Vladajuća većina u Crnoj Gori sprovodi završnu fazu dugotrajnog plana usmjerenog na ukidanje crnogorske nezavisnosti i potčinjavanje države tuđim interesima, ocijenio je politikolog prof. dr Radovan Radonjić.
On je, gostujući u Drugačijoj radio vezi, govoreći o predaji dvorca na Kruševcu potomcima vladajuće porodice Petrović upozorio da je taj čin, kako je naglasio, simbolički i faktički korak ka ostvarivanju tog cilja, te da predstavlja „sramotu i izdaju“ Crne Gore i njene istorije.
Prema njegovim riječima oni koji su danas na najvišim državnim funkcijama već tri i po decenije rade isto.
- Ovo je jedna od završnih faza te njihove radnje sračunate na jednan cilj – da se Crna Gora ukloni kao samostalna, nezavisna država i kao smetnja na putu njene stare ideje i želje da se domogne crnogorske i jadranske obale, a time i strateške pozicije koju danas rijetko gdje u Evropi možete naći povoljnija za ono što oni hoće - istakao je Radonjić.
Naglasio je da onaj kome je u ovom trenutku od činjenice šta se zaista dešavalo 1918. godine važnije da se sada bavi uklanjanjem riječi „nasilna“ i kome je to bilo smetnja da se osvrne na istoriju pokazuje odnos donosilaca odluka prema ovom pitanju.
- Nije Crna Gora dužna Petrovićima, ni bilo kome drugome. Drugi su dužni njoj - ocijenio je Radonjić.
Komenmtarišući činjenicu da je priča o „pomirenju“ dio narativa koji nameće vladajuća većina, Radonjić ističe da je ona u službi ideje da se Crnogorci odreknu sopstvenog identiteta i prihvate tuđi.
- To je bestijalno i neće se desiti, a onaj ko hoće da se na toj osnovi miri – pa srećno mu bilo, viđeće kako će biti kad bude pomiren i đe će biti kad ostane bez svoje države, svoje zemlje, svojeg prava, a ostao je već - dodaje.
Osvrnuvši se na sve veću zastupljenost pitanja o sve većoj religioznosti u crnogorskom društvu, Radonjić podsjeća da crnogorsko društvo nikada nije bilo religiozno u punom smislu te riječi, ali i da način na koji to danas ispoljava ne priliči onome što ta karakteristika istinski podrazumijeva.
- A kako mi demonstriramo svoju vjernost Bogu? Uličnim 'tervenkama' i nedostojnim ponašanjem i intelektualaca, i majki sa djecom, i učiteljica s njenim učenicima, i onih vaspitačica s djecom iz vrtića koju izvode na ulicu za pare, da bi čuvali litijaše od eventualne policijske intervencije, a nije im trebalo, jer ovi su im bili jedna podrška i to veoma dobra, pa su mogli da urade što su i planirali - podsjetio je Radonjić.&nbsp;

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Radonjić: Nije Crna Gora dužna Petrovićima, ni bilo kome drugome; pričom o „pomirenju“ traži se prihvatanje tuđeg identiteta

