U pervertiranoj percepciji, karakterističnoj za pretpolitička, polufašistička, kolonizovana društva, kao što je današnje crnogorsko, &nbsp;sporedne stvari se stavljaju u centar, a ključnim događajima se pridaje tek sekundarno značenje. Tako se u ovdašnjim opozicionim medijima više prostora i pažnje posvećuje smjeni ljekara FK Budućnost, opozicionog poslanika, nego slučajevima političkih progona i hapšenja suverenista, bivših tužilaca, sudija, ministara, direktora javnih preduzeća, biznismena, u kontekstu kriminalizacije državne nezavisnosti.&nbsp;
Ili, stvorena je tragikomična histerija u potrazi za spomenikom Pavla Đurišića, dok drugi vojvoda, recentni Đurišićev nasljednik, Andrija Mandić, protivzakonito i protivustavno, bez ikakvih sankcija i javnog demarša, uklanja državnu zastavu iz kabineta predsjednika parlamenta!
SUVERENISTIČKO BEZNAĐE I DOKTRINARNE ZABLUDE
I ova dva bizarna primjera rječiti su pokazatelj stanja duha, konfuzije, nedostatka bilo kakvog ozbiljnog plana konsolidacije građanske, suverenističke politike, koja je pobijedila na referendumu za nezavisnost 2006. godine.&nbsp;
Nakon gubitka izbora 30. avgusta 2020. godine, suverenisti se &nbsp;u relativno povoljnoj geopolitičkoj situaciji, u nominalno nezavisnoj, građanskoj Crnoj Gori, članici NATO, kandidatu za EU, radićevski rečeno ponašaju „kao guske u magli“.&nbsp;
Glavni uzrok ovakvog beznađa je potkapacitiranost lidera crnogorskog suverenizma, kao i intelektualne klase koja nije bila sposobna kreirati &nbsp;&nbsp;koherentnu nacionalnu ideologiju, utemeljenu na najvišim istorijskim, kulturnim &nbsp;i duhovnim dometima. Pogrešni izbor „istorijskog ključa“, odnosno uporišne tačke nacionalnog identiteta – kakvu imaju sve moderne evropske nacije – iz koje emanira emocionalna dubina, osjećaj ponosa i borbenost &nbsp;ugrožene zajednice, &nbsp;presudno su uticali na političku konfuznost, razjedinjenost i slab otpor &nbsp;korumpiranom i &nbsp;nesposobnom &nbsp;velikosrpskom režimu u Podgorici, koji prema Crnogorcima koristi metode Franciska Franka, u diskriminaciji Katalonaca i Baska.
Naime, od svih zabluda najopasnije su ideološke doktrinarne zablude.&nbsp;
&nbsp;CRNOGORSKI KOMUNISTIČKI ANTIFAŠIZAM
Crnogorski komunistički antifašizam nedostatan je i nepouzdan za stabilizovanje nacionalnog identiteta: socrealistička kulturna ostavština je inferiorna u odnosu na tekovine Oktoiha, Gorskog vijenca, Luče Mikrokozma, Poslanica Petra Prvog, Bogišićevog Imovinskog zakonika.&nbsp;
Uz to, &nbsp;komunizam i jugoslovenstvo su politički arhivirani u svim južnoslovenskim zemljama, i do kraja svijeta neće se vratiti na istorijsku scenu.&nbsp;
Pritom, crnogorski komunisti – za razliku od ostalih jugoslovenskih partijskih oligarhija &nbsp;– bili &nbsp;su zapostavili izgradnju nacionalnog identiteta: kasnili su trideset godina, na primjer, u odnosu na Makedoniju, koja nije imala istorijsku državnost, u formiranju univerziteta, filozofskog fakulteta, akademije nauka, državne televizije. Nijesu vratili ni autokefalni status CPC, koji joj je nasilno oduzet poslije aneksione Podgoričke skupštine. Konačno, 1989. godine, osamdeset odsto članova Partije iz Crne Gore, na čelu s prvoborcima i narodnim herojima, odrekli su se tekovina avnojevske Jugoslavije, &nbsp;i završili &nbsp;u naručju Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja.
Manjak kritičke pameti, idenititetska konfuzija, otuđenje od najviših istorijskih &nbsp;vrijednosti Crne Gore, koje su s pijetetom spominjali veliki pjesnici i državnici romantičke Evrope, produbila se u vremenu obnove državnosti &nbsp;početkom 21. vijeka, i uzrokovala daljnju provincijalizaciju, koja je otupila neuporedivu hiljadugodišnju vitalnost, borbenost i inventivnost, i omogućili povrarak velikosrpstva na krilima klerikalne revolucije.&nbsp;
BEZ OTPORA ,,CRNIM LISTAMA“
Zato ni danas nema otpora prema „crnim listama“ kreiranim u velikosrpskim štabovima: to jest, protesta zbog masovnog otpuštanja nacionalno nepodobnih funkcionera i činovnika – takozvani veting – &nbsp;u svim bitnim sektorima države i društva, koji presudno utiču na oblikovanje nacionalno-političkog karaktera: u pravosuđu, ministarstvima kulture, bezbjednosti, odbrane, medijskom javnom servisu, strateškim državnim agenicijama i preduzećima.&nbsp;
Pogotovo su, u državnim preduzećima, targetirani i demonizovani govornici crnogorskog jezika i poštovalaca Crnogorske pravoslavne crkve.&nbsp;
Izvanjci, sociolozi, politikolozi i istoričari, koji se budu bavili aktuelnim crnogorskim kontroverzama, s izvjesne vremenske distance, imaće složen zadatak da razumiju što se to događa, danas i ovdje. Neće im mnogo pomoći komparativne analize postkomunističkih društava, koje su takođe u vrijeme demokratskih promjena imale izraženu pretpolitičku, identitetsku, nacionalnu dvostrukost.&nbsp;
Doista, teško je razumjeti i našim najbližim susjedima, s kojima smo sedamdeset godina živjeli u Jugoslaviji - što je to sprječavalo crnogorske indipendiste, koji su 1999. godine bili saveznik Zapada u ratu s Miloševićem, a nakon toga vratili državnu nezavisnost i uveli Crnu Goru u NATO, da se nakon 2020. godine, da se barem verbalno, ne odupru satiranju crnogorskog nacionalnog identiteta?
I zašto se snažnije nijesu branili prava svojih bivših saradnika i prijatelja - među kojima su i tužioci što su spriječili državni udar 2016. godine? Zašto su priznali &nbsp;Andriju Mandića, nepravomoćno osuđenog za pokušaj terorizma, za šefa parlamenta? Zašto nijesu napravili barem jedan memorandum koji će, urbi et orbi, pokazati &nbsp;kriminogenu pozadinu i metode režimskih kartela, u diskriminaciji svojih političkih protivnika?&nbsp;
IMA LI OTPORA?
Jer, uporedna iskustva pretpolitičkih i polufašističkih društava, nedvosmisleno potvrđuju, da ukoliko se građansko društvo, kroz razuđeni pokret otpora, otvoreno i smjelo ne suprotstave autoritarnim vlastima, režim će postajati sve represivniji i nekontrolisaniji.&nbsp;
U ideologiji i &nbsp;praksi ovakvih režima ne postoji osjećaj mjere, pa &nbsp;im i institucije, koje &nbsp;po prirodi stvari, trebaju oličavati najviše civilizacijske domete &nbsp;savremenog društva, služe se za najopskurnije nezakonitosti.&nbsp;
Samo se u &nbsp;hibridnim društvima, najprimitivnijeg makijavelizma, koja imaju ciničan odnos prema znanju i talentu, na čelnom položaju nacionalne kulture biraju osobe, bez specifičnih znanja i afiniteta, da bi bespogovorno izvršavali naredbe, kolikogod bile skandalozne.&nbsp;
Upravo je ovakva bezobzirnost kriminalnom metodom eliminisala &nbsp;projekat CDNK, što su ga pripremale osobe iskusne u pisanju desetina projekata, crnogorskim i evropskim institucijama. Podsjećamo da je CDNK na konkursu za potporu strukovni udruženjima diskvalifikovan s obrazloženjem da mu &nbsp;nedostaje &nbsp;osnovni dokument, Uvjerenje o registraciji?!&nbsp;
RAĐANJE NEOFAŠIZMA &nbsp;
No, fašizam se ne javlja najednom, sâm od sebe: on metastazira, i vremenom se strah pretvara u svojevrsnu otupjelost, na mnogo toga što čini razliku između demokratskog i hibridnog, autoritarnog društva. Imao sam dovoljno vremena upoznati osobine ovdašnje opozicije – o tome sam &nbsp;naširoko pisao i govorio – između ostalog, i analizirajući njihov strah da se bave progonom i hapšenjem suverenista, pripadnika i saradnika bivšeg režima.&nbsp;
Ali, ipak, iznenadio me &nbsp;je potpuni muk naše kulturne i političke javnosti na skandal Ministarstva kulture, &nbsp;koji – premda izgleda benigan u odnosu na politička hapšenja – nezapamćen je i u afričkim kolonijama.&nbsp;
Jer, osnovno novinarsko pravilo kaže, da nije vijest kad pas ugrize čovjeka, nego čovjek psa. Nije, dakle, vijest ako vam mangupi „uvale“ falsifikovane dolare ili vas odžepare, ali, jest neobično kad se u Ministarstvu kulture služe manirima biznismena s Tuškog puta. Elem, povodom ovog skandala, izuzev dva reagovanja Crnogorskog PEN kluba i Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, nije se oglasio nijedan pisac, &nbsp;umjetnik, kulturtreger, analitičar, kolumnista, aktivista za ljudska prava, poslanik u parlamentu...&nbsp;
DEPRESIRANE ZAJEDNICE
Istina, nijesam se bio sjetio jednog sociopsihološkog fenomena koji je karakterističan za depresirane zajednice. Poslije izvjesnog vremena, zbog osjećaja nemoći i mnoštva frustracija, potlačeni se među sobom više sukobljavaju nego što se odupiru onima koji ih šikaniraju.&nbsp;
Povodom polemike CDNK s Ministarstvom kulture, na moju primjedbu vlasniku jednog opozicionog medija, zašto je cenzurisao određene djelove saopštenja Društva, rekao je da njegovi urednici „skraćuju glupe i duge tekstove“.
No, neko bi mogao utvrditi i to da je ignorancija opozicionih kulturnih, medijskih i političkih poslenika, povodom bizarne kriminalne diskriminacije CDNK, prvenstveno zbog toga što su &nbsp;pisci, novinari i nevladini aktivisti, Društvo poistovjetili sa mnom. Ali, ova afera prevazilazi značaj i značenje jedne marginalizovane asocijacije pisaca, pogotovo njenog čelnika.&nbsp;
Jer, pored CDNK, na razne načine su diskriminisani i marginalizovani, profesionalno omalovaženi - i Crnogorski PEN centar, DANU, te mnoštvo pisaca i umjetnika. Svi kulturni djelatnici koji nijesu ušli u sitnu trgovinu i kolaboraciju s Ministarstvom. Taktika Ministarstva, tačnije njihovih gurua iz SPC i BIA-e, je pacifikovati sve centre otpora u crnogorskoj kulturi, a onima koji ćute baciti mrvice, da preživljavaju u tišini.
Ipak, fenomenološki gledano, nije danas crnogorska opoziciona sfera značajno drugačija nego u prvoj polovini devedesetih godina, u vrijeme Liberalnog saveza, i &nbsp;Slavka Perovića, iako sadašnja opozicija velikosrpskoj politici nema harizmatičnog lidera, nije ratno stanje, a Crna Gora slovi za suverenu državu. &nbsp;
Ni moja pozicija nije se mnoog promijenila: na početku višestranačja 1990. bio sam kritičan prema nekonzistentnosti i manjku ozbiljnosti ondašnjeg lidera, i nekritičnosti njegovih saradnika, koji su ga bespogovorno slijedili. Perovićevi saradnici su u SKJ bili naučili partijsku poslušnost, pa su &nbsp;moje suprostavljanje lideru LSCG, s kojim sam prije toga imao dugu saradnju u Književnoj opštini Cetinja, doživjeli kao svojevrsnu drskost i jeres. U toj situaciji procijenio sam da ne mogu uticati na stanje stvari, pa sam – da ne bih stvarao dodatnu konfuziju i sukobe unutar suverenista, odlučio sam nastaviti svoje disidentsko djelovanje u jednom uskom krugu saradnika – &nbsp;odbio ponuđena mjesta &nbsp;potpredsjednika Crnogorskog PEN-a i predsjednika CDNK.&nbsp;
ODLAZAK&nbsp;
Danas sam, takođe, od velikosrpskog režima targetiran kao neprijatelj, a s druge strane moje neslaganje s opozicionim mejnstrimom – kao i početkom devedesetih godina – razumije se kao sektaštvo ili kao odraz ličnih frustracija.&nbsp;
Opet ne mogu ćutati i klimati glavom onima koji slijede liniju manjeg otpora, nemaju nikakvu strategiju otpora velikosrpstvu, dok se crnogorsko društvo, kultura i nacija, rapidno, nezaustavljivo urušavaju. Stoga, &nbsp;jedini razboriti i odgovorni postupak je &nbsp;da se konačno povučem s mjesta predsjednika CDNK, jer u ovakvim okolnostima ne mogu ništa korisno napraviti za revitalizaciju Društva, niti za njegovo članstvo.&nbsp;
Dobra je okolnost što je međuvremenu stasala jedna generacija mlađih pisaca i spisateljica, da preuzmu rukovođenje CDNK, kao i ostalih kulturnih i umjetničkih asocijacija i organizacija, koje su od posebnog značenja za opstojnost crnogorske kulture i nacije. Nadam se da će nova Uprava CDNK &nbsp;biti dovoljno inteligentna, kreativna i anticipativna, &nbsp;da izvuče adekvatne pouke iz grešaka moje generacije – koja je propustila jedinstvenu priliku da od Crne Gore konačno stvori pristojno društvo i državu – i da se modernim promišljanjem kulture i društva emancipuju od onih koji se, nakon svega, ugodno osjećaju u žabokrečini, beznadno zaglibljenoj u mediokritetstvu, jalovosti i gubitništvu.&nbsp;
„Nad glavom se nadodaju ruke.“
&nbsp;
&nbsp;

