Ratni zločinac Goran Jelisić, koji je sebe nazivao „srpskim Adolfom“ tokom ratova devesetih na teritoriji Bosne i Hercegovine, uputio je ponovo Međunarodnom rezidualnom mehanizmu za krivične sudove molbu za prijevremeni otpust iz zatvora na koji je osuđen u trajanju od 40 godina, a za krivična djela ubistvo, okrutno ponašanje, pljačka i nehumana djela, navodeći da se kaje za svoja djela i da se u zatvorima resocijalizovao.
Jelisić, koji je osuđen za kršenje zakona i običaja ratova, te zločina protiv čovječnosti, i 2017. i 2021. tražio je prijevremeno puštanje na slobodu.
Predsjednik tadašnjeg Haškog tribula Teodor Meron je 2017. njegovu molbu odbio zato što nije bio odslužio dvije trećine zatvorske kazne, a istovjetnu odluku je 2021. donio i predsjednik ovog suda Ujedinjenih nacija Karmel Agius.
<h2>Ubijanje, pljačka, nehumana djela..</h2>
Jelisić, koji u molbi ističe da je odslužio dvije trećine kazne zatvora, kako se navodi na sajtu Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove, tokom maja i juna 1992. djelovao je po ovlašćenju policije u Brčkom, koja je u to vrijeme bila pod kontrolom srpskih snaga. Nalazio se na položaju vlasti u logoru Luka, improvizovanom zatočeničkom objektu u Brčkom, gradu i opštini na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine.
Jelisić je, kako je utvrđeno u sudskom postupku, ubio pet osoba u policijskoj stanici u Brčkom i osam osoba u logoru Luka. Sud je ustanovio i da je 6. ili 7. maja sproveo nepoznatog zatočenika niz ulicu u blizini policijske stanice u Brčkom i pucao mu u potiljak iz automatskog pištolja marke „škorpion“.
- Sistematski je ubijao muslimanske zatočenike u autobuskom preduzeću „Laser“, policijskoj stanici u Brčkom i u logoru Luka. U blizini glavnog hangara u logoru Luka, bivšem lučkom objektu, 9. maja 1992. godine ili približno tog datuma pretukao je jednu zatočenicu policijskom palicom, a zatim je ubio iz vatrenog oružja. Jelisić je krao novac, ručne satove, nakit i druge dragocenosti zatočenika po njihovom dolasku u logor Luka, prijeteći smrću onima koji ne predaju sve što imaju – navode iz Međunarodnog rezidualnog mehanizama za krivične sudove krivičnog suda.
<h2>Priznao sve, osim genocid</h2>
Jelisić, u molbi upućenoj predsjednici Mehanizmi Grasijeli Gati Santani, navodi da je po optužnici optužen za 15 tačaka za zločine protiv čovječnosti, u 16 tačaka za kršenje zakona ili običaja ratovanja i u jednoj za genocid, sve u vezi sa zločinima počinjenim u maju 1992. u Brčkom, gradu u Bosni i Hercegovini.
- Uhapšen sam 22. januara 1998. i odmah sam prebačen u Pritvorsku jedinicu Ujedinjenih nacija u Hagu. Izjasnio sam se krivim 29. oktobra iste godine po trideset i jednoj tački optužnice za zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona ili običaja ratovanja, a za genocid sam se izjasnio da nisam kriv – navodi Jelisić.
Pretresno vijeće Međunarodnog suda je, dodaje, privatilo njegovo potvrdno izjašnjavanje o krivici, te se sudski postupak vodio o samo jednoj tački optužnice - za genocid - 19. oktobra 1999.
- Pretresno vijeće donijelo je usmenu presudu na osnovu pravila iz Pravilnika o postupku i dokazima i proglasilo me krivim za zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona ili običaja ratovanja, a oslobodilo me za genocid. Pretresno vijeće je 14. decembra 1999. donijelo presudu i izreklo mi kaznu zatvora od 40 godina. Žalbeno je vijeće je u julu 2001. potvrdilo presudu i kaznu Pretresnog vijeća – navodi Jelisić.
On je 29. maja 2003. iz Pritvorske jedinice prebačen na izdržavanje kazne zatvora u Republiku Italiju, od 18. aprila 2023. kaznu zatvora izdržava u Kraljevini Belgiji.
<h2>Kazna „adekvatna“</h2>
Jelisić u molbi navodi da je duboko svjestan da je osuđen za vrlo teška krivična djela za koja se izjasnio krivim.&nbsp;
- Kaznu zatvora u trajanju od 40 godina koja mi je izrečena smatram adekvatnom težini učinjenih krivičnih djela i privatio sam je kao realno odmjerenu kaznu iako sam u maju 1992. u hijerarhijskoj strukturi bio običan „pion“. Kajem se za učinjena krivična djela, svaki dan osjećam grižu savjesti prema žrtvama i njihovim porodicama i svaki dan se u sebi molim da mi oproste za bolove i patnje koje sam im nanio. Zato sam se, prilikom izdržavanja kazne zatvora, trudio i trudim da se dobro vladam i ponašam, ne samo prema osoblju zatvora, nego i prema svim zatvorenicima bez obzira na pol, vjeru ili rasu. Trudim se da budem što bolji u procesu rehabilitacije i resocijalizacije, da što više napredujem i smatram da sam u tome i uspio jer su mi italijanske vlasti skratile kaznu u iznosu od 1.845 dana, a to skraćenje mi je i uslovno prizato kako od Međunarodnog suda i Mehanizma svojim odlukama, bez prejudiciranja diskrecionog ovlašćenja predsjednika da skraćenja ne uzme u obzir pri izračunavanju ukupnog izdržanog vremena u neke druge svrhe – naveo je Jelisić.
O svojoj prošlosti, kako dodaje, ne priča baš opširno i ne poriče događaje koji su doveli do njegovog osuđivanja.&nbsp;
- Žao mi je zbog svega što se desilo u ratu i svakodnevno mislim na žrtve i njihove familije – rekao je Jelisić dodajući da ga mnogo muče noćne more i proživljavanja.
Ne zna kako je nešto mogao drugačije da uradi u ratu, ali veoma često misli na to.&nbsp;
- Kaže da je bio veoma mlad, imao je 26 godina. Zaključuje da bi, da je tada drugačije reagovao, možda i sam umro. On to naziva tragedijom. Razara ga osjećanje krivice. Rat u Ukrajini ga podsjeća na to. Ratove naziva besmislenim – navodi se u prilogu od 15. februara 2024.
Jelisić dodaje da će u vrijeme odlučivanja o njegovoj molbi za prijevremeno puštanje na slobodu biti jedan od zatvorenika koji je proveo najduži vremenski period u zatvoru, ali da je i pored toga svjestan da mu težina učinjenih krivičnih djela u nekoj mjeri ne ide u prilog.
- Svjestan sam i da sam se u potpunosti rehabilitovao i resocijalizovao, tako da sam spreman da se uključim u socijalne i društvene tokove i da postanem koristan i odgovoran član društvene zajednice koji će uvijek raditi na širenju tolerancije, razumijevanja, ljubavi, međusobnog mira i nenasilnog rješavanja bilo kakvih konflikata – poručio je Jelisić.
<h2>Rehabilitacija</h2>
Govoreći o svojoj rehabilitaciji, navodi da je 29. maja 2003. prebačen u Italiju radi izdržavanja ostatka kazne zatvora, a da je od 18. aprila u Beligiji.
- Dok sam bio na izdržavanju kazne zatvora u Italiji u raznim zatvorima odmah sam prihvatio da se što prije uključim u proces rehabilitacije i resocijalizacije, pa sam vrlo brzo prihvatio da budem radno angažovan i obavljao sam razne poslove. Radio sam u zatvorskim kuhinjama, kao krojač, popravljao espreso aparate, a na kraju boravka u Italiji u zatvoru „Massa“ radio sam u kol centru Ministarstva zdravlja Republike Italije zakazujući strankama termine kod specijalista, doktora iz raznih medicinskih oblasti i zakazivao sam operacije pacijentima. Smatram da sam na taj način obavljajući odgovorno svoj posao spasao mnoge živote, na šta sam posebno ponosan – kazao je Jelisić.&nbsp;
U tu prostoriju, kako ističe, ovlašćenje za ulazak jedino je imao on.
- To ovlašćenje nije imao ni upravnik zatvora u „Massi“. Po dolasku na izdržavanje kazne zatvora trudio sam se da budem radno angažovan, zavisno od mogućnosti zatvora, pa sam čistio krug zatvora, dijelio obroke zatvorenicima, kuvao popodnevnu kafu i drugo – dodaje Jelisić.
<h2>Obrazovanje i obuke..</h2>
Dok je izdržavao kaznu u Italiji, kako navodi, vrlo brzo je shvatio i prihvatio da je u toku rata na području bivše Jugoslavije učinio vrlo teške zločine i za njih se iskreno pokajao i dan danas se kaje.
- Da bih sve to prevazišao, ako je to uopšte i moguće, uključio sam se u proces svog obrazovanja, stručnog usavršavanja i napredovanja. Tako sam stekao diplomu Fakulteta političkih nauka, završio elektrotehničku školu, srednju školu za električara, školu italijanskog jezika pri Univerzitetu u Sijeni, završio opštu školu obrazovanja, završio profesionalni kurs za kuvara, profesionalni kurs za šnajdera, profesionalni kurs za stolara, završio kurs i obuku za specijalnog tehničara za popravak i održavanje svih vrsta aparata za espreso kafu, završio specijalni kurs za rad u svim kuhinjama ugostiteljskih objekata i dobio sertifikat HACCP koji važi za sve države članice EU, završio više informativnih kurseva o lijepom ponašanju koje je organizovao zatvor „Massa“ – precizirao je Jelisić.&nbsp;
O svemu je, kako je kazao, dostavio dokaze sudu ranije. O njegovom radnom angažovanju u Italiji i njegovoj resocijalizaciji, kako ističe, najbolje govori pismo preporuke od 31. maja u kom se navodi „... Stoga bi nam bila namjera da zaposlimo Jelisića, nakon isteka zatvorskog perioda...“.
- Po dolasku na izdržavanje kazne zatvora u (redigovano) nastavio sam da se obrazujem i usavršavam, te sam počeo pohađati nastavu holandskog jezika za strance u školskoj 23/24 godini. Moj nastavnik u potvrdi ističe: „Goran želi vrlo rado učiti holandski jezik i pored toga što je metoda učenja vrlo komplikovana. ... Mnogo vremena koje Goran ima u zatvoru dobro je iskorišteno za dnevno slušanje audio snimaka. Na času je on često koristio nove izraze koje je čuo i naučio preko audio snimaka. Zbog toga je nastavniku zadovoljstvo Goranu držati čas. Uz šolju kafe i mnogo strpljenja ide polako, ali sigurno naprijed“ – rekao je Jelisić.
Na izdržavanju kazne zatvora prema zatvorskom osoblju i drugim zatvorenicima uvijek je, kako navodi, bio korektan i njegovo vladanje je bilo primjereno, tako da nikad nije bio disciplinski kažnjavan.&nbsp;
- Koliko sam se rehabilitovao i resocijalizovao najbolje pokazuje sljedeći događaj. Dok sam još kaznu izdržavao u Italiji, 1. aprila 2022. u krugu zatvora došlo je do verbalnog koflikta, te je jedan zatvorenik fizički krenuo da napadne na (redigovano), koju sam ja uhvatio za ruku i stavio je iza mojih leđa tako da je mene zatvorenik pesnicama udario u predjelu ramenog pojasa, ali bez obzira na te udarce ja sam zaštitio smatrajući to mojom moralnom obavezom – kazao je Jelisić.
<h2>Pravilnik</h2>
Podsjeća da je predviđeno da osuđena osoba može predsjedniku Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove direktno uputiti molbu za pomilovanje, ublažavanje kazne ili prijevremeno puštanje na slobodu ako smatra da ispunjava uslove.
- Pravilnik o postupku i dokazima propisuje da prilikom utvrđivanja da li je primjereno osuđenog pomilovati, ublažiti mu kaznu ili ga prijevremeno pustiti na slobodu, predsjednik, između ostalog, uzima u obzir težinu krivičnog djela ili krivičnih djela za koje je zatvorenik osuđen, postupak prema zatvorenicima u sličnoj situaciji, u kolikoj mjeri je zatvorenik pokazao da se rehabilitovao, kao i eventualnu značajnu saradnju zatvorenika s tužiocem – naveo je Jelisić.
Molbu za prijevremeno puštanje na slobodu podnosi, kako dodaje, u vrijeme kada je izdržao dvije trećine izrečene kazne zatvora.
<h2>Vratio bi se u Srbiju</h2>
Ukoliko bude pušten na prijevremenu slobodu namjera mu je da živi u Srbiji.
- Trudim se da budem što bolji u procesu rehabilitacije i resocijalizacije, da što više napredujem i smatram da sam u tome i uspio, jer su mi italijanske viasti skratile kaznu od 1.845 dana – rekao je Jelisić.
Napominje i da je predsjednik Međunarodnog rezidualnog mehanizma 11. marta 2021. naveo da „se odluke o skraćenju kazne koje donosi država izvršenja kazne mogu pred sudom koristiti kao dokaz dobrog vladanja i napredovanja u procesu rehabilitacije u svrhu podnošenja molbe za pomilovanje, ublažavanja kazne ili prijevremenog puštanja na slobodu“.
On moli predsjednicu Međunarodnog rezidualnog mehamizma da, nakon prikupljenih i svih drugih potrebnih podataka za odlučivanje, usvoji njegovu molbu za prijevremeno puštanje na slobodu.
- Prihvatam sva ograničenja koja mi predsjednik izrekne za vrijeme trajanja mog prijevremenog puštanja na slobodu – dodao je Jelisić.