Širom Evrope ove godine obilježeno je osam decenija od kraja Drugog svjetskog rata. S druge strane, u Crnoj Gori posljednjih mjeseci imali smo priliku da čujemo brojna revizionistička tumačenja događaja iz ovog sukoba koja su ostala bez adekvatnog odgovora sa državnog vrha.
Sve je kulminiralo kontroverzom oko dodjele Trinaestojulske nagrade i prijemom u organizaciji predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića sa kojeg je poslao mnoge sporne poruke koje se tiču ustanka kojim je počela oslobodilačka borba crnogorskog naroda.
Kako bi se podsjetili što se 13. jula 1941. godine zaista dogodilo i što ovaj datum danas znači Crnogorcima i Crnogorkama, razgovarali smo sa laureatom Trinaestojulske nagrade prije tačno pola vijeka – profesorom Radovanom Radonjićem.
- Britanski publicita Viljem Denton je, nakon posjete Crnoj Gori 1877. godine, rekao da je o njoj nemoguće pričati, a da ne izgleda „da ste zakoračili u domen romanse i tako začeli u svijesti čitalaca crv sumnje u pretjerivanje i nevjerovatno“. Meni se isto dešava kad govorim o 13. julu, uprkos tom što nastojim da, najviše što je moguće, slijedim dva pravila: ono Aristotelovo, da činjenice ne znače mnogo ako ne znate njihovu pozadinu (tj. ono što ih je kao takve proizvelo); i ono Filbijevo, koje glasi: „Poređajte (analizirajte) činjenice kako slijede, a onda izvucite iz njih zaključke kakvi god oni bili“ - rekao je Radonjić u razgovoru za Analitiku. 
<h2>Dva crnogorska 13. jula – slučajna podudarnost</h2>
Ističe i kako strogo odvaja dva crnogorska 13. jula – onaj iz 1878. i 1941. godine i smatra kako, izuzevši slučajnu podudarnost datuma njihovog dana i mjeseca, nemaju ničega zajedničkog.
- Trinaestog jula 1878. godine, Crna Gora je na Berlinskom kongresu, uz saglasnost velikih sila, faktički dobila priznanje nezavisnosti od Turske, ali nije priznala samu sebe – i dalje je ostala ruski vazal, što je i do tada bila. Da vas podsjetim: na Berlinskom kongresu su crnogorski delegati svojim srpskim kolegama objašnjavali da Crna Gora dobrovoljno prihvata takvu poziciju u odnosu na Rusiju, jer vjeruje da će doći dan kada će diplomatija ćutati, a Rusija progovoriti, pa makar to bilo i s mačem u ruci - navodi Radonjić.
I Rusija joj je, podsjeća, prije nego što su i ona i Crna Gora nestale pred kraj druge decenije XX vijeka „prgovorila“ tri puta.
- Prvi put 1900. ocjenom jednog od svojih vodećih panslavističkih lidera Aksakova, da Crna Gora nema ni jedan jedini uslov da bude posebna država i nezavisna zemlja, te da je imala, i ima, smisla samo kao vojn(čk)i logor. Drugi put, 20. decembra 1905. godine, kada ruski car Nikolaj II Romanov, na tajnoj sjednici svojeg tajnog kabineta, diktira u zapisnik: “Crna Gora se od ovog trenutka pripaja Sbiji i ima da radi kako joj ona naredi”. Treći put, 24. januara 1914. godine, kada pomenuti ruski car, na tajnom susretu sa srpskim premijerom Nikolom Pašićem u Petrogradu, svom stavu iz decemra 1905. dodaje joj dva: da vojsku crnogorsku, u ratu koji je na vidiku, treba staviti pod komandu vojnog vrha Srbije, te da kralju Nikoli treba onemogućiti svaki uticaj na zbivanja u Crnoj Gori i, eventualno, šire. Nastavak priče znate. Iako je u Prvom svjeskom ratu bila na strani „saveznika“, Crnoj Gori niko od njih 1918. nije ozbiljno pružio ruku da je spasi nestanka - ukazuje Radonjić. 
<h2>Dan kada je Crna Gora najprije priznala sebe</h2>
Sagovornik Analitike naglašava kako je crnogorski 13. jul 1941. godine, sasvim druga priča. 
- Ovoga puta, crnogorski narod je, predvođen komunistima, prvo priznao sebe, pa onda - nikoga ne pitajući ni za savjet, ni za pomoć - masovno pošao u borbu da to, u kontekstu Drugog svjetskog rata, svojom herojskom borbom, potvrdi pred sobom i pred svijetom. Nešto slično – u okolnostima u kakvima je Crna Gora tada bila – to nikome drugo na svijetu ne bi pošlo za rukom - smatra Radonjić. 
Napominje da je četrdeset godina iza ovog drugog 13. jula, Crna Gora izvozila svoje industrijske proizvode na svih pet kontinenata.
- Taj, svakako najveličanstveniji, a vjerujem i neponovljivi dan - u Crnoj Gori i svijetu – za mene lično znači simbol jedinog čovjekovog do sada uspjelog leta u nebo do granice Sunca i čak druženje s njim pune četiri godine. Razumije se, da kad ovdje govorim o Suncu, ne mislim na tako nazvanu malo nam (s)poznatu maglinu u nepreglednim prostranstvima vasione, nego na Sunce kao odavno široko odomaćeni kolokvijalni narativ zamišljenog najvišeg nivoa ostvarenja čovjekove slobode - objašnjava Radonjić.
<h2>Manifest i Belveder prethodili ustanku</h2>
On podsjeća da je Drugi svjetski rat bio najveći sukob naroda i država u dosadašnjoj istoriji civilizacije, u kome je, kaže, uljuđeni dio čovječanstva, da bi opstao, morao da organizovano i odlučno ustane i izbori se protiv edemskog zla u vlastitoj vrsti, koje je hegemonističkim opredjeljenjima i odgovarajućom im vojnom silom željelo da ga porobi i uništi.
„Političku, etičku i akcionu platformu ujedinjenog čovječanstva za rat protiv fašizma i nacizma, od kojeg se trebalo osloboditi, činila je tzv. Atlantska povelja, do tada po svom sadržaju i implikacijama jedinstveni dokument te vrste, kojega su 14. avgusta 1941. godine potpisali predsjednik SAD i premijer Velike Britanije“, navodi Radonjić.
Kaže kao je Povelja sadržala utvrđena načela njihove vanjske politike nakon Drugog svjetskog rata.
- Dvije zemlje ne prihvataju bilo kakve teritorijalne promjene izvršene suprotno izraženoj volji zainteresovanih naroda. Svi narodi imaju pravo da sami izaberu oblik vladavine u kome žele da žive i da suverena prava naroda, koja su im silom oduzeta, moraju biti ponovo uspostavljena. Svi narodi moraju imati slobodan pristup trgovini i svjetskim izvorima sirovina, kao i pravo slobodne plovidbe. Poslije pobjede nad nacističkom tiranijom, treba uspostaviti mir koji će biti zasnovan na odustajanju od prijetnji silom ili upotrebe sile od strane svih država i osiguran širokim i čvrstim sistemom kolektivne bezbjednosti, u okviru koga moraju biti razoružane sve agresorske države, a miroljubivim narodima olakšan teret koji predstavljaju troškovi naoružanja - navodi on.
Ističe da su građani Crne Gore svoju opredijeljenost za takav put čovječanstva, kao jedini izbor za vlastiti opstanak, kao i konkretne dokaze da se već nalaze na tom putu, pokazali punih pet godina ranije. 
- Prvo se ogledalo u Manifestu crnogorske omladine, od 1. decembra 1936. godine, a drugo konkretno potvrdilo pola godine ranije, na Belvederu kod Cetinja, gdje su mirni ceklinski i ini crnogorski demonstranti, u prvoj organizovanoj akciji narodnog fronta u svijetu, imali 36 žrtava (6. mrtvih i 30 ranjenih), nastalih pucnjima kraljeve režimske vojske u goloruki narod - napominje Radonjić.
<h2>Držati pokorene Crnogorce značilo je isto što i orati more</h2>
Radonjić podsjeća i da su crnogorski trinaestojulski ustanici čitav mjesec prije nego je svijet saznao za Atlantsku povelju već bili gotovo sasvim (tj. izuzev 3-4 grada) oslobodili svoju zemlju okupatorskog prisustva. 
Suvišna je, kaže, svaka njegova riječ, jer o tome je govorio svijet.
- Moskovski radio već 14. jula 1941. godine, kao da predosjeća u čijim rukama bi mogla da bude njegova sudbina, šalje u etar vijest: „Crna Gora je ustala“. Italijani priznaju da nemaju načina da pacifikuju Crnogorce, usljed čega Pircio Biroli, šef vojne i civilne vlasti u Crnoj Gori, za Crnogorce kaže: „To je narod spreman na sve i nadahnut mističnim fantazijama“, čak toliko da „oni koji su zarobljeni sa oružjem pristupaju strijeljanju a da ni okom ne trepnu, što znači da držati pokorene Crnogorce…značilo je isto što i orati more, dakle iluziju“ - kazao je Radonjić.
Dodaje i da je britanski premijer Vinston Čerčil, u Donjem domu engleskog parlamenta, krajem februara 1944. godine, izjavio da jugoslovenskim komunistima pripada zasluga za pobjedu nad fašizmom.
- Da je Tito vođa „ovjenčan slavom borbe za slobodu“; da su pet sedmica kašnjenja Hitlerovih armija u prodoru ka Istoku, izazvanog „balkanskom fantazijom“, u kojoj je dirigentska palica bila u rukama Crne Gore, vjerovatno odlučile ishod bitke za Moskvu, a time i ishod Drugog svjetskog rata - podvukao je Radonjić.
<h2>Ustanici nastavili svoj put izvan granica Crne Gore</h2>
Podsjeće i kako su crnogorski trinaestojulski ustanici, ponosni na takve odjeke svoje borbe, ali ne zanoseći se iluzijom da su završili započeto, nastavili svoj put izvan granica Crne Gore. 
