Nema većeg simbola državnosti od zastave, grba, himne, ali i Ustava najvišeg pravnog akta u zemlji, a ono što se vijori na zgradi Opštine Žabljak definitivno nije crnogorski heraldički simbol - rekao je gostujući u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, istoričar Vukota Vukotić.
Isticanje simbola druge države nije nikad bila, kaže Vukotić, nikakva tradicija u Crnoj Gori, ali ni u jednoj drugoj državi svijeta, to ne postoji i očigledna je, kako kaže, izmišljotina “srpskog sveta”.
- Nama se već dugi niz godina pokušava nametnuti ,,tradicija”, naravno to nema veze sa tradicijom, a ponajmanje ima veze sa zastavama i sa nacionalnim simbolima Crne Gore koji su zaista jasni. Svako ko je i imalo proučavao tu temu zna da su ovdje postojali brojni heraldički simboli, na prostoru Crne Gore, u našoj dugoj istoriji, od te neke ilirske zmije koja je bila neki zajednički totem ilirskih plemena, preko rimskog orla, zatim dvoglavog orla Vizantije koji je ostao skoro do države Petrovića, sve naše srednjovjekovne dinastije, i Balšići i Crnojevići su imali upravo taj jedan simbol - to je dvoglavi orao, imaju ga i sve druge zemlje na Balkanu jer je to vizantijsko nasljeđe - rekao je Vukotić.
Podsjeća da je u vrijeme Petra I i Petra II nošena zastava koja je bila simbol teokratije, koplje sa krstom, dodaje on, bijelo polje sa crvenim rubom, a tek za vrijeme Njegoša uvode se tri boje crvena, plava i bijela, po uzoru na, kako tvrdi, Francusku buržoasku revoluciju.
- Taj panslavistički, kasnije južnoslovenski pokret koji je trebalo da bude revolucionaran prema tadašnjim carevinama, osmanskom carstvu i habsburškoj imperiji, samim tim je preuzeo te nekakve revolucionarne boje. Međutim, Njegoš je bio vrlo skeptičan prema tome i on je dozvolio da te tri boje uđu samo kao narodne boje. Prva prava zastava koju smo mi kao država dobili je za vrijeme knjaza Danila i to je takođe crveni barjak sa krstom i odatle naziv za “krstonosnu vojsku” koja je 1854.godine osnovana upravo iz tog simbola i naravno su istaknuti inicijali vladara, prvo knjaza Danila, zatim Nikole I Petrovića Njegoša. To je potrajalo dok god je bilo crnogorske države, a tek 1882.godine, prema svjedočenju popa Ilije Plamenca, tada ministra vojnog, pošto smo dobili izlaz na more i konačno se riješila ta situacija oko predaje Ulcinja, Crna Gora je dobila pravo da ima pomorsku zastavu i tada je pop Ilija Plamenac odredio da to budu tri boje, crvena, plavetna i bijela. Ono na šta današnji revizionisti puno vole da se pozivaju je taj prvi crnogorski Ustav iz 1905. godine, u njemu u članu 38 se jasno definiše grb Crne Gore, dvoglavi orao u polijetanju sa lavom na štitu, međutim, iza toga član 39 samo kaže da su narodne boje crvena, plavetna i bijela - zaključio je Vukotić.
Cijelo gostovanje možete pogledati na Youtube kanalu TV E.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D5KCuw1dVSK0&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Vukotić: Isticanje simbola druge države nikad nije bila tradicija u Crnoj Gori