Jasmina Beharovic

original

viewImage

baseImage

400x240

400x203

thumbnail

"Srpski Adolf“ ponovo traži prijevremeni otpust iz zatvora: Žao mu zbog svega što se desilo u ratu, svakodnevno misli na žrtve i njihove familije

Akcija za ljudska prava ponavlja apel da se procesuiraju svi počinioci i nalogodavci ratnog zločina u Štrpcima, da se preduzmu konkretne radnje na pronalasku svih tijela ubijenih, a da se porodicama žrtava konačno obezbijedi status civilne žrtve rata i adekvatno obeštećenje zbog decenijskog kašnjenja u regulisanju tog statusa.
Iz ove nevladine organizacije, povodom obilježavanja 32 godine od ratnog zločina otmice putnika iz voza u Štrpcima, navode da su pripadnici Vojske Republike Srpske 27. februara 1993, na željezničkoj stanici Štrpci, u Bosni i Hercegovini, zaustavili voz 671 koji je saobraćao na liniji Beograd -Bar i iz njega izveli 20 putnika, koje su opljačkali i ubili samo zato što nijesu bili srpskog porijekla, a njihova tijela su bacili u Drinu.&nbsp;
- Ubijeni su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Tomo Buzov, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno nepoznato lice afričkog porijekla. Najstarija žrtva imala je 59 godina, a najmlađa 16. Od dvadesetoro ubijenih, osam je bilo iz Crne Gore. Do danas su pronađeni posmrtni ostaci samo četvorice, Halila Zupčevića, Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Iljaza Ličine - navodi se u saopštenju.&nbsp;
Akcija za ljudska prava (HRA) apeluje na nadležna državna tužilaštva Republike Srbije i Crne Gore da procesuiraju nalogodavce i preostale neposredne izvršioce ovog zločina.&nbsp;
- Apelujemo na Komisije za nestale osobe Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Republike Srbije da zajednički preduzmu temeljnu potragu za posmrtnim ostacima žrtava u jezeru Perućac. Pozivamo poslanice i poslanike Skupštine Crne Gore da na današnjem zasjedanju jednoglasno usvoje izmjene Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti, i prateće amandmane, kojima će se sve civilne žrtve rata sistemski prepoznati i njihovim porodicama u Crnoj Gori napokon dati prava na socijalnu zaštitu. Ista ta prava porodice palih boraca iz ratova devedesetih imaju još od 1998. godine, već 27 godina - ističu iz Akcije za ljudska prava.&nbsp;
Usvajanjem ovog zakona Crna Gora bi, kako dodaju, priznala status civilnih žrtava rata svim stradalima u otmici u Štrpcima, što bi predstavljalo važan civilizacijski iskorak.&nbsp;
Bh. entitet Republika Srbija, kako navode, s druge strane, još nije ni blizu da to učini.
- Žrtve otmice je "kaznila" jer nisu stradali na teritoriji Republike Srbije, kao i zato što su stradali od vojske Republike Srpske, koju Srbija smatra prijateljskom vojskom - rekli su iz Akcije za ljudska prava.&nbsp;
Očekuju i da Vlada Crne Gore podrži obećanje ministra socijalnog staranja, brige o porodici i demografije Damira Gutića da će porodice civilnih žrtava rata biti obeštećene zbog decenijskog kašnjenja zakonske regulacije, čime bi se makar djelimično ispravila nepravda prema njima.&nbsp;
- HRA je 2024. godine sprovela istraživanje javnog mnjenja, koje je pokazalo da je o zločinu u Štrpcima tačno informisano jedva nešto preko trećine građana (38,8 odsto). Smatramo da je neophodno da se lekcija o ovom zločinu uvrsti u nastavni program istorije, kako bi se obezbijedilo da ljudi u ovom regionu više nikada ne stradaju zbog svog porijekla - navodi se u saopštenju.&nbsp;
Za zločin u Štrpcima do sada je, kako su precizirali, pravosnažno osuđeno 10 osoba – jedna u Crnoj Gori i devet u Bosni i Hercegovini.&nbsp;
- Suđenje u Srbiji pripadnicima paravojnih formacija bosanskih Srba – Ljubiši Vasiljeviću, Dušku Vasiljeviću, Gojku Lukiću, Jovanu Lipovcu i Dragani Đekić – započelo je 2019. godine. U međuvremenu su dvojica optuženih, Ljubiša Vasiljević i Jovan Lipovac, preminuli, zbog čega su postupci protiv njih obustavljeni. Prvostepenom presudom Višeg suda u Beogradu, Vasiljević i Lukić osuđeni su na po 10 godina zatvora za zločin protiv civilnog stanovništva, dok je Dragana Đekić osuđena na pet godina za isto djelo. Međutim, Apelacioni sud u Beogradu je 30. oktobra 2023. godine ukinuo ovu presudu i predmet vratio na ponovno odlučivanje. Novo suđenje je trebalo da počne u januaru 2024, ali se to nije dogodilo, pa se postupak i dalje nalazi na samom početku - precizirano je u saopštenju.&nbsp;
U krivičnom postupku koji je vođen protiv Nebojše Ranisavljevića u Crnoj Gori utvrđeno je da je otmica u Štrpcima bila planirana i sprovedena uz znanje tadašnjih visokih funkcionera civilnih, policijskih i vojnih organa Srbije i SR Jugoslavije.&nbsp;
- Na sastanku kojem su prisustvovali načelnik Ministarstva unutrašnjih poslova za Užice Baško Petrić, komandir milicije užičkog regiona Đorđe Kerić i iz ŽTP-a, Mitar Mandić, Drago Tadić i Vuko Mulina zaključeno je: “Potvrđuje se informacija o namjeri odvođenja putnika iz voza i dodaje se da je to strateška operacija srpske vojske radi stvaranja uslova za razmjenu zarobljenika i mrtvih…“. &nbsp;Dokumenta objavljena na suđenju u Bijelom Polju, koja je sakupio i objavio Fond za humanitarno pravo, upućuju na to da su i Ranisavljević i njegov komandant, Milan Lukić, bili izvršioci zločina čiji je nalogodavac bio neko drugi, iz vrha vlasti tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, koju su činile Srbija i Crna Gora, u saradnji sa vlastima Republike Srpske. Međutim, do danas niko od nalogodavaca i organizatora ovog zločina nije optužen - ističu iz Akcije za ljudska prava.&nbsp;
HRA je prije tačno dvije godine zahtjevala da Specijalno državno tužilaštvo (SDT) proširi istragu u ovom predmetu na nove izvršioce, organizatore i naredbodavce ovog zločina, kao i one koji su unaprijed znali da će do otmice putnika doći, ali ništa nijesu učinili da je spriječe.&nbsp;
- Po tom zahtjevu je SDT pokrenulo izviđaj, koji i dalje vodi, i od koga još uvijek očekujemo konkretne rezultate. HRA je tada tužilaštvu dostavila i imena svih onih koje je Ranisavljević u svom svjedočenju pominjao kao učesnike u akciji: ,,Crnogorca’’, „Pijanog Slovenca“, Milana „Čačka“, Acu Šimšića, Željka Marjanovića, Bogdana Šekarića, Vidakovića, Tanovića, Gorana (romskog porijekla) i Mitra ,,Četnika“. Protiv njih su još 1998. godine krivičnu prijavu podnijeli advokati Dragan Prelević i Aleksandar Cvejić, koje je Fond za humanitarno pravo iz Beograda angažovao da zastupaju porodice žrtava - rekli su iz Akcije za ljudska prava.&nbsp;
Komandant „Osvetnika“, Milan Lukić, osuđen je pred Haškim tribunalom na doživotni zatvor zbog učešća u drugim zločinima kao što su dva masovna ubistva civila koje je žive spalio u kućama na dvije lokacije u Višegradu.&nbsp;
- Za otmicu i ubistvo putnika iz voza u Štrpcima još mu nije suđeno, iako je 2019. godine optužen za taj zločin od strane Suda Bosne i Hercegovine - navodi se u saopštenju.&nbsp;
Akcija za ljudska prava je objavila odabrana svjedočenja o otmici putnika iz voza u Štrpcima u knjizi „Protiv zaborava“, gdje su predstavljeni iskazi: čovjeka koji se protivio odvođenju svog saputnika; rođaka otetog putnika koji je razgovarao sa Milanom Lukićem; žene koja je prisustvovala otmici svog supruga; konduktera i otpravnika vozova iz stanice Štrpci. Na kraju je predstavljen i iskaz osuđenog izvršioca Nebojše Ranisavljevića, koji je detaljno ispričao kako je zločin izvršen.&nbsp;
U znak sjećanja na žrtve otmice u Štrpcima, njihovi najbliži, prijatelji i građani danas polažu cvijeće na spomen-obilježja u Podgorici na Pobrežju u 10 sati i u Bijelom Polju u 13 sati.

