Značajnijih ekonomskih pomaka od smjene vlasti u Crnoj Gori nije bilo. Štoviše, možemo reći da smo nazadovali u samoj strukturi ekonomije. Strukturni problemi su i dalje prisutni, ništa nije učinjeno na polju diverzifikacije ekonomije, dok su pojedini raniji izazovi postali još izraženiji i produbljeni, kazao je u razgovoru za Portal ETV ekonomski analitičar Mirza Mulešković. Period od kraja avgusta 2020. do danas obilježen je promašenim politikama i izostankom strateškog pristupa. Umjesto diverzifikacije i jačanja realne ekonomije, oslonili smo se na potrošnju i administrativne poteze koji nijesu proizveli novu vrijednost, niti otvorili radna mjesta.&nbsp; Strane investicije su gotovo nestale, infrastrukturni projekti su stali, dok je javni sektor postao glavna konkurencija realnoj ekonomiji. Produktivnost stagnira, cijene rastu, profesionalizacija državnih kompanija nije sprovedena, a uvozno-izvozni bilans dostigao je istorijski minimum. U takvoj situaciji obećanje da ćemo za nekoliko godina postati Luksemburg Balkana i Singapur Evrope zvuči kao utopija, jer im za sada možemo parirati jedino po visini troškova života. Takve politike, smatra Mulešković, guraju Crnu Goru u sve dublju zavisnost od potrošačkog modela, stvarajući iluziju rasta uz trajno urušavanje konkurentnosti i održivosti privrede. <h2>Nazadne reforme</h2> Na početku razgovora za naš portal, Mulešković je konstatovao da je javni sektor postao konkurentniji u odnosu na realnu ekonomiju po pitanju zarada - pruža veću sigurnost, pa samim tim predstavlja dalji problem za razvoj ekonomije.&nbsp; - Takođe, iako statistika pokazuje da je došlo do rasta BDP-a, treba biti veoma obrazriv prilikom analize tih podataka. Rast BDP-a nije prouzrokovan stvaranjem novih ekonomskih vrijednosti, tj. otvaranjem novih radnih mjesta u realnoj ekonomiji, već isključivo povećanjem potrošnje, koja je produkt reformi koje smo imali 2022. i 2024. – kazao je on.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250830200816_f2014d5b57099b1d3f197bb3fa31955afe4b7b973f8e4a7019ccd5ec56df59f3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250830200816_f2014d5b57099b1d3f197bb3fa31955afe4b7b973f8e4a7019ccd5ec56df59f3" data-rendition-name="original" width="1001" height="563" loading="lazy" alt="Mirza Mulešković"> <figcaption>Mirza Mulešković(Photo: Privatna arhiva)</figcaption> </figure>  Sa druge strane, te reforme su donijele negativne efekte... Zarade jesu rasle, ali je, napominje Mulešković, životni standard građana unaprijeđen svega nekoliko procentnih poena u odnosu na prosjek EU. - Tako smo 2019. godine bili na nivou od 50 odsto, danas na 54 odsto što jasno ukazuje da je kompletan rast zarada, koji je bio velik, zanemaren zbog velikog rasta cijena. Samim tim, nijesmo mogli osjetiti neke veće boljitke – istakao je Mulešković. Iz ugla planiranja, Mulešković kaže da imamo ekonomiju sa kojom se ne upravlja strateški, odluke se donose bez konsultacija, suprotno principima transparentnosti, što, kako ističe, stavlja u nepovoljan položaj kompletnu poslovnu zajednicu. Upozorava da su direktne strane investicije u preduzeća i banke u prethodnih pet godina zabilježile pad od preko 70 odsto. - Nekad su direktne strane investicije u strukturi učestvovale sa oko 35-40 odsto. U prvih šest mjeseci 2025. godine taj procenat je 8,5 odsto. To jasno ukazuje da Crna Gora nije prepoznata kao kod investitora kao destinacija u koju treba ulagati – napominje Mulešković. Naš sagovornik naglašava da je Crna Gora imala pozitivan efekat od rata u Ukrajini po pitanju povećanja BDP-a, jer u našoj zemlji od 2022. godine živi i radi više od 100.000 stranaca koji su povećali potrošnju. S druge strane, svjedočimo rastu cijena koje je proisteklo iz administrativnog povećavanja zarada. Mulešković upozorava da se ne mogu povećavati zarade bez rasta ekonomskih vrijednosti i produktivnosti.&nbsp; - Produktivnost crnogorske ekonomije se nije povećala, tako je bilo za očekivati da se desi sve ovo. Mogli smo sve često čuti da ćemo u ovih nekoliko godina postati Luksemburg Balkana i Singapur Evrope. Uspjeli smo u jednom - da postanemo Luksemburg i Singapur samo po pitanju cijena. To je rezultat takvih politika i to je bilo za očekivati jer su se te reforme sprovele bez ikakve ekonomske analize, strateškog upravljanja – dodaje Mulešković. <h2>Dugoročne posljedice</h2> Upozorava i da ovaj tip reformi ne daju kratkoročne efekte, već će se njihovi negativni uticaji vidjeti i i osjetiti u narednom periodu.&nbsp; - Crna Gora je sa tim reformama prešla u sistem upravljanja ekonomijom potrošačkog društva, što znači da kompletna ekonomija i javne finansije zavise od potrošnje. Ukoliko imate bilo kakav problem sa potrošnjom imate problem sa javnim finansijama – pojasnio je ekonomski analitičar. Mulešković poručuje da ne treba zaboraviti da je u prethodnih pola godine udvostručen dug privrednih subjekata, da je povećan broj blokiranih preduzeća, te da se otvoreno krše principi zapošljavanja u javnom sektoru. To, ističe on, jasno govori da se ne vodi računa o realnoj ekonomiji i da postoji problem sa upravljanjem. Prema njegovim riječima, nije se ništa uradilo po pitanju profesionalizacije menadžmenta državnih kompanija, već su se nastavile stare prakse i produbile sa novim modalitetima koji negativno utiču na konkurentnost crnogorske privrede. Takođe, u prvih šest mjeseci pokrivenost uvozom i izvozom je na istorijskom minimumu, svega 13,6 odsto. Jasno je, ističe Mulešković, da se ništa nije uradilo po pitanju jačanja crnogorskog proizvoda, već svjedočimo regresiji. - Sa ovakvim načinom upravljanja velika količina novca izlazi iz zemlje, a manja ulazi što ne daje mogućnost ekonomskog rasta i razvoja i smanjuje mogućnost dodatnih investicija i ulaganja u tehnološki napredak koji je neophodan za Crnu Goru – stava je Mulešković.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025052615054_bc72d9b0168bc385eeaf72be02fca059788a98633641b5e81eafe4f609e87a51.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025052615054_bc72d9b0168bc385eeaf72be02fca059788a98633641b5e81eafe4f609e87a51" data-rendition-name="original" width="1024" height="768" loading="lazy" alt="novac"> </figure>  <h2>Bez strateških investicija</h2> Mulešković podsjeća i da u prethodnom poludecenijskom periodu Crna Gora nije imala nijednu stratešku investiciju, osim otvaranja prve dionice auto-puta Bar-Boljare 2022, a čiji ja je gradnja počela 2015. godine. - Do danas nijesu zaključeni ugovori o realizaciji infrastrukturnih projekata, što znači da smo i u tom dijelu imali stagnaciju – napominje Mulešković. Podsjetio je i na zatvaranje državnih kompanija, naglašavajući da je cijeli postupak mogao biti sproveden drugačije.&nbsp; - Imali smo otvaranje firmi čiji je cilj bio unaprijeđenje rada državnih organa, a kao rezultat smo za godinu dana dobili trošak jer nijesu uspjele da obave makar jednu analizu poslovanja crnogorskih preduzeća koja su u vlasništvu. Bilo je dosta stvari koje nijesu implementirane na pravi način. Veliki problem je nestrateško upravljanje ekonomijom, kao i to što se prilikom donošenja odluka ne rade ekonomske analize, projekcije, analize rizika kako bi država i ekonomija mogle lakše da reaguju na sve ono što mogu biti negativne posljedice – dodao je naš sagovornik. <h2>Talas protesta logičan slijed događaja</h2> Kada se reforme sprovode po modelu kakav imamo u Crnoj Gori - izjednačavanjem zarada bez sistemskog pristupa, prirodan je slijed događaja talas protesta i zahtjeva radnika. - Imate takvu situaciju da su određenim zaposlenima u javnoj upravi i državnim preduzećima zarade po nekoliko hiljada eura, dok su s druge strane dominantno zarade ostale minimalne od 600 ili 800 eura. Samim tim se stvara osjećaj nezadovoljstva i očekujete da imate svakodnevne zahtjeve – istakao je Mulešković. Konstatuje da je problem trebalo riješiti sistemski, tako da reforme povećaju plate i penzije u skladu sa radom i doprinosom, a ne sve svoditi na isti nivo. - Reprekusije ovakvih politika će se vidjeti u dugom roku i rano je pričati da li imamo stabilne javne finansije. Znaćemo to nakon svih reformi kad dođe do stabilizacije samog tržišta i vidjećemo koliko smo unaprijedli crnogorsku ekonomiju, a strah me je da nismo puno – zaključuje Mulešković. <h2>Cjenovno nekonkurentni</h2> Komentarišući stanje u turizmu, Mulešković kaže da se i prošloj i ovoj sezoni pogrešno pristupilo. Ove godine, dodaje, u ljetnju sezonu smo ušli još nepripremljeniji, suočeni s nizom izazova - od loše infrastrukture do neuređenih plaža.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250607110616_94c6d93ddc68fbf0a3788f32c94f4ad7591b89faf0d9803430a3afb8b2825c6d.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250607110616_94c6d93ddc68fbf0a3788f32c94f4ad7591b89faf0d9803430a3afb8b2825c6d" data-rendition-name="original" width="4032" height="3024" loading="lazy" alt="Crnogorske plaže 6. jun 2025."> <figcaption>Stanje na crnogorskim plažama u junu ove godine(Photo: Portal ETV/M.D.)</figcaption> </figure>  - Uvijek upozoravam da podatke o broju turista i noćenja u posljednje tri godine moramo uzimati sa rezervom jer smo u turiste uračunavali strance koji su došli ovdje da žive i borave zbog rata Ukrajini. Kada su dobili papire više se nijesu tretirali kao turisti, pa smo dobili pad u broju noćenja. Treba biti pažljiv i po pitanju tranzitnih turista – kazao je Mulešković. Dodaje da smo strateški pomogli razvoj ekonomije Albanije sa odlukom da povećamo aerodromske takse i tako prebacili putnike iz Crne Gore u tu zemlju. - Samim tim smo svi zajedno učestvovali u izgradnji aerodroma u Tirani i razvoja turizma i ekonomije te zemlje. S druge strane, dobili smo sve ono što su najveći problemi crnogorske privrede, a to su loša infrastruktura i nedovoljna avio-povezanost – ocijenio je naš sagovornik. Zbog svih politika na nacionalnom nivou Crna Gora je, napominje Mulešković, postala cjenovno nekonkurentna.&nbsp; - Zbog migracija radnika i svih problema sa kojima se suočavaju turistički poslenici, zbog rasta troškova, komunalija i svega onoga što prati njihovo poslovanje - cjenovna politika ne iznenađuje. Ona nije dobra za građane Crne Gore, ne možemo očekivati da budemo konkurentni i dugoročno ne može donijeti koristi crnogorskom turizmu. Da smo povećali cijene, ali uz to unaprijedili infrastukturu i kvalitet usluge i ponudu tek onda bi mogli da govorimo da smo konkurentni – dodao je Mulešković. On podsjeća da javne finansije zavise od turizma i da je teško očekivati veći prihod ove godine. Poručuje da treba sačekati septembar i oktobar sa podacima kako bi dobili jasnu sliku šta je realizovano od planiranog.&nbsp; - Ovo su jasne lekcije na kojima treba da učimo jer već je trebalo da se počne sa planiranjem sljedeće turističke sezone. Međutim, to treba da se desi saradnjom svih relevantnih institucija i privrednika. Ono što je karakteristično za prethodnih pet godina je da je upravo taj proces konsultacija sa privredom i privrednim udruženjima bio nedovoljno razvijen, pa samim tim i imamo odluke koje su na snazi u Crnoj Gori – ocijenio je Mulešković. <h2>Realna ekonomija za novu vrijednost</h2> Da bi se popravila ekonomska slika države, Mulešković preporučuje tri ključna poteza koja bi Vlada trebalo da povuče, a jedan od njih je reforma javne uprave i preusmjeravanje dominantnih sredstava - 717 miliona za plate u javnom sektoru i svega 280 miliona za kapitalni budžet - u infrastrukturne projekte i investicije koje otvaraju nova radna mjesta u realnoj ekonomiji.&nbsp; - Treba se vratiti strateškom upravljanju ekonomije, povezati institucije i konačno otpočeti njihovu saradnju koje nema u posljednje vrijeme. Takođe, kreirati listu prioritetnih projekata i sektora gdje Crna Gora ima potencijal i na taj način poslati poruku investitorima da je država otvorena za investicije u određenim oblastima. Nužan je povratak održivim politikama, transparentnom donošenju odluka i dugoročnom planiranju. Ne možete povećati poreze, dažbine, ili mijenjati određene zakonske odredbe sredinom godine jer se tako privrednim subjektima stvara neizvjesnost, netransparentnost i ugrožava njihovo poslovanje – objašnjava Mulešković Sagovornik Portala ETV smatra i da treba izdvojiti veća sredstva za subvencionisanje i podršku privrednih subjekata, otvaranje novih posebno onih kojima su u fokusu žene, mladi, poljoprivrednici. Na taj način će se, ocjenjuje, aktivirati i oni manje razvijeni djelovi Crne Gore, posebno sjever.&nbsp; Ipak, svjestan je da je sve navedene ideje teško implementirati ako se ne bude dalje radilo na razvoju infrastrukture.&nbsp; - Često možemo čuti da sjever ima velike potencijale, posebno u oblasti turizma i poljoprivrede, a stanje na terenu je takvo da više od 60 odsto domaćinstava nema dobru putnu infrastrukturu, kako bi se došlo do njih. Upravo to su problemi koji zahtijevaju akciju. Moramo se osloboditi sistema da je država najveći poslodavac i treba da shvatimo da je realna ekonomija ona koja stvara novu ekonomsku vrijednost, koja unapređuje kvalitet života, koja treba i mora da bude okosnica razvoja jednog društva – zaključio je Mulešković.