Crkva Srbije u Crnoj Gori sve je samo nije vjerska organizacija. Njen uticaj davno je prerastao okvire duhovnog djelovanja i postao gotovo ključan politički faktor koji aktivno oblikuje društvene procese, utiče na donošenje odluka i nameće identitetske obrasce suprotne sekularnom i građanskom karakteru države.
Iako je Ustavom jasno propisana odvojenost crkve i države, crkva Srbije uživa izuzetne materijalne i institucionalne privilegije – od prepisivanja vrijedne imovine i dodjele atraktivnih parcela do redovnog finansiranja iz javnih budžeta. Takav odnos vlasti prema jednoj vjerskoj organizaciji otvara pitanje političke zavisnosti države i stvarnog dometa njenog suvereniteta. Dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da se djelovanje Crkve Srbije sve češće poklapa sa interesima van Crne Gore, dok se unutrašnje političke i društvene tenzije produbljuju kroz teme identiteta, obrazovanja i državnosti.&nbsp;
Pitanje statusa pravoslavne crkve u Crnoj Gori ponovo je dospjelo u fokus javnosti sredinom ovog mjeseca, kada je jedna od ruskih obavještajnih službi optužila Vaseljensku patrijaršiju da će, pod uticajem britanskih službi, priznati autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve.&nbsp;
Kako bi se lakše snašli u moru suprotstavljenih mišljenja i tvrdnji o prošlosti i aktuelnom statusu pravoslavlja u Crnoj Gori, ali i bolje razumijeli moguće posljedice praktično ničim obuzdanog uticaja crkve Srbije te kako se to može odraziti na budućnost zemlje, <a href="https://www.portalanalitika.me/clanak/vukotic-crkva-srbije-djeluje-destruktivno-po-crnogorsko-drustvo-jedino-nesposobna-drzava-ne-moze-se-suprostaviti-ovim-pogubnim-namjerama">Portal Analitika razgovarao je sa istoričarem Vukotom Vukotićem</a>.
<h2>U Duklji dominantan uticaj imalo zapadno hrišćanstvo</h2>
Koliko daleko sežu i u kojoj mjeri su poznati korijeni pravoslavlja na teritoriji današnje Crne Gore?&nbsp;
VUKOTIĆ: Pravoslavlje na prostoru Crne Gore postoji od same Velike šizme, 1054. godine i razdvajanja Istočne i Zapadne crkve. Ipak, još od tog najranijeg perioda, ono je bilo stalno nametnuto i bilo prepoznato kao vjera okupatora, prvo Vizantije, a onda i Nemanjićke Raške.
Veliki broj latinofonog življa u Primorju i uticaj monaških redova iz Italije dali su prevagu zapadnom hrišćanstvu na ovim prostorima. Tek tokom vremena, pravoslavlje se polako utemeljilo u narodu.
Crkva Srbije i njoj bliski akteri iz crnogorske vlasti, temelj svog vjerskog i nacionalnog identiteta baziraju na periodu od nepuna dva vijeka vlasti Nemanjića srednjovjekovnom Zetom. Ovaj period ističu i kao vrijeme formiranja prvih pravoslavnih episkopija na teritoriji današnje Crne Gore. Koliko zaista znamo o ovom periodu i pravoslavnoj crkvi u to vrijeme?
VUKOTIĆ: Znamo dovoljno da možemo sa sigurnošću tvrditi da prve episkopije nijesu nastale u doba Nemanjića. Još u doba Vojislavljevića, u papskim bulama iz 1078. i 1089. godine pominju se odredbe koje upućuju da je tada bilo pravoslavnih eparhija u Crnoj Gori.
Zetska episkopija se formirala u manastiruVranjini, oko 1230. godine, kao dio Arhiepiskopije Žičke unutar Nemanjićke države. Međutim, to samo svjedoči da je bila državna vjera, a ne dominantno raspoloženje u narodu. Zapravo podatak da su Balšići, odmah po osamostaljenju Zete prihvatili katoličanstvo, govori o stvarnom stanju stvari na terenu.
Prve dvije crnogorske dinastije, Vojislavljevići i Balšići, bile su katoličke vjeroispovijesti. Kakav je bio status pravoslavlja u Duklji Vojislavljevića u 11. i 12. vijeku, tj. u Zeti Balšića nakon što su se sredinom 14. vijeka osamostalili od vlasti Nemanjića? Kada pravoslavlje postaje dominantna konfesija među stanovnicima srednjovjekovne Zete?
VUKOTIĆ: Već sam istakao da je u srednjevjekovnoj Duklji dominantan uticaj imalo zappadno hrišćanstvo. Ovo zbog toga što je ovom području bio snažan miks slovenskog i romanskog stanovništva i velikog uticaja iz Italije. Takođe, treba istaći da je prvu obnovu hrišćanstva nakon završetka procesa Velikih seoba, u Duklji izvršili monasi benediktinskog reda početkom IX vijeka.
Dugo vjekova oni su bili dominantni vjerski činilac na ovom prostoru i podigli su oko 12 manastira u Duklji. Zbog toga, i njihovog jakog uticaja u Zeti, i Balšići odmah po osamostaljenju uzimaju katoličanstvo.
Svakako bilo je tu dosta i političkih razloga, jer već u to doba Vizantija je bila dosta oslabljena, a Raška se bukvalno raspala. Tek od početka XV vijeka, uticajem Jelene Balšić, kćerke kneza Lazara Hrebeljanovića, ponovo se nameće pravoslavlje u Zeti.
<h2>Zetska episkopija nema nikakvog kontinuiteta sa episkopijom Nemanjića</h2>
Nakon propasti srednjevjekovne srpske države sredinom 15. vijeka, što se događa sa njenom pravoslavnom crkvom, posebno sa episkopijom u tadašnjoj Zeti? Da li se Mitropolija koju je Ivan Crnojević osnovao na Cetinju 1485. godine, smatrala nasljednicom pravoslavne episkopije iz vremena države Nemanjića ili je u pitanju bio početak novog crkvenog i državnog kontinuiteta?
VUKOTIĆ: Zajedno sa srpskom Despotovinom ukinuta je srpska patrijaršija, ionako nerugularno uspostavljena. Ipak, to ne znači da je bio i kraj pravoslavlja u Zeti. Dinastija Crnojevića imala je potrebu da stvori svoju crkvenu organizaciju. To se i desilo Vranjinskom poveljom 1455. godine, za vrijeme Stefanice Crnojevića.
Stvorena je Zetska episkopija, ponovo u manastiru Vranjini. Bila je to episkopija koja je odgovarala državi Crnojevića i bila je autokefalna u odnosu na bilo koje druge pravoslavne crkve. Ovo se vidi u činjenici da zetski mitropolit ne prihvata niti usvaja preporuke Vaseljenskog patrijarha. Tako da je sasvim jasno da nema nikakvog kontinuiteta sa episkopijom iz doba Nemanjića, jer je ta episkopija prestala da postoji nakon odlaska episkopa iz Manastira Sv. Mihaila na Prevlaci.
Nakon okupacije države Crnojevića, u kakvom je odnosu bila Cetinjska mitropolija sa pravoslavnim crkvama u Osmanskom carstvu?
VUKOTIĆ: Teško je govoriti o odnosu Crnogorske episkopije sa Vaseljenskom patrijaršijom nakon 1499. godine. Ono što je pouzdano jeste da je Crnogorska crkva nastavila da bude autokefalna i da se vladike biraju po volji naroda.
Vladike iz raznih plemena, tokom XVI i XVII vijeka imale su odnos sa osmanskim vlastima i znamo da je vladika Pahomije Komanski išao u Carigrad. Međutim, nema nikakvih dokaza da je Crnogorska crkva bila zavisna od Vaseljenske patrijaršije. Čak ni kad je Mehmed-paša Sokolović obnovio Pećku patrijaršiju, to nije imalo uticaja na Crnogorsku crkvu.
<h2>Pozivanje na srpstvo Petrovića samo pokazivanje nepoznavanja stvari toga doba</h2>
Mnoga crnogorska plemena u kojima je danas veoma jak kult Nemanjića, primila su pravoslavlje tek za vrijeme vlasti Osmanlija, tj. dugo nakon propasti srednjovjekovne Srbije. Možete li nam reći kako se pravoslavlje širilo među crnogorskim plemenima tokom osmanske vlasti i zašto je ova tema danas tabu u Crnoj Gori?&nbsp;
VUKOTIĆ: Što se tiče prostora Stare Crne Gore, na njenoj teritoriji je stalno djelovala Crnogorska crkva i pravoslavlje se nije dovodilo u pitanje tokom vjekova. Međutim, u brdskim plemenima stavr je bila značajno drugačija. Veliki broj njih je bio tokom XVI i XVII vijeka katoličke vjere.
Ma koliko se danas među njima gajila propaganda o nekom „čistom“ srpstvu i kultu sv. Save Nemanjića, to jednostavno nije utemeljeno u činjenicama. Tome najbolje svjedoči izvještaj barskog nadbiskupa Marina Bicija iz 1610. godine, koji izričito navodi da je u katoličku vjeru krstio stanovništvo Kuča, Pipera, Bratonožića, Bjelopavlića i drugih plemena.
U istom izvještaju stoji decidno da je krštavanje obavljeno do rijeke Zete, a da je odatle prema zapadu jurisdikcija „šizmatičkog“ episkopa sa Cetinja. Štaviše, Mlečani u XVII vijeku uspostavljaju funkciju guvernadura u Crnoj Gori, kao pravoslavnoj i u Kučima, kao katoličkom plemenu. Tek na kraju tog vijeka, vladika Ruvim III širi pravoslavlje i na Brda.
Brojni funkcioneri vlasti često zazivaju povratak tradicionalne iliti Crne Gore Petrovića, posebno insistirajući na srpskom identitetu mitropolita izove porodice. Na osnovu čega su crkveni poglavari iz ove porodice, od vladike Danila do vladike Njegoša, smatrali crnogorski narod dijelom srpstva? Da li su to bila narodna predanja ili neki drugi izvori?
VUKOTIĆ: Sasvim je apsurdno izvoditi teze da su vladike i gospodari Crne Gore bili išta drugo sem Crnogorci. To je proizvod propagande koja se širila za vrijeme Jugoslavije i na žalost još uvjek ima njenih poklonika. Pozivanje na srpstvo Petrovića je samo pokazivanje nepoznavanja stvari toga doba.
Srpstvo na koje se Petrovići referiraju odnosi se na crkveni položaj i naglašavanje nezavisnostiod Vaseljenske patrijaršije. Sa druge strane, Petrovići su vodili politiku, pod pritiskom Rusije, ujedinjenja balkanskih Slovena. U tom smislu, priča o srpstvu kao integralnom pojmu bila je uveliko iskorišćena za potrebe te politike.
Zašto se na srpskom porijeklu crnogorskog naroda insistiralo čak i za vrijeme vlasti Komunističke partije, uprkos naučnim dokazima o netačnosti te tvrdnje? Da li su takvi stavovi funkcionera Komunističke partije, uticali da ne pokrenu pitanje obnove autokefalije Crnogorske pravoslavne crkve, za razliku od njihovih kolega u Makedoniji?
VUKOTIĆ: Svakako da su uticali. Rukovodstvo Komunističke partije u Crnoj Gori kao da nije smjelo da se suprostavi uticaju Beograda. Posebno pogubno je bilo usvajanje ideje Milovana Đilasa o Crnogorcima kao „grani srpstva“. To je dosta zaustavilo procese stvaranja crnogorske samosvojnosti kao nacije, iako smo imali istorijsku priliku za to.
Za razliku od rukovodstva Makedonije koje je iskoristilo da stvori autokefalnu crkvu, crnogorsko je propuštilo da to uradi.
<h2>U obnovi autokofelnosti politika uvijek odlučujući faktor</h2>
Saopštenje ruske obavještajne službe o navodnoj namjeri Vaseljenske patrijaršije da dodijeli autokefalnost Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, izazvalo je malu buru u regionu. Uprkos brzom demantu Vaseljenske patrijaršije, brojni crnogorski suverenisti nadaju se da tamo gdje ima dima ima i vatre. Kako danas vidite projekat obnove Crnogorske pravoslavne crkve? Može li se nadoknaditi vrijeme izgubljeno od 2006. do 2020. godine?
VUKOTIĆ: Moramo shvatiti da je obnova crkvene autokefalnosti dugotrajan proces i da zavisi od mnogo faktora. Najvažniji faktor je da postoji država i da je ta Crkva za njenu teritoriju.
Ipak, politika je uvijek odlučujući faktor i Vaseljenska patrijaršija će uvijek vagati političke prilike i uskladiti svoje interese sa situacijom na terenu. Mi smo zaista izgubili dosta vremena, od 2006. godine, ali neke okolnosti nam i nijesu išle na ruku.
<h2>Suzbijanje djelovanja crkve Srbije primarni zadatak države</h2>
Da li se Crna Gora može uspostaviti kao iole stabilna i moderna država dok u Cetinjskom manastiru stoluje Joanikije Mićović koji ne priznaje pravo više od 40 odsto građane ove zemlje na crnogorsko nacionalno opredjeljenje?&nbsp;
VUKOTIĆ: Država je Ustavom odvojena od države i to joj daje snagu da se modernizuje i bira svoj put napretka. Ipak, Crkva ima veliku moć u društvu, u crnogorskom veću nego što bi trebalo, pa je zbog toga važan faktor u državi.
Kod nas u Crnoj Gori, Crkva Srbije postavlja se kao peta kolona u odnosu na državu i radi na njenom rušenju i to joj daje negativnu konotaciju u društvu. Samim tim, suzbijanje djelovanja Crkve Srbije je primarni zadatak države, jer to je način njenog opstanka. Nijedno društvo ne može opstati ukoliko stalno ima opstrukcije na svom putu.
Kratkim pregledom sajtova dvije sprske mitropolije u Crnoj Gori, jasno se na osnovu fotografija sa liturgija i drugih crkvenih okupljanja može zaključiti o velikoj popularnosti koju uživaju. Kako smatrate da će uticaj crkve Srbije uticati na razvoj crnogorskog društva u neposrednoj budućnosti, posebno s obzirom na nedavne najave Joanikija Mićovića o uvođenju vjeronauka u državnim školama?
VUKOTIĆ: Jačanje moći crkve nikada nije bilo blagotvorno za neko društvo. Nažalost, danas u svijetu vidimo retrogradne tendencije, koje ne prepoznaju ove opasnosti. Na tom talasu jašu i čelnici Crkve Srbije u Crnoj Gori.
Međutim, ovdje je posebno opasno, jer Crkva Srbije djeluje destruktivno po crnogorsko društvo i državu. Te inicijative, poput uvođenja vjeronauke u škole, suprotne su sekularnoj osnovi našega društva, a naročito su opasne jer se time ostavlja prostor za nesmetano indoktriniranje omladine. Jedino nesposobna država nije u stanju da se suprostavi ovim pogubnim namjerama.

Vukotić: Jedino se nesposobna država ne može se suprostaviti pogubnim namjerama Crkve Srbije