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Fašizam i mrtvi duh palanke

Pioniri Slobodana Miloševića danas učestvuju u koaliciji na vlasti u Crnoj Gori, a nakon 25 godina nisu se odrekli ratnih zločinaca i tog mračnog vremena, kazao je šef Kluba odbornika Demokratske partije socijalista (DPS) u Skupštini Glavnog grada, Andrija Klikovac.
Klikovac se oglasio na mreži X povodom četvrt vijeka od petooktobarskih promjena kada je okončana vladavina predsjednika Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) Slobodana Miloševića.
- 25 godina od 5. oktobra, odnosno dana kada su građani Srbije rekli ne ratu, izolaciji, kriminalu i zločincu Slobodanu Miloševiću. Danas u Crnoj Gori, pioniri Slobodana Miloševića učestvuju u koaliciji na vlasti, a nakon 25 godina nisu se odrekli ratnih zločinaca i tog mračnog vremena - istakao je Klikovac.
Zato, kako navodi, dalje predlažu nazive ulica po Pavlu Bulatoviću, kriju spomenik zločincu Pavlu Djurišiću i ćutanjem podržavaju lik i djelo Radovana Karadžića. &nbsp;&nbsp;
- Pioniri Miloševića i put u EU - ne ide… - zaključio je Klikovac.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FAndrijaKlikovac%2Fstatus%2F1974739552603410531%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1974735064215785795%7Ctwgr%5Ef172cef90fa2822213f8155bb484decfdf5a0bec%7Ctwcon%5Es1_&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Portal ETV

Klikovac: Pioniri Miloševića u vlasti u Crnoj Gori i put u EU - ne ide

Danas se navršava 25 godina od velikih demonstracija u Beogradu, kojima je 5. oktobra 2000. godine okončana vladavina predsjednika Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) Slobodana Miloševića.
Taj jubilej biće obilježen sjutra u Beogradu u 10 sati tribinom u Dorćol placu na kojoj će govoriti nekadašnji predsjednik Srbije Boris Tadić, novinarka Danica Vučenić, profesor Fakulteta političkih nauka Dušan Spasojević i studentkinja Nikolina Sinđelić.
Prije četvrt vijeka, u Beogradu su tog dana održane velike demonstracije zbog toga što je Milošević odbio da prizna rezultate na predsjedničkim izborima, na kojima je 24. septembra izgubio od kandidata Demokratske opozicije Srbije (DOS) i lidera Demokratske stranke Srbije Vojislava Koštunice.
Demonstranti su 5. oktobra na plato ispred tadašnje Savezne skupštine stigli iz čitave Srbije u kolonama automobila, autobusa i kamiona dugačkim desetine kilometara, na pojedinim lokacijama i probijajući buldožerima policijske blokade na putevima.
Već u prepodnevnim satima policija je upotrijebila suzavac kako bi spriječila demonstrante da uđu u skupštinu, ali bezuspješno. Zgrada savezne skupštine je demolirana i zapaljena, kao i zgrada Radio-televizije Srbije (RTS) u Takovskoj ulici.
Policija je ubrzo prestala da pruža otpor i mahom se pridružila građanima.
U večernjim satima građanima se sa terase Skupštine Beograda obratio novi predsjednik SRJ Vojislav Koštunica, a narednog dana, 6. oktobra, Milošević je priznao izborni poraz i čestitao Koštunici.
U demonstracijama je poginula Jasmina Jovanović iz Miloševca kod Velike Plane, koja je pala pod točkove kamiona. Momčilo Stakić iz Krupnja preminuo je od posljedica srčanog udara. Povrijeđeno je 65 ljudi.
Nakon 25 godina, DOS odavno ne postoji, Koštunica je u političkoj penziji, a tadašnji učesnici u vlasti Slobodana Miloševića ponovo zauzimaju najvažnije položaje u zemlji.
Drugi lider DOS Zoran Đinđić, koji je bio premijer, ubijen je 12. marta 2003. godine ispred zgrade vlade.
Slobodan Milošević umro je 2006. godine u haškom zatvoru, gdje je bio pritvoren zbog suđenja za ratne zločine, a njegova supruga i bivša predsjednica Jugoslovenska ljevica (JUL) Mirjana Marković umrla je u Rusiji.

Četvrt vijeka od petooktobarskih promjena: Dan kad je okončana vladavina Slobodana Miloševića

