Građanska inicijativa 21. maj saopštila je da se Podgorička skupština iz 1918. godine ubraja među „najsramnije događaje novije crnogorske istorije“, ocjenjujući da se njene posljedice osjećaju i danas.
U saopštenju ove organizacije navodi se da je tadašnja skupština, opkoljena srpskim okupacionim bajonetima, donijela odluke kojima je zbačena dinastija Petrović i Crna Gora pripojena Srbiji. Kako ističu, time su brutalno pogažena politička prava Crnogoraca i ugašena međunarodno priznata država koja je bila dio Antante i pobjednica Prvog svjetskog rata.
Iz GI 21. maj podsjećaju da su odluke skupštine izazvale otpor dijela crnogorskih patriota koji su se odlučili na ustanak kako bi, kako navode, odbranili nacionalna prava i sačuvali državnost.
Prema ocjeni inicijative, više od jednog vijeka kasnije Crna Gora i dalje živi posljedice tog nasilnog i nelegitimnog čina. U saopštenju se tvrdi da se savremena Crna Gora suočava sa „politikama i ideologijama koje, u okviru velikodržavnih projekata, nastoje potisnuti crnogorsku samostalnost“.
- Kao i 1918. godine, postoje grupe koje, svjesno ili pod tuđim uticajima, rade protiv crnogorske državnosti - poručuju iz GI 21. maj, naglašavajući da je danas neophodna državnička mudrost i iskustvo kako bi se izbjeglo ponavljanje istorijskih grešaka.
Organizacija zaključuje da je podsjećanje na događaje iz 1918. godine važno kako bi se sačuvali savremena nezavisnost i demokratski poredak Crne Gore.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

GI 21. maj: Posljedice Podgoričke skupštine osjećaju se i danas

Red je, ako ljudi čitaju, i žele to, povijesne izvore i istorijsku literaturu, temeljno analizirati, pored ostaloga, i uzeti u obzir ono što je bitno. Zapravo, &nbsp;ono što kompetentni relavantni isti o tome svjedoče , savremenici, izvori i dobro upućeni, vremena toga, kad je Crna Gora bila već dugo, žrtva nasilne aneksije, odnosno, prisajedinejnja Crne Gore Srbiji od 1918. godine.
&nbsp;O tome je, pored ostalih, pisao je i znameniti komunista, hrvatski revolucionar, &nbsp;književnik, publicista, novinar i pisac, rodjen u Trstu, &nbsp;Otokar Keršovani, u knjizi "Povijest Hrvata", koju je pisao na političkoj robiji, na izdržavanju političke kazne od deset godina robije u Sremskoj Mitrovici, a koga su kao ponovnog robijaša ubile, zlikovački, zbog odmazde besmislene, Pavelićeve &nbsp;ustaše 1941.godine.&nbsp;
Otokar Keršovani, hrvatski intelekektualac je, a to se u Crnoj Gori slabo zna, jasno je napisao u zatvoru dok je bio, da je Crna Gora bila prisajedninjena, nasilno 1918 Kraljevini &nbsp;Srbiji ,potom &nbsp;SHS (nikakvog dobrovoljnog ujedinjenja tada bilo nije) i on jasno govori da su "omladinci", predvodjeni Markom Dakovićem i ostalima, kao prosta agentura srpske vlade i poslanici tzv. PODGORICKE SKUPSTINE uradili, bespravno i likvidirali državni suverenitet i nezavisnost Crne Gore.&nbsp;
Znameniti Otokar Keršovani u knjizi" Povijest Hrvata" (posthumno objavljena u Rijeci, 1972), kazuje da je velikosrpska hegemonistička klika pobijedila 1918., i da je žrtva te imperijalne politike bila i Crna Gora.
O tome,na strani 102, navedene knjige, znameniti Otokar Keršovani, navodi da je bjelaška omladina., odnosno, kako on piše 1918. godine, "tzv. omladina (s direktnim agentima Srbije) nasilno je i protiv volje većine crnogoskog &nbsp;naroda provela prisajedinjenje Crne Gore Srbiji".&nbsp;
Elem. Jasno, Keršovani piše, navodi, između dva svjetska rata, očiglednu činjenicu, da je Crna Gora bila žrtva nasilne aneksije od stane Srbije. To je činjenica, a Keršovani, kao savremenik i &nbsp;svjedok, znalac tog vremena, svjedoči o tome uvjerljivo tačnom istorijskom konstatacijom.&nbsp;
Zato, apeluem da se ne mijenja odredba člana 1 o statusu potomaka dinastije Petrovic Njegoš. Jer je to lažiranje istorije. I pozivam konvertita nažalost poslanika PES-a, bivšeg službenika vlada ranijih Crne Gore gospodina Gordana Stojovića da se očita. Jedno je nekad tvrdio - a danas suprotno tome. Jednom je morao pričati neistinu, prije ili sada, a danas je priča zbog ličnog profita.

Hrvatski rodoljub, revolucionar i komunista Otokar Keršovani tvrdio je da je Crna Gora 1918. bila žrtva nasilne aneksije

Prijedlog izmjena i dopuna zakona o statusu dinastije Petrović Njegoš je još jedan perfidan pokušaj prekrajanja crnogorske istorije - ocijenio je istoričar Vukota Vukotić u razgovoru za Portal ETV nakon što su poslanici vladajućeg Pokreta Evropa sad (PES) Gordan Stojović i Miloš Pižurica Skupštini Crne Gore dostavili dokument kojim, pored ostalog, nastoje izbrisati prefiks „nasilna“ u odnosu na aneksiju Crne Gore 1918. godine.
Tada je Karađorđevićima omogućeno da pod maskom „volje srpskog naroda“ sebi pripoje novu teritoriju - da bi Srbija, proširena Crnom Gorom i Makedonijom, tvorila kraljevinu tri naroda - Srba, Hrvata i Slovenaca. Srpski agenti koji su poslati u Podgoricu su proglašeni „velikom narodnom skupštinom“ uprkos činjenici da je postojala redovna crnogorska narodna skupština - i to po tadašnjem ustavu jedina koja je mogla raspolagati sudbinom države, i uz prismotru srpske žandarmerije, izglasali brisanje države Crne Gore - odnosno rezoluciju koju je srpska vlast napisala na Krfu, a kojom se okupacija Crne Gore prihvata proglašenjem pripojenja Srbiji.
Vukotić, kako je naglasio u razgovoru za Portal ETV, odavno govori da nije u pitanju revizionizam - jer to znači ispravljanje na osnovu novih činjenica, već da se radi o brutalnom prekrajanju fakata.&nbsp;
- Pokušaj da se iz zakona izbaci kvalifikacija nasilna aneksija još jedan je u nizu od trenutne vladajuće koalicije koja visoko na svojoj agendi ima rastakanje istorijskih činjenica i prepravljanje crnogorske prošlosti po mjeri zvaničnog Beograda - jasan je istoričar.
<h2>DUBLJA AGENDA</h2>
To je, kako je ustvrdio, sve u sklopu projekta „pomirenja“ koji podrazumijeva da se odreknemo vlastite istorije u korist beogradskih bajki.&nbsp;
Na pitanje Portala ETV može li se uopšte polemisati o tome je li aneksija 1918. bila „nasilna“, Vukotić je odgovorio da je to vrlo teško.
- Jer suština ovog zakona jeste da se osudi kako nezakonita aneksija - tako i represija i zločini koji su uslijedili nakon srpske okupacije – naglasio je Vukotić.
Krajnji cilj ovih izmjena, prema njegovom mišljenju, je nametanje volje trenutne vlasti svim građanima.
- Bojim se da se iza toga krije dublja agenda kojoj je cilj da potpuno asimiluje Crnogorce i utopi ih u fantazije „srpskog sveta“ - ocijenio je Vukotić.
Otuda, upozorava on, i ovi stalni i uporni pokušaji da se nametne njihovo gledanje prošlosti što bi, smatra istoričar, predstavljalo uvod u dalje radnje na rastakanju crnogorske kulture.
<h2>CRNA GORA SE KOREKTNO ODNIJELA PREMA NASLJEDNICIMA</h2>
Na pitanje Portala ETV može li se Zakon o dinastiji Petrović Njegoš uopšte ponovo mijenjati s obzirom na činjenicu da je princu Nikoli, shodno aktuelnom važećem zakonskom rješenju, već pripala nezanemarljiva svota novca za projekte njegove fondacije, da se odrekao restitucije i političkog djelovanja, Vukotić je decidan da bi dalje obeštećenje bilo apsurdno.
- Neko dalje obeštećenje dinastije Petrović Njegoš je apsurdno, država Crna Gora se sasvim korektno ponijela prema njima. Prema tome, jedino je logično da je ovaj pokušaj proturanja zakona paravan za naredna djelovanja - naveo je on.
Vukotić kaže i da bi, ako bi se ovaj Zakon sada promijenio, teoretski bilo moguće da to iznova čini bilo koja naredna parlamentarna većina i da se Crna Gora tako dovijeka odužuje nasljednicima dinastije Petrović Njegoš.&nbsp;
- Ovim izmjenama i dopunama zakona se uvode i ženski potomci što bi se moglo tumačiti i kao uvođenje Karađorđevića na mala vrata - istakao je Vukotić.
No, trenutnu većinu malo je, smatra on, briga za status dinastije Petrović Njegoš.
- Oni imaju druge ciljeve na kojima rade: i ovo je dio toga narativa. Sa ovakvim malim pokušajima želi se postići atmosfera u kojoj bi bilo normalno dalje prekrajanje istorije i micanje mauzoleja na Lovćenu - zaključio je Vukotić.