Okrugli sto koji organizuje predsjednik Skupštine Andrija Mandić u okviru obilježavanja jubileja 120 godina od donošenja Ustava za Knjaževinu Crne Gore pokazatelj je da imamo paralelne institucije i da sve radimo duplo. To je za Pobjedu kazao Vukota Vukotić, istoričar i istraživač u Državnom arhivu, te istakao da je „na osnovu učesnika skupa očigledno koji zaključci treba da se donesu“ i da su oni „već unaprijed sporni“.
Najavljeno je učešće čak 17 govornika, među kojima su Aleksandar Rastović, direktor Istorijskog instituta Srbije, Radenko Šćekić, naučni savjetnik u Istorijskom institutu UCG, i Jovan Markuš, koji je predstavljen kao političar, publicista, novinar i istoričar.
Iz regiona su najavljeni Dobrila Kacarska, sudija Ustavnog suda Sjeverne Makedonije, i Zlatko Knežević, bivši predsjednik Ustavnog suda BiH i član Venecijanske komisije. Od članova crnogorske akademske zajednice učestvovaće Savo Marković, rektor Univerziteta Mediteran, Marijan Premović, vanredni profesor istorije srednjeg vijeka na UCG, Žarko Leković, Filip Vučetić i Ivan Radulović sa II UCG, Veselin Vesko Mićanović i Dalibor Elezović sa Filozofskog fakulteta UCG, te Matija Stojanović, doktorand istorije prava na UCG. Na listi je i nekadašnji ministar pravde Dragan Šoć, te javnosti nepoznati Ivan Petrović-Njegoš, koji je potomak porodice Petrović-Njegoš.
Svemu poseban „ton“ daje i grafičko rješenje proslave na kojoj je vizuelizacija u crnogorskoj tradiciji nepoznatog oblika dvoglavog orla.
Za istoričara Vukotića, okrugli sto je ilustracija ključne anomalije u crnogorskom društvu.
- To je pokazatelj da imamo paralelne institucije i da sve radimo duplo, ali očigledno da to nije baš neka velika novina u Crnoj Gori – kazao je on.
Podsjetio je da je okrugli sto u petak na Pravnom fakultetu u Podgorici o prvom crnogorskom Ustavu iz 1905. godine pratila prigodna izložba, te da je poziv za izlaganja bio otvoren za sve.
- Svako je imao priliku da se prijavi da kaže što misli. Međutim, to očigledno nije bilo dovoljno za našeg predsjednika, nego je on to morao da uradi paralelno. A kada vidimo samo spisak učesnika, sasvim je jasno da će taj skup suštinski biti potpuno negatorski za Crnu Goru. Jer, potpuno je nevjerovatno da ovi ljudi slave 120 godina od donošenja prvog Ustava i to Knjaževine Crne Gore, koji je bio izglasan na Nikoljdan 1905. godine, a zatim i uspostavljanja parlamentarizma čijih se 120 godina od kada je počela da radi Narodna skupština slavi sljedeće godine – istakao je Vukotić.
On je takođe rekao da je Ustavotvorna skupština formirana u novembru 1905, ali da je Narodna skupština počela da radi tek nakon izbora održanih godinu kasnije.
- Samo na osnovu učesnika skupa, očigledno je koji zaključci treba da se donesu na tom skupu. Oni su već unaprijed sporni, jer znamo stavove svih tih ljudi. Prosto se previđa da kod nas postoje paralelne institucije koje imaju jedan drugačiji odnos prema prošlosti. I to nije najgora stvar koju imamo, jer je očigledno da ne možemo nikako zajedno da slavimo čak ni najznačajnije datume iz crnogorske istorije. Jednostavno, na današnjem skupu biće sve drugačije, jer tamo će neko da izvrće već uspostavljene istorijske i naučne stavove i da ih dodaje svojoj nekakvoj političkoj agendi – ukazao je Vukotić.
Pored svih spornih imena, na listi je i Ivan Petrović-Njegoš, koji je predstavljen kao „potomak porodice Petrović-Njegoš“, za kojeg sagovornik Pobjede navodi da „nema veze sa državotvornom dinastijom“, jer je „svima poznato ko su nasljednici i ko su sve članovi te porodice“.&nbsp;
- I tu se vidi pokušaj da se napravi nekakva alternativna verzija istorije. Upravo je taj Ustav iz 1905. godine tačno propisao ko čini vladarski dom. To ne znači da nije postojalo još predstavnika bratstva Petrovića-Njegoša osim onih koji su postali vladari, jer tu imate vojvode Blaža i Šaka Petrovića-Njegoša – dodao je on.
Vukotić je takođe podsjetio kako i svi njihovi potomci imaju pravo na isto prezime, ali nijesu nasljednici dinastije. Razlog je upravo Ustav iz 1905. godine, koji je tačno propisao što čini tada knjaževski, a poslije kraljevski dom.
- I zbog toga vidimo da se radi pokušaju stvaranja nekog alternativnog istorijskog narativa koji - po njihovom običaju - nema puno veze sa realnošću. Tu će biti potpunog izvrtanja svih mogućih činjenica, na što smo i navikli. Stvar je u sljedećem: do kada mislimo da puštamo i dozvoljavamo takve stvari? Jer ako ne možemo da se saglasimo čak ni oko ovako velikih datuma, onda ne znam oko kojeg možemo – zaključuje istoričar u odgovoru za Pobjedu.&nbsp;

Vukotić: Novi pokušaj stvaranja alternativnog istorijskog narativa koji nema puno veze sa realnošću

Predmet koji se tiče napada na fotoreportere i uništavanje njihove opreme u Gornjem Zaostru, tokom postavljanja spomenika četničkom komandantu Pavlu Đurišiću, je veliki ispit za sudstvo koje bi trebalo da pokaže kako Crkva Srbije nije iznad države i zakona.
To je, gostujući u Informativnoj emisiji „24 sata“ na Televiziji E, ocijenio istoričar Vukota Vukotić.
Navikli su građani, kaže Vukotić, da je Crkva Srbije iznad države - a posebno iznad sudskih organa.
- Pa je suđenje napadačima na novinare i snimatelje u Gornjem Zaostru pravi test za državu. Na ovom primjeru crnogorsko sudstvo ima veliku šansu da stane na put takvoj praksi i da se jedan put pokaže da Crkva Srbije ne može biti iznad države - naglasio je on.
<h2>POKUŠAJ PRANJA BIOGRAFIJE SRBIJE</h2>
Izjave svjedoka u ovom slučaju su, cijeni Vukotić, potpuno besmislene.
- Jer je potpuno nelogično da su novinari i snimatelji pili i veselili se na radnom zadatku, to je potpuno nemoguće jer bi onda to povlačilo njihovu krivicu, makar disciplinsku. Samim tim vidimo da su to izgovori kojima se služe zato što su ponovili riječi mitropolita broj dva – Metodija. Tako da je teško komentarisati takve stvari, ali u svakom slučaju jedna velika šansa da se takvoj praksi stane na put, da se jednom sudskom presudom Crkva Srbije postavi na svoje mjesto - rekao je Vukotić.
On smatra da se veličanjem presuđenog četničkog komandanta zločinca Pavla Đurišića pokušava oprati biografija Srbije – što, kako je rekao, konkretno nema veze sa tim dokazanim ratnim zločincem.
- Postoji bezbroj arhivskih dokumenata, svjedočenja, i stav istorijske nauke o njemu i njegovom djelovanju tokom Drugog svjetskog rata... Međutim ovdje je u pitanju jedan pokušaj promjene narativa koji se nameće u Crnoj Gori, i ne samo kod nas, jer vidimo da je takvo nešto prošlo u Srbiji. Pretpostavljamo da prolazi i u onom dijelu Bosne i Hercegovine i sada nekako mi dolazimo na red. Stvar je u tome što će oni stalno insistarati na tome, u stvari to već rade godinama - naveo je Vukotić.
<h2>BESMISLENE TEZE KOJE NAMEĆE AUTORITET</h2>
To su, ukazuje on, besmislene teze, ali je problem u tome što se pokušavaju nametnuti putem autoriteta.
- E tu je problem, da se odmaknemo od autoriteta i dođemo na polje činjenica takve politike nemaju nikakvu šansu - istakao je Vukotić.&nbsp;
On cijeni i da ideja Crkve Srbije o rehabilitaciji četničkog pokreta nigdje nije naišla na veći otpor nego u Crnoj Gori.&nbsp;
- Čega su duboko svjesni i zbog toga ulažu iznimne napore. Zbog toga su ovi spomenici od tone, ikonografija... To godinama već traje, a nažalost smo dobili „oslobodilačku vlast“ koja oslobađa istoriju od činjenica i prilagođava narativ svojim političkim potrebama – naglasio je istoričar.
To je, decidan je on, nešto što crnogorsko društvo ne može da dopusti sebi.
- Jer ako tu pokleknemo: mi bukvalno gubimo pravo postojanje. To je ta posljednja stepenica na kojoj se brani crnogorski identitet koji se zasnivao na antifašizmu - jasan je Vukotić.
<h2>BRUTALNO PREKRAJANJE ISTORIJE</h2>
Osvrnuvši se na Rezoluciju i glasanje u Ujedinjenim nacijama (UN) o fašizmu, neonacizmu, nacizmu i rasizmu, ukazuje na postojanje dva antifašizma.
- Jedan je evropski, afirmisan posle 1941. godine i na kojem počiva današnje savremeno društvo i drugi - sumanuti program Rusije iz glave Dugina, čiji su sljedbenici na vlasti u Crnoj Gori – naveo je on.
Dodaje da se u Crnoj Gori ne radi o klasičnom revizionizmu, jer ne postoji revizija istorije koja bi podrazumijevala drugačiji pogled na osnovu novih činjenica.
- Mi ovdje imamo brutalno prekrajanje istorije, neko pokušava da nas ubijedi da nešto jeste, a svi znamo da nije - iako ne postoji nikakav dokaz to se pokušava uraditi samo na osnovu autoriteta – rekao je Vukotić.
Te stvari su, upozorava istoričar, izuzetno opasne za svako društvo.
- Ne postoji društvo koje može sebi da dozvoli takvo što za bilo koji segment istorije sa se tako brutalno prekraja. Nažalost, mi vidimo ovdje da se radi o prekrajanjima koja nijesu ni konkretno naša, ona su nama nametnuta spolja, to dolazi iz druge države, od nekih drugih ljudi i institucija druge države, što je još opasnije - rekao je Vukotić.
<h2>PREKO ŽRTAVA NE MOŽEMO DA PREĐEMO</h2>
Ističe primjer prijedlog Pokreta Evropa sad (PES) da se iz Zakona o distaniji Petrović ukloni riječ „nasilna“ u odnosu na aneksiju 1918. godine.
- Nijesu sve aneksije nasilne, postoje i nenasilne: a primjer je BiH 1908. godine koja je nenasilno anektirana od Austrougarske. To je bila potpuno nenasilna, jer je Austrougarska bila donosilac modernosti u odnosu na Osmansko carstvo koje je zvanično di tada bilo. Ima i drugih primjera, naravno, međutim stvar je u tome što se i to iskrivljuje i savija istina - i nekako upodobi prema trenutnim političkim potrebama - istakao je Vukotić.
Decidan je da se 1918. godine desila okupacija - i to je, poručuje on, pravi termin.
- Jer je došla od strane srpskih trupa kojima su pomagale francuske trupe, pa su nakon toga te okupacione vlasti održale neku veliku narodnu skupštinu i to srpskog naroda. Na samoj toj skupštini jedan od delegata Savo Fatić kaže ,,mi više nijesmo Crnogorci nego Srbi”. Samo učesnici te skupštine priznaju da je postojao crnogorski narod, a sa druge strane isti taj narod nije pitan, nego je to izjašnjavanje srpskog naroda u zgradi opkoljenoj srpskim bajonetima pa su oni svi jednoglasno glasali – naveo je Vukotić.
Problem brisanja riječi „nasilna“ aneksija je, kaže on, cilj da se potre ono što je bilo posle toga - svi zločini koji su napravljeni u Crnoj Gori.
- Drugom dijelu vlasti ni taj prijedlog nije bio dovoljan, već ne smije ni da stoji aneksija, nego mora da bude dobrovoljno ujedinjenje, da smo sve dočekali raširenih ruku. Ali, šta ćemo sa žrtvama, preko žrtava ne možemo da pređemo, to je ono što pamtimo - zaključio je Vukotić.
Cijelo gostovanje možete pogledati na Youtube kanalu TV E
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DIC-85Fvpv_o&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Slučaj napada na fotoreportere u Gornjem Zaostru je veliki ispit za sudstvo koje bi trebalo da pokaže da Crkva Srbije nije iznad države i zakona