Režim u Srbiji nema namjeru da raspiše izbore jer zna da će ih izgubiti. Misli da će nasiljem ugušiti proteste i stoga nasilje postaje sve ozbiljnije - ocijenio je nekadašnji potpredsjednik Vlade Srbije i univerzitetski profesor Žarko Korać u intervjuu za <a href="https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/sjetite-se-milosevica-povijest-se-ponavlja-ovo-u-srbiji-vodi-u-tragediju-pogledajte-sto-je-vucic-izjavio-nakon-nepala-15624029?cx_linkref=jl_home_vijesti_vise_1">Jutarnji.hr</a>.
Srbija je, kako je ustvrdio, već ušla u fazu nasilnog održavanja vlasti.
- A to svakako vodi u tragediju - ocijenio je Korać.
JUTARNJI.HR: Je li Srbija sada u haosu ili na granici kada bi se sve moglo izroditi i krenuti u nepredvidljivom i opasnom smjeru? Ko uopšte danas kontroliše situaciju u Srbiji?
KORAĆ: Pitanje svih pitanja je hoće li Vučić otići mirno, čak i ako izgubi podršku koja je očito na izmaku i ako, odnosno kad izgubi izbore.
Sve je očitije da Vučić, nažalost, neće mirno otići s vlasti. To je danas izvjesno, čak i ako izgubi izbore.
Podsjećam da ni Slobodan Milošević nije priznao izgubljene izbore. Istorija će se ponoviti. Tek kad smo doveli možda pola miliona ljudi u Beograd, a policija i vojska su mu otkazale poslušnost, Milošević je priznao poraz. 
JUTARNJI.HR: Do kojih je granica Vučić spreman ići s obzirom na nasilje i represiju koju stalno podiže? Može li u tome ići do kraja i hoće li za to imati podršku?
KORAĆ: Poslije svega što sam vidio tokom dvanaest godina njegove vlasti, naročito u posljednjih devet mjeseci, on sve jasnije koristi policijsko i parapolicijsko nasilje bez ograničenja. Nasilje, koje mu ne uspijeva osigurati sigurnost na vlasti, povećavaće se.
Ne možemo isključiti da će ići do kraja, odnosno to može dovesti do ljudskih žrtava. A od tog trenutka Srbija bi ušla u nešto što je teško i zamisliti. 
JUTARNJI.HR: Je li problem što vlast nema kapacitet da riješi krizu, odnosno ostaje joj samo nasilje kao jedina poluga, a opozicija je nesposobna da ponudi alternativu i okrene Srbiju prema EU?
KORAĆ: Opozicija u Srbiji se medijski i njegovim svakodnevnim govorima satanizuje već deset godina. Čudo je da ti ljudi, uprkos tome, ustraju u političkoj borbi. On ih svakodnevno optužuje da su hulje, lopovi, strani špijuni, strani plaćenici, mrzitelji Srbije, da je uništavaju i tako redom.
Teško je i nabrojati sve uvrede koje im upućuje. On opoziciju vidi kao krvnog neprijatelja, a ne političkog protivnika.
To se danas u Evropi vidi samo u Bjelorusiji i Rusiji, ali onda dođu briselski birokrati i pohvale Vučićeve napore da uđe u EU? Pod tim uslovima opozicija većinski i nije u stanju da se zauzme za jasan proevropski program jer je partner Evropske unije Vučić, a ne ona. Doduše, sada se tu počelo nešto mijenjati.
JUTARNJI.HR: Jesu li studenti, nakon nekoliko zaista impresivnih okupljanja u Beogradu i Novom Sadu, možda propustili trenutak da to iskoriste i riješe stvar i je li bilo previše kulminacija, ali bez "zaključka"? Je li problem u tome što protesti nijesu do kraja politički artikulisani, odnosno ne nude alternativu režimu? Je li pobuna usmjerena samo na zamjenu Vučića kao predugog autoritarnog predsjednika ili će doći do suštinske promjene sadašnje srbijanske politike, odnosno je li "dvojba" nakon Vučića - Vučić 2.0?
KORAĆ: Studentski idealizam mirne promjene Vučićeve vlasti suočio se s pravom prirodom njegove vlasti. Sada oni traže izbore, a prije čak ni to nijesu radili. No, problem je sada u zaista heterogenim političkim orijentacijama samih studenata. To se moglo očekivati, ali je izgubljeno vrijeme u pokušaju da se stvori barem minimalna politička platforma koju će zastupati.
Oni jesu učinili dragocjenu stvar za Srbiju, probudili su je i pokazali da je moguć stvarni otpor Vučićevoj samovolji. Trenutno, koliko znamo, rade na zakonu o lustraciji i listi imena za početak lustracije. To će sigurno imati veliku podršku građana. Jer, obim pljačke u Srbiji je golem. Svjestan toga, čak sam i ja sumnjao da se radi o milijardama. Sada više u to ne sumnjam. Srbija nije u EU i ne mora da raspisuje tendere za velike državne radove, koje najčešće izvode kineske firme.
To je stvar obične pogodbe kao na tržnici. Primjera radi, kada je tužilaštvo, ohrabreno uličnim protestima, nedavno samo malo istražilo poslove rekonstrukcije pruge Beograd - mađarska granica (u sklopu koje su bili radovi na željezničkoj stanici u Novom Sadu), odmah je našlo pljačku od 120 miliona dolara! Siguran sam, da se usudilo da istražuje dalje, našlo bi neuporedivo veći iznos.
Da, čini se da je izgubljeno dosta vremena, ali zabrinjava to što je na nekim skupovima bilo dosta razočaravajućih tonova, koje je definisao crnogorski književnik Dušan Pajović: "Od velike blokade do velike Srbije". Univerzitetski profesor Milo Lompar, kojeg navodno pripremaju za Vučićeva nasljednika, kreirao je termin "srpski integralizam" koji mnogi smatraju samo eufemizmom za "srpski svijet". 
JUTARNJI.HR: Što mislite o tome i može li takva pozicija promijeniti stanje i poziciju Srbije u regionu, pogotovo u BiH i Crnoj Gori?
KORAĆ: Veliki skup na beogradskom trgu Slavija u samostalnoj organizaciji studenata, na kojemu su bile stotine hiljada ljudi, donio je i neke razočaravajuće govornike, poput profesora Mila Lompara, čovjeka velikih političkih ambicija i ozbiljnog nacionaliste. Da stvar bude gora, on je samo sedam dana prije toga organizovao skup u prostorijama Srpske književne zadruge povodom 80. rođendana Radovana Karadžića, gdje je prikazana Karadžićeva poezija. Radovana Karadžića ni oni koji ga podržavaju ne vide kao pjesnika, čak i kada bi se te njegove škrabotine i nazvale poezijom, nego kao političkog lidera bosanskih Srba u ratu.
On je osuđeni ratni zločinac koji izdržava kaznu doživotnog zatvora u blizini Londona. Skup je završio takoreći pjesnički "da iduće godine proslave s njim njegov rođendan u Beogradu". Nešto mi govori da se Lomparova želja neće ispuniti, ali on je kao govornik na studentskom skupu pokazao da se mnogi bore da politički preuzmu studentske proteste, što im do danas nije uspjelo.
Studentski protesti su autentični i niko njima ne upravlja, osim samih studenata. Ono što im se može prebaciti jest njihovo neprekidno ograđivanje od opozicije, umjesto da se napravi jedna zajednička lista za izbore. 
No, čini se da Vučić još uvijek, pogotovo u provinciji, ima određenu podršku među ljudima. Vučić nesumnjivo još uvijek ima podršku trećine biračkog tijela. Donekle je stabilizovao pad svoje podrške. Kako i ne bi kad već deset godina drži većinu medija u Srbiji i svakodnevnom propagandom ispira mozak građanima Srbije - da Srbija ekonomski najbrže napreduje u Evropi i da nam svi zavide, da nas poštuju Rusija i Kina, ali i Donald Trump, jer ga posjećuju Trumpov zet i sin. To su, naravno, potpune budalaštine, ali ako ih dovoljno dugo ponavljate, počnu da djeluju, posebno na neobrazovani dio populacije koji i glasa za njega. Studenti imaju podršku 40 do 45 odsto birača.
JUTARNJI.HR: Koliko pitanje Kosova, koje se već godinama nameće srbijanskoj javnosti kao presudno za opstanak nacije i države, može održavati Vučića na površini?
KORAĆ: Jedan od fundamentalnih problema Srbije je Kosovo. Svaki nacionalizam će na temi Kosova prosperirati. Kosovo je postalo dio Srbije u Prvom balkanskom ratu 1912., a izgubljeno je Kumanovskim sporazumom 1999. godine. Iako praktično svako u Srbiji zna da Srbija više neće vratiti suverenitet na Kosovu, isto toliko ljudi ne želi da se pomiri s tom činjenicom.
Na muralima po Beogradu je ispisano "Kad se vojska na Kosovo vrati" i Kosovo je dio svakog nacionalističkog narativa. Jako je malo ljudi u srbijanskoj politici koji su spremni da realistično govore o statusu Kosova. Boje se da će im to zatvoriti vrata budućnosti u politici. Bez direktne komparacije, Srbija nema svog Charlesa de Gaullea, koji je prekinuo alžirski rat i naredio vojsci da se povuče u Francusku zajedno s Francuzima "pied noir" koji su generacijama živjeli u Alžiru.
Oni su i stvorili terorističku organizaciju OAS koja u jednom atentatu zamalo nije ubila de Gaullea. Đinđić je ubijen najviše zbog izručenja Slobodana Miloševića Hagu. Mislim da se mnogi političari plaše što bi im se dogodilo da formalno priznaju Kosovo. Pregovori o statusu sada su paralizovani ozbiljnom političkom krizom s albanske strane na Kosovu.
JUTARNJI.HR: Koliko je ovo što se događa posljedica obrazovno-društvenog konteksta u kojem Srbija živi već 40-ak godina i koji je mentalno odredio generacije koje se sada bune? Koliko je Srbija talac te politike te koliko je spremna na suočavanje s prošlošću i priznanje svojih "grijehova"? Je li jedna od ključnih stvari za Srbiju to što još nije "prelomila" zamjera li Miloševiću što je poveo ratove ili prvenstveno zato što ih je izgubio te se prihvata mantra na kojoj Vučić vlada - Srbi su žrtve, niko nas ne voli, a mi smo jedini dobri?
KORAĆ: Sve zemlje koje su izgubile rat i često i dio svojeg teritorija imale su velike probleme u adaptiranju na novonastalu stvarnost. Srbija nije izuzetak. Mi imamo generala Vladimira Lazarevića, komandanta Prištinskog korpusa Vojske Jugoslavije u vrijeme rata na Kosovu, koji ide po Vučićevim tabloidima i televizijama te priča "kako smo pobijedili na Kosovu i pobili mnogo NATO-ovih vojnika". Uprkos višegodišnjoj robiji na koju ga je osudio Sud u Hagu i koju je odslužio, ili možda baš zato, odlučio je da živi u svijetu fantazije, a ne stvarnosti.
To mogu pojedinci, ali ne i narodi. Dolaze nove generacije koje uvijek revalorizuju prošlost, posebno onu koja im je vremenski daleko. To će se dogoditi i u Srbiji. Zasad je vlast u Srbiji potpuno zaustavila taj proces. 
Na vlasti su ljudi koji su bili direktno uključeni u Miloševićev ratni projekat - bivši predsjednik Srbije Tomislav Nikolić kao Šešeljev dobrovoljac u Slavoniji, a Vučić kao dobrovoljac na Palama. Tvrdi da je radio na lokalnoj televiziji kao novinar, ali neki izvori iz Sarajeva tvrde da je bio borac na jevrejskom groblju. Samoviktimizacija je česta poslije izgubljenih ratova. To je agresija koja se vratila. Prvo pun agresije vodiš rat, ubijaš i etnički čistiš, onda izgubiš rat i agresija se vrati.
Osjećaš se kao žrtva i kukaš da te niko ne voli i svi te odbacuju. Da bih bio jasniji, to postoji na individualnom nivou. Dosta psihoanalitičara misli da su samoubistvo i ubistvo psihološki jednaki, u oba slučaja strada ljudsko biće. Prvo ubiješ, pa kada ti se vrati agresija, ubiješ se, ali ne zbog griže savjesti.
JUTARNJI.HR: Kako vi kao profesor psihologije gledate na te Vučićeve stalne govore da ga žele ubiti, zaziva atentate na sebe, opsjednut je vlastitim ubistvom i smrću, a prečesto morbidno govori i o smrti vlastite djece? Kakav je njegov profil?
KORAĆ: Vučićeve stalne tvrdnje o tome da ga opozicija hoće ubiti pripada u principu psihopatologiji jer ne počiva na realnim činjenicama. U ovom je slučaju riječ o paranoidnoj strukturi ličnosti.
Ovo vrlo nerado kažem. Inflatorni ego potvrdu svoje vrijednosti ne traži u realnim postignućima u životu, nego u formuli "mora da puno vrijedim jer me žele ubiti". Dovoljno je samo pogledati njegovu reakciju na događaje u Nepalu.
Odmah je izjavio: To isto su htjeli u Srbiji, ali ja sam to spriječio. On nije vidio kako policijska represija nad studentima koji protestuju zbog korupcije u Nepalu dovodi do nasilja i smrti na ulicama, on je samo vidio gubitak vlasti. I zato sam zabrinut za budućnost Srbije pod ovom vlašću.
Čini se da se ni nakon ovoliko vremena opozicija još nije snašla, iako je akceptirala goruće unutrašnje nedaće - sloboda medija, pravosuđe, korupcija, čak je razmatrala i uvođenje sankcija, ali, recimo, u oči upada to da nijesu spomenuli uvođenje sankcija protiv Rusije, odnosno svoju jasnu privrženost pristupanju EU i stavu da Srbija kao članica mora da slijedi politiku EU. Čini se da Vučić ne želi u EU, njemu su dovoljni njihova podrška i njihova sredstva.
Ima zemalja koje svojom odlukom nijesu u EU. Norveška je na dva referenduma u deset godina odbacila ulazak u EU. Švajcarska to nikad nije htjela. Ali, Srbija ne može sebi dopustiti taj luksuz. Gotovo cjelokupna njena trgovina je s EU, a odatle dolazi i najviše ekonomske pomoći. Vučić to zna, ali ne može protiv svoje autokratske prirode. S nedemokratskim izborima i nasiljem policije na ulicama ne ulazi se u EU. On ne uvodi sankcije Rusiji zbog svojeg biračkog tijela koje je prorusko, ali šalje granate Ukrajini. S koje god strane pogledaš Vučićevu vanjsku politiku, ona je licemjerna i neiskrena. 
JUTARNJI.HR Zašto mislite da EU još nema odlučujući stav prema Vučiću, kao što su ga imali na kraju prema Miloševiću? Je li ključan taj međunarodni faktor i kada se on okrene od Vučića, tada će on pasti ili biti u problemima?
KORAĆ: Evropa se prioritetno bavi ratom u Ukrajini koji neke zemlje, poput Poljske i baltičkih država, vide kao pitanje svojeg opstanka. Neizvjesnost zbog Trampove politike oko NATO-a dovela je prvi put poslije Drugoga svjetskog rata u pitanje vojnu odbranu Evrope. Evropa traži odgovor. Osim toga, izbjeglička kriza postaje sve krupnije unutrašnje pitanje mnogih zemalja EU. U toj je situaciji Srbija, barem dosad, bila marginalno pitanje EU.
Mislim da će tako i ostati. Paradoksalno, Angela Merkel je bila posljednja osoba koja je bila zainteresovana za proširenje EU na naš region. Ta njena politika nema kontinuitet u Njemačkoj. Sadašnja vanjska politika Njemačke djeluje mi pasivno i provincijalno. A francuska je politika - koliko platiš naših proizvoda, toliko ima interesa. Ko onda može biti inicijator nove politike proširenja EU u regionu?
JUTARNJI.HR: Je li litijum zaista jedini razlog podrške EU ili možda oni u opoziciji ne vide nikoga drugačijeg od Vučića jer s njim znaju na čemu su? Koliko su u Srbiji jake proevropske tendencije i koliko je studentima i opšte protivnicima režima to važno?
KORAĆ: U Srbiji su proevropske tendencije jako oslabile. Dva su uzroka: deset godina antievropske propagande Vučićevih medija koji se u tome snažno oslanjaju na ruske medije, te odnos EU prema Vučiću.
Samo jedan primjer. Opraštajući se od kancelarske dužnosti, Angela Merkel je i Srbiju uključila u svoju oproštajnu turneju te u Beogradu izjavila da cijeni Vučića jer uvijek drži riječ! Što na to reći? Politika, da upotrijebim naslov filma Kevina Costnera "Dances With Wolves" (Ples s vukovima), ima svoju cijenu. Lošu po i za Srbiju.