Anja Ivanović

Prijedlog da se iz Zakona izbaci kvalifikacija „nasilna“ aneksija 1918. još jedan pokušaj prepravljanja crnogorske prošlosti po mjeri zvaničnog Beograda

Svaki pojedinac se socijalizuje i gradi svoj identitet još od rođenja, pa do kraja života. Ukoliko društvo nema svoje naučne, kulturne, medijske, obrazovne, informativne resurse, nije moguće izgraditi sopstveni kulturni, medijski ili bilo koji drugi prepoznatljivi prostor na kojem će se graditi kolektivni identitet. Malobrojnije nacionalne zajednice, u śenci mnogo brojnijih nacija sa sličnim jezičkim, religijskim i nekim drugim svojstvima, po pravilu su meta agresivnog političkog, medijskog i publicističkog uticaja, sa ciljem razaranja postojećeg identiteta i, konačno, nacionalne asimilacije.&nbsp; <h2>UBIJANJE IDENTITETA</h2> Često je rabljena setenca - ako želiš da uništiš jedan narod, oduzmi mu śećanje, istoriju i uništi mu obrazovanje. Ako se śetimo perioda prije nešto više od stoljeća, o čemu, recimo, piše komandant srpskih okupacionih trupa, pukovnik Dragutin Milutinović, u svojim memoarima, neki cnrogorski delegati na śednici tzv. Podgoričke skupštine, predlagali su da se poruši Cetinjski manastir, da se javno spali ćivot Svetog Petra Cetinjskog i zakopaju mošti Sv. Vasilija, kao raskid sa postojećim i prihvatenje novog nacionalnog identiteta. Sa Cetinjskog dvora skinuli su crnogorski krstaš barjak, pogazili i uprljali ga ljudskim urinom i izmetom. Ugašeni su svi crnogorski listovi i časopisi. Crnogorski standardni jezik je srbizovan, raspuštena su sva crnogorska kulturno - prosvjetna društva i udruženja. U Biljardu se uselio civilni guverner u Crnoj Gori Ivan Lola Pavićević i srpska artiljerija. U njenom dvorištu su vezivani konji. Stari brijest iznad Biljarde simbolički je posiječen. Njegoševa kapela na Jezerskom vrhu zamjenjena je novom kapelom, posvjećenoj sinu Aleksandra Karađorđevića i Sv. Đorđu, njihovoj porodičnoj slavi. Sa Cetinjskog manastira skinuto je zvono Ivana Crnojevića i pretopljeno za kućne potrebe u Vojvodini. Maljevima je u Podgorici razbijen spomenik u kojem su položene kosti 40 palih boraca, koji je podigao kralj Nikola, spomenik vojvodi Mirku, ocu kralja Nikole, je srušen i bačen u Moraču. Srušena je i Njegoševa tablja na Cetinju, koju je on podigao 1837. godine iznad Cetinjskog manastira i na tom mjestu podignuta crkva posvećena Svetom Savi, kako bi nadvisila pogled na Cetinjski manastir, simbol autokefalne crnogorske crkve. Zašto je sve to rađeno ako su, kako danas tvrde, crnogorska istorija i nasljeđe bili dio srpske istorije i nasljeđa? Malo je prostora da se navedu svi primjeri kojima se htjelo zatomiti śećanje Crnogoraca na svoju slavnu slobodarsku prošlost, sa namjerom da se na njenom zgrarištu gradi nova simbolika, nova, izmišljena mitologija i novi identitet, koji bi Crnu Goru poistovijetio sa Jablaničkim regionom Srbije, čiji je centar Leskovac. Nijesmo se bavili pobijenima, osakaćenima, nasiljem, silovanjima, spaljenim domovima, ... onih kojima se silom pokušao sahraniti nacionalni ośećaj i onih koji nijesu pristajali na gašenje Crne Gore. Prije svega, namjera je da se potvrdi navedena teza o unišitenju istorijskog śećanja i kulturne povezanosti sa prošlošću, sa namjerom da se zatre postojanje posebne nacije. Čak se i crnogorskom kapom htjeo utuviti mit o kosovskoj koroti, sa nametnutim 4S na kapi, kao namjeri da se uspostavi lažni kontinuitet sa srpskom prošlošću i kosovskim mitom.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250119070148_a28c1f443d57b4cc96cbf942fa65292084c91dbd3bced75ff7e63ebdaf01719f.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250119070148_a28c1f443d57b4cc96cbf942fa65292084c91dbd3bced75ff7e63ebdaf01719f" data-rendition-name="original" width="4000" height="2000" loading="lazy" alt="Cetinjski manastir"> <figcaption>META „SRPSKOG SVIJETA“: Cetinjski manastir(Photo: Portal ETV/D.M.)</figcaption> </figure>  <h2>PALANAČKI SINDROM</h2> Tragično je da se poslije stoljeća od tih vremena ponavlja istorija dolaskom na vlast onih koji duhovno pripadaju opisanim vremenima, sa istim ciljem uništenja čitavog procrnogorskog nasljeđa, posebno sakralnog nasljeđa, propagirajući sa najvećih crkvenih i političkih nivoa novo čitanje crnogorske istorije, dalje i bliže, potencirajući sve ono što je od Crne Gore u prošlosti pravilo političku, duhovnu i ekonomsku koloniju, kao dominantnu odrednicu identitetskog karaktera. Radomir Konstatinović u svom epohalnom djelu „Filozofija palanke“, pisao je o tom palanačkom sindromu srpskog maroda da stalno glumi ulogu žrtve. A taj sindrom je uvijek zasnivan na nepristajanju na građansko društvo, u kojem dijele prava i obaveze sa drugim narodima i opśednutošću da stvaraju svoje nacionalne zabrane koje bi uređivali po svom nacionalnom i vjerskom radikalizmu. Čak su ugroženi i u Crnoj Gori, u kojoj obnašaju vlast, što je svojevrsni fenomen. A sve zato što, i pored ogromnih napora da svedu crnogorski identitet na statističku grešku, nikako im ne uspjeva da preume Crnu Goru u „srpsku Spartu“. Zato se i udara u konstitucionalni građanski karakter crnogorskog društva, sa idejom da se uvede kategorija konstitutivnih naroda, čime bi se Crna Gora izdijelila na nekoliko nacionalnih entiteta. Nešto slično BiH. Čak su srpski predstavnici ušli u pregovore sa svojim ontološkim neprijateljima, kako smatraju nacionalne manjine, kako bi marginalizovali Crnogorce i njihov uticaj.