U Informativnoj emisiji 24 sata, na Televiziji E, večeras u 19 sati pogledajte:
Tema dana: Zatvor zbog prijetnji novonarki TV E&nbsp;
- 9 mjeseci zatvora za prijetnje novinarki TV E
- Poruke sa Foruma o vladavini prava&nbsp;
- Crna Gora tražila izručenje Stevana Simijanovića, lažnog američog diplomate
- Dan djeteta pod sloganom "Moj dan moja prava"
Gost emisije je istoričar Vukota Vukotić.
Informativnu emisiju 24 sata vodi Vladan Šturanović.

Informativna emisija 24 sata: Gost Vukota Vukotić

Poslanici Socijalističke narodne partije Bogdan Božović i Slađana Kaluđerović, podnijeli su amandman na prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš, kojim se predlaže da se u članu jedan riječi nasilne aneksije države zamijene riječima ujedinjenja Crne Gore i Srbije.
Inicijativu poslanika SNP-a da se poništi riječ aneksija i zamijeni riječju ujedinjenje, za Antenu M komentarisao je istoričar Vukota Vukotić.
- Jednostavna je stvar. Mislim da je ođe ponovo na sceni jedno grubo prekrajanje crnogorske istorije - ocjenjuje sagovornik Antene M.
Samim tim, naglašava Vukotić, dolazimo do toga da je ovo nešto čime ova vladajuća većina zapravo ogoljava svoj odnos prema istoriji i prema tradiciji Crne Gore.
- Naravno, od satelitskih partija poput SNP-a očekivano je da prave nekakve ovakve inicijative. Međutim, stvar je u tome što vjerovatno velika većina vladajuće koalicije ovo misli, inače, oni to ne bi ni pokretali - &nbsp;podvlači istoričar.
Uostalom, napominje Vukotić, prva inicijativa je i došla od PES-a, najveće partije u vladajućoj koaliciji.
- Ono o čemu se radi je zapravo to što je ovo jedno potpuno poricanje crnogorske istorije. Naravno, sad im smeta čak i riječ aneksija, iako je u starom zakonu stajalo nasilna aneksija, što je, naravno, još jedan poseban oblik, koji je trebalo da bude u originalnom prijedlogu. Međutim, stvar je u tome da oni sada žele bukvalno, što bi se reklo silom na sramotu da ubace srpsku verziju istorije – onu koja nam je do sada nametana od strane vlasti Srbije i onu koja nam je do sada nametana iz Beograda - kategoričan je Vukotić.
Ukazuje da se sada jasno vidi da to jeste cilj njihove politike u Crnoj Gori.
- Naravno da se ovim stvarima bukvalno briše sva moguća crnogorska državnost – jer zaboga, mi smo trebalo da imamo to neko opštenarodno ujedinjenje. Naravno da ništa od toga nema. Dobili smo jednu nasilnu aneksiju, dobili smo ratne zločine, dobili smo poništenje državnosti Crne Gore, prestanak naše države, ćeranje naše dinastije sa njenoga trista godina dugoga trona - izričit je sagovornik Antene M.
Istoričar dalje pojašnjava da su sve to činjenice koje su realne i koje postoje.
- Međutim, sad je stvar u tome da se to nekako prekroji, kako bi došlo do toga da verzija istorije koja se nameće iz Beograda od strane velikosrpskih krugova bude nametnuta narodu Crne Gore. Kao da mi ne možemo da imamo svoju prošlost i da ne možemo da imamo svoju interpretaciju te prošlosti - podvlači istoričar.
Kako naglašava, nas zaista ne zanima kako neki narod interpretira neke događaje.
- Nama je važno kako ih mi u Crnoj Gori interpretiramo. Nažalost, ovim se pokazuje da postoje snage koje su direktno na liniji sa Beogradom koji nimalo ne vode interese o crnogorskom narodu, o crnogorskoj državi, o crnogorskoj naciji, već služe interesima jedne druge zemlje i drugoga naroda - poručuje sagovornik Antene M.
Kako upozorava, od ovoga ne može biti eksplicitnijeg pokazatelja.&nbsp;
- Ovakve stvari su zaista ti pokazatelji kuda ovo sve ide i kako vladajuća većina vidi odnos prema prošlosti. I koliko god da su njima trenutno puna usta nekakve tradicionalne Crne Gore i toga što je opet besmislena teza, ali ovo su baš oni pravi pokazatelji na kojima mi stvarno vidimo đe oni ciljaju i šta je suština njihove politike - zaključuje Vukotić.

Vukotić: Većina vladajuće koalicije misli isto što i SNP, žele da silom na sramotu ubace srpsku verziju istorije koja nam je nametana iz Beograda

Prijedlog izmjena i dopuna zakona o statusu dinastije Petrović Njegoš je još jedan perfidan pokušaj prekrajanja crnogorske istorije - ocijenio je istoričar Vukota Vukotić u razgovoru za Portal ETV nakon što su poslanici vladajućeg Pokreta Evropa sad (PES) Gordan Stojović i Miloš Pižurica Skupštini Crne Gore dostavili dokument kojim, pored ostalog, nastoje izbrisati prefiks „nasilna“ u odnosu na aneksiju Crne Gore 1918. godine.
Tada je Karađorđevićima omogućeno da pod maskom „volje srpskog naroda“ sebi pripoje novu teritoriju - da bi Srbija, proširena Crnom Gorom i Makedonijom, tvorila kraljevinu tri naroda - Srba, Hrvata i Slovenaca. Srpski agenti koji su poslati u Podgoricu su proglašeni „velikom narodnom skupštinom“ uprkos činjenici da je postojala redovna crnogorska narodna skupština - i to po tadašnjem ustavu jedina koja je mogla raspolagati sudbinom države, i uz prismotru srpske žandarmerije, izglasali brisanje države Crne Gore - odnosno rezoluciju koju je srpska vlast napisala na Krfu, a kojom se okupacija Crne Gore prihvata proglašenjem pripojenja Srbiji.
Vukotić, kako je naglasio u razgovoru za Portal ETV, odavno govori da nije u pitanju revizionizam - jer to znači ispravljanje na osnovu novih činjenica, već da se radi o brutalnom prekrajanju fakata.&nbsp;
- Pokušaj da se iz zakona izbaci kvalifikacija nasilna aneksija još jedan je u nizu od trenutne vladajuće koalicije koja visoko na svojoj agendi ima rastakanje istorijskih činjenica i prepravljanje crnogorske prošlosti po mjeri zvaničnog Beograda - jasan je istoričar.
<h2>DUBLJA AGENDA</h2>
To je, kako je ustvrdio, sve u sklopu projekta „pomirenja“ koji podrazumijeva da se odreknemo vlastite istorije u korist beogradskih bajki.&nbsp;
Na pitanje Portala ETV može li se uopšte polemisati o tome je li aneksija 1918. bila „nasilna“, Vukotić je odgovorio da je to vrlo teško.
- Jer suština ovog zakona jeste da se osudi kako nezakonita aneksija - tako i represija i zločini koji su uslijedili nakon srpske okupacije – naglasio je Vukotić.
Krajnji cilj ovih izmjena, prema njegovom mišljenju, je nametanje volje trenutne vlasti svim građanima.
- Bojim se da se iza toga krije dublja agenda kojoj je cilj da potpuno asimiluje Crnogorce i utopi ih u fantazije „srpskog sveta“ - ocijenio je Vukotić.
Otuda, upozorava on, i ovi stalni i uporni pokušaji da se nametne njihovo gledanje prošlosti što bi, smatra istoričar, predstavljalo uvod u dalje radnje na rastakanju crnogorske kulture.
<h2>CRNA GORA SE KOREKTNO ODNIJELA PREMA NASLJEDNICIMA</h2>
Na pitanje Portala ETV može li se Zakon o dinastiji Petrović Njegoš uopšte ponovo mijenjati s obzirom na činjenicu da je princu Nikoli, shodno aktuelnom važećem zakonskom rješenju, već pripala nezanemarljiva svota novca za projekte njegove fondacije, da se odrekao restitucije i političkog djelovanja, Vukotić je decidan da bi dalje obeštećenje bilo apsurdno.
- Neko dalje obeštećenje dinastije Petrović Njegoš je apsurdno, država Crna Gora se sasvim korektno ponijela prema njima. Prema tome, jedino je logično da je ovaj pokušaj proturanja zakona paravan za naredna djelovanja - naveo je on.
Vukotić kaže i da bi, ako bi se ovaj Zakon sada promijenio, teoretski bilo moguće da to iznova čini bilo koja naredna parlamentarna većina i da se Crna Gora tako dovijeka odužuje nasljednicima dinastije Petrović Njegoš.&nbsp;
- Ovim izmjenama i dopunama zakona se uvode i ženski potomci što bi se moglo tumačiti i kao uvođenje Karađorđevića na mala vrata - istakao je Vukotić.
No, trenutnu većinu malo je, smatra on, briga za status dinastije Petrović Njegoš.
- Oni imaju druge ciljeve na kojima rade: i ovo je dio toga narativa. Sa ovakvim malim pokušajima želi se postići atmosfera u kojoj bi bilo normalno dalje prekrajanje istorije i micanje mauzoleja na Lovćenu - zaključio je Vukotić.

