Bivši izraelski premijer Ehud Olmert tvrdi da Izrael čini ratne zločine u Gazi te da su "hiljade nevinih Palestinaca ubijene, kao i mnogi izraelski vojnici".
Olmert, koji je bio izraelski premijer od 2006. do 2009, napisao je u članku za izraelske novine Haaretz da "izraelska vlada trenutno vodi rat bez svrhe, bez ciljeva ili jasnog planiranja i bez ikakvih izgleda za uspjeh".
- Nikada od svog osnivanja država Izrael nije vodila takav rat... Kriminalna banda na čelu s Benjaminom Netanjahuom postavila je presedan bez premca u izraelskoj istoriji i na ovom području - kazao je on.
Bivši član Likuda, iste stranke kao i Netanjahu, napisao je da "besmislena stradanja među palestinskim stanovništvom" posljednjih sedmica dosežu "monstruozne razmjere".
- Nedavne operacije u Gazi nemaju nikakve veze s legitimnim ratnim ciljevima. Ovo je sada privatni politički rat. Njegov neposredni rezultat je pretvaranje Gaze u područje humanitarne katastrofe - naveo je on.
Priznao je da je često tvrdio da Izrael ne čini ratne zločine u Gazi, te je s uvjerenjem govorio da "ni u jednom slučaju vladin zvaničnik nije dao naredbe za neselektivno napadanje civila u Gazi".
Međutim, napomenuo je da posljednjih sedmica "više nije u mogućnosti to da čini". 
- Ono što sada radimo u Gazi je rat razaranja: neselektivno, neograničeno, okrutno i kriminalno ubijanje civila. To je rezultat vladine politike... Da, Izrael čini ratne zločine - zaključio je on.
<h2>Optužbe</h2>
U intervjuu za BBC prošle sedmice Olmert je opisao da nastavak sukoba ne može doprinijeti spašavanju života talaca. Njegovi komentari za britansku televiziju izazvali su svađu u Izraelu.
Izraelski ministar vanjskih poslova optužio je Olmerta da "aktivno učestvuje u diplomatskoj kampanji, propagandnom ratu i pravnom ratu protiv države Izrael i IDF-a". 
Ministar obrazovanja Joav Kiš rekao je da se Olmert pridružio "radikalnom ljevičarskom zboru koji kleveće Izrael na međunarodnoj sceni".
Ministarka za socijalnu jednakost Maj Golan optužila je Olmerta da je "pljunuo u lice" izraelskim vojnicima.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Bivši izraelski premijer: Da, moja zemlja čini ratne zločine u Gazi

I komunisti su činili zločine, bez osnova često, tokom rata 1941/45. Svaka čast antifasizmu i NOB-u, ali ne mogu se bez pravičnog i poštenog suđenja i bez neoborivih dokaza, bez suđenja s pravom na odbranu, ubijati ljudi samo radi drugačijeg mišljenja i bez dokazane krivice.
Ubili su oni i Jovana S. Plamenca jula 1944. na pravdi Boga i bacili u jamu, da mu se ni danas ne zna đe su mu kosti u nepoznatoj jami - Riječkoj ili Crmničkoj nahiji.&nbsp;
I to bez ikakve krivice, ubili su Jovana S. Plamenca, profesora, diplomca sa Jenskog Univeriteteta u Njemačkoj, ministra Crne Gore, u doba kralja Nikole, politickog vođu i organizatora Božicnog ustanka 1919, predsjednika crnogorske vlade u egzilu 1919-1921. Vrsnog crnogogorskog rodoljuba Jovana S. &nbsp;Plamenca.&nbsp;
Sa svim greškama koje je imao, kao što svaki javni djelatnik ih je imao, manje ili više. Nesumnjivo, počinjen je ratni zločin njegovim bespravnim ubijanjem 1944, a još veći je, po meni, od toga zločina - zločin što on nema groba, što, makar ja, evo bar više od 30 godina pokušavam da mu kosti nađem, ali za sad zalud, jer ne mogu još dokučiti u koju jamu je bačen i đe nakon zločina njegovog ubistva.

Treba biti objektivan, ubistvo Jovana S. Plamenca 1944. bio je klasičan ratni zločin

Grčka policija uhapsila je Lionela Dumonta, koji je prije 26 godina pobjegao iz sarajevskog zatvora, gdje je služio kaznu zbog oružane pljačke u kojoj je ubijena jedna osoba.
Pedesetčetvorogodišnjak, za kojim je tragao Interpol, uhapšen je u Heraklionu.
Imao je 29 različitih identiteta i tri različita državljanstva, objavila je grčka policija.
Dumont je 1996. godine učestvovao u oružanoj pljački u Zenici kada je ubio jednu osobu, zbog čega je godinu kasnije uhapšen i osuđen na 20 godina zatvora.
Nakon toga je 26. maja 1999. godine uspio pobjeći iz sarajevskog zatvora.
U Francuskoj je uhapšen 2004. gdje je tri godine poslije osuđen na 25 godina zatvora.
No, ponovo je pobjegao i skrivao se pod raznim imenima.
Prema pisanju agencije Asošijejted presu, japanski mediji su 2004. godine o Dumontu pisali kao o članu Al-Kaide, koji je u Japanu proveo više od godinu, a istražitelji su sumnjali da je pokušavao uspostaviti terorističku ćeliju.
Prema informacijama grčke policije, Dumont se, tokom bjekstva, predstavljao pod različitim imenima, te kao državljanin Francuske, Italije i Tunisa.

U Grčkoj uhapšen osuđenik koji je prije 26 godina pobjegao iz zatvora u BiH

Visoki komesar Ujedinjenih nacija za ljudska prava Volker Turk upozorio je na potpuni kolaps dostave humanitarne pomoći u Pojasu Gaze i ukazao da bi izgladnjivanje civila u enklavi, za šta je odgovoran Izrael, moglo predstavljati ratni zločin.
- Svaka upotreba izgladnjivanja civilnog stanovništva kao metode ratovanja predstavlja ratni zločin, kao i svi oblici kolektivnog kažnjavanja - rekao je Turk, prenosi Hina.
On je pozvao međunarodnu zajednicu da preduzme mjere protiv humanitarne katastrofe.
Izrael blokira isporuke humanitarne pomoći Gazi od početka marta. Pekare ostaju bez brašna i goriva za peći, a bolnice su već ostale bez ljekova i sredstava za saniranje rana.
Izrael optužuje Hamas da silom prisvaja zalihe pomoći i prodaje ih civilnom stanovništvu po visokim cijenama i poručuje da neće dozvoliti nikakve isporuke pomoći dok se ne oslobode svi taoci.