Tamara Klikovac

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Crna Gora postala obećani Luksemburg i Singapur, ali samo po troškovima života

Predsjednik Socijaldemokrata Crne Gore (SD) i jedan od lidera Evropskog saveza, dr Damir Šehović, ocijenio je da 30. avgust 2020. nije označio početak oslobođenja, već organizovani i sa strane pomognuti projekat urušavanja temelja crnogorske države i društva.
- Od tada se Crna Gora suočava sa najdubljom političkom, institucionalnom i društvenom regresijom od obnove nezavisnosti. Događaj koji je mnogima bio predstavljen kao nova šansa pokazao se kao početak najopasnijeg perioda sistemske erozije državotvornih vrijednosti u njenoj savremenoj istoriji - naveo je Šehović u saopštenju.
On je ocijenio da umjesto obećane demokratizacije Crna Gora ima vlast „koja je brutalno urušila demokratske standarde i obesmislila institucije države“.
- Državne institucije, koje su morale biti čuvari suvereniteta, stavljene su u funkciju zvaničnog Beograda i pretvorene u mehanizme kojima se Crna Gora sistematski razgrađuje i potčinjava tuđoj politici i interesima. Bezbjednosni sistem je potpuno razoren, lišen funkcije zaštite države i građana koju bi morao da ima - istakao je on.
Šehović smatra da je multietnički karakter Crne Gore izložen stalnim i organizovanim udarima, te da svjedočimo „najprimitivnijem istorijskom revizionizmu čiji je cilj da se izbrišu nesporne činjenice naše prošlosti, da se afirmiše ideologija četništva kao ‘državni narativ’ i da se Crna Gora odrekne antifašizma kao vrijednosne vertikale na kojoj počiva njena savremena državnost“.
- Na javnoj sceni dominira klerošovinizam, anticivilizacijska retorika i prostakluk koji je postao model ponašanja. Umjesto kulture dijaloga i odgovornosti, promovisana je kultura podjela, uvreda i ponižavanja. Umjesto politike ideja, dobili smo politiku jeftinih parola. Umjesto dostojanstva, dobili smo normalizaciju vulgarnosti i primitivizma - naglasio je lider SD-a.
Govoreći o ekonomiji, ocijenio je da je dovedena u stanje potpune improvizacije.
- Umjesto jasne strategije razvoja i koordinisane politike vodi se politika na parče, svedena na bilbord ekonomiju i marketinške trikove. To je zapravo kockarska ekonomija u kojoj se umjesto reformi nude jednokratne potrošačke mjere, a umjesto vizije puko preživljavanje. Ishod takvog modela je uvijek isti: zaduženija država, slabija privreda i neizvjesna budućnost - rekao je on.
Šehović je naglasio da 30. avgust nije bio korak ka demokratiji, već organizovana operacija urušavanja temelja crnogorske države i društva, ali i dodao da građanska Crna Gora, uprkos svemu, nije nestala.
- Naprotiv, ona postaje sve svjesnija svoje snage i značaja, ne samo kroz opozicione snage koje nose emancipatorsku misiju, već još snažnije kroz slobodne pojedince, predstavnike civilnog društva i mlade ljude koji odbijaju da pristanu da im budućnost i identitet budu moneta za političku trgovinu - rekao je Šehović.
On vjeruje da će Crna Gora ponovo pronaći snagu da se odupre.
- Naša istorija nas uči da Crna Gora nikada nije posrtala kada je vjerovala u sebe. Opstajala je jer je znala šta brani. Vjerujem da će i ovog puta građanska, evropska i antifašistička Crna Gora povratiti snagu i izgraditi društvo dostojno svojih vrijednosti i svojih ljudi. To nije samo politički zadatak. To je istorijska obaveza prema prošlim i budućim generacijama - zaključio je Šehović.
&nbsp;

Portal ETV

Šehović: 30. avgust bio organizovani projekat urušavanja države, a ne njeno oslobođenje