Anja Ivanović

Prijedlog da se iz Zakona izbaci kvalifikacija „nasilna“ aneksija 1918. još jedan pokušaj prepravljanja crnogorske prošlosti po mjeri zvaničnog Beograda

Dok Crna Gora svjedoči novim oblicima ponižavanja državnih institucija od strane crkve Srbije, istoričar Vukota Vukotić u razgovoru za Portal Analitika upozorava da su mehanizmi za zaštitu državnog dostojanstva i kulturnog nasljeđa – odavno poznati, ali da nedostaje politička volja da se oni primijene.
On ocjenjuje da Crkva Srbije od 2020. godine uživa „vaninstitucionalni, a posljednjih pet godina i nadzakonski status“, dok aktuelna vlast, „vezana zahvalnošću za avgustovsko ‘osvježenje’“, sistemski sprovodi program „krčmljenja crnogorske kulturne baštine“.
Vukotić je stava da Crna Gora ne svjedoči istorijskom revizionizmu, već pokušaju da se silom nametne lažan narativ o Drugom svjetskom ratu, koji vodi ka potpunom poništenju crnogorskog identiteta. Istovremeno, upozorava na opasnost rasta novih oblika fašizma i ćutanje onih koji bi morali reagovati.
<h2>Servilnost državnih organa prema odraz duboke privrženosti vlasti Crkvi Srbije</h2>
ANALITIKA: Nakon više sedmica prebacivanja odgovornosti, Osnovni sud u Beranama uvažio je zahtjev tamošnjeg Tužilaštva da se oduzme spomenik Pavlu Đurišiću iz manastira Đurđevi stupovi, samo kako bi službenici policije otkrili da se više ne nalazi tamo. Zašto država dozvoljava da je na ovaj način ponižava crkve Srbije? Vjerujete li da će spomenik na kraju biti pronađen i oduzet? Kako ocjenjujete ćutanje čelnika MUP-a, Vlade i lokalne samouprave na vrijeđanje i drskost koju službenici crkve Srbije pokazuju prema državnim organima?&nbsp;
VUKOTIĆ: Iskreno, sumnjam da će spomenik ratnom zločincu Pavlu Đurišiću biti oduzet od strane MUP-a Crne Gore. Ovo zbog toga jer vidimo da je država potpuno nemoćna pred Crkvom Srbije i da se neprestano crnogorski organi ponižavaju.&nbsp;
Na pitanje zašto država Crna Gora dozvoljava, da se sprečava rad njenih organa i trpi omalovažavanje svojih službenika, odgovor je jedino u servilnom odnosu sadašnje vlasti prema Crkvi Srbije.&nbsp;
Zapravo, ovakvo ponašanje Crkve Srbije, koja svaki dan i na svaki način pokazuje da je iznad države Crne Gore, proizvod je avgustovskog „osvježenja“ 2020. godine. Glavna snaga iza tih promjena, treba li podsjećati, bila je Crkva Srbije i zato sada uživa poseban status, koji je iznad zakona ove države. Zato sve crnogorske institucije i ćute pred sveštenstvom Crkve Srbije.
Servilnost državnih organa Crne Gore prema ovoj vjerskoj organizaciji odraz je nemoći i duboke privrženosti trenutne vlasti Crkvi Srbije.
ANALITIKA: U crmničkom selu Brčeli nedavno je održan je protest zbog devastacije manastira u tom mjestu i političkog djelovanja crkve Srbije. Za medije ste ovom prilikom kazali da, iako je potpisivanjem tkz. Temeljnog sporazuma crkva Srbije dobila nesrazmjerno veliku moć, i dalje ima jasna ograničenja te da je Zakon o kulturnim dobrima iznad bilo kakvog ugovora. Vjerujete li da je aktuelno rukovodstvo Ministarstva kulture spremno da zauzda osionost crkve Srbije? Ako su državni organi Crne Gore nemoćni pred ovom organizacijom, da li bi tužbe međunarodnim sudovima dale rezultate?&nbsp;
VUKOTIĆ: Čak i pravnim laicima je jasno da je Zakon iznad bilo kojeg Ugovora, samim tim i Zakon o kulturnim dobrima spram temeljnog ugovora. Uostalom, temeljni ugovor je morao biti usaglašen, makar su ga takvim predstavili, sa pomenutim zakonom. No ovdje se radi o nedostatku političke volje da se jasne zakonske odredbe sprovedu u praksi.&nbsp;
Iz poteza koje povlače, takođe je jasno, da aktuelno rukovodstvo Ministarstva kulture i medija nije sposobno, a ni zainteresovano, da na bilo koji način ugrozi djelovanje Crkve Srbije. Trenutna vladajuća većina sistemski sprovodi program razdavanja i krčmljenja crnogorske kulturne baštine. To je dio agende koja ih je i dovela na vlast. Već odavno Crkva Srbije u Crnoj Gori uživa vaninstitucionalni status, a zadnjih pet godina i nadzakonski status, pa stoga nema nikoga ko bi mogao da stane na put njenoj osionosti.&nbsp;
Nažalost, smatram da ni tužbe međunarodnim sudovima ne bi imale nekog efekta, samo bi te sudove i sudije ubacila u rebus kako da odluče. Jer sa jedne strane imamo prava vjerskih zajednica, a nama je teško da dokažemo, bilo kome u normalnom svijetu, da se jedna vjerska organizacija ponaša antidržavno. Čak i kada bi se uspjelo sa nekim tužbama, veliko je pitanje da li bi crnogorske trenutne vlasti imale volju da te odluke primijene.
ANALITIKA: Privođenje i kažnjavanje bračnog para Nikaljević još jednom je ogolilo potpunu submisivnost državnih organa crkvi Srbije. O tome koliki problem za Crnu Goru predstavlja ničim zauzdana moć ove organizacije, rečeno je mnogo. No vidite li ikoga na političkoj sceni ko je spreman da joj, bez fige u džepu, stane na crtu?&nbsp;
VUKOTIĆ: Za sada samo se građani suprostavljaju samovolji popova Crkve Srbije. U nizu slučajeva, a među njima se izdvaja primjer porodice Nikaljević, građani pokušavaju da odbrane svoje nasljeđe, a uz to i kulturno nasljeđe ove države.&nbsp;
Nažalost, to moraju sami jer državni organi slabo rade svoj posao. Njihove reakcije se svedu na par dopisa i pisanih referata o ogroženosti kulturnih dobara. No, opet ponavljam, u pitanju je samo politička volja vlasti. Mehanizmi, zakonski i svaki drugi postoje, samo ih treba primijeniti.&nbsp;
<h2>Fašizam se prilagođava dnevnim potrebama, treba stalno biti na oprezu&nbsp;</h2>
ANALITIKA: Revizija istorijskih događaja, posebno iz perioda Drugog svjetskog rata, s pozicija velikosrpskog nacionalizma postala je gotovo svakodnevica u Crnoj Gori. Mislite li da će vlast predvođena Andrijom Mandićem stati dok i zvanično ne izjednači partizanski i četnički pokret?
VUKOTIĆ: Stalno naglašavam da u Crnoj Gori od „osvježenja“ nije na snazi istorijski revizionizam, jer bi on podrazumijevao iznošenje novih dokaza i činjenica i revidiranje naučnih stavova. Ono čemu mi prisustvujemo je grub i osion pokušaj da se silom nametne pogrešan i lažan narativ o događajima i ishodima Drugog svjetskog rata kod nas.&nbsp;
Uporno se želi proturiti agenda po kojoj su poraženi i zločinci sada dobri, a pobjednici loši. Sigurno je da niko od trenutne vlasti neće odustati ovih namjera, jer kao prvo ne smiju da se zamjere Crkvi Srbije, a drugo to je ono što su obećavali svojim biračima.&nbsp;
Svakako da je želja Andrije Mandića da se izjednači partizanski i četnički pokret, kako bismo što bolje imitirali Srbiju, ali to nije moguće sem uz falsifikovanje istorije. To je ono čemu se većina crnogorskih građana odlučno protivi.&nbsp;
Bojim se da ovo izjednačavanje nije samo čin za sebe, već uvod u neke dalje radnje protiv države i radi poništenja crnogorskog identiteta.
ANALITIKA: Što smatrate da je mučnije za gledati, kako djelovi vlasti na čelu sa crkvom Srbije i Novom srpskom demokratijom, notorne kvislinge i zločince proglašavaju za mučenike i heroje, ili kako formalno građanske partije u vlasti nemušto brane crnogorski antifašizam?&nbsp;
VUKOTIĆ: Moram se odlučiti, ovog puta, da je mučnije gledati građanske partije kako se koprcaju u pokušajima da brane antifašističke tekovine crnogorskog naroda. Prirodu i opredjeljenja ove vlasti smo znali od prije i njihovi potezi su očekivani i nikad ih nijesu krili.&nbsp;
Ono što je poražavajuće je da je, za mnoge građanske partije, antifašizam samo floskula i popunjena stavka, iako su im usta puna njegove odbrane. Ono što izgleda mnogi ne shvataju, jeste da je antifašizam djelovanje, a ne parola.&nbsp;
Mi smo svjedoci da oblici i forme fašizma, niču oko nas svakodnevno, a da na njih malo ko reaguje. Danas se mnogi brane time da ne vide fašizam oko sebe, jer se ne pojavljuje u strogo definisanim formulacijama, koje se izučavaju u školama. U praksi nije tako, fašizam se prilagođava dnevnim potrebama i potrebno je stalno biti na oprezu.&nbsp;
Zbog toga antifašizam mora da se brani svakodnevno, jer ni on ne može biti stanje ili proglašena stavka deklaracije. Kako god me neki shvatili, zaista postoji stalni antagonizam između dva antipoda današnjeg društva i samo od naših izbora zavisi u kojem će se pravcu crnogorsko društvo kretati.&nbsp;
Zato je važno da svaki dan upiremo prstom u i najmanji pojavni oblik fašizma, a još je važnije da svi građani budu dovoljno dobro obrazovani i naučeni da ih prepoznaju. Samo na taj način možemo sačuvati antifašistički duh našeg društva. A kada to uspijemo, neće nam se dešavati ovakvi ispadi kao sa Markom Šubarom.&nbsp;
<h2>Tradicija ugrožena šovinističkim gestovima i ćutanjem&nbsp;</h2>
ANALITIKA: Zaključak VDT-a da je prijetnja Marka Kovačevića u kojoj je proučio da će „sa onima koji neće kao braća nego kao Turci“, postupati „kao prema Turcima“ nije krivično djelo no tek prekršaj, nije iznenadila nikoga u Crnoj Gori. Iako je Crna Gora multietnička i multivjerska zemlja još od Berlinskog kongresa 1878, a posljednji vojni sukob sa Osmanskim carstvom je imala prije više od vijeka, zašto termin Turčin i dalje opstaje kao pežorativni pojam?&nbsp;
VUKOTIĆ: Da se nadovežem na prethodno pitanje, bili smo svjedoci jednog šovinističkog ispada trenutnog gradonačelnika Nikšića. Klasično nepoštovanje različitosti, targetiranja drugih, prijetnje, klerofašistički narativ, kojeg smo slušali na Grahovu, za sudske organe Crne Gore nije krivično djelo.&nbsp;
Njihova presuda je jednako oblik ispoljavanja fašizma kao i Markov govor. Stoga je moramo tretirati kao još jedan udar na kulturu imultietničnost crnogorskog društva. Svjesni smo da i dalje, u kleronacionalističkim krugovima, koji su za sad na vlasti, postoji potreba za stalnim održavanjem tenzija i nekim izmišljenim spoljnim neprijateljima. Otuda taj narativ o „Turcima“ kao savršenim, izmišljenim protivnikom.&nbsp;
Na taj način uspijevaju da spoje nacionalističke mitologeme i nazovi tradiciju sa nekakvim atavističkim arhineprijateljem. Sve to govori o stanju svijesti trenutne vlasti. Ono što je poražavajuće je činjenica da se svi polako navikavamo na te ispade i time direktno svi doprinosimo urušavanju Crne Gore kao multikulturnog društva.&nbsp;
Ogromna tradicija koju smo gradili vjekovima na ovom prostoru, koja je od naše države napravila dom za sve narode, sada je ugrožena ovakvim banalnim šovinističkim gestovima i ogromnim ćutanjem većine.&nbsp;
<h2>Država sponzoriše šovinizam, imamo posla sa zarobljenim institucijama</h2>
ANALITIKA: Nedavna odluka da se status istaknutog kulturnog stvaraoca dodijeli Milutinu Mićoviću izazvala je veliku polemiku u javnosti. Njegov rad i javno djelovanje često prelaze u otvorenu političku i nacionalističku propagandu. Kako komentarišete činjenicu da država ovim činom zapravo institucionalizuje i nagrađuje aktivizam koji ima izrazito ideološku pozadinu?&nbsp;
VUKOTIĆ: U posljednje vrijeme vidimo da se stvara klima u crnogorskoj kulturi u kojoj se svaki šovinizam nagrađuje. Počev od Trinaestojulske nagrade, do skorašnje dodjele statusa istaknutog umjetnika Milutinu Mićoviću, dobijamo uzdizanje kleronacionalizma i primitivizma. Ovim se pokazuje da je crnogorska kultura bačena na koljena.&nbsp;
Ponovo, na sceni je odlučna politička volja vladajuće većine da unizi i prepakuje sve domete naše kulture. Otuda nije ni čudo što se „zaslužni građani“ na tom zadatku nagrađuju za odrađeni posao. Upravo tu se ogledaju oni pojavni oblici fašizma o kojima smo govorili malo prije.&nbsp;
Od kontrarevolucionarnog udara 2020. godine, stvara se klima urušavanja crnogorskih građanskih vrijednosti. U tome kultura zauzima istaknuto mjesto, pa je zato u vrhu agende djelovanja kleronacionalističkih krugova. Otuda se i čini da država sponzoriše svako ispoljavanje šovinizma, jer imamo posla sa zarobljenim institucijama.
ANALITIKA: Da li se ovako šalje poruka da kulturni stvaralac u Crnoj Gori može biti nagrađen po mjeri političke lojalnosti trenutnoj vlasti? S druge strane, kada se zna da je status istaknutog kulturnog stvaraoca povezan i sa finansijskim beneficijama iz državnog budžeta, nameće se pitanje da li država ovako zapravo finansira političko-propagandni angažman u službi određenih ideologija?&nbsp;
VUKOTIĆ: Ideološka matrica kontrarevolucije od 30. avgusta iznjedrila je petokolonaški narativ kojem je zadatak da uništi sve tekovine crnogorske kulture. Zato svako propagandno djelovanje i širenje otrovnih šovinističkih ideologija jeste poželjno kod ove vlasti i obilato se nagrađuje. To je sve udžbeničko djelovanje ideologa, koji definitivno ne sjede u Crnoj Gori.&nbsp;
Tako da sve ovo možemo podvesti pod „to je nama naša borba dala“ floskule. Na taj način funkcioniše ideološka matrica koja nam se nameće i koja traži da se svi potčine njenim uzusima. Zbog toga se kulturnim radnicima šalje poruka da moraju biti lojalni trenutnoj vlasti, ili da će biti izopšteni. To je eksplicitni čin ubijanja kulturnog djelovanja i moramo se odlučno suprostaviti.