UN: Izgladnjivanje je ratni zločin

Ratni zločinac Goran Jelisić, koji je sebe nazivao „srpskim Adolfom“ tokom ratova devesetih na teritoriji Bosne i Hercegovine, uputio je ponovo Međunarodnom rezidualnom mehanizmu za krivične sudove molbu za prijevremeni otpust iz zatvora na koji je osuđen u trajanju od 40 godina, a za krivična djela ubistvo, okrutno ponašanje, pljačka i nehumana djela, navodeći da se kaje za svoja djela i da se u zatvorima resocijalizovao.
Jelisić, koji je osuđen za kršenje zakona i običaja ratova, te zločina protiv čovječnosti, i 2017. i 2021. tražio je prijevremeno puštanje na slobodu.
Predsjednik tadašnjeg Haškog tribula Teodor Meron je 2017. njegovu molbu odbio zato što nije bio odslužio dvije trećine zatvorske kazne, a istovjetnu odluku je 2021. donio i predsjednik ovog suda Ujedinjenih nacija Karmel Agius.
<h2>Ubijanje, pljačka, nehumana djela..</h2>
Jelisić, koji u molbi ističe da je odslužio dvije trećine kazne zatvora, kako se navodi na sajtu Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove, tokom maja i juna 1992. djelovao je po ovlašćenju policije u Brčkom, koja je u to vrijeme bila pod kontrolom srpskih snaga. Nalazio se na položaju vlasti u logoru Luka, improvizovanom zatočeničkom objektu u Brčkom, gradu i opštini na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine.
Jelisić je, kako je utvrđeno u sudskom postupku, ubio pet osoba u policijskoj stanici u Brčkom i osam osoba u logoru Luka. Sud je ustanovio i da je 6. ili 7. maja sproveo nepoznatog zatočenika niz ulicu u blizini policijske stanice u Brčkom i pucao mu u potiljak iz automatskog pištolja marke „škorpion“.
- Sistematski je ubijao muslimanske zatočenike u autobuskom preduzeću „Laser“, policijskoj stanici u Brčkom i u logoru Luka. U blizini glavnog hangara u logoru Luka, bivšem lučkom objektu, 9. maja 1992. godine ili približno tog datuma pretukao je jednu zatočenicu policijskom palicom, a zatim je ubio iz vatrenog oružja. Jelisić je krao novac, ručne satove, nakit i druge dragocenosti zatočenika po njihovom dolasku u logor Luka, prijeteći smrću onima koji ne predaju sve što imaju – navode iz Međunarodnog rezidualnog mehanizama za krivične sudove krivičnog suda.
<h2>Priznao sve, osim genocid</h2>
Jelisić, u molbi upućenoj predsjednici Mehanizmi Grasijeli Gati Santani, navodi da je po optužnici optužen za 15 tačaka za zločine protiv čovječnosti, u 16 tačaka za kršenje zakona ili običaja ratovanja i u jednoj za genocid, sve u vezi sa zločinima počinjenim u maju 1992. u Brčkom, gradu u Bosni i Hercegovini.
- Uhapšen sam 22. januara 1998. i odmah sam prebačen u Pritvorsku jedinicu Ujedinjenih nacija u Hagu. Izjasnio sam se krivim 29. oktobra iste godine po trideset i jednoj tački optužnice za zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona ili običaja ratovanja, a za genocid sam se izjasnio da nisam kriv – navodi Jelisić.
Pretresno vijeće Međunarodnog suda je, dodaje, privatilo njegovo potvrdno izjašnjavanje o krivici, te se sudski postupak vodio o samo jednoj tački optužnice - za genocid - 19. oktobra 1999.
- Pretresno vijeće donijelo je usmenu presudu na osnovu pravila iz Pravilnika o postupku i dokazima i proglasilo me krivim za zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona ili običaja ratovanja, a oslobodilo me za genocid. Pretresno vijeće je 14. decembra 1999. donijelo presudu i izreklo mi kaznu zatvora od 40 godina. Žalbeno je vijeće je u julu 2001. potvrdilo presudu i kaznu Pretresnog vijeća – navodi Jelisić.
On je 29. maja 2003. iz Pritvorske jedinice prebačen na izdržavanje kazne zatvora u Republiku Italiju, od 18. aprila 2023. kaznu zatvora izdržava u Kraljevini Belgiji.
<h2>Kazna „adekvatna“</h2>
Jelisić u molbi navodi da je duboko svjestan da je osuđen za vrlo teška krivična djela za koja se izjasnio krivim.&nbsp;
- Kaznu zatvora u trajanju od 40 godina koja mi je izrečena smatram adekvatnom težini učinjenih krivičnih djela i privatio sam je kao realno odmjerenu kaznu iako sam u maju 1992. u hijerarhijskoj strukturi bio običan „pion“. Kajem se za učinjena krivična djela, svaki dan osjećam grižu savjesti prema žrtvama i njihovim porodicama i svaki dan se u sebi molim da mi oproste za bolove i patnje koje sam im nanio. Zato sam se, prilikom izdržavanja kazne zatvora, trudio i trudim da se dobro vladam i ponašam, ne samo prema osoblju zatvora, nego i prema svim zatvorenicima bez obzira na pol, vjeru ili rasu. Trudim se da budem što bolji u procesu rehabilitacije i resocijalizacije, da što više napredujem i smatram da sam u tome i uspio jer su mi italijanske vlasti skratile kaznu u iznosu od 1.845 dana, a to skraćenje mi je i uslovno prizato kako od Međunarodnog suda i Mehanizma svojim odlukama, bez prejudiciranja diskrecionog ovlašćenja predsjednika da skraćenja ne uzme u obzir pri izračunavanju ukupnog izdržanog vremena u neke druge svrhe – naveo je Jelisić.
O svojoj prošlosti, kako dodaje, ne priča baš opširno i ne poriče događaje koji su doveli do njegovog osuđivanja.&nbsp;
- Žao mi je zbog svega što se desilo u ratu i svakodnevno mislim na žrtve i njihove familije – rekao je Jelisić dodajući da ga mnogo muče noćne more i proživljavanja.
Ne zna kako je nešto mogao drugačije da uradi u ratu, ali veoma često misli na to.&nbsp;
- Kaže da je bio veoma mlad, imao je 26 godina. Zaključuje da bi, da je tada drugačije reagovao, možda i sam umro. On to naziva tragedijom. Razara ga osjećanje krivice. Rat u Ukrajini ga podsjeća na to. Ratove naziva besmislenim – navodi se u prilogu od 15. februara 2024.
Jelisić dodaje da će u vrijeme odlučivanja o njegovoj molbi za prijevremeno puštanje na slobodu biti jedan od zatvorenika koji je proveo najduži vremenski period u zatvoru, ali da je i pored toga svjestan da mu težina učinjenih krivičnih djela u nekoj mjeri ne ide u prilog.
- Svjestan sam i da sam se u potpunosti rehabilitovao i resocijalizovao, tako da sam spreman da se uključim u socijalne i društvene tokove i da postanem koristan i odgovoran član društvene zajednice koji će uvijek raditi na širenju tolerancije, razumijevanja, ljubavi, međusobnog mira i nenasilnog rješavanja bilo kakvih konflikata – poručio je Jelisić.
<h2>Rehabilitacija</h2>
Govoreći o svojoj rehabilitaciji, navodi da je 29. maja 2003. prebačen u Italiju radi izdržavanja ostatka kazne zatvora, a da je od 18. aprila u Beligiji.
- Dok sam bio na izdržavanju kazne zatvora u Italiji u raznim zatvorima odmah sam prihvatio da se što prije uključim u proces rehabilitacije i resocijalizacije, pa sam vrlo brzo prihvatio da budem radno angažovan i obavljao sam razne poslove. Radio sam u zatvorskim kuhinjama, kao krojač, popravljao espreso aparate, a na kraju boravka u Italiji u zatvoru „Massa“ radio sam u kol centru Ministarstva zdravlja Republike Italije zakazujući strankama termine kod specijalista, doktora iz raznih medicinskih oblasti i zakazivao sam operacije pacijentima. Smatram da sam na taj način obavljajući odgovorno svoj posao spasao mnoge živote, na šta sam posebno ponosan – kazao je Jelisić.&nbsp;
U tu prostoriju, kako ističe, ovlašćenje za ulazak jedino je imao on.
- To ovlašćenje nije imao ni upravnik zatvora u „Massi“. Po dolasku na izdržavanje kazne zatvora trudio sam se da budem radno angažovan, zavisno od mogućnosti zatvora, pa sam čistio krug zatvora, dijelio obroke zatvorenicima, kuvao popodnevnu kafu i drugo – dodaje Jelisić.
<h2>Obrazovanje i obuke..</h2>
Dok je izdržavao kaznu u Italiji, kako navodi, vrlo brzo je shvatio i prihvatio da je u toku rata na području bivše Jugoslavije učinio vrlo teške zločine i za njih se iskreno pokajao i dan danas se kaje.
- Da bih sve to prevazišao, ako je to uopšte i moguće, uključio sam se u proces svog obrazovanja, stručnog usavršavanja i napredovanja. Tako sam stekao diplomu Fakulteta političkih nauka, završio elektrotehničku školu, srednju školu za električara, školu italijanskog jezika pri Univerzitetu u Sijeni, završio opštu školu obrazovanja, završio profesionalni kurs za kuvara, profesionalni kurs za šnajdera, profesionalni kurs za stolara, završio kurs i obuku za specijalnog tehničara za popravak i održavanje svih vrsta aparata za espreso kafu, završio specijalni kurs za rad u svim kuhinjama ugostiteljskih objekata i dobio sertifikat HACCP koji važi za sve države članice EU, završio više informativnih kurseva o lijepom ponašanju koje je organizovao zatvor „Massa“ – precizirao je Jelisić.&nbsp;
O svemu je, kako je kazao, dostavio dokaze sudu ranije. O njegovom radnom angažovanju u Italiji i njegovoj resocijalizaciji, kako ističe, najbolje govori pismo preporuke od 31. maja u kom se navodi „... Stoga bi nam bila namjera da zaposlimo Jelisića, nakon isteka zatvorskog perioda...“.
- Po dolasku na izdržavanje kazne zatvora u (redigovano) nastavio sam da se obrazujem i usavršavam, te sam počeo pohađati nastavu holandskog jezika za strance u školskoj 23/24 godini. Moj nastavnik u potvrdi ističe: „Goran želi vrlo rado učiti holandski jezik i pored toga što je metoda učenja vrlo komplikovana. ... Mnogo vremena koje Goran ima u zatvoru dobro je iskorišteno za dnevno slušanje audio snimaka. Na času je on često koristio nove izraze koje je čuo i naučio preko audio snimaka. Zbog toga je nastavniku zadovoljstvo Goranu držati čas. Uz šolju kafe i mnogo strpljenja ide polako, ali sigurno naprijed“ – rekao je Jelisić.
Na izdržavanju kazne zatvora prema zatvorskom osoblju i drugim zatvorenicima uvijek je, kako navodi, bio korektan i njegovo vladanje je bilo primjereno, tako da nikad nije bio disciplinski kažnjavan.&nbsp;
- Koliko sam se rehabilitovao i resocijalizovao najbolje pokazuje sljedeći događaj. Dok sam još kaznu izdržavao u Italiji, 1. aprila 2022. u krugu zatvora došlo je do verbalnog koflikta, te je jedan zatvorenik fizički krenuo da napadne na (redigovano), koju sam ja uhvatio za ruku i stavio je iza mojih leđa tako da je mene zatvorenik pesnicama udario u predjelu ramenog pojasa, ali bez obzira na te udarce ja sam zaštitio smatrajući to mojom moralnom obavezom – kazao je Jelisić.
<h2>Pravilnik</h2>
Podsjeća da je predviđeno da osuđena osoba može predsjedniku Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove direktno uputiti molbu za pomilovanje, ublažavanje kazne ili prijevremeno puštanje na slobodu ako smatra da ispunjava uslove.
- Pravilnik o postupku i dokazima propisuje da prilikom utvrđivanja da li je primjereno osuđenog pomilovati, ublažiti mu kaznu ili ga prijevremeno pustiti na slobodu, predsjednik, između ostalog, uzima u obzir težinu krivičnog djela ili krivičnih djela za koje je zatvorenik osuđen, postupak prema zatvorenicima u sličnoj situaciji, u kolikoj mjeri je zatvorenik pokazao da se rehabilitovao, kao i eventualnu značajnu saradnju zatvorenika s tužiocem – naveo je Jelisić.
Molbu za prijevremeno puštanje na slobodu podnosi, kako dodaje, u vrijeme kada je izdržao dvije trećine izrečene kazne zatvora.
<h2>Vratio bi se u Srbiju</h2>
Ukoliko bude pušten na prijevremenu slobodu namjera mu je da živi u Srbiji.
- Trudim se da budem što bolji u procesu rehabilitacije i resocijalizacije, da što više napredujem i smatram da sam u tome i uspio, jer su mi italijanske viasti skratile kaznu od 1.845 dana – rekao je Jelisić.
Napominje i da je predsjednik Međunarodnog rezidualnog mehanizma 11. marta 2021. naveo da „se odluke o skraćenju kazne koje donosi država izvršenja kazne mogu pred sudom koristiti kao dokaz dobrog vladanja i napredovanja u procesu rehabilitacije u svrhu podnošenja molbe za pomilovanje, ublažavanja kazne ili prijevremenog puštanja na slobodu“.
On moli predsjednicu Međunarodnog rezidualnog mehamizma da, nakon prikupljenih i svih drugih potrebnih podataka za odlučivanje, usvoji njegovu molbu za prijevremeno puštanje na slobodu.
- Prihvatam sva ograničenja koja mi predsjednik izrekne za vrijeme trajanja mog prijevremenog puštanja na slobodu – dodao je Jelisić.

