Spomenička cjelina mauzoleja na Lovćenu zaštićena kao spomenik kulture zakonima Crne Gore. Svako pozivanje na narušavanje je kao da usred Cetinjskog manastira podižete soliter, to su stvari koje ni u jednoj normalnoj državi nijesu dozvoljene - ukazao je publicista i kolumnista Slobodan Jovanović gostujući u emisiji Na kraju dana na Televiziji E.
On je ukazao da je mauzolej kao kulturno dobro zaštićena cjelina.
- Njega kao autentično kulturno dobro štiti zakon, svako narušavanje tog ambienta je kršenje zakona. Pozivanje na kršenje zakona je isto kršenje zakona - poručio je Jovanović ukazujući da bi to trebalo da zna bivši premijer Zdravko Krivokapić koji je juče pozvao predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića i Vlade Milojka Spajića da pokrenu obnovu kapele na Lovćenu - kako bi se ispunio san mitropolita Amfilohija Radovića.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fkrivokapic-pisao-spajicu-i-milatovicu-pokrenite-obnovu-kapele-na-lovcenu-to-je-nasa-visestruka-obaveza&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Jovanović u odnosu na to ironično poručuje da ćemo morati da uvedemo novi zakon "ispunjenje sna Amfilohija Radovića".
Po nalogu vijeća Osnovnog suda u Beranama juče je izvršen pretres u manastiru Đurđevi stupovi, ali policija nije pronašla statuu ozloglašenog četničkig komandanta Pavla Đurišića. Iako je Ustavni sud odbio da se odredi prema Temeljnom ugovoru, kaže Jovanović, on ima potpuno nedefinisani tretman jer je država sklopila ugovor sa pravnim licem iz druge države i tim ugovorom određuje unutrašnje odnose u Crnoj Gori, što nije, kako kaže, pravno moguće.&nbsp;
- Sam po sebi je Temeljni ugovor ništavan, neustavan, pa bi trebalo postupati na osnovu Zakona o slobodi vjeroispovijesti i ako se krši zakon da se slobodno ulazi u crkve. Crkve nijesu ambasade; niti mogu da budu ambasade, jer su ambasade te koje su Bečkim ugovorom zaštićene da ne može se stupati na njihovo tlo bez dozvole ambasadora - rekao je Jovanović.
Smatra da policija nije htjela da poštuje zakone države Crne Gore, jer da jeste spriječila bi postavljanje spomenika četničkom komandantu u Gornjem Zaostru, ali i njegovo premještanje.&nbsp;
- Od avgusta 2020.godine mi imamo populističke vlade koje se mahom udvaraju tom korpusu nacionalista i revizionista, jer je to njihovo biračko tijelo - istakao je Jovanović.
Cijelo gostovanje možete pogledati na Youtube kanalu TV E
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DqEie_PBek1o&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

400x240

400x203

thumbnail

Jovanović: Mauzolej na Lovćenu je kulturno dobro, svako narušavanje tog ambijenta je kršenje zakona

Žan Pol Sartr reče: „Postoje samo dvije vrste ljudi sa kojima ne mogu da izađem na kraj: to su oni koji sve znaju i oni koji ne znaju ništa“. Postoji i treća, Pole, oni koji ne znaju ništa, a misle da znaju sve! Takve mi imamo u Crnoj Gori i, što je najgore, odlučuju o sudbini države. Hoće li i svijet to shvatiti zavisi od toga da li će svjetska politika postati suštinska umješnost ili će ostati na nivou forme i površnosti kao danas. Zohran Mamdani, 35-godišnji musliman, rođen u Ugandi, socijalista, pobijedio je na izborima u Njujorku sa osvojenih 50,3% osvojenih glasova. Nažalost, svijet je tako ustrojen da politička situacija u Americi u velikoj mjeri utiče globalno na onaj dio svijeta koji, s pravom ili ne, nazivamo demokratskim i civilizovanim svijetom. O tome kakve vibracije šalje svijetu današnja Amerika govori i to da je predśednik Amerike Donald Tramp prijetio Njujorčanima da će im uskratiti federalna sredstva, koja zakonski pripadaju Njujorku, ukoliko izglasaju Mamdanija. I nije samo Njujork slika da se Amerika polako budi iz bunila trampizma i politike koja teži autokratiji, samoljublju, samovolji i prizemnom populizmu. Demokrate su osvojili izbore i u Virdžiniji i u Nju Džersiju. Volio bih da vjerujem da se radi o trendu koji će imati odraza na čitavu zapadnu hemisferu. <h2>IZVJEŠTAJ EK</h2> To je veoma važno i za Evropu, u kojoj je počeo da raste broj autokratskih režima zasnovanih na golom populizmu, lažima, uzurpaciji medija i ugroženosti njihovih sloboda, konzervatizmu i antievropskim tendencijama. Takvoj Evropi je trebalo dugo vremena da shvati na primjeru Srbije da politički interesi koji ne uvažavaju demokratske i vrijednosne standarde na kojima je formirana EU vodi samo usložnjavanju i komplikovanju političke situacije i priču o ujedinjenoj Evropi čini najobičnijom farsom. Pokazalo se da su bivše socijalističke zemlje izvor najkonzervativnijih političkih ideologija, da su sklonije izigravanju demokratskih principa i povratku autokratskim vođama, zaboravljajući čak i rusku čizmu koja ih je dovela u prošlosti do najrepresivnijih i najbijednijih država i u širem prostoru od Evrope. Ta vrsta evropske površnosti i formalizma u bavljenju zemljama koje pretenduju članstvu u EU u najboljoj mjeri se oličava u najnovijem izvještaju Evropske komisije o „napretku Crne Gore“ u EU integracijama. Niti je taj izvještaj iskren, niti je iskrena namjera Crne Gore da pripodobi politčki sistem evropskim standardima i vrijednostima. Ne znam da li je u pitanju nerazumjevanje crnogorskog jezika da bi se shvatila suština režima u Crnoj Gori, pa se samo slušaju neiskrene izjave na engleskom jeziku crnogorskih zvaničnika, kojima su usta puna EU integracija, dok je sve što rade goli simulakrum.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251108221144_6d8334f436cd0b6e3b52104ddf9a240b0bd7b0dda62ecc076dee746033d2ca13.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251108221144_6d8334f436cd0b6e3b52104ddf9a240b0bd7b0dda62ecc076dee746033d2ca13" data-rendition-name="original" width="987" height="650" loading="lazy" alt="Johan Satler i Milojko Spajić"> <figcaption>NITI JE IZVJEŠTAJ EK ISKREN, NITI JE ISKRENA NAMJERA VLASTI CRNE GORE: Satler i Spajić(Photo: Vlada Crne Gore )</figcaption> </figure>  Da riba smrdi od glave pokazuje politički autsajder na čelu vlade, koji niti zna što su mu nadležnosti, niti kako funkcioniše sistem. Tako se bruka da izvršna vlast ne može da se miješa u sprovođenje sudskih presuda, obmanjujući evropske partnere da su tri sudske odluke o nelegalnosti izbora direktora Javnog servisa unutrašnja stvar samog Javnog servisa Crne Gore? Znači li to da sve sudske odluke mogu biti neizvršne ukoliko osuđeni neće da ih prihvati? Je li to pokušava da nam objasni vajni premijer? Njegova potpuna neizanteresovanost za partijsku samovolju u kulturi, bezbjednosnom sektoru i drugim resorima rječito govori da se radi o klasičnom politikantu, nedoraslom za funkciju koju obavlja. Premijer treba da zna da je oduvijеk pоstојаlо suštinsko pitаnjе kаkо unutаr držаvе оgrаničiti njеnu prеvеliku vlаst s јеdnе strаnе, а s drugе, kаkо urеditi оdnоsе izmеđu glаvnih оblikа držаvnе vlаsti. U tome se ogleda da li je neka zemlja demokratska ili ne. Postoje samo dvа оdgоvоrа: јеdinstvо vlаsti i pоdjеlа vlаsti. Pоstојаnjе sistеmа pоdjеlе vlаsti smаtrа sе gеnеrаtоrоm pоlitičkе slоbоdе, јеr uprаvо u tоmе је sаdržаnа prоširеnа idеја о pоlitičkој slоbоdi оgrаničаvаnjеm držаvnе vlаsti iznutrа. Ukoliko, s obzirom da to radite i namjeravate da nastavite da radite, hoćete da izvršna vlast kontroliše sve tri grane vlasti, vaša proevropska retorika je lažljiva, neiskrena i prevarna. <h2>NAJGORA VLADA</h2> U najvećoj mjeri na takvu politiku utiče to što se radi o jednoj od najgorih vlada u istoriji Crne Gore, čega su svjesni svi konstituenti Vlade, pa se međusobno štite tako što se ta, jedna od nabrojnijih vlada u svijetu, održava na međusobnim ucjenama i instiktom za golim održanjem po svaku cijenu. Što je najgore, oni sebe ubjeđuju da su uspješni u poslu koji obavljaju. Za članove crnogorske vlade najbolju definiciju je dao Napoleon Bonaparta riječima da budala ima veliku prednost nad pametnim čovekom: uvijek je zadovoljan samim sobom. Samo pogledajte sektor bezbjednosti; nikad gori, a nikad hvaljeniji od amatera koji ga vode. Zamislite tu hvalisavost time što nacisti, koji su pozivali na smrt jedne nacije, turske, nijesu isprovocirani od strane policije da čine veće nerede, već su im obezbijedili policijsku pratnju dok su vršili krivično djelo izazivanje nacionalne mržnje, sa posljedicama po imovinu žrtava mržnje? Više je nego jasno da je u pitanju biračko tijelo konstituenata vlasti, inače da se radilo o Crnogorcima, a śetimo se Glovo inaguracije nedosatojnog Joanikija 5. septembra 2021. godine, druge bi vaspitne palice pjevale, udružene sa suzavcem i gumenim mecima. Naravno, Crnogorcima nije svojstvena mržnja prema drugim narodima, te takve izlive mržnje prema Turcima ne bi ni bile moguće. Poput kameleona, šovinizam dobija boju prema svom kontekstu, odnosno prema preovlađujućem sistemu vrijednosti koje diktiraju političke „elite“ na vlasti. Nezrelo i budalasto uvođenje viza turskim državljanima govori o jadnom podilaženju vlasti najgorem primitivizmu i šovinizmu, svjesni da se radi istom političkom soju, a nesvjesni štete koju čine državi Crnoj Gori. Da ne pominjemo amaterizam i bruku oko hvatanja napadnutih Azerbejdžanaca i jednog Turčina. Scenario za komediju. <h2>ZLOUPOTREBA MANTIJE</h2> Uostalom, aktuelna vlast podiže spomenik čovjeku koji je blagoslovio navodni pokolj crnogorskih muslimana, fikciju iz Njegoševog „Gorskog vijenca“. „Jeste da je strašno pobiti ljude, međutim, još je strašnija duhovna smrt koju siju oko sebe ti lažni ljudi, sa lažnom vjerom“, poentirao je lik sa spomenika. Nije daleko od slične retorike ni aktuelni Glovo mitropolit Crkve Srbije Joanikije, koji je primio orden predśednika Milatovića namijenjen spomeniku, sa izjavom da su Crnogorci bili „lakomi na śečenje turskih glava“ i da je „to negdje i danas prisutno u nama“. Crnogorci su uvijek poštovali svoje protivnike. Da, mi smo śekli turske glave kad se branila Crna Gora i stavili tačku na ta vremena. Mi nemamo kompleks rajetine, niti potrebu da se svetimo za neka prošla vremena. A nemamo problem ni sa nezavisnošću Kosova i njihovim oružanim snagama. Sveštenicima Crkve Srbije mantija i titula koju nose obezbjeđuje autoritet koji ne zaslužuju i koji zloupotrebljavaju. Oni se, nažalost, obraćaju i mladim ljudima i ljudima ograničenog obrazovanja i sposobnosti da razumiju suštinu vjere, nacije, društva, savremenog svijeta... Njihovo pogrešno tumačenje hrišćanstva ima razoran efekat na njihove sljedbenike, dok uče mržnji, šovinizmu, antievropeizmu, opskurantizmu, veličanju masovnih ubica i ratnih zločinaca, veličanju izdaje, kolaboracije sa fašizmom. Otuda ne čudi da oni koje je takva crkva dovela na vlast strogo vode računa da ne povrijede ośećanja onih koji podižu spomenike zločincima, kriju ih po crkvama i koji su svoje fašisoidne porive izlili na prostor ispred Skupštine Crne Gore. „Sabrao“ ih rahmetli Amfilohije, što bi rekao nedozreli predśednik Crne Gore, koji mjestimično izigrava evropejca dok se redovno dodvorava najprimitivnijoj populaciji u Crnoj Gori, čija su jedina veza sa Evropom njihova prevozna sredstva i garderoba.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251108221148_e573f38dbc24d79a8a100f19fbef4e4a3b956de7c946f3204e5c565f36c3b928.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251108221148_e573f38dbc24d79a8a100f19fbef4e4a3b956de7c946f3204e5c565f36c3b928" data-rendition-name="original" width="1600" height="1068" loading="lazy" alt="Milatović i Joanikije Mičović"> <figcaption>CRKVA IZNAD DRŽAVE: Mićović i Milatović(Photo: Predsjednik Crne Gore )</figcaption> </figure>  <h2>ŠARENA LAŽA</h2> Kada evropski politikanti sačine političku strategiju ne odstupaju od nje iako ih stvarnost svakodnevno demantuje. Ne smeta meni što su čvrsto riješili da iz političkog oprtunizma prime malobrojnu Crnu Goru u članstvo u EU, bez prava da odlučuje i na probni period. Meni smeta što je primaju u stanju bezakonja, kršenja Ustava i zakona, pretvaranja sudske, tužilačke i bezbjednosne vlasti u partijsku prćiju. Što se ispunjava formalni zahtjev o kompletiranju Ustavnog suda, dok se on formira po direktivama najgorih u vlasti, što se pišu falsifikovane optužnice, što se proganjaju ljudi na osnovu izmišljenih optužbi... Što se strah za slobodu širi, što se daje podstrek mržnji, što se parališe otpor prema nasilju, jer svako može postati žrtva bezakonja i zloupotrebe pravosudne vlasti.&nbsp; Odsustvo prava odlučivanja i probni period govori da EU komesari ipak znaju da je „napredak“ šarena laža i da primaju srpsko-ruskog proksija u svoje redove. Jedino ako se ne uplaše od Filipa Ivanovića, ministra vanjskih poslova Crne Gore, koji im je priprijetio da on neće pristati na takav status. Već su počeli da nose pelene od straha. Prije neki dan mi reče agent BIA-e i FSB-a da samo čekaju da Demokrate postave na čelo ANB-a nekog „Skobaljevića“, pa da kompletiraju fish brain bezbjednosti Crne Gore, uz veselje bezbjednosnih službi Srbije i Rusije i OKG.