1250x600

1084x550

Korać: Očito da Vučić neće mirno otići, ni Milošević nije priznao izgubljene izbore - istorija će se ponoviti

Cetinjanin Duško Glendža demantovao je tvrdnje bivšeg funkcionera bezbjednosnog sektora Milana Paunovića iznesene pred poslanicima Anketnog odbora i kazao da mir i stabilnost na Cetinju nijesu rezultat njegovog djelovanja, već odlučnosti i hrabrosti samih građana.
Paunović je izjavio da je sačuvao mir na Cetinju 1999. godine, u vrijeme kada se Vojska Jugoslavije pod komandom Slobodana Miloševića obračunavala sa neistomišljenicima i patriotama.
Glendža, jedan od Cetinjana koji su se 1999. godine otvoreno suprotstavili Miloševićevom režimu, u izjavi za Televiziju E demantuje Paunovića i otkriva što se tada dešavalo u prijestonici.
Plan Beograda, koji je podržavao i tadašnji premijer Savezne Republike Jugoslavije Momir Bulatović, bio je da se svi koji se suprotstave vojsci budu uhapšeni i odvedeni u vojni zatvor u Nišu. Grupa Cetinjana odlučila je da se organizuje, brani Crnu Goru i suprotstavi se Miloševićevim paravojnim i vojnim formacijama. Među njima je bio i Dušan Glendža koji kaže da je neistina ono što je Paunović govorio pred Anketnim odborom.
- U to vrijeme Milan Vujanović, koji je bio načelnik OB Cetinje, pozvao me u stanicu policije i rekao da je trenutak i da država traži da se formira jedinica koja bi pružila otpor prosrpskim snagama, među kojima je bio najopasniji Sedmi bataljon. Ja sam to odmah uradio i za nekih dva dana uspio sam da okupim oko 200 mojih rođaka, kumova, drugova i prijatelja kojima sam zahvalan dok sam živ jer su u pravo vrijeme i na pravom mjestu bili u odbrani svoje zemlje - istakao je Glendža..
On tvrdi da Paunović nije ubirao simpatije policije i građana, te da ga niko nije doživljavao ozbiljno.
Na Anketnom odboru Paunović je tvrdio da je on taj koji je od Vojske Jugoslavije spasio tadašnjeg vođu Druge pobunjene patriotske grupe na Cetinju Božidara Boba Bogdanovića, za koga je Vojska planirala da ga odvede u Niš. To je, kaže Glendža, još jedna u nizu Paunovićevićevih manipulacija.
- Postojala je druga ekipa mog brata i druga Boba Bogdanovića koji je išao na Lovćen da bi pokušao da očuva naš simbol slobode. Međutim, policija je odigrala svoju igru. Bio je dogovor da Sedmi bataljon ne može ići gore na Lovćen da se ne bi sukobili. Međutim, gospodin Paunović i njegova ekipa su propustili Sedmi bataljon, prebili su našeg brata, a kasnije, oko četiri sata ujutro, zvao me je njegov saradnik i borac, patriota Željko Kaluđerović i rekao što su sve uradili i da moram pod hitno blokirati Lovćensku ulicu da ne bi odveli u Niš njega i još jednog momka koji je bio član DB-a. Ja sam odmah okupio svoju jedinicu. Tom prilikom nijesam obavijestio policiju, tj. Milana Vujanovića o tome, nego smo samoinicijativno otišli i blokirali Lovćensku ulicu - napominje Glendža.
Duško Glendža, koji je učestvovao u patriotskim pobunama protiv režima Slobodana Miloševića, uputio je otvoreno pismo medijima u kojima demantuje tvrdnje Milana Paunovića pred poslanicima Skupštine Crne Gore. Jedino što je očigledno, kaže Glendža, jeste da sve ovo Paunović radi uz pomoć aktuelne vladajuće većine.
T.K.

Glendža: Mir i stabilnost na Cetinju očuvali hrabri građani, a ne Paunović, njega niko nije doživljavao ozbiljno

Neprikosnoveni vođa parlamentarne većine, Andrija Mandić, svjesno je, bez azora, otkrio političku agendu.
Priča na Anketnom odboru trebalo je da posluži za sprovođenje političke tajne agende koja je postala javna na Skupštini Crne Gore, a koja ukratko znači revizija istorije iz vremena Slobodane Miloševića i Momira Bulatovića i forsiranje priče da je Đukanovićeva kriminalna Crna Gora ključni uzrok svih zala koja su snalazila Srbe ali i ostale građane i u Srbiji i u Crnoj Gori.
Pogledajte televizijski prilog.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DVuKYYX3-6dg&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Draško Đuranović

Siniša Adamović

(VIDEO) Tajna agenda postala javna: Mandić i Knežević revidiraju istoriju iz vremena Slobodana Miloševića i Momira Bulatovića