Vukotić: SPC uživa nadzakonski status a vlast joj služi bez otpora, grubo nametanje lažnih istorijskih narativa vodi u poništenje Crne Gore

Međunarodni naučni skup pod nazivom „Hrišćanstvo i hrišćanska kultura na prostoru Crne Gore“ koji organizuje Matica crnogorska će okupiti 28 naučnika, profesora, istraživača iz šest evropskih država koji će se ovom temom baviti iz raznih aspekata. Skup će biti održan u hotelu „Podgorica“ 1. i 2. oktobra 2025. godine. 
Kako je saopšteno iz Matice crnogorske, cilj ovog skupa je da se naučno sagledaju i pruže moguće nove interpretacije u pogledu uloge i doprinosa hrišćanstva, kao religije, civilizacije i kulture, crnogorskom duhovnom i kulturnoistorijskom nasljeđu, odnosno crnogorskom državnom identitetu i subjektivitetu. 
- Hrišćanstvo je od njegove pojave do savremenosti prihvatano i kao kultura življenja sa dva milenijuma dugom tradicijom civilizacijskog razvoja. Zbog toga su identiteti gotovo svih evropskih nacija utemeljeni na hrišćanskoj vjeri, vrijednostima i tradiciji. Istorijski razvoj hrišćanstva i podjela na istočnu – pravoslavnu i zapadnu – rimokatoličku konfesiju su na prostoru Crne Gore ostavili duboki uticaj, predstavljajući u istorijskom i duhovnom razvoju dvije žive hrišćanske tradicije. Na ovaj je način hrišćanstvo u Crnoj Gori dovelo do profilisanja crnogorske nacionalne identifikacije i njene osobenosti, specifične i različite od susjednih naroda - ističe se u saopštenju. 
Dvodnevni Međunarodni naučni skup „Hrišćanstvo i hrišćanska kultura na prostoru Crne Gore“ će otvoriti predsjednik Matice crnogorske Ivan Jovović u srijedu 1. oktobra u 10 časova a radni dio će se odvijati u četiri sesije. 
U okviru prve sesije koja počinje istog dana u 10.30 sati prof. dr Ilija Velev sa Univerziteta „Sv. Ćirilo i Metodije“ iz Skoplja predstaviće rad „Pojava i uspostavljanje hrišćanstva kao religije, civilizacije i kulture na prostoru Crne Gore“. Prof. dr Božidar Šekularac će izlagati rad „Specifičnosti hrišćanstva u srednjem vijeku u Crnoj Gori“, dr Lenka Blechova Čelebić sa Instituta za istoriju Češke akademije nauka iz Praga će predstaviti rad „Problematika proučavanja srednjovjekovne istorije crkve na području Boke Kotorske“, a dr Tatjana Koprivica će sa koleginicama iz Rima dr Carlom Sfameni i dr Luciom Alberti predstaviti istraživanje na temu „Arhitektura ranohrišćanske Dokleje“. Prof. dr Mladen Vukčević predstaviće rad „'Vjersko pitanje' u crnogorskim ustavima i aktima ustavnog karaktera (1796–2007)“
U drugoj sesiji koja će biti održana istog dana od 15 sati dr Dragutin Papović će izlagati na temu „Organizacija ranohrišćanske crkve na prostoru Crne Gore“, mr Vukota Vukotić će govoriti „O prvom episkopu dukljanskom“, prof. dr Antun Sbutega je pripremio rad na temu „Sveta stolica i Duklja Vojislavljevića“, mr sc. Ivan Jovović će predstaviti svoj rad „Osvrt na nekadašnje dijeceze Barske nadbiskupije (Župa Kastel Lastva i Budvanski vikarijat 1571–1828)“, a dr sc. Savo Marković „Franjevački red u Baru / s osvrtom na franjevce u Budvi, Ulcinju i Svaču u srednjem i novom vijeku“. Dr Sašo Cvetkovski iz Makedonske akademije nauka i umjetnosti iz Skoplja predstaviće „Novootkrivene slikane predstave Sv. Vladimira u umjetnosti Balkana XVIII i XIX vijeka“, a mr Dragica Đurašević-Miljić „Trikonhalne sakralne građevine na prostoru Crne Gore od ranog do kasnog srednjeg vijeka“, a za kraj sesije prof. dr Maria Polimirova s Univerziteta „Sv. Kliment Ohridski“ iz Sofije predstaviće rad „Rana štampana knjiga iz XV vijeka kao činilac očuvanja hrišćanskih tradicija na Balkanu“. 
Treću sesiju 2. oktobra u 10 sati otvoriće mr Nela Savković-Vukčević temom „Blažena Ozana – lješanska sveta odiva“. Prof. dr Ilija M. Vujošević predstaviće rad „Strani putopisci o vjerskom životu hrišćana u Crnoj Gori u XIX vijeku“, dr František Šístek sa Instituta za istoriju Češke akademije nauka iz Praga predstaviće istraživanje „Hrišćanstvo u knjaževini i kraljevini Crnoj Gori u češkim izvorima prije Prvog svjetskog rata“, a dr Slavko Burzanović i dr Olivera Popović rad „Katoličanstvo u knjaževini Crnoj Gori u zapisima italijanskih putnika“. Mr Petar Lekić govoriće na temu „Hrišćanstvo u pisanoj zaostavštini vladike Petra I Petrovića Njegoša“, mr Predrag Lutovac obrađuje „Rano hrišćanstvo crnogorskog Polimlja kroz rezultate novih arheoloških istraživanja“, a tema mr Boška Ikovića je „Najstariji hrišćanski objekat na teritoriji opštine Danilovgrad“. 
Posljednju sesiju koja počinje u 15 sati istog dana otvoriće dr Slobodan Jerkov temom „Crnogorsko srednjovjekovno crkveno pjevanje“, a nastaviti Slobodan Čukić radom „Apotropejska simbolika zmije u hrišćanskoj sepulkralnoj tradiciji na tlu Crne Gore“. U nastavku će prof. dr Dragan Veselinov izložiti razmišljanja i zaključke na temu „Srpska pravoslavna crkva i budućnost Crne Gore“, a Stevo Vučinić će predstaviti rad „Geneza crkava i pravoslavlja u Crnoj Gori kroz povijest: savremena devastacija i reinterpretacija crnogorske sakralne baštine i hrišćanskih duhovnih vrijednosti i rituala“. Borislav Cimeša bavi se temom „Živojin Perić o karakterističnom konfliktu svjetovnog i sakralnog u Crnoj Gori između dva svjetska rata“, a radni dio Naučnog skupa biće zaključen izlaganjem mr Božene Miljić na temu „Prisustvo crkve i hrišćanskih motiva u popularnoj muzici nastaloj za vrijeme litija (2019–2020) u Crnoj Gori“. 
Učesnici skupa će dati kraća saopštenja a kompletni radovi će biti publikovani u posebnom zborniku.
U sklopu Međunarodnog naučnog skupa „Hrišćanstvo i hrišćanska kultura na prostoru Crne Gore“ biće otvorena i izložba Matice crnogorske „Kult Blažene Ozane Kotorke“ u Umjetničkom paviljonu Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore. Izložbu će 2. oktobra u 19 sati otvoriti Predsjednik Matice crnogorske Ivan Jovović, a na izložbi će govoriti istoričarka umjetnosti Radojka Abramović, koautorka teksta kataloga.