Slobodan Jovanović

610x380

500x500

1250x600

1084x550

Budala je uvijek zadovoljna sobom

Izgleda da su pravni fakultet i njegova diploma omiljeni u Crnoj Gori, bez obzira kako se završio i kako se stekla diploma. Radi se o jedinstvenom izuzetku u kojem kvantitet ne daje kvalitet, upravo zato što kad saberete nule dobijate na kraju nulu. Svakodnevno slušamo magove pravne nauke, od kojih bi neki zaradili penziju kad bi godine studiranja ulazile u radni staž, koji po tv studijima mašu papirima o „kriminalu“, čime čine zloupotrebu vlasti i optužuju ljude za krivična djela umjesto da svoja fol saznanja saopšte tužilaštvu.&nbsp; Optužuju se politički entiteti iako je osnov prava da je krivica lična, ne kolektivna, ne poštuje se presumpcija nevinosti, već se koriste istrage i optužnice za presuđivanje bez presude, zahtijeva se od tužilaštva da hapsi ljude iako nema nikakvog osnova za to. Optužuju se ljudi da su nekretnine upisane na njihovo ime „lažno vlasništvo“, rekao im svevišnji, pišu se optužnice, a da ne postoji nijedan dokaz koji ih potvrđuje, iz istrage se daju određenim medijima komunikacije optuženih sa drugim licima, itd. <h2>PARTIJSKA SAMOVOLJA</h2> Partije u kojima su istaknuti članovi ljudi kao Jovan Vučurović jasno su opredijeljene, ne ka pomirenju, već za pridobijanje ekstremista i širenje mržnje prema neistomišljenicima. Da ironija bude veća taj čovjek je na čelu Odbora za ljudska prava i slobode u parlamentu Crne Gore. Najnoviji biser dotičnog je izjava da crnogorski tužioci nemaju hrabrosti da uhapse Mila Đukanovića?! I ja bih lično volio da Vučurovića vidim u Spužu, ali tek onda kad postoje osnovi da se protiv njega podigne optužnica. Mada je on za mene jedan od pripadnika vlasti koji konstantno podiže tenzije i širi nacionalnu, vjersku i rodnu netrpeljevost. O njegovom viđenju pravne države govori činjenica da bi on, kao i njegov „gazda“ hapsio svakog ko mu se ne sviđa, bez obzira što tužilaštvo nema nikakav osnov za to.&nbsp; I ne traži Vučurović da se hapse ljudi koje smatra svojim neprijateljima tek tako, ne bi bilo prvi put da se ljudi drže politički u pritvoru po godinu i po i više, bez podignute optužnice, protivno svim međunarodnim poveljama o ljudskim pravima, što bi jedan predśednik Odbora koji bi trebalo da štiti ljudska prava, pa i bivši, trebalo da zna. Na kraju, većina optužnica ima sve šanse da završe u kanti za smeće, ukoliko sudije zadrže profesionalni integritet. Upravo zato intelektualni i profesionalni pripravnici Megatrenda insistiraju na partijskom vetingu u sudstvu, jer su i sami svjesni neubjediljvosti istražnih postupaka i optužnica, od kojih se neke čak smatraju krivotvorenim. Postavlja se pitanje zašto sva pravna nauka u Crnoj Gori, sudstvo, tužilaštvo ćuti na sprovođenje nezakonitog vetinga u policiji? Na osnovu kojeg zakona Demokrate daju sebi pravo, kao da se radi o autokratiji u Bjelorusiji ili Rusiji, da vrše veting u policiji? Zna li Boris Bogdanović, vunderking sa Megatrenda, da se to zove bezakonje, da se prvo veting mora uvesti u pravni sistem zemlje, da se moraju odrediti procedure i tijelo koje će ga sprovoditi, a ne da se sprovodi partijska samovolja? Što ako śutra pobijedi DPS na izborima, iako je sadašnja izvršna vlast ubijeđena da neće, što za ovu priču nije bitno, pa da oni sprovode veting bez zakona prema neistomišljenicima? <h2>PARTIJSKI USTAVNI SUD</h2> Da u Crnoj Gori vlada pravni kumbulj u kojem se ne poštuju elementarno pravo, Ustav i zakoni, mnogo je primjera. Neka mi ti pravni genijalci objasne kako je moguće Poslovnikom Skupštine promijeniti Ustav Crne Gore i dozvoliti kvorum „na daljinu“, iako u Ustavu decidirano piše „Skupština odlučuje većinom glasova prisutnih poslanika na śednici kojoj prisustvuje više od polovine svih poslanika, ako Ustavom nije drukčije određeno“ (član 91, stav 1)? Mnogo je sličnih primjera, poput onoga kojim se zakonom ograničavaju ustavne nadležnosti predśednika i sl. Ionako nefunkcionalan Ustavni sud ostaje nijem na stotine kršenja elementarnog prava jer, ili je nepotpun, ili je partijski podrepak. Kakvu korist imaju građani Crne Gore od partijskog Ustavnom sudu? Posebno ako nijesu član dotične partije. Kako je moguće bilo kojem učenom pravniku objasniti da je restitucijom „vraćena“ zemlja u uvali Valdanos Budimljansko nikšićkoj eparhiji, koja je osnovana odlukom Sinoda Crkve Srbije 2001. godine? Dakle, nije postojala kad je nacionalizovana uvala Valdanos?! Poseban je primjer tzv. Temeljnog ugovora, za koji je Ustavni sud odbio da donese stav. Volio bih da mi neko od pravnih genijalaca vlasti objasni što predstavlja taj Ugovor? Je li to međunarodni ugovor? Pa nije i ne može biti, jer država sklapa međudržavne sporazume, a ne ugovore sa pravnim entitetima bilo koje države. To potvrđuje sama činjenica da taj Ugovor nije ni ratifikovan u parlamentu. Ugovor sa DRŽAVOM Vatikanom ne može biti pandam ovom Ugovoru. Postavlja se pitanje, kako je moguće ugovorom sa pravnim entitetom druge države uređivati unutrašnje pravo države Crne Gore? Tim prije što država Crna Gora ima Zakon o vjerskim slobodama kojima se reguliše odnos vjerskih zajednica i države Crne Gore!&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251026021032_75660e94f02a397e28c8c77aec3da7a9dddf38c9d5f5da71e61cacf8bd8bb325.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251026021032_75660e94f02a397e28c8c77aec3da7a9dddf38c9d5f5da71e61cacf8bd8bb325" data-rendition-name="original" width="730" height="948" loading="lazy" alt="Rješenje o osnivanju Budimljansko-nikšićke eparhije"> <figcaption>Rješenje o osnivanju Budimljansko-nikšićke eparhije(Photo: Picasa)</figcaption> </figure>  Ko je dao pravo jednoj vrlo krivično problematičnoj ličnosti, Dritanu Abazoviću, koji je prekršio većinu zakona Crne Gore, između ostalog i član 3. Ustava Crne Gore, da se bavi pitanjem o kojem nema pojma? Jedini ugovor koji je mogao biti potpisan sa Crkvom Srbije je ugovor sa Cetinjskom mitropolijom, u skladu sa Zakonom o slobodi vjeroispovijesti. Zato je Temeljni ugovor države Crne Gore sa Crkvom Srbije pravno ništavan i ne može proizvoditi bilo kakve pravne posljedice. Umjesto da Dritan Abazović krivično odgovara zbog kršenja niza pravnih akata, od Ustava, pa do zakona, on i dalje preko raznih televizija neutemeljeno optužuje ljude, kao što je imenovanje navodnih ubica nekadašnjeg urednika Dana, Duška Jovanovića. Ne znam zašto SDT ćuti na takve stvari, zašto ga ne pozove da da iskaz u tužilaštvu i, na kraju, zašto ga ne pozove na odgovornost za iznošenje lažnih optužbi, ukoliko se pokaže, u što sam siguran, da su njegove prozivke obično trućanje jednog političkog vagabunda?&nbsp; Vrijeme je da tužilaštvo uvede pravnu higijenu u politički prostor i da ne dozvoli da se ljudi optužuju preko medija za najteža krivična djela bez ikakvih elemenata koji ukazuju na to. Ne smiju se dozvoliti lažne optužbe u javnom prostoru bez ikakavih konsekvenci, jer se time država pretvara u brlog. Zakonima je zabranjeno podnositi lažne prijave tužilaštvu, jer to nosi sa sobom određene sankcije. Što je javno iznošenje neutemeljenih kriminalizovanja političkih protivnika i optuživanje za ubistva nego lažne prijave u javnom prostoru? <h2>MILATOVIĆEVO NEZNANJE</h2> Takođe bi predśednik Milatović morao objasniti javnosti na osnovu kojeg propisa se dodjeljuje posthumno najveći crnogorski orden jednom svešteniku Crkve Srbije samo zato što je zaslužan za promjenu vlasti? Prvo je porazno, sa pravnog stanovišta, da se crkva miješa u političke odnose u Crnoj Gori kao sekularnoj državi, da uređuje ko će predstavljati izvršnu vlast, a drugo, to se i u crkvenom smislu smatra jeresom. Morao bi Milatović objasniti i svoje riječi da se radi o čovjeku koji je „sabirao“ ljude, što je posljednje što se može reći za pokojnog Amfilohija Radovića. Uostalom, Radović je već dobio orden koji zaslužuje, a to je dokumentarni film Tanje Šuković i njenih saradnika, pod imenom „Svjedok božje ljubavi“. Već sam dovoljno puta pisao o ličnosti Amfilohija Radovića, pa se ne bih ponavljao. Koga interesuje neka pročita tekst <a href="https://www.anti.media/istrazivanja/analize/svetosavski-zilot-u-akciji/">„Svetosavski zilot u akciji“</a>. Da je predśednik Milatović potpuno neobrazovan kad se radi o istoriji Crne Gore govori i njegovo polaganje vijenca u spomen Mojkovačke bitke. Mojkovačka bitka je jedan od simbola crnogorske gluposti, jer je ta bitka koštala Crnu Goru poraza i kapitulacije i potpuno je bila nepotrebna. Srbi su počeli da je slave u črtvrtom desetljeću XX stoljeća da bi prikrili činjenicu da je Petar Pešić sa funkcije komandanta generalštaba crnogorske vojske svjesno gurnuo tzv. Sandžačku vojku, dio crnogorske vojske, u sukob sa Austrijancima, tobože da štite odstupnicu srpske vojske na Krf, iako je posljednji srpski vojnik srpske vojske stigao na Krf 4. januara 1916. godine, dok je Mojkovačka bitka vođena 6. i 7. januara. Dakle, nikakva odstupnica srpskoj vojsci nije branjena, jedina posljedica je da se crnogorska vojska nije mogla na vrijeme evakuisati.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251026021028_8c3ed6c91444b81df0b1f2fc6587b5ed761b467c39dab9b1ad145a164e1cfc2b.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251026021028_8c3ed6c91444b81df0b1f2fc6587b5ed761b467c39dab9b1ad145a164e1cfc2b" data-rendition-name="original" width="1086" height="1579" loading="lazy" alt="Izjava Petra Pešića u beogradskoj Pravdi 9. maja 1925. godine"> <figcaption>Izjava Petra Pešića u beogradskoj Pravdi 9. maja 1925. godine(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Sam Petar Pešić, odgovarajući nekim svojim srpskim kolegama oficirima, koji su ga optuživale da je svjesno uništio crnogorsku vojsku, napisao je u beogradskoj Pravdi 9. maja 1925. godine: „... jesu li ma kad razmišljeli o tome kakva bi situacija bila za celokupan naš narod, da Kralj Nikola nije uputio Franji Josifu onu depešu, i da se je na Solunskom Frontu pored Srpske Vrhovne Komande našla i Crnogorska Vrhovna Komanda, a po proboju ovoga fronta i ulaska u Otadžbinu pored Kralja Petra i Kralj Nikola“. Time je sve rečeno! Ali, da dodamo ovome i intervju sa tada crnogorskim generalom Jankom Vukotićem, datom „Jutarnjem listu“ 1. aprila 1918. godine, a koji prenose „Cetinjske novine“ 11. aprila iste godine: „...Primiv na ovaj način dužnost načelnika štaba (od P. Pešića, prim. SJ), a računajući, da će srpska vojska, kao što mi je rekao pukovnik Pešić, u dovoljnoj snazi zauzeti odbranbene položaje duž Bojane i oko Skadra, te meni i mojoj vojsci osigurati jedinu odstupnicu preko Skadra, ja sam odmah, po odobrenju kralja Nikole, izdao naređenje čitavoj crnogorskoj vojsci - od koje se skoro veći dio nalazio duž rijeke Tare i Lima i na hercegovačkoj granici, - da odstupi pravcem na Podgoricu, odatle ćemo preko Skadra za Albaniju. Kralj Nikola je otputovao iz Podgorice 19. januara u Skadar, a 20. januara iz Skadra dalje. Iste večeri nastupile su austru-ugarske čete, ni od koga nesmetane, uz rijeku Bojanu, a śutra dan, 21. januara, ušle su u Skadar, i tako nam preśekle jedinu moguću odstupnicu prije, nego je i jedan moj vojnik od hercegovačkog odreda ili sandžačke vojske stigao u Podgoricu“. Pametnome dosta! Pa slavite nesreću Crne Gore, anticrnogorci i velikosrpske uzdanice!  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251026021028_8e804306dbb15abe492ae61e7250e56ae9ff8a2a249bcaaeaca204e6a0124a0f.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20251026021028_8e804306dbb15abe492ae61e7250e56ae9ff8a2a249bcaaeaca204e6a0124a0f" data-rendition-name="original" width="960" height="1369" loading="lazy" alt="Cetinjske novine 11. aprila 1918. prenijele intervju crnogorskog generala Janka Vukotića Jutarnjem listu"> <figcaption>Cetinjske novine 11. aprila 1918. prenijele intervju crnogorskog generala Janka Vukotića Jutarnjem listu(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na sjednici Skupštine Crne Gore predśednik parlamenta Andrija Mandić obratio se vrhovnom državnom tužiocu da su ga vladajuće stranke izabrale, ne zbog znanja, već politički, da hapsi članove bivše vlasti? Ima li bolje slike o propasti države Crne Gore od ovih staljinističkih izjava? Ko je kleo Crnu Goru, nije dangubio!

Vlast (pri)pravnika i pravna praksa Aca Srbina i tovariš Putina

Crna Gora danas plaća cijenu višedecenijskog nedostatka crnogorskih autora iz raznih naučnih oblasti, posebno istorijske nauke, lingvistike, antropologije, proučavanja baštine... Obrazovali smo se na udžbenicima i radovima onih koji Crnu Goru nikada nijesu smatrali kao autentični nacionalni i državni prostor, već kao provinciju srpske države i ogranak srpskog naroda. Danas smo mi jedina država na svijetu sa hiljadugodišnjim trajanjem, priznata kao suverena i kao član UN, sa priznatim crnogorskim jezikom i crnogorskom nacijom, čiji dio stanovništva, koji nikada nije bio dio suśedne države, sebe smatra nacionalno dijelom te države, njenog istorijskog, kulturnog i jezičkog nasljeđa. Dugo vremena je i u Crnoj Gori važila zabluda da je srpska vojska krajem 1918. godine oslobodila Crnu Goru od austrijske okupacije. To je jedna od hiljadu laži koje su prenošene iz publikacija suśedne Srbije i njenih ispostava u Crnoj Gori. Stotine neoborivih činjenica, dokumenata savezničkih snaga, govore da je srpska vojska ušla u Crnu Goru bez borbe, oslobođenu od strane crnogorskog naroda, zajedno sa drugim okupacionim snagama, kako su se sami saveznici precizno definisali. Brojne depeše potvrđuju da se radi o okupiranoj teritoriju, o okupacionim trupama, uključujući i depeše najvećeg vojnog vrha srpske vojske. Uprkos protivljenju nekih saveznika, a ponajviše zahvaljujući Francuzima i njihovoj okupacionoj vojsci, srpska vojska je uspostavila okupacionu upravu u Crnoj Gori i formirala privremenu vlast, lojalnu Beogradu. U organizaciji Beograda, lažnom skupštinom, ugašena je država Crna Gora, što jedino cinici nazivaju ujedinjenjem.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250726180740_d620ef14625eb074d13f75339c57a1e5e156c9a4ab57bd5f878066f6baf6872f.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250726180740_d620ef14625eb074d13f75339c57a1e5e156c9a4ab57bd5f878066f6baf6872f" data-rendition-name="original" width="1920" height="2798" loading="lazy" alt="ivanović"><figcaption>Poslanik crnogorskih federalista dr Mihailo Ivanovićetv</figcaption></figure>  <h2>Kršenje prava</h2> Beogradski mediji, Politika, Vreme, Pravda ... prenose u brojevima od 10. februara 1924. godine, u izvještaju iz skupštinskog zaśedanja, riječi dr Mihaila Ivanovića, poslanika crnogorskih federalista: „Prvi je posao režima bio uništiti cio pravni poredak i slobodnu Crnu Goru. Srbijanski dinastičari dobijaju od režima pohvale i nagrade za paljenje kuća, vađenje očiju živim ljudima, bacanje đece na bajunetima kroz prozore, lomljenje ruku ženama i đeci kartečima iz topa, zato što nijesu vjerni Kralju itd... Divlji napadi na prošlost i tradicije Crne Gore, rušenje spomenika, pljačkanje istorijskih dokumenata, i.t.d, ostaće samo kao dokaz moralne veličine i državničke sposobnosti režima“... Niko nije protivurječio, niko nije u Skupštini rekao da su to laži. Zato što su znali da je to istina. Jedina reakcija je bila potpredśednika Skupštine Lj. Bakića, kako „nema crnogorskog naroda u Crnoj Gori, već ima samo srpskog naroda“... Slično je Crna Gora nekiliko puta „oslobađana“. Od Nemanjića do Karađorđevića, da bi je danas oslobađala svetosavska crkva iz suśedne države. Kao i stoljeće i nešto prije, kada su suspendovani svi zakoni postojeće kraljevine, tako i današnji oslobodioci ne haju za Ustav, zakone, procedure. Krše se međunarodne povelje koje imaju supremaciju nad domaćim zakonodavstvom. Krši se povelja UN iz 1948. godine, Evropska konvencija o ljudskim pravima, donešena u Rimu 4. novembra 1950. godine, čiji je potpisnik 2006. godine Crna Gora. Krši se pravo na mirno okupljanje i protest građana, kao jedno od osnovnih ljudskih prava po pomenutim poveljama. Nije čudo što UN reaguju na kršenje povelje UN, jer je to vidljivo i laicima. Kakve su to pravne fakultete završavali predstavnici vlasti kad ne poznaju najvažnije međunarodne povelje o ljudskim pravima, koje su dužni da poštuju silom zakona? Država je dužna da radi na otklonjanu razloga zbog kojih se organizuju mirni protesti, a ne da tiranijom većine uskraćuju elementarno ljudsko pravo! Takođe, čitav postupak od hapšenja Milivoja Katnića, bivšeg SDT i njegovog pomoćnika Saše Čađenovića su školski primjeri kršenja Evropske konvencije, koja garantuje „... pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona“. Pretvaranje pritvora u zatvor je neprihvatljivo po međunarodnim poveljama. Iste te međunarodne povelje i presude Suda za ljudska prava u Strazburu, smatraju ubistvom od strane države pritvorenika kojem nije omogućeno liječenje u skladu sa njegovim zdravstvenim potrebama. Jednog dana će se morati pred sudom odgovarati zašto se uskraćuje Milivoju Katniću liječenje od strane ljekara koji ga je liječio i kojem vjeruje da mu neće umanjiti sposobnost odbrane? Śećate se đe je liječen optuženi Bratislav Dikić u procesu za terorizam u vrijeme „nedemokratske bivše vlasti“?  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250726180740_6c93ef9bee63ad42060cd8b23d1063dfab6509063490ab1f2ca5149d73dcd5af.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250726180740_6c93ef9bee63ad42060cd8b23d1063dfab6509063490ab1f2ca5149d73dcd5af" data-rendition-name="original" width="522" height="624" loading="lazy" alt="mauzolej"><figcaption>Autorsko djelo Ivana Meštrovića, Mauzolej na Lovćenu etv</figcaption></figure>  <h2>Uticaj Crkve Srbije</h2> Sarkastično zvuče riječi potparola NSD Mirka Miličića kako je gradonačelnik Budve i sam doprinio uličnom prebijanju, jer, kaže, niko nema pravo da „sistematski izigrava i krši zakon, da vrijeđa pojedince i porodice, da zavađa građane“. Samo je zaboravio da doda da to jedino ne važi za Andriju Mandića, predśednika Skupštine, članove NSD-a i Crkvu Srbije sa svojim velikodostojnicima. Ako neko krši zakone Crne Gore i zavađa ljude to su ta gospoda. Čemu služe riječi Joanikija Mićovića o vraćanju kapele Karađorđevića na Jezerski vrh do da poziva na kršenje zakona o zaštiti kulturnih dobara i poziva na obračun, pa i građanski rat? Da li bi pravio Joanikije problem da se Aca palikuća „pružio“ i sagradio mauzolej po nacrtu koji je naručio od Ivana Meštrovića? Da li bi to bio „božji hram“? Za razuman svijet samo proglašenje Metodija Ostojića za još jednog mitropolita u Crnoj Gori je uvreda i omalovažavanje značaja i autentičnost crkve u istoriji Crne Gore, ma čijom je baštinom smatrali. To je smicalica i lakrdija koja je svjesno urađena iz Beograda kako bi se crkva u Crnoj Gori istorijskim značajem svela na Vranjsku eparhiju. Nedavno je Metodije Ostojić držao opelo ratnom zločincu, saradniku fašista Draži Mihailoviću, uz prisustvo članova rukovodstva NSD-a, predśednika Opštine Nikšić Marka Kovačevića i potpredśednika Vlade Budimira Aleksića? Bez bilo kakve reakcije države i onih koji su tako strašno bili pogođeni reakcijom građana 13. jula na Gorici? <h2>Izdaja države</h2> Nedavno je na jednoj televizije organizovana debata dvojice najgorih ministara policije u istoriji Crne Gore, aktuelnog Danila Šaranovića i prethodnog Filipa Adžića. Čusmo od Šaranovića kako je Aleksa Bečić, zvani Ljaljo, svojom umješnošću i sposobnošću prevazišao krizu oko obezbjeđenja mandata za skupštinsku većinu 23. novembra 2020, kada se mimo ustavnih procedura ušlo u ustavnu nadležnost donošenjem Odluke o dopunama Poslovnika o radu Skupštine Crne Gore, po osnovu nepostojećeg vanrednog stanja. Pa se zatim odlučivalo, opet kršeći zakon i suprotno Ustavu i Poslovniku, tako što je bez uvjerenja DIK-a verifikovan mandat poslanici sa liste „Crno na bijelo“ Suadi Zoronjić. I to sve zahvaljujući Ljalju, koji bi svoju „umješnost“ trebalo jednog dana da dokazuje na sudu zbog kršenja Ustava Crne Gore i nezakonitog izbora poslanika. A lustracija, nadam se, je neminovna, jer je to rang državnog udara.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250726180740_882c2875160a026664d988880ea3573e1f095cb424d52dc488eb8c370e71423f.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250726180740_882c2875160a026664d988880ea3573e1f095cb424d52dc488eb8c370e71423f" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="bečić"><figcaption>PARTIJSKA POSLUŠNOST U POLICIJI: Danilo Šaranović i Aleksa Bečićetv</figcaption></figure>  A da je „posao režima bio uništi cio pravni poredak i slobodnu Crnu Goru“, kako reče dr Mihailo Ivanović, crnogorski federalista, govori to što pomenuti Aleksa Bečić i Danilo Šaranović sprovode autoritativnu vlast u resorima kojima rukovode, ne poštujući Ustav i zakone, uvodeći partijsku poslušnost kao kriterijum u rekonstrukciji policije. Sa namjerom da se te nezakonite radnje prenesu i na pravosuđe, kako bi se i sudije pripodobile volji vlasti i postali poslušni. Da bi se sprovodio veting u bilo kojoj oblasti mora se njegova primjena zakonski urediti, čime bi se utvrdilo koji organ i po kojim kriterijumima, u definisanom postupku, može meritorno odlučivati o dokazima da li su nezakonito pribavljeni prihodi ili ne. Na osnovu izvedenih dokaza, ne nečije proizvoljne sumnje. Inače je to obična lakrdija i bezakonje, kojima se samo želi stvoriti podobno i poslušničko pravosuđe i partijska policija. Poznato je iz istorije da je Stevo Vukotić, šura kralja Nikole, bio za to da se kralju Nikoli ne dozvoli povratak u zemlju i da se Srbija i Crna Gora bezuslovno ujedine. Nakon aneksije Crne Gore, Stevo Vukotić je više puta tražio prijem kod kralja Aleksandra, ali ga je on dugo ignorisao. Na kraju, kada ga je ipak primio, Stevo Vukotić primijeti: ,,Pa vaše visočanstvo, čudo me nijeste primili ranije poslije svega što sam učinio za našu stvar“. Aleksandar mu odgovori: ,,Izdao si zakletvu datu jednom kralju, tako ćeš izdati i mene“. Neki sumnjaju u istinitost ovih riječi, ali je sigurno da svaki izdajnik završi na smetlištu istorije, odbačen od svih. Prije ili kasnije svi izdajnici završe na smetlištu istorije. Već vidim Mandića i slične kako obigravaju oko Palate Srbija i zgrade u Nemanjinoj 11 da ih neko primi. U mnogim teorijskim raspravama demokratija se često posmatra kao politički i društveni regulatorni princip. U tom smislu potencira se uspostavljanje prceduralne strane demokratije, „pravila političke igre“, bezuslovno poštovanje zakona, institucija i garancija njihovog poštovanja, kao supstancijalnih odredbi demokratije, kojima se reprezentuje vladavina naroda. Kršenje Ustava zakona, procedura, kako bi se pripodobili potpunoj kontroli vlasti, odlike su autoritarnih sistema i diktatura. Borba za demokratiju nije kampanja, ona je vječiti proces. Busamo se u prsa da smo istorijski najslobodarskiji narod na Balkanu. Makijaveli bi rekao: „Jednako je teško osloboditi narod koji želi da ostane servilan, kao i porobiti narod koji želi da ostane slobodan“. Jesmo li ovo drugo?