- Čudesno hrabrim i nadasve svjesnim ljudskim žrtvovanjem mnogih svojih boraca na Pljevljima, 1. decembra 1941, godine, omogućili su srpskim partizanima, Centralnom komitetu KPJ i glavnom rukovodstvu jugoslovenskog NOR-a i revolucije, koji su na jugu Srbije bili opkoljeni sa 80 hiljada Njemaca i domaćih kvislinga da bezbjedno pređu u Bosnu, na slobodnu teritoriju, gdje skupa sa partizanima iz drugih krajeva bivše zajedničke države formiraju prve jugoslovenske jedinice antifašističkih boraca i skupa s njima bili jedini učesnici Drugog svjetskog rata, koji su striktno ispoštovali odredbe Atlantske povelje – na čitavom prostoru svoje zemlje, kao i na međunarodnom planu - istakao je Radonjić. 
Prema njegovim riječima, dokaz za to su bili, za mnoge šokantni, postupci jugoslovenskih partizana prema saveznicima, čiji su lideri, kaže on, s očiglednim zaboravom na obaveze iz Atlantske povelje, u drugoj polovini rata, često raspravalji o podijeli svijeta na sfere uticaja.
- Ti postupci bili su odobrenja Britancima da iz Italije kroz Ljubljaska vrata prođu u Austriju samo pod uslovom da se na tom putu ne zaustavljaju, niti skreću “za metar”, ni lijevo, ni desno; dozvole Crvenoj armiji, u septembru 1944. godine, da u nastupanju prema Mađarskoj može koristi jugoslovenski prostor tek nakon garancije Vrhovnog sovjeta SSSR da će s danom prestanka borbenih dejstava na tom prostoru i posljednji sovjetski vojnik napustiti Jugoslaviju; „lišavanje“ američke vojne avijacije dviju borbenih letilica (1946. godine), nakon upozorenja Pentagonu da nedozvoljeno ne koristi jugoslovenski vazdušni prostor; istorijsko „ne” Staljinu, 1948. godine, kojim je promijenio odnos politiških snaga u Evropi, prokrčio put za uklanjanje „gvozdene zavjese“ između Istoka i Zapada, bitno doprinio prevladavanju blokovske politike i otpočinjanju procesa razoružanja u svijetu - navodi Radonjić.
<h2>Veliki broj Crnogoraca među vođama NOB-a</h2>
Sagovornik Analitike podsjeća i na veliku ulogu koju su Crnogorci imali u vođstvu Narodno-oslobodilačke borbe.
- U velikim epopejama jugoslovenskog NOR-a i Revolucije, crnogorski trinastojulci učestvovali su: sa više od 36.000 partizanskih boraca, u završnim borbama za oslobođenje Jugoslavije; 1.800 komandanata jedinica NOV i POJ; 247 od 1.322 Narodna heroja Jugoslavije; osam od 23 članova Vrhovnog štaba; četiri od šest vođa ustanka; četiri od sedam komandanata divizija u bitkama na Neretvi i Sutjesci; osam od 18 komandanata korpusa; sva tri ratna komesara JRM; tri komandanta jedinica koje su oslobodile glavne gradove (Beograd, Sarajevo i Cetinje); jedinog komandanta korpusa; tri načelnika saniteta (Srbija, Hrvatska i Crna Gora); dva od osam članova Politbiroa CK KPJ - precizirao je Radonjić.
<h2>Srpski popovi, mantijaši i njihva „istorija“</h2>
Radonjić je upitan i kako osnažiti kulturu sjećanja na 13. jul i njegov istorijski značaj među mladima, u vremenu kada se javni prostor zatrpava poricanjem, lažima i trivijalizacijom istorijskih borbi.
- Organizovanim, upornim i istrajnim akcijama suprotnog smisla i sadržaja. Konkretno, to znači najmanje tri stvari: prvo, osloboditi ih nauka srpskih popova i srpskih stranaka, nikad upristojenih udžbenika istorije i mentorstva nastanika školovanih na fakultetima sa profesorima u mantijama - kategoričan je Radonjić.
Drugo, dodaje on, sasvim promijeniti pojmovno-kategorijalni vokabular u kome se objašnjava da je u Crnoj Gori od 1941. do 1945. vođen građanski rat, što bi značilo klasni, rasni, međunacionalni ili vjerski rat među građanima Crne Gore, a ne rat za oslobođenje zemlje od fašističkih okupacionih snaga, kojima se, kaže, u borbi protv svojega naroda i države dobrovoljno pridružio i dio odraslog domaćeg stanovništva, koje zbog toga opravdano nazvan kvislinška formacija (ili jednostavnije rečeno: domaći izdajnici). 
- Pri tome bi njihove sadašnje branitelje (velikosrpske popove i političare) trebalo priupitati: otkud oni na Zidanom mostu u povlačenju iz Jugoslavije sa poraženom okupatorskom vojskom, ako se građanski rat i po definiciji vodi isključivo u jednoj (svojoj) zemlji i bez prisustva stranih okupacionih vojski - ukazuje Radonjić.
<h2>Šta su četnici zaista htjeli</h2>
Treće, ističe on, umjesto kojekakvih i koječijih priča mladima o tome ko su i zašto su neki građani Crne Gore u pomenutim ratnim događajima, a mnogi i kasnije, bili domaći izdajnici, treba ih upoznati sa njihovim izvornim programima ideološke i političke orijentacije.
- Tada bi vidjeli da, na primjer, program crnogorskog četništva glasi: 1) Borba za slobodu cjelokupnog našeg naroda pod skiptrom Njegovog Veličanstva Kralja Petra II. 2) Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etnički čistu u granicama Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Srema, Banata i Bačke. 3) Borba za uključenje u naš džavni život i svih još neoslobođenih slovenačkih teritorija pod Italijanima i Nemcima (Trst, Gorica, Istra i Koruška), kao i Bugarske, severne Albanije sa Skadrom. 4) Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i nacionalnih elemenata. 5) Stvaranje neposredne zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, kao i Srbije i Slovenije, čišćenjem Sandžaka od muslimanskog i Bosne od muslimanskog i hrvatskog življa. 6) Kazniti sve Ustaše i Muslimane koji su u tragičnim danima uništavali naš narod... - navodi Radonjić. 
Napominje i da je crnogorskim četnicima specijalno naloženo i „očistiti Pešter od Muslimanskog i Arnautskog življa“; „dejstvovati pravcem preko Čakora ka Metohiji sa zadatkom da se na tome pravcu očisti teritorija od Arnauta, kao i da se presretnu oni koji će biti gonjeni sa Peštera – Sandžaka“; „dejstvovati pravcem Južnog primorja ka Dubrovniku sa zadatkom da se ovi oslobode“ te „dejstvovati ka jugu u cilju zauzimanja Skadra“. 
- Punu saglasnost s tako definisanim obavezama izražava Bajo Stanišić u svojoj poruci Hercegovcima sredinom 1942. godine, u kojoj dominiraju četiri momenta: 1) u vojničkoj i svakoj drugoj akciji isključiti politiku, a u duši poslovati i rukovoditi se sa velikom srpskom nacionalnom idejom; 2) prema okupatoru biti taktičan i lojalan, razvijati njegovo povjerenje prema „Srpskom nacionalnom pokretu“ kako bi razvili defetizam kod „unutrašnjeg neprijatelja“ i po mogućnosti okupatora pripremiti na zajedničku saradnju protiv tih „neprijatelja“; 3) preko učitelja, profesora i sveštenika širiti poruku „Srbi na okup“, ali je primjenjivati „strogo diskretno ne samo na ekstremne Srbe unitariste nego i na one koji jugoslovenski misle“; 4) konačni cilj jeste osnivanje nove srpske države, ali ne samo kao geografskog pojma nego i kao „čisto srpskoga“ duhovnog prostora „sa četiri najosnovnija atributa“: srpska država (Velika Srbija), Srbin kralj (iz dinastije Karađorđevića), srpska narodnost i srpska vjera - podsjeća Radonjić.
<h2>Ko danas odlučuje u Crnoj Gori i što bi na to rekli partizani</h2>
Osvrnuvši se na glorifikaciju četničkog pokreta od strane srpskih mitropolita u Crnoj Gori, kaže da je to je njihov nacionalni i državni program u sekularnom mislu, koji po kanonima vaseljenskih sabora ne bi smjeli da imaju. 
- Ali, s obzirom na to da se u ovoj zemlji ne poštuju ni Ustav, ni njeni zakoni, a kamoli da neko misli o kanonskim, oni će nastaviti svoju rabotu sve dok ovu zemlje ne učini na svoj način shvaćenom nebeskom državom, ili se, u što sumnjam, nađe neko ko će je iz nje mirno ispratiti - ocijenio je Radonjić.
Pitali smo ga i smatra li da crnogorska opozicija ima jasan i principijelan odgovor na proces relativizacije istorije, urušavanja antifašističkog nasljeđa, ali i ekonomske degradacije i zavisnosti od Beograda.
- Sve sam o tome što sam imao ili imam da kažem, već rekao: kad je trebalo (na vrijeme), više puta, jasno i glasno. Po stanju u društvu kakvo imamo, i koje Vas je vjerovatno inspirisalo da mi postavite ovo pitanje, možemo zaključiti: ili da to do njih nije stizalo – što nije moja krivica; ili da ga oni smatraju irelevantnim – što je njihovo pravo. Nemam više vremena, a izgleda ni potrebe, da ga ponavljam - kratko je odgovorio Radonjić. 
On je poznavao lično brojne istaknute partizanske borce te nas je zanimalo što misli kako bi oni reagovali na činjenicu da su 2025. godine, osam decenija nakon pobjede nad fašizmom, dvije najmoćnije osobe u Crnoj Gori - četnički vojvoda Andrija Mandić i mitropolit Joanikije Mićović, otvoreni poštovaoci kolaboracionističkog pokreta.
- Pretpostavljam da ne bi povjerovali, da je takvo što moguće. A kad bi se ipak uvjerili da takvo što postoji, vjerujem da bi učinili sve što je potrebno da režiseri takve političke instalacije u našoj zemlji nikad više ne izađu na svjetlost dana iz svojih mišjih rupa, inače stalnih prebivališta - zaključio je Radonjić.

