Crna Gora danas plaća cijenu višedecenijskog nedostatka crnogorskih autora iz raznih naučnih oblasti, posebno istorijske nauke, lingvistike, antropologije, proučavanja baštine... Obrazovali smo se na udžbenicima i radovima onih koji Crnu Goru nikada nijesu smatrali kao autentični nacionalni i državni prostor, već kao provinciju srpske države i ogranak srpskog naroda. Danas smo mi jedina država na svijetu sa hiljadugodišnjim trajanjem, priznata kao suverena i kao član UN, sa priznatim crnogorskim jezikom i crnogorskom nacijom, čiji dio stanovništva, koji nikada nije bio dio suśedne države, sebe smatra nacionalno dijelom te države, njenog istorijskog, kulturnog i jezičkog nasljeđa. Dugo vremena je i u Crnoj Gori važila zabluda da je srpska vojska krajem 1918. godine oslobodila Crnu Goru od austrijske okupacije. To je jedna od hiljadu laži koje su prenošene iz publikacija suśedne Srbije i njenih ispostava u Crnoj Gori. Stotine neoborivih činjenica, dokumenata savezničkih snaga, govore da je srpska vojska ušla u Crnu Goru bez borbe, oslobođenu od strane crnogorskog naroda, zajedno sa drugim okupacionim snagama, kako su se sami saveznici precizno definisali. Brojne depeše potvrđuju da se radi o okupiranoj teritoriju, o okupacionim trupama, uključujući i depeše najvećeg vojnog vrha srpske vojske. Uprkos protivljenju nekih saveznika, a ponajviše zahvaljujući Francuzima i njihovoj okupacionoj vojsci, srpska vojska je uspostavila okupacionu upravu u Crnoj Gori i formirala privremenu vlast, lojalnu Beogradu. U organizaciji Beograda, lažnom skupštinom, ugašena je država Crna Gora, što jedino cinici nazivaju ujedinjenjem.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250726180740_d620ef14625eb074d13f75339c57a1e5e156c9a4ab57bd5f878066f6baf6872f.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250726180740_d620ef14625eb074d13f75339c57a1e5e156c9a4ab57bd5f878066f6baf6872f" data-rendition-name="original" width="1920" height="2798" loading="lazy" alt="ivanović"><figcaption>Poslanik crnogorskih federalista dr Mihailo Ivanovićetv</figcaption></figure>  <h2>Kršenje prava</h2> Beogradski mediji, Politika, Vreme, Pravda ... prenose u brojevima od 10. februara 1924. godine, u izvještaju iz skupštinskog zaśedanja, riječi dr Mihaila Ivanovića, poslanika crnogorskih federalista: „Prvi je posao režima bio uništiti cio pravni poredak i slobodnu Crnu Goru. Srbijanski dinastičari dobijaju od režima pohvale i nagrade za paljenje kuća, vađenje očiju živim ljudima, bacanje đece na bajunetima kroz prozore, lomljenje ruku ženama i đeci kartečima iz topa, zato što nijesu vjerni Kralju itd... Divlji napadi na prošlost i tradicije Crne Gore, rušenje spomenika, pljačkanje istorijskih dokumenata, i.t.d, ostaće samo kao dokaz moralne veličine i državničke sposobnosti režima“... Niko nije protivurječio, niko nije u Skupštini rekao da su to laži. Zato što su znali da je to istina. Jedina reakcija je bila potpredśednika Skupštine Lj. Bakića, kako „nema crnogorskog naroda u Crnoj Gori, već ima samo srpskog naroda“... Slično je Crna Gora nekiliko puta „oslobađana“. Od Nemanjića do Karađorđevića, da bi je danas oslobađala svetosavska crkva iz suśedne države. Kao i stoljeće i nešto prije, kada su suspendovani svi zakoni postojeće kraljevine, tako i današnji oslobodioci ne haju za Ustav, zakone, procedure. Krše se međunarodne povelje koje imaju supremaciju nad domaćim zakonodavstvom. Krši se povelja UN iz 1948. godine, Evropska konvencija o ljudskim pravima, donešena u Rimu 4. novembra 1950. godine, čiji je potpisnik 2006. godine Crna Gora. Krši se pravo na mirno okupljanje i protest građana, kao jedno od osnovnih ljudskih prava po pomenutim poveljama. Nije čudo što UN reaguju na kršenje povelje UN, jer je to vidljivo i laicima. Kakve su to pravne fakultete završavali predstavnici vlasti kad ne poznaju najvažnije međunarodne povelje o ljudskim pravima, koje su dužni da poštuju silom zakona? Država je dužna da radi na otklonjanu razloga zbog kojih se organizuju mirni protesti, a ne da tiranijom većine uskraćuju elementarno ljudsko pravo! Takođe, čitav postupak od hapšenja Milivoja Katnića, bivšeg SDT i njegovog pomoćnika Saše Čađenovića su školski primjeri kršenja Evropske konvencije, koja garantuje „... pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona“. Pretvaranje pritvora u zatvor je neprihvatljivo po međunarodnim poveljama. Iste te međunarodne povelje i presude Suda za ljudska prava u Strazburu, smatraju ubistvom od strane države pritvorenika kojem nije omogućeno liječenje u skladu sa njegovim zdravstvenim potrebama. Jednog dana će se morati pred sudom odgovarati zašto se uskraćuje Milivoju Katniću liječenje od strane ljekara koji ga je liječio i kojem vjeruje da mu neće umanjiti sposobnost odbrane? Śećate se đe je liječen optuženi Bratislav Dikić u procesu za terorizam u vrijeme „nedemokratske bivše vlasti“?  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250726180740_6c93ef9bee63ad42060cd8b23d1063dfab6509063490ab1f2ca5149d73dcd5af.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250726180740_6c93ef9bee63ad42060cd8b23d1063dfab6509063490ab1f2ca5149d73dcd5af" data-rendition-name="original" width="522" height="624" loading="lazy" alt="mauzolej"><figcaption>Autorsko djelo Ivana Meštrovića, Mauzolej na Lovćenu etv</figcaption></figure>  <h2>Uticaj Crkve Srbije</h2> Sarkastično zvuče riječi potparola NSD Mirka Miličića kako je gradonačelnik Budve i sam doprinio uličnom prebijanju, jer, kaže, niko nema pravo da „sistematski izigrava i krši zakon, da vrijeđa pojedince i porodice, da zavađa građane“. Samo je zaboravio da doda da to jedino ne važi za Andriju Mandića, predśednika Skupštine, članove NSD-a i Crkvu Srbije sa svojim velikodostojnicima. Ako neko krši zakone Crne Gore i zavađa ljude to su ta gospoda. Čemu služe riječi Joanikija Mićovića o vraćanju kapele Karađorđevića na Jezerski vrh do da poziva na kršenje zakona o zaštiti kulturnih dobara i poziva na obračun, pa i građanski rat? Da li bi pravio Joanikije problem da se Aca palikuća „pružio“ i sagradio mauzolej po nacrtu koji je naručio od Ivana Meštrovića? Da li bi to bio „božji hram“? Za razuman svijet samo proglašenje Metodija Ostojića za još jednog mitropolita u Crnoj Gori je uvreda i omalovažavanje značaja i autentičnost crkve u istoriji Crne Gore, ma čijom je baštinom smatrali. To je smicalica i lakrdija koja je svjesno urađena iz Beograda kako bi se crkva u Crnoj Gori istorijskim značajem svela na Vranjsku eparhiju. Nedavno je Metodije Ostojić držao opelo ratnom zločincu, saradniku fašista Draži Mihailoviću, uz prisustvo članova rukovodstva NSD-a, predśednika Opštine Nikšić Marka Kovačevića i potpredśednika Vlade Budimira Aleksića? Bez bilo kakve reakcije države i onih koji su tako strašno bili pogođeni reakcijom građana 13. jula na Gorici? <h2>Izdaja države</h2> Nedavno je na jednoj televizije organizovana debata dvojice najgorih ministara policije u istoriji Crne Gore, aktuelnog Danila Šaranovića i prethodnog Filipa Adžića. Čusmo od Šaranovića kako je Aleksa Bečić, zvani Ljaljo, svojom umješnošću i sposobnošću prevazišao krizu oko obezbjeđenja mandata za skupštinsku većinu 23. novembra 2020, kada se mimo ustavnih procedura ušlo u ustavnu nadležnost donošenjem Odluke o dopunama Poslovnika o radu Skupštine Crne Gore, po osnovu nepostojećeg vanrednog stanja. Pa se zatim odlučivalo, opet kršeći zakon i suprotno Ustavu i Poslovniku, tako što je bez uvjerenja DIK-a verifikovan mandat poslanici sa liste „Crno na bijelo“ Suadi Zoronjić. I to sve zahvaljujući Ljalju, koji bi svoju „umješnost“ trebalo jednog dana da dokazuje na sudu zbog kršenja Ustava Crne Gore i nezakonitog izbora poslanika. A lustracija, nadam se, je neminovna, jer je to rang državnog udara.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250726180740_882c2875160a026664d988880ea3573e1f095cb424d52dc488eb8c370e71423f.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250726180740_882c2875160a026664d988880ea3573e1f095cb424d52dc488eb8c370e71423f" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="bečić"><figcaption>PARTIJSKA POSLUŠNOST U POLICIJI: Danilo Šaranović i Aleksa Bečićetv</figcaption></figure>  A da je „posao režima bio uništi cio pravni poredak i slobodnu Crnu Goru“, kako reče dr Mihailo Ivanović, crnogorski federalista, govori to što pomenuti Aleksa Bečić i Danilo Šaranović sprovode autoritativnu vlast u resorima kojima rukovode, ne poštujući Ustav i zakone, uvodeći partijsku poslušnost kao kriterijum u rekonstrukciji policije. Sa namjerom da se te nezakonite radnje prenesu i na pravosuđe, kako bi se i sudije pripodobile volji vlasti i postali poslušni. Da bi se sprovodio veting u bilo kojoj oblasti mora se njegova primjena zakonski urediti, čime bi se utvrdilo koji organ i po kojim kriterijumima, u definisanom postupku, može meritorno odlučivati o dokazima da li su nezakonito pribavljeni prihodi ili ne. Na osnovu izvedenih dokaza, ne nečije proizvoljne sumnje. Inače je to obična lakrdija i bezakonje, kojima se samo želi stvoriti podobno i poslušničko pravosuđe i partijska policija. Poznato je iz istorije da je Stevo Vukotić, šura kralja Nikole, bio za to da se kralju Nikoli ne dozvoli povratak u zemlju i da se Srbija i Crna Gora bezuslovno ujedine. Nakon aneksije Crne Gore, Stevo Vukotić je više puta tražio prijem kod kralja Aleksandra, ali ga je on dugo ignorisao. Na kraju, kada ga je ipak primio, Stevo Vukotić primijeti: ,,Pa vaše visočanstvo, čudo me nijeste primili ranije poslije svega što sam učinio za našu stvar“. Aleksandar mu odgovori: ,,Izdao si zakletvu datu jednom kralju, tako ćeš izdati i mene“. Neki sumnjaju u istinitost ovih riječi, ali je sigurno da svaki izdajnik završi na smetlištu istorije, odbačen od svih. Prije ili kasnije svi izdajnici završe na smetlištu istorije. Već vidim Mandića i slične kako obigravaju oko Palate Srbija i zgrade u Nemanjinoj 11 da ih neko primi. U mnogim teorijskim raspravama demokratija se često posmatra kao politički i društveni regulatorni princip. U tom smislu potencira se uspostavljanje prceduralne strane demokratije, „pravila političke igre“, bezuslovno poštovanje zakona, institucija i garancija njihovog poštovanja, kao supstancijalnih odredbi demokratije, kojima se reprezentuje vladavina naroda. Kršenje Ustava zakona, procedura, kako bi se pripodobili potpunoj kontroli vlasti, odlike su autoritarnih sistema i diktatura. Borba za demokratiju nije kampanja, ona je vječiti proces. Busamo se u prsa da smo istorijski najslobodarskiji narod na Balkanu. Makijaveli bi rekao: „Jednako je teško osloboditi narod koji želi da ostane servilan, kao i porobiti narod koji želi da ostane slobodan“. Jesmo li ovo drugo?

Slobodan Jovanović

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Oslobođenje od „oslobodilaca“