Čekalo se na ovo, čekalo, najavljivalo i pripremalo; jedino se nije znalo ko je glavni glumac... &nbsp; Sad ga znamo: Milan Paunović, nekadašnji šef policije Crne Gore, policijski penzioner koji i nakon penzionisanja radi dvije decenije u policiji, dragovoljno se prijavio za svjedoka. &nbsp;&nbsp; Ne, ne za svjedoka pokajnika. Već tobože za - svjedoka pravednika. &nbsp;&nbsp; Tačno tako! Milan Paunović je na Anketnom odboru odglumio čovjeka koji je, jedini i uvijek, bio pravednik u vremenu sile i nepravde; koji je, jedini i uvijek, ustajao da se bori protiv opakih kriminalaca na vlasti iz vremena Mila Đukanovića. &nbsp; Preživio je Đukanovićevu vlast u kojoj je, na raznim odgovornim funkcijama, bio pune tri decenije. &nbsp; Ali kako? SELEKTIVNO SJEĆANJE &nbsp; Bilo je teško, baš teško?! &nbsp; Jer, Milan Paunović je – bar tako reče na Anketnom odboru - bio nesrećni policijski funkcioner, a vrlo često i nevina žrtva kriminala pod okriljem države. I ne samo on, nego i njegova porodica. Posebno sin kojeg su zbog oca, policajca-pravednika, pretukle ,,crne trojke“ posred Podgorice.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025060319068_4c4f7e07aa14d682ec2fa2461befe91239b63ffa67b87d4e618b4d38956ac1a0.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025060319068_4c4f7e07aa14d682ec2fa2461befe91239b63ffa67b87d4e618b4d38956ac1a0" data-rendition-name="original" width="1043" height="729" loading="lazy" alt="NA METI OD STARIH SARADNIKA: Veselin Veljović "> <figcaption>NA METI OD STARIH SARADNIKA: Veselin Veljović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Baš one ,,crne trojke“ što su tukle i ubile Duška Jovanovića, što su - na jedan mig svog tvorca Veselina Veljovića - u kam zatucale srpske pjesnike i srpske političare u Crnoj Gori... I sve one koji se drznu da misle svojom glavom... O srpskim paravojnim formacijama, o Sedmom bataljonu, o Miloševićevim i Šešeljevim hordama zla - Paunović nije ni zucnuo. Ili ih nije vidio, ili mu nijesu smetali radikali iz bratske Srbije. &nbsp;&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250603190612_f37d169b69f5c70bf64f3f8fa28ad479398769c3614fb1fd0e013f9005502b80.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250603190612_f37d169b69f5c70bf64f3f8fa28ad479398769c3614fb1fd0e013f9005502b80" data-rendition-name="original" width="1280" height="720" loading="lazy" alt="SJEĆA LI IH SE PAUNOVIĆ: Pripadnici Sedmog bataljona Vojne policije u Crnoj Gori 1999. godine "> <figcaption>SJEĆA LI IH SE PAUNOVIĆ: Pripadnici Sedmog bataljona Vojne policije u Crnoj Gori 1999. godine(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Zašto se onda javio nakon toliko vremena, zbog čega je naprasno odlučio da govori o tom zlom dobu? &nbsp; Kaže da je imao samo jedan – sveti i časni - motiv da progovori nakon tri decenije. &nbsp; ,,Da ne bi više jedna majka zaplakala u Crnoj Gori“, prozborio je drhtavim glasom Milan Paunović... &nbsp; PAUNOVIĆEVA BRIGA O SUZAMA &nbsp; Da ne bi više jedna majka zaplakala u Crnoj Gori... Stvarno, to je bio motiv? &nbsp; A što je sa majkama koje su plakale dok je Paunović ćutao i čuvao svoj policijski posao? Đe su se to, u kom kraju srca ili duše Milana Paunovića - iz ponosne i mučeničke Velike - sakrile emocije kada su plakale neke majke iz Bosne i Hercegovine? &nbsp;&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250603190612_462d0764d1ce349ffcbdfde8ad846864667439af8b4f67187fe1fdebcef020e6.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250603190612_462d0764d1ce349ffcbdfde8ad846864667439af8b4f67187fe1fdebcef020e6" data-rendition-name="original" width="299" height="168" loading="lazy" alt="ZLOČIN BEZ KAZNE: Podsjećanje na deportaciju izbjeglica iz BiH"> <figcaption>ZLOČIN BEZ KAZNE: Podsjećanje na deportaciju izbjeglica iz BiH(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  One majke nesrećnih Bošnjaka i Muslimana - izbjeglica - koje je crnogorska policija 1992. godine, baš kad je Milan Paunović bio načelnik uprave milicije, deportovala vojsci koljača Radovana Karadžića i Ratka Mladića. &nbsp; Jesu li njihove suze bile manje važne od Paunovićevog opstanka na poslu? &nbsp; O tome nije bilo ni riječi, niti su ga prijatelji iz vlasti - Andrija Mandić i Milan Knežević pitali, niti su se poslanici opozicije dosjetili da pitaju. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250603190640_fecd6dbdd047a3283c4f05b5e1056b49af819d4428680f0635b9d2c572edeef9.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250603190640_fecd6dbdd047a3283c4f05b5e1056b49af819d4428680f0635b9d2c572edeef9" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="PAUNOVIĆEVI NALOGODAVCI: Andrija Mandić i Milan Knežević"> <figcaption>PAUNOVIĆEVI NALOGODAVCI: Andrija Mandić i Milan Knežević(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Pustili su da Milan Paunović crnogorskoj javnosti ponudi priču da je on, baš on – koji je svojevremeno postavio Veselina Veljovića za komandanta specijalaca – tek kasnije saznao da je baš Veljović organizovao ,,crne trojke“. I da je Paunović, kao šef crnogorske policije koji je angažovao Veljovića, sve vrijeme ćutao. &nbsp; Zašto je on tada ćutao, ako je sve znao? &nbsp; U ta surova vremena, priznao je Paunović, zamuckujući a glumeći neprijatnost, u ta mučna vremena nije bilo pametno da priča, ako želi da zadrži posao koji je godinama ćuteći radio. A sada bi Paunović – opet po svaku cijenu, valjda ostanka na poslu i neke nagrade - da priča nove priče iz starih vremena. &nbsp; Svake vojske vojnik danas priča o moralu, principima i poštenju. &nbsp; MRTVI NE GOVORE &nbsp;&nbsp; Čovjek koji je decenijama ćutao pred živima, sad priča o njima - kad su mrtvi. &nbsp; Kaže Paunović da je svašta govorio ministru Vukašinu Marašu. Ali, Maraš odavno nije među živima, ne može da mu odgovori. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250603190640_1051420471c575ebd03814a1e5f0b805655dc6d39338924a518b013836e1c2b3.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250603190640_1051420471c575ebd03814a1e5f0b805655dc6d39338924a518b013836e1c2b3" data-rendition-name="original" width="1772" height="942" loading="lazy" alt="ŽRTVA NAKNADNE REVIZIJE PROŠLOSTI: Vukašin Maraš, nekada čelni čovjek bezbjednosnog sektora"> <figcaption>ŽRTVA NAKNADNE REVIZIJE PROŠLOSTI: Vukašin Maraš, nekada čelni čovjek bezbjednosnog sektora(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Svašta je, kaže aunović, pričao i sa Goranom Žugićem. Ali i Žugić ne može da progovori. Ne može da svjedoči i javnosti saopšti: da li je tog 14. januara 1998, kada su bataljoni Momira Bulatovića krenuli da osvajaju staru zgradu Vlade u ulici Jovana Tomaševića, da li je te večeri baš Paunović policajcima sugerisao da spuste oružje? &nbsp; Tobože da bi sačuvali mir, a stvarno da bi puštili Bulatovićeve ljude da zauzmu zgradu Vlade. Da, bilo bi to uzbudljivo svjedočenje da Žugić može koju riječ da kaže Paunoviću I da pojasni kako su baš specijalci Veselina Veljovića spasili i spriječili upad u zgradu Vlade. &nbsp;&nbsp; Ali, ne, ne mogu mrtvi da progovore. I Paunović to zna. I sebe prikazuje kao heroja mira. Ovako, ispada kako je on, a ne pokojni Bobo Bogdanović, na Cetinju u doba NATO intervencije, pokazao kuraž da se, predvodeći Cetinjane i brojne građanske aktiviste, na Ivanovim koritima odupre invaziji Sedmog bataljona. &nbsp; Bobo Bogdanović danas ne može da govori. A pričao bi, kako mu je vazda I bastalo. &nbsp; ISTINA NAĐE PUT Oni koji su živi, pokazali su koliko je čvrsta istina Milana Paunovića. &nbsp; Eto, upravo smo juče saznali da je Bato Vujošević, crnogorski pjevač, bio pripadnik ,,crnih tojki” koje su, po verziji Paunovića, prebili njegovog sina. Svi koji poznaju Bata Vujoševića znaju koliko je istine u Paunovićevim tvrdnjama kada govori o ,,crnim tojkama”. &nbsp;&nbsp;&nbsp; Baš kao što sam Paunović zna zašto ćuti o aferi S.Č. Ni glasa da pušti o sramnom namještanju i uništavanju života, ne samo tadašnjeg tužioca Zorana Piperovića i njegove porodice, već i porodica svih drugih koje je targetirao. &nbsp; Ali, zna se zašto Milan Paunović ćuti o živima. Jer se - baš kao u aferi S.Č. - pokazala podlost postupanja visokog policijskog funkcionera. &nbsp; Jasno je svima koji malo znaju što se zbivalo u Crnoj Gori tokom posljednje tri decenije. Zato je priča Milana Paunovića, osim vlastite želje da se prikaže herojem iz sjenke, bila jedna - velika, osmišljena, predstava za javnost. &nbsp; MUČNA PREDSTAVA ZA JAVNOST Da, Paunović je bio glumac u komadu koji su osmislili vođe parlamentarne većine, oni koji su 21. maja 2006. godine – tugovali što je Crna Gora postala nezavisna država. &nbsp; Samo se tako, kao prizemna režija, može tumačiti da je onaj Momčilo Leković, vječiti student prava, mogao da spremi slike Veselina Veljovića u A4 formatu i prije nego je Paunović davao iskaz. Ili da je Paunović čitao odgovore na pitanja Milana Kneževića... Da, sve je bio političko pozorište, da bi javnosti poslali poruku pni isti, sada političari na vlasti, koji su nekad &nbsp;su nekad bili vojnici i Slobodana Miloševića i sada Aleksandra Vučića.&nbsp; I koji žele da se ponovi ona &nbsp;predreferendumska mantra: da je Crna Gora država kriminala i da zato ne zaslužuje da postoji.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250603190632_80ec22216f9f2c624cc0a2bcc2a2590bdc694cb23bb7f148f4d46e97e7dc375b.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250603190632_80ec22216f9f2c624cc0a2bcc2a2590bdc694cb23bb7f148f4d46e97e7dc375b" data-rendition-name="original" width="1000" height="498" loading="lazy" alt="REŽIJA: Momčilo Leković na Anketnom odboru unaprijed zna koga će Paunović da pomene"> <figcaption>REŽIJA: Momčilo Leković na Anketnom odboru unaprijed zna koga će Paunović da pomene(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  To je bila ključna uloga Milana Paunovića. Da pljune na svoj policijski posao koji je obaljao duže od trideset godina, da krivicu prebaci na one koji mu ne mogu odgovoriti i da podrži priču svojih novih političkih mentora: avgustovske vlasti koja ga je – preko Alekse Bečića - odlikovala prošle godine. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250603190636_08aa08316a85fa220f01289a0eaebb535abb74a033932f9bdc1d3a2a8cb278e3.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250603190636_08aa08316a85fa220f01289a0eaebb535abb74a033932f9bdc1d3a2a8cb278e3" data-rendition-name="original" width="526" height="643" loading="lazy" alt="SVAKI NADREĐENI JE DOBAR NADREĐENI: Ministar Šaranović uručuje 2024. zahvalnicu Paunoviću "> <figcaption>SVAKI NADREĐENI JE DOBAR NADREĐENI: Ministar Šaranović uručuje 2024. zahvalnicu Paunoviću(Photo: Fejsbuk)</figcaption> </figure>  Da li će Paunović dobiti nakon jučerašnjeg istupa još neku nagradu? Viđećemo, ali – ako ćemo pravo – sve što dobije zaslužio je.&nbsp; Baš kao i Crna Gora u kojoj kojoj ovakvi ljudi postaju svjedoci pravdenici. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Milan Paunović, lažni svjedok-pravednik?!

Kada smognete hrabrosti i skupite mudrosti da jasno izjavite kako je politika Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića uzrok svih ratova, agresija, etničkih čišćenja i genocida na prostoru bivše Jugoslavije, te kada bez zadrške osudite politiku i ponašanje svih njihovih saradnika, organizacija i političkih partija u Crnoj Gori, tada nećete imati problema da se, u društvu civilizovanog svijeta 21. vijeka, jasno i bez zadrške izrazite o temama kao što su rat u Bosni i Hercegovini, napad na Dubrovnik, genocid u Srebrenici, etničko čišćenje na Kosovu i NATO bombardovanje, kazao je funkcioner Evropskog saveza Miloš Đuričković.
Đuračković se na mreži X osvrnuo na navode Kabineta predsjednika Crne Gore da Jakov Milatović poštuje odluke međunarodnih sudova, koji su, kako navode, nesporno utvrdili da je sukob u BiH imao i karakter međunarodnog oružanog sukoba.
Iz Kabineta predjsednika saopštili su da je izjava Milatovića izrečena na Parlamentarnoj skupštini NATO-a povodom obilježavanja tri decenije od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, dio je ukupnog konteksta tog obraćanja i sama za sebe ne, kako su kazali, odražava kompleksnost i težinu događaja u Bosni i Hercegovini devedesetih.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 66.6234%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fkabinet-predsjednika-milatovicevu-spornu-izjava-objasnjava-kao-dio-ukupnog-konteksta-obracanja-kriv-im-dps&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Đuračković ističe da ni danas, "pojedini politički subjekti poput SNP-a, Demokrata i ZBCG-a, koji su proizvod ili sekundarni proizvod najmračnije i najtragičnije politike na ovim prostorima u 20. vijeku, politike Slobodana Miloševića, nijesu smogli snage da građanima upute izvinjenje za svoje pogrešno djelovanje i djelovanje svojih prethodnika".
- Ako njihovi mlađi nasljednici ne osjećaju odgovornost da se izvine, mogli bi makar iskreno i jasno iznijeti svoj stav o toj politici i tim događajima. Dok god to ne uradite, nećete biti u stanju da na ove teme sastavite ni prostu proširenu rečenicu, a da pritom ne izazovete međunarodni skandal i osudu svakog razumnog čovjeka. Ako se pitate zašto u Crnoj Gori nema pomirenja i zašto je netrpeljivost porasla vašim dolaskom na vlast, razlog leži u tome što se nikada nijeste ogradili od politike svojih političkih i ideoloških očeva, niti ste odbacili one koji i danas, na perfidniji način, sprovode istu tu politiku - naveo je Đuričković.
U prihvatanju činjenica, preuzimanju odgovornosti i izvinjenju za greške, zaključuje on, leži razlika između velikih i malih ljudi.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 640px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48.583%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fwww.facebook.com%2Fmilos.djurickovic%2Fposts%2F10232997958664916%3Fref%3Dembed_post&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Đuričković Milatoviću: Kada smognete hrabrosti da izjavite da je politika Miloševića i Karadžića uzrok agresija tada nećete imati problema da se izrazite o ratu u BiH