&nbsp; Za takve namjere dolazi im svesrdna podrška iz Beograda. Sve češće i češće se govori o fragmentaciji Crne Gore i uvođenju konstitutivnih naroda, kako bi se, tobože, zaštitio srpski narod od ugroženosti. Beogradski pseudoistoričar Čedomir Antić, zagovara srpske autonomije, pominje „staru Hercegovinu“, nekadašnji turski vilajet u doba Otomanske imperije, sa centrom u Nikšiću, koji po potonjem popisu, u srpskoj režiji, ima 60% Crnogoraca, zatim Herceg Novi i Sutorinu, ... Pošto govore o vlasništvu Republike Srpske vjekovima nad Sutorinim, nije jasno kad je to Republika Srpska, koja postoji od Dejtona 1995. godine, bila vlasnik Sutorine? Opet, ako misle na BiH, da li misle na period Otomanskog carstva ili austrijske okupacije? Treba li ih podśećati dokle su sezale granice Duklje i kasnije Zete? Treba li mi da pjevamo „mi nećemo ništa novo, samo carstvo Bodinovo“?&nbsp; A da „srpski svet“ neće nestati kao imperijalna ideja padom sadašnje Vučićeve vlasti u Srbiji, govori i čuveni „vidovdanski sabor“ u organizaciji pobunjenih studenata, na kojem su se pojavili govornici koji su oživljavali aspiracije Srbije čak iz devedesetih godina prošlog stoljeća. Kao da u Srbiji nacionalni naboj nije dostigao tačku pucanja u škole se uvode tzv. nacionalni udžbenici, koji bi trebalo da još malo pojačaju nacionalni sentiment mladih. Bez ikakve sumnje to neće ostati bez uticaja u Crnoj Gori, jer je stara istina da su konvertiti veće Pape od samog Pape.&nbsp; <h2>„PRST U OKO“ HRVATSKOJ</h2>  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250810080836_1697711bdc0ed8f15f798fb62f645c6b897c250f88fe512170028d03e82b88d7.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250810080836_1697711bdc0ed8f15f798fb62f645c6b897c250f88fe512170028d03e82b88d7" data-rendition-name="original" width="850" height="500" loading="lazy" alt="Školski brod Jadran"> <figcaption>NAMJERNO SE ZAOŠTRAVAJU ODNOSI SA HRVATSKOM: Školski brod „Jadran“(Photo: Ano Baković)</figcaption> </figure>  Kako bi pokazali da su veći Srbi od Srba u Srbiji, u Crnoj Gori se institucionalno reagovalo na jasenovačke žrtve, za razliku od Srbije. Vraćanjem poltronske politike prema Beogradu, iz Crne Gore se zaoštravaju odnosi sa Hrvatskom. Malo nam je bila bruka sa agresijom na Konavle i Dubrovnik. Nije bila dovoljna tradicija prve pomorske škole krajem XVII stoljeća u Perastu, koju je otvorio pomorski kapetan Marko Martinović, ili brod Splendid Iva Vizina prije dva stoljeća, koji je oplovio maltene čitav svijet, ili tradicija Bokeljske mornarice, nego se na grb mornarice morao staviti školski brod „Jadran“, oko kojeg se Crna Gora spori sa Hrvatskom? Namjerno se zaoštravaju odnosi sa Hrvatskom, sa kojom je Crna Gora uspostavila prijateljske odnose u vrijeme predavgustovske vlasti. U čemu je razlog preganjanja oko broda „Jadran“? Je li to laž da su „Jadran“ gradili Karađorđevići? No, istina je da je taj brod rađen u Njemačkoj 1933, da je gradnja finansirana donacijama, da su ga za vrijeme rata koristili Italijani i da je samo bio remontovan u Tivtu 1949. o trošku savezne države. Niti pripada Hrvatskoj, niti Crnoj Gori. Može biti samo predmet sukcesije. Ali, najmanje što treba Crnoj Gori jeste guranje „prsta u oko“ Hrvatskoj stavljanjem „Jadrana“ na mornarički amblem crnogorske mornarice.&nbsp; Epizoda sa „Jadranom“ je samo još jedan dokaz da su Demokrate pravi nasljednici politike jedinstvenog DPS-a iz devedesetih godina prošlog stoljeća, politike Miloševića i Momira Bulatovića. Nije nimalo slučajno što se predstavniku iste te politike, odgovornom za deportaciju bošnjačkih civila iz Crne Gore Republici Srpskoj, čija sudbina je unaprijed bila poznata, dodijeljuje ulica u Podgorici.&nbsp; Ne sporeći da je Oluja, iako sasvim legitimna vojna operacija hrvatske vojske, proizvela žrtve i ogroman egzodus srpskog naroda iz Hrvatke, reakcije mnogih žestokih „protivnika etničkog čišćenja“ srpskog naroda me ćeraju da se zapitam da li bi sa istim žarom osuđivali progon 800.000 Albanaca sa Kosova i imali istu vrstu sućuti za Albance da je Milošević uspio u svom naumu? Odgovor svi znate! Dočekali smo da nas ponavljač u gimnaziji, kao čelnik eparhije crkve suśedne zemlje, uči istoriji, da nas tješi kako je pobjeda na Vučjem Dolu utjeha za poraz na Kosovu polju, iako sumnjam da je kao đak nikšićke gimnazije znao kad se desila kosovska bitka. Dospjeli smo da nas ponavljači i kupljene diplome uče istoriji, da nam tumače da su pop Macá, pop Šiljak, Joanikije Lipovac, Pavle Đurišić, Bajo Stanišić, Đorđije Lašić, Draža Mihailović, Nikola Kalabić, ... temelj našeg identiteta i poltičkog habitusa. Ili spomenik Blagoju Jovoviću?! E pa, neće da „bidne“, da vam prevedem na jezik koji najbolje razumijete.&nbsp;

