Crna Gora postala obećani Luksemburg i Singapur, ali samo po troškovima života

Značajnijih ekonomskih pomaka od smjene vlasti u Crnoj Gori nije bilo. Štoviše, možemo reći da smo nazadovali u samoj strukturi ekonomije. Strukturni problemi su i dalje prisutni, ništa nije učinjeno na polju diverzifikacije ekonomije, dok su pojedini raniji izazovi postali još izraženiji i produbljeni, kazao je u razgovoru za Portal ETV ekonomski analitičar Mirza Mulešković.

Period od kraja avgusta 2020. do danas obilježen je promašenim politikama i izostankom strateškog pristupa. Umjesto diverzifikacije i jačanja realne ekonomije, oslonili smo se na potrošnju i administrativne poteze koji nijesu proizveli novu vrijednost, niti otvorili radna mjesta. 

Strane investicije su gotovo nestale, infrastrukturni projekti su stali, dok je javni sektor postao glavna konkurencija realnoj ekonomiji. Produktivnost stagnira, cijene rastu, profesionalizacija državnih kompanija nije sprovedena, a uvozno-izvozni bilans dostigao je istorijski minimum.

U takvoj situaciji obećanje da ćemo za nekoliko godina postati Luksemburg Balkana i Singapur Evrope zvuči kao utopija, jer im za sada možemo parirati jedino po visini troškova života.

Takve politike, smatra Mulešković, guraju Crnu Goru u sve dublju zavisnost od potrošačkog modela, stvarajući iluziju rasta uz trajno urušavanje konkurentnosti i održivosti privrede.

Nazadne reforme

Na početku razgovora za naš portal, Mulešković je konstatovao da je javni sektor postao konkurentniji u odnosu na realnu ekonomiju po pitanju zarada - pruža veću sigurnost, pa samim tim predstavlja dalji problem za razvoj ekonomije. 

- Takođe, iako statistika pokazuje da je došlo do rasta BDP-a, treba biti veoma obrazriv prilikom analize tih podataka. Rast BDP-a nije prouzrokovan stvaranjem novih ekonomskih vrijednosti, tj. otvaranjem novih radnih mjesta u realnoj ekonomiji, već isključivo povećanjem potrošnje, koja je produkt reformi koje smo imali 2022. i 2024. – kazao je on.

Sa druge strane, te reforme su donijele negativne efekte... Zarade jesu rasle, ali je, napominje Mulešković, životni standard građana unaprijeđen svega nekoliko procentnih poena u odnosu na prosjek EU.

- Tako smo 2019. godine bili na nivou od 50 odsto, danas na 54 odsto što jasno ukazuje da je kompletan rast zarada, koji je bio velik, zanemaren zbog velikog rasta cijena. Samim tim, nijesmo mogli osjetiti neke veće boljitke – istakao je Mulešković.

Iz ugla planiranja, Mulešković kaže da imamo ekonomiju sa kojom se ne upravlja strateški, odluke se donose bez konsultacija, suprotno principima transparentnosti, što, kako ističe, stavlja u nepovoljan položaj kompletnu poslovnu zajednicu.

Upozorava da su direktne strane investicije u preduzeća i banke u prethodnih pet godina zabilježile pad od preko 70 odsto.

- Nekad su direktne strane investicije u strukturi učestvovale sa oko 35-40 odsto. U prvih šest mjeseci 2025. godine taj procenat je 8,5 odsto. To jasno ukazuje da Crna Gora nije prepoznata kao kod investitora kao destinacija u koju treba ulagati – napominje Mulešković.

Naš sagovornik naglašava da je Crna Gora imala pozitivan efekat od rata u Ukrajini po pitanju povećanja BDP-a, jer u našoj zemlji od 2022. godine živi i radi više od 100.000 stranaca koji su povećali potrošnju.

S druge strane, svjedočimo rastu cijena koje je proisteklo iz administrativnog povećavanja zarada. Mulešković upozorava da se ne mogu povećavati zarade bez rasta ekonomskih vrijednosti i produktivnosti. 

- Produktivnost crnogorske ekonomije se nije povećala, tako je bilo za očekivati da se desi sve ovo. Mogli smo sve često čuti da ćemo u ovih nekoliko godina postati Luksemburg Balkana i Singapur Evrope. Uspjeli smo u jednom - da postanemo Luksemburg i Singapur samo po pitanju cijena. To je rezultat takvih politika i to je bilo za očekivati jer su se te reforme sprovele bez ikakve ekonomske analize, strateškog upravljanja – dodaje Mulešković.