Portal ETV

610x380

500x500

Akcija za ljudska prava o 32 godine od zločina u Štrpcina: Na strani pravde još ništa novo

Danas odajemo počast žrtvama zločina u Štrpcima, jednom od najmračnijih događaja naše novije istorije. Danas, više od tri decenije kasnije, bol nije manja, a praznina koju su stradali iza sebe ostavili i dalje je prisutna. Njihova jedina "krivica" bila je ime i prezime. Ništa više. I ništa manje - kazala je portparolka Savjeta muslimanskog naroda Crne Gore Emina Skenderović.
Crna Gora se, prema njenim riječima, nažalost, nije suočila s prošlošću.&nbsp;
- Koncept suočavanja s ratnim zločinima, koji je ključan za ozdravljenje društva, ovdje još uvijek nije zaživio. Još je teže prihvatiti činjenicu da su današnje političke elite sklonije ignorisanju ovih tema nego ikada ranije - ističe Skenderović.&nbsp;
Sve češće, kako navodi u saopštenju, čujemo poruke da su ovo "teme koje dijele", kao da bi guranje pod tepih moglo izbrisati bol i nepravdu.
- Neki to čine namjerno, svjesno i proračunato, dok drugi možda iz neznanja. No, posljedica je ista – zločini ostaju neprocesuirani, a žrtve se pokušavaju zaboraviti. Zato danas ispred Savjeta Muslimanskog naroda u Crnoj Gori, želimo naglasiti da je najvažnije da se žrtava sjećamo kao gradjana koji su nevino stradala, kao naših komšija, prijatelja,kumova rođaka - rekla je Skenderović.&nbsp;
Naše društvo se, kako dodaje, često suočava s iskušenjem da događaje iz prošlosti posmatra kroz prizmu nacionalnosti i identiteta.
- I dok je važno priznati i razumjeti istorijski i identitetski kontekst, još je važnije da ne dozvolimo da nas te odrednice dijele i udaljavaju od suštine – od ljudskosti. Zločin u Štrpcima nije bio samo napad na pojedince, već i na ideju zajedništva, mira i suživota. Njihovo stradanje nije bilo pitanje nacionalnosti, već pitanje ljudskosti - naglasila je Skenderović.
Žrtve zločina u Štrpcima, kako ističe, nisu samo broj, nisu samo ime na spisku, niti su pripadale samo jednoj naciji.
- One pripadaju svim nama – našoj zajedničkoj memoriji, našoj kolektivnoj odgovornosti i našoj ljudskosti. Naša odgovornost je da njihovo stradanje ne postane sredstvo za politička prepucavanja, već da ostane trajno upozorenje koliko zlo može biti veliko kada mržnja nadvlada razum - kazala je Skenderović.
Kao društvo, kako je naglasila, moramo graditi kulturu sjećanja koja se temelji na pravdi, istini i pomirenju.&nbsp;
- To znači da ne smijemo dozvoliti da se žrtve svojataju, niti da se njihova patnja koristi za političke ili nacionalističke svrhe. Moramo ih se sjećati kao ljudi koji su nevino stradali, kao simbola onoga što nikada više ne smije da se ponovi - poručila je Skenderović.

Skenderović povodom 32 godine od otmice iz voza u Štrpcima: Njihova jedina "krivica" bila je ime i prezime

U Crnoj Gori danas će biti obilježene 32 godine od zločina u Štrpcima kada su uniformisana osobe pod komandom Milana Lukića 1993. godine, izvele iz voza 20 civila, odveli ih u nepoznatom pravcu u ubili.
Zločin u Štrpcima izvršili su pripadnici Vojske Republike Srpske (RS), koji su na željezničkoj stanici Štrpci, na teritoriji Bosne i Hercegovine, zaustavili voz koji je saobraćao na redovnoj liniji Beograd-Bar.
I iz njega su izveli, a zatim opljačkali i ubili 20 putnika. Najstariji je imao 59 godina, a najmlađi samo 16.
Ubijeni su Esad Kapetanović, Ilijaz Ličina, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Tomo Buzov, Adem Alomerović, Muhedin Hanić.
Stradali su i Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno nepoznato lice.
Za učešće u tom zločinu ukupno je osuđeno 14 osoba.
U Crnoj Gori je 2002. godine za zločin u Štrpcima pravosnažno osuđen pripadnik jedinice “Osvetnici” višegradske brigade Vojske RS-a Nebojša Ranisavljević, za učešće u otmici i ranjavanje jednog putnika.
Lukić je osuđen pred Haškim tribunalom na doživotni zatvor zbog učešća u drugim zločinima
Povodom 32 godine, porodice otetih i prijatelji položiće cvijeće i kod spomenima u Podgorici i Bijelom Polju.
U Podgorici cvijeće će položiti kod spomen obilježja "Civilnim žrtvama" na Pobrežuju, a u Bijelom Polju kod spomenika Sahat života.

Danas 32 godine od otmice iz voza u Štrpcima

Centar za građansko obrazovanje (CGO), u okviru edicije o procesu suočavanja s prošlošću u Crnoj Gori, objavio je publikaciju u kojoj su dokumentovani sudski spisi iz predmeta poznatog kao “<a href="https://cgo-cce.org/2025/01/25/suocavanje-s-prosloscu-u-crnoj-gori-slucaj-porodica-klapuh/" target="_blank">Porodica Klapuh</a>”, koji se odnosi na brutalno ubistvo tri člana porodice Klapuh – Hasana, Feride i njihove kćerke Sene, 6. jula 1992. godine na mostu “Obrada Cicmila” u Plužinama, između brane na HE “Piva” i graničnog prelaza na Šćepan Polju.
Ovo je peta u nizu publikacija ovog tipa, a prethodno su objavljeni sudski spisi za predmete poznate kao “<a href="https://media.cgo-cce.org/2014/12/cgo-cce-proces-suocavanja-sa-prosloscu-u-cg-slucaj-morinj.pdf" target="_blank">Morinj</a>”, “<a href="https://media.cgo-cce.org/2020/05/Slucaj-Bukovica.pdf" target="_blank">Bukovica</a>”, “<a href="https://media.cgo-cce.org/2019/11/Kaludjerski-laz-publikacija.pdf" target="_blank">Kaluđerski laz</a>” i “<a href="https://media.cgo-cce.org/2020/05/Slucaj-Deportacija.pdf" target="_blank">Deportacija</a>”.
Kako su rekli iz CGO-a, pored sudskih spisa, koji uključuju i različite procesne akte, u ovoj publikaciji nalazi se i niz pratećih priloga koji pružaju uvid u brojne detalje ovog zločina.
Porodica Klapuh iz Foče, platila je poznanicima, pripadnicima specijalnog odreda “Dragan Nikolić” Vojske Republike Srpske da ih, kako bi pobjegli sa ratom zahvaćene teritorije, bezbjedno prevezu u Crnu Goru. Ubrzo nakon prelaska graničnog prelaza, pripadnici ove jedinice su izveli Hasana Klapuha, ubili ga i bacili preko mosta. Potom su teško ranili njegovu suprugu Feridu i ćerku Senu i bacilli ih obje u korito rijeke Pive. Sudski vještak je utvrdio da su njih dvije su preminule nakon nekog vremena, a od posljedica ranjavanja vatrenim oružjem i povreda nastalih padom niz provaliju.
Njihova tijela je narednog dana pronašao putar. Crnogorska policija je brzo, uvidom u evidenciju sa graničnog prelaza, identifikovala osumnjičene za ovaj zločin i optužnica je podignuta februara 1993. godine. Tadašnje Više javno tužilaštvo je za krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva kao saizvršioce teretilo Janka Janjića, Zorana Simovića, Zorana Vukovića, Radomira Kovača i Vidoja Golubovića, dok optužnicom nije obuhvaćen brat Radomira Kovača, Milomir, koji je ubrzo nakon izvršenog zločina počinio samoubistvo. Presudom Višeg suda u Podgorici, svi su osuđeni na po 20 godina zatvora za krivično djelo ubistva, osim Golubovića, koji je osuđen na osam mjeseci zbog neprijavljivanja krivičnog djela. Rješenjem Vrhovnog suda iz 1995. godine, postupak je vraćen na ponovno suđenje, a pravosnažno je okončan 1997. godine. Novom presudom, kazne su ostale istovjetne, uz drugačiju kvalifikaciju krivičnog djela, s obzirom da je sud uvažio navode optužbe i kvalifikovao ovo krivično djelo kao ratni zločin. Ovo je prva pravosnažna presuda u Crnoj Gori za ratni zločin.
Samo je Vidoje Golubović, koji je u prvostepenom suđenju bio dostupan pravosudnim organima, odslužio kaznu tokom trajanja pritvora, dok su je ostali osuđeni izbjegli. Janko Janjić je preminuo 2000. godine kada je prilikom pokušaja hapšenja od strane SFOR-a smrtno stradao, a ostali osuđeni nisu ni danas dostupni pravosudnim organima Crne Gore, niti postoji najava da će svoju kaznu odslužiti, imajući u vidu da bilateralni sporazum između Crne Gore i BiH ne daje mogućnost za njihovo izručenje niti prenos izvršenje kazne.
Dokumentovanjem ovih autentičnih dokumenata, CGO, kako su rekli u toj organizaciji, nastoji da istraživačima/cama, medijima i profesionalcima/kama iz oblasti prava, ali i svim zainteresovanim građanima/kama pruži bolji uvid u detalje ovog zločina i činjenice koje su u tom postupku utvrđene, čime se doprinosi boljoj analizi propusta i uspostavljanju konstruktivnijih institucionalnih i društvenih praksi u suočavanju s prošlošću.
Ova publikacija dio je projekta CGO-a „Obrazovanje za budućnost – tranziciona pravda za pomirenje“, a u okviru regionalnog programa Podrška EU izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu, koji finansira Evropska unija i sprovodi Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP). Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost CGO i ne odražava nužno EU niti UNDP stavove.