1250x600

1084x550

Radonjić: 13. jul jedini istinski let Crne Gore ka slobodi, partizani ne bi vjerovali ko danas upravlja njihovom zemljom

Ništa od ovoga što se danas dešava me ne iznenađuje – predvidio sam to još prije 30 godina. I ne samo da sam imao to u glavi, već sam i napisao i objavio. Možete to pronaći u mojim tekstovima, intervjuima... Sve je zapisano.
Ovim riječima akademik, profesor dr Radovan Radonjić, jedan od najistaknutijih crnogorskih intelektualaca i osnivač prve Škole demokratije i Škole retorike u Crnoj Gori, za Portal ETV započinje priču o turbulentnim odnosima Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve, identitetskoj borbi naroda, ali i institucionalnim greškama koje su, kako kaže, dovele do gubitka kontrole nad sopstvenim identitetom.
- Kod nas su, u vlasti i opoziciji, ali i kod građana, uglavnom razvijena uvjerenja da su svi problemi počeli 30. avgusta 2020 promjenom vlasti poslije vladavine DPS-a 30-ak godina. Ali, moglo bi se reći da je upravo to kraj problema, tačnije kraj Crne Gore. Kada su 'pobjednici' tog 30. avgusta konstatovali, preko sadašnjeg predsjednika Skupštine Crne Gore nekom vrstom raporta mitropolitu Amfilohiju, kako je na tim izborima pobijedila Petrovićka Crna Gora - to je bio kraj Crne Gore kakvu smo imali, kakvu smo željeli i za koju se sve manje bore i oni kojima je ona jedina država, koju vole kao majku i za koju su stvarno spremni da se žrtvuju - ocjenjuje profesor Radonjić.
Sve poslije toga je, kako kaže, dokusurivanje ili dokrajčivanje Crne Gore.
- Bilo preko SPC ili preko prosrpski orjentisanih partija koju su nju prihvatili kao duhovnu organizaciju na koju su prenijeli mnoge poslove koje su trebali da odrade i to se pokazalo kao dobitna kombinacija. Zato što se ratovanje oružjem protiv Crne Gore nikada nikome do sada nije isplatilo – podsjeća Radonjić.
<h2>Zaboravljena istorija i izgubljeni identitet</h2>
Crna Gora, prema riječima profesora Radonjića, ne samo da se povinovala crkveno-političkoj moći SPC, već je zaboravila i sopstvenu antifašističku istoriju.
Podsjeća da je mala Crna Gora, teritorijalno i po broju stanovnika, s pjesmom išla u rat protiv fašizma i velikih svjetskih sila, sa obećanjem da će se vratiti sa pobjedom - što je i činila.
- Tako je i engleski premijer Vinston Čerčil, u februaru 1944. godine u Donjem domu, na zaprepašćenje svojih torijevaca, priznao da je dvadeset pet neđelja zadržavanja Hitlerovih snaga određenih za istočni front - a tada su na Balkanu samo Crnogorci stvarno ratovali sa silama Osovine - odlučilo bitku za Moskvu, odnosno odredilo ishod Drugog svjetskog rata. Tako da je i Čerčil, pored Sartra, odao sva priznanja crnogorskom narodu i njegovoj borbi protiv fašizma, ali mi toga danas nekako nijesmo svjesni, niti nam to nešto znači, niti se prema tome identifikujemo - sa žaljenjem konstatuje Radonjić.
<h2>Dva šokantna podatka: Belveder i imperijalna presuda</h2>
Profesor izdvaja dva podatka koji, kako kaže, najbolje oslikavaju dubinu duhovne i državne potčinjenosti.
Prvi se odnosi na proteste na Belvederu 2021. godine.
- Mi smo 05. septembra 2021. pošli na Belveder sa parolom da branimo tron sv. Petra, i to je bio zvaničan pristup svih koji su tamo bili. Mi tada nijesmo branili ni Cetinje, ni Cetinjski manastir, ni Crnu Goru. Sve su te stvari bile odsutne, a naša je misao vezana za tron sv. Petra, kao što je i misao onih što su išli, sa crnogorske strane, na izbore 30. avgusta 2020. bila vezana za ispunjenje posljednje želje kralja Nikole iz egzila, a ne za odbranu rezultata demokratskog referenduma definisanog pod najtežim evropskim zahtjevima i pobjednički završenog - kaže Radonjić.
Drugi šokantan podatak, u čiji je posjed, kako navodi, slučajno došao, odnosi se na servilnost Crne Gore Srbiji.
- Ruski car, 20. decembra 1905. godine, na tajnoj sjednici svog kabineta, presudio je, diktirajući u pero zapisničaru, da se sa Crnom Gorom ne može više tako, iznijevši nekoliko rečenica o ponašanju vladara, i zaključio: „Od ovog trenutka se Crna Gora priključuje Srbiji i ima da izvršava zadatke koje joj ona naredi“ - objašnjava Radonjić.
Ističe da taj podatak zna veoma mali broj ljudi u Crnoj Gori, iako je objavljen u knjizi profesora Andrijaševića (Živko) iz 2022. godine u Podgorici, u kojoj postoji originalan izvod iz tog dokumenta.
<h2>Evropska unija – cilj koji maskira servilnost</h2>
Profesor Radonjić smatra da je ovakva postavka i konstelacija vlasti, od premijera do predsjednika Skupštine, unaprijed dogovorena, te da su sve eventualne čarke među njima konstruisane kako bi se spriječio ulazak u Evropsku uniju.
- A sve uz povike: „EU, EU!“. Ako ikada u nju i uđemo, stići ćemo kao prvi organizovani srpski prostor, bez obzira što ćemo se zvati Crna Gora i što će vjerovatno ostati ovaj organizacioni dio - ukoliko se ne dese neke zaista velike promjene na međunarodnoj političkoj sceni, u sudarima velikih sila. Tako ćemo ponovo dobrovoljno ići u ropstvo – kaže Radonjić.
Naglašava da Crnogorci vrlo slabo poznaju svoju istoriju, što je osnovni uzrok problema.
- Mi ne znamo tačno kad je počeo raskol Crne Gore, na čemu se zasniva, niti kako to da sve tako lako ide u korist onima koji žele da je dokusure, jer nema ko da se pobuni. A, ne možete planirati nešto prije nego ustanovite uzroke i nađete ljekove - kazao je Radonjić.
Takođe, dodaje da danas nema nikoga na vidiku ko razmišlja o očuvanju slobode i nezavisnosti.
- Nijesam nikoga čuo posljednje tri godine da je kazao da se bori za nezavisnu Crnu Goru – već samo za Evropsku uniju. I tamo nas čeka isto, potpuna potčinjenost nekoj velikoj sili. Sudbina Crne Gore u potpunosti zavisi od ishoda rusko-ukrajinskog rata. Strana koja tu pobijedi imaće Crnu Goru na svojoj strani – tvrdi profesor.
<h2>Cetinje – ponižena duša Crne Gore</h2>
Naša je nevolja, poručuje profesor, što ne možemo da shvatimo da je vrijeme Crne Gore, sa jednom ogromnom slavom koju nikad neće i ne može istorija pomutiti, prošlo - došli su neki novi ljudi koji određuju dalje tokove i mijenjaju sve ono nekada ukorijenjeno, duboko ljudsko i pošteno.
- Vidite što se danas radi. Međusobno se ubijamo... Pogledajte Cetinje... Ispada da se onaj Martinović, što je ubio 13 ljudi, sa pravnog stanovišta ne može proglasiti krivcem jer je ubio i sebe. I sada ispada da Cetinjani izlaze na onu raskrsnucu tek tako... A kada bi razgovarali o Cetinju, zaista bi morali razgovarati drugačije. Nije Cetinje ovo što misle danas u Crnoj Gori - i ovi najpametniji i oni koji najčešće o njemu govore i kao govore sa razumijevanjem i željom da mu pomognu. Nije Cetinje zaostala psihotična kasaba! Cetinje je i dalje duša Crne Gore. Ali, Cetinje je gaženo i zgaženo još od 1946. pa nadalje – navodi profesor.
Dodaje da se zaboravljaju se sve stvari iz novije istorije.
- Zaboravljamo da je tamo 1991. godine bio pohod Narodne stranke, na čelu sa njihovim pokojnim predsjednikom, koji su pošli da postave srpsku zastavu na manastir. Pred njih su stali neki cetinjski momci, da im ne dozvole. Ovi su izvadili pištolje i pucali na te momke, trojicu su prenijeli u Danilovu bolnicu – ranjene. Nikad niko nije pokrenuo to pitanje. To je bio odnos prema Cetinju stalno – pojašnjava profesor Radonjić.
Podsjeća i na dešavanja u Medovini.
- Uvijek ispred manastira ima po dvoje policijskih kola. Oni čuvaju manastir - od koga, od Cetinjana?! I kad se dogodilo ono na Medovini, nema odatle pedeset metara, da su gađali praćkom morali su čuti, a ne kad puca. A pomakli se nijesu. I sad kažu ostavka je pitanje ličnog opredjeljenja. To znači da je nikada niko u svijetu, kad bi mu moglo biti, ne bi podnio. Ali u Crnoj Gori im može biti – kaže sa žaljenjem profesor Radonjić.
<h2>Istorija se ponavlja</h2>
Profesor je uvjerenja da su poblemi Crne Gore počeli 14. aprila 1712. godine činom potpisivanja, kako navodi, fatalnog ugovora na Cetinju o saradnji Crne Gore sa Rusijom na vojnom planu i prihvatanjem ruskog pokroviteljstva, iako je to tada u ime Crne Gore učinila mala grupica ljudi na čelu sa mitropolitom Danilom Šćepčevićem, a iza leđa Opšteg crnogorskog zbora u ime Cetinjske mitropolije.&nbsp;
- Tada su faktički predali Crnu Goru Rusima u ruke, uz dogovor da Rusija pomaže Crnu Goru materijalno i kako mogne u datim okolnostima, a da Crna Gora zauzvrat šalje u carsku vojsku sav svoj vojni, što znači i radni, potencijal koji je imala. To je trebalo da bude pravedna nadoknada s obje strane za pružene usluge, iako se sve svelo na „zmijsko gospodarenje“ Rusije - od tada do nestanka Crne Gore 1918. i služenje Crnogoraca svemu što im se naredi sa ruskog političkog, državnog, crkvenog i vojnog vrha - objašnjava Radonjić.
Dodaje da su od toga, sa crnogorske strane, profitirali jedino mitropoliti iz čuvene njeguške porodice Petrović Njegoš, koji su napredovali u nekim činovima i zvanjima i materijalno bitno ojačali primanjem ruskih penzija i poslovima koji dolaze u datim ratnim okolnostima.
Od tada je, kako kaže, ruski uticaj i vezanost Crne Gore za Rusiju samo rastao, uz manje prekide sa formiranjem komunističkih partija.
<h2>Antibirokratska revolucija i ideja „Velike Srbije“</h2>
Profesor Radonjić podsjeća da je već početkom devedesetih godina govorio o tome što će se danas dešavati u Crnoj Gori.
- U intervjuu iz oktobra 1992. godine, koji je objavio list Liberal, tačno sam predvidio zaoštravanje odnosa između Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve. Tada sam rekao da će se odnosi dodatno usložnjavati i da će završiti ili osnivanjem nezavisne crkve, ili potpunom dominacijom SPC nad crnogorskim vjerskim prostorom – podsjeća profesor.
U istom intervjuu, Radonjić je upozorio da će crkveni prostor Crne Gore biti poprište političkih borbi, ukoliko država ne zauzme jasan stav. I tada je, kaže, znao da će se razvijati scenario iz takozvane antibirokratske revolucije.
Profesor podsjeća da su vođe te revolucije bile iste one političke snage koje će kasnije pokušati da Srpsku pravoslavnu crkvu iskoriste kao alat u realizaciji velikodržavnih ambicija.
- Sve je to bilo dio šireg plana – oživljavanja ili rekonstrukcije tzv. Velike Srbije. Nije to bila samo politika. Bio je to dobro osmišljen projekat, u kojem je crkva imala jasno određeno mjesto - kaže Radonjić.
<h2>Srpska pravoslavna crkva – ime koje nije postojalo</h2>
On se prisjeća sjednice Svetog sinoda SPC iz 1996. godine, na kojoj je, kako navodi, zaključeno: „Prva Jugoslavija se raspala, i nje više nema. SFRJ se raspala, i nje više nema. Sva imovina SPC prelazi u naše vlasništvo“.
- To je bio jasan znak – Srpska pravoslavna crkva je preuzela svu imovinu, uključujući i onu u Crnoj Gori, i nastavila da djeluje kao da je sve to oduvijek bilo isključivo njeno - ističe Radonjić.
Profesor podsjeća da naziv „Srpska pravoslavna crkva“ nije postojao prije 1920. godine, kada je dekretom regenta Aleksandra Karađorđevića stvorena nova crkvena struktura u tadašnjoj Kraljevini SHS.
- Do tada nije postojala organizacija pod tim imenom. SPC je stvorena političkom odlukom, koja je bila funkcionalna za novu državu, a ime koje je preuzela odgovaralo je tadašnjoj ideologiji – naglašava on.
<h2>Crna Gora – država koja nije stala iza svoje crkve</h2>
Radonjić posebno kritikuje odnos crnogorskih vlasti kroz decenije prema sopstvenom crkvenom nasljeđu.
- Crna Gora nikada nije zvanično stala iza svoje pravoslavne crkve. Bilo je pokušaja, kao onaj iz 1945. godine, kada su 76 sveštenika partizanske orjentacije tražili formiranje crnogorske crkve, ali to je ignorisano - objašnjava Radonjić.
Jedan od značajnijih trenutaka bio je, kaže, i pokušaj da se ospori gradnja Mauzoleja na Lovćenu, kada je pravni zastupnik kraljevske porodice u ime SPC podnio tužbu.
- Skupština opštine Cetinje je tada reagovala, tražeći od Ustavnog suda Crne Gore da se očituje. Međutim, ni sud, ni institucije, nijesu adekvatno odgovorile. Umjesto ozbiljne pravne rasprave, imali smo samo jednu rečenicu tadašnjeg predsjednika: „Vlada Crne Gore odlučila je da gradi Mauzolej”. Tačka – navodi Radonjić.
Možda je to bila i ideološka greška tadašnje vlasti, kaže Radonjić, ali pravi državnik mora razmišljati o svakom elementu koji može uticati na razvoj i stabilnost države – a crkva to svakako jeste.
Radonjić zaključuje da bi današnji odnosi između države i crkve bili znatno drugačiji da je ranije postojala jasna državna strategija.