Tako to izgleda kad država padne u ruke onima koji nijesu željeli da ona uopšte postoji. A većinu im namiču oni kojima su lične frustracije iznad interesa domovine. Samo je politički duduk mogao očekivati da će frulica svirati drugačiju muziku.
Možda se na operativnom nivou i desilo ponešto neočekivano. Na strateškom baš ništa. Prijetnja novom Crnom Gorom "na koju ćemo se morati navići" najispunjenije je obećanje što ga je zvanični Beograd dao u posljednjih 30-ak godina.
Kažem zvanični Beograd iako su (mu) glas i prste pozajmile ovdašnje marionete i masa koja je te noći orgijala u anticrnogorskom, a bogami i u anticivilizacijskom transu. Kažem najispunjenije jer je, prosto, tako! Ovo što je, nakon pet godina, ostalo od Crne Gore nema mnogo veze sa onim prije toga i sve je bliže onome što je planirano da bude.
Bilo bi, danas, pretjerano reći da se Crnoj Gori desila repriza Podgoričke skupštine, 102 godine nakon "premijere". Ali da stvari idu u tom smjeru, očigledno je. Konačan cilj još nije zakucan i u formalnom smislu, jer Crna Gora još postoji. Zakucavaju se, i to macom, posljednji ekseri suštine do koje treba da dovede pretvorba koja teče - Crna Gora treba da postane srpska. Država, regija, 27. izborna jedinica... zavisiće od okolnosti u trenutku kad bude sviran kraj. Nijanse konačnog rješenja, međutim, neće biti mnogo bitne.
Brzinom realizacije projekta autori mogu biti zadovoljni. Na petu godišnjicu "oslobođenja" litijaškom kontrarevolucijom, Crna Gora je država ograničenog suvereniteta, ugroženog identiteta, razorenog bezbjednosnog sistema, neodržive ekonomije, rastućeg klerošovinizma, nenaučne revizije bliže i dalje prošlosti, estetike prostakluka i izopačenog sistema vrijednosti.
Svim ovim elementima i ukupnom procesu snažan zamajac daje činjenica da je Crna Gora, de facto, i medijska kolonija. Što omogućava da se razaranje države i društva obavlja prijevarno, pod maskom obračuna sa lošim nasljeđem starog sistema i režima. Nije baš jedinstven paradoks, i kod nas i u inostranstvu izdaja se često najbolje podvaljivala kao patriotizam.
Mudri i pokvareni Baja Pašić, notorni mrzitelj svega crnogorskog, znao je da su Crnogorci "gladnovi gladni" ne samo imovine nego i velikih ideja. I da im je potreban alibi za izdaju, nešto što će ih učiniti subjektivno ponosnim na objektivno sramotan odnos prema otadžbini. Zato im je, lako i efikasno, uz kese dukata i položaje, savjest anestezirao tlapnjama o zaslugama za ujedinjenje srpstva i sl.
Proces uspješno teče i zato što mu na ruku ide politika Vašingtona i Brisela. SAD i EU, glupošću ili zlom namjerom, pet godina saučestvuju u obračunu sa Crnom Gorom pod firmom obračuna sa Demokratskom partijom socijalista. Realno, teško da je neko baš toliko glup da ne vidi kako kažnjavajući političku stranku/koaliciju - kažnjava državu. I njene istinski prozapadno orijentisane građane.
Istine radi, ne svi iz EU, ali svakako svi najuticajniji. Plus Velika Britanija. Što zaključak da niko manje od Kvinte nije zainteresovan za ustrojstvo Crne Gore na zapadnim vrijednostima čini tačnim i trajnim. (Preciznije na izvornim zapadnim vrijednostima, jer sa Donaldom Trampom u Bijeloj kući od njih ne ostaje ni obucak.)
Pa, ipak, Crna Gora ima većih problema i od bivših "zapadnih prijatelja", i od susjeda sa imperijalnim ambicijama, i od njihove domaće posluge. Najveći problem Crne Gore je neotpornost suverenista na metode i instrumente agresorske "meke moći". Ogromna je i odvratna naša mentalitetska predisponiranost za nasijedanje na propagandne obrasce kojima se prljavi stvarni cilj, kamuflira zašećerenim populističkim narativom. Montenegrinski apetit za konzumiranje praznih parola - veting je najnovija, nezasit je kroz istoriju pa nije veliko čudo šta i danas halapljivo guta sve što mu se servira.
Otud je, i nakon pet godina recikliranja istog demagoškog sadržaja, previše građana koji ne žele zlo Crnoj Gori, sklono da više vjeruje svojim ušima nego svojim očima. I da ne zamara mozak obradom audio-imputa. Od zaglušujuće buke o borbi protiv kriminala i korupcije iz vremena stare vlasti, ne (žele da?) vide razaranje svoje države i društva. Tačnije, društva i države. Jer, planeri su ovoga puta pametno okrenuli red poteza i ispravno zaključili da, kad zbune i slude društvo, kad ga udese po matrici Pinka i popova, država će im pasti u ruke po zakonu političke gravitacije.
Zato se, iz ugla premalog broja onih koji se bore za njenu slobodu i vrijednosti, Crna Gora, grubo je i tužno ali istinito reći, doima kao onaj kukavički gradić iz vesterna "Tačno u podne", čiji stanovnici iza spuštenih škura gledaju kako se Gari Kuper sam suprotstavlja bandi koja je došla da ubija i pljačka. Premalo ljudi brani, da budem i pomalo patetičan, pravo, čast i slobodu Crne Gore nakon 30. avgusta. A previše kibicera čeka da im drugi sačuvaju državu, antifašizam i pravo na identitet. I da im donesu slobodu u kafanu, u kojoj triput dnevno junački ginu za crnogorsku stvar, u najboljem maniru operisanih nedavača Kosova.
I opet je to stvar, koliko svijesti, toliko mentaliteta. Da je neko na Crnu Goru krenuo tenkovima, nema sumnje da bi bilo skroz drugačije. Barem bi korisni idioti odbili kolaboraciju. Ovako, svaka mrtva uš može ih demotivisati peckanjem da brane tuđe pare, a državu niko neće ponijeti u Čačak.
Možda, ipak, ne treba prestrogo suditi propagandom prepariranim mozgovima suverenista, kad glavata gospoda iz Brisela i Vašingtona ubrzano potonuće Crne Gore u klerošovinizam sa sve krupnijim natruhama klerofašizma, vide kao siguran korak ka Evropskoj uniji. I ne pominju potrebu reformisanja obožavalaca lika i djela ratnih zločinaca, starih i novih, Putina ponajvećma, iako ta struktura dominira aktuelnom vladajućom većinom. Vaistinu cirkus - što se više realno dajkoizujemo, to nas evropskijim percipiraju.&nbsp;
Odužio se tekst pa je vrijeme da se postavi pitanje: koliko ovo može da traje i ima li načina da mu se doskoči?
Legitimno je proces oročiti na izbore 2027. Pogotovo ako još ima naivnih da vjeruju kako bi Crna Gora do tada mogla zatvoriti sva poglavlja i samo čekati da države EU odrade procedure za prijem nove članice.
Pametnije je, po mom skromnom mišljenju, vrijeme koje dolazi razumjeti kao presudni period, ne mnogo dug, u kojem će se trkati i sukobljavati dva procesa: jedan za dokusurivanje, jedan za odbranu Crne Gore. Cilj je, najdalje, pomenuta 2027. Godina predviđena za izbore na svim nivoima.
Dakako, važnije je pitanje kako u tom opitavanju neravnopravnih totalni autsajder može da pobijedi? Grijeh pretencioznosti na dušu autora, evo kako...
Za početak, utuviti u suverenističke glave da Crna Gora nema u koga da se uzda osim u sebe samu. Čekanje da Satler i Ranke izbave Crnu Goru iz kaveza Srpskog sveta lišeno je smisla i nedostojanstveno. (Do dostojanstva se, nekad, ovđe jako držalo.) Smisleno je stvaranje fronta koji će pružiti otpor mirnodopskom kidisanju na multietnički karakter i nezavisnost Crne Gore.
A, da bi takav front bio formiran, neophodno je osvijestiti neke fundamentalne činjenice. U ovakvim okolnostima, u kojima je odnos snaga 20:1 na našu štetu, najprije se treba spremiti na izlazak iz zone komfora. Crnogorci, srećom, danas ne treba da ginu da bi odbranili državu, ali bi, za početak, mogli da pokažu spremnost da u toj borbi pokisnu, nazebu ili progutaju malo biber spreja i suzavca.
U svjetlu polazne činjenice da nas je "malo i sa mrtvima", mudro je ne otežavati iskreno iskupljenje onima koji su Crnu Goru 2020. doveli do ovoga, ali su, potom, shvatili šta su uradili. Čak ni Urašima, koji su počinili i ponovili magnum crimen, 30. i 03. avgusta. Mislim da je već neko vrijeme, ne samo brojnim tadašnjim glasačima, nego i nekim sadašnjim visokim funkcionerima, pogotovo bivšim poslanicima, jasno u šta se izrodilo njihovo paktiranje sa litijaškim pokretom. Ko je svjestan da je pogriješio, ko se opametio i iskreno pokajao - što se mene tiče - bujrum. (Makar mi neumoljivi Đorđe Šćepović posvetio śutrašnju kolumnu.) &nbsp;Uz važnu napomenu - Dritan Abazović nije pogriješio! On je sve uradio i radi sa umišljajem!
S kudikamo više opreza valjalo bi uzeti katkadni zaokret zlatnog medijskog sponzora litija. Nije da ne proizvodi "morbidno zadovoljstvo" kad u glasilu čiji se doprinos uspjehu litija može ravnati sa doprinosom Crkve Srbije, pročitate da baš u toj, partnerskoj im, organizaciji više ne vide "faktor emancipacije" Crne Gore, nego isto ono što Antena M piše decenijama. Ne smeta što su i oni otkrili Marka Parezanovića godinama nakon njegovih tajnih sastanaka sa njihovim i njegovim pulenom Dritanom. O čemu su neki drugi pisali u, što bi se reklo, realnom vremenu... Naglašavam, nemam pretenziju da odlučujem o indulgencijama, samo upozoravam da ima onih kojima je teško vjerovati i kad golom guzicom (a ona im je sve) śednu na vruć šporet.
Ne bih rekao da ima osnova očekivati išta od CANU ili UCG, kao institucija. Kamo sreće da nastave relativno tihovanje. No, uz nekolicinu koja se od prvoga dana hrabro i jasno isprsila pred mašinerijom institucionalne odmazde i integralnog olajavanja, tamo ima dosta samozatajnih pojedinaca koji bi mogli, a bogami i morali, jer je potonja ura, da pobijede strah od oboje (odmazde i olajavanja) i da se i oni isprse poput Olje, dvojice Nemanja, Marka... Vukića Pulevića, Sloba Backovića. Da ne pominjem čitav "roster" FCJK, grupicu istinskih intelektualaca i mali ali poštovanja vrijedan dio NVO sektora.
Pri kraju, ali nikako najmanje važni, na red dolaze politički subjekti...
Ervin Ibrahimović i Nik Đeljošaj morali bi da pošteno odgovore na pitanje: je li do Brisela jedino moguće stići sa Budom Aleksićem kao saputnikom i sa svim ideološkim teretom što ga taj mr(a)čni potpredsjednik Vlade simbolizuje. Da još jednom, nakon sramoćenja države u Gornjem Zaostru, presaberu šta ih dijeli od Andrije Mandića i vezuje li ih išta sa njegovom politikom. Od Adrijana Vuksanovića mogu da nauče kako se ne prave truli kompromisi i foteljom ne gnječe vrijednosti. Ni pod sugestijama, unutrašnjim i spoljašnjim.
Vjerujem da i u Vladi Milojka Spajića i u PES ima poneko kome se stomak okreće od koalicije sa staljinistima i klerošovinistima. Šta, barem oni koji nijesu "više DF od DF-a", rade skupa sa liderima kojima treba staratelj čim kroče u Beograd? Sa onima koji šalju đecu iz Crne Gore u kampove za proizvodnju savremenih janjičara? Sa onima koji orgijaju u slavu Pavla Đurišića po Herceg Novom i Gornjem Zaostru? Što kasnije budu odgovarali na to pitanje, biće im sve teže da odgovore. A jednom će morati.&nbsp;
Evropski savez je fuzijom tri stranke povukao dobar potez. Sada treba da traži nove kanale i vještine komunikacije, kako bi ostvario ono što realno može - udvostručio procenat podrške.
A DPS? Za početak, čini se da bi pomoglo miru u toj kući kad bi filozofski prihvatili paradoks da ih gro suverenista između dva glasanja urniše kritikama, a na dan izbora očekuje da sam DPS kurtališe Crnu Goru bijede u kojoj je. Jer, zapravo, uopšte nije teško razumjeti tu neobičnu bifurkaciju emocija i smatranja u glavama suverenista, taj paralelizam traženja krivca za posrnuće države i nade u njeno izbavljenje na istoj adresi.
S druge strane, suverenistima ne bi škodilo malo više objektivnog sagledavanja pozicije najjače opozicione stranke. Nije to, odavno, više onaj stari, svemoćni DPS. Ovaj danas nema institucionalnu moć, nema novac, nema medije... jedino čega ima napretek su ostrašćeni neprijatelji i olake optužbe. U takvim okolnostima izborni rezultati te stranke u posljednjih godinu i po naprosto su nenormalno visoki. Što ne znači da DPS, uprkos svemu, ne bi trebalo da se zapita - je li ovo što su dosad uradili kao opozicija najbolje, najjače i najhrabrije što mogu? &nbsp;
Kvaka, podvlačim na kraju, nije u partiji ili pojedincu, nego u ključnoj riječi - Front. U osmišljenom okupljanju svih kojima je stvarno stalo do Crne Gore na kakvu bismo svi željeli da se zauvijek naviknemo. Frontu onih koji imaju petlju da ne daju na sebe i svoj dom. Onih koji će sa našeg stola skloniti Karađorđevu šniclu (gurmani praštajte na metafori) i servirati naš Mozak s domaćim jajima.
&nbsp;