1250x600

1084x550

Slučaj porodice Klapuh - ratni zločin između dvije obale Pive

Specijalno tužilaštvo Kosova podiglo je 30. decembra optužnicu za ratne zločine protiv tri osobe - D. G, Ž. C. i Z. Š. – kojom se predlaže suđenje u odsustvu jer se ne može obezbijediti prisustvo optuženih.
Kako se navodi u saopštenju Tužilaštva, sumnja se da je D. G, u svojstvu službenog lica na teritoriji opštine Gnjilane, u periodu od januara do jula 1999. nije preduzeo nikakve radnje da spriječi ili prijavi ubistva ili ranjavanja albanskih civila, uzimanje talaca, premlaćivanje, maltretiranje i deportaciju.
Optuženom Ž. C. se na teret stavlja da je učestvovao u ubistvu osam albanskih civila, takođe u regionu Gnjilana.&nbsp;
&nbsp;- Konkretno, dvije od ovih žrtava su žive spaljene - navodi se.
Optuženi Z. Š. se tereti da u svojstvu ljekara regionalne bolnice u Gnjilanu nije pružio medicinsku pomoć oštećenom N. R. 5. aprila 1999, za koga tužilaštvo tvrdi da je bio povrijeđen samo zato što je bio Albanac.
Specijalno tužilaštvo je proteklih dana podiglo nekoliko optužnica u odsustvu, uglavnom za zločine počinjene tokom rata na Kosovu.
Takođe, Osnovni sud u Prištini je 26. decembra osudio u odsustvu Čedomira Aksića na 15 godina zatvora za ratne zločine protiv civilnog stanovništva, počinjenih u periodu od januara do maja 1999. godine na teritoriji opštine Štimlje na Kosovu, odnosno u selima Račak, Malopoljce i Petrovo.
Suđenje u odsustvu pred kosovskim pravosuđem može da se održava samo pod uslovom da su tužilaštvo i sud iscrpjeli sva sredstva da obezbijede prisustvo optuženog.
Ehat Miftaraj iz nevladinog Kosovskog instituta za pravdu rekao je za Radio Slobodna Evropa (RSE) da će kosovske institucije, najvjerovatnije, na osnovu zakona na snazi izdavati crvenu Interpolovu poternicu za osobama koje su osuđene za ratne zločine u odsustvu.
Kosovo nije član Interpola, pa se potjernice raspisuju posredstvom Misije Ujedinjenih nacija na Kosovu (UNMIK).
Ministarka pravde Aljbuljena Hadžiu izjavila je 23. decembra na konferenciji o tranzicionoj pravdi da je Odjeljenja za ratne zločine u Specijalnom tužilaštvu podiglo 67 optužnica.
Kako je precizirala, podignute optužnice su u 62 predmeta protiv 174 osoba, dok se u 10 predmeta sudi u odsustvu.
Ona je navela kako su suđenja u odsustvu važna "imajući u vidu da Srbija ne predaje ratne zločince".
Tokom rata na Kosovu, od 1998. do 1999. ubijeno je više od 13.000 civila, dok je na hiljade nestalo. Još se traga za oko 1.600 osoba, uglavnom iz albanske zajednice.

Podignute tri optužnice za ratne zločine kod Gnjilana na Kosovu

Francuska Vlada je danas odbila da odgovori na pitanje da li bi na svojoj teritoriji uhapsila predsjednika Rusije Vladimira Putina i izraelskog premijera Benjamina Netanjahua, koje je Međunarodni krivični sud (MKS) u Hagu optužio za ratne zločine.
Prošle nedjelje je MKS optužio Netanjahua za ratne zločine nad Palestincima u Pojasu Gaze, navodi AP.
Francuski premijer Mišel Barnije je izjavio u parlamentu da Francuska poštuje obaveze zasnovane na međunarodnom pravu.
Poslije toga je Ministarstvo spoljnih poslova u Parizu poručilo da Netanjahu ima imunitet, jer Izrael nije članica MKS u Hagu
Ministarstvo spoljnih poslova u Parizu je navelo da Francuska i Izrael imaju istorijske veze, kao demokratske države, opredijeljene za vladavinu prava i poštovanje nezavisnog pravosuđa.
Francuska namjerava da nastavi blisku saradnju sa Netanjahuom, radi ostvarenja mira na Bliskom Istoku, saopšteno je iz Pariza.

Francuska Vlada odbila da odgovori da li bi na svojoj teritoriji uhapsila Putina i Netanjahua

Ukidanje pritvora i puštanje na slobodu Slobodana Pekovića, optuženog za monstruozne ratne zločine, zbog isteka tri godine u kojima nije donešena prvostepena presuda predstavlja još jedan u nizu primjera kojima svjedočimo više od tri decenije a to je da pravosuđe u Crnoj Gori nije spremno da rješava slučajeve ratnih zločina na nacionalnom nivou, kazala je poslanica Bošnjačke stranke (BS) Kenana Strujić-Harbić.
Strujić-Harbić je kazala da ovaj skandal mora imati odgovor.
- Bilo da se radi o nedostatku volje nosilaca sudskih i tužilačkih funkcija da slučajeve ratnih zločina efikasno gone i da se sprovode efikasni sudski postupci, bilo da se radi o bolećivosti nosilaca sudskih i tužilačkih funkcija prema ratnim zločincima ili nekoj vrsti intimnog odobravanja istih ili o nesposobnosti tužilaca i sudija da gone i sude u slučajevima ratnih zločina činjenica da nakon tri godine nije donešena prvostepena sudska presuda u postupku sudjena za ratni zločin predstavlja prvorazredni skandal koji ne smije ostati bez odgovora - kazala je ona.
Strujić-Harbić je podsjetila javnost da je i u Izvještaju EK o napretku Crne Gore za 2023. godinu prepoznato da u ovoj oblasti nije ostvaren odgovarajući napredak ali i na javno izrečena obećanja nosilaca tužilačkih i sudskih funkija da će u narednom periodu osigurati efikasno gonjenje i sudjenja slučajeva ratnih zločina.
- Ako je rezultat te efikasnosti nedonošenje prvostepene presude ni nakon tri godine i ukidanje pritvora osumnjičenim za ratne zločine onda ste, gospodo, samo osigurali nastavak prakse nekažnjavanja za ova teška djela u Crnoj Gori koja traje još od Šahovića a koji je potvrdjen i nakon ratova devedesetih na prostorima bivše Jugoslavije ali i zločina na prostoru Crne Gore koji su i dalje bez krivca i kazne - poručila je Strujić-Harbić.
Poslanica BS je, kako zaključuju iz ove partije, kazala da će u narednim danima preduzeti konkretne korake u vezi sa ovim “skandaloznim postupkom jer je suočavanje sa prošlošću jedan od ključnih uslova za napredak Crne Gore i vladavinu prava a za suočavanje sa prošlošću neophodno je da se krivci suoče sa kaznom a javnost sazna istinu”.

Strujić-Harbić o ukidanju pritvora Pekoviću: Neprihvatljiv nastavak starih praksi

Viši sud u Podgorici ukinuo je pritvor okrivljenom za ratni zločin protiv civilnog stanovništva Slobodanu Pekoviću, potvrdila je portalu ETV samostalna savjetnica za odnose sa javnošću Marija Raković.
Kako je pojasnila, pritvor Pekoviću je ukinut jer su od dana podizanja optužnice protekle tri godine bez donijete prvostepene presude
- Izrečene su mu mjere obaveznog povremenog javljanja nadležnom organu i privremeno mu je oduzeta putna isprava - rekla je našem portalu Raković.
Specijalno državno tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv Pekovića 21. oktobra 2021. godine.
Prema navodima optužnice, Peković je 8. juna 1992. godine u vojnom napadu na selo Hum, koje pripada Opštini Foča, ubio Muja i Eminu Šabanović.&nbsp;
Nakon što je, piše u optužnici, Emina Šabanović kazala da nema oružja u kući, Peković je nekoliko puta udario po glavi drvenom drškom od lopate, a zatim uhvatio za kosu i odvukao do kuće Muja Šabanovića gdje ih je oboje ubio, pucajući na njih iz automatskog oružja. Njihova tijela su izgorjela u požaru kuće Muja Šabanovića koju je, prema optužnicu, zapalio Peković.
Peković je, navodi se u tom aktu, takođe i početkom septembra 1992. godine silovao ženu koja je dobila status zaštićenog svjedoka. Dodaje se da je s još nekoliko uniformisanih lica, iz sportske dvorane "Partizan" u Foči, u navodnoj namjeri da ih spasi, izveo zaštićenog svjedoka - oštećenu s maloljetnom ćerkom i još dvije osobe i njihovo petoro djece i odveo u stan koji se nalazio u blizini tadašnje SJB u Foči, u kojem se nalazila grupa vojnika. Uz prijetnju, Peković i drugi muškarac su silovali zaštićenu svjedokinju, nakon čega su je izveli iz te sobe.
Slobodan Peković ranije je negirao optužbe da je ubio Šabanoviće i silovao oštećenu A1 u septembru iste godine.