Slobodan Jovanović

1084x550

Identitetski svlak

O rješenju za izdavanje licence za srednju vjersku školu-Gimnaziju "Sveti Sava" koje je potpisala ministarka Vesna Bratić pisao sam više puta da je to rješenje o izdavanju licence nezakonito, zbog neodgovarajućeg prostora za rad škole i zato što za ovu školu Nacionalni savjet nije bio utvrdio obrazovni program kao i što rješenjem nije utvđen "najveći broj učenika, odnosno polaznika koji škola može upisati". Ovo rješenje o licenci je potpisala ministarka Vesna Bratić 18. aprila 2022. godine.
Nezakonito finansiranje ove škole pošelo je te 2022. godine iako te godine niti je imala učenika, niti je počela sa radom. Novac joj je dodijeljen za "osnivanje". Škola je za tri godine iz budžeta dobila 2,7 miliona eura. DRI je u svom Izvještaju o reviziji pravilnosti „Finansiranje vjerskih zajednica iz budžeta Crne Gore“ konstatovala da je to bilo nezakonito. Moju tužbu za zloupotrebu službenog položaja protiv ministara prosvjete za nezakonito finansiranje ove škole SDT je odbacilo.
Tvrdnja da škola radi u prostoru koji ne zadovoljva propisane standarde može se i danas provjeriti. Prosvjetna inspektorka koja je obišla školu nije konstatovala da prostor za rad škole u zgradi "Volvox" očigledno ne zadovoljava propisane uslove. U to se mogao uvjeriti i tužilac koji je odbacio pomenutu tužbu, a to je morala znati i komisija za licenciranje škole.
Naime, iz lista nepokretnosti, stambeno-poslovne zgrade, LN 5815, KO Podgorica II, može se vidjeti da vjerska škola "Sveti Sava", koja radi u prizemlju ove zgrade, za rad može da koristi prostor prizemlja čiji je vlasnik "Pravoslavna Mitropolija crnogorsko-primorska, Cetinje". Ukupna površina tog prostora &nbsp;(u LN pod 71, 72, 73) je 296 m2! Mogu li: komisija za licenciranje škole, prosvjetni inspektor i tužilac SDT potvrditi da je ovo, po Pravilniku, dovoljan prostor za rad škole? Sajt ministarstva skolskastatistika.edu.me pokazuje da školu 2025. godine, u tri razreda, pohađa 105 učenika.
Očekuje se da će planirana školska zgrada uskoro biti završena kada će prostorni uslovi za rad škole biti ispunjeni.
Nacionalni savjet je konačno 23. oktobra 2023, poslije više od godine dana, donio odluku koja je po zakonu bila potrebna za dobijanje licence za rad škole 2022. godine a čiju su neophodnost negirali i osnivači škole i ondašnje prosvjetne vlasti čak i tužilac SDT.
Odluka je: "Utvrđuje se punovažnost i jednaka vrijednost obrazovnog programa Srednje vjerske gimnazije "Sveti Sava", sa odgovarajućim javno važećim obrazovnim programom za opšte srednje obrazovanje, sa sljedećim sadržajem: Opšti dio obrazovnog programa Srednje vjerske gimnazije "Sveti Sava", Podgorica je opšti dio javno važećeg programa za opšte srednje obrazovanje, s tim da se u nastavnom planu dodaju dva izborna predmeta i to: Katihizis i Crkveno pjevanje.......".
Iz ove odluke idirektno proizilazi da škola ima javno ovlašćenje da može izdavati zakonita svjedočanstva i diplome.
Interesantan je stav tužioca SDT u odbacivanju krivične prijave, u vezi sa školom "Sveti Sava", da on smatra da za dobijanje licence nije bilo potrebno da Nacionalni savjet utvrdi obrazovni program za školu i da nije bilo nezakonitosti u finansiranju, dok DRI po pitanju &nbsp;finansiranja ima suprotno mišljenje. Vidjećemo šta će biti sa krivičnom prijavom Centra za građansko obrazovanje (CGO) zbog budžetskog finansiranja vjerskih škola.
Ostaje propust-greška da u rješenju o licenci školi "Sveti Sava" nije utvđen "najveći broj učenika, odnosno polaznika koji škola može upisati." Svjedoci smo da je Prosvjetna inspekcija ove jeseni privremeno zatvarale privatne inostrane škole koje su upisale veći broj učenika od broja predviđenog licencom. Ova se mjera ne može primijeniti na školu "Sveti Sava" jer u njenom rješenju o licenci nije naveden ovaj broj učenika.
U nalazu Odsjeka za Inspekciju rada od 14. juna 2024. godine konstatovano je da Srednja vjerska gimnazija "Sveti Sava" nema stalno zaposlene nastavnike. Nastavnici su nezakonito angažovani preko ugovora o djelu. Konstatovano je da su i dva penzionera (jedan je direktor) nezakonito zaposleni. Naloženo je da se ove nepravilnosti otklone. Nepoznato je da li je to učinjeno.
Očekuje se da Ministarstva čiji su ministri potpisali transfer budžetskih 2,7 miliona eura ovoj školi naprave finansijsku kontrolu i utvrde na šta su potrošena ova sredstva.
Konačno, Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija mora da uvede Srednju vjersku gimnaziju "Sveti Sava" iz ovog pravnog haosa u okvire zakona kao i sve druge škole.

Opet o licenci za školu „Sveti Sava“

&nbsp;Andriji Mandiću odgovara da država ne ispuni do kraja obavezu da izabere sve sudije Ustavnog suda, kako bi makli jedan balvan ili kamen na putu ka EU – rekao je u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, predsjednik SDP-a i predstavnik Evropskog saveza Ivan Vujović.
Današnje ponovljeno glasanje za sudije Ustavnog suda je, smatra Vujović, neuspjeh sa stanovišta interesa države i potrebe da država izabere sudije Ustavnog suda, što se nije desilo jer je izabran samo jedan sudija Ustavnog suda od tri.
Podsjetio je na izmjene Ustava 2012/13. godine kada je amandmanima promijenjen način izbora sudija Ustavnog suda i još nekih institucija, kako bi, ističe on, sa pozicija apsolutne vlasti omogućili tadašnjoj opoziciji da aktivno uzme učešće u izboru sudija Ustavnog suda.
– Mislim da je to apsolutni neuspjeh, da ne kažem blamaža parlamentarne većine, prije svega, koja nije ispoštovala demokratske uzuse, elementarnu metodologiju koja se uvijek primjenjivala od strane prethodne vlasti koja je usvojila taj izborni model kvalifikovanom većinom – rekao je Vujović.
Ukazuje na činjenicu da je u sadašnjem izboru sudija Ustavnog suda opozicija u potpunosti zaobiđena, iako je opozicija po svom nahođenju glasala jednu kandidatkinju, čak i u prvom krugu, koja nije prošla zato što je nije glasao dovoljan broj poslanika vladajuće većine, jer je, kako ističe, Andrija Mandić promijenio redoslijed glasanja.
– Tu se radi o raznim vidovima političkih marifetluka, čemu je gospodin Mandić sklon i to radi uspješno. On se poigrava sa ostalim činiocima parlamentarne većine, posebno sa poslanicima PES-a, poigrava se, čak ih u pojedinim trenucima ismijava… Vidjeli ste kada je rekao na potpuno opravdanu primjedbu gospodina Mugoše zbog čega je promijenio redoslijed glasanja, jer je potpuno normalno i logično da se glasa za kandidata koji je prvi predložen, ali on je to uradio sa jasnom političkom kalkulacijom da se prvo glasa za kandidata koji mu je bliži, a za ove ostale apsolutno nije važno i kao epilog imamo jedan fijasko, neuspjeh i pored zahtjeva i upornih insistiranja Evropske komisije da izaberemo sve sudije Ustavnog suda mi smo od troje izabrali jednog – zaključio je Vujović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DtNQJl2C8fVQ&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Vujović: Neizbor svih sudija Ustavnog suda je blamaža parlamentarne većine