Pet godina oslobobođenja od Crne Gore

Pet godina je od političkog zemljotresa 30. avgusta 2020. godine, a akteri na svim polovima crnogorske političke scene, i nakon promjene uloga, pokazali su se nedoraslima da u interesu države i njenih građana vode političko-društvene procese.&nbsp; Bezbjednosni sektor je izbušen još dolaskom Dejana Vukšića na čelo Agencije za nacionalnu bezbjednost u decembru 2020. godine, permanentno se narušavaju odnosi sa susjedima, a godinama unazad agenti BIA-e značajno i subverzivno utiču na društveno-političke procese u državi. Govor mržnje je u usponu, Crna Gora medijski je okupirana, sloboda medija sve više upitna, dok se čini da su jedini segmenti društva koji jačaju vjerske organizacije - dominantno Crkva Srbije. Sa druge strane nekadašnja vlast nije se snašla u ulozi opozicije. Više puta je pokazala nemoć i odsustvo svježih ideja. U više navrata je, kako se to kaže, „prosula“ energiju građanskog nezadovoljstva i otpora –od protesta povodom nasilnog ustoličenja Joanikija u Cetinjskom manastiru, preko potpisivanja tzv. Temeljnog ugovora, do demonstracija protiv neustavnih izmjena Zakona o predsjedniku koji su se održavali od sloganom „Ima nas“, dok se „otpor“ promjeni identiteta Skupštine Crne Gore završio lijepljenjem stikera preko loga „Zetske banovine“. <h2>Institucije poligoni partijskog plijena</h2>  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250421220448_da5445a33a6a075a24b998b1db852281f62fe590b22205ae44805e21c275898f.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250421220448_da5445a33a6a075a24b998b1db852281f62fe590b22205ae44805e21c275898f" data-rendition-name="original" width="954" height="529" loading="lazy" alt="Daliborka Uljarević"> </figure>  Izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje Daliborka Uljarević u razgovoru za Portal ETV kaže da je 30. avgust 2020. veoma važna tačka u političko-društvenoj istoriji Crne Gore, jer je unio koncept smjenjivosti vlasti u savremenu crnogorsku političku praksu.&nbsp; - Posebna vrijednost je što je do toga došlo mirnim putem, iako se suštinski radilo o svojevrsnom političkom zemljotresu. Za mnoge je 30. avgust bio i simbol nade da Crna Gora može postati funkcionalna demokratija u kojoj se vlast ne samo mijenja, već i odgovara građanima i građankama i posvećeno radi u javnom interesu – kaže Uljarević.&nbsp; Međutim, kako kaže, umjesto obećane i očekivane &nbsp;konsolidacije institucija, svjedočili smo njihovom daljem urušavanju i zarobljavanju, samo sada kroz nove partijske i partikularne interese.&nbsp; - To jasno pokazuje da smjenjivost vlasti sama po sebi ne znači i demokratizaciju, ako nema političke volje i vizije da se institucije izgrade kao stubovi opšteg dobra, a ne poligoni partijskog plijena – kaže ona. Mnogo je bilo priče o tome kako u Crnoj Gori nijesmo dobili „promjene“, vać samo „zamjene“. Uljarević smo pitali da li je to baš tako, te što je suštinski drugačije i sa kojim novim fenomenima se suočava crnogorsko društvo. - U ovoj prvoj petoljetki nije bilo suštinskih i kvalitativnih promjena, jer je logika odnosa prema institucijama i javnim resursima ostala ista – i dalje se tretiraju kao poligon za jačanje partijskih infrastruktura i zadovoljenje privatnih interesa. Dodatno, sada imamo zabrinjavajuću i otrovnu radikalizaciju javnog prostora, ideološki revizionizam usmjeren na mijenjanje nekih temeljnih vrijednosti, kao i nedopustiv upliv crkve u procesima donošenja političkih odluka, i uticaj susjedne Srbije, za čiju vlast je Crna Gora samo privremeno izgubljena teritorija – ističe Uljarević. Dodaje da je, iako su se promijenili akteri, model ostao isti, ali u mnogo čemu ogoljeniji, agresivniji i beskrupulozniji, sa sve slabijim institucijama i sve dubljim društvenim podjelama. Komentarišući poruke Andrije Mandića iz predsjedničke predizborne kampanje kada je govorio kako mu sopstveni potezi iz prošlosti, koji su dijelili društvo, „leže na duši“ uz obećanje da će uraditi sve „da se pomirimo“, Uljarević kaže da su te poruke bile providan marketinški trik, a ne iskrena namjera.&nbsp; - Uostalom, i nakon te kampanje u kojoj je Mandić neuvjerljivo glumio pomiritelja imali smo niz postupaka kojima je pokazao da mu je zapravo cilj osnaživanje podjela, uz nametanje jedne ideologije. Njegova politička snaga ne počiva na pomirenju, već upravo na održavanju konflikta i priču o ugroženosti jednog naroda, jer bez njega nema ni njegove političke relevantnosti – ističe ona. <h2>EU agenda</h2> Osvrćući se na činjenicu da je sve očiglednije da današnja vlast, makar velikim dijelom, nije iskreno evropska, već da se EU koristi kao paravan za sprovođenje raznih partijskih agendi, Uljarević kaže da se Crnoj Gori, zbog međunarodne konstelacija odnosa, otvorila izvanredna šansa.&nbsp; - Naime, EU je, u svojoj želji da revitalizuje politiku proširenja, u mnogo čemu počela da favorizuje Crnu Goru, kako bi motivisala i stimulisala vlasti da proces pristupanja dinamiziraju. Vlasti to zloupotrebljavaju, od poklonjenog IBAR-a do mnogih drugih prednosti, stalno testirajući strpljenje institucija EU i država članica – kaže ona.&nbsp; Prema njenom mišljenju, to, naravno, nije dugoročno održivo, i zato sve češće kroz izvještaje različitih institucija EU imamo vrlo kritički ton, ali i to vlast bagateliše. ž - Problem je što aktuelna vlast živi u iluziji da se legitimitet može beskonačno održavati pukim simuliranjem reformi i lokalnim trikovima. Takva politika ne približava nas EU, a Crnu Goru može, kada se međunarodne okolnosti promijene, skupo koštati i gurnuti nas unazad – smatra Uljarević.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025083009080_6ec242e1b93da27918940e83e568ebd08a84180055f00f234b69358e6221362b.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025083009080_6ec242e1b93da27918940e83e568ebd08a84180055f00f234b69358e6221362b" data-rendition-name="original" width="1173" height="600" loading="lazy" alt="Sjednica Ustavnog odbora na kojoj je konstatovan prestanak mandata sutkinji Dragani Đuranović"> <figcaption>Sjednica Ustavnog odbora na kojoj je konstatovan prestanak mandata sutkinji Dragani Đuranović</figcaption> </figure>  Na pitanje da li je EU, kroz pritiske i intervencije, jedini pravi garant da Crna Gora ne sklizne u potpunu autokratiju, te koliko je ispravan pristup da crnogorsko društvo čeka na tu vrstu „vanjske intervencije“, posebno kada imamo u vidu najsvježiji primjer u slučaju sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović - da mišljenje Venecijanske komisije na kraju nije rezultiralo nikakvom konkretnom akcijom, odnosno rješenjem – Uljarević kaže da EU jeste ključni akter, ali nikako ne i garant Crna Gora neće skliznuti u nedemokratski režim.&nbsp; - Spoljni pritisci i preporuke su dragocjeni, ali bez unutrašnje energije i spremnosti na otpor oni ostaju mrtvo slovo na papiru. Mišljenje Venecijanske komisije u slučaju sutkinje Đuranović to je najbolje pokazalo - bez unutrašnje volje za akcijom, spoljne preporuke ne mijenjaju realnost. Znači, presudan je građanski duh, odvažnost, dosljednost i stalna budnost i rad onih koji brane demokratske vrijednosti. Ako društvo čeka da Brisel obavi njegov posao, onda smo već na klizavom terenu, jer se demokratija gradi i brani iznutra – ističe Uljarević. <h2>Tačka bez povratka?</h2> Na pitanje da li je crnogorsko društvo, nakon pet godina od političkih promjena, došlo do „tačke bez povratka“ kada se u obzir uzmu činjenice o urušenom bezbjednosnom sektoru, narušavanju odnosa sa susjedima, porastu govora mržnje, ugrožavanju medijskih sloboda i građanskih aktivista, te zabrinjavajućem rastu uticaja crkve, ili je ipak taj proces reverzibilan, Uljarević kaže da još uvijek nismo na tački bez povratka, ali da se krećemo u lošem pravcu. &nbsp; - I to nije samo subjektivna ocjena, empirijski podaci to potvrđuju. Po CG pulsu, istraživanju koje CGO i Institut DAMAR periodično sprovode, početkom ove godine oko 45% građana i građanki ocijenilo je da se Crna Gora kreće u pogrešnom smjeru, dok je manje od 36% smatralo da ide u dobrom, a gotovo petina nije imala stav. Podsjećanja radi, 2020. godine, neposredno pred smjenu vlasti, 35.5% je vjerovalo da zemlja ide u pogrešnom, a 34.7% u pravom pravcu. Dakle, nakon prve petoljetke od promjene vlasti, percepcija da država ide pogrešnim putem značajno je porasla – kaže Uljarević. Izvršna direktorica CGO ističe da je opasno i što institucionalni vakuum sve češće popunjava crkva, koja želi da preuzme ulogu regulatora društvenih i političkih procesa.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250830080852_6ad9765d1c391295b75229b7988e545c750b5b7f8e6fa554912d73e091c77edb.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250830080852_6ad9765d1c391295b75229b7988e545c750b5b7f8e6fa554912d73e091c77edb" data-rendition-name="original" width="1440" height="960" loading="lazy" alt="Državni vrh u Hramu u Podgorici"> <figcaption>Državni vrh u Hramu u Podgorici</figcaption> </figure>  - Time se slabi autoritet države i produbljuju podjele, a Crna Gora rizikuje da umjesto demokratije dobije teokratizovanu politiku i permanentnu nestabilnost. Ipak, na pozitivnoj ravni - društvo pokazuje otpornost. Građanski protesti, inicijative civilnog sektora i sve jasniji zahtjevi građanstva za nezavisnim institucijama i vladavinom prava potvrđuju da postoji potencijal za otpor autoritarnim tendencijama – navodi ona. &nbsp; <h2>Opozicija – čekanje bez strategije</h2> Komentarišući bivšu vlast u ulozi opozicije, Uljarević navodi da je prvi mandat u opoziciji bivša vlast uglavnom provela u lamentiranju i niskom startu, čekajući da se okolnosti „same od sebe“ promijene i vrate ih na stare pozicije.&nbsp; - Taj trend se, nažalost, nastavlja i danas: bez proaktivnosti, bez nametanja tema u javnosti i bez potrebne agilnosti da svakodnevno prate i koriste slabosti novih vlasti. &nbsp;Umjesto da se transformišu u odgovornu i konstruktivnu opoziciju, ostali su zarobljeni u narativu „vlasti u egzilu“. Time ne grade novi politički kapital, već ga rasipaju u čekanju bez strategije, pretvarajući se u pasivne posmatrače umjesto u relevantne aktere političkih procesa – kaže Uljarević.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250830080856_86095f9f0a508226d6988506d3798d57027a6b73c690614ed55e24ab59c30c05.png" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250830080856_86095f9f0a508226d6988506d3798d57027a6b73c690614ed55e24ab59c30c05" data-rendition-name="original" width="1907" height="1075" loading="lazy" alt="Poslanici opozicije lijepe naljepnice preko novog loga Skupštine"> <figcaption>Poslanici opozicije lijepe naljepnice preko novog loga Skupštine(Photo: Portal ETV/D.M.)</figcaption> </figure>  Opozicija, kako kaže, nije znala da kanališe energiju građanskih protesta i građanskog otpora u održiv politički proces.&nbsp; - Protesti su korišćeni ad hoc, često bez vizije, plana i jasne strategije, pa su se pretvarali u kratkotrajne performanse koji nijesu ostavljali trajniji politički trag. Time je potrošena dragocjena energija građana i građanki koji su bili spremni da se bore za principe, a njihova volja obesmišljena kroz improvizaciju i simboličke geste, umjesto ozbiljne političke artikulacije – ističe Uljarević. Prema njenom mišljenju, do sada je opozicija propuštala šansu da od spontanog otpora stvori organizovan pokret za promjenu, a to je nerijetko vodilo razočaranju i pasivizaciji dijela građanskog korpusa.&nbsp; - Vidjećemo da li je iz toga izvukla neke lekcije – kaže Uljarević. Na pitanje kako objašnjava to da opozicija nikada nije prihvatila prijedloge određenih intelektualnih krugova o formiranju vlade u sjenci, te što se, potencijalno, moglo postići takvim djelovanjem i da li se na to može gledati kao na propuštenu priliku, ili se ipak radilo o ispravnoj odluci, Uljarević kaže da je „presudno bilo da opozicija pokaže rad i posvećenost, a to je izostalo“.&nbsp; - Nije suština u formi - da li se ona zove „vlada u sjenci“ ili drugačije - već u tome da se kroz konkretan angažman, stručne prijedloge i dosljedno praćenje vlasti, građanima i građankama ponudi uvjerljiva alternativa i pokaže spremnost za preuzimanje odgovornosti. Umjesto toga, opozicija se uglavnom zadržala na sporadičnim kritikama, što je premalo da bi se izgradila ozbiljna politička snaga, jer građani i građanke očekuju da vide spremnu alternativu, a ne samo opoziciju koja reaguje iz defanzive – ocjenjuje Uljarević. <h2>Aktivno građanstvo</h2> Na pitanje gdje građani danas mogu tražiti izlaz – u novim političkim pokretima, u civilnom društvu ili u pasivnom otporu, ako ni vlast ni opozicija nijesu ponudile suštinsku alternativu, izvršna direktorica CGO kaže da je jedini stvarni izlaz aktivno građanstvo.&nbsp; - To je dug i zahtjevan proces, ali nema prečica - demokratija se ne gradi čekanjem na spasioca, već time što svaki građanin i građanka preuzimaju svoj dio odgovornosti i daju konkretan doprinos da izabrani predstavnici budu u punoj mjeri odgovorni – kaže Uljarević. To, kako kaže, znači: tražiti transparentnost, podržavati inicijative koje jačaju vladavinu prava i slobodu medija, a ne povlačiti se u apatiju ili pasivni otpor.&nbsp; - Nova politička energija može doći i kroz građanske inicijative, društvene pokrete i civilni sektor, ali samo ako građani i građanke ostanu istrajni i pokažu da ne pristaju na politiku bez sadržaja i bez odgovornosti. Tek tada se otvara prostor za istinske promjene – zaključuje Uljarević.