Tamara Klikovac

Ukinut pritvor optuženom za ratni zločin: Peković na slobodi jer nije donijeta prvostepena presuda

Suđenje Slobodanu Pekoviću, crnogorskom državljaninu koji je optužen za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u Bosni i Hercegovini, nastavljeno je juče u Višem sudu u Podgorici. On se tereti da je kao vojnik Vojske Republike Srpske ubio Muja i Eminu Šabanović u selu Hum kod Foče i silovao ženu bošnjačke nacionalnosti 1992. godine.
Iz Akcije za ljudska prava navode da je ovo prvo suđenje u Crnoj Gori koje uključuje i optužbu za seksualno nasilje izvršeno tokom rata. Žrtva i još jedan svjedok tog nasilja imaju status zaštićenih svjedoka.
Zbog tehničkih problema u Sudu BiH, juče nije bilo moguće uspostaviti video-konferencijsku vezu, kako bi se saslušala dva predviđena svjedoka. Njihovo saslušanje je zbog toga sutkinja Nada Rabrenović odložila za sljedeće ročište.
- Sud je odlučivao o prijedlozima odbrane okrivljenog Pekovića. Odbijeni su prijedlozi odbrane u vezi e-mail komunikacije advokata odbrane Ratka Pantovića sa advokatom Ratka Mladića, Brankom Lukićem o ubistvima u selu Hum, kao i dokument objavljen na sajtu academia.edu, sastavljen na osnovu “poznatih informacija”, u kom su navedena navodna imena ubica Muja i Emine Šabanović, jer je sud zaključio da se ne radi o informacijama koje su bilo kako potkrijepljene. Sud je odbio i predloge da kao dokaze izvede medicinske izvještaje zaštićenih svjedokinja o njihovom psihičkom stanju, jer ih je neposredno saslušao i nije posumnjao u njihovu sposobnost da svjedoče, kao i medicinsku dokumentaciju okrivljenog Pekovića sastavljenu nakon predmetnih događaj kao irelevantnu za postupak - saopšteno je iz HRA.
Prihvaćen je prijedlog odbrane da se saslušaju četiri nova svjedoka u vezi tvrdnje Pekovića da se za vrijeme napada na selo Hum potukao s jednim od njih, Obrenom Gojkovićem, u kafani, zbog čega nije mogao izvršiti ubistva koja mu se stavljaju na teret.
U nastavku suđenja, podsjećaju u HRA, sud je odbio prijedlog advokata odbrane da Pekoviću ukine pritvor zbog njegovog lošeg zdravstvenog stanja.
Punomoćnik oštećene, advokat Dalibor Tomović, zahtjevao je da Sud odluči i o njegovom predlogu za sprovođenje vještačenja fizičkih i psihičkih bolova i umanjene opšte životne aktivnosti oštećene od strane neuropsihijatra u BiH. O zahtjevu će sud naknadno odlučiti, iako ovakav nalaz predstavlja osnov za odlučivanje o imovinsko-pravnom zahtjevu oštećene.
Do Pekovićevog izlaska iz pritvora 21. oktobra, preostala su tri ročišta, zakazana za 27. septembar, 8. i 10. oktobar 2024. godine.
Advokat Dalibor Tomović oštećenu zastupa u okviru projekta NVO Akcija za ljudska prava “Zajedno do pravde – pravna, psihološka i društvena podrška žrtvama ratnih zločina“, koji podržava Evropska unija kroz regionalni projekat “EU podrška izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu”, koji implementira Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP).

HRA: Nastavljeno jedino aktuelno suđenje za ratni zločin u Crnoj Gori

Oko 100 britanskih pisaca protestovalo je danas ispred londonskog sjedišta američkog tehnološkog giganta Meta, optužujući ga da “krade” njihova djela za obuku i razvoj vještačke inteligencije (AI).
„Meta, Meta, kradljivci knjiga“, skandirali su pisci držeći plakate na kojima su kritikovali šefa američke kompanije Marka Zakerberga.
Pisci su zabrinuti zbog Metine upotrebe onlajn biblioteke „LibGen“, koja promoviše slobodan i otvoren pristup akademskom znanju i koja sadrži više od 7,5 miliona knjiga i naučnih članaka.
Prema tužbi nekoliko autora protiv Mete u SAD navode se interni dokumenti kompanije prema kojima je Zakerberg odobrio upotrebu „LibGen-a“.
Magazin Atlantik je nedavno objavio bazu podataka svih naslova dostupnih na „LibGen-u“.
- Poštujemo prava intelektualne svojine trećih strana i vjerujemo da je naša upotreba informacija za obuku AI modela u skladu sa važećim zakonom -rekao je neimenovani portparol Mete za list Gardijan.
Međutim, ispred sjedišta kompanije u Londonu, pisac Ej Džej Vest rekao je da se osjećao „iskorišćeno i zgroženo“ kada je otkrio da se njegova knjiga „The Spirit Engineer“ nalazi u bazi podataka.
-Toliko je odvratno vidjeti da se moj rad koristi da bi se tehnološkim milijarderima omogućilo da zarade još više novca, bez moje dozvole.Uzeli su moje knjige da bi hranili tehnologiju koja je posebno smišljena da me uništi, rekao je Vest.
Vest je pokušao da uđe u Metin štab kako bi na recepciji dostavio pismo koje su potpisali brojni pisci, ali su vrata bila zaključana.
Pisac je pozvao vladu da interveniše zbog „napada na britanska autorska prava“.
Umjetnica i autorka Sofi Parkin rekla je na protestu da se kradu tuđa djela da bi neko drugi zaradio više novca.
Krajem februara, više od 1.000 britanskih umjetnika, uključujući muzičare Eltona Džona i Dua Lipu, osudilo je plan britanske laburističke vlade da ublaži zakon o autorskim pravima kako bi se kompanijama za vještačku inteligenciju omogućilo da lakše koriste sadržaj.

Protest u Londonu: Pisci se okupili ispred Mete, protive se upotrebi njihovih djela za razvoj AI

Crnogorska komercijalna banka (CKB) i Logate dobitnici su nagrade Privredne komore (PKCG) za uspješno poslovanje u sektoru usluga.
Iz PKCG je saopšteno da je Odbor za dodjelu nagrada PKCG donio na današnjoj sjednici odluku o laureatima za prošlu godinu.
CKB je dobitnik nagrade za uspješno poslovanje u sektoru usluga u kategoriji za srednja i velika preduzeća, a podgorički Logate u sektoru preduzetnici, mikro i mala privredna društva.
- Za uspješno poslovanje u sektorima obuhvaćenim industrijskom politikom dobitnici su nikšićki Ening u kategoriji srednja i velika privredna društva i cetinjska firma MM Ribarstvo u kategoriji preduzetnici, mikro i mala preduzeća - navodi se u saopštenju.
Dobitnik nagrade za inovativnost je Daido iz Kotora.
- One Crna Gora dobitnik je nagrade za društvenu odgovornost - rekli su iz PKCG.
Miranis iz Nikšića dobitnik je u kategoriji Žene u biznisu.
Nagrade PKCG laureatima će uručiti predsjednik Crne Gore Jakov Milatović na svečanosti koja će 24. aprila biti upriličena u Vili Gorica.

Poznati dobitnici nagrada PKCG

Dio Starog Aerodroma trenutno je bez struje zbog ispada KB “Stari Aerodrom 1 - saopštili su iz Crnogorskog elektrodistributivnog sistema (CEDIS).
Kako su naveli, bez struje je dio naselja uz Bulevar Josipa Broza Tita, preko puta fudbalskog kampa i iza Osnovne škole "Pavle Rovinski".
- Ekipe su na terenu - dodali su iz CEDIS-a.

Dio Starog aerodroma bez struje

Sa ciljem podsticanja sprovođenja UN Konvencije o pravima lica sa invaliditetom posebno u oblasti međunarodne razvojne saradnje i humanitarnih akcija, u Berlinu se 2. i 3. aprila održava treći Globalni samit o invaliditetu. Samit je okupio ključne međunarodne aktere, donosioce odluka i organizacije koje oblikuju globalne standarde u oblasti invaliditeta - saopšteno je iz Ministarstva ljudskih i manjinskih prava.
U okviru predmetnog globalnog događaja, ministar ljudskih i manjinskih prava, Fatmir Đeka, učestvovao je na panelu ''Oblikovanje inkluzivnog tržišta rada i dostojanstvenog rada za lica s invaliditetom širom svijeta'', gdje je istakao da pravo na rad nije privilegija već je ono temelj dostojanstva svakog čovjeka.
Poručio je da "nijedno lice sa invaliditetom ne smije čekati na red, niti zavisiti od dobre volje sistema ili pojedinca da bi ostvarilo ono što mu po pravu pripada."
Ministar je ponovio da je obaveza država da, u duhu Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima lica sa invaliditetom, oblikuju inkluzivna tržišta rada.
Naglasio je posvećenost Crne Gore implementaciji standarda ljudskih prava lica sa invaliditetom i da je inkluzija osoba sa invaliditetom među prioritetima nacionalne politike u oblasti ljudskih prava.
- Ipak, Crna Gora se i dalje, kao i većina zemalja suočava sa preprekama pravnim, fizičkim, ali najčešće onim nevidljivim, predrasudama i strahovima kada je riječ o oblasti zaštite od diskriminacije i promociji jednakosti lica sa invaliditetom. I zato je naš zadatak da mijenjamo paradigmu, da prestanemo da govorimo o zapošljavanju lica sa invaliditetom kao o obavezi. To mora postati pitanje vizije i razvoja - zaključio je ministar.
Na Samitu je usvojena Aman- Berlin deklaracija i lansiran „hub“ za podršku lokalnim zajednicama za jačanje otpornosti gradova. Crna Gora je podržala Aman-Berlinsku deklaraciju, čija je svrha podsticanje sprovođenja UN Konvencije o pravima lica sa invaliditetom, posebno u oblasti međunarodne saradnje.
Ministar se na marginama događaja sastao sa ministarkom za ekonomsku saradnju i razvoj Svenjom Šulc sa kojom je razgovarao o iskustvima u oblasti unapređenja položaja lica sa invaliditetom, kao i potrebi da međunarodna razvojna saradnja i humanitarno djelovanje budu inkluzivni za lica sa invaliditetom.
 Kazao je da primjeri iz regiona i Evrope pokazuju da su ekonomski sistemi koji ulažu u zapošljavanje lica sa invaliditetom stabilniji i otporniji, jer prepoznaju kapacitete svakog pojedinca/ke kao resurs za razvoj, a ne kao teret za sistem.
- Treći Globalni samit o invaliditetu odražava se u organizaciji Vlade Savezne Republike Njemačke i Hašemitske Kraljevine Jordan, u saradnji sa međunarodnom alijansom lica sa invaliditetom. Događaj su otvorili njemački kancelar Olaf Šulc i Nj.E. kralj AbdulaII - zaključuju iz Ministarstva ljudskih i manjinskih prava.