Iako je gotovo sve bilo dogovoreno da Narodna biblioteka ,,Radosav Ljumović“ bude izdavač drugog, proširenog izdanja knjige ,,Gradonačelnici“ novinara i publiciste Danila Burzana, do toga ipak nije došlo.
Razlog za to je što direktorica te javne ustanove Slavica Ilinčić nije prihvatila da knjiga bude štampana na jotovanoj varijanti crnogorskog jezika!?
RAZOČARENJE
- Nakon pet knjiga koje mi je ranije štampala Narodna biblioteka ,,Radosav Ljumović“, naravno, upravo na toj prokazanoj, jotovanoj vrijanti crnogorskoga jezika, više sam nego iznenađen, čak i uvrijeđen, ponižen, diskvalifikovan. Mislim da je ovo skandalozno ponašanje. Prosto ne mogu da vjerujem da Biblioteka koja se finansira iz budžeta za koji ja izdvajam jednako, ako ne i više od gospođe koja je trenutno direktorka, da se iz takvog budžeta svih nas neko može finansirati, a neko ne može samo zato što se to nekome sviđa – kazao je za Pobjedu Burzan.
Ističe da je od kompetentnih ljudi obaviješten da su po zakonu ravnopravne obje varijante crnogorskog jezika, te da nikakvih problema ovakve vrste ne bi smjelo da bude.
Kada se početkom novembra pismom obratio direktorki Biblioteke, između ostalog je podsjetio da je ta ustanova prije deceniju bila izdavač njegove monografske knjige ,,Gradonačelnici“.
- U međuvremenu su promijenjene tri ,,opštinske vlasti“ i procijenio sam da je vakat za novo, dopunjeno izdanje. Pored tri nova gradonačelnika, u drugome izdanju bi se još našle biografije svih zamjenika gradonačelnika, zatim svih predśednika/ca Skupštine glavnoga grada, kao i njihovih pomoćnika. Ovim putem nudim da budete izdavač i ovoga, dopunjenoga izdanja knjige ,,Gradonačenici“, pretpostavljajući da bi vaše prihvatanje trebalo da bude uneseno i u plan budžeta za iduću godinu. Kao autor, ni ovom prilikom nemam finansijskih zahtjeva, već samo da dobijem 50 primjeraka knjige – naveo je u pismu Burzan.
Ubrzo je, kaže, dobio pozitivan odgovor i poziv na razgovor oko pojedinosti u vezi sa pripremom i štampanjem knjige.
- Razgovoru sa direktorkom Ilinčić prisustvovala su i dva njena saradnika iz Biblioteke. Dvadesetak minuta vrlo ugodnoga razgovora rezultiralo je dogovorom da rukopis predam do kraja godine, a precizirali smo i detalje oko formata, izgleda korica, tiraža itd. Kad je sve dogovoreno i prije nego što su mi uručili neke knjige na poklon, direktorka mi je rekla da, ipak, neće biti štampanja knjige na jotovanoj varijanti crnogorskoga jezika, već da treba da je „preradim“, pošto Biblioteka pod njenim rukovodstvom ima takvu izdavačku politiku, da jotovana varijanta „ne prolazi“. Naravno da nijesam to prihvatio, rekao sam da bi to značilo odustajanje od samoga sebe i da ja treba da pogazim svo svoje dosadašnje stvaralaštvo. Uzalud sam ukazivao na ravnopravnost obje varijante crnogorskoga jezika, kao i da su sve moje knjige (pa i onih pet koje je izdala Biblioteka) pisane tom, jotovanom varijantom crnogorskoga jezika – navodi Burzan.
ĆUTANJE KAO ODOBRAVANJE
Smatrajući da nije dobro da odmah javno reaguje nakon susreta i razgovora sa direktoricom Biblioteke, želio je da provjeri da li iza ovakve politike stoji i Glavni grad.
- Narednoga dana sam se pismeno obratio gradonačelniku Podgorice, jer sam želio da vidim da li i on stoji iza takve politike, odnosno odluke da se budžetski novac ne može ravnopravno trošiti za potrebe svih građana, odnosno da li je direktorka Biblioteke, u stvari, samo produžena ruka politike gradske uprave - priča Burzan.
Od gradonačelnika je imejlom zatražio da ga primi na kratki razgovor povodom pripremljenog drugog, proširenog i dopunjenoga izdanja knjige ,,Gradonačelnici“, napomenuvši da je na ovu temu razgovarao sa direktorkom Biblioteke, koja je izdavač prvoga izdanja, ali i kako se ispostavilo da dogovor o drugom izdanju nije moguć. Nakon nekoliko dana obaviješten je da ga gradonačelnik nikako ne može primiti zbog velike zauzetosti, ali da ga može primiti njegov savjetnik Slavko Matković, što je prihatio. Detaljno mu je, kaže, saopštio sve pojedinosti, poručujući da očekuje odgovor gradonačelnika Mujovića o tome da li podržava odluku direktorke Biblioteke o zabrani izdavanja knjiga na zvaničnoj, dakle, zakonitoj varijanti crnogorskoga jezika.
- Od JU Narodna biblioteka „Radosav Ljumović“, kao ustanove koja je bila izdavač prvog izdanja, zatražili smo i dobili potrebna pojašnjenja. Direktorica Biblioteke nas je upoznala sa tokom vašeg razgovora i potvrdila spremnost ustanove da podrži izdavanje novog izdanja, u skladu sa standardima i izdavačkom politikom koju primjenjuju na sve publikacije. Takođe je naglasila da je pitanje pravopisne varijante dio njihovih stručnih i uredničkih procedura, na koje Biblioteka, kao autonomna ustanova, ima zakonsko pravo i odgovornost. U tom kontekstu, ističemo da se Glavni grad i gradonačelnik ne uključuju u stručne i uredničke odluke ustanova kulture, već poštuju njihov profesionalni integritet i samostalnost. Smatramo da je neposredni dijalog između autora i izdavača najadekvatniji okvir za usaglašavanje svih tehničkih i uredničkih pitanja, uključujući i ovo – navodi se u odgovoru koji mu je dostavio savjetnik gradonačelnika.
Ovakav odgovor bio je još veće razočarenje, kaže ovaj istaknuti crnogorski publicista.
- Tako sam saznao da direktorka Ilinčić ima podršku gradonačelnika Mujovića za nezakonito ponašanje. Dakle, ranijih godina je Biblioteka mogla da štampa moje knjige na jotovanoj varijanti, ali sada ne može! To znači da se podržava, bolje reći – primjenjuje, korišćenje novca svih građana samo za projekte koji su politički prihvatljiviji aktuelnoj vlasti glavnoga grada… A, izvjesno i Crne Gore – zaključio je Danilo Burzan.
Ovim povodom Pobjeda se obratila Glavnom gradu za komentar, ali do zaključenja broja nijesmo dobili odgovor.
Ilinčić: Poslovna politika Biblioteke zasniva se na važećim propisima u svim segmentima rada
Odgovarajući na pitanja Pobjede, direktorka NB ,,Radosav Ljumović” Slavica Ilinčić je izjavila da ta ustanova sve svoje aktivnosti obavlja u skladu sa zakonom, te da se to odnosi i na izdavačku djelatnost.
- Poslovna politika Biblioteke zasniva se na važećim propisima u svim segmentima rada – bio je odgovor direktorice Narodne biblioteke ,,Radosav Ljumović".