Oslobođenje od „oslobodilaca“

Misle li Srbi, dok se konsterniraju, da pośetioci proteklog Tompsonovog koncerta vide loše konotacije pokliča „za dom spremni“ i ustaškog imidža koji prati pomenutog Tompsona? Pomisle li ikad ti isti Srbi da nesrbi u regionu, takođe, vide u četničkom pokretu, muralima Draže Mihailovića po Srbiji, parastosima četničkom vođi, proglašavanju junacima fašističkih kolaboracionista što radi Crkva Srbije - jednako neprihvatljivu ideologiju, samo sa drugim nacionalnim predznakom? Razlika između Ante Pavelića i Draže Mihailovića je u tome što je Pavelić imao državu iza sebe koja je sprovodila sistematske zločine, dok iza Draže Mihailovića nije stajala država da zajedno sprovode svoj program homogene velike Srbije, već je taj plan, shodno prilikama koje su mu to omogućavale, sprovodio sam.&nbsp; Pritom, ne treba zaboraviti da je u Srbiji postojala kvinsliška vlada Milana Nedića, potpomognuta fašističkim Zborom Dimitrija Ljotića, čiji je glavni ideolog bio vladika Crkve Srbije Nikolaj Velimirović, a koja je prva u Evropi proglasila Srbiju kao judenfrei državu i koja je prva koristila komore za masovno ubijanje, tzv. dušegupke. Ne treba ni zaboraviti zašto je četnički pokret toliko utemeljen u Srbiji do današnjih dana. Nakon zajedničke borbe partizana i četnika u oslobađanju Loznice i Valjeva krajem 1941, četnici su, nakon što su se susreli sa Njemcima u Divcima 13. novembra 1941. dogovorili o prestanku neprijateljstava i zajedničkom borbom protiv partizana.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025071921078_ab0e43b1591c727b1e6c665daa7a84225f3fa966437a249c5b0844372bafcf20.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025071921078_ab0e43b1591c727b1e6c665daa7a84225f3fa966437a249c5b0844372bafcf20" data-rendition-name="original" width="890" height="997" loading="lazy" alt="Crkva Srbije sprovodi reviziju istorije"> <figcaption>Crkva Srbije sprovodi reviziju istorije</figcaption> </figure>  Draža Mihailović je u ime dalje saradnje predao Njemcima 320 zarobljenih partizana, koji su svi pobijeni u Jajincima, kraj Beograda. Zato su u Srbiji, sve vrijeme okupacije, njemačke snage bile reda jednog nepotpunog policijskog bataljona (izvor, Memoari Hermana Nojbahera, specijalnog nemačkog izaslanika za Balkan), pa je u Srbiji relativno bilo mirno i bez značajnijih sukoba, a četnici mahom živjeli u beskonfliktnoj simbiozi sa Njemcima.&nbsp; <h2>Fašistička ideologija&nbsp;</h2> Vrlo često srpski narod sebe smatra žrtvom, posebno dio van Srbije, potpuno zanemarujući da je Srbija vodila četiri imperijalna rata protiv nacionalnih zajednica i novostvorenih država na tlu bivše SFRJ, praveći inverziju, zataškavajući svoju ulogu pričom o građanskim ratovima. Hrvatski nacionalizam jeste opasan, ali on je mahom unutrašnji problem Hrvatske. Za razliku od njega, srpski nacionalizam je regionalni problem.&nbsp; Otuda je on danas glavni destabilizujući faktor na Balkanu. Pokojni beogradski advokat Srđa Popović, govorio je da je i kap vina opasna za notornog alkoličara koji treba da prestane da pije. A mi imamo, ne kap, nego burad vina. No, moramo biti vrlo ośetljivi kada koristimo riječ fašizam, jer prećeranom upotrebom te riječi banalizujemo i relativizujemo ogromne žrtve koje je prouzrokovao. Ali ne smijemo ni ćutati na pokušaje rehabilitacije svih onih pokreta, baziranih na zločinačkim ideologijama, koji su bili fašistički kolaboracionisti. Svaka podrška tim kolaboracionistima jeste, u konačnom, podrška fašističkoj ideologiji. Tako ni gradonačelnik Podgorice ne može izbjeći epitete koji su mu upućeni pod Goricom na proslavi povodom 13. jula, sve dok mu je Nikolaj Velimirović duhovna vodilja, a glavni partneri u vlasti sljedbenici fašističkih kolaboranata u četničkom pokretu. Možda je trebalo da na spomeniku koji obelježava spomen na 66 narodnih heroja iz NOB-a da pročita posmrtni govor Nikolaja Velimirovića Dimitriju Ljotiću? „...Drvo je odsečeno, ali Bog zna šta radi i mi se moramo pokoriti Njegovoj volji. Ako je drvo odsečeno, ali iz odsečenog drveta nikle su mnoge mladice, a to su mnogi i mnogi Ljotići. Ako je pao Dimitrije Ljotić, desetine hiljade srpskih junaka pod oružjem zajednički sjedinjeni, ne pojedinci, nego zajednički su zamenici Dimitrija Ljotića....“. Ili poznati govor Velimirovića u beogradskom Kolarcu 1935, u kojem Hitlera poredi sa Sv. Savom. Dok se sa jedne strane problematizuje himna Crne Gore zato što je narodnu pjesmu SAMO ZAPISAO Sekula Drljević, nekada borac za srpstvo, pa za Crnu Goru, da bi na kraju završio kao kolaboracionista ustaštva, na drugoj strani ti isti nemaju problem da veličaju otvorene kolaboracioniste fašizma, iza kojih su ostali masovni zločini, čak i đece u kolijevkama. Ti poznavaoci svega i svačega, samo ne onoga što su nesporne činjenice, govore da je Drljević dopisao potonje stihove himne. Time priznajući da je bar ostatak originalni tekst narodne pjesme, dok sa druge strane lažno promovišu kao originalan tekst citat iz jedne pozorišne predstave Narodnog pozorišta u Beogradu iz XIX stoljeća. Znate ono „... najmudrija srpska glava“...&nbsp; <h2>Kolaboranti</h2> Iako imam poštovanje prema borbi Krsta Zrnovog Popovića za suverenu Crnu Goru kroz Božićni ustanak, nemam opravdanja, bez obzira na njegove motive, što je smatrao da može vratiti suverenu Crnu Goru sarađujući sa italijanskim fašistima. Ako za njega, kome je jedino suverena Crna Gora bila motiv, nemam razumijevanja, što treba da mislimo o onima koji su kolaborilari sa fašizmom da nestane Crna Gora?&nbsp; Što je slavljenje Draže Mihailovića, Pavla Đurišića, Baja Stanišića i ostalih kolaboracionista, proglašavanje svecima Vukojičića, Šiljka i Velimirovića, koji je pjevao već pomenute hvalospjeve Adolfu Hitleru, upoređujući ga sa Sv. Savom, do slavljenje fašizma i nacizma, kojim je trebalo stvoriti etnički čist „srpski svet“? Skoro sam viđeo video klip u kojem neki od važnih vjernika Crkve Srbije objašnjava kako je Vukojičić dobio nadimak Macá zato što je bio pitom kao maca. Nije smiješno. Tragikomično je taman kao „pomirenje“ Andrije Mandića. Mnogo je toga napisano o kolaboraciji sa fašizmom četničkog pokreta, objavljeni ugovori iz italijanskih izvora kojima su naoružavani od strane fašističkog okupatora, dobijali hranu, plate, propusnice o slobodnom kretanju... da bi se to moglo relativizovati. Problem je, u stvari, da njihovi poklonici nemaju problem sa tim. Kao što danas nemaju problem što je Putinova Rusija, iz imperijalnih razloga, zločinački napala suverenu zemlju, što ubija žene, đecu, gađajući stambene objekte, bolnice, skloništa. Ne, oni navijaju da ubiju što više Ukrajinaca! Jer njima ne smeta ni zločin, ni fašizam, ako je u svrhu ostvarenja njihovih velikodržavnih ciljeva. Naslovna strana zvaničnog njemačkog vojnog lista, Armee Zeitung, br. 88 iz 1943. godine, donosi šest fotografija koje predstavljaju zajedničku borbu Njemaca i četnika Draže Mihailovića. Fotografije su propraćene naslovom: „Alle machen sie mit“ („Sve radimo zajedno“), dok u tekstu piše : Oni su naročito ponosni što mogu da se bore zajedno sa nama protiv zajedničkog neprijatelja“. Prilog: fotokopija.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250719210712_f7ed764d9c379e26b7d3c28882f74d56c5fb1cbbb7d8bb91c58e060e92c355d5.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250719210712_f7ed764d9c379e26b7d3c28882f74d56c5fb1cbbb7d8bb91c58e060e92c355d5" data-rendition-name="original" width="676" height="1057" loading="lazy" alt="Naslovna strana zvaničnog njemačkog vojnog lista, Armee Zeitung, br. 88 iz 1943. godine"> <figcaption>Naslovna strana zvaničnog njemačkog vojnog lista, Armee Zeitung, br. 88 iz 1943. godine</figcaption> </figure>  <h2>Kakistokratija</h2> Ako se demokratija svodi samo na odlučivanje na periodičnim izborima o političkoj reprezentativnosti, često praćeno krađom, onda se to ne može nazvati demokratijom. To se prije može nazvati vladavinom oligarhije, koja se najčešće pretvara u kakistokratiju - vladavinu najgorih.&nbsp; Današnja Crna Gora, iako navodno teži članstvu EU, promoviše ideološku i političku isključivost koja nema veze sa izvornim evropskim vrijednostima, ignoriše građanske inicijative, podređuje građanske i humanističke vrijednosti političkim ambicijama, sa težnjom ograničavanja ljudskih prava i sloboda, slobode medija, ne libeći se upotrebe političkog, pravosudnog i fizičkog nasilja prema neistomišljenicima. Veoma je problematično da nekada vrlo aktivne nevladine organizacije i pojedinci danas oportunistički ćute na ekonomsko uništavanje Crne Gore, netransparentnost, partitokratiju, kikistokratiju, gašenje njenih avio transportnih veza kao turističke destinacije, poigravanje sa državnim finansijama, ugrožavanje zdravstvenog i penzionog fonda, enormno uvećanje administracije nesposoobnim partijskim kadrovima, trošenje manirom pijanog milijardera budžetskog novca na hiljade tobožnjih savjetnika, službena putovanja koja se redovno pretvaraju u turistička, nabavku skupocjenih automobila i njihovo uništavanje i, što je više nego problematično, uvođenje zločinačkih, profašističkih, kolaboracionističkih ideologija i njihovih vođa u zvanične tokove, preko otvoreno anticrnogorskih političkih elemenata i sveštenstva Crkve Srbije.&nbsp; U hramu Svete Trojice na Pelinskoj Rudini 17. jula 2025. godine služena je „zaupokojena“ liturgija ratnom zločincu Draži Mihailoviću. Predśednik crnogorskog parlamenta Andrija Mandić, poznat kao „pomiritelj“, prilikom dodjele Trinaestojulske nagrade ljudima koji su vjerovatno prisustvovali toj liturgiji, a koja bi trebalo biti nagrada koja simbolizuje potpuno suprotne vrijednosti, svojim uobičajenim jezikom laži i obmana, objasni nam da su Trinaestojulski ustanak ustvari podigli bivši kraljevi oficiri i narod, da bi kao potonje pomenuo ateiste, smatrajući pod time valjda komuniste, koji su inače organizatori ustanka.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250719210712_68668090a6e3e563e39fff5964eae251f6dd425847061b8f54748820f4137d52.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250719210712_68668090a6e3e563e39fff5964eae251f6dd425847061b8f54748820f4137d52" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="PROPAGATORI ČETNIČKE IDEOLOGIJE: Mandić u Vili Gorica uručuje Trinaestojulsku nagradu Stanišiću i Bećiroviću"> <figcaption>PROPAGATORI ČETNIČKE IDEOLOGIJE: Mandić u Vili Gorica uručuje Trinaestojulsku nagradu Stanišiću i Bećiroviću</figcaption> </figure>  Naravno, u maniru Mandića, po njemu kasnije nije bilo rata između okupatora i fašističkih kolaboracionista sa jedne strane i partizanskog pokreta, sa druge strane, već je to, zamislite bezobrazluka, bio građanski rat? I to je to kukavičje jaje koje nam prodaju svi, od Miloševića, Šešelja, do Mandića, Ljalja i kompanije, kao da smo svi slijepi kod očiju, kao da smo kišne gliste, pa ne razlikujemo agresiju i građanski rat. E pa, Lamo, to pomirenje sa četničkom ideologijom, sa ideologijom profašističkih kolaboracionista, protivnika postojanja crnogorske države, otimača istorije, jezika, kulture, crkve, ... taj film nećeš gledati. Kao što nijedan intelektualac i liberal u Njemačkoj nikada neće sopstvenu ideologiju spajati sa ideologijom fašizma i nacizma, tako nijedan Crnogorac, liberal, evroatlantski opredijeljen, neće prihvatiti ideologiju „Homogene Srbije“ i miriti se time da postane legitimna ideologija u državi Crnoj Gori! I da budemo jasni: ne poistovjećujte srpski narod sa svojom nakaznom ideologijom! Ako je ideologija četništva i velikosrpstva ugrožena, ili bila ugrožena, to nijednog trenutka ne znači da je srpski narod u Crnoj Gori ugrožen, ili bio ugrožen. A na njemu je da izabere između Crne Gore i četništva i „srpskog sveta“!