Misle li Srbi, dok se konsterniraju, da pośetioci proteklog Tompsonovog koncerta vide loše konotacije pokliča „za dom spremni“ i ustaškog imidža koji prati pomenutog Tompsona? Pomisle li ikad ti isti Srbi da nesrbi u regionu, takođe, vide u četničkom pokretu, muralima Draže Mihailovića po Srbiji, parastosima četničkom vođi, proglašavanju junacima fašističkih kolaboracionista što radi Crkva Srbije - jednako neprihvatljivu ideologiju, samo sa drugim nacionalnim predznakom? Razlika između Ante Pavelića i Draže Mihailovića je u tome što je Pavelić imao državu iza sebe koja je sprovodila sistematske zločine, dok iza Draže Mihailovića nije stajala država da zajedno sprovode svoj program homogene velike Srbije, već je taj plan, shodno prilikama koje su mu to omogućavale, sprovodio sam.&nbsp; Pritom, ne treba zaboraviti da je u Srbiji postojala kvinsliška vlada Milana Nedića, potpomognuta fašističkim Zborom Dimitrija Ljotića, čiji je glavni ideolog bio vladika Crkve Srbije Nikolaj Velimirović, a koja je prva u Evropi proglasila Srbiju kao judenfrei državu i koja je prva koristila komore za masovno ubijanje, tzv. dušegupke. Ne treba ni zaboraviti zašto je četnički pokret toliko utemeljen u Srbiji do današnjih dana. Nakon zajedničke borbe partizana i četnika u oslobađanju Loznice i Valjeva krajem 1941, četnici su, nakon što su se susreli sa Njemcima u Divcima 13. novembra 1941. dogovorili o prestanku neprijateljstava i zajedničkom borbom protiv partizana.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025071921078_ab0e43b1591c727b1e6c665daa7a84225f3fa966437a249c5b0844372bafcf20.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025071921078_ab0e43b1591c727b1e6c665daa7a84225f3fa966437a249c5b0844372bafcf20" data-rendition-name="original" width="890" height="997" loading="lazy" alt="Crkva Srbije sprovodi reviziju istorije"> <figcaption>Crkva Srbije sprovodi reviziju istorije</figcaption> </figure>  Draža Mihailović je u ime dalje saradnje predao Njemcima 320 zarobljenih partizana, koji su svi pobijeni u Jajincima, kraj Beograda. Zato su u Srbiji, sve vrijeme okupacije, njemačke snage bile reda jednog nepotpunog policijskog bataljona (izvor, Memoari Hermana Nojbahera, specijalnog nemačkog izaslanika za Balkan), pa je u Srbiji relativno bilo mirno i bez značajnijih sukoba, a četnici mahom živjeli u beskonfliktnoj simbiozi sa Njemcima.&nbsp; <h2>Fašistička ideologija&nbsp;</h2> Vrlo često srpski narod sebe smatra žrtvom, posebno dio van Srbije, potpuno zanemarujući da je Srbija vodila četiri imperijalna rata protiv nacionalnih zajednica i novostvorenih država na tlu bivše SFRJ, praveći inverziju, zataškavajući svoju ulogu pričom o građanskim ratovima. Hrvatski nacionalizam jeste opasan, ali on je mahom unutrašnji problem Hrvatske. Za razliku od njega, srpski nacionalizam je regionalni problem.&nbsp; Otuda je on danas glavni destabilizujući faktor na Balkanu. Pokojni beogradski advokat Srđa Popović, govorio je da je i kap vina opasna za notornog alkoličara koji treba da prestane da pije. A mi imamo, ne kap, nego burad vina. No, moramo biti vrlo ośetljivi kada koristimo riječ fašizam, jer prećeranom upotrebom te riječi banalizujemo i relativizujemo ogromne žrtve koje je prouzrokovao. Ali ne smijemo ni ćutati na pokušaje rehabilitacije svih onih pokreta, baziranih na zločinačkim ideologijama, koji su bili fašistički kolaboracionisti. Svaka podrška tim kolaboracionistima jeste, u konačnom, podrška fašističkoj ideologiji. Tako ni gradonačelnik Podgorice ne može izbjeći epitete koji su mu upućeni pod Goricom na proslavi povodom 13. jula, sve dok mu je Nikolaj Velimirović duhovna vodilja, a glavni partneri u vlasti sljedbenici fašističkih kolaboranata u četničkom pokretu. Možda je trebalo da na spomeniku koji obelježava spomen na 66 narodnih heroja iz NOB-a da pročita posmrtni govor Nikolaja Velimirovića Dimitriju Ljotiću? „...Drvo je odsečeno, ali Bog zna šta radi i mi se moramo pokoriti Njegovoj volji. Ako je drvo odsečeno, ali iz odsečenog drveta nikle su mnoge mladice, a to su mnogi i mnogi Ljotići. Ako je pao Dimitrije Ljotić, desetine hiljade srpskih junaka pod oružjem zajednički sjedinjeni, ne pojedinci, nego zajednički su zamenici Dimitrija Ljotića....“. Ili poznati govor Velimirovića u beogradskom Kolarcu 1935, u kojem Hitlera poredi sa Sv. Savom. Dok se sa jedne strane problematizuje himna Crne Gore zato što je narodnu pjesmu SAMO ZAPISAO Sekula Drljević, nekada borac za srpstvo, pa za Crnu Goru, da bi na kraju završio kao kolaboracionista ustaštva, na drugoj strani ti isti nemaju problem da veličaju otvorene kolaboracioniste fašizma, iza kojih su ostali masovni zločini, čak i đece u kolijevkama. Ti poznavaoci svega i svačega, samo ne onoga što su nesporne činjenice, govore da je Drljević dopisao potonje stihove himne. Time priznajući da je bar ostatak originalni tekst narodne pjesme, dok sa druge strane lažno promovišu kao originalan tekst citat iz jedne pozorišne predstave Narodnog pozorišta u Beogradu iz XIX stoljeća. Znate ono „... najmudrija srpska glava“...&nbsp; <h2>Kolaboranti</h2> Iako imam poštovanje prema borbi Krsta Zrnovog Popovića za suverenu Crnu Goru kroz Božićni ustanak, nemam opravdanja, bez obzira na njegove motive, što je smatrao da može vratiti suverenu Crnu Goru sarađujući sa italijanskim fašistima. Ako za njega, kome je jedino suverena Crna Gora bila motiv, nemam razumijevanja, što treba da mislimo o onima koji su kolaborilari sa fašizmom da nestane Crna Gora?&nbsp; Što je slavljenje Draže Mihailovića, Pavla Đurišića, Baja Stanišića i ostalih kolaboracionista, proglašavanje svecima Vukojičića, Šiljka i Velimirovića, koji je pjevao već pomenute hvalospjeve Adolfu Hitleru, upoređujući ga sa Sv. Savom, do slavljenje fašizma i nacizma, kojim je trebalo stvoriti etnički čist „srpski svet“? Skoro sam viđeo video klip u kojem neki od važnih vjernika Crkve Srbije objašnjava kako je Vukojičić dobio nadimak Macá zato što je bio pitom kao maca. Nije smiješno. Tragikomično je taman kao „pomirenje“ Andrije Mandića. Mnogo je toga napisano o kolaboraciji sa fašizmom četničkog pokreta, objavljeni ugovori iz italijanskih izvora kojima su naoružavani od strane fašističkog okupatora, dobijali hranu, plate, propusnice o slobodnom kretanju... da bi se to moglo relativizovati. Problem je, u stvari, da njihovi poklonici nemaju problem sa tim. Kao što danas nemaju problem što je Putinova Rusija, iz imperijalnih razloga, zločinački napala suverenu zemlju, što ubija žene, đecu, gađajući stambene objekte, bolnice, skloništa. Ne, oni navijaju da ubiju što više Ukrajinaca! Jer njima ne smeta ni zločin, ni fašizam, ako je u svrhu ostvarenja njihovih velikodržavnih ciljeva. Naslovna strana zvaničnog njemačkog vojnog lista, Armee Zeitung, br. 88 iz 1943. godine, donosi šest fotografija koje predstavljaju zajedničku borbu Njemaca i četnika Draže Mihailovića. Fotografije su propraćene naslovom: „Alle machen sie mit“ („Sve radimo zajedno“), dok u tekstu piše : Oni su naročito ponosni što mogu da se bore zajedno sa nama protiv zajedničkog neprijatelja“. Prilog: fotokopija.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250719210712_f7ed764d9c379e26b7d3c28882f74d56c5fb1cbbb7d8bb91c58e060e92c355d5.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250719210712_f7ed764d9c379e26b7d3c28882f74d56c5fb1cbbb7d8bb91c58e060e92c355d5" data-rendition-name="original" width="676" height="1057" loading="lazy" alt="Naslovna strana zvaničnog njemačkog vojnog lista, Armee Zeitung, br. 88 iz 1943. godine"> <figcaption>Naslovna strana zvaničnog njemačkog vojnog lista, Armee Zeitung, br. 88 iz 1943. godine</figcaption> </figure>  <h2>Kakistokratija</h2> Ako se demokratija svodi samo na odlučivanje na periodičnim izborima o političkoj reprezentativnosti, često praćeno krađom, onda se to ne može nazvati demokratijom. To se prije može nazvati vladavinom oligarhije, koja se najčešće pretvara u kakistokratiju - vladavinu najgorih.&nbsp; Današnja Crna Gora, iako navodno teži članstvu EU, promoviše ideološku i političku isključivost koja nema veze sa izvornim evropskim vrijednostima, ignoriše građanske inicijative, podređuje građanske i humanističke vrijednosti političkim ambicijama, sa težnjom ograničavanja ljudskih prava i sloboda, slobode medija, ne libeći se upotrebe političkog, pravosudnog i fizičkog nasilja prema neistomišljenicima. Veoma je problematično da nekada vrlo aktivne nevladine organizacije i pojedinci danas oportunistički ćute na ekonomsko uništavanje Crne Gore, netransparentnost, partitokratiju, kikistokratiju, gašenje njenih avio transportnih veza kao turističke destinacije, poigravanje sa državnim finansijama, ugrožavanje zdravstvenog i penzionog fonda, enormno uvećanje administracije nesposoobnim partijskim kadrovima, trošenje manirom pijanog milijardera budžetskog novca na hiljade tobožnjih savjetnika, službena putovanja koja se redovno pretvaraju u turistička, nabavku skupocjenih automobila i njihovo uništavanje i, što je više nego problematično, uvođenje zločinačkih, profašističkih, kolaboracionističkih ideologija i njihovih vođa u zvanične tokove, preko otvoreno anticrnogorskih političkih elemenata i sveštenstva Crkve Srbije.&nbsp; U hramu Svete Trojice na Pelinskoj Rudini 17. jula 2025. godine služena je „zaupokojena“ liturgija ratnom zločincu Draži Mihailoviću. Predśednik crnogorskog parlamenta Andrija Mandić, poznat kao „pomiritelj“, prilikom dodjele Trinaestojulske nagrade ljudima koji su vjerovatno prisustvovali toj liturgiji, a koja bi trebalo biti nagrada koja simbolizuje potpuno suprotne vrijednosti, svojim uobičajenim jezikom laži i obmana, objasni nam da su Trinaestojulski ustanak ustvari podigli bivši kraljevi oficiri i narod, da bi kao potonje pomenuo ateiste, smatrajući pod time valjda komuniste, koji su inače organizatori ustanka.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250719210712_68668090a6e3e563e39fff5964eae251f6dd425847061b8f54748820f4137d52.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250719210712_68668090a6e3e563e39fff5964eae251f6dd425847061b8f54748820f4137d52" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="PROPAGATORI ČETNIČKE IDEOLOGIJE: Mandić u Vili Gorica uručuje Trinaestojulsku nagradu Stanišiću i Bećiroviću"> <figcaption>PROPAGATORI ČETNIČKE IDEOLOGIJE: Mandić u Vili Gorica uručuje Trinaestojulsku nagradu Stanišiću i Bećiroviću</figcaption> </figure>  Naravno, u maniru Mandića, po njemu kasnije nije bilo rata između okupatora i fašističkih kolaboracionista sa jedne strane i partizanskog pokreta, sa druge strane, već je to, zamislite bezobrazluka, bio građanski rat? I to je to kukavičje jaje koje nam prodaju svi, od Miloševića, Šešelja, do Mandića, Ljalja i kompanije, kao da smo svi slijepi kod očiju, kao da smo kišne gliste, pa ne razlikujemo agresiju i građanski rat. E pa, Lamo, to pomirenje sa četničkom ideologijom, sa ideologijom profašističkih kolaboracionista, protivnika postojanja crnogorske države, otimača istorije, jezika, kulture, crkve, ... taj film nećeš gledati. Kao što nijedan intelektualac i liberal u Njemačkoj nikada neće sopstvenu ideologiju spajati sa ideologijom fašizma i nacizma, tako nijedan Crnogorac, liberal, evroatlantski opredijeljen, neće prihvatiti ideologiju „Homogene Srbije“ i miriti se time da postane legitimna ideologija u državi Crnoj Gori! I da budemo jasni: ne poistovjećujte srpski narod sa svojom nakaznom ideologijom! Ako je ideologija četništva i velikosrpstva ugrožena, ili bila ugrožena, to nijednog trenutka ne znači da je srpski narod u Crnoj Gori ugrožen, ili bio ugrožen. A na njemu je da izabere između Crne Gore i četništva i „srpskog sveta“!

Državni udar na antifašizam

Nije mi namjera da podižem nacionalne tenzije, ali je prekardašilo da nam jedan guslarski primitivac iz Krnje Jele non-stop pere moždane vijuge izvrćući istorijske činjenice za potrebe svoje anticrnogorske političke matrice i uništavanja Države Crne Gore, zajedno sa kancerogenim svetosavskim uljezom. Počev od Njegoša, kojeg bezočno ignorišu u stihovima „...kršna i siromašna Crna Gora ne haje ni za Nemanje ni za Murate, pa ni za Bunaparte; oni svi biše i preminuše, i mač svoj o Crnogorce đekoi njih opitaše, pa nestaše, a Crna Gora ostade do vijeka i strašnoga Suda, u svojoj volji i slobodi; a to ti je u slavi“, dok nam prišivaju nemanjićko nasljeđe. Onih Nemanjića, koji spališe sve dukljanske gradove, sem Kotora. Bezbroj je primjera u kojima je teško shvatiti taj štokholmski sindrom Crnogoraca zbog tuđe imperijalne politike, koju je definisao poznati srpski naučnik Jovan Cvijič: „...jedna misao i jedna volja ovladala je svim članovima srpskog naroda, da mu njegova državna teritorija dopre do morske obale i jadranskih pristaništa“ (Jovan Cvijić, Govori i članci, I, Beograd 1921., 208). Već duže vrijeme me proganja želja da objavim bar dva slučaja koji imaju ogroman značaj maltene u svakoj crnogorskoj familiji, a koji pokazuju tu iracionalnu ljubav žrtve prema počiniocu i pomenuti sindrom. <h2>Bitka za Skadar</h2> Malo je crnogorskih porodica koje nemaju pretke koji su izgubili život u bici za Skadar 1913. godine. U to vrijeme kralj Nikola, želeći da što lakše i što prije zauzme Skadar tražio je pomoć srpske vlade. U početku je dobija i u Skoplju je marta 1913. obrazovan „primorski kor“ pod komandom srpskog generala Petra Bojovića, kojem kralj Nikola 21. marta stavlja pod komandu svu crnogorsku vojsku. No, Petar Bojović kroz četiri dana dobija naređenje od svoje komande da svoje trupe odmah vrati u Srbiju, jer su velike sile odlučile da Skadar pripadne Albaniji. Bojović uprkos naređenju pravi most na rijeci Drinjači, popravlja put i postavlja pontonski most za prebacivanje trupa prema Brnjadoltu. No, 29. marta njegova Vrhovna komanda implicintno traži da odmah obustavi svaku akciju i vrati Drinsku diviziju u Srbiju. Bojović piše svojoj komandi da, ukoliko Crnogorci nastave sa osvajanjem Skadra, a oni to budu samo posmatrali, „Ceo će nas svet i istorija osuditi“. Iako serdar Janko Vukotić moli generala Bojovića da bar ostavi pontonski most koji je srpska vojska napravila, Bojović odbija tu molbu i most je demontiran. Crnogorska vojska je zbog toga morala nastaviti preko Skadarskog jezera, uz ogromne gubitke, kako bi zauzela istočne položaje oko Skadra. Jovan Plamenac piše 31. januara 1925. godine kralju Aleksandru Karađorđeviću: „Da je ovo izdajstvo učinila Crna Gora prema Srbiji, kao što je učinila Srbija prema Crnoj Gori, bili bi u svakom njenom udžbeniku prikazani i Crna Gora i njen narod i njena vojska, kao najveći izdajnici srpskog naroda“. Ali, toga nema u crnogorskim udžbenicima. Čak mnogi, čiji su preci poginuli dok su nastupali ka Brnjadoltu, zahvaljujući odbijanju generala Bojovića, danas baštine tu „izdaju“, kako je imenuje Plamenac.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250712220712_869f1554f05076badeb37551ab3f8d7d6554798de111891b5cf7dd6035717b99.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250712220712_869f1554f05076badeb37551ab3f8d7d6554798de111891b5cf7dd6035717b99" data-rendition-name="original" width="960" height="1369" loading="lazy" alt="Intervju u Jutarnjem listu"><figcaption>Intervju u Jutarnjem listu</figcaption></figure>  Nakon Velikog rata srpski istoričari, posebno Vladimir Ćorović, utrkivali su se u pisanju da Crna Gora nije imala nijednu značajniju bitku u toku Velikog rata, minimizirajući ulogu crnogorske vojske u tom ratu i potencirajući propagandu podvalu o dogovoru sa Bečom i izdajstvu kralja Nikole. Dugo je vremena Mojkovačkoj bici prećutkivan značaj, da bi pred Drugi svjetski rat dobila oreol velike pobjede crnogorske vojske kojom je „srpskoj vojsci omogućeno da se nesmetano povuče prema ostrvu Krf“. Taj narativ o zaštiti odstupnice srpskoj vojsci je ostao do današnjeg dana, nažalost, čak i u crnogorskoj istoriografiji i publistici. <h2> Pukovnik Petar Pešić</h2> No, da se prihvatimo činjenica. Nije naodmet pomenuti da je ministar austrougarski Oto, ponudio Crnoj Gori u julu 1914, kao cijenu za njenu neutralnost, ekonomske, finansijske i teritorijalne dobiti, a među njima, za Crnogorce simbolički značajan, Skadar. Crna Gora je, poznato je, odbila tu ponudu, ušla u rat i pod pritiskom Rusije, od koje je zavisila pomoć u naoružanju i hrani, formirala zajedničku komandu sa Srbijom. Srpska vrhovna komanda izradila je ratni plan operacija crnogorske vojske i poslala ga na Cetinje s grupom oficira, koja će formirati Crnogorsku vrhovnu komandu 23. avgusta 1914. Tu grupu su činili: general Božo Janković na čelu, pukovnik Petar Pešić kao pomoćnik, pukovnik Borivoje Nešić i potpukovnici Dragoljub Mihailović i Đorđe Paligorić, kao članovi. Kapetani Miro Božović i Blažo Marković bili su jedini crnogorski oficiri pri Vrhovnoj komandi Crne Gore? Protivno srpskom ratnom planu, kralj Nikola je „samovoljno“ odvojio jedan dio snaga i pomoću njih 27. juna 1915. zauzeo Skadar. Ruski predstavnik je protestvovao i napuštio Crnu Goru, dok je general Božo Janković podnio ostavku po naređenju svoje Vrhovne komande i vratio se u Srbiju, jer Srbiji nije odgovaralo teritorijalno širenje Crne Gore. Zato je zauzimanje Skadra samo pojačalo srpske intrige o vezama Cetinja sa Bečom. Dušan Pavlović, srpski oficir, koji je kasnije prešao na crnogorsku stranu osudivši postupke svoje Vrhovne komande, izjavio je: „... čvor i petlju crnogorske vojske trebalo je uzeti iz ruku kralja Nikole i njegovih oficira“... Kralj Nikola, nakon ostavke generala Jankovića, 2. jula 1915. imenuje pukovnika Pešića za načelnika štaba crnogorske vojske, čineći kardinalnu grešku, koja će Crnu Goru koštati nestanka. Petar Pešić sam otkriva nakon rata svoju nečasnu ulogu u razbijanju crnogorske vojske. U stručnoj publikaciji „Ratnik“, broj za januar/februar 1925, u obimnom tekstu „Crna Gora u svetskom ratu“, Pešić u retrospekciji iznosi niz ovjerenih dokumenta koji govore o kakvoj ličnosti se radilo. Radilo se o čovjeku bez moralnih skrupula, koji je, po instrukcijama svoje vlade, otvoreno radio na uništenju Crne Gore.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250712220712_8c3ed6c91444b81df0b1f2fc6587b5ed761b467c39dab9b1ad145a164e1cfc2b.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250712220712_8c3ed6c91444b81df0b1f2fc6587b5ed761b467c39dab9b1ad145a164e1cfc2b" data-rendition-name="original" width="1086" height="1579" loading="lazy" alt="Petar Pešić u Pravdi"><figcaption>Petar Pešić u Pravdi</figcaption></figure>  Najžešće kritike Pešić je dobio upravo od strane bivših srpskih oficira, među kojima je prednjačio pukovnik Živko Pavlović. Polemiku je pokrenuo beogradski list „Pravda“. Pavlović je direktno optužio Pešića kao „glavnog krivca za kapitulaciju crnogorske vojske“. Pešić je na to odgovorio, takođe u beogradskoj „Pravdi“ od 9. maja 1925. godine: „Odnosno tvrđenje mojih kritičara, da sam savetovao pokojnom Kralju Nikoli da zaključi mir sa Austrijom, napominjem, da sam izneo u 'Ratniku' celu istoriju tog pitanja i nemam potrebe da ga ponovo izlažem. Sem toga nalazim da bi to bilo izlišno, jer su oni suviše slabi da shvate vojno-politička pitanja toga obima. Ali moram im postaviti ovo pitanje: jesu li ma kad razmišljali o tome, kakava bi situacija bila za celokupan naš narod, da Kralj Nikola nije uputio Franji Josifu onu depešu, i da je na Solunskom frontu pored Srpske Vrhovne Komande našla i Crnogorska Vrhovna Komanda, a po proboju ovoga fronta i ulaska u Otadžbinu pored Kralja Petra i Kralj Nikola?“. <h2>Mojkovačka bitka</h2> Ovo otvoreno priznanje Pešića o razlozima uništenja crnogorske vojske bio je samo uvod da se vratimo na Mojkovačku bitku. Tzv. „Sandžačka vojska“, 2/3 crnogorske vojske pod komandom serdara Janka Vukotića na śeveru Crne Gore, već je do kraja decembra 1915. izvršila svoju osnovnu funkciju koja joj je namijenjna planom Vrhovne komande srpske vojske - zaštitu odstupnice srpske vojske „preko Crne Gore i kroz crnogorsku krv“. Pitanje svih pitanja je zašto je još uvijek važila naredba da se taj prostor ima „braniti do posljednjeg čovjeka“, iako „za njihovim leđima“ nije bilo srpske vojske, jer je 4. januara potonji srpski vojnik napuštio Skadar na putu za Krf. Mojkovačka bitka se dogodila 6. i 7. januara, dva-tri dana nakon toga i teško se oteti utisku da je njen jedini cilj bio desetkovanje crnogorske vojske, koja je platila veliku cijenu, što je doprinijelo porazu Crne Gore. Bez obzira na pobjedu crnogorske vojske. Dok je crnogorska vojska štitila odstupnicu nepostojećih srpskih vojnika, koji su se već nalazili na Krfu, 9. januara je pao Kuk i Austrijanci su nadmoćnim snagama osvojili Krstac, čime je sudbina Lovćena bila zapečaćena, a time i Crne Gore. Slaviti Mojkovačku bitku je slavljenje propasti Crne Gore pod režijom Krfske vlade i Petra Pešića kao izvršioca. Petar Plamenac piše u „Novoj Evropi“ iz 1926-te: „...Pašić je vidio u Skadru srbijansku vojsku svedenu na 80.000 ljudi, od kojih je onda još na 20.000 pomrlo od fizičke iznemoglosti i u more bačeno. Desetog decembra, na Cetinju, on je saznao od g. Pešića, svoga oruđa, da Crna Gora ima nedirnutih 53.000 vojnika, najboljih po hrabrosti u Evropi, koji bi, najedeni, obučeni i naoružani, vrijedili više od pruske garde. Pešić je tada ośetio da je ravnoteža poremećena; ali ovoga puta u korist Crne Gore, i uvidio je, da od ujedinjenja uz nestanak Crne Gore ne može biti ni govora“...  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250712220712_ccd7a7f76cf28979861090514603a83bf9efda751aef4d07e0290615f8f1527b.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250712220712_ccd7a7f76cf28979861090514603a83bf9efda751aef4d07e0290615f8f1527b" data-rendition-name="original" width="338" height="500" loading="lazy" alt="Nikola Pašić"><figcaption>Nikola Pašić</figcaption></figure>  Janko Vukotić, u intervjuu „Jutarnjem listu“ 1. aprila 1918. godine, koji prenose „Cetinjske novine“ 11. aprila, objašnjava: „...Pukovnik Pešić napustio je Crnu Goru 17. ili 18. januara 1916, i na odlasku mi saopštio, da ga, po kraljevoj naredbi, imam zamjeniti u dužnosti. Primiv na ovaj način dužnost načelnika štaba, a računajući, da će srpska vojska, kao što mi je rekao pukovnik Pešić, u dovoljnoj snazi zauzeti odbranbene položaje duž Bojane i oko Skadra, te meni i mojoj vojsci osigurati jedinu odstupnicu preko Skadra, ja sam odmah, po odobrenju kralja Nikole, izdao naređenje čitavoj crnogorskoj vojsci - od koje se skoro veći dio nalazio duž rijeke Tare i Lima i na hercegovačkoj granici, - da odstupi pravcem na Podgoricu, odatle ćemo preko Skadra za Albaniju. Kralj Nikola je otputovao iz Podgorice 19. januara u Skadar, a 20. januara iz Skadra dalje. Iste večeri nastupile su austru-ugarske čete, ni od koga nesmetane, uz rijeku Bojanu, a śutradan, 21. januara, ušle su u Skadar, i tako nam preśekle jedinu moguću odstupnicu prije nego je i jedan moj vojnik od hercegovačkog odreda ili sandžačke vojske stigao u Podgoricu“. I tako je Petar Pešić prevario Janka Vukotića, žalosnu figuru crnogorske istorije! Dok Crnu Goru danas vode nasljednici Petra Pešića i ubijeđuju nas u deluzije kako se radi o istom narodu, o Crnoj Gori kao dijelu srpske istorije, Srpskoj crkvi kao istorijskoj crkvi u Crnoj Gori, dok međusobno dijele funkcije, prestižne nagrade, novac crnogorskih građana, pritom skrivajući crnogorsku zastavu i skraćujući crnogorsku himnu, svima njima stojim na raspolaganju za svaku riječ iz ovog teksta i da je potkrijepim neoborivim istorijskim dokazima. Znam da će svaki častan Srbin, koji osuđuje zločin u Srebrnici i slične zločine, na isti način shvatiti mrlje u sopstvenoj istoriji i zločine koji su činjeni u Crnoj Gori tokom i završetkom Prvog svjetskog rata.