Rečenica o povratku u devedesete godine na Balkanu često se ponavlja i pretvara u frazu, jer joj se ne pripisuje njeno stvarno ozbiljno značenje.
Često se, naime, uopšte ne razumije što su države nastale na prostoru bivše Jugoslavije izgubile devedesetih godina, kad su zbog nacionalističke socijalne dinamike, koju je režim Slobodana Miloševića uspostavio krajem osamdesetih, u devedesetima bile blokirane velikosrpskom agresijom.
"Krema" srpske akademske zajednice sredinom osamdesetih je osmislila Memorandum SANU, kao policy project stvaranja velike Srbije. Do koje je mjere ta "krema" živjela izvan globalnog konteksta govori činjenica da je projekat bio zasnovan na etatističkom realsocijalističkom modelu, a da nisu vidjeli notornu stvar – da je svijet pred velikim talasom demokratizacije i da se totalitarni poredak raspada.
Strašno je, međutim, to što je zbog projekta što su ga osmislili Miloševiću, a koji je on sprovodio, u ostalim državama bivše Jugoslavije procesi demokratizacije u Srednjoj i Istočnoj Evropi prošao mimo ovog političkog interesa u ovim državama. Prostor bivše Jugoslavije zato je inicijalno posve izostao iz projekta Delorsovih krugova, a jedino je Slovenija uspjela da izbori status kandidatkinje za članstvo, uprkos tome što nije bila dio projekta predsjednika Evropske komisije u dva mandata – od 1985. do 1995. godine.
<h2>Izvlačenje Hrvatske iz balkanskog konteksta</h2>
Put u članstvo Unije za Hrvatsku trasiran je drugim pravcem, zaključcima Solunskog samita na kraju grčkog predsjedanja EU u junu 2003. godine, kojim je, uostalom, otvoren put za proširenje EU na Zapadni Balkan, nakon velikog praska proširenja 2004. godine, koji je obuhvatao i Sloveniju.
Devedesetih je Balkan bio izvan evropskog političkog konteksta. U balkanskim državama koje su bile fokusirane na nacionalizam i rat, ispod radara su prolazili ključni procesi – od pada Berlinskog zida do izgradnje demokratskih institucija i procesa ekonomske i političke standardizacije sa zajedničkom evropskom pravnom stečevinom, što se odvijao u ostatku Srednje i Istočne Evrope.
Slovenija je svoju priliku otvorila odmah nakon Brionskog primirja, ali je još dugo unutar EU tretirana s nepovjerenjem. Hrvatska je svoju šansu počela stvarati tek nakon pobjede nad agresorom (koja je uspostavljena prema nekim interpretacijama 1995, ali zapravo tek 1998. završetkom procesa mirne reintegracije Podunavlja) i, daleko važnije, slomom populističkog režima 3. januara 2000. godine, drugim prenosom vlasti i početkom „evropske tranzicije”.
Tek je tada Hrvatska počela da izlazi iz konteksta „Miloševićeve prijetnje”, a zanimljivo je da je već proces svrgavanja Miloševića 5. oktobra 2000. prolazio na marginama pažnje hrvatske javnosti. Izvlačenje Hrvatske iz balkanskog konteksta bio je politički projekat i administracije Ivice Račana, ali i one Iva Sanadera, a široki konsenzus o tom projektu uspostavljen je stvaranjem parlamentarnog Nacionalnog vijeća za praćenje pristupnih pregovora. Taj konsenzus umjerene ljevice i desnice, udruženih oko ciljeva pristupanja EU, ali i NATO-u, obilježavao je i slovensku političku arenu – od kraja procesa osamostaljivanja, pa do ostvarivanja tih temeljnih zajedničkih ciljeva.
<h2>Patogeni pritisak Srbije na susjede</h2>
Nažalost, slomom projekta Memoranduma SANU, patogeni uticaj projekta velike Srbije na Balkanu nije bio obustavljen. Umjesto priznanja poraza, „utemeljitelji” projekta oblikovali su Memorandum II, kojem je cilj bio negiranje odgovornosti za procese iz devedesetih, dakle i činjenice da je režim u Beogradu i pred Međunarodnim sudom u Haagu (ICJ), i pred Međunarodnim sudom za ratne zločine na području bivše Jugoslavije, označen kao odgovoran za nekažnjavanje i nesprečavanje zločina genocida.
Smjenom administracije Borisa Tadića, koja je sprovodila pogodbenu tranziciju, sporazum mekog krila starog režima i mekog krila demokratske alternative, provedenom 2012. godine, Srbija ponovno ulazi u razdoblje vladavine opcija posvećeni velikosrpskom konceptu, ali ovog puta, po uzoru na Putinov imperijalni projekt u Rusiji – takozvani "ruski svijet".
Nakon 13 godina vladavine, pritisak autoritarne vlasti u Srbiji na susjedne države postaje izrazito patogen. Manji entitet u Bosni i Hercegovini (Republika Srpska) tretira se kao konstitutivni dio "srpskog sveta", a vlasti u Beogradu snažno podstiču Dodikov secesionizam. Iako je odnos prema Crnoj Gori kao organskom dijelu "srpskog sveta" mrvicu rezervisaniji nego što je odnos prema Dodikovom entitetu, u Crnoj Gori je uspostavljena kontrolna vlast u rukama velikosrpske opcije, predvođene Andrijom Mandićem. Ta kontrolna vlast koja sprovodi interese Beograda uvijek može blokirati nominalno proevropsku administraciju premijera Milojka Spajića i predsjednika Jakova Milatovića.
Najgori je pritisak na Kosovo, koje je u septembru pretprošle godine bilo izloženo terorističkom upadu paravojnih snaga naoružanih i kontrolisanih od strane režima u Beogradu. Ključni akter terorističke akcije i dalje uživa punu zaštitu Vučićevog autoritarnog režima. Sve su očitije i aspiracije za pretvaranje dijela Sjeverne Makedonije u područje "srpskog sveta". Tom projektu komplementaran je bio drugi sličan projekat – projekat Otvorenog Balkana, kojim se na Zapadnom Balkanu htjelo uspostaviti prostor asimetričnih odnosa s dvjema fokusnim tačkama, Beogradom i Tiranom, i pretvoriti koncept "regionalne integracije" u okvir za velikosrpski i velikoalbanski projekt.
Zbog reakcije Evropske unije, prije svega Njemačke, projekat Otvoreni Balkan morao je "ustuknuti" pred evropskim, odnosno njemačkim projektom Berlinskog procesa, koji je zasnovan na evropskim principima ravnopravnosti i matrične saradnje zemalja obuhvaćenih inicijativom. Međutim, u Beogradu to i dalje nije doživljeno kao ozbiljan politički poraz, a državne politike sistematski se vode u skladu sa uvjerenjem vrlo sličnom onom iz projekta Memoranduma SANU.
<h2>Očekivanja od Rusije i Trumpa</h2>
Naime, taj se projekat oslanjao na uvjerenje kako nikakve duboke socijalne promjene neće dovesti u pitanje etatistički model diktature, oslonjene na sovjetsku Rusiju. Isto tako, projekat "srpskog sveta" počiva na uvjerenju o tome kako je samo pitanje vremena kad će totalitarna Rusija pokoriti i poraziti evropski model demokratskih sloboda, ljudskih prava i socijalno-tržišne privrede. Kad je počela Putinova opšta invazija na Ukrajinu, za one koji su modelirali projekat "srpskog sveta", to je bila naznaka početka kraja Evropske unije.
Za one koji su modelirali Vučićeve politike agresija na Ukrajinu je bila "proxy rat", ali prije svega rat koji Rusija na teritoriju Ukrajine vodi, da bi srušila slobodni svijet i Evropsku uniju.
Od novog mandata predsjednika Trampa očekuje se de facto isto: savezništvo s Rusijom u ime "zajedničkih vrijednosti", a protiv Evropske unije.
Razlika od Memoranduma SANU je samo u tome što je taj dokument "cvijeta inteligencije" počivao na uvjerenju da je etatistički komunizam vječan, a ovaj projekt počiva na uvjerenju kako su demokratiji i ljudskim pravima odbrojeni dani. Činjenica da se pokazalo kako je NATO, kao odbrambeni savez slobodnog svijeta, i te kako vitalan i kako je postao privlačniji nego što je bio prije opšte invazije Rusije na Ukrajinu, u tom svjetonazoru kao da ne postoji.
O EU se u tom pogledu na svijet govori kao o strukturi iz prošlosti, bez mogućnosti da preživi u novim uslovima, a projekat predsjednika Trampa tumači se blaženo naivno, bez njegovog elementarnog poznavanja.
<h2>Balkan kao izolovani vrijednosni sistem</h2>
Istina je, svako razdoblje u kome se lome epohe, za brojne države i za naddržavne strukture može biti izrazito rizično. Jasno je da je s početkom novog mandata predsjednika Trampa završilo razdoblje globalizacije, ali Evropska unija se tome u dobroj mjeri već prilagodila. Pitanja slobodne trgovine i carinskih barijera i pitanja odnosa globalnih aktera postaju napeta i osjetljiva, ali Unija odgovara novim javnim politikama. Pod pritiskom koncepta "srpskog sveta", međutim, državama na prostoru bivše Jugoslavije događa se isto ono što im se dogodilo i devedesetih.
Upadaju u zamku vrlo sličnu onoj koju im je tada nametnuo Miloševićev režim, a da se pritom uglavnom još nisu oporavile od posljedica te prethodne zamke. Danas su okolnosti daleko nepovoljnije nego što su bile devedesetih. Tada je na djelu bio optimizam što je pratio veliki demokratizacijiski talas, ekonomska konjunktura koja je pratila širenje na nova tržišta i spremnost konsolidovanih demokratija da prenose znanje na zemlje koje su se našle u poziciji da izlaze iz totalitarizma ili autoritarizma i da počinju izgrađivati demokratske ustavne modele, slobodno tržište i ono najosjetljivije, demokratsko građansko društvo.
Danas optimizma nema, a na Balkan se počinje gledati jednako kao što se na njega gledalo devedesetih – kao na prostor koji živi u izolovanom vrednosnom sistemu, koji nema gotovo ništa zajedničko s vrijednosnim sistemom konsolidovanih demokratija. Balkanske države ponovo se niti ne trude razumjeti što se događa sa Evropskom unijom, niti prate procese i odazive Unije na novu situaciji, ali očekuju da ih se tretira kao povlašćene. Kratak odsječak vremena u kome se ozbiljno razmišljalo o tome kako bi povratak zajedničkoj evropskoj politici proširenja mogao biti vrijedan za Uniju, nažalost, sada je propušten, i niko osim profesionalnih zagovornika proširenja (poput evropske komesarke za proširenje) ozbiljno ne razmišlja o tome da bi neka od zemalja u pretpristupnom dijalogu u okviru aktuelnog mandata Evropske komisije mogla "pokucati na vrata Unije".
To međutim nije krivica evropske elite, nego političkih elita koje su se ponovo našle zarobljene pritiskom svjetonazora koji nema ništa zajedničkog s vrijednostima evropske integracije. U takvim okolnostima ne treba očekivati relevantan interes institucija Unije za procese na Zapadnom Balkanu. Jedini način da se prostor Zapadnog Balkana/bivše Jugoslavije vrati na evropsku agendu je da domaće političke elite nađu snagu da odbace pritisak protivevropskog svjetonazora koji je „zarobio” ovaj prostor i u javni diskurs uvedu ona pitanja koja sada zaokupljaju Evropsku uniju, dakle pitanja zaštite zajedničkog ekonomskog prostora, prostora građanskih prava i individualnih sloboda, te prilagođavanja okolnostima u kojima je proces globalizacije bankrotirao.
Odgovor uz pomoć populističkog kvazisuverenizma, što ove države gura u Putinovu orbitu, gasi svaki evropski interes za procese što se u ovom dijelu Evrope odvijaju. Problem je, međutim, što će u savremenim uslovima biti još teže prevladati posljedice takvih pogrešnih politika, nego što je to bilo devedesetih. A vidimo da u devedesetima, osim Slovenije i Hrvatske, druge države u ovom prostoru nisu izbjegle razornom uticaju memorandumskog antidemokratskog etatizma.