Državni udar na antifašizam

Nije mi namjera da podižem nacionalne tenzije, ali je prekardašilo da nam jedan guslarski primitivac iz Krnje Jele non-stop pere moždane vijuge izvrćući istorijske činjenice za potrebe svoje anticrnogorske političke matrice i uništavanja Države Crne Gore, zajedno sa kancerogenim svetosavskim uljezom. Počev od Njegoša, kojeg bezočno ignorišu u stihovima „...kršna i siromašna Crna Gora ne haje ni za Nemanje ni za Murate, pa ni za Bunaparte; oni svi biše i preminuše, i mač svoj o Crnogorce đekoi njih opitaše, pa nestaše, a Crna Gora ostade do vijeka i strašnoga Suda, u svojoj volji i slobodi; a to ti je u slavi“, dok nam prišivaju nemanjićko nasljeđe. Onih Nemanjića, koji spališe sve dukljanske gradove, sem Kotora. Bezbroj je primjera u kojima je teško shvatiti taj štokholmski sindrom Crnogoraca zbog tuđe imperijalne politike, koju je definisao poznati srpski naučnik Jovan Cvijič: „...jedna misao i jedna volja ovladala je svim članovima srpskog naroda, da mu njegova državna teritorija dopre do morske obale i jadranskih pristaništa“ (Jovan Cvijić, Govori i članci, I, Beograd 1921., 208). Već duže vrijeme me proganja želja da objavim bar dva slučaja koji imaju ogroman značaj maltene u svakoj crnogorskoj familiji, a koji pokazuju tu iracionalnu ljubav žrtve prema počiniocu i pomenuti sindrom. <h2>Bitka za Skadar</h2> Malo je crnogorskih porodica koje nemaju pretke koji su izgubili život u bici za Skadar 1913. godine. U to vrijeme kralj Nikola, želeći da što lakše i što prije zauzme Skadar tražio je pomoć srpske vlade. U početku je dobija i u Skoplju je marta 1913. obrazovan „primorski kor“ pod komandom srpskog generala Petra Bojovića, kojem kralj Nikola 21. marta stavlja pod komandu svu crnogorsku vojsku. No, Petar Bojović kroz četiri dana dobija naređenje od svoje komande da svoje trupe odmah vrati u Srbiju, jer su velike sile odlučile da Skadar pripadne Albaniji. Bojović uprkos naređenju pravi most na rijeci Drinjači, popravlja put i postavlja pontonski most za prebacivanje trupa prema Brnjadoltu. No, 29. marta njegova Vrhovna komanda implicintno traži da odmah obustavi svaku akciju i vrati Drinsku diviziju u Srbiju. Bojović piše svojoj komandi da, ukoliko Crnogorci nastave sa osvajanjem Skadra, a oni to budu samo posmatrali, „Ceo će nas svet i istorija osuditi“. Iako serdar Janko Vukotić moli generala Bojovića da bar ostavi pontonski most koji je srpska vojska napravila, Bojović odbija tu molbu i most je demontiran. Crnogorska vojska je zbog toga morala nastaviti preko Skadarskog jezera, uz ogromne gubitke, kako bi zauzela istočne položaje oko Skadra. Jovan Plamenac piše 31. januara 1925. godine kralju Aleksandru Karađorđeviću: „Da je ovo izdajstvo učinila Crna Gora prema Srbiji, kao što je učinila Srbija prema Crnoj Gori, bili bi u svakom njenom udžbeniku prikazani i Crna Gora i njen narod i njena vojska, kao najveći izdajnici srpskog naroda“. Ali, toga nema u crnogorskim udžbenicima. Čak mnogi, čiji su preci poginuli dok su nastupali ka Brnjadoltu, zahvaljujući odbijanju generala Bojovića, danas baštine tu „izdaju“, kako je imenuje Plamenac.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250712220712_869f1554f05076badeb37551ab3f8d7d6554798de111891b5cf7dd6035717b99.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250712220712_869f1554f05076badeb37551ab3f8d7d6554798de111891b5cf7dd6035717b99" data-rendition-name="original" width="960" height="1369" loading="lazy" alt="Intervju u Jutarnjem listu"><figcaption>Intervju u Jutarnjem listu</figcaption></figure>  Nakon Velikog rata srpski istoričari, posebno Vladimir Ćorović, utrkivali su se u pisanju da Crna Gora nije imala nijednu značajniju bitku u toku Velikog rata, minimizirajući ulogu crnogorske vojske u tom ratu i potencirajući propagandu podvalu o dogovoru sa Bečom i izdajstvu kralja Nikole. Dugo je vremena Mojkovačkoj bici prećutkivan značaj, da bi pred Drugi svjetski rat dobila oreol velike pobjede crnogorske vojske kojom je „srpskoj vojsci omogućeno da se nesmetano povuče prema ostrvu Krf“. Taj narativ o zaštiti odstupnice srpskoj vojsci je ostao do današnjeg dana, nažalost, čak i u crnogorskoj istoriografiji i publistici. <h2> Pukovnik Petar Pešić</h2> No, da se prihvatimo činjenica. Nije naodmet pomenuti da je ministar austrougarski Oto, ponudio Crnoj Gori u julu 1914, kao cijenu za njenu neutralnost, ekonomske, finansijske i teritorijalne dobiti, a među njima, za Crnogorce simbolički značajan, Skadar. Crna Gora je, poznato je, odbila tu ponudu, ušla u rat i pod pritiskom Rusije, od koje je zavisila pomoć u naoružanju i hrani, formirala zajedničku komandu sa Srbijom. Srpska vrhovna komanda izradila je ratni plan operacija crnogorske vojske i poslala ga na Cetinje s grupom oficira, koja će formirati Crnogorsku vrhovnu komandu 23. avgusta 1914. Tu grupu su činili: general Božo Janković na čelu, pukovnik Petar Pešić kao pomoćnik, pukovnik Borivoje Nešić i potpukovnici Dragoljub Mihailović i Đorđe Paligorić, kao članovi. Kapetani Miro Božović i Blažo Marković bili su jedini crnogorski oficiri pri Vrhovnoj komandi Crne Gore? Protivno srpskom ratnom planu, kralj Nikola je „samovoljno“ odvojio jedan dio snaga i pomoću njih 27. juna 1915. zauzeo Skadar. Ruski predstavnik je protestvovao i napuštio Crnu Goru, dok je general Božo Janković podnio ostavku po naređenju svoje Vrhovne komande i vratio se u Srbiju, jer Srbiji nije odgovaralo teritorijalno širenje Crne Gore. Zato je zauzimanje Skadra samo pojačalo srpske intrige o vezama Cetinja sa Bečom. Dušan Pavlović, srpski oficir, koji je kasnije prešao na crnogorsku stranu osudivši postupke svoje Vrhovne komande, izjavio je: „... čvor i petlju crnogorske vojske trebalo je uzeti iz ruku kralja Nikole i njegovih oficira“... Kralj Nikola, nakon ostavke generala Jankovića, 2. jula 1915. imenuje pukovnika Pešića za načelnika štaba crnogorske vojske, čineći kardinalnu grešku, koja će Crnu Goru koštati nestanka. Petar Pešić sam otkriva nakon rata svoju nečasnu ulogu u razbijanju crnogorske vojske. U stručnoj publikaciji „Ratnik“, broj za januar/februar 1925, u obimnom tekstu „Crna Gora u svetskom ratu“, Pešić u retrospekciji iznosi niz ovjerenih dokumenta koji govore o kakvoj ličnosti se radilo. Radilo se o čovjeku bez moralnih skrupula, koji je, po instrukcijama svoje vlade, otvoreno radio na uništenju Crne Gore.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250712220712_8c3ed6c91444b81df0b1f2fc6587b5ed761b467c39dab9b1ad145a164e1cfc2b.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250712220712_8c3ed6c91444b81df0b1f2fc6587b5ed761b467c39dab9b1ad145a164e1cfc2b" data-rendition-name="original" width="1086" height="1579" loading="lazy" alt="Petar Pešić u Pravdi"><figcaption>Petar Pešić u Pravdi</figcaption></figure>  Najžešće kritike Pešić je dobio upravo od strane bivših srpskih oficira, među kojima je prednjačio pukovnik Živko Pavlović. Polemiku je pokrenuo beogradski list „Pravda“. Pavlović je direktno optužio Pešića kao „glavnog krivca za kapitulaciju crnogorske vojske“. Pešić je na to odgovorio, takođe u beogradskoj „Pravdi“ od 9. maja 1925. godine: „Odnosno tvrđenje mojih kritičara, da sam savetovao pokojnom Kralju Nikoli da zaključi mir sa Austrijom, napominjem, da sam izneo u 'Ratniku' celu istoriju tog pitanja i nemam potrebe da ga ponovo izlažem. Sem toga nalazim da bi to bilo izlišno, jer su oni suviše slabi da shvate vojno-politička pitanja toga obima. Ali moram im postaviti ovo pitanje: jesu li ma kad razmišljali o tome, kakava bi situacija bila za celokupan naš narod, da Kralj Nikola nije uputio Franji Josifu onu depešu, i da je na Solunskom frontu pored Srpske Vrhovne Komande našla i Crnogorska Vrhovna Komanda, a po proboju ovoga fronta i ulaska u Otadžbinu pored Kralja Petra i Kralj Nikola?“. <h2>Mojkovačka bitka</h2> Ovo otvoreno priznanje Pešića o razlozima uništenja crnogorske vojske bio je samo uvod da se vratimo na Mojkovačku bitku. Tzv. „Sandžačka vojska“, 2/3 crnogorske vojske pod komandom serdara Janka Vukotića na śeveru Crne Gore, već je do kraja decembra 1915. izvršila svoju osnovnu funkciju koja joj je namijenjna planom Vrhovne komande srpske vojske - zaštitu odstupnice srpske vojske „preko Crne Gore i kroz crnogorsku krv“. Pitanje svih pitanja je zašto je još uvijek važila naredba da se taj prostor ima „braniti do posljednjeg čovjeka“, iako „za njihovim leđima“ nije bilo srpske vojske, jer je 4. januara potonji srpski vojnik napuštio Skadar na putu za Krf. Mojkovačka bitka se dogodila 6. i 7. januara, dva-tri dana nakon toga i teško se oteti utisku da je njen jedini cilj bio desetkovanje crnogorske vojske, koja je platila veliku cijenu, što je doprinijelo porazu Crne Gore. Bez obzira na pobjedu crnogorske vojske. Dok je crnogorska vojska štitila odstupnicu nepostojećih srpskih vojnika, koji su se već nalazili na Krfu, 9. januara je pao Kuk i Austrijanci su nadmoćnim snagama osvojili Krstac, čime je sudbina Lovćena bila zapečaćena, a time i Crne Gore. Slaviti Mojkovačku bitku je slavljenje propasti Crne Gore pod režijom Krfske vlade i Petra Pešića kao izvršioca. Petar Plamenac piše u „Novoj Evropi“ iz 1926-te: „...Pašić je vidio u Skadru srbijansku vojsku svedenu na 80.000 ljudi, od kojih je onda još na 20.000 pomrlo od fizičke iznemoglosti i u more bačeno. Desetog decembra, na Cetinju, on je saznao od g. Pešića, svoga oruđa, da Crna Gora ima nedirnutih 53.000 vojnika, najboljih po hrabrosti u Evropi, koji bi, najedeni, obučeni i naoružani, vrijedili više od pruske garde. Pešić je tada ośetio da je ravnoteža poremećena; ali ovoga puta u korist Crne Gore, i uvidio je, da od ujedinjenja uz nestanak Crne Gore ne može biti ni govora“...  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250712220712_ccd7a7f76cf28979861090514603a83bf9efda751aef4d07e0290615f8f1527b.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250712220712_ccd7a7f76cf28979861090514603a83bf9efda751aef4d07e0290615f8f1527b" data-rendition-name="original" width="338" height="500" loading="lazy" alt="Nikola Pašić"><figcaption>Nikola Pašić</figcaption></figure>  Janko Vukotić, u intervjuu „Jutarnjem listu“ 1. aprila 1918. godine, koji prenose „Cetinjske novine“ 11. aprila, objašnjava: „...Pukovnik Pešić napustio je Crnu Goru 17. ili 18. januara 1916, i na odlasku mi saopštio, da ga, po kraljevoj naredbi, imam zamjeniti u dužnosti. Primiv na ovaj način dužnost načelnika štaba, a računajući, da će srpska vojska, kao što mi je rekao pukovnik Pešić, u dovoljnoj snazi zauzeti odbranbene položaje duž Bojane i oko Skadra, te meni i mojoj vojsci osigurati jedinu odstupnicu preko Skadra, ja sam odmah, po odobrenju kralja Nikole, izdao naređenje čitavoj crnogorskoj vojsci - od koje se skoro veći dio nalazio duž rijeke Tare i Lima i na hercegovačkoj granici, - da odstupi pravcem na Podgoricu, odatle ćemo preko Skadra za Albaniju. Kralj Nikola je otputovao iz Podgorice 19. januara u Skadar, a 20. januara iz Skadra dalje. Iste večeri nastupile su austru-ugarske čete, ni od koga nesmetane, uz rijeku Bojanu, a śutradan, 21. januara, ušle su u Skadar, i tako nam preśekle jedinu moguću odstupnicu prije nego je i jedan moj vojnik od hercegovačkog odreda ili sandžačke vojske stigao u Podgoricu“. I tako je Petar Pešić prevario Janka Vukotića, žalosnu figuru crnogorske istorije! Dok Crnu Goru danas vode nasljednici Petra Pešića i ubijeđuju nas u deluzije kako se radi o istom narodu, o Crnoj Gori kao dijelu srpske istorije, Srpskoj crkvi kao istorijskoj crkvi u Crnoj Gori, dok međusobno dijele funkcije, prestižne nagrade, novac crnogorskih građana, pritom skrivajući crnogorsku zastavu i skraćujući crnogorsku himnu, svima njima stojim na raspolaganju za svaku riječ iz ovog teksta i da je potkrijepim neoborivim istorijskim dokazima. Znam da će svaki častan Srbin, koji osuđuje zločin u Srebrnici i slične zločine, na isti način shvatiti mrlje u sopstvenoj istoriji i zločine koji su činjeni u Crnoj Gori tokom i završetkom Prvog svjetskog rata.