Štokholmski sindrom

Da u crnogorskom društvu nijesu svi jednaki pred zakonom činjenica je koja je aksiom, dokazan u hiljadama slučajeva. Potreban je veliki prostor da se navedu svi primjeri, dodatno veoma „obogaćeni“ u postavgustovskoj Crnoj Gori, ali, ipak, mora se priznati i da je, ne samo za vrijeme „avgutovskih oslobodilaca“, već i prije, najzaštićenija institucija pred zakonom, bez ikakve sumnje, bila Crkva Srbije i njeni sveštenici. Odnosno, da je i u predavgustovsko vrijeme nazivanje Crnogoraca volovima i muslimana lažnim ljudima, lažne vjere, od strane tužilaštva proglašavano izrazima ljubavi, da je helikopterski spuštana limena škatula na trovjernu Rumiju, podizana krstionica na pjenu od mora, upisivani sakralni objekti bez ijednog dokaza o vlasništvu, na bazi više nego smiješnih osnova i sl.&nbsp; Nema eklatantnijeg primjera za nekažnjivost Crkve Srbije u to vrijeme, na primjer, od gradnje ruske crkve, bez dozvole Zavoda za zaštitu spomenika kulture, posvećene ruskoj dinastiji Romanovu u porti Manastira Dajbabe, poznatog kao jednog od rijetkih „pećinskih manastira“, koji je članom 13 stav 4 definisan kao memorijalni ili drugi spomen objekat, a članom 14 stav 3 kao zaštićena kulturno-istorijska cjelina. Crnogorski pokret je podnio krivičnu prijavu po osnovu član 416 Krivičnog zakonika Crne Gore i krivičnog djela - devastacija i prisvajanje kulturnoga dobra iz člana 9 stav 1 i 2, čl. 13 stav 1, i člana 14 stav 4 Zakona o zaštiti kulturnih dobara. Tužilaštvo je odbilo prijavu – bez ikakvog obrazloženja? Pored toga što se radi o najočiglednijem slučaju kršenja zakona, za koje je predviđen zatvor od 8 godina za odgovorno lice, uz obavezu vraćanja u prethodno stanje, zakon nije važio za Crkvu Srbije. Takvo kršenje zakona možemo slobodno uporediti, koliko je očigledno, kao da neko lice pred 1.000 ljudi ubije drugo lice, a tužilaštvo kaže da nema krivičnog djela.&nbsp; <h2>Pitanja bez odgovora</h2> Śetimo se, takođe, da je monah Crkve Srbije Neofit, protiv kojeg je podignuta krivična prijava zbog odgovornosti za smrt četiri lica na Skadarskom jezeru, dobio - uslovnu kaznu? I tako dalje, i tako dalje. Imamo i najnovije slučajeve dupliranih mitropolita dvije eparhije Crkve Srbije u Crnoj Gori, kada je podnešena krivična prijava zbog veličanja ratnih zločinaca i kvinsliškog, profašističkog četničkog pokreta i izazivanja nacionalne i vjerske mržnje, koja je lakonski odbijena od strane državnog tužilaštva. Takođe, imamo potpuni muk oko krivične prijave protiv Joanikija Mićovića zbog optužbe da je svjesno i sračunato prikrivao i zataškavao slučajeve pedofilije u Crkvi Srbije kao čelnik formirane komisije.&nbsp; I sve to vodi do aktuelne blokade puta Cetinje - Podgorica na Kruševom ždrijelu, kojom građani, s pravom, traže da se rasvijetli pozadina dva masovna ubistva na Cetinju. Cetinje nije Njujork, manje-više svi građani Cetinja znaju ko je ko u tom gradu. Zato svi Cetinjani postavljaju javno pitanje zašto se krije činjenica da su obojica ubica bili vjernici Crkve Srbije, da su često pośećivali Cetinjski manastir, da je ubica trinaest sugrađana, Aco Martinović, čitav svoj stan „okitio“ ikonama i trobojkama, da se može reći da je bio vjerski fanatik, da je ciljano tražio žrtve sa kojima je bio u nesporazumu oko crkvenog pitanja, da je svađa u kafani Velestovo izbila zbog mjesta paljenja badnjaka i sl. Zašto tužilaštvo ne objavi vještačenje njegovog telefona i koga je nazvao nakon što je napuštio kafanu Velestovo, od koga je dobio oružje, jer je utvrđeno da nije vremenski do prvog ubistva mogao stići do svoje kuće, što su razlozi svađe u kafani, da li je to oko paljenja badnjaka i mnogo, mnogo drugih stvari koje Cetinjani znaju ili pretpostavljaju?&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250622000640_63276875fae7cf2d018fd9f2f142ba56e4e298e082664a274cf6dd6fa7977875.webp" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250622000640_63276875fae7cf2d018fd9f2f142ba56e4e298e082664a274cf6dd6fa7977875" data-rendition-name="original" width="1000" height="555" loading="lazy" alt="BEZ ODGOVORA: Građanke i građani Cetinja svakodnevno s Kruševog ždrijela traže istinu o dva masovna zločina"> <figcaption>BEZ ODGOVORA: Građanke i građani Cetinja svakodnevno s Kruševog ždrijela traže istinu o dva masovna zločina(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Besmisleno saopštenje tužilaštva da niko nije učestvovao u masakru, sem samog Martinovića, bez ijedne druge informacije, samo je podgrijalo sumnje većine građana Cetinja da su oba masakra organizovano djelo, sa određenim ciljem, koje se samo naslućuje, a koje se zataškava da bi se sakrili motivi masakra. Pitanje koje visi u vazduhu je zašto tužilaštvo nije ispitalo nikoga iz Crkve Srbije od onih sa kojima su masovne ubice kontaktirale i vjerovatno im se ispovjedale? Da ima trunke odgovornosti u vrhu policije i nadređenih u vlasti, odavno bi se povukli sa funkcija kojima nijesu dorasli. Ali, to je teško očekivati, jer se radi o ljudima koji bi svoje funkcije branili golim životima. Upravo zato je predśednik Vlade, Spajić, bio dužan da u pomoć pozove međunarodne istraživače, kako bi se potpuno rasvijetlila masovna ubistva na Cetinju, jer se duhovi Cetinjana nikada neće smiriti dok se ne utvrdi što je i ko je spiritus movens masovnih ubistava na Cetinju.&nbsp; <h2>Majčica Rusija</h2> Da „oslobodioci“ nijesu samo oslobodili Pandorinu kutiju svih zala u Crnoj Gori, već i sebe oslobodili od očigledne krivične odgovornosti, oličeno je u napisanoj presudi sudije Zorana Radovića, nakon skoro godinu dana od njenog donošenja, probijajući sve zakonske rokove. Radi se o pokušaju oružanog puča 2016. godine, koji je pravno definisan kao pokušaj terorizma i poništenju prvostepene presude sudskog vijeća, pod predśedavanjem vrsne profesionalke, sutkinje Suzane Mugoše. Samo suđenje, od kad je započeto 19. jula 2017. godine, pa do donošenja prvostepene presude 9.05.2019. godine, poslije godinu i po dana i 170 ročišta, pratila je neviđena kampanja diskreditovanja tužilaštva, sutkinje Mugoše, a posebno svjedoka saradnika - Saše Sinđelića. Iako je svakom sa IQ-om većim od broja njegovih cipela jasno da svjedoci saradnici po pravilu nijesu akademici. I Vlada Budala i Sale Mutavi bi postali svjedoci saradnici u Srbiji da su to htjeli.&nbsp; Za potrebe beogradskog portala <a href="https://www.anti.media/">Antidot</a> detaljno sam pratio čitav tok suđenja i objavio ga iz tri dijela na tom portalu. Sumnjam da postoji na bilo kojoj platformi detaljniji prikaz samog suđenja i da postoji bolji dokaz od onoga što sam iznio da je oružani puč pripreman i, srećom, na vrijeme osujećen. Ako nekoga zaista interesuje tok suđenja, a ne da donosi zaključke nakon letimičnog gledanja pojedinih sesija, on će pročitati sva tri dijela. Preporučujem i sudiji Zoranu Radoviću da to uradi, jer je upravo sadržinom presude uradio ono što su sve vrijeme radili rusofilski branioci optuženih: umjesto da su se bavili svojim klijentima i dokazima, oni su branili Rusiju, smatrajući je državom koja savršeno funkcioniše i da kao takva ne bi angažovala likove poput Saše Sinđelića.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250622000640_ee3fad576d43f7eddb5c9c58abbb8da64ae02438bed1fcb8cec6c09d09085420.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250622000640_ee3fad576d43f7eddb5c9c58abbb8da64ae02438bed1fcb8cec6c09d09085420" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="SPORNA PRESUDA: Zoran Radović"> <figcaption>SPORNA PRESUDA: Zoran Radović(Photo: TVCG - stop kadar)</figcaption> </figure>  Moram da im saopštim da su te „savršene“ bezbjednosne službe Rusije informisale Putina da će ruska vojska u Ukrajini biti dočekana cvijećem i pjesmom dobrodošlice. A i ja im mogu biti svjedok kao neko ko je radio u spoljnoj trgovini i stotinjak puta ulazio u Rusiju preko Šeremetjeva, da je to bila zemlja u potpunom raspadu, i organizacionom i etičkom, te da će proći decenije i decenije da ta država postane iole pristojna država. O amaterizmu agenata GRU-a govori i to da je Eduard Šišmakov poslao Saši Sinđeliću 800 USD preko Westwrn Uniona iz poslovnice blizu same zgrade GRU-a. O tome je Western Union poslao urednu dokumentaciju, kao potvrdu istinitosti Sinđelićevih riječi. To je novac kojim je Sinđelić doputovao u Moskvu. Iako znanična Moskva tvrdi da Sinđelić nije izašao sa aerodroma Šeremetjevo, sam Šišmakov, u pisanoj izjavi, pročitanoj na suđenju, priznaje da se sa Sinđelićem susreo u Moskvi. Sam Sinđelić vrlo vjerno opisuje sam aerodrom i put sa dvije trake koji vodi do grada. No sudija Radović i njegova bezobalna ljubav prema Rusiji se opredijelila za zvanično rusko negiranje.&nbsp; Uostalom, čitavo svjedočenje Saše Sinđelića, bez obzira na njegov pedigre, potvrđeno je na suđenju do posljednjeg detalja. Svaki susret je dokazan triangulacijom baznih stanica, nakon čega su ti susreti i novac koji su primili priznati i od optuženih, mnogi razgovori su snimljeni preko provajdera, dešifrovane poruke, postoje fotografije susreta ruskih agenata pomenutog Šišmakova i Aleksandra Popova, snimci njihovih razgovora, uloga Ananija Nikića, koju opisuje bivši službenik DB-a, sa istim prezimenom, kojeg je Ananije vrbovao da bude na čelu organizacije puča... Takođe, svjedočenje Miloša Jovanovića o susretu Sinđelića sa srpskim fašistom Nemanjom Ristićem i njegovo svjedočenje: „Sinđelić mi je rekao da je ta revolucija trebalo da bude 16. oktobra. Dalje sam uspio da čujem da je trebalo da se zauzmu zgrade, da se jednostavno uleti u Skupštinu i da se Đukanović uhapsi, a eventualno i ubije“...  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250622000640_29afb80a55beeb94f1d76a8aea04294bdebd3bc97200ec9cbb6a6510feab9c36.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250622000640_29afb80a55beeb94f1d76a8aea04294bdebd3bc97200ec9cbb6a6510feab9c36" data-rendition-name="original" width="1023" height="575" loading="lazy" alt="SVJEDOČENJE POTKRIJEPLJENO DOKAZIMA: Saša Sinđelić"> <figcaption>SVJEDOČENJE POTKRIJEPLJENO DOKAZIMA: Saša Sinđelić(Photo: Stop kadar)</figcaption> </figure>  Materijalni dokazi, kupljena oprema, 125.000 eura, prisluškivani razgovori, triangulacija i mnogi, mnogi drugi dokazi pribavljeni su radom srpske BIA-e i dostavljeni crnogorskom Specijalnom tužilaštvu. Nažalost, iznenadni dolazak Patruševa, tadašnjeg koordinatora svih bezbjednosnih službi Rusije, njegov ultimatum Srbiji i odvođenje Šišmakova, Popova i operativaca koji su bili stacionirani na Zlatiboru, đe su čekali da se prebace u Crnu Goru, prekinulo je saradnju Srbije sa tužilaštvom i lišilo tužilaštvo još mnogo novih činjenica, kao što su prisluškivani razgovori o satelitskom praćenju Mila Đukanovića i namjeri da se na njega izvrši atentat... Moram ođe intervenisati zbog stalne zloupotrebe voditelja emisije Načisto na TV Vijesti da je Đukanović govorio u vrijeme suđenja da je planirano njegovo ubistvo, kako bi abolirao postavgustovke političare od svakodnevnih izjava kojima najavljuju hapšenja, presuđuju, itd. Milo Đukanović je u jednoj emisiji govorio o tome da mu je u prostorijama BIA-i u Beogradu dat kompletan iztvještaj koji je sačinila BIA, u kojem se pominje namjera da se on ubije i operativci GRU-a na Zlatiboru koji je trebalo to da obave. Ali, zloupotreba „činjenica“ je zaštitni moto gdin. Komnenića.&nbsp; Da rezimiramo: Saša Sinđelić je mogao biti svjedok saradnik sve dok ne bude uhvaćen u laži, odnosno kad se utvrdi da je izrekao bilo koju neistinu. Makar i bezazlenu. To se nije desilo na suđenju. Svaka njegova izjava je materijalno potvrđena i nema ni trunke sumnje u ono što je svedočio. Neka gdin. Radović pročita moja tri teksta na Antidotu pa neka me ubijedi u bilo koji slučaj da je dokazano da nije govorio istinu. Pa onda neka objasni, dok se bavi likom Sinđelića, kako jedan pijačni prodavac raspolaže sa pola miliona eura, dijeli po 15.000 eura bez ikakvih problema, govoreći bivšem komandantu srpske žandarmerije, da će mu „Rusi“ dati milion eura ako im zatraži „bez problem“. Valjda je to običaj kod agenata GRU-a koji pośećuju Srbiju da dijele pijačnim prodavcima milione eura.&nbsp; Za sudiju Radovića ni informacije dobijene od zapadnih službi nijesu imale nikakav uticaj u oblikovanju presude. Jedna je majčica Rusija. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 52.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fwww.anti.media%2Fistrazivanja%2Fdosije%2Fodbrana-opstrukcijom%2F&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> &nbsp; <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 52.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fwww.anti.media%2Fistrazivanja%2Fdosije%2Fpokusaj-terorizma-ili-pokusaj-oruznog-prevrata%2F&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 52.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fwww.anti.media%2Fistrazivanja%2Fdosije%2Fposlednja-rocista-prvostepena-presuda-i-komentari%2F&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Svete krave