Danijela Jovanović

Crna Gora je izgubila kontrolu nad sopstvenim identitetom

Neće Crna Gora i ne može da se prepusti nikome, niti iko na ovoj planeti zaslužuje da upravlja Crnom Gorom! Ona je nastala da bi bila svoja, da bi pokazala kako malo pravih ljudi može da napravi jako puno toga, i za sebe, i za civilizaciju. Sa ovim što je do sada napravila ona će trajati u sjećanjima čovječanstva dok ga bude, jer se mjereno s njenom veličinom, demografskim faktorom, ekonomskom moći i vojnom snagom, u odnosu na druge, napravilo toliko da svi mogu da sanjaju da će jednog dana dobaciti negdje do Crne Gore, ali koliko ona neće niko, ne može, kazao je emisiji "Na kraju dana", na Televiziji E, doktor političkih nauka profesor Radovan Radonjić.
Gost emisije "Na kraju dana" iskoristio je priliku da čestita 29.novembar Dan Republike SFRJ, te velike države u kojoj je, kako kaže, Crna Gora bila ravnopravna sa ostalim djelovima bivšeg jugoslovenskog prostora.
- Crna Gora je imala svoje mjesto u Jugoslaviji, imala je mogućnost da gradi svoju budućnost i jedno drugačije svoje mjesto u Evropi i svijetu. Dijelom je to iskoristila, dijelom, nažalost, nije. Posljedice ovoga drugoga vidimo, mada, ruku na srce, nije sve počelo tada, jer ono što s kontrarevolucijom je bio nastavak djelatnosti onih koje je Crna Gora uvijek imala u svojim redovima, ali, koji nikad nijesu pobijedili. Sumnjam da će i sada, nezavisno od toga kako stoje njihove akcije, a reklo bi se po ponašanju da im ni more do koljena nije. Ali, što bi rekli naši stari, ozadi je Mare sa svatovima. Neće Crna Gora! Ne može Crna Gora da se prepusti nikome, niti iko na ovoj planeti zaslužuje da upravlja Crnom Gorom! Ona je nastala da bi bila svoja, da bi pokazala kako malo pravih ljudi može da napravi jako puno toga, i za sebe, i za civilizaciju. Sa ovim što je do sada napravila ona će trajati u sjećanjima čovječanstva dok ga bude, jer se mjereno s njenom veličinom, demografskim faktorom, ekonomskom moći i vojnom snagom, u odnosu na druge, napravilo toliko da svi mogu da sanjaju da će jednog dana dobaciti negdje do Crne Gore, ali koliko ona neće niko, ne može - poručio je profesor Radonjić.
Promocija ,,Za suverenu Crnu Goru “ ( Eseji od 1999 - 2000) održana je 27. novembra na Cetinju, u okvitu izložbe ,,49 narodnih heroja grada Cetinja” , koja je postavljena u sjećanju na ključne ličnosti crnogorske istorije.
Promocija je bila interesantna, kaže profesor Radonjić, jedne od njegovih posljednjih knjiga, šezdeset osma po redu, dodaje on, i ona nudi profesorovo praćenje dešavanja, kako navodi, na tlu Crne Gore.
- Moje praćenje dešavanja, u godinama koje su označene, je imalo trostruki cilj. Sa jedne strane da bude svjedočanstvo u vremenu, jer sam shvatio tokom života da nedostatak dokumenata iz prošlosti predstavlja veliki hendikep za nas koji bi htjeli da kažemo nevjernima šta je bila Crna Gora, i šta je doprinijela ovom svijetu, šta je unijela u njegovu kulturnu, duhovnu i svaku drugu naprednu riznicu. Drugo, ona je bila jedna vrsta polemike, svježe, dnevne, sa nekim ljudima iz Crne Gore, iz Srbije, iz svijeta, oko pitanja s kojima se susretala u tom periodu. Najzad, ona je jedan rezime o tom vremenu, o kome sam pokušao da spojim neke tri stvari, na koje Hegel posebno ukazuje kad govori o istoriji i istoričarima, jer on kaže postoje tri vrste istoriografije, jedna je neposredna, dakle kad autor posmatra stvari svojim očima ili sluša od nekoga ko je posmatrao - zaključio je Radonjić.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DFExcCEqXpzI&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Radonjić: Ne može Crna Gora da se prepusti nikome, niti iko na ovoj planeti zaslužuje da upravlja njom

Tunel Sozina je od početka godine opslužio 3,58 miliona vozila.
Prema podacima sa sajta Monteputa, koji gazduje Sozinom, u prošloj godini kroz tunel je prošlo 3,78 miliona vozila.
U 2023. godini kroz tunel je prošlo 3,52 miliona vozila, a 2022. godini 3,07 miliona.
Tunel Sozina otvoren je u julu 2005. godine. Njegova izgradnja koštala je oko 74 miliona eura, od čega je 50 miliona obezbijedila Crna Gora, dok je 24 miliona obezbijeđeno kreditom Evropske investicione banke (EIB).
Tunel Sozina dugačak je 4,19 hiljada metara i povezuje primorsku regiju sa centralnim dijelom Crne Gore.

Kroz Sozinu prošlo 3,58 miliona vozila

Iz Uprava policije saopšteno je da je, zaključno sa 30. septembrom 13.308 državljana Turske posjedovalo dozvolu za privremeni boravak ili privremeni boravak i rad, dok 87 osoba iz ove države ima odobren stalni boravak.
Kako je saopšteno iz policije, sprovode intenzivne kontrole kretanja i zakonitosti boravka stranih državljana u Crnoj Gori. 
Tako je, za devet mjeseci ove godine, u odnosu na turske državljane, donijeto 213 rješenja o zabrani ulaska, dok je zbog neprijavljenog boravka izdato 1.469 prekršajnih naloga. 
Donijeto je 237 rješenja o otkazu boravka, a zbog nezakonitog ulaska i boravka podnijeto je 790 prekršajnih prijava, odnosno izdato prekršajnih naloga.
U istom periodu donijeto je 40 rješenja o protjerivanju, a 42 osobe su prinudno udaljene iz Crne Gore. 
- Takođe, donijeto je 370 rješenja o dobrovoljnom povratku, dok je 26 stranih državljana smješteno u Prihvatilište za strance. U postupcima odobravanja i produženja privremenog boravka dato je 1.770 negativnih mišljenja, a podnijeto je i 1.025 inicijativa za prestanak dozvola za privremeni boravak - navedeno je u saopštenju policije.
U cilju zaštite unutrašnje bezbjednosti, iz UP poručuju da će i u narednom periodu nastaviti sa sprovođenjem redovnih i ciljano usmjerenih aktivnosti kontrole boravka stranaca, u skladu sa zakonskim ovlašćenjima i u saradnji sa drugim nadležnim organima, posebno u odnosu na strane državljane koji krše propise o pravu boravka u Crnoj Gori.

Do kraja septembra donijeto 213 rješenja o zabrani ulaska turskim državljanima u CG, 42 osobe su prinudno udaljene

Vlada će nastaviti akciju „Limitirane cijene“, a odluka o tome biće usvojena na prvoj novembarskoj sjednici Vlade, kazao je za Portal ETV potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj.
Fokus akcije, kako je istakao, biće na domaćim proizvodima.
Đeljošaj je najavio da će tokom naredne sedmice razgovarati sa trgovačkim lancima.&nbsp;
U izjavi za Portal ETV kazao je da je ovo nastavak akcije koja ima za cilj da pokaže brigu o građanima, očuva njihov standard, ali i da se poseban akcenat stavi na domaću proizvodnju i proizvođače, što donosi višestruke koristi za domaću ekonomiju.
Akcija „Limitirane cijene“ prethodno je završena u aprilu, a nakon šest mjeseci biće ponovo nastavljena.

Đeljošaj za Portal ETV: Vlada u novembru ponovo pokreće akciju „Limitirane cijene“

Turski državljani E.Y. (38) i S.Y. (34) uhapšeni su na podgoričkom aerodromu jer su pokušali da napuste zemlju sa falsifikovanim pasošima Ujedinjenog Kraljevstva.
Naime, na graničnom prelazu Aerodrom Podgorica, prilikom pokušaja izlaska iz Crne Gore, na letu koji saobraća na liniji Podgorica – London, graničnoj kontroli su pristupile osobe koje su na uvid dale pasoše Ujedinjenog Kraljevstva na imena W.S. (38), V.S. (34), te maloljetni M.S. i A.S.
- Službenici policije su već na prvoj liniji granične kontrole posumnjali u vjerodostojnost i ispravnost putnih isprava zbog čega je izvršena i detaljna granična provjera kojom je utvrđeno da se radi o potpunim falsifikatima – reprodukcijama originalnih dokumenata sa brojnim uočenim odstupanjima - navedeno je u saopštenju policije.
Nakon prikupljenih obavještenja, utvrđeno je da se zapravo radi o turskim državljanima E.Y. (38), S.Y. (34), i njihovoj maloljetnoj djeci starosti 8 i 11 godina.
Sa događajem je upoznat državni tužilac u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici koji je naložio da se E.Y. i S.Y. uhapse zbog sumnje da su izvršili krivično djelo falsifikovanje isprave.
Oni će danas, uz krivičnu prijavu biti sprovedeni na dalju nadležnost postupajućem državnom tužiocu.
- Nakon okončanja postupka od strane nadležnog tužilaštva i suda, Uprava policije će preduzeti mjere na udaljenju ovih lica sa teritorije Crne Gore - poručeno je iz UP.

Turski državljani uhapšeni na podgoričkom aerodromu: Pokušali da napuste zemlju sa falsifikovanim pasošima