Štokholmski sindrom

Da u crnogorskom društvu nijesu svi jednaki pred zakonom činjenica je koja je aksiom, dokazan u hiljadama slučajeva. Potreban je veliki prostor da se navedu svi primjeri, dodatno veoma „obogaćeni“ u postavgustovskoj Crnoj Gori, ali, ipak, mora se priznati i da je, ne samo za vrijeme „avgutovskih oslobodilaca“, već i prije, najzaštićenija institucija pred zakonom, bez ikakve sumnje, bila Crkva Srbije i njeni sveštenici. Odnosno, da je i u predavgustovsko vrijeme nazivanje Crnogoraca volovima i muslimana lažnim ljudima, lažne vjere, od strane tužilaštva proglašavano izrazima ljubavi, da je helikopterski spuštana limena škatula na trovjernu Rumiju, podizana krstionica na pjenu od mora, upisivani sakralni objekti bez ijednog dokaza o vlasništvu, na bazi više nego smiješnih osnova i sl.&nbsp; Nema eklatantnijeg primjera za nekažnjivost Crkve Srbije u to vrijeme, na primjer, od gradnje ruske crkve, bez dozvole Zavoda za zaštitu spomenika kulture, posvećene ruskoj dinastiji Romanovu u porti Manastira Dajbabe, poznatog kao jednog od rijetkih „pećinskih manastira“, koji je članom 13 stav 4 definisan kao memorijalni ili drugi spomen objekat, a članom 14 stav 3 kao zaštićena kulturno-istorijska cjelina. Crnogorski pokret je podnio krivičnu prijavu po osnovu član 416 Krivičnog zakonika Crne Gore i krivičnog djela - devastacija i prisvajanje kulturnoga dobra iz člana 9 stav 1 i 2, čl. 13 stav 1, i člana 14 stav 4 Zakona o zaštiti kulturnih dobara. Tužilaštvo je odbilo prijavu – bez ikakvog obrazloženja? Pored toga što se radi o najočiglednijem slučaju kršenja zakona, za koje je predviđen zatvor od 8 godina za odgovorno lice, uz obavezu vraćanja u prethodno stanje, zakon nije važio za Crkvu Srbije. Takvo kršenje zakona možemo slobodno uporediti, koliko je očigledno, kao da neko lice pred 1.000 ljudi ubije drugo lice, a tužilaštvo kaže da nema krivičnog djela.&nbsp; <h2>Pitanja bez odgovora</h2> Śetimo se, takođe, da je monah Crkve Srbije Neofit, protiv kojeg je podignuta krivična prijava zbog odgovornosti za smrt četiri lica na Skadarskom jezeru, dobio - uslovnu kaznu? I tako dalje, i tako dalje. Imamo i najnovije slučajeve dupliranih mitropolita dvije eparhije Crkve Srbije u Crnoj Gori, kada je podnešena krivična prijava zbog veličanja ratnih zločinaca i kvinsliškog, profašističkog četničkog pokreta i izazivanja nacionalne i vjerske mržnje, koja je lakonski odbijena od strane državnog tužilaštva. Takođe, imamo potpuni muk oko krivične prijave protiv Joanikija Mićovića zbog optužbe da je svjesno i sračunato prikrivao i zataškavao slučajeve pedofilije u Crkvi Srbije kao čelnik formirane komisije.&nbsp; I sve to vodi do aktuelne blokade puta Cetinje - Podgorica na Kruševom ždrijelu, kojom građani, s pravom, traže da se rasvijetli pozadina dva masovna ubistva na Cetinju. Cetinje nije Njujork, manje-više svi građani Cetinja znaju ko je ko u tom gradu. Zato svi Cetinjani postavljaju javno pitanje zašto se krije činjenica da su obojica ubica bili vjernici Crkve Srbije, da su često pośećivali Cetinjski manastir, da je ubica trinaest sugrađana, Aco Martinović, čitav svoj stan „okitio“ ikonama i trobojkama, da se može reći da je bio vjerski fanatik, da je ciljano tražio žrtve sa kojima je bio u nesporazumu oko crkvenog pitanja, da je svađa u kafani Velestovo izbila zbog mjesta paljenja badnjaka i sl. Zašto tužilaštvo ne objavi vještačenje njegovog telefona i koga je nazvao nakon što je napuštio kafanu Velestovo, od koga je dobio oružje, jer je utvrđeno da nije vremenski do prvog ubistva mogao stići do svoje kuće, što su razlozi svađe u kafani, da li je to oko paljenja badnjaka i mnogo, mnogo drugih stvari koje Cetinjani znaju ili pretpostavljaju?&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250622000640_63276875fae7cf2d018fd9f2f142ba56e4e298e082664a274cf6dd6fa7977875.webp" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250622000640_63276875fae7cf2d018fd9f2f142ba56e4e298e082664a274cf6dd6fa7977875" data-rendition-name="original" width="1000" height="555" loading="lazy" alt="BEZ ODGOVORA: Građanke i građani Cetinja svakodnevno s Kruševog ždrijela traže istinu o dva masovna zločina"> <figcaption>BEZ ODGOVORA: Građanke i građani Cetinja svakodnevno s Kruševog ždrijela traže istinu o dva masovna zločina(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Besmisleno saopštenje tužilaštva da niko nije učestvovao u masakru, sem samog Martinovića, bez ijedne druge informacije, samo je podgrijalo sumnje većine građana Cetinja da su oba masakra organizovano djelo, sa određenim ciljem, koje se samo naslućuje, a koje se zataškava da bi se sakrili motivi masakra. Pitanje koje visi u vazduhu je zašto tužilaštvo nije ispitalo nikoga iz Crkve Srbije od onih sa kojima su masovne ubice kontaktirale i vjerovatno im se ispovjedale? Da ima trunke odgovornosti u vrhu policije i nadređenih u vlasti, odavno bi se povukli sa funkcija kojima nijesu dorasli. Ali, to je teško očekivati, jer se radi o ljudima koji bi svoje funkcije branili golim životima. Upravo zato je predśednik Vlade, Spajić, bio dužan da u pomoć pozove međunarodne istraživače, kako bi se potpuno rasvijetlila masovna ubistva na Cetinju, jer se duhovi Cetinjana nikada neće smiriti dok se ne utvrdi što je i ko je spiritus movens masovnih ubistava na Cetinju.&nbsp; <h2>Majčica Rusija</h2> Da „oslobodioci“ nijesu samo oslobodili Pandorinu kutiju svih zala u Crnoj Gori, već i sebe oslobodili od očigledne krivične odgovornosti, oličeno je u napisanoj presudi sudije Zorana Radovića, nakon skoro godinu dana od njenog donošenja, probijajući sve zakonske rokove. Radi se o pokušaju oružanog puča 2016. godine, koji je pravno definisan kao pokušaj terorizma i poništenju prvostepene presude sudskog vijeća, pod predśedavanjem vrsne profesionalke, sutkinje Suzane Mugoše. Samo suđenje, od kad je započeto 19. jula 2017. godine, pa do donošenja prvostepene presude 9.05.2019. godine, poslije godinu i po dana i 170 ročišta, pratila je neviđena kampanja diskreditovanja tužilaštva, sutkinje Mugoše, a posebno svjedoka saradnika - Saše Sinđelića. Iako je svakom sa IQ-om većim od broja njegovih cipela jasno da svjedoci saradnici po pravilu nijesu akademici. I Vlada Budala i Sale Mutavi bi postali svjedoci saradnici u Srbiji da su to htjeli.&nbsp; Za potrebe beogradskog portala <a href="https://www.anti.media/">Antidot</a> detaljno sam pratio čitav tok suđenja i objavio ga iz tri dijela na tom portalu. Sumnjam da postoji na bilo kojoj platformi detaljniji prikaz samog suđenja i da postoji bolji dokaz od onoga što sam iznio da je oružani puč pripreman i, srećom, na vrijeme osujećen. Ako nekoga zaista interesuje tok suđenja, a ne da donosi zaključke nakon letimičnog gledanja pojedinih sesija, on će pročitati sva tri dijela. Preporučujem i sudiji Zoranu Radoviću da to uradi, jer je upravo sadržinom presude uradio ono što su sve vrijeme radili rusofilski branioci optuženih: umjesto da su se bavili svojim klijentima i dokazima, oni su branili Rusiju, smatrajući je državom koja savršeno funkcioniše i da kao takva ne bi angažovala likove poput Saše Sinđelića.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250622000640_ee3fad576d43f7eddb5c9c58abbb8da64ae02438bed1fcb8cec6c09d09085420.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250622000640_ee3fad576d43f7eddb5c9c58abbb8da64ae02438bed1fcb8cec6c09d09085420" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="SPORNA PRESUDA: Zoran Radović"> <figcaption>SPORNA PRESUDA: Zoran Radović(Photo: TVCG - stop kadar)</figcaption> </figure>  Moram da im saopštim da su te „savršene“ bezbjednosne službe Rusije informisale Putina da će ruska vojska u Ukrajini biti dočekana cvijećem i pjesmom dobrodošlice. A i ja im mogu biti svjedok kao neko ko je radio u spoljnoj trgovini i stotinjak puta ulazio u Rusiju preko Šeremetjeva, da je to bila zemlja u potpunom raspadu, i organizacionom i etičkom, te da će proći decenije i decenije da ta država postane iole pristojna država. O amaterizmu agenata GRU-a govori i to da je Eduard Šišmakov poslao Saši Sinđeliću 800 USD preko Westwrn Uniona iz poslovnice blizu same zgrade GRU-a. O tome je Western Union poslao urednu dokumentaciju, kao potvrdu istinitosti Sinđelićevih riječi. To je novac kojim je Sinđelić doputovao u Moskvu. Iako znanična Moskva tvrdi da Sinđelić nije izašao sa aerodroma Šeremetjevo, sam Šišmakov, u pisanoj izjavi, pročitanoj na suđenju, priznaje da se sa Sinđelićem susreo u Moskvi. Sam Sinđelić vrlo vjerno opisuje sam aerodrom i put sa dvije trake koji vodi do grada. No sudija Radović i njegova bezobalna ljubav prema Rusiji se opredijelila za zvanično rusko negiranje.&nbsp; Uostalom, čitavo svjedočenje Saše Sinđelića, bez obzira na njegov pedigre, potvrđeno je na suđenju do posljednjeg detalja. Svaki susret je dokazan triangulacijom baznih stanica, nakon čega su ti susreti i novac koji su primili priznati i od optuženih, mnogi razgovori su snimljeni preko provajdera, dešifrovane poruke, postoje fotografije susreta ruskih agenata pomenutog Šišmakova i Aleksandra Popova, snimci njihovih razgovora, uloga Ananija Nikića, koju opisuje bivši službenik DB-a, sa istim prezimenom, kojeg je Ananije vrbovao da bude na čelu organizacije puča... Takođe, svjedočenje Miloša Jovanovića o susretu Sinđelića sa srpskim fašistom Nemanjom Ristićem i njegovo svjedočenje: „Sinđelić mi je rekao da je ta revolucija trebalo da bude 16. oktobra. Dalje sam uspio da čujem da je trebalo da se zauzmu zgrade, da se jednostavno uleti u Skupštinu i da se Đukanović uhapsi, a eventualno i ubije“...  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250622000640_29afb80a55beeb94f1d76a8aea04294bdebd3bc97200ec9cbb6a6510feab9c36.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250622000640_29afb80a55beeb94f1d76a8aea04294bdebd3bc97200ec9cbb6a6510feab9c36" data-rendition-name="original" width="1023" height="575" loading="lazy" alt="SVJEDOČENJE POTKRIJEPLJENO DOKAZIMA: Saša Sinđelić"> <figcaption>SVJEDOČENJE POTKRIJEPLJENO DOKAZIMA: Saša Sinđelić(Photo: Stop kadar)</figcaption> </figure>  Materijalni dokazi, kupljena oprema, 125.000 eura, prisluškivani razgovori, triangulacija i mnogi, mnogi drugi dokazi pribavljeni su radom srpske BIA-e i dostavljeni crnogorskom Specijalnom tužilaštvu. Nažalost, iznenadni dolazak Patruševa, tadašnjeg koordinatora svih bezbjednosnih službi Rusije, njegov ultimatum Srbiji i odvođenje Šišmakova, Popova i operativaca koji su bili stacionirani na Zlatiboru, đe su čekali da se prebace u Crnu Goru, prekinulo je saradnju Srbije sa tužilaštvom i lišilo tužilaštvo još mnogo novih činjenica, kao što su prisluškivani razgovori o satelitskom praćenju Mila Đukanovića i namjeri da se na njega izvrši atentat... Moram ođe intervenisati zbog stalne zloupotrebe voditelja emisije Načisto na TV Vijesti da je Đukanović govorio u vrijeme suđenja da je planirano njegovo ubistvo, kako bi abolirao postavgustovke političare od svakodnevnih izjava kojima najavljuju hapšenja, presuđuju, itd. Milo Đukanović je u jednoj emisiji govorio o tome da mu je u prostorijama BIA-i u Beogradu dat kompletan iztvještaj koji je sačinila BIA, u kojem se pominje namjera da se on ubije i operativci GRU-a na Zlatiboru koji je trebalo to da obave. Ali, zloupotreba „činjenica“ je zaštitni moto gdin. Komnenića.&nbsp; Da rezimiramo: Saša Sinđelić je mogao biti svjedok saradnik sve dok ne bude uhvaćen u laži, odnosno kad se utvrdi da je izrekao bilo koju neistinu. Makar i bezazlenu. To se nije desilo na suđenju. Svaka njegova izjava je materijalno potvrđena i nema ni trunke sumnje u ono što je svedočio. Neka gdin. Radović pročita moja tri teksta na Antidotu pa neka me ubijedi u bilo koji slučaj da je dokazano da nije govorio istinu. Pa onda neka objasni, dok se bavi likom Sinđelića, kako jedan pijačni prodavac raspolaže sa pola miliona eura, dijeli po 15.000 eura bez ikakvih problema, govoreći bivšem komandantu srpske žandarmerije, da će mu „Rusi“ dati milion eura ako im zatraži „bez problem“. Valjda je to običaj kod agenata GRU-a koji pośećuju Srbiju da dijele pijačnim prodavcima milione eura.&nbsp; Za sudiju Radovića ni informacije dobijene od zapadnih službi nijesu imale nikakav uticaj u oblikovanju presude. Jedna je majčica Rusija. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 52.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fwww.anti.media%2Fistrazivanja%2Fdosije%2Fodbrana-opstrukcijom%2F&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> &nbsp; <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 52.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fwww.anti.media%2Fistrazivanja%2Fdosije%2Fpokusaj-terorizma-ili-pokusaj-oruznog-prevrata%2F&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 52.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fwww.anti.media%2Fistrazivanja%2Fdosije%2Fposlednja-rocista-prvostepena-presuda-i-komentari%2F&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Svete krave

„Onaj ko kontroliše prošlost, kontroliše budućnost, onaj ko kontroliše sadašnjost, kontroliše prošlost“ (George Orwell, 1984) U srpskoj istoriografiji je poznat beskompromisni sukob između Pantelije Srećkovića i Ilariona Ruvarca, koju Ruvarac objašnjava riječima „...od čoveka Srbina, preteranog patrijote, u koga je jače čustvo i želja od uma i razuma – napisana Istorija ne vredi mnogo i upravo da ništa ne vredi, i da je za Srbiju i Srpstvo velika sramota, što je takva Istorija puštena u svet“. Srećković je bio predstavnik romantičarske istoriografije, koja je uglavnom počivala na zabludi da su narodna predanja pouzdan istorijski izvor, uspjevši da prikupi impresivnu kolekciju predrasuda, poluistina, suludih koncepcija i šovinističkih naklapanja, kojih se kao tobožnjih „istorijskih činjenica“ čvrsto držao cijelog života. <h2>Klerikalna mitologija</h2> Danas je srpska istorigrafija u potpunosti naslijedila Pantinu metodologiju, bilo da se radi o daljoj ili bližoj prošlosti. Istorijski revizionizam je u savremenom srpskom društvu jedan od ključnih mehanizama kojim se izgrađuje „novo“ kolektivno „śećanje“, kao temelj obnovljenih imperijalnih ambicija. Zamjena istorije političkim mitom nije puka zamjena istorijskih činjenica mitskim pripovjedanjima, jer bi istorijski argumenti nadvladali kao jači, već se istoriji oduzima legitimet, da bi se prešlo na novo, politički upotrebljivo pisanje i čitanje istorije, sa malo ili nimalo uvažavanja za činjenice koje se guraju u stranu, prećutkuju, brišu, a veoma često i konstruišu. Često konstruisani lažni mitovi traže savez sa pravim mitovima ili sa selektivnim činjenicama da bi bili što efikasniji. Preveliki politički, medijski i pseudonaučni uticaj na crnogorsko društvo izvana proizveli su generaciju političara, koja danas čini vlast u Crnoj Gori i koja je svoj identitet gradila na Pantinoj istoriji. Da stvari budu još obespokojavajuće, slično je i sa njihovim sljedbenicima. Posebnu ulogu u svemu tome ima Crkva Srbije, njene eparhije u Crnoj Gori, čije sveštenstvo, skromnog opšteg obrazovanja i u ratu sa svim realnim činjenicama, bezobalnom slobodom tumače istorijsko nasljeđe, slijepi i gluvi za prvoklasne istorijske artefakte koji su u sukobu sa njihovom mitološkim naklapanjima.&nbsp; Zato je Crna Gora pravi primjer kako se istorijski fakti prvog reda zamjenjuju klerikalnom mitologijom i kreiranjem prošlosti koja je za njih vrlo upotrebljiva u mijenjanju svijesti građana Crne Gore, pokušavajući da današnje vrijeme projektuju na vremena prije više stotina stoljeća, kada nije bilo ni nacija, ni identitetskih razmirica, ni današnje dostupnosti informacija. Fascinira sa kojom upornošću Crkva Srbije ignoriše svaki artefakt koji se pojavi u istorijskoj publicistici, ne prezentirajući nam bilo kakvu polemičku činjenicu kojom bi ih osporila.&nbsp; Tako se ignoriše Gramata carigradskog patrijrha Jeremije iz 1531. godine, podržana od tri najvažnija patrijarha, kojom se Pećka arhiepiskoja naziva takozvanom i „otpočetka“ potčinjenom Ohridskoj arhiepiskopiji, ili kad su članovi Srpske kraljevske akademije, preteče SANU, „ljubazno primani u Vaseljenskoj patrijaršiji, po rečima uvaženog gospodina Jakozosa Papajoanu, sekretara Sinoda, koji je konsultovao patrijaršiskog bibliotekara i arhivara, da u Fanaru nema dokumenata o obnovi rada Pećke patrijaršije. Uostalom, na Pećku patrijaršiju, sasvim prirodno, i danas se tamo gleda kao na nekanonsku ustanovu, političko delo Turaka, što je ona i stvarno bila“. Nikada nijesmo od Crkve Srbije dobili razjašnjenje neprisustva Vaseljenskog patrijarha na tzv. proslavi 800-godišnjice SPC i stava Vaseljenske patrijašije da se radilo samo o hirotoniji Save Nemanjića u čin arhiepiskopa? Glavna dva izvora vezano za hirotoniju Sv. Save u čin arhiepiskopa jesu njegovi životopisci Domentijan i Teodosije. Domentijan je žitije pisao polovinom XIII stoljeća, dok ga je Teodosije pisao krajem XIII i početkom XIV stoljeća. Oba pogrešno navode ime vaseljenskog patrijarha, jer je u periodu 1216 – 1222. godine patrijarh bio Manojlo Saranten, a ne German II, što govori da Domentijan nije svjedočio činu hirotoinije Save, dok je Teodosije pisao žitije na bazi Domentijanovog. Teodosije potvrđuje da je Druga zapovijest Vaseljenskog patrijarha samo lična gramata za Sv. Savu. &nbsp; <h2>Autokefalna Crnogorska crkva</h2> Crkvena autokefalnost podrazumjeva da takva crkva ne dobija svoju vlast od druge crkve i da nad sobom nema nikakave više vlasti, sem vaseljenskih sabora. Jednom izvojevana autokefalnost je stalna. Kanoni se uspostavljaju odlukama vaseljenskih sabora, odlukama pojedinih pomjesnih sabora (Fotijev Nomokanon), odlukama najviših crkvenih autoriteta. Tako da se u glasilu Petrogradske duhovne akademije objavljen Diptih Ruske pravoslavne crkve iz 1851. godine i Atinska sintagma Vaseljenske patrijaršije iz 1855. godine apsolutno mogu smatrati kaononskim dokumentima. U oba ta dokumenta pod brojem 9 navedena je autokefalna mitropolija Crne Gore. Iako se pokušava pominjanje Cetinjske mitropolije među autokefalnim crkvama osporiti sa srpske strane, da se radi samo o autonomiji, postavlja se pitanje, ako je tako, zašto nije pomenuta crkva u Srbiji, koja je imala u to doba autonomiju u okviru Vaseljenske patrijaršije?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250601010636_5efd5a440660ed2c604cf9034afd22d48e38d723c5e7b54d1b513d8ce29b780a.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250601010636_5efd5a440660ed2c604cf9034afd22d48e38d723c5e7b54d1b513d8ce29b780a" data-rendition-name="original" width="700" height="500" loading="lazy" alt="kapela i sluxbene novine"> <figcaption>Odluka o ujedinjenju(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Ustav Crne Gore iz 1905, u članu 40, samo konstatuje, i kanonski i ovozemaljski, pravni status Crnogorske crkve: „... Crnogorska je crkva autokefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane Crkve“... Autokefalnost potvrđuje i beogradski mitropolit Dimitrije Pavlović u zvaničnim obraćanjima vrhu Crnogorske crkve. Za pseudoistoriju nijesu argument ni Službene novine KSHS od 3. juna 1922. godine, u kojima se govori o ujedinjenju autokefalne CPC sa ostalim crkvama. Kao što se pominje i u samom tomosu Vaseljenske patrijaršije toj ujedinjenoj crkvi, a koji se i navodi u tom broju Službenih novina. I to je sve više puta objavljeno, bez ikakvog efekta. Kao da je ćutanje i bježanje od razjašnjenja tog pitanja najoportunije za Crkvu Srbije i njene poklonike.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250601010636_e787b26ae8635bb1a2d8048eefab6933af43a6f5db073e44266407025cc6f19f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250601010636_e787b26ae8635bb1a2d8048eefab6933af43a6f5db073e44266407025cc6f19f" data-rendition-name="original" width="500" height="700" loading="lazy" alt="kapela i sluxbene novine"> <figcaption>Službene novine, 3. jun 1922.(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U svojim epskim zanosima i prizemnoj metaforici, Boris Bogdanović pominje „izmišljenu drugu crkvu“, aludirajući na Mila Đukanovića. Njega kao pravnika, doduše „daljinskog“ sa čuvenog Megatrenda, ne obavezuje ni Ustav Crne Gore iz 1905, ni Ustav CPC iz 1904, niti ga interesuje kako je nekanonski i nepravno ukinuta CPC, ko je činio Sinod CPC, što je predviđao Ustav CPC kako se donose odluke Sinoda, kako postaju izvršne, da li je Rješenje nepotpunog Sv. Sinoda Kraljevine Crne Gore od 16. decembra 1918. godine pravno valjan dokument da se ukine jedna autokefalna crkva, iako je po kanonima autokefalnost crkava STALNA! Možda bi, po istom principu, Porfirije Perić i Irinej Bulović mogli rješenjem napisanim rukom i svojim potpisima prisajediniti Crkvu Srbije Moskovskoj patrijaršiji? Naravno da to nije moguće bez odluke Sabora! Da mu bude jasnije Rješenje od 16. decembra 1918. potpisali su samo dva člana Sinoda Kraljevine Crne Gore od sedam, koliko je imao,, arhipeiskop Mitrofan Ban i episkop nikšićski Kiril Mitrović.&nbsp; <h2>Odsustvo samopoštovanja</h2> Ako Bogdanovića interesuje pravni i duhovni kontinuitet crkve čiji je poklonik, preporučujem mu da pročita Zakon o crkvama i verskim zajednicama Republike Srbije, član 11. Crkva Srbije postoji u Crnoj Gori fizički od 1920. godine, priznata od Vaseljenske patrijaršije 1922. godine, u pravni sistem KSHS/Kraljevine Jugoslavije ušla je Zakonom o SPC iz 1929. i Ustavom iz 1931. godine, kojim je nekada autokefalna Cetinjska mitropolija postala 22. eparhija Crkve Srbije.&nbsp; Koliko je odsustvo samopoštovanja govori i stalno pominjanje povratka kapele Karađorđevića na Jezerski vrh. Tobožnji poštovaoci Njegoša i smirenja njegovih kostiju hoće da rušitelje originalne Njegoševe kapele instaliraju simbolički kao „istorijsku vertikalu“ (riječi Borisa Bogdanovića). Pored toga što postoje snimci oštećenja Njegoševe kapele od groma, skica ruskog arhitekte Krasnova koji pokazuju da je Njegoševu kapelu vrlo lako bilo obnoviti (čak su i Austrijanci nudili da oni to urade), umjesto što je survana niz Koprivinu stranu, lažni poštovaoci Njegoša, kojima je jedino potreban kao simbol srpstva, ne prave replike njegove kapele, već kapele koju su podigli Karađorđevići, sa istim ciljem da se Crna Gora obelježi kao dio srpske teritorije.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250601010636_4671b2f674509cce4838dde863b34cce28aa02db4bc46ca25c6483ef8054daea.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250601010636_4671b2f674509cce4838dde863b34cce28aa02db4bc46ca25c6483ef8054daea" data-rendition-name="original" width="1440" height="1258" loading="lazy" alt="kapela i sluxbene novine"> <figcaption>Skica Krasnova oštećene Njegoševe kapele prije rušenja(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Da imamo posla sa novokompovanim vjernicima i sveštenicima koji se ne drže kanona „kao pijan plota“ govori reakcija jednog novinara u tv emisiji, koji sa promjenom redakcije mijenja i svjetonazore, da ga vrijeđa naziv Crkva Srbije. Da je čovjek vjere obavjestio bi se da je na vaseljenskom saboru na Kipru 1872. etnofiletizam proglašen jeresom. Drugim riječima, ne postoje nacionalne crkve, crkva je jedinstvena, „katoličanska“, a svi njeni djelovi su pomjesni i nose ime države u kojoj vrše „božju misiju“. To posebno važi i za one koji autokefalnu sremskokarlovačku mitropoliju smatraju dijelom Pećke „patrijaršije“, iako je ona bila mitropolija Pravoslavne crkve u Austrougarskoj. Umjesto što pjenite, provjerite!  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250601010636_84af70fea1951b27fc12a4faca1539807acb792155ca4e0e9562c401750ba5b6.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250601010636_84af70fea1951b27fc12a4faca1539807acb792155ca4e0e9562c401750ba5b6" data-rendition-name="original" width="1455" height="554" loading="lazy" alt="kapela i sluxbene novine"> <figcaption>Oštećena kapela lijevo - srušena od strane Karađorđevića desno(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Ako se pitate zašto opet o crkvenom pitanju, odgovor je da je tokom proteklih sto godina identifikacija srpstva i pravoslavlja, tj. vjere i nacije, u različitim periodima, dovođena do apsoluta. Za veliki broj autora srpstvo i pravoslavlje su bili sinonimi. Velmar Janković 1938. godine piše da je pravoslavlje proželo „celog srpskog čoveka“, pa je svetosavska crkva „izraz srpskog narodnog duha“ sa kojim je srasla i van kojeg „tako reći i ne postoji“. Upravo zahvaljujući toj nehrišćanskoj ideologiji i vezi crkve i nacije, Crna Gora je potonjih skoro četiri decenije promjenila nacionalni sastav zahvaljujući Crkvi Srbije. Oksimoron je da oni koji su nacionalni konvertiti, koji su promijenili kao zreli ljudi svoju naciju, optužuju one koji su dosljedni u svom nacionalnom identitetu za izdaju svog porijekla? Otvorite već jednom na uvid popisne liste od 1948. do danas, da već jednom vidimo kakav prevrtljiv karakter imaju mnogi građani Crne Gore, dostojan prezira. A i da njihovi potomci prestanu da nas pitaju „što ti je bio đed“.&nbsp;