„Onaj ko kontroliše prošlost, kontroliše budućnost, onaj ko kontroliše sadašnjost, kontroliše prošlost“ (George Orwell, 1984) U srpskoj istoriografiji je poznat beskompromisni sukob između Pantelije Srećkovića i Ilariona Ruvarca, koju Ruvarac objašnjava riječima „...od čoveka Srbina, preteranog patrijote, u koga je jače čustvo i želja od uma i razuma – napisana Istorija ne vredi mnogo i upravo da ništa ne vredi, i da je za Srbiju i Srpstvo velika sramota, što je takva Istorija puštena u svet“. Srećković je bio predstavnik romantičarske istoriografije, koja je uglavnom počivala na zabludi da su narodna predanja pouzdan istorijski izvor, uspjevši da prikupi impresivnu kolekciju predrasuda, poluistina, suludih koncepcija i šovinističkih naklapanja, kojih se kao tobožnjih „istorijskih činjenica“ čvrsto držao cijelog života. <h2>Klerikalna mitologija</h2> Danas je srpska istorigrafija u potpunosti naslijedila Pantinu metodologiju, bilo da se radi o daljoj ili bližoj prošlosti. Istorijski revizionizam je u savremenom srpskom društvu jedan od ključnih mehanizama kojim se izgrađuje „novo“ kolektivno „śećanje“, kao temelj obnovljenih imperijalnih ambicija. Zamjena istorije političkim mitom nije puka zamjena istorijskih činjenica mitskim pripovjedanjima, jer bi istorijski argumenti nadvladali kao jači, već se istoriji oduzima legitimet, da bi se prešlo na novo, politički upotrebljivo pisanje i čitanje istorije, sa malo ili nimalo uvažavanja za činjenice koje se guraju u stranu, prećutkuju, brišu, a veoma često i konstruišu. Često konstruisani lažni mitovi traže savez sa pravim mitovima ili sa selektivnim činjenicama da bi bili što efikasniji. Preveliki politički, medijski i pseudonaučni uticaj na crnogorsko društvo izvana proizveli su generaciju političara, koja danas čini vlast u Crnoj Gori i koja je svoj identitet gradila na Pantinoj istoriji. Da stvari budu još obespokojavajuće, slično je i sa njihovim sljedbenicima. Posebnu ulogu u svemu tome ima Crkva Srbije, njene eparhije u Crnoj Gori, čije sveštenstvo, skromnog opšteg obrazovanja i u ratu sa svim realnim činjenicama, bezobalnom slobodom tumače istorijsko nasljeđe, slijepi i gluvi za prvoklasne istorijske artefakte koji su u sukobu sa njihovom mitološkim naklapanjima.&nbsp; Zato je Crna Gora pravi primjer kako se istorijski fakti prvog reda zamjenjuju klerikalnom mitologijom i kreiranjem prošlosti koja je za njih vrlo upotrebljiva u mijenjanju svijesti građana Crne Gore, pokušavajući da današnje vrijeme projektuju na vremena prije više stotina stoljeća, kada nije bilo ni nacija, ni identitetskih razmirica, ni današnje dostupnosti informacija. Fascinira sa kojom upornošću Crkva Srbije ignoriše svaki artefakt koji se pojavi u istorijskoj publicistici, ne prezentirajući nam bilo kakvu polemičku činjenicu kojom bi ih osporila.&nbsp; Tako se ignoriše Gramata carigradskog patrijrha Jeremije iz 1531. godine, podržana od tri najvažnija patrijarha, kojom se Pećka arhiepiskoja naziva takozvanom i „otpočetka“ potčinjenom Ohridskoj arhiepiskopiji, ili kad su članovi Srpske kraljevske akademije, preteče SANU, „ljubazno primani u Vaseljenskoj patrijaršiji, po rečima uvaženog gospodina Jakozosa Papajoanu, sekretara Sinoda, koji je konsultovao patrijaršiskog bibliotekara i arhivara, da u Fanaru nema dokumenata o obnovi rada Pećke patrijaršije. Uostalom, na Pećku patrijaršiju, sasvim prirodno, i danas se tamo gleda kao na nekanonsku ustanovu, političko delo Turaka, što je ona i stvarno bila“. Nikada nijesmo od Crkve Srbije dobili razjašnjenje neprisustva Vaseljenskog patrijarha na tzv. proslavi 800-godišnjice SPC i stava Vaseljenske patrijašije da se radilo samo o hirotoniji Save Nemanjića u čin arhiepiskopa? Glavna dva izvora vezano za hirotoniju Sv. Save u čin arhiepiskopa jesu njegovi životopisci Domentijan i Teodosije. Domentijan je žitije pisao polovinom XIII stoljeća, dok ga je Teodosije pisao krajem XIII i početkom XIV stoljeća. Oba pogrešno navode ime vaseljenskog patrijarha, jer je u periodu 1216 – 1222. godine patrijarh bio Manojlo Saranten, a ne German II, što govori da Domentijan nije svjedočio činu hirotoinije Save, dok je Teodosije pisao žitije na bazi Domentijanovog. Teodosije potvrđuje da je Druga zapovijest Vaseljenskog patrijarha samo lična gramata za Sv. Savu. &nbsp; <h2>Autokefalna Crnogorska crkva</h2> Crkvena autokefalnost podrazumjeva da takva crkva ne dobija svoju vlast od druge crkve i da nad sobom nema nikakave više vlasti, sem vaseljenskih sabora. Jednom izvojevana autokefalnost je stalna. Kanoni se uspostavljaju odlukama vaseljenskih sabora, odlukama pojedinih pomjesnih sabora (Fotijev Nomokanon), odlukama najviših crkvenih autoriteta. Tako da se u glasilu Petrogradske duhovne akademije objavljen Diptih Ruske pravoslavne crkve iz 1851. godine i Atinska sintagma Vaseljenske patrijaršije iz 1855. godine apsolutno mogu smatrati kaononskim dokumentima. U oba ta dokumenta pod brojem 9 navedena je autokefalna mitropolija Crne Gore. Iako se pokušava pominjanje Cetinjske mitropolije među autokefalnim crkvama osporiti sa srpske strane, da se radi samo o autonomiji, postavlja se pitanje, ako je tako, zašto nije pomenuta crkva u Srbiji, koja je imala u to doba autonomiju u okviru Vaseljenske patrijaršije?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250601010636_5efd5a440660ed2c604cf9034afd22d48e38d723c5e7b54d1b513d8ce29b780a.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250601010636_5efd5a440660ed2c604cf9034afd22d48e38d723c5e7b54d1b513d8ce29b780a" data-rendition-name="original" width="700" height="500" loading="lazy" alt="kapela i sluxbene novine"> <figcaption>Odluka o ujedinjenju(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Ustav Crne Gore iz 1905, u članu 40, samo konstatuje, i kanonski i ovozemaljski, pravni status Crnogorske crkve: „... Crnogorska je crkva autokefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane Crkve“... Autokefalnost potvrđuje i beogradski mitropolit Dimitrije Pavlović u zvaničnim obraćanjima vrhu Crnogorske crkve. Za pseudoistoriju nijesu argument ni Službene novine KSHS od 3. juna 1922. godine, u kojima se govori o ujedinjenju autokefalne CPC sa ostalim crkvama. Kao što se pominje i u samom tomosu Vaseljenske patrijaršije toj ujedinjenoj crkvi, a koji se i navodi u tom broju Službenih novina. I to je sve više puta objavljeno, bez ikakvog efekta. Kao da je ćutanje i bježanje od razjašnjenja tog pitanja najoportunije za Crkvu Srbije i njene poklonike.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250601010636_e787b26ae8635bb1a2d8048eefab6933af43a6f5db073e44266407025cc6f19f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250601010636_e787b26ae8635bb1a2d8048eefab6933af43a6f5db073e44266407025cc6f19f" data-rendition-name="original" width="500" height="700" loading="lazy" alt="kapela i sluxbene novine"> <figcaption>Službene novine, 3. jun 1922.(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U svojim epskim zanosima i prizemnoj metaforici, Boris Bogdanović pominje „izmišljenu drugu crkvu“, aludirajući na Mila Đukanovića. Njega kao pravnika, doduše „daljinskog“ sa čuvenog Megatrenda, ne obavezuje ni Ustav Crne Gore iz 1905, ni Ustav CPC iz 1904, niti ga interesuje kako je nekanonski i nepravno ukinuta CPC, ko je činio Sinod CPC, što je predviđao Ustav CPC kako se donose odluke Sinoda, kako postaju izvršne, da li je Rješenje nepotpunog Sv. Sinoda Kraljevine Crne Gore od 16. decembra 1918. godine pravno valjan dokument da se ukine jedna autokefalna crkva, iako je po kanonima autokefalnost crkava STALNA! Možda bi, po istom principu, Porfirije Perić i Irinej Bulović mogli rješenjem napisanim rukom i svojim potpisima prisajediniti Crkvu Srbije Moskovskoj patrijaršiji? Naravno da to nije moguće bez odluke Sabora! Da mu bude jasnije Rješenje od 16. decembra 1918. potpisali su samo dva člana Sinoda Kraljevine Crne Gore od sedam, koliko je imao,, arhipeiskop Mitrofan Ban i episkop nikšićski Kiril Mitrović.&nbsp; <h2>Odsustvo samopoštovanja</h2> Ako Bogdanovića interesuje pravni i duhovni kontinuitet crkve čiji je poklonik, preporučujem mu da pročita Zakon o crkvama i verskim zajednicama Republike Srbije, član 11. Crkva Srbije postoji u Crnoj Gori fizički od 1920. godine, priznata od Vaseljenske patrijaršije 1922. godine, u pravni sistem KSHS/Kraljevine Jugoslavije ušla je Zakonom o SPC iz 1929. i Ustavom iz 1931. godine, kojim je nekada autokefalna Cetinjska mitropolija postala 22. eparhija Crkve Srbije.&nbsp; Koliko je odsustvo samopoštovanja govori i stalno pominjanje povratka kapele Karađorđevića na Jezerski vrh. Tobožnji poštovaoci Njegoša i smirenja njegovih kostiju hoće da rušitelje originalne Njegoševe kapele instaliraju simbolički kao „istorijsku vertikalu“ (riječi Borisa Bogdanovića). Pored toga što postoje snimci oštećenja Njegoševe kapele od groma, skica ruskog arhitekte Krasnova koji pokazuju da je Njegoševu kapelu vrlo lako bilo obnoviti (čak su i Austrijanci nudili da oni to urade), umjesto što je survana niz Koprivinu stranu, lažni poštovaoci Njegoša, kojima je jedino potreban kao simbol srpstva, ne prave replike njegove kapele, već kapele koju su podigli Karađorđevići, sa istim ciljem da se Crna Gora obelježi kao dio srpske teritorije.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250601010636_4671b2f674509cce4838dde863b34cce28aa02db4bc46ca25c6483ef8054daea.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250601010636_4671b2f674509cce4838dde863b34cce28aa02db4bc46ca25c6483ef8054daea" data-rendition-name="original" width="1440" height="1258" loading="lazy" alt="kapela i sluxbene novine"> <figcaption>Skica Krasnova oštećene Njegoševe kapele prije rušenja(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Da imamo posla sa novokompovanim vjernicima i sveštenicima koji se ne drže kanona „kao pijan plota“ govori reakcija jednog novinara u tv emisiji, koji sa promjenom redakcije mijenja i svjetonazore, da ga vrijeđa naziv Crkva Srbije. Da je čovjek vjere obavjestio bi se da je na vaseljenskom saboru na Kipru 1872. etnofiletizam proglašen jeresom. Drugim riječima, ne postoje nacionalne crkve, crkva je jedinstvena, „katoličanska“, a svi njeni djelovi su pomjesni i nose ime države u kojoj vrše „božju misiju“. To posebno važi i za one koji autokefalnu sremskokarlovačku mitropoliju smatraju dijelom Pećke „patrijaršije“, iako je ona bila mitropolija Pravoslavne crkve u Austrougarskoj. Umjesto što pjenite, provjerite!  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250601010636_84af70fea1951b27fc12a4faca1539807acb792155ca4e0e9562c401750ba5b6.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250601010636_84af70fea1951b27fc12a4faca1539807acb792155ca4e0e9562c401750ba5b6" data-rendition-name="original" width="1455" height="554" loading="lazy" alt="kapela i sluxbene novine"> <figcaption>Oštećena kapela lijevo - srušena od strane Karađorđevića desno(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Ako se pitate zašto opet o crkvenom pitanju, odgovor je da je tokom proteklih sto godina identifikacija srpstva i pravoslavlja, tj. vjere i nacije, u različitim periodima, dovođena do apsoluta. Za veliki broj autora srpstvo i pravoslavlje su bili sinonimi. Velmar Janković 1938. godine piše da je pravoslavlje proželo „celog srpskog čoveka“, pa je svetosavska crkva „izraz srpskog narodnog duha“ sa kojim je srasla i van kojeg „tako reći i ne postoji“. Upravo zahvaljujući toj nehrišćanskoj ideologiji i vezi crkve i nacije, Crna Gora je potonjih skoro četiri decenije promjenila nacionalni sastav zahvaljujući Crkvi Srbije. Oksimoron je da oni koji su nacionalni konvertiti, koji su promijenili kao zreli ljudi svoju naciju, optužuju one koji su dosljedni u svom nacionalnom identitetu za izdaju svog porijekla? Otvorite već jednom na uvid popisne liste od 1948. do danas, da već jednom vidimo kakav prevrtljiv karakter imaju mnogi građani Crne Gore, dostojan prezira. A i da njihovi potomci prestanu da nas pitaju „što ti je bio đed“.&nbsp;