Ono što je saopštio predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić tokom skupštinskog zasijedanja jeste da su njegova očekivanja da bi neko zadovoljio povjerenje vladajuće koalicije da se tužilaštvo bavi konkretnim imenima sa spiska koji im on dostavi. To je opasna priča koja govori o pritisku koji vrši Mandić i dio vlasti da tužilaštvo bude sredstvo za obračun sa kritičarima vlasti i opozicionim političarima. To nije vladavina prava - ocijenio je u informativnoj emisiji "24 sata" na Televiziji E docent na Fakultetu političkih nauka i predsjednik Upravnog odbora Centra za monitoring i istraživanje Zlatko Vujović.
Smatra i da su Mandić i dio vlasti na skupštinskom zasijedanju prije dva dana, kada je vrhovni državni tužilac Milorad Marković predstavljao izvještaj o stanju u državnom tužilaštvu, napravili ogromnu štetu Crnoj Gori.
Na pitanje koliko je ta vrsta pritiska na pravosudne institucije ozbiljna prijetnja i vladavini prava, ali i njenom evropskom putu, te što bi bila adekvatna reakcija evropskih partnera i domaće javnosti, odgovara da vjeruje da ovo neće ostati bez reakcije Evropske unije.&nbsp;
- Ovo je crvena linija. EU i naši zapadni partneri su posebno osjetljivi kad je riječ o pravosuđu i sudstvu i zaštiti od političkih uticaja, a ovakav istup i ovako otvoreni pritisci, da ne kažemo prijetnje vrhovnom državnom tužiocu jer ne postupa po nalozima vlasti, poslali su poruku da ova vlast ne vodi Crnu Goru u EU - ističe Vujović.
Kaže da su istupi dijela predstavnika vladajuće koalicije, odnosno nekadašnjeg Demokratskog fronta i predsjednika Skupštine, dala za pravo svim kritičarima, posebno opoziciji koja je tvrdila da tužilaštvo postupa pod pritiskom vlasti, odnosno da je zahtjev vlasti obračun sa konkretnim imenima iz nekadašnje vlasti.
- To znači da su optuživali da tužilaštvo istražuje konkretne ljude, a ne krivična djela - navodi Vujović.
<h2>Podrška GST</h2>
Komentarišući kako javnost sad da percipira ulogu tužilačkih organa nakon ovih nastupa političara, naročito u kontekstu sve češćih pritisaka represivnog aparata na civilni sektor i medije, navodi da postoji mogućnost da se otvori prostor za nepovjerenje prema čelnim ljudima u tužilaštvo ako glavni specijalni državni tužilac Vladimir Novović ne stane uz Markovića.
- Mandić je pokušao da pokaže kakva su očekivanja i onda se postavlja i nezadovoljstvo sa vrhovnim državnim tužiocem. Odakle zadovoljstvo sa glavnim specijalnim tužiocem? Sve što se zamijera vrhovnom državnom tužiocu ustvari su slučajevi koje vodi glavni specijalni tužilac. Mislim da je veoma loše za imidž i vrhovnog i glavnog specijalnog tužioca izostanak Vladimir Novovića sa zasijedanja Skupštine i da bi bilo dobro da se on oglasi u narednim danima i saopšti podršku Markoviću - rekao je Vujović.
U protivnom bi, prema njegovim riječima, neko mogao da izvuče zaključak da je postojala koordinacija dijela vlasti, onih koji su zadovoljni Novovićem, a nezadovoljni Markovićem, da na ovaj način izvrše pritisak na vrhovnog državnog tužioca.&nbsp;
- Veoma je važno da kao što je Marković branio slučajeve Novovića, da se vidi da je Novović spreman da stane uz Markovića. Ako ne, onda će to otvoriti prostor za nepovjerenje prema čelnim ljudima u tužilaštvu - kazao je Vujović.
<h2>Izostanak reakcije</h2>
Na pitanje ima li Pokret Evropa sad snage da se odupre pristiscima nekadašnjeg Demokratskog fronta i da li u njihovim redovima ima svijesti o tome odgovara da reakcije osim predsjednika poslaničkog kluba PES-a Miodraga Lakovića nije bilo, te da to nije dovoljno.
- Mandić je veoma iskusan i proračunat političar i veoma je precizno odmjerio što će i koliko reći. On je praktično optužio da je PES ucijenjen od vrhovnog državnog tužioca, da se protiv njihovih političara vode postupci i da su sa ciljem političkog preživljavanja spremni da ga podrže da ne bi otvarao slučajeve protiv njih. Možda on govori istinu, ali govori da su najznačajniji ljudi u PES-u pod istragom Specijalnog državnog tužilaštva za organizovani kriminal. To su ozbiljne optužbe. Ili je možda podmetnuto kukavičje jaje. Bilo bi dobro da se SDT oglasi i kaže da li su ključni funkcioneri PES-a pod istragom za krivična djela iz njihove nadležnosti, jer onda imamo dramatično drugačiju političku situaciju u Crnoj Gori - istakao je Vujović.
<h2>Dezorjentisanost opozicije</h2>
Komentarišući ulogu i aktivnosti opozicije na skupštinskom zasijedanju kaže da mu se čini da su bili dezorjentisani.
- S jedne strane smo vidjeli da su gotovo svu kritiku usmjerili na vrhovnog državnog tužioca, slično kao što je to uradio Mandić, iako je ono što zamijeraju nisu potezi samog Markovića, već Novovića. Da li je to nesnalaženje ili neka druga strategija koja možda meni nije jasna, ali činjenica je da su u opoziciji i u vlasti malo bili dezorjentisani moguće i ovim potezima dijela vladajuće koalicije, pa su htjeli možda da podrže dio vlasti u obračunu sa Markovićem - naveo je Vujović.&nbsp;
Smatra i da je to veoma pogrešna strategija.
- Bez obzira na to što imaju pravo da se ljute i kritikuju određene poteze Novovića koji se odnose na dio diskreditacije kritičkih i opozicionih medija u Crnoj Gori. Čini mi se da su bili dezorjentisani i često promašivali ono što su možda htjeli da ostvare, a to je da pokažu da tužilaštvo djeluje pod političkim uticajem - rekao je Vujović.&nbsp;
Marković je poslao poruku da je daleko kako su ga možda očekivali, a to je da je spreman da bespogovorno sagne glavu i sluša što mu narede ključni ljudi vlasti.&nbsp;
- Pokazao je da ima integritet. Ono što je meni nejasno je da li ima podršku Novovića, s obzirom na njegov upadljiv izostanak ne samo sa sjednice Skupštine, već i prethodnih dana - dodaje Vujović.
<h2>Antifašizam i nasljeđe</h2>
Komentarišući odluku predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića da dodijeli orden pokojnom mitropolitu Amfilohiju Radoviću kaže da nas Milatović često potezima zbunjuje.&nbsp;
- S jedne strane imate poteze koji su veoma kvalitetni i zaslužuju podršku, kao što je podrška antifaštičkim akcijama, a s druge strane uslijedi potez koji prilično anulira takvo ponašanje, jer da najviši državni orden čovjeku koji je simbol svega suprotnog, čovjek koji je negator antifašizma, podržavalc fašitičkih pokreta u Crnoj Gori kao što je četnički pokret, čovjek koji je negator ratnih zločina i genocida. Ako se izuzme njegova tiha podrška nezavisnosti 2006. i pasiviziranje Srpske pravoslavne crkve kao instrumenta srpskih obavještajnih službi, onda ne možemo govoriti o pozitivnoj ulozi njega kao ličnosti. Mislim da je bilo i prerano procjenjivati da li je to pozitivno ili ne. Bojim se da smjer političkog djelovanja Milatovića dezorjentiše možda i njegove potencijalne birače. S jedne strane možda ga vide kao mladog lidera koji podržava Crnu Gori i njenu prozapadnu orjentaciju, što on radi često, kao što poziva NATO pakt da pruži veću podršku radi ograničavanja uticaja Rusije i miješanja u političke prilike u Crnoj Gori, a onda ključnom promoteru takvog uticaja u Crnoj Gori - ruskog i sprskog uticaja - dodijeli najveći državni orden. Mislim da Milatović mora da postavi neka pitanja za sebe i da se pozicionira na političkoj sceni, ovako ne ide dobro ni njemu ni građanima - zaključio je Vujović.
J. B.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D1OrxGs2nTBo&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Vujović: Mandić i dio vlasti napravili ogromnu štetu Crnoj Gori, veoma važno da Novović podrži Markovića