Novo kolektivno śećanje po Pantinoj istoriji

Postoje mišljenja da religijom treba da se bave samo vjerujući ljudi i da ljudi koji ne vjeruju u postojanje nikakvog nadnaravnog kreativnog uma, koji ne vjeruju u dušu koja nadživljuje tijelo i ostala metafizička čuda, ne mogu spoznati smisao vjere, te samim time su nekompetentni u bavljenju njome. Ili, uprošćeno rečeno, samo ako vjeruješ u postojanje Boga tek tada bićeš svjestan njegovog prisustva. Ako bi pošli od toga da evharistijskim ritualima sa naforom i gutljajem vina vjernik zaista vjeruje da uzima Hristovo tijelo i njegovu krv, onda smo blizu da je ta teza i tačna. Inače, kako bi racionalno biće u kolutiću hljeba i gutljaju vina vidio bilo što drugo, taman da se pojavi sam Isus Hrist da ih dijeli? Potonji Uskrs je definitivno postao vaskrs, iako sam prelistavao staru beogradsku štampu u kojoj se taj dan stalno pisao kao Uskrs. Što će reći da se, uz „plivanje za časni krst“, klečanje i bauljanje po zemlji, ljubljene popovskih ruku, nazivanje popova očevima, ... stvara nova hiljadugodišnja tradicija u mantijaškom svijetu - vaskrsnuće vaskrsa. Naša tri ljubljena predsjednika - države, vlade i parlamenta su i oni založili malo Hristovog tijela i napili mu se krvi. Njihova je vjera utemeljena, ne u Hristovoj crkvi, o tome nemaju pojma, već u vjeru u svetosavske apostole. Original srpske. Toliki su Hristovi sljedbenici da je prvi premijer „oslobođene Crne Gore“ čak brda pomjerao, pobrkao vjeru i sujevjerje, Radoja sa nekadašnjim ministrom Aleksandrom Damjanovićem, kor sa horom, ... na kraju je pobrkao i državu. Čudo svetosavska vjera čini. <h2>Jeres</h2> Mada, dok god ne idu da ih mrtvačke kosti, ili mošti što bi se pravoslavno reklo, liječe, no se liječe u Kliničkom centru, tanka mi je ta vjera. Sve se nešto bojim da su pionirske marame, sletove i štafete zamjenili suvim granjem, farbanim jajima i crkvnim ritualima. Da ne rečem evharistijom. Mada je funkcija ista, rituali tu služe da se đeca prime na sladoled i šarenu lažu. Ili se to zove ulaganje u budućnost, u stanove, džipove, poneki i izgori, đavo ga izgorio, zlatne slavine, italijanski namještaj, skupocjenu, firmiranu vladičansku ili episkopsku odoru i svašta nešto, što bi rekle zaslužne umjetnice sa TV Pinka. A i vjeronenauka dobro dođe u državnim školama. Biće to dobri izvori prihoda jednog dana, a i „uzorni“ Srbi.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250427070452_2d438d31e63aabd7cc32298015b3de32550d36260d446a24f35ec114c97d088d.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250427070452_2d438d31e63aabd7cc32298015b3de32550d36260d446a24f35ec114c97d088d" data-rendition-name="original" width="890" height="676" loading="lazy" alt="Vozni parh Porfirijev "><figcaption>UŽIVAJU U LUKSUZU: Vozni park patrijarha srpskog, episkopa i vladika enormne vrijednosti</figcaption></figure>  Iako se trude, svetosavski apostoli, čak i sa podnošenjem krivičnih prijava, u XXI stoljeću i nominalno sekularnoj državi ne mogu nikome stavljati flaster na usta, niti uskratiti pravo bilo kome da se bavi ulogom religije u oduzimanju budućnosti društvu. Tim prije, što smo nesumnjivo kompetentniji i teološki obrazovaniji od, slobodno se može reći, kompletnog klira u Crnoj Gori. Recimo, mi znamo da je bavljenje sekularnim u crkvi jeres. I to velika jeres! Oni ne znaju! Kažu, nama je dozvoljeno sve što je dozvoljeno svakom čovjeku? E pa nije. Nije ni pucanje iz kalašnjikova, ni bavljenje politikom, ni širenje velikosrpskog nacionalizma, ni širenje podjela, mržnje, uživanje u luksuzu, bavljenje biznisom, građevinskim, turističkim i ostalim, .... nije! Nije ni stalno pominjanje kapele Karađorđevića, koja bi, tobože, smirila duhove kao simbol okupacije i nestanka Crne Gore kao države, jer je to bomba koja bi zapalila Crnu Goru. Osim toga, nezakonito je bilo što graditi pored mauzoleja na Jezerskom vrhu i krivično se, u tom slučaju, odgovara zbog narušavanja zaštićenog spomenika kulture. Nego, kad smo kod smirivanja duhova, nikako da nam slavno ime Joanikije saopšti ko su bili terapeuti iz njegove crkve koji su „liječili“ masovne ubice na Cetinju? Da vidimo čiji su se to duhovi zaigrali oko kapele Karađorđevića? Što se duhova i duhovnosti tiče, nema krimosa koji ne nosi oko vrata i na retrovizoru skupocjenih kola krstaču. Naivno vjeruju da će im sačuvati živote. Takođe, nikada više kriminala nije bilo u Crnoj Gori otkad zamijenismo petokraku krstačom. Ne pomaže ni gradnja deset crkava po glavi stanovnika? Naprotiv! <h2>Jevanđelje</h2> Dok vam gore džipovi od sto hiljada eura i dok svojim kupovinama održavate rentabilnim salone automobila, malo ću vam čitati djelove iz jevanđelja, jer dok ih vi blagogagoljite tobožnjim vjernicima, ni njima ni vama ne uđe ništa u glavu što pročitate: „Zato vam kažem: Ne brinite se dušom svojom što ćete jesti, ili što ćete piti; niti tijelom svojim, u što ćete se odjenuti. Nije li duša pretežnija od hrane, i tijelo od odijela? Pogledajte na ptice nebeske kako ne siju, niti žanju, ni sabiraju u žitnice, pa Otac vaš nebeski hrani ih. Nijeste li vi mnogo pretežniji od njih? ... Pa kada travu u polju, koja danas jeste, a sjutra se u peć baca, Bog tako odijeva, a kamoli vas, malovjerni? Ne brinite se, dakle, govoreći: Šta ćemo jesti, ili šta ćemo piti, ili čime ćemo se odjenuti? Jer sve ovo neznabošci ištu; a zna i Otac vaše nebeski da vama treba sve ovo. Nego ištite najprije Carstvo Božije i pravdu njegovu, i ovo će vam se sve dodati. Ne brinite se, dakle, za sjutra, jer sjutra brinuće se za se. Dosta je svakom danu zla svoga.“ (Besjeda na Gori, Isus Hristos, Matej, 6:25-34).  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250113080136_944473c25d30d12d6e20ab29aa6b317ae5b33faa83f154e8e68923e44a24c96c.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250113080136_944473c25d30d12d6e20ab29aa6b317ae5b33faa83f154e8e68923e44a24c96c" data-rendition-name="original" width="500" height="403" loading="lazy" alt="Automobil Miajlo Backović"><figcaption>POSLUŠAJTE MALO JEŠU IZ NAZARETA, MANITE SE DŽIPOVA: Skupo, zapaljeno vozilo popa Mijajla Backovića(Photo: Privatna arhiva/RTNK)</figcaption></figure>  Poslušajte malo Ješuu iz Nazareta, manite se džipova pa vam neće gorjeti, manite se skupih firmiranih drangulija na sebi, luksuza, biznisa, ... Budite kao 'tice na grani pa će sjutra brinuti za vas. No što ćete mučenici, takvi kakvi ste, ako se Ješua ponovo pojavi među vama? Pa počne da vas preslišava? Biće to najveće biološko gorivo na nebesima. <h2>Kanoni</h2> Prvi čovjek Beogradske patrijaršije, tzv. Vučićev Dugin i Vučićeva Zaharova, prije nekoliko dana posjetio je botoksiranog cara Rusije da mu prenese podršku za što više mrtvih Ukrajinaca i poruku srpskog cara da će obojena revolucija uskoro pasti kao one kule u Njujorku. Još i da će geostrateški Srbija biti dio „ruskog sveta“ kad botoksirani car potamani sve liberalne ideologije svijeta. Uz nemalu pomoć Donalda Daka. Svekoliko pobunjeno srpstvo je sa razočarenjem primilo navode o „cvjetnoj“ revoluciji, poneko i o „ruskom svetu“, ali nikoga ne takoše riječi o sudbini Crne Gore, BiH i Kosova u toj novom geostrateškom vodvilju po notama botoksiranog cara? Što će reći, obrni - okreni, ko god sjedne za volan Srbije ima namjeru da usput ukrca Crnu Goru. Ovi ostali neka se sami brane. To su vam one kokarde i ostala znamenja koja šetaju Srbijom i do Strazbura i koja oživljavaju vremena kad su se kvinsliške fašističke sluge preporodile u antifašiste. Izbor prvog čovjeka Beogradske patrijaršije početkom 2021. godine najbolji je dokaz da Bog nema ništa sa tim izborom. Osim ako Vučića ne smatramo bogom. Zna se da su Srpska crkva i srpska država nokat i meso, te da je Srpska crkva produžena ruka velikosrpske, imperijalne politike. Izabrani prvi čovjek Beogradske patrijaršije, nakon toga, izabrao je prvog čovjeka Cetinjske mitropolije. Što će reći da mu je on gazda. A pošto je njegov gazda prvi čovjek Srbije, to znači da je prvi čovjek Cetinjske mitropolije podređen prvom čovjeku Srbije, tzv. prvorođenom, ka svojem gazdi. Pa se postavlja piatnje ko je taj bog koji postavlja božje apostole po Crnoj Gori i po kojim kriterijuma. Pamet, obrazovanje, ljepota, ... ta manite me. Đe se đedoše oni kanoni koji uređuju pitanja pomjesnih crkava? Pokojni Mirko Đorđević, poznati sociolog religije, reče: „Logika pravoslavnih crkava je – na čitavom istoku – i nepisano pravilo: svoja nezavisna država i svoja nezavisna autokefalna crkva“. Baš me zanima đe je pokojni Mirko viđeo logiku u SPC? Oni imaju vrhovni zakon sa samo dva člana: prvi, SPC je uvijek u pravu, drugi, ako ima nekih nedoumica primjenjuje se prvi član. Kad je Srbima trebalo da prisvoje sve pravoslavne crkve u novostvorenoj KSHS 1920. godine sinulo im je da je dobro pozvati se na kanone. A kad im kanoni ne idu u prilog onda su oni prevaziđeni ili važe samo uz saglasnost nadređene crkve. U „Glasniku“’, Službenom listu Srpske pravoslavne crkve br. 1., g. I, od 1/14. oktobra 1920. g. na strani 102 stoji napisano: „Slično tome postupalo se i kod osnivanja nacionalnih autokefalnih oblasti u svima pravoslavnim državama. Tako su uzdignute katedre na stupanj autokefalne arhiepiskopije u prestonim u Srbiji, na Cetinju za crkvu u Crnoj Gori, u Bukureštu za Rumuniju, u Sofiji za Bugarsku, a u Rusiji dignut je arhijerejski presto druge prestonice u Moskvi na stupanj patrijaršije“. U zapisniku zakonodavnog odbora Sv Arhijerejskog Sabora Beogradske mitropolije, održane u Beogradu 3. (16) septembra 1920. pod predśedavanjem Dimitrija, Arhiepiskopa Beogradskog i Mitropolita Srbije, budućeg prvog srpskog patrijarha, na kojoj se raspravljalo o ujedinjenju svih pravoslavnih crkava u jednu, napisano je: „Po odredbama svetih kanona osnivanja najviših crkvenih oblasti u jednoj državi i odnosno u njenoj najvećoj oblasti biva tako, da se katedra prestonice odnosno metropole najveće oblasti podiže na najveći jerarhijski stupanj. Tako pravilo 17, Halkidonskog Sabora određuje da razređenje crkvenih oblasti sledi razređenju državnom i građevinskom“ (misli se na građansko). Da ne zaboravimo i 48 pravilo Tulskog sabora! Pretpostavka svih društvenih transformacija trebalo je da bude sposobnost društva da zasnuje konsenzus o temeljima države i demokratije koji bi, posredstvom legitimnih i efikasnih institucija vladavine prava, civilnog društva i demokratske kulture, omogućio održivu izgradnju demokratske nacije. Onog trenutka kada se svetosavska dogma infiltrirala u Crnoj Gori mi smo izgubili normalnost i kontinuitet u razvoju sopstvenog identiteta, sa akterima, uvjerenjima, interesnom i ideološkom dinamikom, koja je izgubila autentičnost prostora i proizvela brojne kontroverze i društvene raskole. Epilog - sada o našem ontološkom biću odlučuju genijalci iz Krnje Jele.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025012508010_eb9d50fa7560a63207e3efc271e512fc4b7045b42a6dbec3092c53b1daa6426f.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025012508010_eb9d50fa7560a63207e3efc271e512fc4b7045b42a6dbec3092c53b1daa6426f" data-rendition-name="original" width="758" height="506" loading="lazy" alt="DA LI JE ČITAO BOŽIDARA VUKOVIĆA: Joanikije Mićović"><figcaption>POD VUČIĆEVIM PATRONATOM: Joanikije Mićović(Photo: MCP)</figcaption></figure>

Ko nam bira apostole?