Đeka: Zapošljavanje lica sa invaliditetom mora postati pitanje vizije i razvoja

U trenutku pada nadstrešnice na željezničkoj stanici Novi Sad, u glavnom holu nalazilo se oko 35 osoba koje su stajale u redu radi kupovine karata ili čekali voz.
Niko od njih nije povrijeđen, pokazuju snimci s nadzornih kamera do kojih je ekskluzivno došao <a href="https://forbes.n1info.rs/biznis/ekskluzivno-snimci-iz-glavnog-hola-stanice-u-trenutku-pada-nadstresnice-da-bilo-je-gradiliste-video/">Forbes Srbija.</a>
Ono što je takođe važno, snimci pokazuju da glavni hol (vestibil) nije samo na papiru bio gradilište s obzirom na to da je prijava radova na objektu potvrđena tek 16. oktobra 2024.
On je i suštinski bio gradilište jer su putnici stajali u zgradi u kojoj su se i dalje izvodili radovi.
<h2>Galerija i podovi pod folijom, skela kod lifta</h2>
Kako se može vidjeti na snimcima, novoizgrađena galerija u trenutku pada nadstrešnice nije bila otvorena za putnike i druge posjetioce stanice.
Preko stepenica je bila stavljena prepoznatljiva građevinska folija, tamnozelene boje. Takođe, vidi se i da dio ograde na stepenicama nove galerije nedostaje.
Osim toga, značajan dio vestibila bio je ograđen trakom i na podu su se takođe nalazile građevinske folije. One su pokazatelj da su se radovi i dalje izvodili i da ti djelovi objekta nisu bili dostupni putnicima.
Primjer da su radovi i u trenutku pada nadstrešnice bili u toku jeste skela koja je bila postavljena kod lifta. Taj lift, namijenjen prije svega osobama sa invaliditetom, bio je, pored galerije, jedan od noviteta u vestibilu.
<h2>Otvaranje 5. jula</h2>
Ono što je posebno interesantno jeste da ovih radova nije bilo 5. jula 2024. Tada je renovirani glavni hol bio predstavljen javnosti. Tada su stanicu obišli ministar građevinarstva Srbije Goran Vesić, njegova pomoćnica Anita Dimoski, v.d. direktora Infrastrukture željeznice Srbije Jelena Tanasković (svi na optužnici Višeg javnog tužilaštva u Novom Sadu), kao i predsjednica Pokrajinske vlade Maja Gojković i gradonačelnik Novog Sada Milan Đurić.
Na snimcima onoga što je u javnosti okarakterisano kao zvanično otvaranje stanice Novi Sad odnosno vestibila, vidi se da su svi radovi bili završeni ili su barem tako izgledali. Tako se može primijetiti da je lift na svom mjestu. Takođe, visoke zvanice prošetale su novom galerijom.
Zašto su naknadno izvođeni radovi, zasad nije poznato.
<h2>Šta se dešavalo nakon pada nadstrešnice</h2>
Kako se može vidjeti sa snimaka, putnici su različito reagovali na pad. S obzirom na veliku težinu betonske konstrukcije nadstrešnice došlo je do snažnog udara vazduha i do podizanja velike prašine. To je neke putnike uplašilo pa su se dali u bijeg. S druge strane, bilo je i onih koji su to nijemo posmatrali, ali i onih koji su ostali u redu za karte.
Većina je već poslije 15 do 20 sekundi u žurbi napustila vestibil.
U nastavku snimka, u koji je Forbes Srbija imao uvid, vidi se i da su neki od zaposlenih na stanici pokušali da pomognu onima koji su se našli pod nadstrešnicom. Oni su sa unutrašnje strane nastojali da dođu do povrijeđenih.
Ono što se takođe može vidjeti na snimcima jeste da su među prvima u glavni hol došli građevinski radnici.
Ne vidi se iz kog dijela zgrade su stigli osim da su se spustili stepenicama sa sprata iznad gdje su peroni. Ali, to svakako može da bude još jedan pokazatelj da su se u zgradi i dalje izvodili radovi.
Veoma brzo, već poslije minut, u glavnom holu se pojavio prvi policajac kao i dva pripadnika obezbjeđenja. Za njima su ubrzo stigli i Hitna pomoć i drugi policajci.
Pojedini građani dolazili su u hol iz pravca perona i krila A kako bi vidjeli šta se desilo. Na šalteru je i dalje čekalo između osam i 10 osoba. Nekolicina je čak došla, vjerovatno ne znajući šta se desilo, da stanu u red na blagajni. Ipak, policija ih je sve udaljila iz vestibila nešto manje od devet minuta poslije pada nadstrešnice.
Deset minuta poslije pada nadstrešnice, u glavnom holu su se pojavili i prvi vatrogasci.
<h2>Za sekund izbjegnuto još nekoliko smrti</h2>
Jedan od detalja na snimcima do kojih je došao Forbes Srbija je situacija u kojoj je jedna od putnica zamalo izbjegla da na nju padne nadstrešnica.
Na kamerama se vidi kako mlađa ženska osoba ulazi u stanicu samo sekund ili dva prije pada nadstrešnice. Cijela konstrukcija joj se srušila iza leđa dok je ona panično utrčala unutra kada je osjetila da se nešto iza nje dešava.
S druge strane, jedan mlađi muškarac stajao je u glavnom holu, pri kraju reda za kupovinu karata, ali je odustao. Izašao je iz reda, izašao iz zgrade, prošao ispod nadstrešnice i uspio da izbjegne pad, takođe za sekund ili dva.
<h2>Ko je otvorio vestibil?</h2>
Jedno od ključnih pitanja u predstojećem suđenju za pad nadstrešnice sigurno će biti na osnovu kog dokumenta ili čije odluke je vestibil bio otvoren za putnike.
Kako je u Novom Sadu svjedočila naknadno privedena menadžerka Infrastrukture željeznice Srbije, sproveden je interni pregled radova kako bi se popisalo šta je sve još potrebno doraditi, ali je dodala da stanica nije trebalo da bude otvorena 5. jula jer za to nisu ispunjeni zakonski uslovi.
S tim su se u svom vještačenju složili stručnjaci Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu. Oni su naveli da interni prijem sproveden u junu i julu 2024. nije mogao da bude osnov za puštanje putnika u glavni hol.
Forbes Srbija napominje da ovaj tekst ne prejudicira dalji tok postupka ni njegov ishod, niti na bilo koji način imputira odgovornost bilo koga, odnosno ne označava nijedno lice učiniocem kažnjivog djela, odnosno proglašava krivim ili odgovornim prije pravnosnažnosti odluke suda.
- Nastao je obradom informacija koje su javno dostupne, kao i onih kojima raspolažu organi javne vlasti ili koje su nastale u vezi sa radom tih organa. Jedini cilj ovog teksta je da opiše dosadašnje aktivnosti nadležnih organa u postupku i prezentuje dosadašnja saznanja povodom pada nadstrešnice koja je usmrtila 15-oro ljudi, a što je nesumnjiva stvar o kojoj javnost treba da zna - naveli su.&nbsp;
Snimke i fotografije koje je objavio Forbes Sebija možete pogledati na <a href="https://forbes.n1info.rs/biznis/ekskluzivno-snimci-iz-glavnog-hola-stanice-u-trenutku-pada-nadstresnice-da-bilo-je-gradiliste-video/">OVOM LINKU</a>.

Forbes Srbija objavio ekskluzivne snimke iz glavnog hola stanice u trenutku pada nadstrešnice: "Da, bilo je gradilište"

Vjerovali ili ne, službenica Ministarstva unutrašnjih poslova Milena Pajović spojila je, na prvi pogled, dva nespojiva posla: istovremeno je policajka i influenserka, odnosno blogerka.&nbsp; I dok - kao policajka - pomaže održavanju javnog reda i mira i za to dobija platu, Pajović - kao infuenserka i blogerka - zarađuje i reklamirajući brojne brendove. &nbsp;&nbsp; <h2>SVE PO ZAKONU &nbsp;</h2> Što je, po Zakonu o unutrašnjim poslovima, moguće ukoliko postoji pismena saglasnost ovlašćenog lica. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250327180340_b8b55e4dde037c8d8292ae08f8b85b7ed18ec0d89dd72d0f3d9303f04d157802.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250327180340_b8b55e4dde037c8d8292ae08f8b85b7ed18ec0d89dd72d0f3d9303f04d157802" data-rendition-name="original" width="1000" height="219" loading="lazy" alt="PROPISANI USLOVI ZA DODATNI POSAO: Član 156 Zakona o unutrašnjim poslovima"> <figcaption>PROPISANI USLOVI ZA DODATNI POSAO: Član 156 Zakona o unutrašnjim poslovima(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  - Policijski službenik može van radnog vremena, uz saglasnost ministra ili lica koje on ovlasti, da obavlja rad ili da bude član organa upravljanja ili nadzornog organa obrazovnih, naučnih, humanitarnih i sportskih udruženja, vrši poslove predavača na obukama, stručnim osposobljavanjima i stručnim savjetovanjima, kao i da vrši poslove ili pruža usluge fizičkom ili pravnom licu – piše u članu 156 Zakona o unutrašnjim poslovima. &nbsp; Zakonopisac je predvidio ipak jedan uslov: ,,Saglasnost ministra ili nekog drugog ovlašćenog lica je validna samo ako ,,Ministarstvo ne vrši nadzor nad tim licima ili kompanijama”. <h2>DODATNI POSAO</h2> Prema informacijama ETV, Pajović ima dozvolu od ministra Danila Šaranovića za dodatni posao. Doduše, ostala je nepoznanica: da li je MUP obavljao ili sad obavlja nadzor nad nekim kompanijama koje reklamira policajka-blogerka. A puno je brendova koje, svakodnevno, reklamira Pajović. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024092719090_ab7fba467e8dda9f4f4e37a2d86ea13ef6d374b457d403b4011466265af8bf2e.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2024092719090_ab7fba467e8dda9f4f4e37a2d86ea13ef6d374b457d403b4011466265af8bf2e" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Bečić i Šaranović"> <figcaption>SAMO NEK JE VESELO: Bečić i Šaranović</figcaption> </figure>  No, to je manji problem. Osim što je policajka i blogerka, Pajović je nedavno dobila i - treći posao. Po direktnom nalogu ministra unutrašnjih poslova, postala je - disciplinska tužiteljka. Kako je Portal ETV već pisao, Pajović je određena da vodi niz disciplinskih postupaka protiv policijskih starješina. &nbsp; Njena uloga je važna u akciji čišćenja politički nepodobnih starješina koju već nekoliko mjeseci beskrupulozno, i mimo zakona, sprovode ministar Danilo Šaranović i čelnik Uprave policije Lazar Šćepanović. A sve to na osnovu naručenih, friziranih bezbjednosnih provjera koje je radila Agencija za nacionalnu za vrijeme Borisa Milića. Suspendovane su iskusne policijske policijske starješine iz regionalnog centra ,,Sjever” a na njihova mjesta su postavljeni policijski službenici lojalni Demokratama Alekse Bečića. &nbsp; <h2>KO SVE IMA PRISTUP TAJNIM PODACIMA? &nbsp;</h2> I sada je ključno pitanje: da li policajka Pejović, koju je ministar proizveo u disciplinsku tužiteljku, uopšte ima dozvolu za pristup tajnim podacima? &nbsp; Informacije iz okruženja članova disciplinske komisije MUP-a, ukazuju da pojedina službena lica, odgovorna za pokretanje i vođenje disciplinskog postupka, nijesu prošla bezbjednosne provjere ANB-a za rad sa tajnim podacima. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250327180344_02ca3d0e99159f2397fb8882a706a9fce254cdc1a948b518b5fea028cce91f5f.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250327180344_02ca3d0e99159f2397fb8882a706a9fce254cdc1a948b518b5fea028cce91f5f" data-rendition-name="original" width="941" height="531" loading="lazy" alt="KO MOŽE PRISTUPITI PREGLEDU TAJNIH PODATAKA: Zakon o Agenciji za nacionalnu bezbjednost"> <figcaption>KO MOŽE PRISTUPITI PREGLEDU TAJNIH PODATAKA: Zakon o Agenciji za nacionalnu bezbjednost(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Među službenim licima Ministarstva unutrašnjih poslova, ovlašćenim od ministra &nbsp;Šaranovića za vođenje disciplinskih postupaka nalaze se: Milena Pajović - disciplinska tužiteljka, Sanja Damjanović - predsjednica disciplinske komisije, kao i članovi disciplinske komisije: Vida Radomirović, Ivana Obradović, Smail Bošnjak i Vladimir Delević. &nbsp; Po zakonu o pristupu tajnim podacima, službenici u državnoj upravi - koji ne posjeduju dozvolu za pristup tajnim podacima - ne mogu imati ili bilo kako koristiti klasifikovane podatke. A mišljenje Agencije za nacionalnu bezbjednost, na osnovu kojeg se zasniva odluka o pokretanju disciplinskog postupka, tajni je dokument i ne može ga posjedovati neovlašćeno lice.&nbsp; Mišljenje ANB-a može se koristiti samo u operativno-informativne svrhe, pod uslovom da je informacija provjerena iz najmanje tri kredibilna izvora. &nbsp; <h2>ZNAKOVI GRIŽE SAVJESTI ILI PANIKE?</h2> Nakon što je ETV detaljno izvijestila o političkoj pozadini akcije progona policijskih starješina, disciplinski postupci koji su bili zakazani za 6. i 17. mart, odgođeni su na neodređeno vrijeme. &nbsp; Sada se u ANB-u preispituju frizirane provjere, a u policiji raste nervoza jer se množe pitanja zakonitosti pokrenutih disciplinskih postupaka. &nbsp; Prema informacijama naše redakcije disciplinska tužiteljka Milena Pajović povjerila se kolegama da već duže trpi pritiske od saradnika ministra Šaranovića da se krene u disciplinski progon. I njena koleginica, predsjednica disciplinske komisije Sanja Damjanović, iskazuje negodovanje zbog naloga &nbsp;iz vrha policije da se što prije iz službe odstrane politički nepodobni službenici. &nbsp; Jasno je da dvije policajke ne žele da njima bude prikačeno bilo kakvo nezakonito proganjanje kolega iz MUP-a i Uprave policije. &nbsp; Pitanje je, međutim, da li je sada kasno za kajanje. Prema informacijama naše televizije advokati targetiranih policijskih starješina već su pripremili krivične prijave protiv svih koji su aktivno učestvovali u akciji progona. <h2> </h2>

