazao je Vasiljević.
On tvrdi da je incident mogao da bude spriječen u nekoliko sekundi, jer su, prema njegovim riječima, kontrolu nad događajem imali sveštenici, a ne državne institucije.&nbsp;
- Oni su faktički određivali šta se može, a šta ne. Da je sveštenik, s kojim smo ujutro ljubazno razgovarali, prišao i rekao ‘stanite da vidimo što se dešava’, masa bi stala. Ali on se povukao. Saruman kad kaže ‘kreni’, Orci krenu. Kad kaže ‘stani’, Orci stanu. Tako je to izgledalo - opisao je.
Vasiljević smatra da incident pokazuje ozbiljan problem – da izvršna vlast ne kontroliše dio teritorije Crne Gore, te da se više apsolutno ne osjeća bezbjedno jer predstavnici izvršne vlasti ne mogu garantovati bezbjednost na teritoriji države.
- Ako ja, kao novinar sa decenijama iskustva i akreditacijom u svim državnim organima, treba da tražim od sveštenog lica ‘blagoslov’ da bih radio, onda to znači da oni kontrolišu taj prostor. Država tu ne važi. Pravila ponašanja određuju sveštena lica - rekao je Vasiljević.
On je povukao paralelu sa situacijama u kojima države izgube suverenitet nad dijelom teritorije.&nbsp;
- Kao što Ukrajina nema kontrolu nad Krimom, tako i ovdje, kad prođete tunel kod Kolašina, čini mi se da država više nema kontrolu. To je poraz institucija. Odluke tamo donose druge organizacije, ne izvršna vlast – kazao je Vasiljević.
On je kritikovao i odsustvo policije tokom događaja.&nbsp;
- Na događaju koji je zabranjen, nije bilo nijednog policajca. Kada nema policije kada prijeti ozbiljna eskalacija, To je još jedan dokaz da tamo država nema kontrolu – kazao je on.&nbsp;
Vasiljević je upozorio da situacija u kojoj građani i novinari počinju sami da organizuju svoju zaštitu vodi u anarhiju.&nbsp;
- Ako ja moram da razmišljam kako da se sam zaštitim na događaju u Crnoj Gori, to znači da država ne funkcioniše. Ipak, nastaviću da izvještavam, jer je to jedini način da ti prostori jednog dana postanu sigurni – poručio je Vasiljević.

Vasiljević: Na sjeveru Crne Gore država nema kontrolu, odluke tamo donose druge strukture

Povampirene velikosrpske i četničke falange nemaju problem sa razumom i logikom. Razuma kod njih manjka od samog starta, jer da se javlja makar u česticama, ne bi danas novočetnici jednako voleli saradnike nacista (četnike, JVuO) i potomke dela onih koji su nacizmu stali nogom za vrat (Ruse, odnosno Putina).&nbsp;
Na logici tek padaju. Tvrde da su poštovaoci "prvog gerilskog antifašističkog pokreta u Evropi", misleći na formacije Draže Mihailovića. I dok su Mihailovićeve četničke formacije imale bar neke dve istorijski potvrđene bitke protiv nacista, pre nego što su postale njihova verna pomoćna vojska i koljači civila, današnji simpatizeri pokreta DM ne vide contradictio in adjecto čak ni u činjenici da sebe nazivaju antifašističkim pokretom, a podižu spomenik fašisti koga je odlikovao Adolf Hitler.
Ta bi zbrka u glavama pojedinaca bila lako rešiva na nivou Toponica ili Kovin u Srbiji, odnosno Dobrota u Crnoj Gori, da nosioci političke vlasti u ove dve države ne igraju "stiskavac" upravo s baštinicima tih retrogradnih ideja. Trljkajući se znojavim telima s dlakavim četništvom u ritmu "drma mi se na šubari cveće", političari u stvari plešu s najprimitivnijim i najzaostalijim, shodno tome i najkrvoločnijim, delom biračkog tela.&nbsp;
Tim trulim kompromisom trenutno obezbeđuju sebi glasove, ali istovremeno guraju obe države u živi pesak velikosrpskog šovinizma, iz koga se u ranijim, ne tako davnim prilikama, izlazilo teškom mukom i uz velike žrtve. I kako sada vidimo - samo privremeno.