Duško Mihailović

1250x600

1084x550

Uljarević: Javni prostor otrovno radikalizovan, opozicija pasivni posmatrač bez strategije

Božena Miljić

''Opterećeni'' prošlošću, ali iz nje ne učimo: Istorija Crne Gore se brutalno prekraja i zloupotrebljava za tuđe interese

Od promjene vlasti 30. avgusta 2020. godini u Crnoj Gori nije bilo kvalitativnih promjena u strukturi ekonomskog sistema koji su pokazatelj napretka. Naprotiv, bilježimo regres. Svi problemi su i dalje prisutni, a negativne tendencije uzimaju obilježje trenda, ocijenio je u razgovoru za Portal ETV predsjednik Crnogorskog udruženja poslodavaca, prof. dr Vasilije Kostić. <h2>Privid blagostanja</h2> Pet godina nakon promjene vlasti u Crnoj Gori ekonomska slika stvara privid ozbiljnih reformskih iskoraka koji u praksi rezultiraju dubokim socijalnim nestabilnostima. Programi Evropa sad 1 i 2, kojim se, nekad ministar finansija, a sad premijer Milojko Spajić koristi kao glavnim adutom u odbrani učinka nove vlasti, donijeli su rast plata i penzija, ali i otvorili dileme o dugoročnoj održivosti i realnom životnom standardu građana.&nbsp; Građani se mogu pohvaliti debljim novčanicima, ali su su im računi i potrošačka korpa postali teži za podnošenje.&nbsp; Prosječna neto zarada u Crnoj Gori porasla je sa 527 eura prije pet godina na 1.014 eura danas. Minimalna penzija je povećana sa oko 300 eura na 450. Ipak, minimalna potrošačka korpa rasla je znatno više: sa 640 eura 2020. godine skočila je na više od 2.000 eura u 2025. Inflacija je "pojela" povećanja zarada i usporila osjećaj ekonomskog napretka.&nbsp; Osvrćući se na na prethodni petogodišnji period, Kostić smatra da je crnogorska ekonomija tamo gdje je i bila. Međutim, napominje da bitnu razliku čini protok vremena od pet godina. <h2>Bez suštinskih promjena</h2> - Ne možemo, a da u obzir ne uzmemo novih pet godina izgubljenih za razvoj pa se, stoga, slobodno može reći da je naša pozicija danas, ukupno, gora nego li prije 2020. godine. Razumljivo, sa ovom ocjenom, jedan broj ljudi (naročito onih iz vlasti i oko vlasti) neće se složiti, navodeći pri tom pokazatelje izražene nominalnim ali ne i realnim veličinama koje u stvari (radi javnosti da kažemo) stvaraju iluziju višeg, a vrijede manje. Realne veličine su ono što odražava stvarnost. Nominalne veličine su često sredstvo obmane – kazao je Kostić.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241021151052_82b31025b70a3220a8531fd999e7d28bd83e7ee4e4e53723e60d0190453c943c.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241021151052_82b31025b70a3220a8531fd999e7d28bd83e7ee4e4e53723e60d0190453c943c" data-rendition-name="original" width="800" height="533" loading="lazy" alt="Vasilije Kostić"> <figcaption>Prof. dr Vaslije Kostić(Photo: PR Centar)</figcaption> </figure>  Ako zanemarimo i brojke, koje se kod nas bez ustezanja i prigovora savjesti tumače različito, nemoguće je, ističe Kostić, ne uočiti da suštinskih, kvalitativnih promjena u strukturi ekonomskog sistema nema.&nbsp; - Naprotiv. Rekao bih da bilježimo regres. Svi problemi su i dalje prisutni, a negativne tendencije uzimaju obilježje trenda. Neko će prigovoriti da ipak nije tako i da je prisutan ekonomski rast. Tačno, no pitanje rasta GDP nije kvalitativnog nego kvantitativnog karaktera. Rast GDP je vještački kreiran povećanom potrošnjom usljed rasta plata i penzija (mimo opšte produktivnosti) i rasta javne potrošnje, dodatno podržanog rastom eksterne neravnoteže u vidu izrazito negativnog rasta uvoza. Od takvog rasta gotovo da nema koristi, čak bi se moglo reći da ima štete – stava je Kostić. Takođe, iako bi se moglo prigovoriti da je dug smanjen, naš sagovornik ističe da to nije rezultat kvalitativnih promjena u ekonomiji i tvrdog budžetskog ograničenja-discipline, već posljedica vještački izazvanog rasta BDP-a i inflacije. - Rast zaposlenosti najvećim dijelom nije posljedica novog zapošljavanja u privredi već, prije svega, legalizovanog već postojećeg zapošljavanja i velikog zapošljavanja u već preglomaznoj državnoj administraciji – pojasnio je Kostić. <h2>Nepredvidivost, iznenađenja, nerealna obećanja...</h2> Vlada, kako ocjenjuje Kostić, nije imala promašaja u ekonomskoj politici, ne zato što je nepogrješiva, već zato što nema definisanu politiku sa jasnim ciljevima koji bi omogućili ocjenu njenog uspjeha ili neuspjeha. Ovo što je na djelu, smatra on, moglo bi se nazvati „ad hoc reaktivnom politikom“ - inspirisanom kratkoročnim političkim populizmom koji sam po sebi govori o dubini opšte-društvene krize u kojoj se crnogorsko društvo nalazi.&nbsp; Tako, ističe Kostić, u ekonomskoj sferi imamo permanentnu nestabilnost u pogledu planova i prioriteta (čas putevi, brze ceste, pa auto-put, „značajna ulaganja u infrastrukturu“, gradska naselja – novi gradovi, sedmočasovno radno vrijeme, Velika plaža…).&nbsp; Logično je, ističe Kostić, da je obilježje takve nestabilnosti i stalna promjenjljivost politika. - Nepredvidivost, iznenađenja, nerealna obećanja postaju obrazac ponašanja i obilježje ambijenta. Fiskalna politika, na primjer, je izraz takvog obrasca ponašanja. Svaki čas se mijenja bez imalo pokušaja da se učini predvidivom i da se utemelji na određenim kriterijumima koji se zovu fisklano sidro, uprkos tome što bi to bilo od izuzetne važnosti. Lista sličnih nabrajanja bi bila duga: deficit budžeta, odsustvo reformi, zaduživanje,deficit platnog bilansa… - navodi Kostić. Takođe, dodaje da se fiskalna politika sve vrijeme posmatranog perioda vodi u funkciji dnevno-političkih potreba partija na vlasti, a ne kao jedan od najznačajnijih instrumenata društveno-ekonomskog razvoja.&nbsp; - Pitanja održivosti i razvoja su sekundarnog karaktera – napominje on. Ipak, ključnom strateškom greškom Vlade, na što je u kontinuitetu upozoravao, smatra povećanje plata i penzija, nezavisno od ekonomskih rezultata ili ekonomski utemeljenih kriterijuma. Posljedice ćemo, smatra Kostić, osjećati dugi niz godina. - Time je raspodjela kao ključna ekonomska poluga u realizaciji društvene pravde dobila diskrecioni karakter. Time je, dugoročno, napravljena ozbiljna, ne samo ekonomska, već šteta sa ozbiljnim socijalnim posljedicama po društveno biće Crne Gore u budućoj izgradnji harmonične i prosperitetne zajednice – dodao je sagovornik Portala ETV. <h2>„Ne kriva mi se na mali no na „krivi“ dio“&nbsp;</h2> Prema njegovim riječima, posljedice ovakvih rješenje osjećamo kroz inflaciju, štrajkove, blokade i sve veći stepen nezadovoljstva građana.&nbsp; Takođe, nezadovoljstvo radnika iz više sektora, demonstirano na ulicama širom Crne Gore i pozivom nadležnih na reakciju, ukazaju da rast zarada nije jednako osjetio svaki sektor. - Zahtjevi radnika mogu biti i nerealni sa stanovišta ekonomskih mogućnosti države, ali oni nijesu dužni da o tome vode računa. Pravo je pitanje da li su ti zahtjevi opravdani, a ne da li su u skladu s ekonomskim moćima države. Rekao bih da su ti zahtjevi u najvećem dijelu opravdani, mada ima i nerealih. No, da ne bi to bila samo moja impresija postaviću glasno pitanje: na osnovu čega se može utvrditi opravdanost zahtjeva ili ne? Prvo su činjenice, a drugo su relativni odnosi između pojedinih kategorija zanimanja koji odražavaju odnose vrijednosti pomeđu njih. Zato se ljute policajci, medicinsko osoblje, prosvjetari, željezničari… jer nijesu plaćeni adekvatno drugima – naglasio je Kostić.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250830050840_11b50408c45a5056267bd47295f9f963f29e85391266b7ec62a8c50ce87e3c45.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250830050840_11b50408c45a5056267bd47295f9f963f29e85391266b7ec62a8c50ce87e3c45" data-rendition-name="original" width="1920" height="1445" loading="lazy" alt="Sa jednog od protesta prosvjetara"> <figcaption>Sa jednog od protesta prosvjetara(Photo: Antena M)</figcaption> </figure>  Pravedno utvrđeni relativni odnosi su u osnovi raspodjele društvene pravde, a ona je, cijeni Kostić, programima ozbiljno narušena.&nbsp; - Ne kaže slučajno naš narod: „Ne kriva mi se na mali no na „krivi“ dio“ – navodi Kostić. <h2>Dugoročna šteta</h2> Uprkos tome što su, kako kaže Kostić, Evropa sad 1 i 2 imali nesporno i neke dobre strane, posebno u dijelu legalizovanja zaposlenja i smanjenja značajnog obima sive ekonomije u tom segmentu kao i izvjestan pozitivan „socijalni otisak“ na duh nacije, smatra da je šteta izazvana njima već velika, ali daleko od toga da je konačna. - Rekao bih, čak, da smo na početku tog procesa. Šteta će biti dugoročna jer karakter mjera onoga što se zove Program Evropa sad 1 i 2 nije ograničen ekonomskom sferom. Raspodjela, kao što rekoh, se ne iscrpljuje samo na procesu podjele materijalnih dobara već ona predstavlja najznačajniji (ili jedan od najznačajnijih) mehanizama ostvarenja učešća u „raspodjeli društvene pravde“ – pojašnjava Kostić. <h2>Iskrivljeno poimanje turizma</h2> Komentarišući stanje u turizmu, Kostić naglašava da već dugi niz godina sa stručnjacima upozorava na neadekvatno upravljanje ovim sektorom. Prema njegovim riječima, izostanak stvarnog strateškog plana razvoja i podređivanje turizma dnevno-političkim potrebama doveli su do urušavanja jedne od ključnih grana crnogorske ekonomije. - Naime, pod pritiskom platno-bilansne neravnoteže i potrebom za održavanjem visokog deviznog priliva, akcenat se stavlja na broj gostiju, odnosno na turistički promet, a ne na potršnju po gostu i dužinu zadržavana kod nas. Time se nanosi dugoročna šteta crnogorskom turizmu jer Crna Gora sve više postaje tranzitna destinacija i destinacija masovnog turizma čije je glavno obilježje niska platežna moć, odnosno slaba - mala potrošnja – objašnjava Kostić.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250611170656_b912fb0ba47bd4d13c4255440cceaf8f9eaf22122782d2f857f0062246164b6f.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250611170656_b912fb0ba47bd4d13c4255440cceaf8f9eaf22122782d2f857f0062246164b6f" data-rendition-name="original" width="1253" height="700" loading="lazy" alt="plaža"> </figure>  Najbolji dokaz da se u Crnoj Gori ne razumiju turizam i njegove potrebe jeste to što se, ocjenjuje Kostić, ključnim kriterijumom uspješnosti, odnosno neuspješnosti sezone smatra promet turista. To je, poručuje, potpuno pogrešno.&nbsp; - Valjda bi trebalo ključni kriterijum da bude profit. Ekonomske aktivnosti (biznis) se ne preduzimaju radi prometa već zbog profita – istakao je naš sagovornik. <h2>Dobitak-gubitak i ključni potezi</h2> Na pitanje da izdvoji jedan najveći dobitak crnogorske ekonomije od 2020. do danas, Kostić kaže da je teško dati odgovor, ali je oporavak nakon pandemije koronavirusa označio kao najvažniju stvar. Sa druge strane, kao najveći gubitak vidi nastavak vođenja crnogorske ekonomije na bazi dnevno-političkih potreba uz odsustvo strukturnih reformi koje bi za rezultat imale promjenu strukture crnogorske privrede što je, podsjeća, uslov njenog oporavka. - Preduslov svakog smislenog djelovanja jeste stabilnost. Ako nema stabilnosti nije moguće imati kontinuitet politika i djelovanja koje razvoj treba. Bez stabilnosti, dakle, nema ni uslova da donosite dobre i promišljene odluke. Nema uslova za strateško planiranje bez koga se proces razvoja svodi na tumaranje i reaktivnost, a ne na proaktivnost. Loše odlučivanje je nužan ishod nestabilnosti ili bolje rečeno loše odlučivanje ide ruku pod ruku sa nestabilnošću i čestim političkim promjenama – podvlači Kostić. Upitan da navede tri ključna poteza koja bi Vlada morala odmah da preduzme kako bi se ekonomska slika popravila, Kostić je odgovorio da nije jednostavno izdvojiti prioritete. - Naravno da je teško izdvojiti bilo šta kada su ovakve stvari u pitanju, ali eto da odgovorim: fiskalna disciplina – tvrdi targeti u zaduživanju i budžetskom deficitu; strukturne reforme i ulaganja u visoko produktivne – zaključio je Kostić.

Ekonomija između iluzije i stvarnosti: Bez konkretnog napretka, negativne tendencije postaju pravilo

U napadu ruskih dronova na Kijev tokom prethodne noći tri osobe su poginule, a 31 je povrijeđena, uključujući sedmoro djece, izjavio je večeras ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski u svom dnevnom obraćanju.
- Za samo jednu sedmicu, Rusi su napali Ukrajinu sa gotovo 1.200 dronova i 50 raketa različitih tipova, uglavnom balističkih - rekao je Zelenski.
Samo zajednički napori, kako dodaje, mogu pružiti zaštitu od takve prijetnje.&nbsp;
- Nijedna nacija na svijetu ne bi trebalo da bude ostavljena sama da se suoči sa ovim - dodao je predsjednik Ukrajine.
Napad je prouzrokovao veliku materijalnu štetu. Požari su izbili u nekoliko stanova devetospratnice na sjeveroistoku Kijeva, rekao je gradonačelnik Kijeva Vitalij Kličko.
On je dodao da su na sjeveru glavnog grada ostaci drona pali na šesnaestospratnicu.