Gradska biblioteka ne podržava legalnu, jotovanu varijantu crnogorskog jezika: Ilinčić odbila da štampa Burzanovu knjigu

Bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić optužio je specijalnog tužioca Miloša Šoškića da je "otuđio" skaj materijal iz kancelarije Saše Čađenovića.
-To je bilo 2021. godine, cilj je bio da se Čađenović optuži za skrivanje i utre put da je postao član kriminalne organizacije - kazao je Katnić.
Njegov branilac, advokat Ljubomir Raković kazao je da Katnić naveo da u spisima predmeta postoje dokazi iz kojih proizilazi da je Saša Čađenović bio jedini kome je dostavljen obavještajni paket Europola i da su se ti podaci nalazili u njegovoj kancelariji odakle su i otuđeni s ciljem da se dostave određenim medijima, što je i učinjeno.
- Katnić je zatražio da se u svojstvu svjedoka sasluša glavni specijalni tužilac Vladimir Novović i da se izjasni o curenju svih skaj komunikacija i njihovom objavljivanju u medijima, što je bio razlog za prekid saradnje fracuskih nadležnih organa sa Specijalnim državnim tužilaštvom Crne Gore - kazao je Raković.
On je dodao da je Katnić &nbsp;istakao da je tužilac Šoškić bio taj koji je dostavio podatke određenim medijima u Crnoj Gori, da bi mu na taj način nanio štetu i pripremio teren za njegovo hapšenje.

Raković: Katnić je ukazao da je Šoškić otuđio skaj komunikacije iz Čađenoviće kancelarije, dao ih medijima i tako pripremio teren za hapšenje

Bivšem glavnom specijalnom tužiocu Milivoju Katnić niko nije mogao da bude šef, niti da izdaje naređenja - kazao je u Višem sudu nekada prvi čovjek Specijalnog policijskog odjeljenja Dragan Radonjić.
On je ovo odgovorio na pitanje nekadašnjeg visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića koji se, optužnicom SDT-a, tereti da formirao kriminalnu grupu čiji je član navodno bio Katnić. U ovom postupku sudi se i suspendovnom specijalnom tužiocu Saši Čađenoviću. Oni se terete da su svoje službene položaje podredili kavačkom mafijaškom klanu.
Svjedok Radonjić kazao je da Katnića poznaje od 2016. godine i da "subjektivno ne može da doživi da je Katniću &nbsp;neko šef".
- Njemu niko ne može da izdaje naređenja..Ne može ni u porodici da mu bude šef - to je moje mišljenje kazao je Radonjić.
On je bio kategoričan da nikada od Katnić nije dobio neki nezakoniti nalog, da neku osobu ne procesuira ili da neko treba da bude privilegovan.
- Svakodnevno sam imao komunikaciju sa njim. Upravo je on forsirao da prikupljamo podatke, da se što više osoba obuhvati pretkrivičnim postupkom - kazao je Radonjić.
Objasnio je da kada je formirano Specijalno policijsko odjeljenje - 2016. bilo 20 službenika i da su 2018. godine proširili tim sa još deset službenika.
Formiranjem Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala na čijem čelu je bio Zoran Lazović, prema riječima svjedoka, dobili su veliko pojačanje u borbi protiv organizovnog kriminala.
U tom sektoru su, kako kaže Radonjić, bili najbolji i najiskusniji operativci &nbsp;među kojima su Milorad Žižić, Dejan Knežević...
Na pitanje Katnićevog branioca, advokata Ljubomira Rakovića svjedok je kazao da 2017/2018. nijesu raspolagali informacijama da je Ljubo Milović član kavačke kriminalne grupe.
Radonjić zna da je Milović bio policajac i da je čuo da ima neke konekcije sa Rusima u "vezi nepokretnosti i da posreduje u kupovini banke".
-Imao sam kontakte sa mnogim rukovodioca stranih službi i nikada nijesam dobio informaciju o Miloviću - kazao je Radonjić.
Nakon promjene vlasti kada je ušao u uži zbor za direktora policije Radonjić je naveo da nije "odgovarao određenim strukturama i malo po malo su ga izolovali i poslali kući".
On je na pitanje Lazovića kazao da se bivši pomoćnika direktora nikada nije interesovanje ni za jedan predmet.
- Kolega Lazović se nije miješao u rad SPO, niti je bila ugrožena autonomija koju sam imao sa SDT-om. &nbsp;Pojedini prije njega su znali da budu "napadni" - rekao je Radonjić.
Za Veljka Belivuka i Marka Miljkovića, kako je naveo, prvi put je čuo kada su stigli u Crnu Goru. Nije imao saznanja da su u našoj državi počinili krivično djelo.
- Tokom moga rada imao sam stalne kontakte sa starješinama iz bezbjedbosnog sektora iz Srbije i nikada mi ih nijesu pomenuli - istakao je Radonjić.
On je dodao da je spriječena njihova likvidacija i da je ta akcija vođena profesionalno uz konstataciju " da nema što da doda, niti da oduzme".
- Rukovodilac akcije je bio iskusni operativac Milorad Žižić - kazao je Radonjić.
Nekadašnji službenik SPO i bivši načelnik Odjeljenja bezbjednosti Cetinje Dalibor Šaban je ispričao da ga je Radonjić obavijestio da je u SPO došla osoba koja ima saznanja o organizovanim kriminalnim grupama.
U prostorije je došao Ivan Milović i, prema riječima Šabana, ispričao je da se osjeća ugroženo od grupe sa kojom je ranije sarađivao.
- Iznio je neke informacije o krijumčarenju droge u Crnoj Gori i to je bilo ono što je on čuo, u čemu nije učestvovao. Lično je, kako je naveo učestvovao u krivičnim dijelima u Francuskoj - ispričao je Šaban.
Kada su završili razgovor Šaban je o tome obavijestio Radonjića koji je dao nalog za mjere tajnog nadzora za Ljuba Milovića, Ivana Stamatovića i Miloša Mišurovića.&nbsp;
Te mjere nijesu dale rezultat jer, prema riječima svjedoka, nijesu dovele do osnovane sumnje da je neko počinio krivično djelo.
Šaban je ukazao da su se francuski istražitelji interesovali za krivična djela počinjena na njihovoj teritoriji i Ivanu Miloviću je bio ponuđen status svjedoka saradnika ali je "odustao od svega".
Šaban je odgovarajući na pitanje Lazovića kazao da nikada nije čuo da se bivši pomoćnik direktora interesovao za bilo koji predmet ili da je nekog pokušao privilegovati.
Svjedok Zdravko Nedović, koji je radio na imanju porodice Lazović u Bijelom Polju, potvrdio navode Lazovića da je imanje u Bijelom Polju naslijedio od oca 2012. godine.
Na tom imanju Nedović je radio fizičke poslove za dnevnicu od 20 eura. Uzgaja se povrće, a od šljiva i jabuka, kako je ispričao, pekli su veliku količinu rakije, a držali su i ovce, kokoške i svinje.
- Sve fizičke poslove tokom vikenda i praznika Lazović je radio sa mnom - ispričao je Nedović.
On je na pitanje advokata Nikole Martinovića rekao da bude oko 38 tona šljiva i 20 tona jabuka i da se od tog voća peče rakija.
Martinović je konstatovao da je samo od prodaje rakije mogao prihodovati od 20.000 do 80.000 eura u posljednjih 10 godina.
Suđenje se nastavlja 2. decembra kada će svjedok Radonjić odgovarati na pitanja Katnića. Sudija Veljko Radovanović kazao je da će pozivi za saslušanje biti poslati Sanji Jovićević i Nikoli Janičiću.