Izgleda da su pravni fakultet i njegova diploma omiljeni u Crnoj Gori, bez obzira kako se završio i kako se stekla diploma. Radi se o jedinstvenom izuzetku u kojem kvantitet ne daje kvalitet, upravo zato što kad saberete nule dobijate na kraju nulu. Svakodnevno slušamo magove pravne nauke, od kojih bi neki zaradili penziju kad bi godine studiranja ulazile u radni staž, koji po tv studijima mašu papirima o „kriminalu“, čime čine zloupotrebu vlasti i optužuju ljude za krivična djela umjesto da svoja fol saznanja saopšte tužilaštvu.&nbsp; Optužuju se politički entiteti iako je osnov prava da je krivica lična, ne kolektivna, ne poštuje se presumpcija nevinosti, već se koriste istrage i optužnice za presuđivanje bez presude, zahtijeva se od tužilaštva da hapsi ljude iako nema nikakvog osnova za to. Optužuju se ljudi da su nekretnine upisane na njihovo ime „lažno vlasništvo“, rekao im svevišnji, pišu se optužnice, a da ne postoji nijedan dokaz koji ih potvrđuje, iz istrage se daju određenim medijima komunikacije optuženih sa drugim licima, itd. <h2>PARTIJSKA SAMOVOLJA</h2> Partije u kojima su istaknuti članovi ljudi kao Jovan Vučurović jasno su opredijeljene, ne ka pomirenju, već za pridobijanje ekstremista i širenje mržnje prema neistomišljenicima. Da ironija bude veća taj čovjek je bio na čelu Odbora za ljudska prava i slobode u parlamentu Crne Gore. Najnoviji biser dotičnog je izjava da crnogorski tužioci nemaju hrabrosti da uhapse Mila Đukanovića?! I ja bih lično volio da Vučurovića vidim u Spužu, ali tek onda kad postoje osnovi da se protiv njega podigne optužnica. Mada je on za mene jedan od pripadnika vlasti koji konstantno podiže tenzije i širi nacionalnu, vjersku i rodnu netrpeljevost. O njegovom viđenju pravne države govori činjenica da bi on, kao i njegov „gazda“ hapsio svakog ko mu se ne sviđa, bez obzira što tužilaštvo nema nikakav osnov za to.&nbsp; I ne traži Vučurović da se hapse ljudi koje smatra svojim neprijateljima tek tako, ne bi bilo prvi put da se ljudi drže politički u pritvoru po godinu i po i više, bez podignute optužnice, protivno svim međunarodnim poveljama o ljudskim pravima, što bi jedan predśednik Odbora koji bi trebalo da štiti ljudska prava, pa i bivši, trebalo da zna. Na kraju, većina optužnica ima sve šanse da završe u kanti za smeće, ukoliko sudije zadrže profesionalni integritet. Upravo zato intelektualni i profesionalni pripravnici Megatrenda insistiraju na partijskom vetingu u sudstvu, jer su i sami svjesni neubjediljvosti istražnih postupaka i optužnica, od kojih se neke čak smatraju krivotvorenim. Postavlja se pitanje zašto sva pravna nauka u Crnoj Gori, sudstvo, tužilaštvo ćuti na sprovođenje nezakonitog vetinga u policiji? Na osnovu kojeg zakona Demokrate daju sebi pravo, kao da se radi o autokratiji u Bjelorusiji ili Rusiji, da vrše veting u policiji? Zna li Boris Bogdanović, vunderking sa Megatrenda, da se to zove bezakonje, da se prvo veting mora uvesti u pravni sistem zemlje, da se moraju odrediti procedure i tijelo koje će ga sprovoditi, a ne da se sprovodi partijska samovolja? Što ako śutra pobijedi DPS na izborima, iako je sadašnja izvršna vlast ubijeđena da neće, što za ovu priču nije bitno, pa da oni sprovode veting bez zakona prema neistomišljenicima? <h2>PARTIJSKI USTAVNI SUD</h2> Da u Crnoj Gori vlada pravni kumbulj u kojem se ne poštuju elementarno pravo, Ustav i zakoni, mnogo je primjera. Neka mi ti pravni genijalci objasne kako je moguće Poslovnikom Skupštine promijeniti Ustav Crne Gore i dozvoliti kvorum „na daljinu“, iako u Ustavu decidirano piše „Skupština odlučuje većinom glasova prisutnih poslanika na śednici kojoj prisustvuje više od polovine svih poslanika, ako Ustavom nije drukčije određeno“ (član 91, stav 1)? Mnogo je sličnih primjera, poput onoga kojim se zakonom ograničavaju ustavne nadležnosti predśednika i sl. Ionako nefunkcionalan Ustavni sud ostaje nijem na stotine kršenja elementarnog prava jer, ili je nepotpun, ili je partijski podrepak. Kakvu korist imaju građani Crne Gore od partijskog Ustavnom sudu? Posebno ako nijesu član dotične partije. Kako je moguće bilo kojem učenom pravniku objasniti da je restitucijom „vraćena“ zemlja u uvali Valdanos Budimljansko nikšićkoj eparhiji, koja je osnovana odlukom Sinoda Crkve Srbije 2001. godine? Dakle, nije postojala kad je nacionalizovana uvala Valdanos?! Poseban je primjer tzv. Temeljnog ugovora, za koji je Ustavni sud odbio da donese stav. Volio bih da mi neko od pravnih genijalaca vlasti objasni što predstavlja taj Ugovor? Je li to međunarodni ugovor? Pa nije i ne može biti, jer država sklapa međudržavne sporazume, a ne ugovore sa pravnim entitetima bilo koje države. To potvrđuje sama činjenica da taj Ugovor nije ni ratifikovan u parlamentu. Ugovor sa DRŽAVOM Vatikanom ne može biti pandam ovom Ugovoru. Postavlja se pitanje, kako je moguće ugovorom sa pravnim entitetom druge države uređivati unutrašnje pravo države Crne Gore? Tim prije što država Crna Gora ima Zakon o vjerskim slobodama kojima se reguliše odnos vjerskih zajednica i države Crne Gore!&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251026021032_75660e94f02a397e28c8c77aec3da7a9dddf38c9d5f5da71e61cacf8bd8bb325.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251026021032_75660e94f02a397e28c8c77aec3da7a9dddf38c9d5f5da71e61cacf8bd8bb325" data-rendition-name="original" width="730" height="948" loading="lazy" alt="Rješenje o osnivanju Budimljansko-nikšićke eparhije"> <figcaption>Rješenje o osnivanju Budimljansko-nikšićke eparhije(Photo: Picasa)</figcaption> </figure>  Ko je dao pravo jednoj vrlo krivično problematičnoj ličnosti, Dritanu Abazoviću, koji je prekršio većinu zakona Crne Gore, između ostalog i član 3. Ustava Crne Gore, da se bavi pitanjem o kojem nema pojma? Jedini ugovor koji je mogao biti potpisan sa Crkvom Srbije je ugovor sa Cetinjskom mitropolijom, u skladu sa Zakonom o slobodi vjeroispovijesti. Zato je Temeljni ugovor države Crne Gore sa Crkvom Srbije pravno ništavan i ne može proizvoditi bilo kakve pravne posljedice. Umjesto da Dritan Abazović krivično odgovara zbog kršenja niza pravnih akata, od Ustava, pa do zakona, on i dalje preko raznih televizija neutemeljeno optužuje ljude, kao što je imenovanje navodnih ubica nekadašnjeg urednika Dana, Duška Jovanovića. Ne znam zašto SDT ćuti na takve stvari, zašto ga ne pozove da da iskaz u tužilaštvu i, na kraju, zašto ga ne pozove na odgovornost za iznošenje lažnih optužbi, ukoliko se pokaže, u što sam siguran, da su njegove prozivke obično trućanje jednog političkog vagabunda?&nbsp; Vrijeme je da tužilaštvo uvede pravnu higijenu u politički prostor i da ne dozvoli da se ljudi optužuju preko medija za najteža krivična djela bez ikakvih elemenata koji ukazuju na to. Ne smiju se dozvoliti lažne optužbe u javnom prostoru bez ikakavih konsekvenci, jer se time država pretvara u brlog. Zakonima je zabranjeno podnositi lažne prijave tužilaštvu, jer to nosi sa sobom određene sankcije. Što je javno iznošenje neutemeljenih kriminalizovanja političkih protivnika i optuživanje za ubistva nego lažne prijave u javnom prostoru? <h2>MILATOVIĆEVO NEZNANJE</h2> Takođe bi predśednik Milatović morao objasniti javnosti na osnovu kojeg propisa se dodjeljuje posthumno najveći crnogorski orden jednom svešteniku Crkve Srbije samo zato što je zaslužan za promjenu vlasti? Prvo je porazno, sa pravnog stanovišta, da se crkva miješa u političke odnose u Crnoj Gori kao sekularnoj državi, da uređuje ko će predstavljati izvršnu vlast, a drugo, to se i u crkvenom smislu smatra jeresom. Morao bi Milatović objasniti i svoje riječi da se radi o čovjeku koji je „sabirao“ ljude, što je posljednje što se može reći za pokojnog Amfilohija Radovića. Uostalom, Radović je već dobio orden koji zaslužuje, a to je dokumentarni film Tanje Šuković i njenih saradnika, pod imenom „Svjedok božje ljubavi“. Već sam dovoljno puta pisao o ličnosti Amfilohija Radovića, pa se ne bih ponavljao. Koga interesuje neka pročita tekst <a href="https://www.anti.media/istrazivanja/analize/svetosavski-zilot-u-akciji/">„Svetosavski zilot u akciji“</a>. Da je predśednik Milatović potpuno neobrazovan kad se radi o istoriji Crne Gore govori i njegovo polaganje vijenca u spomen Mojkovačke bitke. Mojkovačka bitka je jedan od simbola crnogorske gluposti, jer je ta bitka koštala Crnu Goru poraza i kapitulacije i potpuno je bila nepotrebna. Srbi su počeli da je slave u črtvrtom desetljeću XX stoljeća da bi prikrili činjenicu da je Petar Pešić sa funkcije komandanta generalštaba crnogorske vojske svjesno gurnuo tzv. Sandžačku vojku, dio crnogorske vojske, u sukob sa Austrijancima, tobože da štite odstupnicu srpske vojske na Krf, iako je posljednji srpski vojnik srpske vojske stigao na Krf 4. januara 1916. godine, dok je Mojkovačka bitka vođena 6. i 7. januara. Dakle, nikakva odstupnica srpskoj vojsci nije branjena, jedina posljedica je da se crnogorska vojska nije mogla na vrijeme evakuisati.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251026021028_8c3ed6c91444b81df0b1f2fc6587b5ed761b467c39dab9b1ad145a164e1cfc2b.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251026021028_8c3ed6c91444b81df0b1f2fc6587b5ed761b467c39dab9b1ad145a164e1cfc2b" data-rendition-name="original" width="1086" height="1579" loading="lazy" alt="Izjava Petra Pešića u beogradskoj Pravdi 9. maja 1925. godine"> <figcaption>Izjava Petra Pešića u beogradskoj Pravdi 9. maja 1925. godine(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Sam Petar Pešić, odgovarajući nekim svojim srpskim kolegama oficirima, koji su ga optuživale da je svjesno uništio crnogorsku vojsku, napisao je u beogradskoj Pravdi 9. maja 1925. godine: „... jesu li ma kad razmišljeli o tome kakva bi situacija bila za celokupan naš narod, da Kralj Nikola nije uputio Franji Josifu onu depešu, i da se je na Solunskom Frontu pored Srpske Vrhovne Komande našla i Crnogorska Vrhovna Komanda, a po proboju ovoga fronta i ulaska u Otadžbinu pored Kralja Petra i Kralj Nikola“. Time je sve rečeno! Ali, da dodamo ovome i intervju sa tada crnogorskim generalom Jankom Vukotićem, datom „Jutarnjem listu“ 1. aprila 1918. godine, a koji prenose „Cetinjske novine“ 11. aprila iste godine: „...Primiv na ovaj način dužnost načelnika štaba (od P. Pešića, prim. SJ), a računajući, da će srpska vojska, kao što mi je rekao pukovnik Pešić, u dovoljnoj snazi zauzeti odbranbene položaje duž Bojane i oko Skadra, te meni i mojoj vojsci osigurati jedinu odstupnicu preko Skadra, ja sam odmah, po odobrenju kralja Nikole, izdao naređenje čitavoj crnogorskoj vojsci - od koje se skoro veći dio nalazio duž rijeke Tare i Lima i na hercegovačkoj granici, - da odstupi pravcem na Podgoricu, odatle ćemo preko Skadra za Albaniju. Kralj Nikola je otputovao iz Podgorice 19. januara u Skadar, a 20. januara iz Skadra dalje. Iste večeri nastupile su austru-ugarske čete, ni od koga nesmetane, uz rijeku Bojanu, a śutra dan, 21. januara, ušle su u Skadar, i tako nam preśekle jedinu moguću odstupnicu prije, nego je i jedan moj vojnik od hercegovačkog odreda ili sandžačke vojske stigao u Podgoricu“. Pametnome dosta! Pa slavite nesreću Crne Gore, anticrnogorci i velikosrpske uzdanice!  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251026021028_8e804306dbb15abe492ae61e7250e56ae9ff8a2a249bcaaeaca204e6a0124a0f.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20251026021028_8e804306dbb15abe492ae61e7250e56ae9ff8a2a249bcaaeaca204e6a0124a0f" data-rendition-name="original" width="960" height="1369" loading="lazy" alt="Cetinjske novine 11. aprila 1918. prenijele intervju crnogorskog generala Janka Vukotića Jutarnjem listu"> <figcaption>Cetinjske novine 11. aprila 1918. prenijele intervju crnogorskog generala Janka Vukotića Jutarnjem listu(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na sjednici Skupštine Crne Gore predśednik parlamenta Andrija Mandić obratio se vrhovnom državnom tužiocu da su ga vladajuće stranke izabrale, ne zbog znanja, već politički, da hapsi članove bivše vlasti? Ima li bolje slike o propasti države Crne Gore od ovih staljinističkih izjava? Ko je kleo Crnu Goru, nije dangubio!