Savremena zamka za Balkan opasnija od one iz Miloševićeve ere

Studenti i mladi ljudi su natjerani na proteste jer su dovedeni u situaciju da imaju dve opcije - da pobjegnu iz Srbije ili da se suprotstave vlastima i uđu u borbu kako bi sebi obezbijedili budućnost u Srbiji. Taj izbor je opravdan i posljednji je trenutak da ta energija mladih dođe do izražaja. I 1996. godine je moja generacija studenta to uradila, počela je borba koja je na kraju dovela do oslobođenja, rekao je za N1 advokat i član predsjedništva LSV Aleksandar Olenik.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je dobro izučio sve greške Slobodana Miloševića, smatra Aleksandar Olenik i objašnjava da zbog toga nema kordona policije u uniformama na blokadama, već samo u civilu.
- Ali mi ne znamo da li su to pravi policajci, BIA ili funkcioneri SNS. I sada je napravio grešku. Ovo mu je prva greška jer se postavio na isti način kao Milošević i zato mislim da je ovo početak njegovog kraja. Ozbiljnu grešku je Vučić napravio kada je rekao da su studenti plaćeni za ovo što rade. U to niko ne vjeruje pa ni on sam. I ta izjava će doprinijeti tome da će svi fakulteti biti u blokadi. Ovo je prvi put da vlast nema odgovor, zaista ne vidim kako bi ovako rigidan sistem mogao da se suprotstavi mladima. U ovom trenutku oni smišljaju šta da rade i vjerovatno angažuju agencije za javno mnjenje, tako da ćemo sljedeće nedjelje vidjeti njihov odgovor - rekao je u emisiji "Dan uživo" Olenik.
On je naveo i da je razgovarao s nekim studentima i da su svi spremni da ostanu u blokadi do kraja, odnosno, do ispunjenja njihovih zahtjeva.
- Siguran sam da studenti neće praviti kompromise s vlašću i da neće odustati od svojih zahtjeva. Ne vidim ni jedan način da se ovo riješi sem da vlast prihvati njihove zahtjeve, ali mislim da to nije realno. Očekujem dalje zaoštravanje, da režim da nastavi pritisak na blokadama bez uniformami ali s maskama. Ali i na to će dobiti odgovor. Jer kada se to ranije dešavalo, kada policija pritisne 50 hiljada ljudi, sjutradan na ulice izađe 100 hiljada - smatra advokat.
Šta god vlast govorila o blokiranju saobraćajnica, to je opravdano, smatra sagovornik N1.
- Pa mi smo vidjeli da postoje naredbe gdje napadati ljude, onog Zobenicu smo čuli kako izdaje instrukcije na kojim raskrsnicama ljudi treba da budu napadnuti. To nisu spontani napadi, ljudi koji zaista negdje žure. Uvijek kada neko dođe ili je maskiran ili se krije ili glume. Snimaju se ti ljudi i poslije se otkrije da su sve to funkcioneri, viši ili niži funkcioneri SNS. Svi mi živimo u toj koruptivnoj SNS hobotnici. U takvoj državi studenti neće da žive. Zato svima njima nije jasno da ljudi žele da žive u slobodi, da ne moraju da se bave politikom, jer njih partija zove telefonom i daje zadatke - navodi Olenik.

Olenik o Vučiću: Postavio se kao Milošević, ovo je početak njegovog kraja

Ministarka prosvjete, nauke i inovacija Anđela Jakšić-Stojanović potpisala je ugovore sa studentima iz Crne Gore koji studiraju na prestižnim visokoobrazovnim institucijama u inostranstvu.&nbsp;
Novim Zakonom o visokom obrazovanju po prvi put je uveden Fond za izvrsnost i predviđeno stipendiranje studenata koji studiraju osnovne, postdiplomske i doktorske studije na ustanovama koje su rangirane na Šangajskoj rang lista do 200. mjesta kako bi se podstakla akademska izvrsnost, međunarodna mobilnost i pristup najkvalitetnijim obrazovnim institucijama u svijetu.
- Dodijeljene su ukupno 32 stipendije, kao priznanje za izuzetne akademske rezultate, kontinuirani rad i posvećenost studenata koji studiraju na prestižnim obrazovnim ustanovama u inostranstvu. Iznos stipendije po kandidatu je do 25.000 eura i zavisi od više faktora kao što su pozicija univerziteta na rang listi, a stipendija može pokrivati troškove školarine, smještaja, ishrane, lokalnog javni prevoza, troškove istraživanja, sitne opreme, publikovanje naučnih radova, nabavku literature i učešće na naučnim kongresima - navedeno je u saopštenju MPNI.
Svečanom prijemu su ispred Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija prisustvovali ministarka Jakšić-Stojanović, državna sekretarka i Tatjana Ćalasan i direktorica Direktorata za visoko obrazovanje i studentski standard Dragana Ćetković.
Ministarka Jakšić-Stojanović istakla je da dodjela stipendija predstavlja značajan korak u unapređenju kvaliteta visokog obrazovanja.
- Ovim programom želimo da pokažemo da država stoji iza naših studenata koji stiču međunarodno akademsko iskustvo i da ulaganje u njih tek počinje. Ponosni smo na činjenicu da naši mladi ljudi ostvaruju izuzetne rezultate na međunarodnom nivou i da nas na najbolji način predstavljaju na prestižnim obrazovnim ustanovama u svijetu. Ulaganje u obrazovanje je najbolje ulaganje u budućnost Crne Gore - kazala je ona.
Ćalasan je poručila da se od studenata očekuje da stečena znanja i iskustva jednog dana prenesu u Crnu Goru i u svom djelovanju i da kroz svoj angažman podrže generacije studenata tek dolaze.
Ćetković je konstatovala da studenti koji postižu izuzetne rezultate u različitim obrazovnim sistemima predstavljaju Crnu Goru na najbolji mogući način u međunarodnoj akademskoj zajednici.&nbsp;
- Direktorat će nastaviti da razvija programe koji prepoznaju i podstiču izvrsnost - poručila je ona.
Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija poručuje da će, u saradnji sa Univerzitetom Crne Gore, i u narednom periodu nastaviti da unapređuje programe podrške studentima, sa posebnim fokusom na izvrsnost u visokom obrazovanju.

Stipendije do 25.000 eura za najbolje studente u inostranstvu

Uprava policije upozorila je građane na pojavu različitih oblika elektronskih prevara (phishing/fišing napada) koje su u prethodnom periodu uočene na teritoriji Crne Gore.
Kako su rekli iz policije, registrovano je masovno slanje SMS i Vajber poruka, u kojima se pošiljaoci lažno predstavljaju kao jedna poslovna banka u Crnoj Gori ili kao „Pošta Crne Gore“.&nbsp;
- U sadržaju ovih poruka nalaze se zlonamjerni linkovi za navodnu potvrdu, ažuriranje ili plaćanje, a čiji je stvarni cilj da građane dovedu u zabludu i navedu ih da otkriju svoje lične i finansijske podatke, uključujući korisnička imena, lozinke i podatke sa bankovnih kartica - navedeno je u saopštenju policije.
Posebno upozoravaju da se građanima šalju lažne SMS poruke u kojima se navodi da pošiljka ne može biti isporučena zbog nepotpune adrese, uz poziv da putem sumnjivog linka izvrše potvrdu ili izmjenu ličnih podataka. U policiji naglašavaju da je riječ o prevari, te da Pošta Crne Gore ne komunicira sa korisnicima na ovaj način, niti putem sumnjivih internet linkova traži unos osjetljivih podataka.
Uprava policije apeluje na građane da ne otvaraju sumnjive linkove i ne preuzimaju nepoznate datoteke, da ne unose i ne dijele svoje lične, bankovne i druge osjetljive podatke putem SMS poruka, e-maila ili aplikacija za komunikaciju, te da ignorišu i obrišu poruke koje nijesu očekivali, bez odgovaranja na iste.
Podsjećaju da ovo nije prvi put da se ime i vizuelni identitet banaka i Pošte Crne Gore zloupotrebljava u pokušajima prevare građana, te pozivaju javnost na povećan oprez i odgovorno ponašanje u digitalnom prostoru.
Za provjeru informacija u vezi sa poštanskim pošiljkama, građani se mogu obratiti Call centru Pošte Crne Gore na broj 19895.
- Uprava policije će i u narednom periodu nastaviti sa sprovođenjem preventivnih i represivnih mjera i radnji iz svoje nadležnosti, u cilju zaštite građana, njihove imovine i bezbjednosti u digitalnom okruženju - poručeno je iz policije.

Policija upozorava na elektronske prevare: Lažno se predstavljaju kao Pošta ili banka, građani da ne otvaraju sumnjive linkove

Crna Gora će nastaviti da ispunjava obaveze koje proizilaze iz NATO članstva, poručio je ministar odbrane Dragan Krapović na sastanku sa novoimenovanim izaslanikom odbrane Indonezije akreditovanim za Crnu Goru, Budijem Alamsjahom.
Iz Ministarstva odbrane saopšteno je da je Krapović upoznao Alamsjaha sa strateškim opredjeljenjima Crne Gore, navodeći da evropske integracije predstavljaju okosnicu njene spoljne politike, a članstvo u NATO savezu osnov nacionalne bezbjednosti.
Krapović je rekao da je uvjeren da će na osnovu ostvarenog napretka i pozitivnih ocjena Evropske komisije Crna Gora postati članica Evropske unije (EU) u 2028. godini.
- On je istakao da će Crna Gora nastaviti da ispunjava obaveze koje proizilaze iz NATO članstva - kaže se u saopštenju.
Krapović je rekao da je spreman za otvoren dijalog i unapređenje saradnje u oblastima od obostranog interesa.
Alamsjah je, kako se navodi u saopštenju, istakao da uvažava Crnu Goru kao odgovornu članicu NATO saveza, kao i njenu konstruktivnu ulogu u očuvanju stabilnosti i bezbjednosti regiona.
- Ukazavši na značaj jačanja međusobnog povjerenja i saradnje unutar šire međunarodne zajednice, on je kazao da se nada da će bilateralni odnosi između Crne Gore i Indonezije u narednom periodu biti unaprijeđeni - kaže se u saopštenju.
Dodaje se da se Alamsjah u okviru posjete sastao i sa načelnikom Generalštaba Vojske Crne Gore, Miodragom Vuksanovićem, sa kojim je razgovarao o aktuelnim bezbjednosnim izazovima, kao i o mogućnostima unapređenja saradnje u oblasti odbrane.

Krapović sa Alamsjahom: Nastavićemo da ispunjavamo obaveze koje proizilaze iz NATO članstva

U samom srcu stare čaršije u Novom Pazaru jutros oko devet sati dogodila se drska pljačka zlatare. Do pljačke je došlo u strogom gradskom jezgru.
Pljačka je izvršena pod prijetnjom vatrenim oružjem.
Kako se saznaje, razbojnik je ušao u zlataru, zaprijetio radnici pištoljem, a zatim je poprskao biber-sprejem, nakon čega je iskoristio trenutak panike da otme bunt zlata, za koji se nezvanično navodi da je težak oko tri kilograma i vrijedan oko 400.000 eura.
Nakon pljačke, počinilac se udaljio u nepoznatom pravcu.
Na lice mjesta brzo su stigle policijske patrole, a cijelo područje stare čaršije je blokirano radi uviđaja i prikupljanja dokaza. Policija intenzivno traga za osumnjičenim, a pregledaju se i snimci sa nadzornih kamera iz okolnih objekata.
Radnica je zbrinuta i nije životno ugrožena, ali je bila u vidno lošem stanju zbog posljedica biber-spreja i pretrpljenog šoka.
Stanari i trgovci iz ovog dijela grada ističu da je riječ o izuzetno uznemirujućem događaju, s obzirom na to da se pljačka dogodila u jutarnjim satima, kada je ulica bila puna prolaznika.