Tri osobe poginule u napadu dronom na Kijev

Štrajkači u kompaniji „Boing Difens“ u oblasti Sent Luisa odbacili su danas novi prijedlog ugovora, čime je štrajk koji je već odložio isporuku borbenih aviona i realizaciju drugih programa ušao u 13. sedmicu.
U saopštenju nakon glasanja, rukovodstvo sindikata je navelo da kompanija nije uspjela da se pozabavi potrebama oko 3.200 članova Međunarodnog udruženja mašinskih i vazduhoplovnih radnika (IAM), prenosi Rojters.
- Boing tvrdi da su slušali svoje zaposlene, ali rezultat današnjeg glasanja dokazuje da nisu - rekao je predsednik IAM Internešenal Brajan Brajant i dodao da „rukovodioci kompanije nastavljaju da vrijeđaju upravo one ljude koji grade najnaprednije vojne avione na svijetu, koji čuvaju bezbjednost naših vojnika i nacije“.
Ponuda kompanije bila je menje-više ista kao i ponude koje su prethodno odbijene. Smanjen je osnovni bonus, ali je dodato 3.000 dolara u akcijama Boinga koje se stiču na tri godine i bonus od 1.000 dolara za ostanak u firmi četiri godine. Takođe je uvećan rast plata u četvrtoj godini petogodišnjeg ugovora.
Čelnici sindikata su vršili pritisak na upravu da poveća doprinose za penzioni fond i osnovni bonus da bude blizu 12.000 dolara, koliko je Boing dao članovima sindikata koji su prošle godine štrajkovali u odjeljenju za putničke avione.
Sindikat navodi da bi ponuda koju su poslali rukovodstvu kompaniju za četiri godije koštala 50 miliona dolara više od onoga što predlaže uprava i ukazuje da je to razumno, ako se ima u vodu da bi generalni direktor Boinga Keli Ortberg ove godine trebalo bi da zaradi 22 miliona dolara.
- Boing je davno trebalo da prestane da štedi na radnicima koji omogućavaju uspjeh kompanija i da počne da pregovara o fer dogovoru koji bi poštovao njihova znanja i žrtve - naveo je sindikat.
Zbog štrajka koji traje od 4. avgusta, Boing je morao da odloži isporuke lovaca F-15EX američkom ratnom vazduhoplovstvu.

Radnici Boinga odbili novi ugovor, štrajk ulazi u 13. sedmicu

Pakistanska vojska saopštila je da su vojnici i militanti poginuli u sukobima u blizini afganistanske granice, dok su se diplomate obje zemlje sastale kako bi spriječile ponovno izbijanje nasilja nakon najgorih borbi u posljednjih nekoliko godina.
Pet pakistanskih vojnika i 25 militanata iz ekstremističke grupe Tehrik-e Taliban Pakistan (TTP) ubijeni su 25. oktobra, saopštila je pakistanska Međuresorna služba za odnose s javnošću (ISPR) 26. oktobra.
ISPR je dodao da su se sukobi dogodili kada su militanti pokušali ući u okruge Kuram i Sjeverni Vaziristan duž sjeverozapadne granice s Afganistanom.
Dok se talibani još nisu oglasili o situaciji, ISPR je rekao da su infiltracije na pakistansku teritoriju pokrenule pitanja o namjerama talibanske vlade da se uhvati u koštac s terorizmom koji potiče s njihovog tla.
<h2>Afganistansko-pakistanski mirovni pregovori</h2>
Pakistanska i afganistanska delegacija sastale su se u Istanbulu 25. oktobra, istog dana kada su prijavljeni novi sukobi, kako bi se sproveo prekid vatre između dvije zemlje, uz posredovanje Katara i Turske u Dohi prošle sedmice.
Nedavno nasilje između Pakistana i Afganistana najgore je otkako su talibani preuzeli vlast u Kabulu 2021. godine. Vazdušni napadi i kopneni sukobi ostavili su desetine mrtvih na obje strane.
Borbe između nekadašnjih saveznika izazvane su nakon što je Islamabad zahtijevao da Kabul obuzda militante koji su pojačali napade u Pakistanu, rekavši da djeluju iz utočišta u Afganistanu.
Talibani su negirali da skrivaju militante za napad na Pakistan i optužili su pakistansku vojsku da širi dezinformacije o Afganistanu i skriva militante povezane s Islamskom državom.
U televizijskom obraćanju 25. oktobra, pakistanski ministar odbrane Kavaja Muhamad Asif rekao je da vjeruje da Afganistan traži mir, ali je upozorio da bi neuspjeh u postizanju sporazuma tokom pregovora u Turskoj rezultirao "otvorenim ratom".
Posjećujući Maleziju radi potpisivanja mirovnog sporazuma između Tajlanda i Kambodže, američki predsjednik Donald Tramp rekao je da bi se "uskoro" mogao uključiti u rješavanje sukoba između Pakistana i Afganistana.
- Čuo sam da su se Pakistan i Afganistan pokrenuli, ali ću to vrlo brzo riješiti - dodao je Tramp, ne dajući daljnje informacije.

Pakistanska vojska izvještava o novim sukobima na granici usred pregovora u Istanbulu

Košarkaši Budućnost Volija pobijedili su večeras u gostima ekipu Beča 83:78, u utakmici četvrtog kola B grupe Admiralbet ABA lige.
To je treći trijumf podgoričkog tima, dok novajlija u regionalnom takmičenju ima polovičan učinak nakon četiri odigrana meča.
Budućnost je opravdala ulogu favorita, od sredine prve četvrtine, kada je nakon serije od 10:0 stekla dvocifrenu prednost (18:7), kontrolisala je igru i rezultat i konstantno bila u vođstvu.
Domaćin je prijetio, u par navrata uspio je i da smanji zaostatak, ali ne i da iskoristi bespotrebno opuštanje Budućnosti u finišu.
Budućnost su do pobjede vodili Aksel Butej i Džeri Frank Butsijel sa po 13, dok su sa po 11 poena meč završili Rašid Sulajmon i Džejms Tompson.
U ekipi Beča po 18 poena ubacili su Sulejmon Bum i Gregor Glas.
&nbsp;Voli će u 19 sati i 30 minuta, u meču B grupe, biti gost debitanta u regionalnom takmičenju, ekipi Beča.
Oba tima u prva tri kola ostvarili su po dva trijumfa i poraz.
SC Derbi će dva i po sata ranije, u A grupi, ugostiti Igokeu.
Podgorički sastav je u prošlom kolu ostvario prvi trijumf, dok je Igokea bez poraza na startu regionalnog šampionata.

