Zemlja magaraca

27.06.

13:54h

Nazvao sam poslanika Zirojevića.

Broj mi je dao zajednički prijatelj.

Zašto je važno, ma koliko glupo bilo - otkud mi broj. Nije meni, ni poslaniku. Biće važno Demokratama. Mogu sada uprkos mojoj opaski otkud mi broj, da razviju teoriju koja će da glasi: Aooooo, to je to. Sa advokatom mafije, neuspješnim i poluobrazovanim, katastrofalnim advokatom kako reče Abazović, vrlo opasnim - on je na vezi.

Aoooo, što mu javlja važne podatke sa Odbora za bezbjednost.

Zirojeviću, praštaj što te volens - nolens, ubacih u ralje vaspitanih, inteligentnih, obrazovanih i obzirnih ljudi, koji čine čast Spajketovoj Vladi.

I Satleru.

Dakle, nazvao sam ga, predstavio se, ističući da sam punomoćnik Master inženjeringa, moleći ga da mi, ukoliko hoće, dostavi svu dokumentaciju oko kupovine stana da bih je uporedio sa onom u koju sam imao uvid.

Sve se poklapa.

I predugovor. I ugovor.

I garaža plaćena.

I normirana cijena od 2100 eura u periodu kada je cijena bila 1900 eura. Što znači da nijesu imali sentimenta prema poslaniku.

I novac od kredita sa Erste banke završio na računu firme u CKB.

I to Zirojevića nije spasilo.

Oslovljen je tuđim nadimkom i nazvan imenom jedne simpatične domaće životinje.

Nijesu badava po Crnoj Gori pjevali "Crna Goro, zemljo magaraca, Dalmacijo koza i ovaca".

Ostane to nekijema.

I završi u Parlamentu.

Iz usta ministra.

Ne treba zamjeriti ljudima, pa i kad vode državu.

Samo da se naviknemo, uz pomoć Spajketovog konstituenta vlasti.

Biće malo neobično. Za početak, izgleda, to ne čudi više nikoga.

A čim ljude prestanu da čude narativi pojedinih - tu počinje prezir.

Dakle, naučili smo.

Da se politički protivnici nazivaju magarcima.

Advokati - gumarima i mafijašima.

Da neki neće gledati bijeloga dana i da iskoriste prije nego pođu u zaborav ovo malo ljetnjeg sunca, da im duša lakše ispadne uprkos određenoj količini vitamina D.

Da je onu sirotu ženu kojoj su na Cetinju ubijeni unuci i dijete organizovao da protestuje ispred MUP-a Aco Mijajlović.

Da će pesnica u lice da radi.

Još kada se presele u EU parlament, pa ostali parlamentarci naviknu, da za svaki slučaj ulaze sa šlemovima na glavi.

P.S: Da Abazović nije počasni građanin Njujorka i on bi isto. Ovako, potrošio je mandat na Bemax i Ranka.

Zbog čega je postao počasni doktor nekog univerziteta u Švajcarskoj.

A Bemax nikad bolji.

Kud ćeš bolje.

P.S. 1: Spas je u nemilosrdnoj rutini. Moramo živjeti kao da se ništa ružno ne dešava.

Ako padnemo u iskušenje da povjerujemo, u izuzetnost situacije, uskoro ćemo vjerovati i u njenu nesavladivost i propašćemo.

Pekić - "Bjesnilo".