Novo kolektivno śećanje po Pantinoj istoriji

Postoje mišljenja da religijom treba da se bave samo vjerujući ljudi i da ljudi koji ne vjeruju u postojanje nikakvog nadnaravnog kreativnog uma, koji ne vjeruju u dušu koja nadživljuje tijelo i ostala metafizička čuda, ne mogu spoznati smisao vjere, te samim time su nekompetentni u bavljenju njome. Ili, uprošćeno rečeno, samo ako vjeruješ u postojanje Boga tek tada bićeš svjestan njegovog prisustva. Ako bi pošli od toga da evharistijskim ritualima sa naforom i gutljajem vina vjernik zaista vjeruje da uzima Hristovo tijelo i njegovu krv, onda smo blizu da je ta teza i tačna. Inače, kako bi racionalno biće u kolutiću hljeba i gutljaju vina vidio bilo što drugo, taman da se pojavi sam Isus Hrist da ih dijeli? Potonji Uskrs je definitivno postao vaskrs, iako sam prelistavao staru beogradsku štampu u kojoj se taj dan stalno pisao kao Uskrs. Što će reći da se, uz „plivanje za časni krst“, klečanje i bauljanje po zemlji, ljubljene popovskih ruku, nazivanje popova očevima, ... stvara nova hiljadugodišnja tradicija u mantijaškom svijetu - vaskrsnuće vaskrsa. Naša tri ljubljena predsjednika - države, vlade i parlamenta su i oni založili malo Hristovog tijela i napili mu se krvi. Njihova je vjera utemeljena, ne u Hristovoj crkvi, o tome nemaju pojma, već u vjeru u svetosavske apostole. Original srpske. Toliki su Hristovi sljedbenici da je prvi premijer „oslobođene Crne Gore“ čak brda pomjerao, pobrkao vjeru i sujevjerje, Radoja sa nekadašnjim ministrom Aleksandrom Damjanovićem, kor sa horom, ... na kraju je pobrkao i državu. Čudo svetosavska vjera čini. <h2>Jeres</h2> Mada, dok god ne idu da ih mrtvačke kosti, ili mošti što bi se pravoslavno reklo, liječe, no se liječe u Kliničkom centru, tanka mi je ta vjera. Sve se nešto bojim da su pionirske marame, sletove i štafete zamjenili suvim granjem, farbanim jajima i crkvnim ritualima. Da ne rečem evharistijom. Mada je funkcija ista, rituali tu služe da se đeca prime na sladoled i šarenu lažu. Ili se to zove ulaganje u budućnost, u stanove, džipove, poneki i izgori, đavo ga izgorio, zlatne slavine, italijanski namještaj, skupocjenu, firmiranu vladičansku ili episkopsku odoru i svašta nešto, što bi rekle zaslužne umjetnice sa TV Pinka. A i vjeronenauka dobro dođe u državnim školama. Biće to dobri izvori prihoda jednog dana, a i „uzorni“ Srbi.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250427070452_2d438d31e63aabd7cc32298015b3de32550d36260d446a24f35ec114c97d088d.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250427070452_2d438d31e63aabd7cc32298015b3de32550d36260d446a24f35ec114c97d088d" data-rendition-name="original" width="890" height="676" loading="lazy" alt="Vozni parh Porfirijev "><figcaption>UŽIVAJU U LUKSUZU: Vozni park patrijarha srpskog, episkopa i vladika enormne vrijednosti</figcaption></figure>  Iako se trude, svetosavski apostoli, čak i sa podnošenjem krivičnih prijava, u XXI stoljeću i nominalno sekularnoj državi ne mogu nikome stavljati flaster na usta, niti uskratiti pravo bilo kome da se bavi ulogom religije u oduzimanju budućnosti društvu. Tim prije, što smo nesumnjivo kompetentniji i teološki obrazovaniji od, slobodno se može reći, kompletnog klira u Crnoj Gori. Recimo, mi znamo da je bavljenje sekularnim u crkvi jeres. I to velika jeres! Oni ne znaju! Kažu, nama je dozvoljeno sve što je dozvoljeno svakom čovjeku? E pa nije. Nije ni pucanje iz kalašnjikova, ni bavljenje politikom, ni širenje velikosrpskog nacionalizma, ni širenje podjela, mržnje, uživanje u luksuzu, bavljenje biznisom, građevinskim, turističkim i ostalim, .... nije! Nije ni stalno pominjanje kapele Karađorđevića, koja bi, tobože, smirila duhove kao simbol okupacije i nestanka Crne Gore kao države, jer je to bomba koja bi zapalila Crnu Goru. Osim toga, nezakonito je bilo što graditi pored mauzoleja na Jezerskom vrhu i krivično se, u tom slučaju, odgovara zbog narušavanja zaštićenog spomenika kulture. Nego, kad smo kod smirivanja duhova, nikako da nam slavno ime Joanikije saopšti ko su bili terapeuti iz njegove crkve koji su „liječili“ masovne ubice na Cetinju? Da vidimo čiji su se to duhovi zaigrali oko kapele Karađorđevića? Što se duhova i duhovnosti tiče, nema krimosa koji ne nosi oko vrata i na retrovizoru skupocjenih kola krstaču. Naivno vjeruju da će im sačuvati živote. Takođe, nikada više kriminala nije bilo u Crnoj Gori otkad zamijenismo petokraku krstačom. Ne pomaže ni gradnja deset crkava po glavi stanovnika? Naprotiv! <h2>Jevanđelje</h2> Dok vam gore džipovi od sto hiljada eura i dok svojim kupovinama održavate rentabilnim salone automobila, malo ću vam čitati djelove iz jevanđelja, jer dok ih vi blagogagoljite tobožnjim vjernicima, ni njima ni vama ne uđe ništa u glavu što pročitate: „Zato vam kažem: Ne brinite se dušom svojom što ćete jesti, ili što ćete piti; niti tijelom svojim, u što ćete se odjenuti. Nije li duša pretežnija od hrane, i tijelo od odijela? Pogledajte na ptice nebeske kako ne siju, niti žanju, ni sabiraju u žitnice, pa Otac vaš nebeski hrani ih. Nijeste li vi mnogo pretežniji od njih? ... Pa kada travu u polju, koja danas jeste, a sjutra se u peć baca, Bog tako odijeva, a kamoli vas, malovjerni? Ne brinite se, dakle, govoreći: Šta ćemo jesti, ili šta ćemo piti, ili čime ćemo se odjenuti? Jer sve ovo neznabošci ištu; a zna i Otac vaše nebeski da vama treba sve ovo. Nego ištite najprije Carstvo Božije i pravdu njegovu, i ovo će vam se sve dodati. Ne brinite se, dakle, za sjutra, jer sjutra brinuće se za se. Dosta je svakom danu zla svoga.“ (Besjeda na Gori, Isus Hristos, Matej, 6:25-34).  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250113080136_944473c25d30d12d6e20ab29aa6b317ae5b33faa83f154e8e68923e44a24c96c.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250113080136_944473c25d30d12d6e20ab29aa6b317ae5b33faa83f154e8e68923e44a24c96c" data-rendition-name="original" width="500" height="403" loading="lazy" alt="Automobil Miajlo Backović"><figcaption>POSLUŠAJTE MALO JEŠU IZ NAZARETA, MANITE SE DŽIPOVA: Skupo, zapaljeno vozilo popa Mijajla Backovića(Photo: Privatna arhiva/RTNK)</figcaption></figure>  Poslušajte malo Ješuu iz Nazareta, manite se džipova pa vam neće gorjeti, manite se skupih firmiranih drangulija na sebi, luksuza, biznisa, ... Budite kao 'tice na grani pa će sjutra brinuti za vas. No što ćete mučenici, takvi kakvi ste, ako se Ješua ponovo pojavi među vama? Pa počne da vas preslišava? Biće to najveće biološko gorivo na nebesima. <h2>Kanoni</h2> Prvi čovjek Beogradske patrijaršije, tzv. Vučićev Dugin i Vučićeva Zaharova, prije nekoliko dana posjetio je botoksiranog cara Rusije da mu prenese podršku za što više mrtvih Ukrajinaca i poruku srpskog cara da će obojena revolucija uskoro pasti kao one kule u Njujorku. Još i da će geostrateški Srbija biti dio „ruskog sveta“ kad botoksirani car potamani sve liberalne ideologije svijeta. Uz nemalu pomoć Donalda Daka. Svekoliko pobunjeno srpstvo je sa razočarenjem primilo navode o „cvjetnoj“ revoluciji, poneko i o „ruskom svetu“, ali nikoga ne takoše riječi o sudbini Crne Gore, BiH i Kosova u toj novom geostrateškom vodvilju po notama botoksiranog cara? Što će reći, obrni - okreni, ko god sjedne za volan Srbije ima namjeru da usput ukrca Crnu Goru. Ovi ostali neka se sami brane. To su vam one kokarde i ostala znamenja koja šetaju Srbijom i do Strazbura i koja oživljavaju vremena kad su se kvinsliške fašističke sluge preporodile u antifašiste. Izbor prvog čovjeka Beogradske patrijaršije početkom 2021. godine najbolji je dokaz da Bog nema ništa sa tim izborom. Osim ako Vučića ne smatramo bogom. Zna se da su Srpska crkva i srpska država nokat i meso, te da je Srpska crkva produžena ruka velikosrpske, imperijalne politike. Izabrani prvi čovjek Beogradske patrijaršije, nakon toga, izabrao je prvog čovjeka Cetinjske mitropolije. Što će reći da mu je on gazda. A pošto je njegov gazda prvi čovjek Srbije, to znači da je prvi čovjek Cetinjske mitropolije podređen prvom čovjeku Srbije, tzv. prvorođenom, ka svojem gazdi. Pa se postavlja piatnje ko je taj bog koji postavlja božje apostole po Crnoj Gori i po kojim kriterijuma. Pamet, obrazovanje, ljepota, ... ta manite me. Đe se đedoše oni kanoni koji uređuju pitanja pomjesnih crkava? Pokojni Mirko Đorđević, poznati sociolog religije, reče: „Logika pravoslavnih crkava je – na čitavom istoku – i nepisano pravilo: svoja nezavisna država i svoja nezavisna autokefalna crkva“. Baš me zanima đe je pokojni Mirko viđeo logiku u SPC? Oni imaju vrhovni zakon sa samo dva člana: prvi, SPC je uvijek u pravu, drugi, ako ima nekih nedoumica primjenjuje se prvi član. Kad je Srbima trebalo da prisvoje sve pravoslavne crkve u novostvorenoj KSHS 1920. godine sinulo im je da je dobro pozvati se na kanone. A kad im kanoni ne idu u prilog onda su oni prevaziđeni ili važe samo uz saglasnost nadređene crkve. U „Glasniku“’, Službenom listu Srpske pravoslavne crkve br. 1., g. I, od 1/14. oktobra 1920. g. na strani 102 stoji napisano: „Slično tome postupalo se i kod osnivanja nacionalnih autokefalnih oblasti u svima pravoslavnim državama. Tako su uzdignute katedre na stupanj autokefalne arhiepiskopije u prestonim u Srbiji, na Cetinju za crkvu u Crnoj Gori, u Bukureštu za Rumuniju, u Sofiji za Bugarsku, a u Rusiji dignut je arhijerejski presto druge prestonice u Moskvi na stupanj patrijaršije“. U zapisniku zakonodavnog odbora Sv Arhijerejskog Sabora Beogradske mitropolije, održane u Beogradu 3. (16) septembra 1920. pod predśedavanjem Dimitrija, Arhiepiskopa Beogradskog i Mitropolita Srbije, budućeg prvog srpskog patrijarha, na kojoj se raspravljalo o ujedinjenju svih pravoslavnih crkava u jednu, napisano je: „Po odredbama svetih kanona osnivanja najviših crkvenih oblasti u jednoj državi i odnosno u njenoj najvećoj oblasti biva tako, da se katedra prestonice odnosno metropole najveće oblasti podiže na najveći jerarhijski stupanj. Tako pravilo 17, Halkidonskog Sabora određuje da razređenje crkvenih oblasti sledi razređenju državnom i građevinskom“ (misli se na građansko). Da ne zaboravimo i 48 pravilo Tulskog sabora! Pretpostavka svih društvenih transformacija trebalo je da bude sposobnost društva da zasnuje konsenzus o temeljima države i demokratije koji bi, posredstvom legitimnih i efikasnih institucija vladavine prava, civilnog društva i demokratske kulture, omogućio održivu izgradnju demokratske nacije. Onog trenutka kada se svetosavska dogma infiltrirala u Crnoj Gori mi smo izgubili normalnost i kontinuitet u razvoju sopstvenog identiteta, sa akterima, uvjerenjima, interesnom i ideološkom dinamikom, koja je izgubila autentičnost prostora i proizvela brojne kontroverze i društvene raskole. Epilog - sada o našem ontološkom biću odlučuju genijalci iz Krnje Jele.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025012508010_eb9d50fa7560a63207e3efc271e512fc4b7045b42a6dbec3092c53b1daa6426f.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025012508010_eb9d50fa7560a63207e3efc271e512fc4b7045b42a6dbec3092c53b1daa6426f" data-rendition-name="original" width="758" height="506" loading="lazy" alt="DA LI JE ČITAO BOŽIDARA VUKOVIĆA: Joanikije Mićović"><figcaption>POD VUČIĆEVIM PATRONATOM: Joanikije Mićović(Photo: MCP)</figcaption></figure>

Ko nam bira apostole?

Nedavno sam gledao igrani film o životu Donalda Trampa, sadašnjeg predśednika Amerike, koji na najbolji način oslikava (ne)etička načela i životnu i poslovnu filosofiju dotičnog. U mladosti fasciniran beskrupoloznošću i izopačenošću advokata Roja Kona, čovjeka koji ne bira sredstva u ostvarenju cilja, od laži, ucjena, prijetnji, u kasnijim godinama se sam pretvorio u njegovu kopiju, čak ga nadmašivši uveliko. Na kraju ga i potpuno odbacuje od sebe nakon njegove teške bolesti. Ono što se stalno provlači kroz film su Trampove riječi da nikada ne smiješ priznati poraz i da uvijek moraš sa punim uvjerenjem govoriti da si pobjednik. Da su mnogi sa naših prostora pomno izučavali Trampovu biografiju, između ostalog, govori i svaki nastup aktuelnog predśednika Srbije Aleksandra Vučića, koji, u skoro svakodnevnim nastupima na televizijama, ponavlja da je „pobijedio obojenu revoluciju“, misleći na skoro opšte nezadovoljstvo građana Srbije, potaknuto skoro plebiscitarnim otporom svih fakulteta, prosvjete i mnogih drugih načinu vladavine u Srbiji i autoritativnom sistemu, u kojem Vučić glumi čovjeka sa carskim ovlašćenjima. Kako sebe predstavlja kao jednog od najboljih studenata Pravnog fakulteta u Beogradu, teško da mu nije jasno što propisuje Ustav Srbije vizavi njegove funkcije, te je očigledno da je vrlo svjesno upotrebljavao i zloupotrebljavao demokratske principe da bi ih konačno ukinuo i zaveo apsolutističku vlast.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250215080256_6eb8af72ad38e2e3275883d8aaef72c4b613ed5d369fe2c3e298251dc5a4abf8.webp" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250215080256_6eb8af72ad38e2e3275883d8aaef72c4b613ed5d369fe2c3e298251dc5a4abf8" data-rendition-name="original" width="1024" height="758" loading="lazy" alt="Donald Tramp"><figcaption>Donald Tramp(Photo: AP)</figcaption></figure>  <h2>Propaganda i teror</h2> Svakim danom je sve jasnije da se Srbija podigla na noge, protesti su sve masovniji, nasuprot obmanama Vučića da se lagano gase. Može se slobodno govoriti o kolapsu sistema, jer se on sve više oslanja na golu silu i represiju institucija sile i raznih SNS-ovskih firmi za obezbjeđenje. Čitaj partijskih falangi. Organi samouprave se organizuju u prisustvu partijskih falangi i oklopljenih policajaca, prisutnih i unutar institucija i na ulicama, pripadnici vlasti, ogrezli u korupciji i samovolji, više nijesu sigurni ni u institucijama, ni na ulici. A više nijesu sigurni ni u podršku svoga vođe. Čini se da je Vučić od većinske podrške stigao do gubitka legitimiteta i da mu je posljednja odbrana policija i dio građana pozne dobi, inače sklonih stvaranju idola i pokoravanju autoritativnom režimu, „koji bez komplikovanih demokratskih procedura rješava stvari“. Fascinacija jakim liderima je sve više društveni fenomen, ljudi su sve skloniji da nekoga olako prihvate za ono za šta se izdaje, tako da šarlatani koji glume genijalce sve češće imaju velike izglede da im se povjeruje. Samo posmatrajte što se događa u Crnoj Gori potonjih pet godina. Današnja vremena, koja sve više karakterišu nedostatak kritičkog rasuđivanja, sve više su plodno tlo za zavođenje, tako da mnogi ljudi koji su tako izgrađeno mišljenje prezentovali kao čvrsto uvjerenje, teško će priznati svoju zabludu, ma koliko puta se jasno ispostavilo da su pogriješili. Odavno je poznato da su propaganda i teror u autoritarnim režimima dvije strane iste medalje. Kad autoritarna vlast ima apsolutnu kontrolu nad medijima, ona propagandu često zamjenjuje indoktrinacijom i koristi nasilje ne samo da bi zaplašila oponente, već i da bi ostvarila svoju ideološku matricu i propagandne laži učinila mogućim kod svojih pristalica i neodlučnih. Ne postoji bolji način da se izbjegne kritička rasparava i izbjegne diskusija, nego da se argumenti potpuno izmjeste iz sadašnjice i da se kaže kako će vrijeme pokazati ispravnost promovisane laži. Dosljedno Trampovoj filosofiji, glavna osobina autoritarnog vođe je njegova apsolutna nepogrešivost. Odnosno, on nikako ne smije da prizna grešku. I to se ne odnosi samo na Srbiju, skoro sve zemlje Zapadnog Balkana, neke u manjoj, neke u većoj mjeri, boluju od viška autoriteta vlasti. U Crnoj Gori je to princip čak i po podijeljenim partijskim zabranima vladajućih partija, obzirom da se sve partije ponašaju autoritativno u oblastima u kojima vrše vlast. Stvarnost se prilagođava svojim lažima, njihova propaganda odlikuje se jakim prezirom prema činjenicama uopšte, vodi se politika po kojoj činjenice u potpunosti zavise od moći čoveka koji zna da ih stvori. Zahvaljujući tome Vučić je u Srbiji sebe predstavio kao spasioca od „žutih lopova“ i spasioca države, dok u Crnoj Gori nova vlast sebe predstavlja kao „oslobodioce“ Crne Gore od kriminala, korupcije, partitokratije, ubistava, u čemu prednjače Demokrate svojim infatilnim saopštenjima, nivoa komunističkih poslijeratnih pamfleta neke partijske organizacije u zadnjoj pripizdini.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250309000312_882c2875160a026664d988880ea3573e1f095cb424d52dc488eb8c370e71423f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250309000312_882c2875160a026664d988880ea3573e1f095cb424d52dc488eb8c370e71423f" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="SEKTRO BEZBJEDNOSTI PARTIJSKI ZABRAN DEMOKRATA: Danilo Šaranović i Aleksa Bečić"><figcaption>SEKTRO BEZBJEDNOSTI PARTIJSKI ZABRAN DEMOKRATA: Danilo Šaranović i Aleksa Bečić(Photo: Vlada Crne Gore)</figcaption></figure>  <h2>Anketni odbor</h2> U tom smislu je i paradoks da vladajuće partije u Crnoj Gori formiraju anketni odbor koji će se baviti navodno političkim ubistvima za vrijeme vladavine prije 2020. godine. U normalnim demokratijama anketni odbori su instrument opozicije, kako bi se naćerale vlasti da otvaraju teme koje vlast namjerno i oportuno zapostavlja. U naopakoj Crnoj Gori onaj koji drži izvršnu vlast, koji postavlja tužioce, kontroliše policiju, dakle ima sve instrumente kojima može profesionalno istražiti svaki neistraženi slučaj, formira anketni odbor unaprijed proglašavajući postojanje političkih likvidacija, kako bi od parlamenta napravio propagandni cirkus u kojem će svaka fukara moći da izbaci fekalije u političkom linčovanju političkih protivnika. Politika je povlašćeno područje laži. To je opštepoznata činjenica. „Istinoljubivost“, pisala je Hannah Arendt, „nikad se nije ubrajala u političke vrline“. Nedemokratska, autoritativna vlast u Crnoj Gori bira iz onoga čime se bavi elemente od kojih gradi svoju propagandnu „istinu“, izvrće ih i generalizuje, bez da su podložni provjeri putem istinskih dokaza, niti su dostupni zdravom rasuđivanju. Važno je stalno ponavljanje, koje se bazira na raširenom uverenju političara u nedotupavnost i zaboravnost masa, kao rezultat sve većeg snižavanja kvaliteta obrazovanja i opskurantnosti njegovih sadržaja. Naročito pod uticajem svetosavske ideologije. Srpska mutacija hrišćanskog pravoslavlja posebno je naglašena zbog svog „naročito izraženog nacionalnog karaktera“, piše češki istoričar František Šistek. Nećemo pogriješiti ako trenutnu situaciju u Crnoj Gori, koja je svjetlosnim godinama udaljena od sekularne države, nazovemo klerofašizacijom naconalizma etničke grupe koja čak ne čini većinu u Crnoj Gori, a koja kontroliše vlast u Crnoj Gori kroz djelovanje crkve, dijela izvršne vlasti i nesposobnost samog premijera. I dok god Crna Gora bude taoc tih i takvih tendencija, umjesto podizanja svijesti naučnim i obrazovnim sistemom, lišenim metafizičkih, ljubičastih magluština, ona će biti na svjetskoj kulturnoj i obrazovnoj margini.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250309000312_16ce60d573dd80091ac88ff4a87a86d736df965c0f1d264630dbf2f590b0f3b9.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250309000312_16ce60d573dd80091ac88ff4a87a86d736df965c0f1d264630dbf2f590b0f3b9" data-rendition-name="original" width="1078" height="725" loading="lazy" alt="BRZA, LAKA (NAJČEŠĆE NEOSTVARIVA) RJEŠENJA: Milojko Spajić"><figcaption>BRZA, LAKA (NAJČEŠĆE NEOSTVARIVA) RJEŠENJA: Milojko Spajić(Photo: X - stop kadar)</figcaption></figure>  <h2>Teror većine</h2> Gradonačelnik Podgorice, nakon što je izabran, ne razmišlja o izgradnji škola, obdaništa, domova zdravlja, novim radnim mjestima, već o izgradnji crkava. I to u zemlji koja ima najviše sakralnih objekata po glavi stanovnika u svijetu? Gita Jonesku i Ernest Gelner su još 1969. godine pisali da „avet populizma kruži svijetom“. Crna Gora je do skora bila pošteđena mnogih pošasti koje su danas postale normalnost nakon dolaska „oslobodilaca“. Populizam je danas temelj političkog funkcionisanja u Crnoj Gori. Oportunistički se vodi politika, kojom se građanima, potencijalnim biračima, nude brza, laka (najčešće neostvariva) rješenja, umjesto da im se ukaže na svu kompleksnost trenutne situacije. A da je situacija kompleksna i alarmantna, više je nego očigledno. Umjesto ozbiljnosti i realne slike, na osnovu koje bi se narod racionalno odnosio prema svojoj stvarnosti, manihejski se oni koji drugačije misle ne posmatraju kao neistomišlјenici, koji imaju druge poglede na situaciju u Crnoj Gori i vrijednosti koje zastupaju, već se percipiraju kao smrtni neprijatelјi. Čak je čitava koncepcija vlasti bazirana, ne na sopstvenim sposobnostima, već na dehumanizaciji, kriminalizaciji i difamaciji političkih protivnika. Jadni su oni kojima je jedina politika obračun sa političkim protivnicima. „Sve se čovjek bruka sa čovjekom; gleda majmun sebe u zrcalo“ – što bi rekao Petar Petrović Njegoš. Ako neko treba da pokrene formiranje anketnog odbora to je opozicija u parlamentu Crne Gore, kojim bi se utvrdila zakonitost selektivnog hapšenja po Crnoj Gori i (ne)zakonitost i razlog za nedopustivo dug period bespotrebnog pritvora, suprotan Ustavu i međunarodnim poveljama, isključivo radi poniženja i osvete pojedinih nosilaca vlasti prema pritvorenicima. Kao i svjesno žmurenje na očigledna krivična djela pripadnika partija sadašnje vlasti. Odnosno, postojanje partijske države u kojoj vlada teror većine, a ne poštovanje zakona kao vrhovni princip svake demokratske vlasti. Na kraju, iz principjelnih razloga, ne zbog samog autora, osuđujem policijsko maltretiranje Brana Mandića zbog iznešenog stava u sopstvenoj kolumni. Tim prije što ne postoji nijedan razlog za to, jer se tekst kritički odnio prema nedopustivom ponašanju jednog političkog uhljeba. Nije valjda da je policija počela u Crnoj Gori da procjenjuje stilske domete jednog kolumniste i njegove metaforičke dośetke? Naopako bilo?