Nedavno sam gledao igrani film o životu Donalda Trampa, sadašnjeg predśednika Amerike, koji na najbolji način oslikava (ne)etička načela i životnu i poslovnu filosofiju dotičnog. U mladosti fasciniran beskrupoloznošću i izopačenošću advokata Roja Kona, čovjeka koji ne bira sredstva u ostvarenju cilja, od laži, ucjena, prijetnji, u kasnijim godinama se sam pretvorio u njegovu kopiju, čak ga nadmašivši uveliko. Na kraju ga i potpuno odbacuje od sebe nakon njegove teške bolesti. Ono što se stalno provlači kroz film su Trampove riječi da nikada ne smiješ priznati poraz i da uvijek moraš sa punim uvjerenjem govoriti da si pobjednik. Da su mnogi sa naših prostora pomno izučavali Trampovu biografiju, između ostalog, govori i svaki nastup aktuelnog predśednika Srbije Aleksandra Vučića, koji, u skoro svakodnevnim nastupima na televizijama, ponavlja da je „pobijedio obojenu revoluciju“, misleći na skoro opšte nezadovoljstvo građana Srbije, potaknuto skoro plebiscitarnim otporom svih fakulteta, prosvjete i mnogih drugih načinu vladavine u Srbiji i autoritativnom sistemu, u kojem Vučić glumi čovjeka sa carskim ovlašćenjima. Kako sebe predstavlja kao jednog od najboljih studenata Pravnog fakulteta u Beogradu, teško da mu nije jasno što propisuje Ustav Srbije vizavi njegove funkcije, te je očigledno da je vrlo svjesno upotrebljavao i zloupotrebljavao demokratske principe da bi ih konačno ukinuo i zaveo apsolutističku vlast.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250215080256_6eb8af72ad38e2e3275883d8aaef72c4b613ed5d369fe2c3e298251dc5a4abf8.webp" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250215080256_6eb8af72ad38e2e3275883d8aaef72c4b613ed5d369fe2c3e298251dc5a4abf8" data-rendition-name="original" width="1024" height="758" loading="lazy" alt="Donald Tramp"><figcaption>Donald Tramp(Photo: AP)</figcaption></figure>  <h2>Propaganda i teror</h2> Svakim danom je sve jasnije da se Srbija podigla na noge, protesti su sve masovniji, nasuprot obmanama Vučića da se lagano gase. Može se slobodno govoriti o kolapsu sistema, jer se on sve više oslanja na golu silu i represiju institucija sile i raznih SNS-ovskih firmi za obezbjeđenje. Čitaj partijskih falangi. Organi samouprave se organizuju u prisustvu partijskih falangi i oklopljenih policajaca, prisutnih i unutar institucija i na ulicama, pripadnici vlasti, ogrezli u korupciji i samovolji, više nijesu sigurni ni u institucijama, ni na ulici. A više nijesu sigurni ni u podršku svoga vođe. Čini se da je Vučić od većinske podrške stigao do gubitka legitimiteta i da mu je posljednja odbrana policija i dio građana pozne dobi, inače sklonih stvaranju idola i pokoravanju autoritativnom režimu, „koji bez komplikovanih demokratskih procedura rješava stvari“. Fascinacija jakim liderima je sve više društveni fenomen, ljudi su sve skloniji da nekoga olako prihvate za ono za šta se izdaje, tako da šarlatani koji glume genijalce sve češće imaju velike izglede da im se povjeruje. Samo posmatrajte što se događa u Crnoj Gori potonjih pet godina. Današnja vremena, koja sve više karakterišu nedostatak kritičkog rasuđivanja, sve više su plodno tlo za zavođenje, tako da mnogi ljudi koji su tako izgrađeno mišljenje prezentovali kao čvrsto uvjerenje, teško će priznati svoju zabludu, ma koliko puta se jasno ispostavilo da su pogriješili. Odavno je poznato da su propaganda i teror u autoritarnim režimima dvije strane iste medalje. Kad autoritarna vlast ima apsolutnu kontrolu nad medijima, ona propagandu često zamjenjuje indoktrinacijom i koristi nasilje ne samo da bi zaplašila oponente, već i da bi ostvarila svoju ideološku matricu i propagandne laži učinila mogućim kod svojih pristalica i neodlučnih. Ne postoji bolji način da se izbjegne kritička rasparava i izbjegne diskusija, nego da se argumenti potpuno izmjeste iz sadašnjice i da se kaže kako će vrijeme pokazati ispravnost promovisane laži. Dosljedno Trampovoj filosofiji, glavna osobina autoritarnog vođe je njegova apsolutna nepogrešivost. Odnosno, on nikako ne smije da prizna grešku. I to se ne odnosi samo na Srbiju, skoro sve zemlje Zapadnog Balkana, neke u manjoj, neke u većoj mjeri, boluju od viška autoriteta vlasti. U Crnoj Gori je to princip čak i po podijeljenim partijskim zabranima vladajućih partija, obzirom da se sve partije ponašaju autoritativno u oblastima u kojima vrše vlast. Stvarnost se prilagođava svojim lažima, njihova propaganda odlikuje se jakim prezirom prema činjenicama uopšte, vodi se politika po kojoj činjenice u potpunosti zavise od moći čoveka koji zna da ih stvori. Zahvaljujući tome Vučić je u Srbiji sebe predstavio kao spasioca od „žutih lopova“ i spasioca države, dok u Crnoj Gori nova vlast sebe predstavlja kao „oslobodioce“ Crne Gore od kriminala, korupcije, partitokratije, ubistava, u čemu prednjače Demokrate svojim infatilnim saopštenjima, nivoa komunističkih poslijeratnih pamfleta neke partijske organizacije u zadnjoj pripizdini.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250309000312_882c2875160a026664d988880ea3573e1f095cb424d52dc488eb8c370e71423f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250309000312_882c2875160a026664d988880ea3573e1f095cb424d52dc488eb8c370e71423f" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="SEKTRO BEZBJEDNOSTI PARTIJSKI ZABRAN DEMOKRATA: Danilo Šaranović i Aleksa Bečić"><figcaption>SEKTRO BEZBJEDNOSTI PARTIJSKI ZABRAN DEMOKRATA: Danilo Šaranović i Aleksa Bečić(Photo: Vlada Crne Gore)</figcaption></figure>  <h2>Anketni odbor</h2> U tom smislu je i paradoks da vladajuće partije u Crnoj Gori formiraju anketni odbor koji će se baviti navodno političkim ubistvima za vrijeme vladavine prije 2020. godine. U normalnim demokratijama anketni odbori su instrument opozicije, kako bi se naćerale vlasti da otvaraju teme koje vlast namjerno i oportuno zapostavlja. U naopakoj Crnoj Gori onaj koji drži izvršnu vlast, koji postavlja tužioce, kontroliše policiju, dakle ima sve instrumente kojima može profesionalno istražiti svaki neistraženi slučaj, formira anketni odbor unaprijed proglašavajući postojanje političkih likvidacija, kako bi od parlamenta napravio propagandni cirkus u kojem će svaka fukara moći da izbaci fekalije u političkom linčovanju političkih protivnika. Politika je povlašćeno područje laži. To je opštepoznata činjenica. „Istinoljubivost“, pisala je Hannah Arendt, „nikad se nije ubrajala u političke vrline“. Nedemokratska, autoritativna vlast u Crnoj Gori bira iz onoga čime se bavi elemente od kojih gradi svoju propagandnu „istinu“, izvrće ih i generalizuje, bez da su podložni provjeri putem istinskih dokaza, niti su dostupni zdravom rasuđivanju. Važno je stalno ponavljanje, koje se bazira na raširenom uverenju političara u nedotupavnost i zaboravnost masa, kao rezultat sve većeg snižavanja kvaliteta obrazovanja i opskurantnosti njegovih sadržaja. Naročito pod uticajem svetosavske ideologije. Srpska mutacija hrišćanskog pravoslavlja posebno je naglašena zbog svog „naročito izraženog nacionalnog karaktera“, piše češki istoričar František Šistek. Nećemo pogriješiti ako trenutnu situaciju u Crnoj Gori, koja je svjetlosnim godinama udaljena od sekularne države, nazovemo klerofašizacijom naconalizma etničke grupe koja čak ne čini većinu u Crnoj Gori, a koja kontroliše vlast u Crnoj Gori kroz djelovanje crkve, dijela izvršne vlasti i nesposobnost samog premijera. I dok god Crna Gora bude taoc tih i takvih tendencija, umjesto podizanja svijesti naučnim i obrazovnim sistemom, lišenim metafizičkih, ljubičastih magluština, ona će biti na svjetskoj kulturnoj i obrazovnoj margini.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250309000312_16ce60d573dd80091ac88ff4a87a86d736df965c0f1d264630dbf2f590b0f3b9.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250309000312_16ce60d573dd80091ac88ff4a87a86d736df965c0f1d264630dbf2f590b0f3b9" data-rendition-name="original" width="1078" height="725" loading="lazy" alt="BRZA, LAKA (NAJČEŠĆE NEOSTVARIVA) RJEŠENJA: Milojko Spajić"><figcaption>BRZA, LAKA (NAJČEŠĆE NEOSTVARIVA) RJEŠENJA: Milojko Spajić(Photo: X - stop kadar)</figcaption></figure>  <h2>Teror većine</h2> Gradonačelnik Podgorice, nakon što je izabran, ne razmišlja o izgradnji škola, obdaništa, domova zdravlja, novim radnim mjestima, već o izgradnji crkava. I to u zemlji koja ima najviše sakralnih objekata po glavi stanovnika u svijetu? Gita Jonesku i Ernest Gelner su još 1969. godine pisali da „avet populizma kruži svijetom“. Crna Gora je do skora bila pošteđena mnogih pošasti koje su danas postale normalnost nakon dolaska „oslobodilaca“. Populizam je danas temelj političkog funkcionisanja u Crnoj Gori. Oportunistički se vodi politika, kojom se građanima, potencijalnim biračima, nude brza, laka (najčešće neostvariva) rješenja, umjesto da im se ukaže na svu kompleksnost trenutne situacije. A da je situacija kompleksna i alarmantna, više je nego očigledno. Umjesto ozbiljnosti i realne slike, na osnovu koje bi se narod racionalno odnosio prema svojoj stvarnosti, manihejski se oni koji drugačije misle ne posmatraju kao neistomišlјenici, koji imaju druge poglede na situaciju u Crnoj Gori i vrijednosti koje zastupaju, već se percipiraju kao smrtni neprijatelјi. Čak je čitava koncepcija vlasti bazirana, ne na sopstvenim sposobnostima, već na dehumanizaciji, kriminalizaciji i difamaciji političkih protivnika. Jadni su oni kojima je jedina politika obračun sa političkim protivnicima. „Sve se čovjek bruka sa čovjekom; gleda majmun sebe u zrcalo“ – što bi rekao Petar Petrović Njegoš. Ako neko treba da pokrene formiranje anketnog odbora to je opozicija u parlamentu Crne Gore, kojim bi se utvrdila zakonitost selektivnog hapšenja po Crnoj Gori i (ne)zakonitost i razlog za nedopustivo dug period bespotrebnog pritvora, suprotan Ustavu i međunarodnim poveljama, isključivo radi poniženja i osvete pojedinih nosilaca vlasti prema pritvorenicima. Kao i svjesno žmurenje na očigledna krivična djela pripadnika partija sadašnje vlasti. Odnosno, postojanje partijske države u kojoj vlada teror većine, a ne poštovanje zakona kao vrhovni princip svake demokratske vlasti. Na kraju, iz principjelnih razloga, ne zbog samog autora, osuđujem policijsko maltretiranje Brana Mandića zbog iznešenog stava u sopstvenoj kolumni. Tim prije što ne postoji nijedan razlog za to, jer se tekst kritički odnio prema nedopustivom ponašanju jednog političkog uhljeba. Nije valjda da je policija počela u Crnoj Gori da procjenjuje stilske domete jednog kolumniste i njegove metaforičke dośetke? Naopako bilo?

Trampisti

Ako Ukrajina odbaci američki plan, ruska vojska okupiraće još više njenih teritorija - poručio je večeras ruski predsjednik Vladimir Putin.
On je kazao da "Ukrajina i njeni evropski saveznici i dalje imaju iluzije o ruskom strateškom porazu".
- Informisali smo do detalja sve naše prijatelje i partnere, uključujući Kinu, Indiju, Sjevernu Koreju, Južnu Afriku, Brazil i mnoge druge države o ovim pitanjima - naveo je on.
Naglasio je da svaka od tih država podržava potencijalni sporazum o primirju.

Putin: Osvojićemo još više njihovih teritorija ako Ukrajina odbaci američki plan

Centralna izborna komisija (CIK) Kosova je danas utvrdila rokove za radnje koje će preduzeti u okviru priprema vanrednih parlamentarnih izbora, zakazanih za 28. decembar. Predizborna kampanja počinje 17. decembra i traje do 28. decembra u 6.59, odlučeno je na sjednici CIK-a, prenosi Beta.
Do 24. novembra će donijeti odluku o određivanju limita za troškove izborne kampanje, dok rok za izjavu političkih stranaka o izborima, kroz koalicije, počinje 24. novembra i završava se 30. novembra.
Rok za podnošenje prijave političkih subjekata za sertifikaciju za učešće na izborima počinje 24. novembra i završava se 30. novembra.
Po CIK-u rok za dostavljanje liste kandidata sertifikovanih političkih subjekata je od 24. novembra i završava se 7. decembra.
Za 8. decembar je zakazano izvlačenje redosljeda političkih subjekata na glasačkom listiću, dok će se opštinske izborne komisije imenovati 26. novembra.
CIK objavljuje, kako je navedeno, listu biračkih centara 25. novembra a istog dana objavljuje i listu opštinskih centara za brojanje.
Period za promjenu biračkog centra počinje 26. novembra i završava se 6. decembra dok se period za žalbe na nepravilnosti u biračkom spisku i za potvrdu počinje 26. novembra i završava se 6. decembra.
Period za prijavu registrovanih birača van Kosova počinje 26. novembra i završava se 6. decembra a 10. decembra se sertifikuje birački spisak unutar i van Kosova.
Period glasanja poštom počinje 12. decembra i završava se 27. decembra.
Period za registraciju birača sa posebnim potrebama počinje 11. decembra i završava se 21. decembra.
Imenovanje savjeta biračkih mjesta na Kosovu biće najkasnije do 16. decembra a imenovanje istih savjeta u diplomatskim predstavništvima biće najkasnije do 16. decembra,
Rok za prijavu akreditacije posmatrača počinje 5. decembra i završava se 20. decembra.

CIK Kosova utvrdio rokove za organizovanje vanrednih parlamentarnih izbora

Članovi benda Neonoen postali su novi ambasadori Fondacije „Budi human”, čime su svoju umjetnost i javni uticaj stavili u službu humanosti. Oni su naši gosti tim povodom kao I osnivač Fondacije Goran Jovanović. 
Nakon 27 rasprodatih koncerata širom regiona i Evrope, legendarni bend “Bijelo dugme” stiže i u Podgoricu, u jedinstvenom spoju rokenrola i velikog filharmonijskog orkestra. A naš gost biće čovjek koji je dio tog zvuka, Ognjan Radivojević, muzičar i umjetnik čija je karijera obilježila jedno vrijeme, ali traje i danas jednako snažno.
Ove subote panelistkinje su tri crnogorske fotografkinje Maja Grzunov, Marija Stanković i Marija Brajović koje će govoriti o izboru profesije, o viziji, prepoznatljivosti, ličnom pečatu, emociji, izazovima, ulaganjima, odnos sa muškim kolegama, estetici, zahtjevima tržišta…
Emisiju Jutro sa Majom gledajte na Televiziji E vikendom u devet sati.

Jutro sa Majom: Gosti Ognjan Radivojević, članovi benda Neonoen...

K.V. (76) stradao je u udesu koji se večeras desio iznad Petrovca - saopšteno je Portalu ETV iz Operativno-komunikacionog centra Uprave policije (OKC).
Oni su nam ranije kazali da je u saobraćajnoj nezgodi, u kojoj su učestvovala tri vozila, povrijeđeno više osoba. Nijesu imali više informacija o stepenu njihovih povreda.
Udes se desio oko 19.45 sati
Saobraćaj je u prekidu zbog vršenja uviđaja.