Jasmina Beharovic

"Srpski Adolf“ ponovo traži prijevremeni otpust iz zatvora: Žao mu zbog svega što se desilo u ratu, svakodnevno misli na žrtve i njihove familije

Akcija za ljudska prava ponavlja apel da se procesuiraju svi počinioci i nalogodavci ratnog zločina u Štrpcima, da se preduzmu konkretne radnje na pronalasku svih tijela ubijenih, a da se porodicama žrtava konačno obezbijedi status civilne žrtve rata i adekvatno obeštećenje zbog decenijskog kašnjenja u regulisanju tog statusa.
Iz ove nevladine organizacije, povodom obilježavanja 32 godine od ratnog zločina otmice putnika iz voza u Štrpcima, navode da su pripadnici Vojske Republike Srpske 27. februara 1993, na željezničkoj stanici Štrpci, u Bosni i Hercegovini, zaustavili voz 671 koji je saobraćao na liniji Beograd -Bar i iz njega izveli 20 putnika, koje su opljačkali i ubili samo zato što nijesu bili srpskog porijekla, a njihova tijela su bacili u Drinu.&nbsp;
- Ubijeni su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Tomo Buzov, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno nepoznato lice afričkog porijekla. Najstarija žrtva imala je 59 godina, a najmlađa 16. Od dvadesetoro ubijenih, osam je bilo iz Crne Gore. Do danas su pronađeni posmrtni ostaci samo četvorice, Halila Zupčevića, Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Iljaza Ličine - navodi se u saopštenju.&nbsp;
Akcija za ljudska prava (HRA) apeluje na nadležna državna tužilaštva Republike Srbije i Crne Gore da procesuiraju nalogodavce i preostale neposredne izvršioce ovog zločina.&nbsp;
- Apelujemo na Komisije za nestale osobe Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Republike Srbije da zajednički preduzmu temeljnu potragu za posmrtnim ostacima žrtava u jezeru Perućac. Pozivamo poslanice i poslanike Skupštine Crne Gore da na današnjem zasjedanju jednoglasno usvoje izmjene Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti, i prateće amandmane, kojima će se sve civilne žrtve rata sistemski prepoznati i njihovim porodicama u Crnoj Gori napokon dati prava na socijalnu zaštitu. Ista ta prava porodice palih boraca iz ratova devedesetih imaju još od 1998. godine, već 27 godina - ističu iz Akcije za ljudska prava.&nbsp;
Usvajanjem ovog zakona Crna Gora bi, kako dodaju, priznala status civilnih žrtava rata svim stradalima u otmici u Štrpcima, što bi predstavljalo važan civilizacijski iskorak.&nbsp;
Bh. entitet Republika Srbija, kako navode, s druge strane, još nije ni blizu da to učini.
- Žrtve otmice je "kaznila" jer nisu stradali na teritoriji Republike Srbije, kao i zato što su stradali od vojske Republike Srpske, koju Srbija smatra prijateljskom vojskom - rekli su iz Akcije za ljudska prava.&nbsp;
Očekuju i da Vlada Crne Gore podrži obećanje ministra socijalnog staranja, brige o porodici i demografije Damira Gutića da će porodice civilnih žrtava rata biti obeštećene zbog decenijskog kašnjenja zakonske regulacije, čime bi se makar djelimično ispravila nepravda prema njima.&nbsp;
- HRA je 2024. godine sprovela istraživanje javnog mnjenja, koje je pokazalo da je o zločinu u Štrpcima tačno informisano jedva nešto preko trećine građana (38,8 odsto). Smatramo da je neophodno da se lekcija o ovom zločinu uvrsti u nastavni program istorije, kako bi se obezbijedilo da ljudi u ovom regionu više nikada ne stradaju zbog svog porijekla - navodi se u saopštenju.&nbsp;
Za zločin u Štrpcima do sada je, kako su precizirali, pravosnažno osuđeno 10 osoba – jedna u Crnoj Gori i devet u Bosni i Hercegovini.&nbsp;
- Suđenje u Srbiji pripadnicima paravojnih formacija bosanskih Srba – Ljubiši Vasiljeviću, Dušku Vasiljeviću, Gojku Lukiću, Jovanu Lipovcu i Dragani Đekić – započelo je 2019. godine. U međuvremenu su dvojica optuženih, Ljubiša Vasiljević i Jovan Lipovac, preminuli, zbog čega su postupci protiv njih obustavljeni. Prvostepenom presudom Višeg suda u Beogradu, Vasiljević i Lukić osuđeni su na po 10 godina zatvora za zločin protiv civilnog stanovništva, dok je Dragana Đekić osuđena na pet godina za isto djelo. Međutim, Apelacioni sud u Beogradu je 30. oktobra 2023. godine ukinuo ovu presudu i predmet vratio na ponovno odlučivanje. Novo suđenje je trebalo da počne u januaru 2024, ali se to nije dogodilo, pa se postupak i dalje nalazi na samom početku - precizirano je u saopštenju.&nbsp;
U krivičnom postupku koji je vođen protiv Nebojše Ranisavljevića u Crnoj Gori utvrđeno je da je otmica u Štrpcima bila planirana i sprovedena uz znanje tadašnjih visokih funkcionera civilnih, policijskih i vojnih organa Srbije i SR Jugoslavije.&nbsp;
- Na sastanku kojem su prisustvovali načelnik Ministarstva unutrašnjih poslova za Užice Baško Petrić, komandir milicije užičkog regiona Đorđe Kerić i iz ŽTP-a, Mitar Mandić, Drago Tadić i Vuko Mulina zaključeno je: “Potvrđuje se informacija o namjeri odvođenja putnika iz voza i dodaje se da je to strateška operacija srpske vojske radi stvaranja uslova za razmjenu zarobljenika i mrtvih…“. &nbsp;Dokumenta objavljena na suđenju u Bijelom Polju, koja je sakupio i objavio Fond za humanitarno pravo, upućuju na to da su i Ranisavljević i njegov komandant, Milan Lukić, bili izvršioci zločina čiji je nalogodavac bio neko drugi, iz vrha vlasti tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, koju su činile Srbija i Crna Gora, u saradnji sa vlastima Republike Srpske. Međutim, do danas niko od nalogodavaca i organizatora ovog zločina nije optužen - ističu iz Akcije za ljudska prava.&nbsp;
HRA je prije tačno dvije godine zahtjevala da Specijalno državno tužilaštvo (SDT) proširi istragu u ovom predmetu na nove izvršioce, organizatore i naredbodavce ovog zločina, kao i one koji su unaprijed znali da će do otmice putnika doći, ali ništa nijesu učinili da je spriječe.&nbsp;
- Po tom zahtjevu je SDT pokrenulo izviđaj, koji i dalje vodi, i od koga još uvijek očekujemo konkretne rezultate. HRA je tada tužilaštvu dostavila i imena svih onih koje je Ranisavljević u svom svjedočenju pominjao kao učesnike u akciji: ,,Crnogorca’’, „Pijanog Slovenca“, Milana „Čačka“, Acu Šimšića, Željka Marjanovića, Bogdana Šekarića, Vidakovića, Tanovića, Gorana (romskog porijekla) i Mitra ,,Četnika“. Protiv njih su još 1998. godine krivičnu prijavu podnijeli advokati Dragan Prelević i Aleksandar Cvejić, koje je Fond za humanitarno pravo iz Beograda angažovao da zastupaju porodice žrtava - rekli su iz Akcije za ljudska prava.&nbsp;
Komandant „Osvetnika“, Milan Lukić, osuđen je pred Haškim tribunalom na doživotni zatvor zbog učešća u drugim zločinima kao što su dva masovna ubistva civila koje je žive spalio u kućama na dvije lokacije u Višegradu.&nbsp;
- Za otmicu i ubistvo putnika iz voza u Štrpcima još mu nije suđeno, iako je 2019. godine optužen za taj zločin od strane Suda Bosne i Hercegovine - navodi se u saopštenju.&nbsp;
Akcija za ljudska prava je objavila odabrana svjedočenja o otmici putnika iz voza u Štrpcima u knjizi „Protiv zaborava“, gdje su predstavljeni iskazi: čovjeka koji se protivio odvođenju svog saputnika; rođaka otetog putnika koji je razgovarao sa Milanom Lukićem; žene koja je prisustvovala otmici svog supruga; konduktera i otpravnika vozova iz stanice Štrpci. Na kraju je predstavljen i iskaz osuđenog izvršioca Nebojše Ranisavljevića, koji je detaljno ispričao kako je zločin izvršen.&nbsp;
U znak sjećanja na žrtve otmice u Štrpcima, njihovi najbliži, prijatelji i građani danas polažu cvijeće na spomen-obilježja u Podgorici na Pobrežju u 10 sati i u Bijelom Polju u 13 sati.