Pobjeda Budućnost Volija u Beču

Izgleda da su pravni fakultet i njegova diploma omiljeni u Crnoj Gori, bez obzira kako se završio i kako se stekla diploma. Radi se o jedinstvenom izuzetku u kojem kvantitet ne daje kvalitet, upravo zato što kad saberete nule dobijate na kraju nulu. Svakodnevno slušamo magove pravne nauke, od kojih bi neki zaradili penziju kad bi godine studiranja ulazile u radni staž, koji po tv studijima mašu papirima o „kriminalu“, čime čine zloupotrebu vlasti i optužuju ljude za krivična djela umjesto da svoja fol saznanja saopšte tužilaštvu.&nbsp; Optužuju se politički entiteti iako je osnov prava da je krivica lična, ne kolektivna, ne poštuje se presumpcija nevinosti, već se koriste istrage i optužnice za presuđivanje bez presude, zahtijeva se od tužilaštva da hapsi ljude iako nema nikakvog osnova za to. Optužuju se ljudi da su nekretnine upisane na njihovo ime „lažno vlasništvo“, rekao im svevišnji, pišu se optužnice, a da ne postoji nijedan dokaz koji ih potvrđuje, iz istrage se daju određenim medijima komunikacije optuženih sa drugim licima, itd. <h2>PARTIJSKA SAMOVOLJA</h2> Partije u kojima su istaknuti članovi ljudi kao Jovan Vučurović jasno su opredijeljene, ne ka pomirenju, već za pridobijanje ekstremista i širenje mržnje prema neistomišljenicima. Da ironija bude veća taj čovjek je na čelu Odbora za ljudska prava i slobode u parlamentu Crne Gore. Najnoviji biser dotičnog je izjava da crnogorski tužioci nemaju hrabrosti da uhapse Mila Đukanovića?! I ja bih lično volio da Vučurovića vidim u Spužu, ali tek onda kad postoje osnovi da se protiv njega podigne optužnica. Mada je on za mene jedan od pripadnika vlasti koji konstantno podiže tenzije i širi nacionalnu, vjersku i rodnu netrpeljevost. O njegovom viđenju pravne države govori činjenica da bi on, kao i njegov „gazda“ hapsio svakog ko mu se ne sviđa, bez obzira što tužilaštvo nema nikakav osnov za to.&nbsp; I ne traži Vučurović da se hapse ljudi koje smatra svojim neprijateljima tek tako, ne bi bilo prvi put da se ljudi drže politički u pritvoru po godinu i po i više, bez podignute optužnice, protivno svim međunarodnim poveljama o ljudskim pravima, što bi jedan predśednik Odbora koji bi trebalo da štiti ljudska prava, pa i bivši, trebalo da zna. Na kraju, većina optužnica ima sve šanse da završe u kanti za smeće, ukoliko sudije zadrže profesionalni integritet. Upravo zato intelektualni i profesionalni pripravnici Megatrenda insistiraju na partijskom vetingu u sudstvu, jer su i sami svjesni neubjediljvosti istražnih postupaka i optužnica, od kojih se neke čak smatraju krivotvorenim. Postavlja se pitanje zašto sva pravna nauka u Crnoj Gori, sudstvo, tužilaštvo ćuti na sprovođenje nezakonitog vetinga u policiji? Na osnovu kojeg zakona Demokrate daju sebi pravo, kao da se radi o autokratiji u Bjelorusiji ili Rusiji, da vrše veting u policiji? Zna li Boris Bogdanović, vunderking sa Megatrenda, da se to zove bezakonje, da se prvo veting mora uvesti u pravni sistem zemlje, da se moraju odrediti procedure i tijelo koje će ga sprovoditi, a ne da se sprovodi partijska samovolja? Što ako śutra pobijedi DPS na izborima, iako je sadašnja izvršna vlast ubijeđena da neće, što za ovu priču nije bitno, pa da oni sprovode veting bez zakona prema neistomišljenicima? <h2>PARTIJSKI USTAVNI SUD</h2> Da u Crnoj Gori vlada pravni kumbulj u kojem se ne poštuju elementarno pravo, Ustav i zakoni, mnogo je primjera. Neka mi ti pravni genijalci objasne kako je moguće Poslovnikom Skupštine promijeniti Ustav Crne Gore i dozvoliti kvorum „na daljinu“, iako u Ustavu decidirano piše „Skupština odlučuje većinom glasova prisutnih poslanika na śednici kojoj prisustvuje više od polovine svih poslanika, ako Ustavom nije drukčije određeno“ (član 91, stav 1)? Mnogo je sličnih primjera, poput onoga kojim se zakonom ograničavaju ustavne nadležnosti predśednika i sl. Ionako nefunkcionalan Ustavni sud ostaje nijem na stotine kršenja elementarnog prava jer, ili je nepotpun, ili je partijski podrepak. Kakvu korist imaju građani Crne Gore od partijskog Ustavnom sudu? Posebno ako nijesu član dotične partije. Kako je moguće bilo kojem učenom pravniku objasniti da je restitucijom „vraćena“ zemlja u uvali Valdanos Budimljansko nikšićkoj eparhiji, koja je osnovana odlukom Sinoda Crkve Srbije 2001. godine? Dakle, nije postojala kad je nacionalizovana uvala Valdanos?! Poseban je primjer tzv. Temeljnog ugovora, za koji je Ustavni sud odbio da donese stav. Volio bih da mi neko od pravnih genijalaca vlasti objasni što predstavlja taj Ugovor? Je li to međunarodni ugovor? Pa nije i ne može biti, jer država sklapa međudržavne sporazume, a ne ugovore sa pravnim entitetima bilo koje države. To potvrđuje sama činjenica da taj Ugovor nije ni ratifikovan u parlamentu. Ugovor sa DRŽAVOM Vatikanom ne može biti pandam ovom Ugovoru. Postavlja se pitanje, kako je moguće ugovorom sa pravnim entitetom druge države uređivati unutrašnje pravo države Crne Gore? Tim prije što država Crna Gora ima Zakon o vjerskim slobodama kojima se reguliše odnos vjerskih zajednica i države Crne Gore!&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251026021032_75660e94f02a397e28c8c77aec3da7a9dddf38c9d5f5da71e61cacf8bd8bb325.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251026021032_75660e94f02a397e28c8c77aec3da7a9dddf38c9d5f5da71e61cacf8bd8bb325" data-rendition-name="original" width="730" height="948" loading="lazy" alt="Rješenje o osnivanju Budimljansko-nikšićke eparhije"> <figcaption>Rješenje o osnivanju Budimljansko-nikšićke eparhije(Photo: Picasa)</figcaption> </figure>  Ko je dao pravo jednoj vrlo krivično problematičnoj ličnosti, Dritanu Abazoviću, koji je prekršio većinu zakona Crne Gore, između ostalog i član 3. Ustava Crne Gore, da se bavi pitanjem o kojem nema pojma? Jedini ugovor koji je mogao biti potpisan sa Crkvom Srbije je ugovor sa Cetinjskom mitropolijom, u skladu sa Zakonom o slobodi vjeroispovijesti. Zato je Temeljni ugovor države Crne Gore sa Crkvom Srbije pravno ništavan i ne može proizvoditi bilo kakve pravne posljedice. Umjesto da Dritan Abazović krivično odgovara zbog kršenja niza pravnih akata, od Ustava, pa do zakona, on i dalje preko raznih televizija neutemeljeno optužuje ljude, kao što je imenovanje navodnih ubica nekadašnjeg urednika Dana, Duška Jovanovića. Ne znam zašto SDT ćuti na takve stvari, zašto ga ne pozove da da iskaz u tužilaštvu i, na kraju, zašto ga ne pozove na odgovornost za iznošenje lažnih optužbi, ukoliko se pokaže, u što sam siguran, da su njegove prozivke obično trućanje jednog političkog vagabunda?