Dugoročne posljedice

Upozorava i da ovaj tip reformi ne daju kratkoročne efekte, već će se njihovi negativni uticaji vidjeti i i osjetiti u narednom periodu. 

- Crna Gora je sa tim reformama prešla u sistem upravljanja ekonomijom potrošačkog društva, što znači da kompletna ekonomija i javne finansije zavise od potrošnje. Ukoliko imate bilo kakav problem sa potrošnjom imate problem sa javnim finansijama – pojasnio je ekonomski analitičar.

Mulešković poručuje da ne treba zaboraviti da je u prethodnih pola godine udvostručen dug privrednih subjekata, da je povećan broj blokiranih preduzeća, te da se otvoreno krše principi zapošljavanja u javnom sektoru. To, ističe on, jasno govori da se ne vodi računa o realnoj ekonomiji i da postoji problem sa upravljanjem.

Prema njegovim riječima, nije se ništa uradilo po pitanju profesionalizacije menadžmenta državnih kompanija, već su se nastavile stare prakse i produbile sa novim modalitetima koji negativno utiču na konkurentnost crnogorske privrede.

Takođe, u prvih šest mjeseci pokrivenost uvozom i izvozom je na istorijskom minimumu, svega 13,6 odsto. Jasno je, ističe Mulešković, da se ništa nije uradilo po pitanju jačanja crnogorskog proizvoda, već svjedočimo regresiji.

- Sa ovakvim načinom upravljanja velika količina novca izlazi iz zemlje, a manja ulazi što ne daje mogućnost ekonomskog rasta i razvoja i smanjuje mogućnost dodatnih investicija i ulaganja u tehnološki napredak koji je neophodan za Crnu Goru – stava je Mulešković.

Bez strateških investicija

Mulešković podsjeća i da u prethodnom poludecenijskom periodu Crna Gora nije imala nijednu stratešku investiciju, osim otvaranja prve dionice auto-puta Bar-Boljare 2022, a čiji ja je gradnja počela 2015. godine.

- Do danas nijesu zaključeni ugovori o realizaciji infrastrukturnih projekata, što znači da smo i u tom dijelu imali stagnaciju – napominje Mulešković.

Podsjetio je i na zatvaranje državnih kompanija, naglašavajući da je cijeli postupak mogao biti sproveden drugačije. 

- Imali smo otvaranje firmi čiji je cilj bio unaprijeđenje rada državnih organa, a kao rezultat smo za godinu dana dobili trošak jer nijesu uspjele da obave makar jednu analizu poslovanja crnogorskih preduzeća koja su u vlasništvu. Bilo je dosta stvari koje nijesu implementirane na pravi način. Veliki problem je nestrateško upravljanje ekonomijom, kao i to što se prilikom donošenja odluka ne rade ekonomske analize, projekcije, analize rizika kako bi država i ekonomija mogle lakše da reaguju na sve ono što mogu biti negativne posljedice – dodao je naš sagovornik.

Talas protesta logičan slijed događaja

Kada se reforme sprovode po modelu kakav imamo u Crnoj Gori - izjednačavanjem zarada bez sistemskog pristupa, prirodan je slijed događaja talas protesta i zahtjeva radnika.

- Imate takvu situaciju da su određenim zaposlenima u javnoj upravi i državnim preduzećima zarade po nekoliko hiljada eura, dok su s druge strane dominantno zarade ostale minimalne od 600 ili 800 eura. Samim tim se stvara osjećaj nezadovoljstva i očekujete da imate svakodnevne zahtjeve – istakao je Mulešković.

Konstatuje da je problem trebalo riješiti sistemski, tako da reforme povećaju plate i penzije u skladu sa radom i doprinosom, a ne sve svoditi na isti nivo.

- Reprekusije ovakvih politika će se vidjeti u dugom roku i rano je pričati da li imamo stabilne javne finansije. Znaćemo to nakon svih reformi kad dođe do stabilizacije samog tržišta i vidjećemo koliko smo unaprijedli crnogorsku ekonomiju, a strah me je da nismo puno – zaključuje Mulešković.

Cjenovno nekonkurentni

Komentarišući stanje u turizmu, Mulešković kaže da se i prošloj i ovoj sezoni pogrešno pristupilo. Ove godine, dodaje, u ljetnju sezonu smo ušli još nepripremljeniji, suočeni s nizom izazova - od loše infrastrukture do neuređenih plaža.