Radonjić: Katniću niko nije mogao biti šef, nikada od njega nijesam dobio nezakoniti nalog

,,Dvadeseti novembar je jedan od najtragičnijih dana u Pljevljima i zbog poštovanja prema civilnim žrtvama i njihovim porodicama, ne prisustvujem Danu opštine“. Ako ste povjerovali da je ovu rečenicu izgovorio neki Pljevljak, u namjeri da podsjeti na tragično vrijeme Drugog svjetskog rata kada su, prvo Italijani i četnici, a potom Njemci, četnici i balisti, činili zločine – nijeste pogodili. Opet, ako ste pomislili da se danas javno prisjetio mučne ‘43. godine kada su četnici Pavla Đurišića i Draže Mihailovića u pljevaljskom srezu za samo četiri krvava februarska dana ubili 678 ljudi, uglavnom muslimana - od čega dvjesta đece u dobi do osam godina – opet ste pogriješili. Citat s početka je ponosno vlasništvo Daria Vraneša, predsjednika opštine Pljevlja. Iako je prethodne dvije godine uredno obilježavao Dan opštine, Vraneš je ove naprasno ustanovio da mu je Dan oslobođenja od fašista i njihovih slugu - i mučan i tragičan.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112509110_249850c4cbeae34b7e3f5823cb1e8559efc59f1fb8f316388faefcd35e5fe951.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025112509110_249850c4cbeae34b7e3f5823cb1e8559efc59f1fb8f316388faefcd35e5fe951" data-rendition-name="original" width="1000" height="660" loading="lazy" alt="VRIJEME IZDAJE I KOLABORACIJE SA OKUPATOROM: Pavlje Đurišić i Pircio Biroli u Kolašinu 1942. godine "> <figcaption>VRIJEME IZDAJE I KOLABORACIJE SA OKUPATOROM: Pavlje Đurišić i Pircio Biroli u Kolašinu 1942. godine(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ANTIFAŠISTIČKA I PROFAŠISTIČKA CRNA GORA I još se, veli Vraneš, njegovim obilježavanjem prave podjele u narodu. Ali ne na nacionalnoj ili vjerskoj osnovi, kako lažno govori Vraneš. Dan oslobođenja Pljevalja pravi podjelu na one koji podržavaju antifašizam i one koji bi da vaskrsavaju fašizam; pravi razdjelnicu između dobra i zla.&nbsp; Dario Vraneš ne krije da je na ovoj drugoj, mračnoj strani, na strani četničkih koljača. I valjda je zato u kabinetu, odmah iza svoje fotelje, postavio statuetu Draže Mihailovića, da svima pokaže kome se divi i za što se zalaže. Da mu može biti, vjerovatno bi u zgradu opštine - ili možda ispred zgrade - postavio i onaj veliki kip četničkog koljača Pavlja Đurišića.&nbsp; Sramota je današnje Crne Gore da je na čelu Pljevalja, jednog od najvećih crnogorskih gradova, čovjek koji ne poštuje sjene boraca koji su pali u borbi protiv fašizma i nacizma tokom Drugog svjetskog rata; junaka koji su svijetu pokazali snagu crnogorske zvijezde petokrake... Ali, to je crnogorska realnost: u vrhu vlasti, ne samo Pljevalja, ne samo Nikšića, već države Crne Gore nalaze se ljudi koji ne poštuju ni crnogorski 13. jul, ni vrijednosti antifašističke Crne Gore iz Drugog svjetskog rata. Niti žele da poštuju crnogorsku istoriju. POČASNA STRAŽA NA STRAŽICI&nbsp; ,,Pred veličinom vaše žrtve, pred zamahom vašeg pregnuća, mi savijamo naše borbene zastave i kažemo: vječna vam hvala drugovi.“ Tako je 21. decembra 1941, samo dvadeset dana nakon traumatične Pljevaljske bitke Glavni štab Narodnooslobodilačkih partizanskih odreda za Crnu Goru i Boku odao pomen palim borcima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112509114_47a747b9158b31adc1e1dfd182c0201653c9d7b396568b8ef0965e409413fb38.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025112509114_47a747b9158b31adc1e1dfd182c0201653c9d7b396568b8ef0965e409413fb38" data-rendition-name="original" width="512" height="615" loading="lazy" alt="U ČAST STRADALIM U BORBI PROTIV FAŠIZMA: Spomenik na Stražici "> <figcaption>U ČAST STRADALIM U BORBI PROTIV FAŠIZMA: Spomenik na Stražici(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Dvije decenije kasnije, 1961. godine, na Stražici iznad Pljevalja otvoren je Spomenik palim borcima u Plјevalјskoj bici ali i svim žrtvama fašističkog terora tokom Drugog svjestkog rata. U centralnoj prostoriji spomenika na Stražici, nalaze se dva velika mozaika, koje su zajedno izradili čuveni crnogorski slikari Aleksandar Aco Prijić i Branko Filo Filipović, a na spoljnom zidu kripte, sa desne strane od ulaza nalazi se monumentalni bronzani reljef, poznatog crnogorskog vajara Draga Đurovića. A u bronzanom sarkofagu u kripti su posmrtni ostaci posmrtni ostaci 412 osoba stradalih od ruku fašista i domaćih kolaboranata. Zar je moguće da - osamdeset i četiri godine od Pljevaljske bitke, osam decenija od 9. maja 1945, Dana pobjede - prvi čovjek Pljevalja ne zna da taj Spomenik na Stražici nije samo počast partizanima, već simbol pobjede nad fašizmom? PLANSKA REVIZIJA ISTORIJE Ali, nije ovđe riječ o nepoznavanju istorijskih fakata. Dario Vraneš - koji ima odlične pozicije i kod Andrije Mandića u Podgorici i Aleksandra Vučića u Beogradu - dobro zna što radi i zbog čega besprizorno ignoriše istorijske istine. Na djelu je svjesni, planirani istorijski revizionizam. Ne samo čelnika Pljevalja i funkcionera Mandićeve stranke, već najvećeg dijela parlamentarne većine.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112509114_4a8939ab07036a44e94812a830504a5d3e742796c862e93e4094122776044f81.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025112509114_4a8939ab07036a44e94812a830504a5d3e742796c862e93e4094122776044f81" data-rendition-name="original" width="2560" height="1706" loading="lazy" alt="PLANSKA REVIZIJA ISTORIJE: Andrija Mandić i Joanikije Mićović "> <figcaption>PLANSKA REVIZIJA ISTORIJE: Andrija Mandić i Joanikije Mićović(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  To je igranje po taktu velikosrpskog projekta u kojem nema mjesta za partizane, za antifašizam i, uopšte, za slobodarsku, građansku Crnu Goru. U osnovi tog imperijalnog programa je velikosrpski nacional-šovinistički projekat, uobličen u programskom dokumentu ,,Homogena Srbija" Stevana Moljevića. Koji je opet izveden iz onog ,,Načertanija“ Ilije Garašanina, nacrta spoljne, ali prvenstveno nacionalne imperijalne politike Srbije. I koji je osnova ovog što se danas nad Crnom Gorom sprovodi – kroz maligni ruski i srpski uticaj: obezličenje crnogorskog identiteta da bi se Crna Gora uklopila u projekat ,,Ruskog mira“, odnosno ,,Srpskog sveta“. Nije to novost: velosrpski projekat podrazumijeva pokornu Crnu Goru, Intrigantno je, međutim, ćutanje ljudi iz vrha Evropske unije. EVROPSKA (NE)DOSLJEDNOST Da, djeluje čudno ta evropska šutnja. Državu, u kojoj većina u vlasti koketira sa klerofašizmom; u kojoj popovi sve manje propovijedaju, a sve više zapovijedaju; državu koja je postala zavisna od politike Beograda i Moskve - ovakvu Crnu Goru - Evropa žuri da primi u naručje. Po svaku cijenu, i ne pitajući za cijenu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112509114_0d19707b16207a97282c82d00580725178354ffaaee943abe91f6cfbb475a531.png" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025112509114_0d19707b16207a97282c82d00580725178354ffaaee943abe91f6cfbb475a531" data-rendition-name="original" width="1024" height="538" loading="lazy" alt="VESELI SE EVROPSKI RODE: Marta Kos nosi značku sa crnogorskom i zastavom Evropske unije "> <figcaption>VESELI SE EVROPSKI RODE: Marta Kos nosi značku sa crnogorskom i zastavom Evropske unije(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  I zaista liči na političku farsu kada komesarka za proširenje Marta Kos poručuje, sjedeći pored crnogorskog premijera Milojka Spajića, da je Crna Gora tako mala država da se njen ulazak u Evropsku uniju – i neće osjetiti. ,,Znate li koliko je mala Crna Gora? Kao trećina Beča, kao Tuluz ili Štutgart. Naravno da možemo da integrišemo Crnu Goru i bez velikih reformi“, poručila je Kos protekle sedmice na Forumu o proširenju u Briselu. Ali, nije bila farsa; niti se komesarka šalila. Već je poslala jasnu poruku: ubacićemo vas u Uniju kakvi kod da budete, kakve god klerofašističke ideje bile dominantne u Crnoj Gori. Mučna je to poruka za Crnu Goru. Jer, na kraju te evropske balade ispada da su Vraneš i družina na vlasti koja glorifiuje četnike, kvislinge iz Drugog svjetskog rata - u pravu kada revidiraju istoriju, kada veličaju ratne zločince i naciste – jer sve to nije prepreka na putu za Evropu?! Ispada da je evropskoj birokratiji potrebna Crna Gora, kakva god bila, samo da bi štrikirali sebi jedan uspjeh u evropskim integracija. Baš mučna poruka iz Brisela.&nbsp;