Trampisti

Demokratija je jedan od najoptimalnijih i najosmišljenijih načina organizovanja političke zajednice - bar za sada i do sada. Ona nije savršeni oblik organizacije društva, ali sigurno je da od svih postojećih državnih uređenja na najbolji način reprezentuje volju većine građana i zadovoljava njihove interese.&nbsp; Za demokratiju su veoma važna osnovna ljudska prava, još od Džona Loka naovamo: pravo na život, tijelo, slobodu i imovinu, preko slobode govora i izražavanja i slobode štampe, vjerske slobode, slobode okupljanja i udruživanja, prava jednake zaštite pred zakonom, pravo fer sudskog procesa i suđenja... &nbsp;GRAĐANSKI (NE)AKTIVIZAM &nbsp;Ali, demokratiji su potrebni i aktivni građani i što veća njihova uključenost u političkom i javnom životu društva, posebno u situaciji kada se predstavnička vlast i institucije zloupotrebljavaju u kršenju demokratskih pravila. &nbsp; &nbsp;Ono što je pogubno na našim prostorima je što se ideološkim, nacionalnim i vjerskim podjelama stvara prostor za takve zloupotrebe i što građani - umjesto da se bore za &nbsp;građanska prava - podržavaju kršenje ljudskih prava onih koje smatraju političkim i inim suparnicima. I ne shvataju da upravo tako urušavaju demokratiju u svojoj državi, time i sopstvenu sigurnost u nekim budućim izmjenjenim okolnostima. &nbsp; Suština demokratije krije se u participaciji, meritokratiji, kompeticiji i konkurenciji prilikom izbora političkih predstavnika ali i njihovoj odgovornosti pred onima koji su ih izabrali u očuvanju svih demokratskih principa, meritokratiji, poštovanju ljudskih prava svih, poštovanju zakona, podjele vlasti... I to mora biti jedini princip koji građani moraju braniti. &nbsp; &nbsp;Onog trenutka kada građani podrže kršenje prava bilo kog pojedinca iz bilo kojih razloga, oni učestvuju u urušavanju svoje države, njenih instritucija i demokratskog uređenja, koje, već smo konstatovali, predstavlja sistem koji na najbolji postojeći način štiti prava svih građana i unapređuje svako društvo. Jer, zemlje sa demokratskim &nbsp;vladama uvijek su ekonomski prosperitetnije od nedemokratskih vlada. &nbsp; Uvijek treba imati na umu pravilo: onaj ko podržava kršenje tuđih prava i sam jednog dana može postati žrtva. Poštovanje pravnih pravila daje smisao, unosi red i omogućava &nbsp;predvidljivost i sigurnost. U protivnom, to vodi srozavanju moralnih vrijednosti, pravnoj i ličnoj nesigurnosti i izobličavanju ljudskih karaktera. Neophodno je za zdravo društvo &nbsp;da čovjek ima hrabrosti služiti &nbsp;se sopstvenim razumom. To je davna &nbsp;poruka Horacija i dva &nbsp;vijeka kasnije Kanta: ,,Sapere aude“! &nbsp;PODIJELJENO DRUŠTVO I OPŠTI INTERES &nbsp;Sve ono što se događa od promjene vlasti 2020. godine najbolji je primjer kako podijeljeno društvo - koje nije sposobno da vidi opšti interes - urušava sve vrijednost i principe demokratskog društva: garantovanje osnovnih ljudskih prava i sloboda; slobodne i poštene izbore; jednakost pred zakonom; vladavinu prava i fer sudske procese; ustavom ograničenu vladavinu (konstitucionalizam); socijalni, ekonomski i politički pluralizam, kao i vrijednosti tolerancije, pragmatizma, saradnje i kompromisa. &nbsp; &nbsp;Zakoni se donose bez javne rasprave, već, kao u autoritativnim sistemima - ljudi se hapse selektivno i nezakonito, drže u pritvoru suprotno domaćem zakonodavstvu i međunarodnim poveljama, zloupotrebljavaju se institucije sile i pravosuđa, dominira autorizam u svim oblastima vlasti, vrši se koncentracija inspekcijskih, prosvjetnih nadležnosti i svih kontrolnih mehanizama u rukama izvršne vlasti, uništavajući nezavisne institucije kao institute svakog demokratskog društva. &nbsp; &nbsp;Svjesno se urušava osnovni princip demokratskog društva da je suština demokratije ovlašćenje vlastima da vode i unaprijeđuju društvo, ali i kontrola sve tri grane vlasti od zloupotrebe od strane nezavisnih institucija. &nbsp; &nbsp;SELEKTIVNA ,,RUKA PRAVDE“ &nbsp;Proces protiv bivšeg specijalnog tužioca, Milivoja Katnića, njegovog pomoćnika Saše Čađenovića, bivšeg policijskog službenika Zorana Lazovića, već zaboravljena hapšenja i utamničenja članova upravnog odbora kombinata „13. jul“, uz unižavanje uglednih članova zajednice, proces protiv bivše direktorke ASK-a Jelene Perović i mnogi drugi, načini njihovog hapšenja i držanja u pritvoru, predstavljaju najsramnije činove crnogorskog pravosuđa u novije vrijeme. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241204161236_d94e902b2407192e653e89adae08f0f6ac87a4102c63811d36400993b8be25c4.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241204161236_d94e902b2407192e653e89adae08f0f6ac87a4102c63811d36400993b8be25c4" data-rendition-name="original" width="948" height="420" loading="lazy" alt="Zoran Lazović i Milivoje Katnić"> <figcaption>Privođenje Lazovića i Katnića(Photo: Portal ETV / Pobjeda)</figcaption> </figure>  &nbsp;Jednako kao i selektivno &nbsp;ćutanje na očigledna kršenja Ustava i zakona pripadnika tzv. avgustovske većine i njihovih kriminalnih aktivnosti, „vidljivih i iz aviona“. Još je sramotnije što građani Crne Gore mirno posmatraju nedemokratsko i bahato ponašanje vlasti, mnogi i sa odobravanjem, bolesno podržavajući zloupotrebe i nepoštovanje zakona, samo zato što su neistomišljenici sa žrtvama bezakonja vlasti. &nbsp; &nbsp;Još je besramnije što aktuelne vlasti omalovažavanjem trećine građana Crne Gore i beprimjernom difamacijom, fašizacijom politike i diskriminacijom, onemogućuju njihovo učešće u odlučivanju o sudbini Crne Gore, isključivo zbog nedemokratskog načina održavanja na vlasti po svaku cijenu, neprincipjelnim koalicijama raznorodnih stranaka, među kojima su mnoge programski suprostavljenje. Drugim riječima, jedino ih spaja opstanak na vlasti, bez obzira na štetu koju čine Crnoj Gori i njenim građanima. &nbsp;SVJETSKI TREND MANIPULISANJA I KORUPCIJE &nbsp;Nažalost, svjedoci smo i u svjetskim razmjerama da su savremena demokratska društva sve više praćena usavršavanjem tehnika vladanja i &nbsp;manipulisanja ljudima. Kako bi drugačije jedan Donald Tramp postao predśednik zemlje koja bi trebala biti svjetionik demokratije, kako bi jedna Mađarska, Slovačka i još pojedine zemlje uopšte mogle biti dio sistema vrijednosti koji je u osnovi formiranja EU, kako bi jedna Srbija Aleksandra Vučića mogla uopšte biti kandidat za članstvo u EU? &nbsp; &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241204161240_8680bfa687d26bfd4d2f30550c0f518968377ce1514463df2a52bcab266c5669.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20241204161240_8680bfa687d26bfd4d2f30550c0f518968377ce1514463df2a52bcab266c5669" data-rendition-name="original" width="1200" height="630" loading="lazy" alt="Donald Tramp"> <figcaption>DONALD TRAMP, NOVI-STARI PREDSJEDNIK: Najava da će SAD krenuti udesno(Photo: CNN)</figcaption> </figure>  I to Srbija u kojoj njen predśednik „mrtav 'ladan“ saopštava da daje desetine miliona eura narodnih para medijima koji ga podržavaju, da je davao deset puta poslove nekom Goranu Kovačeviću – Gorancu iz Novog Sada, a da se taj drznuo, zato što nije dobio sljedeći posao, da konuriše samostalno za taj posao, prijeteći mu hapšenjem. Da ne pominjemo Sava Malu, kad on odlučuje, bez suda, da li su objekti legalni ili ne, ruši ih noću uz pomoć maskiranih kriminalaca i uz asistenciju policije nemiješanjem, da bi se gradio najkoruptivniji posao u Evropi pod imenom „Beograd na vodi“. &nbsp; &nbsp;Sljedeći koruptivni posao je EXPO, uz ogromno ino zaduženje, a sve pod kapom lex specialisa, kako bratija može na miru da oposli i ušićari. Uostalom i najnovije žrtve u Novom Sadu su posljedica koruptivne vladavine Aleksandra Vučića, davanja poslova svom bliskom okruženju, bez tendera, bez kontrole ugovora, vrijednosti radova, kvaliteta i slično. &nbsp; &nbsp;Srbija uzima kredite od kineske Exim banke, ugovara radove sa Kinezima direktnim dogovorom, bez ikakve mogućnosti kontrole, nameće kineskim firmama podizvođače, itd. &nbsp;U Srbiji vlada apsolutizam, &nbsp;koncentrisanje &nbsp;apsolutne vlasti u rukama jednog vlastodršca, čija je vlast neograničena i u kojoj je on iznad zakona. Pored Kineza i njegovih prijatelja, u Srbiji je najzapošljenija policija, jer ni mediji, ni populizam, laži obmane, nijesu više dovoljne da se sačuva vlast. &nbsp; &nbsp;Pitanje svih pitanja: kakva je to danas EU kojoj ništa od toga ne smeta? Čiji je Vučić glavni sagovornik u regionu, iako je svakom laiku jasno da je najveći problem i izazivač nesreće - od Crne Gore, BiH, pa do Kosova. &nbsp; &nbsp;LUSTRACIJA KAO NEOPHODNOST &nbsp;Više je nego jasno da se današnja demokratija mora prilagoditi novonastalim uslovima. Bez lustracije, o kojoj će odlučivati sudovi, demokratija se neće moći izboriti sa nadošlom zloupotrebom vlasti, zloupotrebom medija, institucija sile, pravosuđa, kršenjem ljudskih prava itd. Da je vlast Zorana Đinđića sprovela lustraciju prema onima koji su odgovorni za ratove, zločine, krađe, kršenje ljudskih prava, zloupotrebe sudova, policije, ... ne bi danas bila u bezizlaznoj situaciji, iz koje će se teško iščupati,obzirom na moć, finansijsku , medijsku i svaku drugu, kojom raspolaže Vučić. &nbsp;Zašto današnja vlast u Crnoj Gori kolaborira sa takvim sistemom koji predstavlja Vučić? &nbsp; &nbsp;Pa upravo zato što je prioritet opstanak na vlast, a ne demokratska budućnost Crne Gore. Zato je Andrija Mandić postao stub vlasti u Crnoj Gori, čovjek čija je jedina misija da provocira i stvara mržnju po Crnoj Gori. Čovjek koji je od sljedbenika Ante Markovića, kafanske prošlosti kad mu je Đukanović bio glavni gost, 400.000 eura za koje ga optužuju saradnici da je privatizovao od „serbskih patriota“, shvatio da je najisplativije baviti se - srpskima nacizmom. Ono što mu mogu obećati je da neće jesti koljenice dok se građani Crne Gore međusobno obračunavaju, pošto mu je to izgleda namjera. &nbsp;Zato i u Crnoj Gori obavezno lustracija i profesionalna zabrana bavljenja poslom svakom ko je kršio zakone, ljudska prava i slobode, bavio se neprijateljskom djelatnošću prema Crnoj Gori, ako je izbjegao zatvor, kako ne bi śutra preko raznoraznih koalicija &nbsp;sticao imunitet i opet ponavljao svoja nedjela. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Doktoranti poštanskog fakulteta

Stara je istina da u nedemokratskim i autokratskim režimima vadajuće „elite“ bez vođe su niko i ništa, a sa njim obične ništarije. To ne važi samo za Srbiju, koja je najbolji primjer za to, već i za druge, pa i za Crnu Goru u kojoj se u vladajućim partijama oko prvih ljudi okuplja najobičniji bašibozuk, koji kroz rektalnu vjernost vođi traži sopstveno finansijsko ostvarenje i moć kao posljedicu iskompleksiranosti, inferiornosti i provincijalnog duha. Da je car go, sve je jasnije kada je u pitanju Srbija. Aleksandar Vučić, trenutni predśednik Srbije, ulazi u potonju fazu svoje apsolutističke vladavine. Kad autokrata pribjegne goloj represiji, kad koristi organizovane bande maskiranih kriminalaca za svoje ciljeve, u maniru tridesetih godina u Vajmarskoj republici, kad policija postaje partijska, represivna policija, samo je pitanje vremena kada će se takva vlast srušiti kao kula od karata, uz bježaniju i distanciranje svih onih već pomenutih ništarija. Nije Vučić ni prvi, a, nažalost, ni potonji diktator koji uobražava da se golom represijom, propagandom laži i nasiljem može održati na vlasti. <h2>Sijanje straha i zataškavanje</h2> Vlast Aleksandra Vučića, po ko zna koji put, dokazuje da diktature jednog „sveznajućeg vođe“, koji o svemu odlučuje, proizvode nekompetentnost, kakistokratiju, sistem nestručne i nesposobne vlasti, koja se održava isključivo na lojalnosti vođi. Vlast Aleksandra Vučića je direktno odgovorna za masovna ubistva u Srbiji, zbog stvaranja atmosfere nasilja, mržnje, podjela, sa jedne strane i ubistva zbog nesposobnosti i nekompetentnosti sistema, poput ubistva 15 građana u Novom Sadu padom nadstrešnice željezničke stanice. I, naravno, još mnogo sličnih primjera. Umjesto da se hapse odgovorni za pad navedene nadstrešnice, Vučić hapsi građane koji traže odgovornost. Služanjsko tužilaštvo odugovlači rad na predmetu ne bi li se sve zataškalo, ništarije iz vlasti govore da je potrebno mnogo više vremena da se utvrdi odgovornost, iako je i svakome laiku jasno da je uzrok pada nadstrešnice na relaciji da li je projekat obuhvatio provjeru kuka, odnosno ankera, za koje su bile povezane sajle koje su je držale, da li su provjerili stanje samih sajli, da li su dodavanjem debelih stakala i okvira na nadstrešnicu izračunali statički da li će to opterećenje podnijeti navedene sajle, a ako jesu sve to predviđeli projektom, da li su izvođači poštovali izvođački projekat i kvalitetno izveli radove, i, konačno, da li je nadzor obezbjedio da se poslovi urade kvalitetno i po izvođačkom projektu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241121071112_ec2059a5a8d89913ae1a5a1653bb0823ea5fb47a0e31b3a4e3ebffabdfdbb487.webp" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241121071112_ec2059a5a8d89913ae1a5a1653bb0823ea5fb47a0e31b3a4e3ebffabdfdbb487" data-rendition-name="original" width="740" height="370" loading="lazy" alt="Vučićev režim se obračunava sa građanima umjesto sa odgovornima za tragediju u Novom Sadu"> <figcaption>Vučićev režim se obračunava sa građanima umjesto sa odgovornima za tragediju u Novom Sadu</figcaption> </figure>  Vrlo lako je utvrditi ko je zakazao u tom lancu i pohapsiti te ljude da u međuvremenu ne utiču na dokazni materijal. Ali ne! Hapse se oni koji traže da se pohapose odgovorni? I taj pad nadstrešnice na željezničkoj stanici najbolje oslikava posljedice načina vladanja svih autokrata, diktatora, koji svoju vlast zasnivaju na zloupotrebi medija, instituciji sile, populizmom, ispiranjem mozgova i gomilom poslušnika koji svoje mjesto oko vođe ne traže svojim sposobnostima, već servilnošću. Pad te nadstrešnice je, takođe, posljedica nepoštovanja zakona, procedura, kada se poslovi ugovaraju direktnom pogodbom, bez poštovanje zakona o javnim nabavkama, kada se kao podizvođači ubacuju firme lojalnih, od koji su neki „tašna, mašna“, firmi bez referenci, firmi koje rade na desetinama poslova kojima je država investitor, bez potrebnog broja stručnih ljudi, radnika, itd. Cijena od 63 miliona eura za rekonstrukciju stanice, od kojih su se mogle napraviti dvije nove željezničke stanice, dovoljno govori o raširenosti korupcije u Srbiji, kao i 40 milona eura za nadzor nad prugom Beograd – Novi Sad i Željezničkom stanicom Novi Sad, koji sprovodi konzorcijom pod vođstvom ličnog prijatelja Viktora Orbana, poznat po riječima da je za njegov uspjeh zaslužna sreća, Bog i Viktor Orban. Što mislite, otkud on u nadzoru i ko je taj koji mu je dodijelio posao u Srbiji? <h2>Građanski muk</h2> Građani Crne Gore imaju priliku in vivo da posmatraju posljedice koje donosi takav sistem i da se zamisle nad saznanjem da se sistem vlasti u Crnoj Gori pretvara u kopiju one u Srbiji. Od nepoštovanja zakona, procedura, partijskih udomljavanja poslušnih ništarija, kakistokratije, populizma, vladavine lažima, zloupotrebe medija, zloupotrebe institucija sile, služanjskog pravosuđa, nedemokratskih izbora, itd. Umjesto da građani shvate da principi demokratije koji postoje na zapadu: podjela vlasti, nezavisne institucije, bespogovorno poštovanje zakona, sloboda medija, pravo građana na protest, poštovanje građanske volje, poštovanje opozicije kao dijela sistema vladavine, slobodni izbori, ..., donose dobrobit, sigurnost, uređeno društvo, građani Crne Gore mirno posmatraju uvođenje u diktaturu. Bez reakcije posmatraju kako se u Crnoj Gori krše zakoni, procedure, zloupotrebljava vlast, donose zakoni kojima se od tužilaštva pravi partijska batina, u sudstvu zavodi lojalnost, kako vlast čini pritiske na pravosuđe, kako se od medijske scene pravi propagandna matrica i proganjaju mediji kritični prema vlasti, kako se zloupotrebljavaju institucije sile, zavodi strah olakim hapšenjima, najčešće nezakonitim i bez osnova, držanjem u pritvoru uhapšenih nezakonito dugo, iako zakon nalaže ubrzani postupak za pritvorene, kako se inspekcija kao nezavisna institucija pretvara u partijsku samovolju u okviru ministarstava, kako se ASK pretvara u partijsku prćiju, uništava bezbjednosni sektor, vojska, itd, itd...  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241121071112_d264df331fdb381a715852a20ed71f2dc546dcd4c29b26fad85ce46f59d2fdf2.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20241121071112_d264df331fdb381a715852a20ed71f2dc546dcd4c29b26fad85ce46f59d2fdf2" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Sagledava li crnogorska opozicija pravu sliku stvarnosti u zemlji"> <figcaption>Sagledava li crnogorska opozicija pravu sliku stvarnosti u zemlji</figcaption> </figure>  Oni koji nijesu svoji, uvijek traže nekog tuđina da ih prisvoji. Današnja vlast u Crnoj Gori svakodnevno baja o članstvu u EU, a svakim danom sve više liči na Srbiju, kojoj očito mentalno pripada, i udaljava se od vrijednosnih sistema koji su uslov za ulazak u EU. Može se vlasti, čiju je osnovu činio DPS, mnogo što-šta zamjerati, ali razlike u kompetentnosti ondašnjih institucija i današnjih su kao bog i šeširdžija. Nažalost, građani ne cijene vlast na osnovu kompetentnosti, na osnovu rezultata, već naśedaju na propagandne prljavštine kojima su svakodnevno obasuti. Danas se država zadužuje daleko više nego što se vlast čiju je osnovu činio DPS zadužila u periodu 2000 – 2020. godina, projektuje se zaduženje kroz naredni budžet skoro koliko je bio dug kad su preuzeli vlast 2020-te godine, ne računajući kredit za auto-put, uz gromoglasnu šutnju svih. Zemlja se zadužuje za potrošnju, za servisiranje populističkog povećanja plata, bez da je ono posljedica povećane produktivnosti i privredne djelatnosti. Mada to povećanje ne povećava kupovnu moć, zbog inflatornog povećanja cijena. Ono samo uvećava platni deficit države kroz povećani uvoz i sve manju pokrivenost uvoza izvozom. Zato se i inozaduženjima obezbjeđuje priliv eura kako bi se obezbjedio unutrašnji promet i dalji uvoz. <h2>Pravo na otpor</h2> Nevladine organizacije su u vrijeme vlasti DPS-a imale nevjerovatan uticaj i na javno mnjenje i na predstavnike EU. Danas one praktično ne postoje. Većina su involvirani u novu vlast i zaboravili su sve principe za koje su se nekada tobože borili. Śećam se mojih fejsbuk prepiski sa današnjim direktorom državnog javnog servisa Borisom Raonićem, dok je bio na čelu nevladine organizacije, u kojima mi je rekao da je on više uradio za demokratizaciju Crne Gore nego kompletna tadašnja vlast.&nbsp; Danas taj čovjek pokazuje sve osobine autokrate, nedemokrate, osionosti, nepoštovanja zakona, nepoštovanja nezavisnosti medija na čijem je čelu, itd. Postao je prava slika licemjerstva kompletne politike čiji je i sam predstavnik. Naravno, nije me ubijedio u svoj doprinos demokratriji, samo je zbog svoje iskopleksirane osionisti otišao na ignor. Nadam se da će takvu sudbinu zaslužiti i na mjestu na kojem je sad. Jer ako je nešto potrebno Crnoj Gori to je edukativni javni servis koji će građane učiti demokratskim principima, sekularnosti, poštovanju ljudskih prava, zakona, nezavisnih institucija, imati kritičan odnos prema svim negativnim pojavama, zastupati istinu kao vrhovni princip bez kojeg nema profesionalnosti. Zato otpor. Građanski otpor je ustavna kategorija i pravo koje je obuhvaćeno svim međunarodnim poveljama o ljudskim pravima, ukoliko se ne poštuju Ustav, zakoni, demokratski principi u državi. Opozicijo, podjednako je glupost uobražavati i sanjati o starim lovorikama i śeđeti danas na trnju. Ukoliko se pokušava da se situacija u Crnoj Gori posmatra iz tzv. šire perspektive, ustvari se stvarnost posmatra iz tupog ugla. Neće ni pad Vučića promjeniti stvari, ako neko slično misli, nije on jedini problem, jer ni drugi u Srbiji nijesu rješenje problema.