- Uvijek upozoravam da podatke o broju turista i noćenja u posljednje tri godine moramo uzimati sa rezervom jer smo u turiste uračunavali strance koji su došli ovdje da žive i borave zbog rata Ukrajini. Kada su dobili papire više se nijesu tretirali kao turisti, pa smo dobili pad u broju noćenja. Treba biti pažljiv i po pitanju tranzitnih turista – kazao je Mulešković.

Dodaje da smo strateški pomogli razvoj ekonomije Albanije sa odlukom da povećamo aerodromske takse i tako prebacili putnike iz Crne Gore u tu zemlju.

- Samim tim smo svi zajedno učestvovali u izgradnji aerodroma u Tirani i razvoja turizma i ekonomije te zemlje. S druge strane, dobili smo sve ono što su najveći problemi crnogorske privrede, a to su loša infrastruktura i nedovoljna avio-povezanost – ocijenio je naš sagovornik.

Zbog svih politika na nacionalnom nivou Crna Gora je, napominje Mulešković, postala cjenovno nekonkurentna. 

- Zbog migracija radnika i svih problema sa kojima se suočavaju turistički poslenici, zbog rasta troškova, komunalija i svega onoga što prati njihovo poslovanje - cjenovna politika ne iznenađuje. Ona nije dobra za građane Crne Gore, ne možemo očekivati da budemo konkurentni i dugoročno ne može donijeti koristi crnogorskom turizmu. Da smo povećali cijene, ali uz to unaprijedili infrastukturu i kvalitet usluge i ponudu tek onda bi mogli da govorimo da smo konkurentni – dodao je Mulešković.

On podsjeća da javne finansije zavise od turizma i da je teško očekivati veći prihod ove godine. Poručuje da treba sačekati septembar i oktobar sa podacima kako bi dobili jasnu sliku šta je realizovano od planiranog. 

- Ovo su jasne lekcije na kojima treba da učimo jer već je trebalo da se počne sa planiranjem sljedeće turističke sezone. Međutim, to treba da se desi saradnjom svih relevantnih institucija i privrednika. Ono što je karakteristično za prethodnih pet godina je da je upravo taj proces konsultacija sa privredom i privrednim udruženjima bio nedovoljno razvijen, pa samim tim i imamo odluke koje su na snazi u Crnoj Gori – ocijenio je Mulešković.

Realna ekonomija za novu vrijednost

Da bi se popravila ekonomska slika države, Mulešković preporučuje tri ključna poteza koja bi Vlada trebalo da povuče, a jedan od njih je reforma javne uprave i preusmjeravanje dominantnih sredstava - 717 miliona za plate u javnom sektoru i svega 280 miliona za kapitalni budžet - u infrastrukturne projekte i investicije koje otvaraju nova radna mjesta u realnoj ekonomiji. 

- Treba se vratiti strateškom upravljanju ekonomije, povezati institucije i konačno otpočeti njihovu saradnju koje nema u posljednje vrijeme. Takođe, kreirati listu prioritetnih projekata i sektora gdje Crna Gora ima potencijal i na taj način poslati poruku investitorima da je država otvorena za investicije u određenim oblastima. Nužan je povratak održivim politikama, transparentnom donošenju odluka i dugoročnom planiranju. Ne možete povećati poreze, dažbine, ili mijenjati određene zakonske odredbe sredinom godine jer se tako privrednim subjektima stvara neizvjesnost, netransparentnost i ugrožava njihovo poslovanje – objašnjava Mulešković

Sagovornik Portala ETV smatra i da treba izdvojiti veća sredstva za subvencionisanje i podršku privrednih subjekata, otvaranje novih posebno onih kojima su u fokusu žene, mladi, poljoprivrednici. Na taj način će se, ocjenjuje, aktivirati i oni manje razvijeni djelovi Crne Gore, posebno sjever. 

Ipak, svjestan je da je sve navedene ideje teško implementirati ako se ne bude dalje radilo na razvoju infrastrukture. 

- Često možemo čuti da sjever ima velike potencijale, posebno u oblasti turizma i poljoprivrede, a stanje na terenu je takvo da više od 60 odsto domaćinstava nema dobru putnu infrastrukturu, kako bi se došlo do njih. Upravo to su problemi koji zahtijevaju akciju. Moramo se osloboditi sistema da je država najveći poslodavac i treba da shvatimo da je realna ekonomija ona koja stvara novu ekonomsku vrijednost, koja unapređuje kvalitet života, koja treba i mora da bude okosnica razvoja jednog društva – zaključio je Mulešković.