Sprem’te se, sprem’te – Evropa vas zove

Jovan Jovanović izabran je za sudiju Ustavnog suda na današnjoj sjednici Skupštine Crne Gore.
Od ukupno 54 glasa, 50 poslanika je bilo za njegov izbor, jedan protiv, a tri uzdržana.
Mirjana Radović nije izabrana pošto je od 52 glasa, 47 bilo za, dva protiv, tri uzdržana - a za izbor sudija u drugom krugu glasanja je bila potrebna podrška 49 poslanika.
Mirjana Vučinić, koju je predložio predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, nije izabrana za sutkinju Ustavnog suda. Od 56 glasova, 45 poslanika se izjasnilo da je za njen izbor, niko nije bio protiv, a bilo je 11 uzdržanih.
Ovi kandidati 14. oktobra nijesu dobili neophodnu dvotrećinsku podršku, odnosno 54 glasa u Skupštini Crne Gore nakon višesatne rasprave. Za izbor Vučinić tada je glasalo 16 poslanika, dok su čak 44 poslanika bila uzdržana. Za izbor Jovanovića tada je glasalo njih 45, jedan je bio protiv, a pet uzdržano, a za Radović su ranije glasala 44 poslanika, jedan je bio protiv, a pet uzdržanih.
Jovanović i Radović su kandidati su za sudije po prijedlogu Ustavnog odbora, a Vučinić je za tu poziciju predložio predsjednik Crne Gore Jakov Milatović.
On je, nakon što nije izabran nijedan kandidat u prvom krugu, organizovao konsultacije sa partijama većine i opozicije kako bi dodatno mogao da odgovori na svako pitanje koje ima svaki poslanik u vezi kandidatkinje koju ju predložio.&nbsp;
- Vrata su otvorena ne za svakog šefa poslaničkog kluba, već za svakog poslanika pojedinačno, da odgovorim na svaku nedoumicu - poručio je Milatović prije mjesec u Skupštini.
Istorija, kako je tada rekao, sve pamti.
- Ova generacija će biti upisana ili kao ona koja je uvela Crnu Goru u EU ili ona koja ju je prodala. Ja sam izbor napravio - poručio je Milatović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fmilatovic-ustavni-sud-stit-od-samovolje-vecine-i-posljednja-linija-odbrane-prava-i-pravde&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Aktuelna ustavna kriza traje od ljeta prošle godine - kad je sudija Milorad Gogić ispunio uslove za starosnu penziju. Skupština od tada nije izabrala novog sudiju da popuni njegovo mjesto.
Osim toga, Ustavni odbor je u decembru prošle godine nezakonito i neustavno penzionisao sutkinju Draganu Đuranović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 51.5385%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fmilatovic-nema-vladavine-prava-bez-zaokruzenog-ustavnog-suda-podrska-ce-u-drugom-krugu-glasanja-biti-znacajnije-veca&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Opozicija je na to reagovala blokadom parlamenta, nakon čega je napravljen dogovor pod pokroviteljstvom EU o rješavanju ustavne krize - odnosno odlukom da se primijene preporuke Venecijanske komisije, koja je i ocijenila da je Skupština bila dužna da poštuje proceduru prilikom penzionisanja sutkinje Đuranović.

Tag: podgoricka-skupstina

GI 21. maj: Posljedice Podgoričke skupštine osjećaju se i danas

Hrvatski rodoljub, revolucionar i komunista Otokar Keršovani tvrdio je da je Crna Gora 1918. bila žrtva nasilne aneksije

Prijedlog da se iz Zakona izbaci kvalifikacija „nasilna“ aneksija 1918. još jedan pokušaj prepravljanja crnogorske prošlosti po mjeri zvaničnog Beograda

Identitetski svlak

Opet o licenci za školu „Sveti Sava“

Vujović: Neizbor svih sudija Ustavnog suda je blamaža parlamentarne većine

GI 21. maj: Posljedice Podgoričke skupštine osjećaju se i danas

Gradska biblioteka ne podržava legalnu, jotovanu varijantu crnogorskog jezika: Ilinčić odbila da štampa Burzanovu knjigu

PRATITE TVe UŽIVO