No, pisali smo već o minornom intelektualnom i moralnom kapacitetu ljudi koji su se, u tranzicionom periodu i usled prirodnog nezadovoljstva nedovoljnim napretkom dvaju država pod demokratskim vlastima, dočepali političke vlasti. Njihov je učinak - u Srbiji od 2012, a u Crnoj Gori od 2020. - merljiv vekovima: države su civilizacijski i ekonomski vratili u XVIII, a građane mentalno i logički u XIII vek.
Danas ćemo se pozabaviti njihovim drugim trulim kompromisom, erotski vrućim plesom s organizacijom koja je poslednjih godina pedantno očistila svoje redove od svih progresivnih, slobodnomislećih i zdravorazumskih ljudi. Onom koja upravo ovih dana u Beogradu završava javni inkvizitorski obračun s poslednjom dvojicom teologa koji su se usudili da je kritikuju: s Vukašinom Milićevićem i Blagojem Pantelićem. Dakle, pozabavićemo se organizacijom koja sebe naziva "Srpska pravoslavna crkva", dočim je u međucrkvenoj komunikaciji to Crkva Srbije.
Iako je već od početka devedesetih SPC korisno poslužila balkanskom kasapinu Slobodanu Miloševiću u nastojanju da ratom i etničkim čišćenjem zadrži "sve Srbe u jednoj državi", ta je crkva tek od demokratskih promena 2000. godine postala zaista država u državi. Ne samo da ne plaća nikakav porez na svoju razgranatu privrednu delatnost, nego država pokriva doprinose sveštenika za penziono i zdravstveno osiguranje. Najzad, malo-malo Vlada opredeli neka sredstva za gradnju ili renoviranje hramova, izdaju se i obavezne doplatne poštanske markice, a stižu i bogate donacije iz inostranstva, najviše od ruske države i crkve.
<h2>ĆAR ZA VAJDU</h2>
Kako neki čitalac ovakvog pisanja uvek kaže ono čuveno "da, ali", da ga predupredimo: slične privilegije u Srbiji imaju i ostale verske zajednice. Ipak, slika davanja i uticaja biće potpuna tek kada kažemo da se po popisu 2022. u Srbiji čak 81,1 odsto građana izjasnilo kao pravoslavac, dok sve ostale verske zajednice i ateisti i agnostici zajedno čine preostalih 18,9 procenata.&nbsp;
Doduše, u praksi, većina deklarativnih vernika ne ponaša se kao vernik, pa crkve zvrje prazne. SPC zato od ideje da živi od parohijala, a ne od državnih davanja i oprosta troškova, beži kao đavo od krsta. I tu da bacimo dodatno svetlo podsećanjem na činjenicu da je u deset godina koje su prethodile tom popisu, u Srbiji izgrađeno oko hiljadu crkava, i samo 13 škola.
Dakle, davanjima pravoslavnoj crkvi, političari obezbeđuju njenu podršku, a s obzirom na razgranatost crkvenog sistema i veliki uticaj u narodu, to je možda i investicija s najbržim povratom u poslovnom okruženju. Iako je Ustavom crkva odvojena od države, normalizuje se neformalni političko-crkveni brak iz interesa, i tako sveštenstvo podržava galantnost trenutne vladajuće političke opcije, podržavajući njenu politiku.
U praksi, bar u Srbiji, popovi SPC postali su vrhovni autoritet za sve. Od abortusa do dogmatizovanog Kosova, od vaspitanja dece do nacionalnih pitanja koja su, od 2012. posebno, izgrađena na velikosrpskom šovinizmu i težnji za hegemonijom. Iako bi državne institucije morale da budu laičke, svaki državni organ ili opština imaju slavu, vojska se koristi u verskim ceremonijama, vreme se meri po verskom kalendaru, politički funkcioneri pokazuju svoju religioznost u svakoj situaciji, nema manifestacije kojoj vrh crkve nije gost, a redovno se ide kod patrijarha po duhovni savet.&nbsp;
U Crnoj Gori, opet, svedoci smo posebnog apsurda. Crkva koja zvanično ne priznaje postojanje čitavog jednog naroda (što sadrži i elemente krivičnog dela), koja teritoriju Crne Gore tretira kao teritoriju Srbije, aktivno učestvuje u političkom životu, "komanduje" političkim strankama i njihovim liderima, javno demonstrirajući prezir prema svakom obliku državne vlasti i državnim simbolima Crne Gore. Nema bolje ilustracije za to od odnosa Ljubiše Ostojića - Metodija prema podizanju spomenika ratnom zločincu i saradniku okupatora, kojom je prilikom intonirana i himna strane države, Srbije. Tim stavom, on nije samo bacio pod noge i hrišćanstvo i moral, on je bacio pod noge državu, i tu, u stvari, dolazimo do suštine problema.