Policajce goni policajka koja je blogerka, influenserka i – tužiteljka?!

Agitatori za listu „Za budućnost Nikšića – zna Nikšić – Marko Kovačević“, koju predvodi Nova srpska demokratija predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića, a u kojoj su i druge dvije članice nekadašnjeg Demokratskog fronta, Demokratska narodna partija Milana Kneževića i Socijalistička narodna partija Vladimira Jokovića, u završnici predizborne kampanje u gradu pod Trebjesom krenuli su sa kupovinom glasova - tvrde za Portal ETV sagovornici iz pogranične zone sa Bosnom i Hercegovinom.
<h2>VAUČERI ZA IZBORE</h2>
- Državljani Crne Gore koji žive ili rade u pograničnoj zoni uz Bosnu i Hercegovinu dobili su prvu tranšu vaučera-bonova vrijednosti od po 3.500 konvertibilnih maraka (blizu 1.800 eura), za koje mogu na separacijama i stovarištima u BiH da kupe građevinski materijal. Zauzvrat, naravno, na nikšićkim izborima treba da glasaju za DF (lista „Za budućnost Nikšića“ prim. aut). Ali, nije dovoljno samo da glasaju, već im je naloženo i da počnu sa agitacijom za ovu
koaliciju, da pojačaju terenske aktivnosti i do izbora budu u akciji 24 sata – tvrde naši sagovornici.
Vaučeri su, prema informacijama naših sagovornika, već podijeljeni ljudima koji žive ili rade u mjestima Trnjine (Opština Foča), Bileća, Gacko, a iz pograničnog su područja sa crnogorske strane i imaju pravo glasa u Crnoj Gori.
<h2>,,OSTROŠKI MARATON“</h2>
Osim kupovine glasova ova koalicija, kažu, ima još jedan plan za jačanje svog izbornog rezultata – uvoz birača.
- Na dan izbora, 13. aprila, održava se i ,,Ostroški polumaraton“. Doći će znatan broj učesnika iz Bosne i Hercegovine i Srbije, a upravo ova sportska manifestacija biće alibi i za uvozne birače iz ove dvije zemlje da se pojave toga dana u Nikšiću i glasaju – upozoravaju sagovornici Portala ETV.
Pribojavaju se da će sa tim alibijem u Crnu Goru stići i skupine „opasnih momaka“ zaduženih za zastrašivanje i incidente, ako izborni dan ne bude tekao prema njihovom planu.
- Ako vide da gube, a utisak je da se pribojavaju upravo toga, spremaju se da naprave neki šavnički scenario – kažu naši sagovornici.
<h2>NEDAVNA ISTORIJA PREVARE</h2>
Prethodne izbore u Nikšiću koji su održani 14. marta 2021. godine pratili su skandalozni događaji i otvorena kupovina glasova, te direktni pritisci na građanke i građane da glasaju prorusku i prosrpsku koaliciju koju je i tada predvodila Mandićeva NSD.
Nikšić su te godine „opsadirali“ Vučićevi ljudi za specijalne zadatke, a u agitaciju za ovu koaliciju bile su uključene i kriminalne strukture. Vučićevi izaslanici Vladimir Mandić, Milan Nikolić, Predrag Rajić, te sin Milorada Dodika (predsjednika entiteta BiH – Republika Srpska) - Igor Dodik vodili su kampanju pritisaka i zastrašivanja birača. Prema nezvaničnim informacijama za glas se dobijalo od 100 do 600, ali i više eura.
Aktivno je bila uključena i Crkva Srbije, čije svještenstvo je, takođe, agitovalo za ovu koaliciju.
<h2>PRIVOĐENJA I PUŠTANJA NA SLOBODU</h2>
Nikšićka policija tada je u susret izbornom danu privela devet osoba zbog sumnje u kupovinu glasova, odnosno sumnje da su za te potrebe u Crnu Goru unijeli novac.
Na informativni razgovor privedeni su tadašnji član Glavnog odbora Vučićeve Srpske napredne stranke i bivši rukometni reprezentativac Vladimir Mandić, bezbjednosno interesantna osoba Dane Šijan iz Beograda, zatim Nemanja Bogdanović iz Sarajeva, Aleksandar Jokić iz Beograda, kao i tadašnji poslanik Demokratskog fronta u Skupštini Crne Gore Milo Božović, te Slobodan Lalović iz Foče, Dejan Puhalo iz Trebinja, Blagdan Madžić iz Foče i Miroslav Vujović.
Petanestak dana prije ovih privođenja policija je iz Crne Gore protjerala osam državljana i državljanki Srbije koje je zatekla u Nikšiću s ugovorima o djelu za posao naručen od DF-a, a bez dozvole za privremeni boravak i rad i bez potvrde o prijavi rada.
Vučić je uložio u DF stotine hiljada eura, ali njihov izborni rezultat bio je razočaravajući. Ipak, sa ostalim proruskim i prosrpskim partijama formirali su koalicionu vlast u Nikšiću koju je prethodnih četiri godine predvodio tadašnji, ali i sadašnji nosilac njihove liste Marko Kovačević.
Iz Srbije se te godine vodila i brutalna medijska kampanja za DF nazvana „bitka za Nikšić“.
Ove godine nema u toj mjeri otvorenog i brutalnog pritiska iz Srbije na izborni proces u Nikšiću, ali kako se kampanja privodi kraju, novac za kupovinu glasača je, očito, stigao, kako se ništa ne bi prepuštilo slučaju.

Glasačima dijele bonove od po 3.500 KM za trgovinu građevinskog materijala na stovarištima u BiH?