Međunarodni naučni skup "Hrišćanstvo i hrišćanska kultura na prostoru Crne Gore" 1. i 2. oktobra u hotelu "Podgorica"

Donji Brčeli, srce crnogorske istorije i vjekovni svjedok nacionalnih događaja. Ovo kulturno blago, koje u sebi nosi sjećanja na znamenite ličnosti poput Šćepana Malog i vladike Arsenija Plamenca, danas je, nažalost, izloženo ozbiljnoj devastaciji. Stručnjaci upozoravaju da Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori, iako je potpisivanjem Temeljnog ugovora dobila nesrazmjerno veliku moć, i dalje ima jasna ograničenja u pogledu upravljanja kulturnim dobrima. Uprkos tome, devastacija svetilišta poput Donjih Brčela pokazuje kako se ta ograničenja zanemaruju, čime se ugrožava ne samo fizički izgled spomenika, već i samo kulturno pamćenje Crne Gore.
Nakon što su mještani optužili sveštenike Srpske pravoslavne crkve da kopaju groblja kod manastira Donjih Brčela, kulturnog dobra Crne Gore, postavljaju se pitanja: do kada će institucije da ćute i do kada će se crnogorska istorija falsifikovati pod plaštom crkvenih interesa?
- Ovo što mi danas imamo u Donjim Brčelima je zapravo jedan nedostatak institucija Crne Gore i moći tih institucija da stanu na put jednome očiglednom prekrajanju i očiglednoj uzurpaciji kulturnih dobara ove zemlje- kazao je za Televiziju E istoričar Vukota Vukotić.
Nije prvi put da se kulturno i istorijsko nasljeđe Crne Gore u Donjim Brčelima suočava sa skrnavljenjem, kaže Vukotić. Iako Temeljni ugovor daje značajne ovlasti crkvi, tvrdi da granica postoji.&nbsp;
- Postoji Zakon o kulturnim dobrima. I taj Zakon o kulturnim dobrima je iznad bilo kakvog ugovora. Čak šta više, mislim da se i Temeljni ugovor prilagođava odredbama o kulturnim dobrima- podsjetio je Vukotić i dodao da je zaista prije par godina bio pokušaj da se oskrnavi grob Šćepana Malog. Ne znam što njima tačno smeta Šćepan Mali, ali ajde. Danas se žele uzeti značajne stavke našeg identiteta kako bismo od nacije dobili jednu amorfnu masnu koja se više ne pita ni o čemu, već samo jednostavno sluša.
Iako zakonom zaštićen kao kulturni spomenik, manastir se danas tretira poput privatne imovine crkve. Prema tvrdnjama djela istoričara tokom jednog od igumana tog manastira oštećen je i grob Šćepana Malog. Devastacija pogađa i groblja predaka mještana, među kojima su i članovi porodice Nenada Nikaljevića. Njega i suprugu je prošle sedmice privela policija nakon verbalnog sukoba sa popovima i radnicima koji koji kod crkve izvode radove o kojima niko ništa ne zna. Uprkos svemu, Ministarstvo kulture do sada nije javno reagovalo.
- Tamo je sahranjen prvi svjetovni vladar Crne Gore Šćepan Mali. Zatim, tamo je sahranjen prvi vladika koji nije bio iz dinastije Petrovića Arsenije Plamenac. Tamo je radila jedna od rijetkih škola, čak i u momentu kad Crna Gora nije imala državu. Međutim, mi danas vidimo da to prisvaja Crkva Srbije, kao da je to nešto njeno i da to nije crnogorskoga naroda- navodi Vukotić.
Manastir Donji Brčeli zakonom je zaštićeno kulturno dobro još od 1953. godine, a od 1961. upisan je u registar nepokretnih kulturnih spomenika Crne Gore. Ipak, uprkos formalnoj zaštiti, na kompleksu se i dalje izvode nestručne intervencije i vrše izmjene bez adekvatne kontrole ili saglasnosti nadležnih institucija. Manastir je izgradio Đurađ II Balšić u 15. vijeku i služio je kao rezidencija njegove dinastije.