Ne postoji, niti u modernom demokratskom društvu sme da postoji, verska ili bilo kakva druga organizacija, koja je "starija" od države. Ne po godini osnivanja, koja je nebitna, već po statusu. Ono šta je ključno je da je država po svojoj suštini zajednica svih njenih građana, dok je crkva - kao i svaka druga uža organizacija (udruženje, klub, savez...) - zajednica tek jednog dela stanovnika države. I u tom je smislu država "starija": zakoni države (moraju da) se primenjuju (i) na crkve i na vernike, crkveni "zakoni" važe samo interno, za one koji su "članovi" crkve i time njene "zakone" prihvataju.
Ne postoji, i ne sme da postoji, nekakav "temeljni ugovor" ili bilo kakav drugi akt ili dokument, koji pripadnicima jedne organizacije (verske, ili bilo koje druge), daje veća prava i manje obaveza nego ostalim građanima. Odnosno, ako tako šta postoji, Ustavni sud mora da reaguje i obezbedi jednakost svih pred Ustavom.
<h2>ISKAČE OSIGURAČ</h2>
Naravno, treba imati u vidu i činjenicu da su svojim ustavima i Srbija i Crna Gora definisane kao sekularne, odnosno, da je crkva odvojena od države. Otuda je u obe zemlje nedopustivo - a da je demokratske i parlamentarne svesti bilo bi i politički kažnjivo - svako koketiranje političara sa religijskom (ili najzad i bilo kojom drugom) organizacijom, kojim se jedan deo društva favorizuje. Jer, političar - posebno onaj na vlasti - obavlja funkciju od javnog interesa i predstavlja i zastupa jednako sve građane, a ne samo svoje simpatizere i ne samo vernike "svoje" crkve. Vera je, kao i kod svakog drugog građanina, njegova privatna, intimna stvar. I ona, u stvari, ostaje na vratima verskog hrama i privatnog doma.
Treba li, najzad, uopšte naglašavati da religijska pravila dotiču samo vernike i da ni u kom obliku i ni na koji način ne smeju da postanu uobičajena za celo društvo, a nekmoli opšteobavezna? Treba li pominjati da crkvi nije mesto u politici, ni u kom obliku ili formi?
Srbija i Crna Gora, na žalost, prečesto i previše se manifestuju kao prepolitička društva. Lično konjukturno i opšte moderno u ove dve države su izgleda uobičajeni motivi delovanja. Interes države i nacije je uvek u senci lukrativnog. Kako se svojevremeno pohrlilo u kom-partiju zarad vajde, sada se trči u religiju zbog ćara. Vera i versko se potežu u cilju jačanja nacionalizma i pravdanja nepočinstava koja se rade, ili tek planiraju.
Pravo verništvo i "snaga vere" u obe države bi se lako izmerili ukidanjem državnih sredstava verskim organizacijama (sem za verske objekte pod zaštitom države, kad važe posebna pravila) i uvođenjem parohijala. Što će reći: ako si član crkve, to članstvo moraš da platiš; koliko članova, toliki je i crkveni guber.&nbsp;
Do tog momenta je, međutim, još dalek put. Na njemu se crkva pruža onoliko koliko joj politika, vođena sopstvenim sebičnim ili na drugom mestu isplaniranim interesima, dopušta. Nekad uspe da "ukoči", svesna sopstvenih religijskih i moralnih normi, ali u poslednje vreme sve češće "iskače osigurač". A to onda nije samo unutarcrkveno pitanje, to je pitanje dalekosežnih i krupnih posledica.
Crkva mora da se vrati u pravni poredak i u okvire suštine sopstvenog postojanja. Ako to nije moguće, zabrana delovanja - bar tamo gde nije u matičnoj državi, plus ispitivanje poslovanja, odgovornost za narušavanje zakonom zaštićenih verskih objekata, pa čak i krivično gonjenje crkvenih velikodostojnika, uprkos odredbama nekakvih ugovora, uopšte nisu nerealna opcija.

Tag: poljoprivreda