Akcija za ljudska prava o 32 godine od zločina u Štrpcina: Na strani pravde još ništa novo

Danas odajemo počast žrtvama zločina u Štrpcima, jednom od najmračnijih događaja naše novije istorije. Danas, više od tri decenije kasnije, bol nije manja, a praznina koju su stradali iza sebe ostavili i dalje je prisutna. Njihova jedina "krivica" bila je ime i prezime. Ništa više. I ništa manje - kazala je portparolka Savjeta muslimanskog naroda Crne Gore Emina Skenderović.
Crna Gora se, prema njenim riječima, nažalost, nije suočila s prošlošću.&nbsp;
- Koncept suočavanja s ratnim zločinima, koji je ključan za ozdravljenje društva, ovdje još uvijek nije zaživio. Još je teže prihvatiti činjenicu da su današnje političke elite sklonije ignorisanju ovih tema nego ikada ranije - ističe Skenderović.&nbsp;
Sve češće, kako navodi u saopštenju, čujemo poruke da su ovo "teme koje dijele", kao da bi guranje pod tepih moglo izbrisati bol i nepravdu.
- Neki to čine namjerno, svjesno i proračunato, dok drugi možda iz neznanja. No, posljedica je ista – zločini ostaju neprocesuirani, a žrtve se pokušavaju zaboraviti. Zato danas ispred Savjeta Muslimanskog naroda u Crnoj Gori, želimo naglasiti da je najvažnije da se žrtava sjećamo kao gradjana koji su nevino stradala, kao naših komšija, prijatelja,kumova rođaka - rekla je Skenderović.&nbsp;
Naše društvo se, kako dodaje, često suočava s iskušenjem da događaje iz prošlosti posmatra kroz prizmu nacionalnosti i identiteta.
- I dok je važno priznati i razumjeti istorijski i identitetski kontekst, još je važnije da ne dozvolimo da nas te odrednice dijele i udaljavaju od suštine – od ljudskosti. Zločin u Štrpcima nije bio samo napad na pojedince, već i na ideju zajedništva, mira i suživota. Njihovo stradanje nije bilo pitanje nacionalnosti, već pitanje ljudskosti - naglasila je Skenderović.
Žrtve zločina u Štrpcima, kako ističe, nisu samo broj, nisu samo ime na spisku, niti su pripadale samo jednoj naciji.
- One pripadaju svim nama – našoj zajedničkoj memoriji, našoj kolektivnoj odgovornosti i našoj ljudskosti. Naša odgovornost je da njihovo stradanje ne postane sredstvo za politička prepucavanja, već da ostane trajno upozorenje koliko zlo može biti veliko kada mržnja nadvlada razum - kazala je Skenderović.
Kao društvo, kako je naglasila, moramo graditi kulturu sjećanja koja se temelji na pravdi, istini i pomirenju.&nbsp;
- To znači da ne smijemo dozvoliti da se žrtve svojataju, niti da se njihova patnja koristi za političke ili nacionalističke svrhe. Moramo ih se sjećati kao ljudi koji su nevino stradali, kao simbola onoga što nikada više ne smije da se ponovi - poručila je Skenderović.

Skenderović povodom 32 godine od otmice iz voza u Štrpcima: Njihova jedina "krivica" bila je ime i prezime

U Crnoj Gori danas će biti obilježene 32 godine od zločina u Štrpcima kada su uniformisana osobe pod komandom Milana Lukića 1993. godine, izvele iz voza 20 civila, odveli ih u nepoznatom pravcu u ubili.
Zločin u Štrpcima izvršili su pripadnici Vojske Republike Srpske (RS), koji su na željezničkoj stanici Štrpci, na teritoriji Bosne i Hercegovine, zaustavili voz koji je saobraćao na redovnoj liniji Beograd-Bar.
I iz njega su izveli, a zatim opljačkali i ubili 20 putnika. Najstariji je imao 59 godina, a najmlađi samo 16.
Ubijeni su Esad Kapetanović, Ilijaz Ličina, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Tomo Buzov, Adem Alomerović, Muhedin Hanić.
Stradali su i Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno nepoznato lice.
Za učešće u tom zločinu ukupno je osuđeno 14 osoba.
U Crnoj Gori je 2002. godine za zločin u Štrpcima pravosnažno osuđen pripadnik jedinice “Osvetnici” višegradske brigade Vojske RS-a Nebojša Ranisavljević, za učešće u otmici i ranjavanje jednog putnika.
Lukić je osuđen pred Haškim tribunalom na doživotni zatvor zbog učešća u drugim zločinima
Povodom 32 godine, porodice otetih i prijatelji položiće cvijeće i kod spomenima u Podgorici i Bijelom Polju.
U Podgorici cvijeće će položiti kod spomen obilježja "Civilnim žrtvama" na Pobrežuju, a u Bijelom Polju kod spomenika Sahat života.