Portal ETV

Neće pad Vučića promijeniti situaciju u Crnoj Gori

Potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova Crne Gore Ervin Ibrahimović učestvovao je u Istanbulu na prvom sastanku ministara vanjskih poslova država Zapadnog Balkana, organizovanom u okviru Balkanske mirovne platforme, gdje je istakao značaj otvorene i redovne komunikacije među državama regiona, naglašavajući da su mir, stabilnost i prosperitet Zapadnog Balkana zajednička odgovornost svih aktera, saopšteno je iz MVP. 
Sastanak je održan na inicijativu ministra vanjskih poslova Republike Turske Hakana Fidana, s ciljem jačanja regionalnog dijaloga, stabilnosti i saradnje. 
- Zahvaljujem ministru Fidanu na inicijativi koja šalje jasnu poruku da je dijalog jedini ispravan put ka jačanju regionalnog povjerenja i saradnje. Turska je važan partner svim državama našeg regiona, a Crna Gora snažno podržava svaki vid povezivanja koji doprinosi boljoj budućnosti naših građana - poručio je Ibrahimović. 
On je naglasio da Crna Gora cijeni posvećenost Turske evroatlantskoj zajednici i visoko vrednuje partnerstvo u okviru NATO-a, ističući da sve članice Alijanse dijele odgovornost za regionalnu i globalnu bezbjednost. 
Dodao je da članstvo u Evropskoj uniji treba da bude strateški cilj cijelog regiona, te da Crna Gora snažno podržava i NATO aspiracije zemalja koje dijele evroatlantske vrijednosti.
Tokom sastanka, kako se dodaje, posebna pažnja posvećena je unaprjeđenju političkih i ekonomskih veza, uz razmatranje konkretnih mogućnosti saradnje u oblastima infrastrukturne povezanosti, trgovine, energetike, kulture i zaštite životne sredine. 
Učesnici su se saglasili da je neophodno dodatno osnažiti mehanizme regionalne saradnje i izgraditi zajedničke platforme za odgovor na savremene izazove. Ministar Ibrahimović podsjetio je da su nedavne krize, poput pandemije COVID-19 i aktuelnih geopolitičkih izazova, ukazale na ranjivost ekonomija regiona usljed poremećaja u lancima snabdijevanja, naglašavajući da je regionalna saradnja ključna za trajnu stabilnost, ekonomski rast i međusobno razumijevanje. 
Posebno je istakao značaj demografske saradnje.
- Usklađene politike mobilnosti, zapošljavanja i uključivanja mladih ključne su za rješavanje demografskih izazova i obezbjeđivanje održive budućnosti za cijeli region - zaključuje se u saopštenju.

Ibrahimović u Istanbulu: Dijalog i regionalna saradnja ključni za stabilnost i prosperitet Zapadnog Balkana

Uprkos apelima nadležnih da se otpad odlaže na propisan način, nelegalne deponije i dalje su veliki problem u Podgorici. Sekretarijat za komunalne poslove najavio je za Gradsku sekretar za komunalne poslove Andrija Babović.
- Kao građani nijesmo disciplinovani da imamo civilizacijsku obavezu da čuvamo ovu sredinu i ostavimo generacijama koje dolaze nešto što je održivo, nemamo razvijenu kulturu i prinuđeni smo da represivno djelujemo na građane kako bi ih na taj način motivisali na očuvanje životne sredine - poručio je u sekretar za komunalne poslove Andrija Babović.
Na ovaj korak su se, ističe Babović odlučili jer je Ministarstvo pravde odbilo predlog Zajednica opština Crne Gore da se izmjenama Zakona o prekršajima povećaju kazne za nepropisno odlaganje otpada.
- Dobili smo odgovor da se odredbe ne moraju mijenjati, već da to može na lokalnom nivou da se odredi. Trenutno je kazna za fizička lica od 20 eura do 200 eura, što smatramo da ne djeluje kao motivaciona kazna kako bi građani postupali onako kako treba biti. Zbog toga ćemo pokrenuti izmjene svih odluka koje se tiču kazni - istakao je Babović.
Zbog izostanka podrške resornog ministarstva, Glavni grad će samostalno pokrenuti izmjene propisa o čemu je, kako kaže Babović, već obaviješten gradonačelnik.
- Obratili smo se gradonačelniku da ćemo organizovati radnu grupu koja će raditi na izmjeni i moj je stav da ta kazna bude višestruko veća. Kada grupa završi posao izaći ćemo sa bitnijim podacima. Cilj jeste da se sankcionišu neodgovorni građani -poručio je Babović.
Značajan je broj građana koji vode računa o životnoj sredini i legalno odlažu otpad, međutim neodgovorni pojedinci kvare sliku grada, zbog čega Babović najavljuje pojačane kontrole.
- Sa druge strane imamo problematične djelove grada i mjesne zajednice gdje smo vidjeli problem i gdje će nadzor biti pojačan. Ponavljam, svakom većom kaznom postići ćemo bolji rezultat - kazao je Babović.
Dok se čeka na konkretne izmjene odluka, nadležni poručuju da će svaka nepravilnost biti sankcionisana, a cilj ostaje isti – čistiji i uređeniji grad za sve građane.

Babović: Kazne za nelegalni otpad biće višestruko veće, cilj je da se sankcionišu neodgovorni građani

Upozorenja onih koji se bave porodičnim nasiljem, bezbjednošću žrtava, da sistem ne funkcioniše i da prijavljivani nasilnici nastavljaju svoju misiju dok nekome ne oduzmu život – u Crnoj Gori se rješavaju tako što se proglasi dan žalosti.
I ovo je surova istina kako crnogorske institucije, policija, sudstvo, tužilaštva i centri za socijalni rad tretiraju pozive nemoćnih i ugroženih za pomoć.
Statistika je surova i pokazuje eskalaciju porodičnog nasilja i gotovo da nema dana da policija sama ne saopšti da je tokom prethodna 24 časa neko pretučen, zastrašivan ili na kraju i ubijen. Statistika u normalnim državama služi da se kreira politika koja počiva na odgovornosti rukovodilaca.
A prošlogodišnja je bila upozoravajuća - zabilježeno je 840 krivičnih djela nasilja u porodici, nad gotovo 13.000 žrtava, od čega je bilo 99 djece. A samo tokom prva četiri mjeseca ove godine zabilježena su 332 krivična djela nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici i 20 krivičnih djela koja se dovode u vezu sa nasiljem u porodici. Ukoliko se ovakav nasilni talas nastavi, moguće je da do kraja ove godine budemo svjedočili i većem broju žrtava.
Posljednji zločin, čija je žrtva dvogodišnja djevojčica mora da bude panični alarm, kako bi se sa statistike, izvještaja i specijalnih uputstava koje vrhovni državni tužioci upućuju tužilaštvima, smjernica za postupanje policije i nadzor nad nasilnicima - prešlo na djela. U ovom institucionalnom galimatijasu je i sudstvo, koje od tijela Evropske unije dobija upozorenja da presude moraju biti strože.
Podatak Vrhovnog državnog tužilaštva da je za prvih osam mjeseci 2024. godine za porodično nasilje prijavljeno 514 osoba, što je više nego tokom čitave prethodne godine, jasno odslikava alarmantno stanje u crnogorskom društvu, posebno kada je riječ o ovom krivičnom djelu.
Predsjednica Vrhovnog suda Valentina Pavličić je u martu na sjednici Ženskog parlamenta upozorila da porast broja slučajeva rodno zasnovanog nasilja poziva na odlučniji odgovor sudstva kroz kaznenu politiku, a propust državnih institucija da preduzmu razumne mjere, koje bi realno mogle da spriječe femicid, dovoljan je razlog da bi se država smatrala odgovornom.
<h2>Saopštenja i izvještaji kao metod borbe protiv nasilja</h2>
Na sceni su pozivi na odgovornost i brojanje žrtava, dok se u pozadini dešavaju porodične drame, koje izlaze iz domena privatnosti.
Premijer Crne Gore Milojko Spajić je za ponedjeljak najavio dan žalosti, nakon, kako je kazao, tragedija koje su se dogodile. Dva brata koja su se utopila u rijeci su tragedija, dok je ubistvo djevojčice težak zločin. Zločin se dogodio i u Budvi, kada je muškarac ubio svog brata i bratanića.
- Jeste li se uopšte zainteresovali zašto je djevojčica stradala? Nikome ne treba još jedan dan žalosti, nego da osigurate bezbjednost građana, žena i djece koji prijavljuju nasilje i ne dobijaju zaštitu. Nema odgovornosti za sistemske greške – pitala je premijera Maja Raičević iz Centra za ženska prava.
A da porodično nasilje kojem sve češće svjedočimo nije iznenadna pojava, niti izuzetak, već vrhunac dugotrajnog procesa normalizacije nasilja, zakašnjelih reakcija i sistemskog sljepila smatra i Neda Radović iz NVO Sistem.
Ona kaže da patrijarhalna struktura i društvene norme „opravdavaju“ kontrolu, dominaciju i zlostavljanje unutar porodice, posebno u manjim, ruralnim sredinama u kojima dominira kultura sramote i trpljenja.
- Zaista je neophodno da se uključimo svi, relevantne institucije sistema, nevladine organizacije, ali i svaka građanka i građanin Crne Gore, jer nasilje nije niti porodična stvar, ono ostavlja posljedice na cjelokupno društvo. Ovo je trenutak u kojem svi moramo priznati da je sistem zakazao – istakla je Radović.
<h2>Nema više „nijesmo znali“</h2>
Na pitanje kakav je to sistem, odgovara da zakoni postoje, ali je pitanje kolika je njihova primjena u praksi, kakva je institucionalna podrška i da li u određenim slučajevima, zapravo i postoji.
- Svjesni da živimo u vremenu koje je veoma dinamično, suočeno sa brojnim izazovima, a kao posljedicu imamo narušeno mentalno zdravlje pojedinca, zajednice, a samim tim i narušavanje dinamike unutar porodice. Nažalost, navedeno dovodi do toga da su sve više djeca žrtve i upravo zato je ključno raditi na prevenciji i podršci – ističe ona.
Naglašava da treba ulagati u dugoročne programe edukacije, ranog prepoznavanja nasilja, rada sa počiniocima i rada sa djecom koja odrastaju u nasilnim sredinama.
- Vrijeme je da prestanemo govoriti da „nijesmo znali“, „nijesmo primjetili“ - jer znamo. I znamo što je potrebno, potrebna je prevencija, edukacija, pravovremena zaštita, odgovornost institucija i jasna, nedvosmislena osuda nasilja – kazala je Radović.
Dok institucije uglavnom ćute o zločinima u porodici, izdaju godišnje izvještaje, ili izbjegavaju da odgovaraju na pitanja medija, žrtve nasilja najčešće pomoć traže od nevladinih organizacija.
U posljednjim analizama rada Vlade, Ministarstvo socijalnog staranja, brige o porodici i demografije kojim upravlja Damir Gutić ima učinkovitost – NULA. Isto toliko ima i Ministarstvo za sport i mlade pod rukovodstvom Dragoslava Šćekića.
Podaci su neumitni – o porodici i mladima se ne brine.
<h2>Prijaviti kome?</h2>
Uprava policije je i juče pozvala građane da prijave nasilje jer blagovremeno reagovanje može spasiti život, ukoliko sumnjaju da član porodice posjeduje oružje i pokazuje nasilno ili prijeteće ponašanje.
- Uprava policije ukazuje i apeluje na građane da porodični sukobi koji eskaliraju do mjere da postoji opasnost od nasilja od strane člana porodice ne smiju ostati privatni i zatvoreni u krugu porodice, posebno kada članovi porodice znaju ili sumnjaju da njihovi srodnici posjeduju oružje, bilo da je u legalnom ili ilegalnom posjedu, iz razloga što svjedočimo činjenicama da eskalacija vodi do tragičnih ishoda - saopštila je policija na mreži Iks.
Uprava policije je ta koja treba da odgovara na pozive žrtava i da spriječi nasilnika u ponavljanju krivičnih djela, te upravo njeno blagovremeno postupanje može da spasi nečiji život.
Jer, žrtve su prijavljivale i ponovo bile žrtve, ili su ubijene.

Kad djeca postaju žrtve ne pomaže dan žalosti

Šta je to istrgovala opozicija da bude prezadovoljna ovakvom izbornom reformom?", objavila je na mreži X politička analitičarka Nikoleta Đukanović.
Kako kaže, dobili smo velike promjene, ali ništa od povećanja transparentnosti biračkog spiska, uređivanja i ažuriranja registra prebivališta, uređivanja registra državljana/ki, unaprijeđenja kaznene politike u vezi sa prijavljivanjem i evidentiranjem preminulih lica.
- Uvođenja otvorenih lista i preferencijalnog glasanja; unapređenja sistema potvrđivanja kandidatura na izbornim listama; omogućavanja individualnih kandidatura; unapređenja sistema zaštite biračkog prava; afirmativne akcije za Romsku populaciju, koja i dalje ostaje eksplicitno diskriminisana važećim zakonskim propisima; unapređenja izbornog zakonodavstva u odnosu na OSI; sprječavanja zloupotrebe državnih resursa u predizborne svrhe itd...Ovo je veliki korak ka EU? - napisala je Đukanović.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FNikoletaDj_%2Fstatus%2F1949236390962565566&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Đukanović: Šta je to istrgovala opozicija da bude prezadovoljna ovakvom izbornom reformom?