Jedna osoba stradala u udesu iznad Petrovca

Slučaj mlade Podgoričanke koja skoro godinu odbija da preda kćerku bivšem suprugu, jer je on, kako tvrdi, fizički zlostavljao kada je posljednji put bila kod njega, otvorio je brojna pitanja razumijevanja, znanja i poštovanja međunarodnih konvencija o pravima i zaštiti majke i đeteta, kako pravosudnih institucija, tako i službi zaduženih za praćenje sprovođenja sudskih odluka i njihovog uticaja na psihičko i mentalno zdravlje đeteta. &nbsp; Pogotovo je upitno njihovo razumijevanja dječijih prava u svjetlu činjenice da uporno insistiraju da prinude djevojčicu da boravi kod oca, iako ona to odbija, a išli su dotle da je majka po nalogu suda u oktobru završila u zatvoru, iako je tada bila u sedmom mjesecu rizične trudnoće, zbog odbijanja da preda dijete. Poslije desetak dana puštena je na slobodu po odluci Ministarstva pravde. <h2>INSTITUCIONALNO NASILJE</h2> Dok je bila u zatvoru institucije su u dva navrata probale da predaju djevojčicu ocu, ali oba puta bezuspješno, jer je ona odbila da ide sa njim. Jedan od izvršitelja prijetio je tada babi djevojčice da će im se „obiti o glavu“ što dijete neće da ide kod oca, a predlagao joj je i da je ostavi i pobjegne, kako bi je oni predali ocu?! Te detalje Portalu ETV prenijela je porodica mlade Podgoričanke. A onda je 30. oktobra Služba za djecu i mlade Centra za socijalni rad dostavila Osnovnom sudu u Podgorici nalaz i mišljenje broj 0101-31054/2025-2, koji su potpisale J. M. - psihološkinja, J. O. - socijalna radnica i I. S. članica komisije, u kojem se konstatuje „da su se stekli uslovi“ i da predlažu „da sud preispita roditeljsko pravo majke“, odnosno da smatraju „da je svrsishodno ograničenje njenog roditeljskog prava“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251121071112_d57cc0d8fbc0964c6eca1fde76eb12e7c9732b5eb3d06a077a86367cab7626a3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251121071112_d57cc0d8fbc0964c6eca1fde76eb12e7c9732b5eb3d06a077a86367cab7626a3" data-rendition-name="original" width="1200" height="900" loading="lazy" alt="Centar za socijalni rad"> <figcaption>Podgoričanka podnijela krivičnu prijavu protiv Komisije Centra za socijalni rad(Photo: Centar za socijalni rad u Podgorici)</figcaption> </figure>  U međuvremenu, po nalogu suda, odnosno sutkinje Ine Hrković, koja je na zatvorsku kaznu osudila Podgoričanku i naložila u oktobru da bude sprovedena u zatvor, sudska vještakinja, psihologica Radmila Stupar Đurišić dostavila je 10. novembra nalaz i mišljenje u kojem je, pored ostalog, konstatovala da dijete ne pokazuje emocionalnu bliskost sa ocem, već ga doživljava kao prijetnju?! - Sutkinja Ina Hrković je tokom višemjesečnog postupka uporno sprovodila mjere koje su imale za posljedicu traumu i patnju djeteta i mene, u visokorizičnoj trudnoći, iako je bilo jasno vidljivo da dijete uporno odbija kontakt sa ocem. Pred prisutnim službenim licima je plakala, vrištala, fizički odbijala kontakt i u više navrata uriniralo od straha pred samom sutkinjom, jasno govoreći: „Ne želim da ga vidim“, „Ne želim da idem kod njega“. “On me tuče“ – kazala je za Portal ETV Podgoričanka. Ona je ogorčena na postupanje sutkinje Hrković, protiv koje je podnijela i krivičnu prijavu, ali i na mišljenje Komisije Centra za socijalni rad koja je predložila da se djevojčica povjeri ocu, a da je majka gleda u kontrolisanim uslovima. - Ova lica su, tvrdim, povezana i instruisana od mog bivšeg supruga. Cijenim da to nije tako, službena lica se ne bi ponašala na takav nezakonit način i kršila osnovna ljudska i dječija prava. Uprkos mojim pisanim zahtjevima za obustavu postupka, pozivanju na zaštitu djeteta i na sopstveno zdravstveno stanje zbog visokorizične trudnoće, sutkinja Hrković nije prestala. Naprotiv, organizovala je moje lišenje slobode putem Viber aplikacije, što je protivno svim propisima o postupanju suda i potpuno nezakonito – ističe naša sagovornica. Podsjeća da je u zatvoru provela 11 dana, a da su za to vrijeme nastavljeni „pokušaji prisilnog oduzimanja djeteta, iako su stručni nalazi Centra za socijalni rad i ljekara jasno ukazivali na štetnost takvih radnji“. <h2>NOVI NALAZ VJEŠTAKA</h2> - Da dijete ne smije silom da se preda ocu potvrdio je i nalaz sudske vještakinje Radmile Stupar Đurišić. U njemu nedvosmisleno piše da „dijete pokazuje izražen strah, anksioznost i odbijanje kontakta sa ocem“, da „tokom razgovora sa psihologom, dijete je jasno i uporno verbalizovalo odbijanje ('Ne želim da ga vidim', 'Ne želim da idem kod njega')“, „navodi konkretne opise fizičkog nasilja ('Udarao me u stomak', 'Bio me koprivom po nogama')“, „dijete pokazuje visoku unutrašnju napetost, izraženu bespomoćnost i intenzivne emocije“, „ne pokazuje znakove emocionalne bliskosti sa ocem, već ga doživljava kao prijetnju“, „prisutan je osećaj nesigurnosti i potreba za zaštitom“... Iz nalaza jasno proizilazi da je dijete prema ocu razvilo strah, osjećaj ugroženosti i nedostatak emocionalne sigurnosti, što je upravo ono na što sam mjesecima upozoravala – da se mom djetetu nasilnim kontaktima nanosi ozbiljna psihološka šteta – ogorčena je Podgoričanka.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112107118_654f5beb5eaeac9e98a0152882f89aa30fce5d88d9fe884d6d59b6a4e6c9c79d.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025112107118_654f5beb5eaeac9e98a0152882f89aa30fce5d88d9fe884d6d59b6a4e6c9c79d" data-rendition-name="original" width="1118" height="745" loading="lazy" alt="Osnovni sud u Podgorici"> <figcaption>STIGAO NOVI NALAZ VJEŠTAKA: Osnovni sud u Podgorici(Photo: Osnovni sud u Podgorici)</figcaption> </figure>  Kategorična je da je sutkinja Hrković svojim postupanjem u ovom predmetu kršila preporuke stručnih institucija, prava djeteta i pravo na porodični život.&nbsp; - Time je ne samo prekršila profesionalne i etičke standarde, već je i narušila osnovna ljudska prava djeteta i majke. Njeno postupanje, od organizovanja lišenja slobode putem Vibera, do upornog sprovođenja radnji koje su uzrokovale psihičku traumu djetetu, zahtijeva punu institucionalnu reakciju i sankciju. Ovo nije samo moj lični slučaj. Ovo je pitanje odgovornosti sudstva i zaštite djece u Crnoj Gori. Dužnost svakog suda je da štiti dijete – ne da ga prisiljava da se suočava sa strahom, nasiljem i traumom – zaključila je sagovornica Portala ETV. Psihološkinja je u nalazu decidirana da „sprovođenje odluke o kontaktima ili predaji djeteta mora biti postupno, bez prisile i u sigurnom prostoru“, te da je potrebno da prije svakog pokušaja dijete bude emocionalno pripremljeno i da bude obezbjeđeno prisustvo stručne osobe koja ima izgrađen odnos povjerenja sa djevojčicom. - Svaki pokušaj prinudne primopredaje može dovesti do traumatskog reagovanja i pogoršanja emocionalnog stanja djeteta. Neophodno je paralelno uključiti dijete u psihološku podršku i rad sa roditeljima u cilju smanjenja konflikta i olakšavanja procesa prilagođavanja – piše u nalazu sudske vještakinje, kao i da je „majci predočeno da ukoliko ne pripremi dijete na kontakt sa ocem njene roditeljske kompetencije mogu i biće ispitane“. Psihijatri N. P. i S. K, te psihološkinja N. Š. U aprilu su uradili nalaz i mišljenje u kojem su konstatovali da dijete nije doživjelo traumatsko iskustvo, već ponavlja naučene fraze od majke. Podgoričanka je kategorična da je to laž, zbog čega je protiv ovog tima vjeeštaka podnijela krivičnu prijavu kojom ih tereti za zloupotrebu službenog položaja, nesavjestan rad u službi i lažno vještačenje. Tvrdi i da su tokom vještačenja djevojčici govorili: „Moraš sa ocem, tata je dobar“. Ovaj nalaz bio je osnov da tužilaštvo odbaci njenu krivičnu prijavu protiv bivšeg supruga zbog zlostavljanja đeteta. Na svojim nalozima na društvenim mrežama ona je nedavno objavila audio i video snimke koji, kategorična je, potvrđuju da je otac tukao djevojčicu kada je boravila kod njega. - Postoje snimci i audio koji potvrđuju ono što pričam od početka: i njegov najbliži rođak (stric) govori o zlostavljanju koprivom. Taj snimak je potpuno razumljiv. Ali u rješenju o odbacivanju moje krivične prijave piše da je „snimak nečujan“. Umjesto da država postupa po tim dokazima, tužilaštvo je odbacilo moje prijave, a protiv mene je otvaralo predmete – kao odmazdu. Tako ispada da sam ja problem, jer sam prijavila nasilje, a ne onaj ko je nasilje vršio – kazala je ona tada za Portal ETV.

Podgoričanka krivi sutkinju Hrković da sprovodi mjere zbog kojih ona i kćerka proživljavaju traume i patnju

Vlada u roku od 60 dana nije odgovorila na pismo tri izvjestiteljke Ujedinjenih nacija koje su joj se obratile zbog javnih prijetnji funkcionera Demokratske Crne Gore upućenih advokatu Veselinu Raduloviću i izvršnoj direktorici Akcije za ljudska prava (HRA) Tei Gorjanc Prelević.
Advokat Veselin Radulović kazao je za Portal ETV da izostanak odgovara jasno ukazje na prećutnu saglasnost premijera i kompletne Vlade za sve što Demokrate rade.
- To nije dobro ni za državu Crnu Goru da se tako neozbiljno i neodgovorno odnosi prema jednoj takoj ozbiljnoj međunarodnoj organizaciji, da ne odgovori ili ne pokuša da odgovori na bilo koji način. Veoma loša poruka je poslata od Vlade i veoma loš imidž države Crne Gore je predstavljen organizaciji Ujedinjenih nacija – kazao je Radulović.
Tri specijalne izvjestiteljke Ujedinjenih nacija - Margaret Satertvejt, specijalna izvjestiteljka za nezavisnost sudija i advokata, Irena Kan, specijalna izvjestiteljka za slobodu izražavanja, i Meri Loulor specijalna izvjestiteljka za branitelje ljudskih prava u pismu su navele da su Radulović i Gorjanc Prelević bili izloženi prijetnjama, javnim napadima i pokušajima diskreditacije, i to u kontekstu procesa vetinga u policiji, zbog čega UN eksperti izražavaju zabrinutost zbog „mogućeg zastrašivanja i ograničavanja slobode izražavanja“.
Advokat Radulović je kazao i da do sada nije dobio bilo kakvo obavještenje od Specijalnog državnog tužilaštva zbog više krivičnih prijava koje je podnio protiv političke partije Demokratska Crna Gora i njenih funkcionera zbog sumnje u izvršenje više krivičnih djela, među kojima su i prijetenje na koje se ukazuji i u pismu izvjestiteljki Ujedinjenih nacija.
- Nažalost Specijalno državno tužilaštvo me do sada nije obavijestilo o radnjama koje su preuzeli i u kojoj je fazi postupak, uprkos mojim urgencijama. Do sada nijesam dobio nikakvu povratnu informaciju ili obavještenje i to je loše – kazao je Radulović.
On je dodao da razumije da Specijalno državno tužilaštvo u radu ima mnogo predmeta i da ne mogu blagovremeno i brzo odgovoriti na svaku krivičnu prijavu ali radi se o ozbiljnim krivičnim djelima i radi se o prijetnjama na koje bi Tužilaštvo moralo da reaguje. Zato ih ne opravda opterećenost i veliki obim posla.
Nereagovanje Tužilaštvo posebno je problematično pogotovo u slučajevima kada su među prijavljenim javni funkcioneri – predstavnici vlasti.
- To doprinosi utisku koji javnost ima već godinama da Tužilaštvo uvijek kalkuliše ili procjenjuje da li će neko postupanje ostaviti političke posljedice ili kakav će biti efekat. Ukoliko se ne postupa po krivičnoj prijavi u kojoj je prijavljen javni funkcioner to može produbiti i izazvati nove sumnje da je Tužilaštvo pod određenom vrstom političkog pritiska, ili da samo procjenjuje da možda nije poželjno da u ovom momentu pokreće postupak, što Tužilaštvo ne bi trebalo da radi, već da postupa profesionalno i onako kako saopštavaju javnosti da njih ne interesuju imena, prezimena i funkcije koje neko obnaša – zaključio je advokat Radulović.

Radulović: Izostanak odgovora ukazuje na prećutnu saglasnost premijera i Vlade za sve što rade Demokrate

Finansijsko stanje Elektroprivrede Crne Gore (EPCG) posljednjih mjeseci izaziva ozbiljnu zabrinutost u javnosti. Nagli rast duga i sumnje u urušavanje kompanije otvaraju pitanje da li je državni energetski gigant doveden u kriznu situaciju iz političkih i interesnih razloga. Na te okolnosti upozorava poslanik SD-a i funkcioner Evropskog saveza Nikola Zirojević.
Na kraju septembra, EPCG je bila u minusu 80 miliona. Prognoze kažu da bi do kraja godine taj dug mogao narasti i na 100 miliona. &nbsp;Postavlja se pitanje: je li EPCG ugrožena, da li neko i zbog čega ovog državnog giganta dovodi u veoma ozbiljnu kriznu situaciju?
Poslanik SD-a i funkcioner Evropskog saveza Nikola Zirojević u razgovoru za Portal ETV upozorava da bi ovo moglo da upućuje na plan da se kompanija obezvrijedi i možda čak i proda, a Crna Gora od stabilne energetske, dovede u situaciju energetski zavisne države.
„Jasno je, u prethodnom periodu, četiri do pet godina se sa namjerom uništava jedno od najboljih i najprofitabilnijih preduzeća u Crnoj Gori“, rekao je Zirojević.
<h2>PARTIJSKI KADROVI, UGLAVNOM NESPOSOBNI&nbsp;</h2>
EPCG je, kako dodaje, decenijama bila jedno od najuspješnijih i najbogatijih preduzeća u državi, pa je nevjerovatno kako neko uspijeva da jedno monopolističko preduzeće dovede do toga da kraj godine završava sa 100 miliona minusa, a sjetimo se da im je Vlada odobrila zaduženje od 50 miliona.
„Ali kada znamo sve što se dešava u EPCG, kada znamo koliko je prenatrpana partijskim kadrovima, uglavnom nesposobnim, kada znamo da EPCG izdržava još dvije ćerke firme koje su takođe neprofitabilne i totalni promašaji, a koje takođe zapošljavaju ogroman broj partijskih vojnika — ne iznenađuje ova situacija“, navodi.
Zirojević podvlači da se ovo radi svjesno — sa jedne strane zapošljavanjem partijski podobnih kadrova kako bi se ostvarivali glasovi na izborima, a, kako kaže, postoje i određeni dokazi za to.
„Sa druge strane, ovo preduzeće se do te mjere obezvređuje da bi se eventualno prodalo, kako bi se od Crne Gore, koja je u tom smislu veoma stabilna, napravila jedna energetski zavisna država“, upozorio je Zirojević u izjavi za Portal ETV.
Predsjednik Odbora direktora EPCG je Milutin Đukanović iz NSD-a. Očekuje se da uskoro bude izabran i izvršni direktor ovog preduzeća.
Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) je do kraja septembra ove godine poslovala sa minusom od čak 80 miliona eura. To je nedavno u razgovoru za Televiziju Vijesti saopštio vršilac dužnosti direktora EPCG Bojan Đordan, koji očekuje da se poslovanje stabilizuje u narednih godinu do dvije.

Zirojević upozorava: EPCG guraju u kolaps, moguće da hoće da je prodaju

21.11.
13:25h
U tekstu u "Vijestima", napisana je nepreciznost koja tretira razlog lišavanja slobode Vladana Ivanovića.
On je, ovo se ja obraćam mojoj drugarici Jeleni, uhapšen i pritvor mu je određen zbog osnovane sumnje da je blagajna "Master inženjeringa" uzela novac za stanove Zvicera, ali da ih nije kroz knjige "provela".
Kako je izmišljena nepostojeća blagajna (zbog čega blagajnik, naravno, nepostojeći lik, nije saslušan) desio se obrt.
Ivanović, nakon što je uhapšen Ranko Ubović, za koga se još utvrđuje da li je to taj Tigar (ovo kroz postavljanje pitanja svjedocima), a ja velim da jeste, a znam za jadac i Sky nebitnu poruku, postaje u opisu nove naredbe onaj koji krije vlasništvo preko svoje firme.
I blagajna je nestala.
Iako je Vlado zbog nje u pritvoru.
Pitaće se neki iole obrazovani pravnik - pa što se onda saslušavaju svjedoci u odnosu na njega? Kako oni znaju šta je on prikrio?
Tapetari su.
Nije mu određen pritvor da je prikrio imovinu Zvicera, već da je uzeo pare od Zvicera.
Ima još gore. I pored svega navedenog sada SDT traži tačku 4 za produženje pritvora. Kod Apelacionog suda.
Iako je sutkinja Kovačević kazala po prvi put u istoriji pravosuđa Crne Gore, da se na pravosnažno rješenje o određivanju pritvora ne može ništa novo dodati.
I ništa nije revolucionarno kazala, već citirala kolokvijalno znanje koje je skupa sa svima nama stekla na drugoj godini studiranja prava.
Ali, rekla je ljekovitu stvar.
Zna se da se ne može, ali se proba.
Ne bi li Apelacioni sud popustio. I iznova nekome napravio ćef.
To što bi time napravio krivično djelo, sada nikoga nije briga. A doći je dan kada će nekoga biti briga.
Uostalom, popustila je i Drinska divizija.
A sjećate se koliko sam prozivao onomad kada se tačka 4 dodala Lazoviću.
I tada se Sudski savjet stavio u zaglušak.
I Ministarstvo pravde.
A tek Vrhovni sud na čelu sa legendarnom A.V.
Zamislite da pitaju predsjednika Višeg suda, sudiju Vrhovnog suda A.V, ministra pravde, na ispitu sledeće pitanje:&nbsp;
Da li žalbeni sud po predlogu tužioca za produženje pritvora može na pravosnažno rješenje kojim je isti određen dodati novi osnov za njega?
I oni kažu - može.
Koju bi ocjenu ispitivač upisao u indeks iz krivično - procesnog prava ovim licima?
I sve tako.
I sve Boris do Dritana, via Momo Koprivica. Minus dva poslanika Demokrata.
Inače, Vlado je prečica do Tigra.
Kojeg bih ja držao sto godina u pritvoru ako upućeni iz medija, policije i tužilaštva stave ruku na srce i kažu da nijesu čuli kako skoro svi graditelji dio stanova prodaju za keš.
Znaju za to svi oni, ali ima jedna sitnica. Nijesu Tigrovi.
Kada se nađe da je Bemax prodao jedan jedini stan za gotov novac - ikada ikome, ili nađu da je Ranko Ubović, otac vlasnika, Bemaxa od nekoga uzeo gotovinu - neka ga ne puštaju iz pritvora.
Ovako, moraće.
Osim ako ne izmisle novi pritvorski osnov koji glasi:&nbsp;
Pritvor se može odrediti i onda kada je nekome ćef.
P.S. Od čuda niko ne zahtijeva da pojašnjava nego da nas začuđuje.

Tag: slobodan-jovanovic