Danas 32 godine od otmice iz voza u Štrpcima

Centar za građansko obrazovanje (CGO), u okviru edicije o procesu suočavanja s prošlošću u Crnoj Gori, objavio je publikaciju u kojoj su dokumentovani sudski spisi iz predmeta poznatog kao “<a href="https://cgo-cce.org/2025/01/25/suocavanje-s-prosloscu-u-crnoj-gori-slucaj-porodica-klapuh/" target="_blank">Porodica Klapuh</a>”, koji se odnosi na brutalno ubistvo tri člana porodice Klapuh – Hasana, Feride i njihove kćerke Sene, 6. jula 1992. godine na mostu “Obrada Cicmila” u Plužinama, između brane na HE “Piva” i graničnog prelaza na Šćepan Polju.
Ovo je peta u nizu publikacija ovog tipa, a prethodno su objavljeni sudski spisi za predmete poznate kao “<a href="https://media.cgo-cce.org/2014/12/cgo-cce-proces-suocavanja-sa-prosloscu-u-cg-slucaj-morinj.pdf" target="_blank">Morinj</a>”, “<a href="https://media.cgo-cce.org/2020/05/Slucaj-Bukovica.pdf" target="_blank">Bukovica</a>”, “<a href="https://media.cgo-cce.org/2019/11/Kaludjerski-laz-publikacija.pdf" target="_blank">Kaluđerski laz</a>” i “<a href="https://media.cgo-cce.org/2020/05/Slucaj-Deportacija.pdf" target="_blank">Deportacija</a>”.
Kako su rekli iz CGO-a, pored sudskih spisa, koji uključuju i različite procesne akte, u ovoj publikaciji nalazi se i niz pratećih priloga koji pružaju uvid u brojne detalje ovog zločina.
Porodica Klapuh iz Foče, platila je poznanicima, pripadnicima specijalnog odreda “Dragan Nikolić” Vojske Republike Srpske da ih, kako bi pobjegli sa ratom zahvaćene teritorije, bezbjedno prevezu u Crnu Goru. Ubrzo nakon prelaska graničnog prelaza, pripadnici ove jedinice su izveli Hasana Klapuha, ubili ga i bacili preko mosta. Potom su teško ranili njegovu suprugu Feridu i ćerku Senu i bacilli ih obje u korito rijeke Pive. Sudski vještak je utvrdio da su njih dvije su preminule nakon nekog vremena, a od posljedica ranjavanja vatrenim oružjem i povreda nastalih padom niz provaliju.
Njihova tijela je narednog dana pronašao putar. Crnogorska policija je brzo, uvidom u evidenciju sa graničnog prelaza, identifikovala osumnjičene za ovaj zločin i optužnica je podignuta februara 1993. godine. Tadašnje Više javno tužilaštvo je za krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva kao saizvršioce teretilo Janka Janjića, Zorana Simovića, Zorana Vukovića, Radomira Kovača i Vidoja Golubovića, dok optužnicom nije obuhvaćen brat Radomira Kovača, Milomir, koji je ubrzo nakon izvršenog zločina počinio samoubistvo. Presudom Višeg suda u Podgorici, svi su osuđeni na po 20 godina zatvora za krivično djelo ubistva, osim Golubovića, koji je osuđen na osam mjeseci zbog neprijavljivanja krivičnog djela. Rješenjem Vrhovnog suda iz 1995. godine, postupak je vraćen na ponovno suđenje, a pravosnažno je okončan 1997. godine. Novom presudom, kazne su ostale istovjetne, uz drugačiju kvalifikaciju krivičnog djela, s obzirom da je sud uvažio navode optužbe i kvalifikovao ovo krivično djelo kao ratni zločin. Ovo je prva pravosnažna presuda u Crnoj Gori za ratni zločin.
Samo je Vidoje Golubović, koji je u prvostepenom suđenju bio dostupan pravosudnim organima, odslužio kaznu tokom trajanja pritvora, dok su je ostali osuđeni izbjegli. Janko Janjić je preminuo 2000. godine kada je prilikom pokušaja hapšenja od strane SFOR-a smrtno stradao, a ostali osuđeni nisu ni danas dostupni pravosudnim organima Crne Gore, niti postoji najava da će svoju kaznu odslužiti, imajući u vidu da bilateralni sporazum između Crne Gore i BiH ne daje mogućnost za njihovo izručenje niti prenos izvršenje kazne.
Dokumentovanjem ovih autentičnih dokumenata, CGO, kako su rekli u toj organizaciji, nastoji da istraživačima/cama, medijima i profesionalcima/kama iz oblasti prava, ali i svim zainteresovanim građanima/kama pruži bolji uvid u detalje ovog zločina i činjenice koje su u tom postupku utvrđene, čime se doprinosi boljoj analizi propusta i uspostavljanju konstruktivnijih institucionalnih i društvenih praksi u suočavanju s prošlošću.
Ova publikacija dio je projekta CGO-a „Obrazovanje za budućnost – tranziciona pravda za pomirenje“, a u okviru regionalnog programa Podrška EU izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu, koji finansira Evropska unija i sprovodi Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP). Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost CGO i ne odražava nužno EU niti UNDP stavove.

Slučaj porodice Klapuh - ratni zločin između dvije obale Pive

Specijalno tužilaštvo Kosova podiglo je 30. decembra optužnicu za ratne zločine protiv tri osobe - D. G, Ž. C. i Z. Š. – kojom se predlaže suđenje u odsustvu jer se ne može obezbijediti prisustvo optuženih.
Kako se navodi u saopštenju Tužilaštva, sumnja se da je D. G, u svojstvu službenog lica na teritoriji opštine Gnjilane, u periodu od januara do jula 1999. nije preduzeo nikakve radnje da spriječi ili prijavi ubistva ili ranjavanja albanskih civila, uzimanje talaca, premlaćivanje, maltretiranje i deportaciju.
Optuženom Ž. C. se na teret stavlja da je učestvovao u ubistvu osam albanskih civila, takođe u regionu Gnjilana.&nbsp;
&nbsp;- Konkretno, dvije od ovih žrtava su žive spaljene - navodi se.
Optuženi Z. Š. se tereti da u svojstvu ljekara regionalne bolnice u Gnjilanu nije pružio medicinsku pomoć oštećenom N. R. 5. aprila 1999, za koga tužilaštvo tvrdi da je bio povrijeđen samo zato što je bio Albanac.
Specijalno tužilaštvo je proteklih dana podiglo nekoliko optužnica u odsustvu, uglavnom za zločine počinjene tokom rata na Kosovu.
Takođe, Osnovni sud u Prištini je 26. decembra osudio u odsustvu Čedomira Aksića na 15 godina zatvora za ratne zločine protiv civilnog stanovništva, počinjenih u periodu od januara do maja 1999. godine na teritoriji opštine Štimlje na Kosovu, odnosno u selima Račak, Malopoljce i Petrovo.
Suđenje u odsustvu pred kosovskim pravosuđem može da se održava samo pod uslovom da su tužilaštvo i sud iscrpjeli sva sredstva da obezbijede prisustvo optuženog.
Ehat Miftaraj iz nevladinog Kosovskog instituta za pravdu rekao je za Radio Slobodna Evropa (RSE) da će kosovske institucije, najvjerovatnije, na osnovu zakona na snazi izdavati crvenu Interpolovu poternicu za osobama koje su osuđene za ratne zločine u odsustvu.
Kosovo nije član Interpola, pa se potjernice raspisuju posredstvom Misije Ujedinjenih nacija na Kosovu (UNMIK).
Ministarka pravde Aljbuljena Hadžiu izjavila je 23. decembra na konferenciji o tranzicionoj pravdi da je Odjeljenja za ratne zločine u Specijalnom tužilaštvu podiglo 67 optužnica.
Kako je precizirala, podignute optužnice su u 62 predmeta protiv 174 osoba, dok se u 10 predmeta sudi u odsustvu.
Ona je navela kako su suđenja u odsustvu važna "imajući u vidu da Srbija ne predaje ratne zločince".
Tokom rata na Kosovu, od 1998. do 1999. ubijeno je više od 13.000 civila, dok je na hiljade nestalo. Još se traga za oko 1.600 osoba, uglavnom iz albanske zajednice.

Podignute tri optužnice za ratne zločine kod Gnjilana na Kosovu

Predsjednik Kluba odbornika Evropskog saveza u Skupštini Glavnog grada Miloš Mašković objavio je dopis na osnovu kojeg su “Putevi” DOO, na čijem je čelu Radoš Zečvić iz nekadašnjeg DF-a, odobrili sredstva navijačima reprezentacije Srbije za odlazak na Evropsko prvenstvo u Njemačkoj. 
Dopis je, kako se može primijetiti na fotografiji koju je Mašković objavio na mreži X, ručno pisan.
Pita kakav je stav gradonačelnika Saše Mujovića po ovom pitanju i zašto javnost o tome nije obaviještena. 
- Da li i u ovom slučaju ćutanje treba tumačiti kao znak odobravanja? Koliko još sličnih “diskretnih” donacija prolazi ispod radara, a finansiraju se iz džepova građana Podgorice? Ko je odlučio da je prioritet podržavanje navijača druge države, dok se brojni lokalni problemi ignorišu, od dječijih igrališta, preko infrastrukture, do osnovnih komunalnih potreba - upitao je Mašković.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fx.com%2Fmilosmaskovic%2Fstatus%2F1927634511572935073%3Fs%3D46&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Mašković: Koliko još sličnih “diskretnih” donacija prolazi ispod radara, a finansiraju se iz džepova građana Podgorice?