1250x600

Donji Brčeli: Devastacija

Nakon beogradske premijere, održane pred punom salom i publikom koja je film ispratila dugim aplauzom, razgovaramo o ostvarenju koje je s nestrpljenjem čekano i u Crnoj Gori — što potvrđuju i prepune bioskopske projekcije. Jer „Obraz“ nije samo priča o prošlosti, to je film koji nas suočava sa sadašnjošću. Oduševivši publiku i kritiku na gotovo trideset svjetskih festivala, film je osvojio 17 nagrada, uključujući priznanja za najbolji film, režiju, scenario, fotografiju i glavnu mušku ulogu. „Obraz“ je i crnogorski kandidat za nagradu Oscar, a ugledni magazin Variety opisao ga je kao „moćnu istorijsku dramu — zapanjujuću, jezivu i pažljivo detaljnu — koja snažno odjekuje našim savremenim vremenom“. Scenarij za film, u režiji Nikole Vukčevića, potpisuju Ana Vujadinović i Melina Pota, a upravo je za ovaj scenario film nagrađen Srebrnim zmajem na Međunarodnom filmskom festivalu u Saragosi. U središtu filma nalazi se rečenica koja oslikava njegovu suštinu: „Ne mijenja nužda zakon, već obraz.“&nbsp; Upravo se temama ličnog integriteta, odgovornosti i moralnog izbora u svom radu dosljedno bavi Ana Vujadinović, scenaristkinja i dramaturškinja koja je diplomirala dramaturgiju na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, a master studije završila u Beogradu. Debitovala je filmom „Iskra“, koji je bio crnogorski kandidat za nagradu Oscar 2018. godine, a njen autorski put obilježen je radom na filmovima, serijama i pozorišnim projektima u regionu. O toj dilemi, o univerzalnosti moralnog izbora i o tome koliko film danas može biti prostor etičkog preispitivanja, razgovaramo sa Anom Vujadinović. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FreqIzkciMZE%3Fsi%3D4GSKvYsIWlWUN0nF&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> Da li se „Obraz“ čita kao balkanska specifičnost ili univerzalni moralni koncept? - Balkanska specifičnost je okolnost koju smo svjesno gradili tokom rada na scenariju i razvoja priče, kroz svijet i odnose naših junaka. Ipak, koncept i tematski okvir u kojem se film kreće jesu univerzalni, što potvrđuje i izuzetno lijep prijem filma na festivalima širom svijeta. „Obraz“ postavlja složena moralna pitanja na koje je teško dati jednoznačne odgovore. Glavni junak nalazi se pred nemogućim izborom, što snažno komunicira s principima antičke tragedije. Vjerujem da se do univerzalnosti najlakše dolazi upravo onda kada je pokušavamo dokučiti kroz ono što nam je blisko, poznato i svojstveno. U ovom slučaju, univerzalno je proizašlo kroz filter autentičnosti podneblja, mentaliteta i kulture, iz kojih je priča i nastala. Upravo ta ukorijenjenost omogućila je publici da se s filmom poveže na intimnom i ličnom nivou. Šta Vam govori činjenica da je priča, duboko ukorijenjena u lokalni kontekst, doživjela globalnu identifikaciju? - Prije svega, govori o iskrenosti u autorskom postupku. Ako se film doživljava kao univerzalan, to znači da emocije, dileme i konflikti nijesu ostali zarobljeni u lokalnom okviru, već su prepoznati kao opšti i duboko ljudski. Za autora, to je najvažnija potvrda da priča funkcioniše i da je uspjela da prevaziđe granice konteksta iz kojeg je potekla.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2026022111028_9fe030ff95fc29430ab5d6d9808ec6f6f77fb43e6ef5f2db5ec724cab4d2dae1.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2026022111028_9fe030ff95fc29430ab5d6d9808ec6f6f77fb43e6ef5f2db5ec724cab4d2dae1" data-rendition-name="original" width="3600" height="2400" loading="lazy" alt='Film "Obraz"'> <figcaption>Premijera filma "Obraz"(Photo: baklar)</figcaption> </figure>  Da li osjećate odgovornost kada kroz film otvarate teme identiteta, časti i društvenog pritiska? - Vjerujem da umjetnici imaju odgovornost da se bave osjetljivim temama i da ukazuju na anomalije na koje smo kao društvo često navikli. U suprotnom, teško je govoriti o smislu stvaralaštva. Teško je racionalno vjerovati u onu romantičnu ideju da umjetnost može promijeniti svijet, ali bez te „naivne“ iluzije sama potreba za stvaranjem gubi smisao. Bavljenje temama koje otvaramo u „Obrazu“ smatram neophodnim, naročito u društvenom i političkom kontekstu u kojem danas živimo. Može li film biti prostor etičkog preispitivanja bez nametanja odgovora? - Kada gledalac izađe iz bioskopske sale s pitanjima koja ga tište i tjeraju na razmišljanje, bez obzira na to da li ima jasne odgovore, film je ispunio svoju osnovnu svrhu. Odgovori nekada dođu kasnije, nekada ne dođu nikada, ali ono što ostaje presudno jesu sama pitanja i naša potreba da se njima bavimo.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2026022111028_224d9fa8da4caffb0f829a8b6cee95ce3db8f2ff5e3fa7d91ec34385cfa223c6.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2026022111028_224d9fa8da4caffb0f829a8b6cee95ce3db8f2ff5e3fa7d91ec34385cfa223c6" data-rendition-name="original" width="2400" height="3600" loading="lazy" alt="Privatna arhiva"> </figure>  Da li vjerujete da film može biti ogledalo društva – i šta nam „Obraz“ danas pokazuje o nama samima? „Obraz“ nas podsjeća koliko se često naš lični integritet sudara s pritiscima sistema i okruženja. Podsjeća nas i koliko lako izopačenost postaje svakodnevica, te koliko olako pravimo kompromise koje umijemo dugo i uvjerljivo da racionalizujemo, često ne shvatajući da upravo te odluke nepovratno definišu ko postajemo. Ako biste morali da izdvojite jednu rečenicu koja opisuje suštinu filma „Obraz“, kako bi ona glasila? - Jedna od replika iz filma glasi: „Ne mijenja nužda zakon, već obraz.“ Ta rečenica sažima ključnu dilemu filma i podsjeća nas na odgovornost koju neosporivo imamo – i prema sebi i prema ljudima oko sebe.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2026022111028_181dfea3d1e75adedbeb5e7249f9117a33abc7d443d964ec60de287c846beed0.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2026022111028_181dfea3d1e75adedbeb5e7249f9117a33abc7d443d964ec60de287c846beed0" data-rendition-name="original" width="1080" height="720" loading="lazy" alt="Ana Vujadinović"> <figcaption>Ana Vujadinović</figcaption> </figure>  Šta biste voljeli da publika ponese iz bioskopa nakon gledanja filma? - Voljela bih da film ostane sa gledaocem i nakon projekcije. Ne kao poruka ili zaključak, već kao tiho zadržavanje i potreba da se sa sobom nešto razjasni, bez žurbe i bez nužne potrebe za objašnjenjima. Autorka teksta: Marina Strugar

Vujadinović: Ne mijenja nužda zakon, već obraz

Kolašinac A.T. (39) uhapšen je zbog sumnje da je u Kolašinu prodao maloljetnoj osobi određenu količinu kokaina, saopšteno je iz Uprave policije (UP).&nbsp;
Kako se navodi u saopštenju, policija je preduzimajući planske aktivnosti na sprječavanju i otkrivanju svih oblika zloupotrebe opojnih droga, sa posebnim akcentom na suzbijanje ulične prodaje narkotika uhapsila A.T. koji je operativno-interesantno lice.&nbsp;
Policija je pronašla i izuzela navedeni kokain koji će biti predmet vještačenja.
- Osumnjičeni A.T. će, uz krivičnu prijavu, biti priveden državnom tužiocu u Višem državnom tužilaštvu u Bijelom Polju, zbog sumnje da je počinio krivično djelo neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga- dodaju iz UP.&nbsp;
Sprečavanje, otkrivanje i procesuiranje svih oblika zloupotrebe opojnih droga će, kako ističu, i u narednom periodu biti jedna od prioritetnih aktivnosti službenika Uprave policije.

U Kolašinu uhapšen OIL zbog sumnje da je prodao kokain maloljetniku

Povodom Međunarodnog dana maternjeg jezika Komisija za dodjelu Nagrade „Vojislav P. Nikčević“ jednoglasno je odlučila da se Nagrada za 2025. godinu dodijeli prof. dr Adnanu Čirgiću za izuzetan doprinos proučavanju, standardizaciji i afirmaciji crnogorskoga jezika.
- Čirgićev naučni rad iz oblasti montenegristike je višeslojan obuhvatajući vrijedne doprinose različitim disciplinama lingvistike, nauke o književnosti i kulturologije, od dijalektologije, akcentologije, istorije jezika, preko standarologije do proučavanja usmene književnosti i tradicijske kulture - kazali su sa FCJK-a.
Kako dodaju, bio je direktor Instituta za crnogorski jezik i književnost od osnivanja do njegove transformacije u Fakultet za crnogorski jezik i književnost, te prvi dekan toga fakulteta. Predśednik je Crnogorskoga PEN centra i aktivni učesnik u najvažnijim tijelima za standardizaciju i razvoj crnogorskoga jezika.

Adnanu Čirgiću nagrada „Vojislav P. Nikčević“

Jučerašnja oslobađajuća presuda za sve optužene u slučaju poznatom kao “Državni udar”, predstavlja jedan od najozbiljnijih udaraca integritetu crnogorskog pravosuđa i otvara fundamentalno pitanje – zašto su crnogorski sudovi preuzeli glavnu ulogu u politički motivisanom prekrajanju istine. Na neskrivenu radost i uz komplimente glavnih eksponenata velikosrpskog nacionalizma u regionu koji su dobili još jednu potvrdu da je nakon “oslobođenja” 2020. Crna Gora nebranjena teritorija podobna za ponovnu aneksiju, saopšteno je iz Demokratske partije socijalista (DPS).
Kako navode iz ove partije, ispostavlja se da samo crnogorsko pravosuđe nije vidjelo pokušaj državnog udara na dan parlamentarnih izbora 2016., u susret učlanjenju Crne Gore u NATO.
- Ni devet optuženih koji su priznali krivicu, ni izjava predsjednika Srbije koji je svojim očima vidio da se u Crnoj Gori spremalo veliko zlo, ni podaci zapadnih obavještajnih službi o ruskim agentima Šišmakovu i Popovu koji su vodili cijelu operaciju, ni prisustvo bivšeg komandanta srpske žandarmerije Bratislava Dikića u Crnoj Gori neposredno prije izbora, u čijem telefonu su prilikom hapšenja pronađene fotografije državnih institucija i objekata od značaja, kao ni činjenica da je šef svih ruskih bezbjednosnih službi Nikolaj Patrušev par dana nakon izbora u Crnoj Gori doputovao u Srbiju da bi stavio flaster na usta Aleksandru Vučiću i obezbijedio evakuaciju Šišmakova i Popova za Moskovu, nijesu bili dovoljni za crnogorske sudove da vide koji scenario se spremao za Crnu Goru 2016. godine - dodaju iz DPS-a.
Demokratska partija socijalista nema namjeru, kako ističu, da ulazi u odmjeravanje bilo čije pojedinačne odgovornosti, uključujući i odgovornost Andrije Mandića i Milana Kneževića.&nbsp;
- I kad su bili prvostepeno osuđeni, nijesmo komentarisali odluku Višeg suda - dodaju iz DPS-a.&nbsp;
Ali, kako ističu, činjenica da su oslobođeni svi ostali optuženi, među kojima i dva ruska agenta o čijim aktivnostima su pisali svjetski mediji tokom previranja u Moldaviji, Gruziji i Poljskoj, a koji su i danas aktivni u službi, predstavlja opasnu poruku koja će sjutra, izvjesno, ohrabriti nove terorističke grupe da pokušaju da ruše ustavni poredak i nasilno zauzimaju institucije naše države, sa očekivanjem da za to u finalu ne odgovaraju.
- Na kraju, presuda Apelacionog suda nije zatvorila pitanje pokušaja državnog udara u Crnoj Gori 2016., ona ga je ponovo otvorila. I to na mnogo ozbiljniji način, koji je duboko uznemirujući po državu.
Ko je do sada žmurio pred istinom, neznaveno se iščuđavajući svemu kroz šta prolazi naša država i društvo, sada mora trezveno i hrabro pogledati istini u oči.
Ovakvo samourušavanje Crne Gore je posljedica izborne volje građana i ono će se nastaviti svakog sljedećeg dana sve do trenutka dok ne prihvatimo i ispravimo naše greške, i odgovornost za upravljanje našom Crnom Gorom vratimo odgovornim i pametnim ljudima koji su posvećeni crnogorskim nacionalnim interesima - zaključuju iz DPS-a.

Tag: vukota-vukotic