Pljačka u Novom Pazaru, ukradeno zlato vrijedno 400 hiljada eura

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić, bez ijednog pogleda ili riječi, nonšalantno je prošao pored majke Slobodanke Krgović, koja štrajkuje glađu ispred zgrade parlamenta, boreći se, kako kaže, za dostojanstvo svih majki sa troje i više djece čija su primanja zamrznuta još od 2016. godine.&nbsp; Mandić se uputio ka službenom automobilu, potpuno ignorišući ženu koja stoji sa transparentom i apeluje na državni vrh. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DoTE8wNc6vVQ&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> Krgović jističe da je na ovaj vid protesta primorana, jer majke godinama bezuspješno pokušavaju da dobiju makar minimum institucionalne pažnje. – Ja sam počela štrajk glađu da bih apelovala na predstavnike vlasti da nam povećaju primanja koja su zamrznuta od 2016. godine, a u jednom periodu ih nijesmo ni primale. Donijet je zakon 2021. i od 2022. dobijamo ta fiksna obeštećenja. Tražimo da se odmrznu primanja i da se usklađuju jednom ili dvaput godišnje, kao sva ostala, u odnosu na troškove života – kazala je Krgović. Podsjeća da su majke već protestovale ispred Skupštine, ali da nije bilo reakcije institucija. Peticiju koju je potpisalo 7.500 majki parlament još nije razmotrio, iako je budžet na dnevnom redu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025122211124_e723e5ab81ffbd4b5c777b30ccd9b44b8f7dc7c6d69d4973c422bcbae48aafdb.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025122211124_e723e5ab81ffbd4b5c777b30ccd9b44b8f7dc7c6d69d4973c422bcbae48aafdb" data-rendition-name="original" width="677" height="388" loading="lazy" alt="krgović"> </figure>  – Zato smo zabrinute. Ako se usvoji budžet bez razmatranja naših zahtjeva, pitanje je šta dalje. Zato sam i ponijela transparent sa iznosima primanja: 192 eura za majke sa biroa i 336 za majke iz radnog odnosa – navela je ona. Krgović poručuje da očekuje hitnu reakciju Skupštine prije izglasavanja budžeta, jer u suprotnom – protest bi mogao da se radikalizuje. – Moj štrajk glađu trajaće do petka. Ako ne bude reakcije, majke iz cijele Crne Gore će doći ovdje i radikalizovaćemo štrajk: blokade saobraćaja i druge mjere. Ali vjerujem da do toga neće doći. Očekujem da me neće pustiti da kolabiram ovdje, već da ćemo dobiti poziv. Predali smo zahtjeve Skupštini i Vladi – kazala je ona. Majke, dodaje, traže tri konkretne stvari: - &nbsp;korekciju i usklađivanje primanja, - &nbsp;isplate preko banaka i uplatu doprinosa za PIO, - sastanak sa predstavnicima vlasti – koji do sada nije zakazan. Uprkos njenom prisustvu pred samim ulazom, predsjednik Skupštine prošao je pored nje bez reakcije, sa potpunim &nbsp;odsustvom empatije prema ženi koja zbog egzistencijalne borbe rizikuje zdravlje. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FKY4h1YSluAc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

VIDEO: Mandić nonšalantno prošao pored majke koja štrajkuje glađu; Krgović: Ne tražim ništa lično već pravdu za 7.500 majki

Nećete ime i djelo Vitomira Nikolića zloupotebljavati za vaše revizionističke ciljeve, nećete praviti nove bećirovske skandale po Crnoj Gori. Ostavićete moga oca, njegovo ime i djelo na miru zauvijek - poručila je kćerka pjesnika Danica Nikolić u reagovanju povodm dodjelu nagrade koja nosi njegovo ime.&nbsp;
Kako ističe, četnici iz nikšićke vlasti opet tajno i podmuklo, kao što samo oni umiju, pokušavaju da prisvoje Vitomira Nikolića - ovog puta dodjelom nagrade koja nosi njegovo ime.&nbsp;
- Izmislili su konkurs Književne zajednice "Vladimir Mijušković", skriven od najvećeg dijela javnosti, kao što su sakrili sastav žirija i dobitnika "nagrade". Ništa vi nećete dodjeljivati sa imenom Vitomira Nikolića. Ne može - poručila je Nikolić.&nbsp;
Dodaje da su se sjetili samo zato što im ime i djelo Vitomira Nikolića trebaju da operu svoje svakodnevne fašističke i četničke ispade, te da njega prikažu kao "svoga".
- Da izlažirate njegovu biografiju kao što ste bezbroj puta pokušali i dalje pokušavate, da prećutite "Noć sa Dubrovnikom" kao da se nikad nije desila, da poništite njegov antiratni angažman i antifašističku tradiciju čitave jedne porodice, da "dokažete" da nije bio Crnogorac i crnogorski pjesnik, da ga uprljate svim onim što svakodnevno radite na razgradnji države, izazivanju međunacionalne i međuvjerske mržnje... Ne može. Prije svega ne može jer ste Vitomir Nikolić i vi, bando izdajnička, dvije galaksije koje se ni za milijardu godina neće dodirnuti. Vaši ideološki preci su od njega napravili ratno siroče i ne postoji način da njegovo ime bude u istom korpusu sa vama - ističe Nikolić.&nbsp;
Ne može, kako dodaje, zato što su opet pokušali da mimo konsultacije sa mjom kao jedinim nosiocem autorskih prava na djela Vitomira Nikolića, a samim tim i nosiocem prava na poštovanje djela i moralnih prava (Zakon o autorskom i srodnim pravima), zloupotrijebe njegovo ime i djelo za svoje prljave ideološke rabote.&nbsp;
- Niti ste me obavijestili o konkursu i o dodjeli nagrade, niti pitali za dozvolu, niti na bilo koji način pokušali (svakako ne biste uspjeli) da me uključite u rad nepoznatog žirija, komisije ili čega već. Sram vas bilo. Da je živ, prezirao bi vas jednako kao što je prezirao vašeg idola Rista Radovića i mijenjao bi program na televiziji kada se pojavite. Gonio bi vas za svaku laž i krivotvorenje njegove biografije koje ste pokušali da plasirate. Došao bi lično da vam pljune na konkurs i nagradu, taman da na nju stavite njegovu sliku u prirodnoj veličini - naglasila je Nikolić.&nbsp;
A pošto on ne može da dođe jer, kako navodi, leži mrtav dobrano zahvaljujući tome što su njihovi "ratni drugovi" razarali njegov rodni Mostar, voljeno Sarajevo i gospodin Grad Dubrovnik, doći će ona.&nbsp;
- Da vidim šta ćete da uradite. Vidimo se u petak u Nikšiću - poručila je Nikolić..

Nikolić: Nećete ime i djelo mog oca zloupotebljavati za vaše revizionističke ciljeve

Bivšem ministru poljoprivrede i ruralnog razvoja Milutinu Simoviću određeno je zadržavanje do 72 sata nakon saslušanja u Specijalnom državnom tužilaštvu.
On je uhapšen jutros po nalogu SDT-a.
Njegov branilac, advokat Miroslav Adžić, za Portal ETV je kazao da se Simoviću na teret stavlja zloupotreba službenog položaja, odnosno da je u periodu od 2017. do 2020. godine kao ministar poljoprivrede zloupotrijebio pravo na reprezentaciju.
- Na teret mu se stavlja da je u roku od tri godine u desetak slučajeva zloupotrijebio pravo na reprezentaciju u ukupnom iznosu od oko 5.000 eura, te da je riječ o vise računa u iznosu od &nbsp;100 do oko 500 eura - rekao je Adžić.&nbsp;
Simović je, dodaje advokat, tokom saslusanja pred specijalnom tužiocem Sinisom Milićem iznio svoju odbranu i detaljno objasnio sve čega se mogao sjetiti iz tog perioda, a vezano za krivično djelo koje mu se stavlja na teret.&nbsp;
Advokat Adžić na kraju je dodao da za sada nije poznato da li će tužilac Milić zatražiti od Višeg suda da se Simoviću odredi pritvor.

Simoviću zadržavanje do 72 sata: SDT ga tereti za zloupotrebu "tešku" 5.000 eura

Administracija predsjednika SAD Donalda Trampa smjenjuje gotovo 30 karijernih diplomata sa ambasadorskih i drugih mjesta u ambasadama. Prema pisanju američkih medija, među njima je i američka ambasadorka u Crnoj Gori – Džudi Rajzing Rajnke.
To se događa u okviru napora za preoblikovanje američkih diplomatskih predstavništava i postavljenje osoblja za koje se smatra da potpuno podržava Trampove prioritete, oličene u poruci "Amerika na prvom mjestu", piše <a href="https://apnews.com/article/diplomacy-ambassadors-state-department-1a10058998c86e799ce4e5132a99da18" target="_blank">Associated Press</a>.
Šefovi misija u najmanje 29 zemalja obaviješteni su prošle nedjelje da se njihova postavljenja završavaju u januaru, rekla su dva zvaničnika Stejt departmenta koji nijesu željeli da im se navede ime. Oni koji su pogođeni promjenama ne gube svoj posao u spoljnoj službi i vraćaju se u Vašington na druge dužnosti ako žele da ih preuzmu, rekli su ti zvaničnici.
Svi povučeni ambasadori preuzeli su dužnost za vrijeme administrcije predsjednika Džozefa Bajdena, ali su ostali na tim mjestima poslije prvobitne čistke na početku Trampovog drugog mandata u januaru, kada su ciljani uglavnom politički postavljeni namještenici. To se promijenilo u srijedu kada su počeli da dobijaju obavještenja iz Vašingtona da treba da odu, piše Associated Press.
Stejt department nije komentrisao konkretan broj osoblja ili ambasadora kojih se to tiče, ali je saopšteno da se radi o standardnom procesu u svakoj adminsitraciji. Kako je saopšteno, ambasador je "lični predstavnik predsjednika i predsjednikovo je pravo da osigura da ima pojedince u ovim zemljama koji unapređuju njegovu agendu 'Amerika na prvom mjestu'".
Najviše pogođena smjenama je Afrika, gdje su povučeni ambasadori iz 13 zemalja - Burundi, Kamerun, Zelenortska ostrva, Gabon, Obala Slonovače, Madagaskar, Mauricijus, Niger, Nigerija, Ruanda, Senegal, Somalija i Uganda.
Na drugom mjestu je Azija sa promjenama ambasadora u šest zemalja - Fidži, Laos, Maršalska ostrva, Papua Nova Gvineja, Filipini i Vijetnam.
U Evropi smjene su se dogodile u Jermeniji, Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori i Slovačkoj.
Na Bliskom istoku u dvije države - Alžiru i Egiptu, koliko i u Južnoj i Centralnoj Aziji - u Nepalu i Šri Lanki) i na Zapadnoj hemisferi - u Gvatemali i Surinamu.

Tag: slobodan-milosevic