Privredna komora Crne Gore (PKCG), kao krovna asocijacija crnogorske privrede, pozvala je na oprez u namjeri skraćivanja radnog vremena sa osam na sedam sati.
U Privrednoj komori ističu da nisu sigurni da je domaća privreda spremna i osposobljena da sve veće globalne i unutrašnje izazove savladava sa dodatnim opterećenjem radnih procesa koje neminovno donosi sedmočasovno radno vrijeme.
- Ta mjera je odličan model rasterećenja zaposlenih u onim sistemima u kojima je produktivnost rada visoka uz tehnološke iskorake, ponuda radne snage kvalitetna i raznovrsna, a ekonomski rast konstantan i stabilan - saopšteno je iz Privredne komore.
Pojašnjavaju da našu ekonomiju karakteriše velika i izražena zavisnosti od ponude zaposlenih i njihove sposobnosti da odgovore zahtjevnim proizvodnim i radnim procesima. Ubrzana migracija kadra iz realne ekonomije u javni sektor i državna preduzeća, napominju u PKCG, dvojako opterećuje privredu: prvo u pogledu fiskalnih nameta, a potom i kroz kadrovski deficit usljed njegovog prelaska kod poslodavaca iz državnog i javnog spektra.
- Kod ovakvog stanja stvari - strahujemo da bi skraćivanje radnog vremena bio dodatni namet ionako opterećenoj privredi, pa ovoj eventualnoj mjeri treba pristupiti krajnje oprezno i sa sveobuhvatnim analizama koje bi joj prethodile - poručuju iz Privredne komore.

PKCG poziva na oprez: Nismo sigurni da je naša privreda spremna za skraćenje radnog vremena

Od jeseni se ukidaju vize između Crne Gore i Japana, dogovoreno je na sastanku premijera Milojka Spajića i predsjednika Vlade Japana Šigeru Išibe koji se održao danas u Tokiju, saopšteno je iz Vlade.&nbsp;
Kako se navodi iz kabinte premijera, posjetom Spajića Japanu započinje nova faza bilateralnih odnosa „koja će trasirati dalje pravce crnogorsko-japanskog prijateljstva“.
- Ovo je prvi put u našoj istoriji da se razgovor sa nekim zvaničnikom vodi na japanskom jeziku. Pročitao sam i Vaš diplomski rad i fasciniran sam Vašom percepcijom iako ste ovo pisali prije više od deceniju. Budite uvjereni da u Japanu Crna Gora sada ima velikog prijatelja i podržavaoca Vaše vizije razvoja i napretka crnogorskog društva - kazao je premijer Išiba, navode iz crnogorske Vlade.
Dodaje se da je na sastanku bilo riječi o jačanju ekonomske saradnje, a Spajić je upoznao premijera Išibu sa potencijalima u oblastima energetike, zelene energije, infrastrukture, turizma, ekologije i visokih tehnologija.
- Naporno smo radili u prethodnih godinu i po dana da bismo bili spremni da pokrenemo velike infrastrukturne projekte. Narednih nekoliko godina biće ključne za dalji razvoj Crne Gore i siguran sam da će ih obilježiti snažan infrastrukturni i reformski zamajac koji će ojačati našu ekonomiju i unaprijediti standard naših građana - poručio je Spajić.
Odluka o ukidanju viza koja će stupiti na snagu od jeseni biće značajan korak u tom pravcu, saglasni su sagovornici.&nbsp;
U saopštenju se dodaje da je jedna od tema susreta bilo i otvaranje ambasade Crne Gore u Tokiju.&nbsp;
- Na toj liniji dogovoreno je dinamiziranje aktivnosti kako bi se već do kraja godine mogli očekivati i konkretni koraci u tom pravcu. Zajednički je ocijenjeno da je u narednom periodu potrebno raditi na jačanju saradnje u oblasti prosvjete, nauke i inovacija kao i u domenu smanjenja rizika od katastrofa. Tokom susreta bilo je riječi i o bezbjednosnim pitanjima, a posebno značajnom ocijenjena je ojačana saradnja Japana i NATO-a. U tom kontekstu naglašena je snažna podrška obje zemlje Ukrajini i iskazano očekivanje da će uz intervenciju američkih i evropskih saveznika doći do privremenog prekida vatre i uspostavljanja mira – navodi se u saopštenju.

Od jeseni ukidanje viza između Crne Gore i Japana

Popularni podgorički KIC pop hor doživio je ovacije izvodeći projekat „Bez dileme - antifašizam“, pod vedrim nebom banatskog Bavaništa, pred više hiljada ljudi na Dan mladosti, 25. maja.&nbsp; Publika je, kako se navodi u saopštenju, tokom čitavog koncerta bodrila, pozdravljala hor, uz uzdahe i aplauze, uz zajedničko pjevanje sa horom prvo nekadašnje himne SFRJ - Hej Sloveni i Internacionale, a potom i poznatih partizanskih i revolucionarnih pjesama: Uz maršala Tita, Kraj Sutjeske hladne vode, Bela ćao, Kaćuša, Padaj silo i nepravdo, Oj, đevojko drugarice, Marjane, Marjane, Sa Ovčara i Kablara, Zemljo moja, Računajte na nas.&nbsp; - Mnogi su nakon koncerta prilazili horistima sa suzama u očima, izažavajući i nostalgiju i radost, uz komentare: Bravo, Hvala vam što njegujete te pjesme, Ne mogu da vjerujem da sam ponovo čuo taj repertoar, Samo tako nastavite, Vi ste ambasadori mira i ljubavi, Dođite nam opet i slično - istaknuto je u saopštenju. Uz antifašistički repertoar, oko 40 podgoričkih horista, pod dirigentskom palicom mr Jerine Knežević predstavilo se i pop koncertom, uz konstantno bodrenje publike, naročito u refrenima: Lipe cvatu (solista Igor Đurić), Džuli, Ljuljaj me nežno, Mene voljela, Devojko mala, Dođi u 5 do 5 i dr. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250528100520_85f5578596dd0b406e601acddce2fac6f18bd740fffce0024a9e77483db0a2d7.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250528100520_85f5578596dd0b406e601acddce2fac6f18bd740fffce0024a9e77483db0a2d7" data-rendition-name="original" width="2048" height="1536" loading="lazy" alt="Sa koncerta KIC pop hora u banatskom Bavaništu"> <figcaption>Sa koncerta KIC pop hora u banatskom Bavaništu(Photo: KIC pop hor)</figcaption> </figure>  Dio manifestacije „Jugonostalgija“ u Bavaništu, na Dan mladosti, bila je i &nbsp;modna revija Slobodanke Seke Martinović “Drugarica Broz - omaž ženi i jednom vremenu”, &nbsp;a modele su nosili šarmantni i dobro raspoloženi članovi i članice KIC pop hora, sa kojima je Martinović uvježbala dinamičnu koreografiju, uz Odiseju, Čamac na Tisi, Ko nekad u 8. Uz puno aplauza, podrške, čak i nevjerice, publika je sa velikim oduševljenjem ispratila 10-ak prelijepih modela kojima su podrška bili i modeli partizana.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250528100524_e7cb7244c2681aab8f148f21d2eaeac5afe0d91546d49450b5acf957e5001204.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250528100524_e7cb7244c2681aab8f148f21d2eaeac5afe0d91546d49450b5acf957e5001204" data-rendition-name="original" width="2256" height="1496" loading="lazy" alt="Modna revija"> <figcaption>Modna revija(Photo: KIC pop hor)</figcaption> </figure>  &nbsp;Menadžerka hora Snežana Burzan Vuksanović prenosi utisak da je fantastična revija „ukrala šou“ &nbsp;odlično raspjevanom KIC pop horu i dodaje da „naravno nije bilo mjesta ljubomori, jer je riječ o istom timu koji predvodi, a koji već osam godina pjesmom širi ljubav među ljudima i narodima, promoviše vrijednosti mira, slobode, suživota, antifašizma. &nbsp; Ona dodaje da su Podgoričanke iz KIC pop hora blistale i na izboru za MISS Jugonostalgije 2025, a da je lentu najljepše ponijela Milica Vuletić, dok je za drugu pratilju izabrana Jerina Knežević.&nbsp; - Na četvrtoj manifestaciji „Jugonostalgija“ u Bavaništu (Vojvodina), na glavnom trgu tog mjesta, na Dan mladosti – 25. maja, okupilo se više hiljada ljudi kako iz Srbije, BiH, Makedonije, Hrvatske, tako i iz Italije, Poljske, Češke, a na trgu ste mogli vidjeti kako zastave sa zvezdom petokrakom, tako i crvene marame i titovke-kape, majice sa Titovim likom i druga obilježja vremena poslijeratne izgradnje SFRJ koje je promovisalo bratstvo i jedinstvo u tadašnjih šest republika i dvije autonomne pokrajine - navodi se u saopštenju. Divni domaćini „Jugonostalgije“ iz &nbsp;Udruženja građana „Kovinka“ Pidikanci, naglašavaju da od zaborava žele da sačuvaju vrijednosti suživota, tradicije i zajedništva jugoslovenskih naroda i narodnosti, a uz gostovanje Podgoričana kojima su mnogo zahvalni na koncertima i reviji koje su im poklonili, organizovali su i polaganje pionirske zakletve, doček štafete mladosti, bijeli kabriolet koji je dovezao „druga Tita“, kviz o SFRJ, logorsku vatru, slet sa pionirima i mažoretkinjama...&nbsp;