Jedan od najvećih moralnih, duhovnih, intelektualnih i političkih sunovrata Crne Gore je što su Demokrate parlamentarna stranka. Prosto mi je teško dokučiti motive i profil onih koji glasaju za tu skorojevćku skupinu preambicioznih i beskrupuloznih neznalica i nesposobnjakovića, koja svoju intelektualnu, etičku i profesionalnu impotentnost nadoknađuje poganim jezikom i optuživanjem na slijepo svih koji vide koliko su zlo za politički život u Crnoj Gori. Citiraću Fidriha Ničea jer mi je nekako to najprigodnije kad gledam njihove nadobudne nastupe u skupštini Crne Gore: „Svako pośeduje upravo onoliko sujete koliko mu nedostaje razuma“. Imao sam bezbroj prilika da se uvjerim da u Crnoj Gori postoji dobar procenat mladih ljudi, ili nešto starijih, bez biografija, koji politiku vide kao jedinu šansu da nešto postignu u životu. Da bi unutar tih partijskih skalamerija, bez ideja, bez ideologije, demagoškog i populističkog profila, dospjeli u situaciju da unovče svoj partijski rad, prolaze kroz svojevrsno ispiranje mozga, poltronisanje, frazeologiju, drveni partijski, priglupi jezik, sticanja iskustva u prljavim kampanjama, nešto poput čuvene akademije za mlade lidere SNS-a u Srbiji. Oni koji nijesu upali u društvo privilegovanih u partiji love mjesto i priliku u nekoj drugoj političkoj papazjaniji, poput jedne koja je toliko trivijalna i providna da svoje pobjede slavi uz Cecu i pjesme posvećene Beogradu. Dno dna. <h2>Uzurpiranje vlasti</h2> Zamislite na što bi ličila Crna Gora da Demokrate imaju procentualnu podršku koju ima Aleksandar Vučić u Srbiji? Ili je imao do skora? Mislim da bi u tom slučaju Srbija bila nedostižna demokratija za Crnu Goru, a znamo koliko je demokratska. Jedan moj prijatelj iz Srbije ih je potpuno adekvatno i duhovito nazvao crkvenim Kmerima, zbog načina djelovanja. Kažu da javna saopštenja Demokrata uglavnom piše Boris Bogdanović, šef poslaničke grupe Demokrata u Skupštini Crne Gore, u čijoj biografiji piše da je „obavljao odgovorne poslove iz oblasti političkog marketinga“. Vjerujem da su mu među glavnim uzorima Aleksandar Vučić, predśednik Srbije i Ana Brnabić, predśednica Skupštine Srbije i njihov odnos prema političkim protivnicima. Saopštenja iz pera dotičnoga Bogdanovića nijesu upućena mislećim ljudima, već onima koji imaju jednu vijugu više od kokoške. Opet malo Ničea, da iskoristimo njegovu mudrost: „Ne veruj onima koji mnogo govore o svojoj pravednosti“. Dok su uzurpirali svu vlast u oblastima đe su je dobili, zaveli maltene diktaturu, dok hedonistički i kičerajski uživaju u poziciji vlastodržaca i u privilegijama koje to nosi, dok su pozapošljavali i dvocifrene brojeve rođaka, kumova i, što bi rekao Balašević, šurnjaja, dok vrše ideološke čistke i zavode partijsku lojalnost svuda đe su vlast, svakoga ko ih potpuno argumentovano takne zasipaju serijom uvreda, optužbi za veze sa kriminalnim klanovima, kriminalom, korupcijom, „opustošenom zemljom“, ubistvima i ko zna kojim još idiotizmima. Četiri godine su bojkotovali parlament Crne Gore i redovno primali plate, da bi danas uvredama obasipali opoziciju koja ne želi da daje legitimitet parlamentu koji drastično krši Ustav Crne Gore. To je valjda ta „odgovornost u političkoj kapanji“, dostojna onog Vučićevića iz beogradskog Informera. Pripadam generaciji u kojoj nije bilo kupljenih diploma. Nijesam bio među najboljim studentima, nije me zanimalo, ali sam svaku ocjenu pošteno zaslužio. Nije bilo Uniona, Singidunuma, N. Tesle, Internacionalnog univerziteta u Travniku, 30.000 lažnih diploma itd, nego se moralo ozbiljno proučiti ono što polažeš. Kad se dobije diploma „na daljinu“, a ne možeš ni da pogodiš put do fakulteta na kojem si diplomirao, onda je moguće lupetati sve što ti padne na pamet. Da je Bogdanović četiri godine grijao stolicu po amfiteatrima pravnog fakulteta ne bi tražio da sudije presuđuju onako kako im on kaže, prijeteći im posljedicama. U članu 6. European Convention on Human Rights, Pravo na pravično suđenje piše da je svako nevin dok se ne dokaže suprotno i „ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona“. U potonjih pet godina prekršeni su svi zakoni i međunarodne povelje na desetine puta, pretvara se pritvor u zatvor dužinom trajanja, pišu političke i falsifikovane optužnice. Da je završio pravni fakultet redovnim putem znao bi da član 8. Ustava Crne Gore propisuje da je zabranjena diskriminacija po bilo kom osnovu. I ne samo to, znao bi da je zabranjena diskrimanicije u svim ustavima demokratskih zemalja. A znao bi i zašto - zato što sve međunarodne povelje o ljudskim pravima zabranjuju svaki vid diskriminacije, bilo da je riječ o naciji, jeziku, vjeri, polu, rasi ili bilo čemu drugom. Jesu li na tom njegovom sve(m)učilištu učili o Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima koju je Generalna skupština Ujedinjenih nacija proglasila 10. decembra 1948. godine? Ili o Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i što piše u članu 14, pod naslovom „Zabrana diskriminacije“: „Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom Konvencijom obezbjeđuje se bez diskriminacije ро bilo kom osnovu, kao što su pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza s nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status“. Dakle, Bogdanović je, svojim baljezgarijama o nacijama, dva jezika, dvije akademije, dvije crkve, učino krivično djelo diskriminacije po svim tim osnovama! Plus širenje nacionalne mržnje, zabranjene po Ustavu Crne Gore, član 7. <h2>Pravne činjenice</h2> Kao pravnik morao bi poštovati Ustav zemlje u kojoj je poslanik i prima platu i ne bi pričao gluposti o dvije zastave, nego bi poštovao član 4. Ustava Crne Gore. Ta druga zastava je proizvod fantazija o tobožnjim srpskim korijenima koje su zahvatile Crnu Goru devedestih godina prošlog stoljeća, kada je bila satrap ludačke, imperijalne politike Beograda. Dovoljno je pogledati koja zastava je bila državna u vrijeme knjaza Danila, koja zastava je bila na dvorcu na Cetinju i dvorcu na Kruševcu u Podgorici u doba knjaza/kralja Nikole I Petrovića, koja zastava je bila na mirovnoj konferenciji u Parizu 1919. godine, itd. Razlika je što sada nema inicijala vladara i lava ispod grba i što su prije opšiv i grb bili bijele boje.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250316080356_605f5ef97fe57c38848b1787f2f54e3871324f3a1aa62b21a73422061d30ec38.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250316080356_605f5ef97fe57c38848b1787f2f54e3871324f3a1aa62b21a73422061d30ec38" data-rendition-name="original" width="1011" height="768" loading="lazy" alt="Crnogorska zastava na Kruševcu"><figcaption>Crnogorska zastava na dvorcu na Kruševcu</figcaption></figure>  Trebalo bi Bogdanović da kupi Ustav Crne Gore iz 1905, pa pročita i član 39. i član 40. Narodne boje ne znači boje zastave! Prije se odnosi na nošnju. Što se tiče Crnogorske crkve u članu 40. više nego jasno piše: „Crnogorska crkva je autokefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane Crkve ...“. Da je ozbiljno učio pravo znao bi da je Ustav neprikosnoveno najveći pravni akt u državi, te da član 40. govori da Crnogorska crkva nije dio nijedne strane crkve, uključujući i srpsku! Treba da pročita i član 11. Zakona o crkvama Srbije da vidi kad je stvorena SPC i kad je ušla u pravni sistem kneževine Srbije. Kao pravnik morao bi se baviti činjenicama, a ne popovskim mitomanijama SPC.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025031609030_1f252424b1f3530f046d5635ac8d8345b4123f6974fa395ef600217819697c73.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025031609030_1f252424b1f3530f046d5635ac8d8345b4123f6974fa395ef600217819697c73" data-rendition-name="original" width="884" height="998" loading="lazy" alt="Crnogorska zastava u Parizu"><figcaption>Crnogorska zastava u Parizu 1919. godine </figcaption></figure>  Da ga interesuju pravne činjenice vezane za crkvu, nabavio bi Ustav Crnogorske pravoslavne crkve iz 1904. godine, đe u članu 10 piše: „Sveti Sinod Knjaževine Crne Gore sastavljaju: 1. Arhiepiskop cetinjski i mitropolit Crne Gore, 2. Episkop zahumsko-rasijski, 3. Arhimandrit cetinjski, 4. Arhimandrit ostroški, 5. Tri protoprezvitera, i 6. Sinodski sekretar“. Odnosno, Sveti Sinod Knjaževine Crne Gore su činili sedam članova i sekretar, koji nije imao pravo odlučivanja. U čl. 25. Ustava Sv. Sinoda stoji: „Sv. Sinod može donositi punovažne odluke, kad su prisutni u śednici: predśednik (čl. 12) i bar još tri člana od kojih dva člana po pravu i jedan po izboru“. Kao pravnik morao bi znati da ne mogu o sudbini CPC odlučivati samo dva člana Sinoda, arhiepiskop Mitrofan Ban i episkop Kiril Mitrović. Mitropolit „pećki“ Gavrilo Dožić, takođe potpisnik dokumenta o ujedinjenju sa SPC, nije bio član Sinoda. Niti je bilo koja odluka Sinoda mogla biti izvršna bez saglasnosti kralja (član 22, stav: „Odluke Svetog Sinoda u spoljašnjim poslovima da postanu izvršne i za svakog obavezne, potrebno im je vrhovno Knjaževsko odobrenje“). Umjesto što priča gluposti o dvije crkve bolje bi bilo da se pozabavi da li je zakonito ukinuta CPC i prisajedinjena tzv. Ujedinjenoj srpskoj crkvi. Ili, da ga podśetim na osnovno pravno načelo - iz neprava ne može nastati pravo. Da Crnu Goru doživljavaju kao pravi rodoljubi pokrenuli bi inicijativu poštovanja prava u rješavanju crkvenog pitanja, umjesto što mlate gluposti da je DPS formirao dvije crkve. Imaju i Nikodima Milaša i njegovo Pravoslavno Crkveno Pravo (1. izd. 1890, 2. poprav. izd. 1902), u kojem mogu pročitati kojih deset autokefalnih jerarhija (među njima Jerarhija Crne Gore) je postojalo kad je Srpska crkva bila samo autonomija u okviru Vaseljenske patrijaršije. Dakle, nije bila ni samostalna!!! Da ne pominjem Ruski diptih iz 1850. i Atinsku sintagmu iz 1855. u kojima postoji CPC kao autokefalna i u kojima nema ni pomena o Srpskoj crkvi. Problem je što oni ne poštuju svoju istoriju i istorijske činjenice, što ih ne interesuje da saznaju istinu, već drve laži koje plasira SPC, kao pacijenti, a ne misleći ljudi. Konačno, bilo bi dobro da što više građana crnogorske nacionalnosti podnesu krivične prijave protiv Bogdanovića zbog širenja mržnje iz člana 7.Ustava Crne Gore i nacionalne, jezičke, vjerske diskriminacije iz člana 8. Ustava Crne Gore, pogotovu što popisi od 1948. godine, od kada se popisuje nacionalnost, jasno govore da su Crnogorci, još kad nije bilo pomena o DPS-u, bili dominanatna nacija u Crnoj Gori, čak do 90,67%, dok su Srbi do popisa 2003. godine, kad ih je odjednom bilo 31,99%, činili jednocifreni procenat u Crnoj Gori (od 1,78% 1948. godine, do 9,34% 1991. godine). Izgleda da su se Srbi od 1991. do 2003. godine razmnožavali mitozom, dok su Crnogorci odumirali zahvaljujući likovima poput Bogdanovića, Bečića i bratije iz - Za Crnu Goru bez budućnosti. Tako da je, Bogdanoviću i ostali, realnost suprotna od onoga što vi tvrdite. Nije DPS od jedne stvarao dvije nacije, nego je politikom devedesetih pravio Srbe od Crnogoraca! P.S. Ako treba, poslaću i izvod iz Matične knjige rođenih iz 1956. godine u kojem piše, tri i po decenije prije nastanka DPS-a, da su mi i otac i majka Crnogorci. A i ja! Toliko.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025031609034_7e66be2038dcd67ea7bd7f287233dbf910cb48d3e34e85f26f711e5f31fd7d96.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025031609034_7e66be2038dcd67ea7bd7f287233dbf910cb48d3e34e85f26f711e5f31fd7d96" data-rendition-name="original" width="800" height="547" loading="lazy" alt="Crnogorska zastava na Skadru"><figcaption>Crnogorska zastava na Skadru</figcaption></figure>

Tag: ratni-zlocin