Vlast (pri)pravnika i pravna praksa Aca Srbina i tovariš Putina

Dan nakon što je Portal ETV objavio tekst o četrnaestogodišnjoj djevojčici iz Podgorice koja već mjesec dana nije primila obaveznu biološku terapiju Metotreksat u ambulanti u objektu „Zlatica“ , kontaktirala nas je majka djevojčice koja je &nbsp;potvrdila da je terapija primijenjena, ali je istakla da „nije normalno da dijete mora čekati medijsku objavu da bi dobilo liječenje koje mu zakonom pripada“.
Reagovala je i Zaštitnica prava pacijenata Snežana Miranović, koja je kazala da o slučaju nije dobila zvaničan prigovor, već je o svemu saznala iz medija.
– Objašnjeno mi je iz Biološke ambulante da pripremaju pisano izjašnjenje za menadžment ustanove, gdje će detaljno objasniti što se dogodilo. Ja sam iz korektnosti i zbog dobre saradnje sa vama pokušala da dobijem više informacija – kazala je Miranović za Portal ETV.
Prema njenim riječima, sestra Dubravka Jokić je saopštila da djevojčica terapiju prima od 2023. godine, ali da „nije bila redovna“ i da je imala „nevažeći nalog“.
<h2>Nalozi, papiri i propusti umjesto liječenja</h2>
Miranović objašnjava da se nalozi moraju zatvarati istog dana, jer je to odluka menadžmenta, što često stvara administrativne barijere u kontinuitetu liječenja.
– Ukazala sam menadžmentu na problem sa ispisivanjem naloga. Da li će oni promijeniti odluku da se izdaju trajni nalozi – to nije u mojoj ingerenciji. Pacijenti često prigovaraju jer, kad nema lijeka, njihov nalog se zatvori, a kada lijek stigne, moraju ponovo da prolaze cijelu proceduru: zakazivanje, čekanje, novi pečati – navodi Zaštitnica.
Dodaje i da je u ovom slučaju „pored problema sa nalogom, postojala i nestašica lijeka“, što, kako tvrdi, „nije odgovornost ambulante već distributera Montefarma“.
Portal ETV kontaktirao je Montefarm, gdje je potvrđeno da Metotreksata ima u dovoljnim količinama i da lijek nije bio deficitaran u jedinicama u kojima se liječi djevojčica. Ova činjenica otvara dodatna pitanja o (ne)ažurnosti nabavke i komunikacije unutar zdravstvenog sistema.
Podsjećamo, nakon perioda kada lijeka nije bilo, a zatim i problema sa nalogom, djevojčica je prošle sedmice ponovo vraćena iz ambulante jer „nije imao ko da joj da terapiju“ – sestra je bila na terenu, a zamjena nije bila obezbijeđena. U međuvremenu, kod djevojčice su se već pojavili novi &nbsp;zdravstveni problemi zbog odlaganja terapije.
<h2>Organizacioni haos postaje pravilo</h2>
-Tako je. Jedna sestra je bila na terenu jer je to dan kad su kućne posjete a druga je bila opravdano odsutna. To je već organizaciono pitanje i pitanje za menadžment ustanove. Menadžment će nakon pismenog izjašnjenja raspravljati o ovom problemu i ako se utvrdi da se ovdje desio propust imamo dobar materijal da uradimo nešto u organizacionom smislu da se bolje funkcioniše kada je u pitanju apliciranje biološke terapije. Ali, to je, ponavljam, sada isključivo na menadžmentu - kazala je Miranović.
Istakla je da je u kvartalnom izvještaju Ministarstvu zdravlja već upozorila na povećan broj prigovora koji se odnose na biološku terapiju – od deficita lijekova do nejasnih pravila oko izdavanja naloga.
– Zaposleni u apotekama tvrde da traže veće količine lijekova, a dobijaju manje, dok pacijenti trpe posljedice i gube povjerenje. Ja sam alarmirala menadžment, na njima je da preduzmu konkretne mjere – zaključila je Zaštitnica.
<h2>Dijete kao žrtva sistema</h2>
Majka djevojčice kategorično odbacuje tvrdnje o neredovnosti dolazaka, ističući da je sramotno tako prebacivati i izbjegavati odgovornost.
– Moje dijete terapiju smije preskočiti jedino ako ima virus, prehladu ili uzima lijekove koji su u interakciji s Metotreksatom – i to po preporuci ljekara. Nijednom nijesmo izostali bez opravdanog razloga. Ali su nas četiri puta vraćali bez najave, i svaki put s novim izgovorom. Ovo je sramota i ja ću insistirati na odgovornosti – kazala je ona.
Podsjećamo, majka se ranije obraćala Zaštitnici prava pacijenata zbog situacije kada u ambulanti nije bilo osoblja između 13:30 i 14:00, iako su sestre bile dužne da se sa terena vrate do kraja radnog vremena. Miranović je potvrdila da se slučaja sjeća i da je tada intervenisala kod medicinskog osoblja.
Ovim povodom Portal ETV je kontaktirao i PR Doma zdravlja Anu Lazović Otašević, koja je povrdila navode Zaštitnice prava pacijenata, a zatražili smo i odgovore od menadžmenta Doma zdravlja, kako bi bili upoznati sa daljim razvojem situacije.

Djevojčica iz Podgorice konačno primila terapiju: Menadžment traži pismeno izjašnjenje odgovornih sestara

Podgoričanin D.L. podnio je Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici krivičnu prijavu protiv šesz osoba zbog sumnje da su ga oštetili za 320.000 eura ulaganjem u kriptovalute.
D.L. je prijavu, u koju je Portal ETV imao uvid, podnio protiv Podgoričana M.D, M.D, V.S, Baranina S.V, Cetinjanke N.D. i Pljevljaka V.D. zbog sumnje da su počinili krivična djela prevare i stvaranja kriminalne organizacije.
D.L, čije je ime poznato redakciji, naveo je u prijavi da upoznao M.D. tokom aprila 2024. godine preko zajedničkog poznanika. Nastavio je da mu se javlja nudeći mu ulaganje u kriptovalute, bitkoin i etirijum. Projekat, navodno, vodi njegov kum S.V, “uspješan investitor” koji sarađuje sa određenim Ukrajincima trenutno smještenim na primorju Hrvatske, u Splitu i Dubrovniku.
<h2>"Čista zarada koja ne javlja često"</h2>
- Saopštio mi je da je to čista zarada koja se često ne javlja, a koja će trajati još vrlo kratak vremenski period, te da je on, budući da sam mu ja jako drag i da sam mu pomogao, a i dalje pomažem, te da sam i kod njegovog kuma S.V. proizveo veće simpatije, želio da mi učini uslugu da zaradim. Na ove njegove riječi ja sam se zahvalio i kulturno odbio, govoreći mu: "Nema leba bez motike", a zatim sam prekinuo vezu, a nakon čega me on opet ponovo pozvao nakon par minuta i rekao: "Brate, ovo ti je sto posto sigurno, garatujem ti ja svojom i kumovom imovinom, što ti i drugi naši zajednički drugovi mogu potvrditi" - naveo je podnosila prijave.
Uslijedili su susreti u jednoj kancelariji, pred četiri svjedoka, a nakon više insistiranja, D.L. je pozvan na ručak u porodični stan M.D. u Podgorici, gdje su prisustvovali njegova supruga, tašta i još nekoliko članova porodice. Rečeno mu je bilo da će tamo biti i S.V, što se nije desilo.
Prisutni su, prema navodima oštećenog, isticali da su već ulagali, da su zaradili i da je riječ o “sigurnom poslu”, pokazujući luksuzan stan, automobile i satove koje su navodno kupili od te zarade.
Pod uticajem njihovih tvrdnji, Podgoričanin je odlučio da uloži prvi iznos novca.
Prvo je, tvrdi, krajem novembra, u stanu porodice M.D. predao 115.000 eura, uz usmeni dogovor da se 15. januara 2025. isplati 257.000 eura. Dalje su nastavili da ga nagovaraju da uloži još novca, a sredinom decembra, na ručku u istom stanu, u kom je bila i majka M.D, dao im još 105.000 eura, uz dogovor da se isplata objedini na 15. januar 2025. godine, te da mu tog dana vrate 495.000 eura.
<h2>Kašnjenja i pravdanja</h2>
Po isteku dogovorenog roka isplata je stalno odlagana uz razna opravdanja – da novac kasni, da je neko ukrao sredstva, da su ih „Hrvati iz Dubrovnika prevarili“ i slično.
- Iako su u početku M.D. u njegovoj priči podržavale i supruga i tašta, u posljednje vrijeme počele su da se ograđuju, tvrdeći da nemaju veze s tim i da ne znaju ništa o novcu, te da je dat isključivo M.D.-u. Ipak, dodale su da vjeruju da će on i njegov kum vratiti novac. Na kraju se i S.V. distancirao od M.D., navodeći da ne zna gdje je novac završio - navodi se u prijavi.
D.L. tvrdi da su M.D. i S.V. obećali povrat njegovog uloženog novca preko prepisivanja nekretnina i poslova sa kriptovalutama, ali to se nikad nije desilo.
M.D. je 29. septembra pozvao D.L. kod svoje majke na Cetinje, gdje su muu prisustvu svjedoka rekli da će mu novac biti vraćen prepisivanjem nekretnina u vrijednosti uloženog novca, a ako to ne bude moguće u dogovorenom roku, nekretnine će ostati u njegovom vlasništvu. Zakazan je notar, ali se, kako se tvrdi, s njihove strane niko nije pojavio.
Posljednje obećanje M.D. i S.V. dali su da će vratiti dio uloženog novca između 15. i 20. septembra 2025. godine, što se nije desilo.&nbsp;
Oštećeni traži povraćaj uloženih 320.000 eura, bez potraživanja dobiti, uz tvrdnje da njegove tvrdnje iznijete u prijavi potvrđuju brojni svjedoci, poruke i snimci.

Tag: radovan-radonjic