Uzalud konvencije, zakoni, Ustav koji je decidiran - majka i dijete uživaju posebnu zaštitu. Strah i stres, emocionalnu bol juče su u dva navrata doživjele majka i dijete, petogodišnja djevojčica zbog nesposobnosti crnogorskih institucija da postupaju sa izraženim senzibilitetom i na način primjeren đetetu u slučajevima koji se tiču porodičnih odnosa. Podgoričanka koja odbija da bivšem suprugu preda njihovu kćerku, u vremenskim intervalima kako je to naloženo sudskom odlukom, jer je on, kako tvrdi, fizički zlostavlja i ona odbija da ide kod njega, a zbog čega je pokrenula i sudski spor zbog nasilja nad đetetom, juče je podnijela krivičnu prijavu policiji protiv sudskog izvršitelja Dragoljuba Kaluđerovića koji je, piše u prijavi, pokušao nasilno da uđe u njen stan, u pratnji izvršne sutkinje Ine Hrković i socijalne radnice, kako bi joj uzeli kćerku i odveli je kod oca. - Molim policiju i nadležne organe da me zaštite, a pomenuta lica adekvatno sankcionišu. Takođe, od suda zahtijevam da Dragoljubu, odnosno izvršitelju izreknu zabranu prilaska odnosno da istom onemoguće dalje postupanje u mom predmetu. Uz prijavu dostavljam ljekarsku dokumentaciju – ističe se u prijavi. Oko podne su pozvonili i kada je otvorila vrata stana saopštili su joj da spakuje kćerku i da im je odmah preda. - Odbila sam to i tražila im nalog koji mi nijesu dali, kao i da pozovu policiju. Nakon ovoga pokušala sam da zatvorim vrata do dolaska policije, ali me Dragoljub u tome sprječava tako što podmeće nogu pod moja vrata i ne dozvoljava mi da ih zatvorim, nakon čega ih jako gura rukom i tada me istim udara u predjelu lijeve ruke – piše u prijavi policiji, kao i da je izvršitelj ušao u hodnik i odbijao da izađe.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250725060744_b2cdeae0450445f84158cb7c3b2be5e03638f4aca9b933f2ec7930f3f0f561a5.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250725060744_b2cdeae0450445f84158cb7c3b2be5e03638f4aca9b933f2ec7930f3f0f561a5" data-rendition-name="original" width="1000" height="569" loading="lazy" alt="Osnovni sud u Podgorici"><figcaption>TEŠKE OPTUŽBE NA RAČUN SUDIJA: Osnovni sud u Podgorici(Photo: Antena M)</figcaption></figure>  Usljed stresa, kako je istakla u prijavi, osjetila jak bol u stomaku, a u petom je mjesecu rizične trudnoće i prokrvarila je, zbog čega se morala javiti ginekologu. Čiji izvještaj je dostavila policiji. Sutkinja Hrković je, kako piše, ušla u stan i pitala djevojčicu da li želi da vidi oca, na šta je ona odgovorila „da ne želi i da je on tuče“. U prijavi je napisala da je popodne sa kćerkom pošla u Centra za socijalni rad, kako je od nje tražila sutkinja, te da djevojčica kada je ugledala „oca doživljava stres i počinje plakati“, nakon čega je sutkinja dozvolila da se vrate kući. - Zatečena sam onim što smo kćerka i ja doživjele. Izvršitelj Kaluđerović je bio toliko nasilan. Stavio je nogu na prag vrata, gurnuo ih i djelimično ušao u stan – uprkos tome što sam trudna i izričito rekla da se ne slažem s ulaskom. Nije htio da se skloni sa vrata i gurao ih je da ih ja, iako imam pravo na to, ne zatvorim. Tom prilikom sam zadobila i udarac u ruku, a sama situacija nasilnog ponašanja i prekoračenja ovlašćenja su prouzrokovali kontrakcije i krvarenje u ionako već rizičnoj trudnoći o kojoj su oni odavno obavješteni – ogorčena je sagovornica Portala ETV. Smatra i da su „nezvani gosti“ stavili saksiju na kameru na ulaznim vratima, vjerovatno prije nego su pozvonili, što je, kaže, tek kasnije primijetila. Kategorična je da njena kćerka odbija kontakt s ocem, ističući da je juče u Centru za socijalni rad, kada ga je ugledala, doživjela „težak emocionalni ispad - plakala je, vrištala, tresla se i na kraju i urinirala, pokazujući jasan strah od njega“. Naša sagovornica je ogorčena odnosom institucija u njenom slučaju i dodatnu traumu joj, kako kaže, izaziva odgovor sutkinje, na pitanje do kada će trudnu da je maltretiraju, a koja joj je rekla da mora da sprovodi izvršenje i da će biti još gore po nju. - Ignorisanje emocionalnog stanja djeteta i nastavak postupanja uprkos njenoj traumi predstavlja kršenje Konvencije o pravima djeteta, ali i člana 8 Evropske konvencije o ljudskim pravima, koji štiti pravo na porodični život. Dokle će organi u Crnoj Gori zloupotrebljavati službeni položaj i sprovoditi nasilje nad nama, štiteći lice za koje postoji osnovana sumnja da je nasilan i pored toliko presuda i toliko aktivnih postupaka za nasilje? Dokle će institucije ignorisati patnju i traumu petogodišnje djevojčice – ogorčena je mlada Podgoričanka. Ona je pozvala institucije - zaštitnika ljudskih prava, Vrhovni sud, Ministarstvo pravde, Delegaciju EU, Ombudsmana za djecu, nevladine organizacije da reaguju. - Da se zaustavi institucionalno nasilje koje trpimo moja kćerka i ja – poručila je ona. Sagovornica Portala ETV tvrdi da njen bivši suprug ima „dobre veze u vlasti i u sudu“, a što, prema njenim riječima potvrđuje i činjenica da su se iz predmeta pred Osnovnim sudom u Podgorici, a koji se odnose na njihov slučaj, povukla već dvojica sudija, odnosno tražili su izuzeće jer su u prijateljskim odnosima sa njim. Kako smo ranije pisali, mlada Podgoričanka odbija da preda djevojčicu ocu nakon što joj je poslije jednog vikenda koji je provela sa njim kćerka rekla da je otac tukao, što je, kako kaže, potvrđeno i medicinskom dokumentacijom. Ona zahtijeva da njihov budući kontakt bude isključivo pod nadzorom.

Izvršna sutkinja, sudski izvršitelj i socijalna radnica pokušali nasilno da odvedu dijete od majke

Kada Aleksandar Vučić razvlači onaj svoj cinični osmijeh, znajte da negdje država pada u ruke "srpskog sveta". Ili barem pokušava da padne. To više nije osmijeh samo zlog političara – to je osmijeh izopačenog trgovca suverenitetima, tapkaroša nacionalnih identiteta, ocvalog stratega koji u džepu stalno nosi nacrt "srpskog sveta". A kad taj osmijeh krene ka Crnoj Gori, znajte da se sprema invazija. Ne tenkovima, ta su vremena prošla, već mantijama, litijama i, naravno, s Andrijom Mandićem.
Jer Crna Gora je sljedeća ratna stečevina "srpskog sveta" – ako se sve bude odvijalo po Vučićevom planu.
<h3>SVE POČINJE OSMIJEHOM, A ZAVRŠAVA MANTIJOM</h3>
Vučić nije zaboravio 2006. godinu, kada je Crna Gora rekla „ne“ svetosavskom snu o Velikoj Srbiji. Nije zaboravio ni 2020, kada su litije prodrle u javni prostor kao političko oružje, da bi mu se potom vratile kao bumerang – u vidu studentskih protesta pod beogradskim balkonima. Nije zaboravio – ali, još važnije – nije oprostio.
Danas, 2025. godine, Crna Gora je zrela. Nažalost, zrela za potpuno političko preuzimanje od strane jurišnika "srpskog sveta". Nema više Đukanovića, nema snažnog građanskog fronta, nema političkih bedema, nema ljevice, a ni NVO sektora, koji je nekad bio brana neočetništvu. Ostala je samo ćirilična tišina. U tu tišinu Srpska pravoslavna crkva ulazi kao vlasnik (podsjetimo se Temeljnog ugovora, kojim je postala pravni vlasnik gotovo kompletnog duhovnog nasljeđa Crne Gore), dok se Vučićev plan preoblikovanja države – po uzoru na Srbiju – već odvija, tiho i precizno, kao podmazan.
Dakle, "srpski svet" više nije teorija zavjere ni pijani četnički san. To je operativna doktrina Beograda prema državama sa većinskim ili manjinskim srpskim stanovništvom. Crna Gora je sljedeći cilj.
<h3>CRKVA DOLAZI TIHO, SA OSMIJEHOM</h3>
Nema više tenkova, naravno. Ovo je „soft“ verzija velikosrpskog imperijalizma. Osvajanje kroz liturgiju, ćirilicu i sektaško svetosavlje. Naravno, začinjeno litrama sirove putinofilije. SPC već vodi kampanju – koncerti, promocije „duhovnih vrijednosti“, televizijski nastupi, kojekakvi laureati koji niču kao pečurke poslije kiše – a svima im je zajednički imenitelj: "srpski svet". Kad ih slušate, rekli biste da žele ljubav, mir i pomirenje. I, naravno, borbu protiv korupcije. Ali iza tih mantija i kandila stoji politička mašinerija – ekspozitura Vučićevog kabineta.
Vučiću ne treba ni dolazak u Podgoricu – on je već tamo. Kroz vladike, propagandiste, medije i „bratsku pomoć“.
<h3>JESENJI PLAN: SPAJIĆ KAO FIKUS, MANDIĆ KAO VLAST</h3>
Plan je kristalno jasan: Mandić "nudi" Spajiću još četiri godine premijerske funkcije – pod uslovom da pola Vlade preuzme Koalicija za budućnost Crne Gore. Uz to, SPC dobija još veći institucionalni prostor, a projekat „velikosrpskog rebrendiranja Crne Gore“ ide dalje – sve do izmjena Ustava, zastave, himne i službenog jezika.
To nije demokratski proces. To je perfidni, puzajući državni udar. U kravati i pod krstom.
<h3>MEDOJEVIĆEV KABARE KAO PARAVAN</h3>
U međuvremenu, vjerni Mandićev pomoćnik Nebojša Medojević zabavlja javnost jeftinim predstavama. Izmišlja koalicije, optužuje sve za izdaju, dok prikriva glavnu igru: Vučićevo preuzimanje Crne Gore, uz Mandićevu vjernu logistiku.
Sve to je igrokaz, dimna zavjesa. Jer kada preuzimaš državu, najvažnije je da javnost to ne shvati – dok ne bude kasno. Mada, u ovoj otupjeloj javnosti, možda čak i ne treba poseban plan. Neočetnicima je sve servirano.
<h3>KO JE DANAS CRNOGORAC? ONAJ KO SE SJEĆA GRAĐANSKE DRŽAVE</h3>
Biti Crnogorac danas ne znači imati pasoš ni izvod iz matične knjige rođenih. Danas to znači – sjećati se. Sjećati se ko si, odakle si, i šta ti pripada. Sjećati se da Crna Gora nije nastala dekretom, već otporom. Nije je donijela nijedna litija, već referendum. A prije toga – partizanski, a ne četnički pokret. I da je nijedna mantija nije branila, već narod koji je rekao: „Nismo ni Srbija, ni Albanija, ni dio ičijeg ‘sveta’. Svoji smo.“
Eh, nekad bilo!
Danas, kad ti isti ljudi gledaju kako im SPC piše zakone, a Beograd imenuje ministre – sjećanje postaje čin političkog otpora.
<h3>EVROPSKI PUT KAO NEPRIJATELJ</h3>
Vučiću ne treba Crna Gora koja ide ka EU, s planom da do 2028. postane članica. Njemu treba Crna Gora kao balkanska Bjelorusija – poslušna, destabilizovana, pokorena, satelitska. Zato je cilj jeseni da se pregovori s EU uspore, institucije popune „svojima“, a reforme zamrznu.
Ako Crna Gora ostane na evropskom putu – Vučićev san o regionalnoj dominaciji pada. Zato sada aktivira sve: od Crkve do „kvazicrnogoraca“ – Srbijanaca s crnogorskim biračkim pravom.
<h3>SVESRPSKI SABOR – SABLAST POD KRINKOM BRATSTVA</h3>
Vučićeva ideja "svesrpskog sabora" nije kulturni forum, već političko sredstvo dominacije. Ko nije u saboru – protiv je. Ko se ne uklapa – izdajnik je. Ko ne pjeva „Tamo daleko“ – gubi posao, identitet i građanska prava.
U tom „saboru“ nema mjesta za Bošnjake, Hrvate, Albance, pa ni za suverene Crnogorce. Tu država postaje etnički čist entitet. Sve ostalo je – prepreka.
<h3>RJEŠENJE? GRAĐANSKI OTPOR. PAMĆENJE. USTAV.</h3>
Rješenje nije u novim liderima, ni u povratku starih. Od tih utopija nema ništa! Rješenje je u građanskom jedinstvu. U otporu koji kaže: „Ovo je naša država – i ne damo je!“
Crna Gora nije savršena. Griješila je. Dabome! Ali to ne znači da mora kleknuti pred tuđom ideologijom. Jer kad jednom klekne – više se ne diže.
Rješenje je u ljudima koji se ne boje da kažu „ne“. Koji ne priznaju autoritet mantije ni Vučićev hatišerif iz Beograda, već poštuju sopstveni Ustav. Koji ne biraju vlast po krštenici, već po programu. Koji ne razmišljaju u kategorijama bratstva i krvi, već pravde i budućnosti.
<h3>ZAVRŠNA RIJEČ: NE DAJ SE, CRNA GORO!</h3>
Ne daj da ti mijenjaju ime. 
Ne daj da ti prepravljaju istoriju. 
Ne daj da ti krstom zamijene zakon. 
Ne daj da ti govore kojim si jezikom govorila. 
Ne daj da ti otimaju himnu i Ustav iz usta.
Jer kad ti uzmu jezik, zastavu i vjeru u sebe – uzeli su ti sve.
Digni glas dok još možeš da govoriš. 
Glasaj dok još imaš pravo glasa.
Budi Crna Gora – prije nego što te pretvore u "srpsku pokrajinu na moru s posebnim osjećajem za svetosavlje".
I ne zaboravi: Aleksandar Vučić ne dolazi s vojskom. Dolazi s osmijehom i mantijom. A iza njega – tama.
Vučićeva jesenja ofanziva dolazi. 
A jedini ko je može zaustaviti – to su građani Crne Gore. 
Ako ih još ima!

Vučić kreće na Crnu Goru, ne tenkovima, nego osmijehom i mantijom. Vrijeme je da ta zemlja digne glas, dok još može

Tokom današnjeg ročišta pred Višim sudom, bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je ukazao na to da poslanik Demokrata Momčilo Leković direktno iz poslaničkih klupa prijeti sudijama vetingom, utičući na taj način na proces suđenja, zbog čega je branilac Zorana Lazovića, advokat Zoran Piperović, pozvao Demokrate da prisustvuju suđenju i upoznaju se sa predmetom, a potom razmisle da li mi na isti način komentarisali postupak.
Piperović je istakao da je tokom današnjeg ročišta Katnić otkrio skrivene poruke, koje je predložio da se zavedu kao dokazi.&nbsp;
- Vidjeli ste koliku hrpu novih dokaza je predložio. Jedan dio toga je dostavljen tužiocu na izjašnjenje i ja mislim da ovo postaje već neprijatno slušati. Toliko neprijatno da ja predlažem, naravno taj predlog neće niko usvojiti, ali ja ga predlažem u kondicionalu, recimo da se neko sjeti ili da neko predloži da na sledećem pretresu u septembru mjesecu dođu svi poslanici iz redova Demokrata- kazao je Piperović, pozivajući ministre potpredsjednike, lica iz bezbjednosti, a koji pripadaju ovoj partiji, da dođu i ‘’in vivo’’ vide u čemu se tu radi, kako je sve i zbog čega smišljeno.
Piperović je Demokratama poručio da će se na taj način neposredno uvjeriti što sve stoji u tom predmetu, a što oni, ne znajući, koriste da blate Lazovića i neke druge ljude, da neke druge ljude nazivaju advokatima mafije, da ispredaju priče o mnogo ljudi koje nemaju veze sa mozgom, bildujući sudije da, i oni su živi ljudi, neko ovako ili onako, iz straha ovoga ili onoga, i potvrdi optužnicu i produži pritvor i sve drugo što šteti pravima, što vide prava ličnosti nekih ljudi.
- Dakle, evo javno pozivam neka dođe recimo, neka dođu dva poslanika koji su najratoborniji u smislu da ako nema njih poginu pravda u Crnu Goru. Neka dođu, ja ću da sredim sa policijom da sjednu u prva dva reda, prve dvije stolice i da samo slušaju, da ništa ne pričaju. I kad izađu da nam kažu što su čuli i kako to njima izgleda. Je l’ to fer ponuda?- ponudio je Piperović.
 
 Poručio je Demokratama, za koje je kako kaže, čuo da su vrli pravnici, da dođu i neposredno se uvjere u to šta priča on, šta kaže Lazović, šta kaže Katnić, šta kaže tužilac Šoškić, šta pitaju sudije, šta pitaju branioci, šta kažu optuženi, šta će da kažu svjedoci.&nbsp;
 
 
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DI4CBCEgnw7I&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
- To će biti zanimljivo. Dakle, da se neposredno uvjere šta je u predmetu. To je poenta - šta je u predmetu. Na čem’ njima to liči, kako to izgleda, i najvažnije može li uopšte da to postoji u pravnom poretku kao neki akt koji je važan, po kome se sudi. Evo neka dođu. Ne znam ko im je predavao krivično pravo, vjerovatno neki poznati stručnjak, vidim da su vični, izvolite, dođite pa pričajte- rekao je advokat Piperović.
Na kraju, Piperović je pozvao i zainteresovane iz PES-a da takođe prisustvuju suđenju, a potom da iznesu svoje mišljenje.
 
<div class="embed-block"><div style="max-width: 660px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 63%; padding-top: 284px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fwww.instagram.com%2Freel%2FDMibg_Hoxx2%2F%3Figsh%3DcGJ1OW83aXI2dTcz&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Piperović uputio poziv Demokratama da dođu na suđenje: Upoznajte se sa predmetom, pa onda pričajte

Ni slutio Dior nije, 
kad je iste kreirao 
da je ovim papučama 
velju dramu režirao.
Sinonim za diktaturu 
lanac na slobodu riječi 
postadoše papučice 
model koji komleks liječi.
Ćuti tamo, glas ne puštaj 
poručuju papučice, 
stil, glamur i obrazovanje 
opisujuć' od vlasnice.
Na nogama dok se cakle 
možeš da ih gledaš samo 
i no koment, podanici 
to je za elitu samo.
Pa u takvim papučama 
kada se po Gradu gazi 
nobles, nobles, uzvikuju 
kad ih sretneš dobro pazi.
Čuvaj nogom đe ćeš stati 
skreni pogled kad su blizu, 
crvenu ne prelazi crtu 
ne traži im analizu.
Što te briga kol'ko para 
vlasnica je za njih dala 
nijeste isti - ti i ona 
biti Živka nije šala.
Zato kad se sa njom sretneš 
u kolonu hrabro stani, 
i ne gledaj u papuče, 
policija čast im brani!

Tag: slobodan-jovanovic