Sjećanje na Dan mladosti u banatskom Bavaništu: KIC pop hor pozdravljen ovacijama

Uznemirujuće informacije koje decenijama zataškavaju Crkva Srbije i pravosudni organi u Srbiji i Bosni i Hercegovini o užasavajućim slučajevima pedofilije u ovoj vjerskoj zajednici mogle bi konačno da budu potpuno rasvijetljene zahvaljujući Interpolu, koji se, sudeći prema riječima bivšeg đakona Bojana Jovanovića, zainteresovao za slučaj ubistva bogoslova Milića Blažanovića u Manastiru Papraća kod Zvornika (BiH) u maju 1999. godine. Jovanović duže od decenije svjedoči da je Blažanović brutalno ubijen. - Interpol istražuje Kačavendin zločin – kazao je on Portalu ETV, ističući da je 12. maja, na zahtjev ove organizacije, dao novu izjavu beogradskoj policiji o saznanjima koja ima o ovom zločinu. Prema zvaničnoj verziji, tada 19-ogodišnji Blažanović ubio se u svojoj sobi u Manastiru Papraća improvizovanom bombom. Nezvanično – njegovo svirepo ubistvo organizovao je tadašnji vladika zvorničko-tuzlanski Vasilije Kačavenda, kako bi prikrio zločin višestrukog silovanja kojem je izložio ovog bogoslova, u svome dvoru u Doboju, u periodu od 1997. do 1999. godine. U to vrijeme Jovanović je služio upravo kod Kačavende, a nekoliko godina nakon zločina pred srpskim i BiH pravosuđem pokrenuo je više postupaka, ali uzalud. Uzaludni su ostali i pokušaji da privoli velikodostojnike ove vjerske zajednice da reaguju na pedofiliju. U izjavi koju je 12. maja dao inspektorima beogradske policije ispričao je da je poznavao Blažanovića koji je bio bogoslov i koji je, kako je kazao, još kao dječak došao u manastir. Kazao je da je Kačavenda seksualno zlostavljao Blažanovića, najčešće „u svom dvoru u Doboju“. Na dan zločina, kako je rekao, on je sa Kačavendom bio prvo na krštenju, a onda su pošli u Doboj, a sjutradan, kada su prolazili pored Manastira Papraća, Kačavenda nije želio da svrati.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250517070548_c3726101fcd472eed29980661220faa692fdc130c03b7d843a86ff3b2813f0b3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250517070548_c3726101fcd472eed29980661220faa692fdc130c03b7d843a86ff3b2813f0b3" data-rendition-name="original" width="512" height="512" loading="lazy" alt="Bojan Jovanović"><figcaption>NE ODUSTAJE: Bojan Jovanović(Photo: Privatna arhiva)</figcaption></figure>  Svjedočio je i da mu je svještenik koji je služio u tom manastiru ispričao kako su on i Blažanović poslije liturgije, kobnog dana, pošli u svoje sobe da odmore. Nedugo potom, kako je ispričao Jovanoviću, začuo je zvono na vratima, onda i korake, a ubrzo potom odjeknula je i eksplozija... I Jovanović i ovaj svještenik napuštili su Manastir Papraća ubrzo poslije ovog zločina, jer su znali da zvanična verzija nije tačna i da se Blažanović nije ubio, kako je glasila službena verzija, već je ubijen. Duže od decenije traje Jovanovićeva borba da Kačavenda i njegovi pomagači odgovaraju za ovaj zločin. Kada je 2012. Crkvi Srbije dostavljen video snimak na kojem se vidi kako Kačavenda seksualno opšti sa jednim dječakom, on je podnio ostavku, ali se ubrzo predomislio, pa ga je Crkva penzionisala tek 2013. kada su u javnost izašli i drugi njegovi snimci. U junu prošle godine Kačavendu je episkop šumadijski Jovan odlikovao u Kragujevcu ordenom šumaričkih mučenika?! Jovanović je kategoričan da su Kačavendine seksualne zločine prikrivali i velikodostojnici Crkve Srbije u Crnoj Gori - pokojni poglavar ove vjerske zajednice u našoj zemlji Amfilohije Radović i aktuelni mitropolit Joanikije Mićović. - ...godinama prikrivaju episkope i sveštenike ove crkve – pedofile koji su uništili život desetinama dječaka i djevojčica koji su, listom, spas od ličnih, porodičnih tragedija potražili u crkvi, a umjesto toga postali žrtve brutalnih zločina – kazao je Jovanović u razgovoru za Pobjedu u maju 2021. godine.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250517070548_eb9d50fa7560a63207e3efc271e512fc4b7045b42a6dbec3092c53b1daa6426f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250517070548_eb9d50fa7560a63207e3efc271e512fc4b7045b42a6dbec3092c53b1daa6426f" data-rendition-name="original" width="758" height="506" loading="lazy" alt="Joanikije"><figcaption>PRIKRIVAO PEDOFILE: Joanikije Mićović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Te godine iz štampe je izašla njegova knjiga „Ispovest kako smo ubili Boga“, u kojoj piše o ovim zločinima. Dokaze o slučajevima pedofilije i prikrivanju pedofilije u manastirima i crkvama u Crnoj Gori kojima upravlja Crkva Srbije Jovanović je dostavio i crnogorskom tužilaštvu. Kategoričan je da je Joanikije Mićović učestvovao sa episkopima u zataškavanju seksualnog zlostavljanja i navodnih slučajeva podvođenja maloljetnika u Cetinjskom i Manastiru Dajbabe. - Decenijama se u SPC svako malo osnivaju komisije da istražuju slučajeve pedofilije, ali oni ih formiraju ne da bi procesuirali te predmete, nego da bi sakupili što više dokaza koje treba sakriti, da bi se na žrtve potom pravio pritisak da promijene iskaze. Bave se ucjenama, prijetnjama, podmićivanjem – kazao je ranije Jovanović. Svoju bitku protiv seksualnih predatora u Crkvi Srbije i onih koji ih prikrivaju Bojan Jovanović uspio je da internacionalizuje – pa je imao izlaganja u Ujedinjenim nacijama, Evropskom parlamentu, brojnim međunarodnim konferencijama.

Jovanović: Interpol istražuje Kačavendin zločin

Iako se članovi Vlade i Skupštine ne biraju po konkursu, pa nije neophodno da prilažu kvalifikacije, već je riječ o političkim funkcijama, zanimljivo je vidjeti nivo obrazovanja najviših državnih funkcionera.&nbsp; Da nijesu naročito ponosni na svoje obrazovanje, govori i činjenica da mnogi od njih u svojim biografijama uopšte ne navode fakultete koje su završili, iako taj aspekt nije nevažan, s obzirom na to da obavljaju najvažnije funkcije u državi. RADUNOVIĆ DIPLOMIRAO U 46. GODINI Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, koji se dugo bavio privatnim biznisom i imao svoju kompaniju, akademsko obrazovanje stekao je prilično kasno - diplomirao je u 46. godini.&nbsp; Završio je Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove, na Privrednoj akademiji u Novom Sadu.&nbsp; Radunović, kojem je povjeren resor koji upravlja prostornim planiranjem, urbanizmom i državnom imovinom, završio je fakultet s prosječnom ocjenom 6,36.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0" data-rendition-name="original" width="786" height="861" loading="lazy" alt="FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine "> <figcaption>FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na diplomi, koju je Radunovićev resor poslao na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, navodi da je na Privrednoj akademiji završio treću i četvrtu godinu studija. Na pitanje gdje je ministar završio prve dvije godine studija, iz Ministarstva su konstatovali da je pitanje - neprofesionalno.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610" data-rendition-name="original" width="1262" height="418" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića"> <figcaption>ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Ekipa Portala ETV tražila je, na osnovu slobodnog pristupa informacijama, podatke i od Ekonomskog fakulteta, koji nam je odgovorio da je Radunović fakultet upisao je 1988. godine, a ispisan je 2009. Za 21 godinu, koliko je bio student Ekonomskog fakulteta, Radunović je položio pet ispita.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459" data-rendition-name="original" width="784" height="855" loading="lazy" alt="RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV "> <figcaption>RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Iz odgovora Ekonomskog fakulteta proizilazi da su Radunoviću priznata četiri predmeta sa PMF-a u Beogradu i da je položio četiri predmeta na Ekonomskom fakulteta. Ostaje nejasno kako je sa devet položenih ispita, sa prve dvije godine studija, uopšte upisao upisao treću godinu na Privrednoj akademiji u Srbiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf" data-rendition-name="original" width="1024" height="673" loading="lazy" alt="EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović"> <figcaption>EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ĐUROVIĆ: MENADŽER TRENAŽNE TEHNOLOGIJE&nbsp; &nbsp;U biografiji, objavljenoj na sajtu Skupštine, poslanik ZBCG Dejan Đurović navodi da je diplomirao na Univerzitetu u Beogradu, gdje je magistrirao i doktorirao. Univerzitet u Beogradu je naziv je državnog univerziteta, pa je Portal ETV poslao pitanja da li je Đurović njihov student. Odgovor je bio odričan.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341" data-rendition-name="original" width="774" height="855" loading="lazy" alt="KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV"> <figcaption>KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nakon emitovanja priloga o diplomama funkcionera na Televiziji E, dobili smo u uvid u biografiju poslanika Đurovića.&nbsp; Na osnovu tih podataka, Đurović se nije obrazovao na državnom univerzitetu u Beogradu, kako to proizilazi iz njegove biografije na sajtu Skupštine.&nbsp; Osnovne, master i doktorske studije Đurović je završio na privatnom Univerzitetu Braća Karić. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880" data-rendition-name="original" width="1044" height="778" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurović je diplomirani menadžer trenažne tehnologije na Fakultetu za menadžment u sportu-Alfa BK univerzitet, u Beogradu. Bečelor je stekao jula 2009. godine, sa navršenih 45 godina. Dvije godine kasnije, master studije je završio u istoj visokoškolskoj instituciji i stekao zvanje master menadžer.&nbsp; Doktorirao je na istom fakultetu, a naučna oblast mu je menadžment i biznis. Đurović je izabran 5. oktobra 2020. godine za docenta na Megatrendu – u Beogradu. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Radunović za 21 godinu studiranja položio pet predmeta na Ekonomskom fakultetu, Đurović diplomirao u 43. godini

Rekli su svojevremeno nakon izbora 2020. da su &nbsp;Crnu Goru “oslobodili”. Ako je suditi po avio dostupbosti, “oslobodili” su građane od mogućnosti da kupe jeftine avio karte i tako do evropskih destinacija lete iz Podgorice, jer sada do Evrope jeftino možemo uglavnom preko Tirane. &nbsp;
Ako uporedimo &nbsp;rute dvije najveće niskobudžetne avio kompanije Wizz Air &nbsp;Ryanair iz Podgorice i Tirane, dolazimo do poraznih podataka.&nbsp;
Kako bismo slikovito predstavili koliko je Podgorica loše povezana low cost letovima sa Evropom, treba reći da Ryanair iz Tirane leti ka 25 gradova, dok Wizz Air iz Tirane leti prema gotovo 60 destinacija.&nbsp;
Ryanair iz Podgorice leti ka šest gradova Evrope.&nbsp;
Wizz Air leti iz Podgorice do svega devet evropskih destinacija. Ove dvije avio kompanije ukinule su brojne letove iz Podgorice, a među evropskim metropolama do kojih više ne možemo jeftino putovati su Rim i Barselona.&nbsp;
Tirana je po pitanju avio dostupnosti postala regionalni lider. Građani Crne Gore masovno lete iz Tirane, a do aerodroma u glavnom gradu Albanije, moraju putovati nekoliko sati. Takođe, sve je više prevoznika koji se bave prevozom putnika do aerodorma u Tirani. Vožnja &nbsp;u jednom pravcu od Podgorice do aerodroma u Tirani, u organizovanim prevozima, &nbsp;uglavnom košta oko 30 eura. Ako isto toliko platite u povratku od Tirane do Podgorice, dolazite do računice da je avio karta jeftinija od prevoza do i od aerodroma u glavnom gradu Albanije.&nbsp;
Ovo dovoljno govori &nbsp;koliko bi bilo značajno da Podgorica povrati makar stare avio linije koje su pokrivale niskobudžetne avio kompanije.&nbsp;
Nada da može biti bolje pojavila se nakon što je izvršni direktor Aerodroma Crne Gore (ACG), Roko Tolić, u aprilu saopštio da je niskobudžetna avio-kompanija Wizz Air zainteresovana da otvori bazu na aerodromu Podgorica.&nbsp;
- Wizz Air je voljan da alocira dva aviona u Podgorici, dakle baza. To otvara mnogo veći dijapazon. Koliko se više rotacija može napraviti sa prvim talasom u šest ujutro i zadnjim u ponoć- rekao je Tolić na konferenciji za novinare.
On je tada kazao da sa baziranim avionima stižu i nove avio-linije.

Letimo iz Tirane jer su Podgoricu “oslobodili” i nema je na mapi avio dostupnosti

Osnovnom državnom tužilaštvu u Kolašinu protiv načelnika Odjeljenja bezbjednosti Zorana Braunovića bilo je podnijeto pet krivičnih prijava, tri su odabačene dok su dvije u radu – navodi se u odgovorima rukovoditeljke ODT Kolašin Maje Šćepanović na upit Portala ETV i Televizije E. Od tri krivične prijave koje su odbačene dvije su bile zbog zloupotrebe službenog položaja a jedna zbog neizvršenja sudske odluke. Podnijete su 2022. i 2024. godine. Tužilaštvo sada, kako se navodi u odgovorima našem mediju, provjerava navode iz još dvije prijave koje su podnijete 2024. godine – jednu je podnio Dragomir Živković, a druga je anonimna prijava zbog krivičnih djela zloupotreba službenog položaja iz člana 416 Krivičnog zakonika i postupak je u toku. <h2>(NE)ZAKONITA DOZVOLA ZA ORUŽJE</h2> Prema nezvaničnim saznanjima Portala ETV i Televizije E protiv Braunovića podnijeta je krivična prijava zbog zbog toga što je, kako se osnovano sumnja, falsifikovao službeni dokument. Nakon detaljnih bezbjednosnih provjera i uvida u prekršajnu, operativnu i kaznenu evidenciju, vođa bezbjednosnog sektora Dragomir Živković sačinio je negativnu provjeru za jednu osobu iz Kolašina koja je zatražila dozvolu za oružje, jer je više puta bila prekršajno i krivično procesuirana. Ime te osobe registrovano je u polcijskim evidencijama. Živković je, prema informacijama, našeg medija dostavio negativnu provjeru Braunoviću kako bi potpisao propratni akt za dostavljanje provjere Upravnom odjeljenju koje je zaduženo za izdavanje dozvola za oružje. Međutim, načelnik Odjeljenja bezbjednosti je, prema navodima iz prijave, uklonio prvu stranu izvještaja na kojoj su se nalazili ključni podaci iz policijskih evidencija za osobu koja je podnijela zahtjev. <h2>FALSIFIKAT ORIGINALA</h2> Da bi, kako se sumnja, dokumentacija naizgled bila potpuna načelnik Odjeljanja bezbjednosti je umjesto prve originalne stranice priložio falsifikovani dio dokumenta, a sve kako bi prikrio stvarne podatke i za falsifikovanu stranicu je prikačio drugu originalnu stranicu na kojoj je potpis rukovodioca koji je odradio procjenu - da ne bi trebalo da bude izdato oružje osoba koja je procesuirana prekršajno i krivično. Više dobro obaviještenih izvora navodi da je u polcijskoj arhivi Odjeljenja bezbjednosti Kolašin ostao originalni dokument, dok je Braunović Upravnom odjeljenju poslao svoju verziju odnosno falslifikovani dokument, na osnovu kojeg je osoba koja ne ispunjava zakonske uslove dobila odobrenje za nabavku oružja i dozvolu za posjedovanje oružja. <h2>ANONIMA PRIJAVA</h2> Osim ove prijave Tužilaštvo se bavi i anonimnom prijavom koja je takođe protiv Braunovića podnijeta zbog zloupotrebe položaja – zbog toga što je, kako se sumnja, sebi i sekretarici pisao veliki i neopravdani broj sati, noćnog, prekovremenog i rada u vrijeme državnih i vjerskih praznika. Prema našim izvorima, u prijavi se navodi da je Braunović zloupotrijebio službeni položaja falsifikovanjem podataka u evidencijama o radnom angažovanju. Za načelnika Odjeljenja bezbjednosti Braunovića je, početkom 2021. godine, postavio tadašnji vršilac dužnosti direktora Uprave policije Zoran Brđanin. Prema našim saznanjima - po političkom ključu, Braunović je postavljen po preporukama partija bivšeg Demokratskog Fronta.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025052416050_30ed0e85db49ce410eba7875a7a5f47d2b53aa7211c5632c4396b18a775d5405.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025052416050_30ed0e85db49ce410eba7875a7a5f47d2b53aa7211c5632c4396b18a775d5405" data-rendition-name="original" width="1034" height="532" loading="lazy" alt="Tužilaštvo"> </figure>

Tag: ratni-zlocin