&nbsp; Vrijeme je da tužilaštvo uvede pravnu higijenu u politički prostor i da ne dozvoli da se ljudi optužuju preko medija za najteža krivična djela bez ikakvih elemenata koji ukazuju na to. Ne smiju se dozvoliti lažne optužbe u javnom prostoru bez ikakavih konsekvenci, jer se time država pretvara u brlog. Zakonima je zabranjeno podnositi lažne prijave tužilaštvu, jer to nosi sa sobom određene sankcije. Što je javno iznošenje neutemeljenih kriminalizovanja političkih protivnika i optuživanje za ubistva nego lažne prijave u javnom prostoru? <h2>MILATOVIĆEVO NEZNANJE</h2> Takođe bi predśednik Milatović morao objasniti javnosti na osnovu kojeg propisa se dodjeljuje posthumno najveći crnogorski orden jednom svešteniku Crkve Srbije samo zato što je zaslužan za promjenu vlasti? Prvo je porazno, sa pravnog stanovišta, da se crkva miješa u političke odnose u Crnoj Gori kao sekularnoj državi, da uređuje ko će predstavljati izvršnu vlast, a drugo, to se i u crkvenom smislu smatra jeresom. Morao bi Milatović objasniti i svoje riječi da se radi o čovjeku koji je „sabirao“ ljude, što je posljednje što se može reći za pokojnog Amfilohija Radovića. Uostalom, Radović je već dobio orden koji zaslužuje, a to je dokumentarni film Tanje Šuković i njenih saradnika, pod imenom „Svjedok božje ljubavi“. Već sam dovoljno puta pisao o ličnosti Amfilohija Radovića, pa se ne bih ponavljao. Koga interesuje neka pročita tekst <a href="https://www.anti.media/istrazivanja/analize/svetosavski-zilot-u-akciji/">„Svetosavski zilot u akciji“</a>. Da je predśednik Milatović potpuno neobrazovan kad se radi o istoriji Crne Gore govori i njegovo polaganje vijenca u spomen Mojkovačke bitke. Mojkovačka bitka je jedan od simbola crnogorske gluposti, jer je ta bitka koštala Crnu Goru poraza i kapitulacije i potpuno je bila nepotrebna. Srbi su počeli da je slave u črtvrtom desetljeću XX stoljeća da bi prikrili činjenicu da je Petar Pešić sa funkcije komandanta generalštaba crnogorske vojske svjesno gurnuo tzv. Sandžačku vojku, dio crnogorske vojske, u sukob sa Austrijancima, tobože da štite odstupnicu srpske vojske na Krf, iako je posljednji srpski vojnik srpske vojske stigao na Krf 4. januara 1916. godine, dok je Mojkovačka bitka vođena 6. i 7. januara. Dakle, nikakva odstupnica srpskoj vojsci nije branjena, jedina posljedica je da se crnogorska vojska nije mogla na vrijeme evakuisati.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251026021028_8c3ed6c91444b81df0b1f2fc6587b5ed761b467c39dab9b1ad145a164e1cfc2b.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251026021028_8c3ed6c91444b81df0b1f2fc6587b5ed761b467c39dab9b1ad145a164e1cfc2b" data-rendition-name="original" width="1086" height="1579" loading="lazy" alt="Izjava Petra Pešića u beogradskoj Pravdi 9. maja 1925. godine"> <figcaption>Izjava Petra Pešića u beogradskoj Pravdi 9. maja 1925. godine(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Sam Petar Pešić, odgovarajući nekim svojim srpskim kolegama oficirima, koji su ga optuživale da je svjesno uništio crnogorsku vojsku, napisao je u beogradskoj Pravdi 9. maja 1925. godine: „... jesu li ma kad razmišljeli o tome kakva bi situacija bila za celokupan naš narod, da Kralj Nikola nije uputio Franji Josifu onu depešu, i da se je na Solunskom Frontu pored Srpske Vrhovne Komande našla i Crnogorska Vrhovna Komanda, a po proboju ovoga fronta i ulaska u Otadžbinu pored Kralja Petra i Kralj Nikola“. Time je sve rečeno! Ali, da dodamo ovome i intervju sa tada crnogorskim generalom Jankom Vukotićem, datom „Jutarnjem listu“ 1. aprila 1918. godine, a koji prenose „Cetinjske novine“ 11. aprila iste godine: „...Primiv na ovaj način dužnost načelnika štaba (od P. Pešića, prim. SJ), a računajući, da će srpska vojska, kao što mi je rekao pukovnik Pešić, u dovoljnoj snazi zauzeti odbranbene položaje duž Bojane i oko Skadra, te meni i mojoj vojsci osigurati jedinu odstupnicu preko Skadra, ja sam odmah, po odobrenju kralja Nikole, izdao naređenje čitavoj crnogorskoj vojsci - od koje se skoro veći dio nalazio duž rijeke Tare i Lima i na hercegovačkoj granici, - da odstupi pravcem na Podgoricu, odatle ćemo preko Skadra za Albaniju. Kralj Nikola je otputovao iz Podgorice 19. januara u Skadar, a 20. januara iz Skadra dalje. Iste večeri nastupile su austru-ugarske čete, ni od koga nesmetane, uz rijeku Bojanu, a śutra dan, 21. januara, ušle su u Skadar, i tako nam preśekle jedinu moguću odstupnicu prije, nego je i jedan moj vojnik od hercegovačkog odreda ili sandžačke vojske stigao u Podgoricu“. Pametnome dosta! Pa slavite nesreću Crne Gore, anticrnogorci i velikosrpske uzdanice!  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251026021028_8e804306dbb15abe492ae61e7250e56ae9ff8a2a249bcaaeaca204e6a0124a0f.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20251026021028_8e804306dbb15abe492ae61e7250e56ae9ff8a2a249bcaaeaca204e6a0124a0f" data-rendition-name="original" width="960" height="1369" loading="lazy" alt="Cetinjske novine 11. aprila 1918. prenijele intervju crnogorskog generala Janka Vukotića Jutarnjem listu"> <figcaption>Cetinjske novine 11. aprila 1918. prenijele intervju crnogorskog generala Janka Vukotića Jutarnjem listu(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na sjednici Skupštine Crne Gore predśednik parlamenta Andrija Mandić obratio se vrhovnom državnom tužiocu da su ga vladajuće stranke izabrale, ne zbog znanja, već politički, da hapsi članove bivše vlasti? Ima li bolje slike o propasti države Crne Gore od ovih staljinističkih izjava? Ko je kleo Crnu Goru, nije dangubio!

Vlast (pri)pravnika i pravna praksa Aca Srbina i tovariš Putina

Od izuzetne je važnosti da se u britanskom Izvještaju, nakon određenog “tihovanja” i višegodišnjeg aboliranja nacionalističkog i razarajućeg djelovanja beogradskog režima prema zemljama regiona, na prvom mjestu prema Crnoj Gori, jasno ukazuje i upozorava na “maligno djelovanje Putinovog i Vučićevog režima, koji je duboko ukorijenjen na svim političkim i društvenim nivoima u Crnoj Gori, kazao je za Portal ETV ambasador Željko Perović.
U izvještaju “Obnova britanskog liderstva na Zapadnom Balkanu” konstatovano je da se Crna Gora se suočava sa duboko ukorijenjenim političkim i društvenim izazovima koji proizilaze iz spoljnog miješanja.
Komentarišući ovaj dokumetn, Perović je rekao da je veoma značajno da se naredna Konferencija “Berlinskog procesa” održava baš u Londonu, odnosno, da se Velika Britanija ponovo uključuje “na velika vrata i punom parom” u dešavanja na Balkanu.&nbsp;
- Imajući u vidu stepen stranog miješanja i malignog uticaja, može se slobodno reći ponovo uzavrelog Balkana. Krajnje zabrinjavajuće i izuzetno stetno miješanje Rusije, prvenstveno preko nacionalističkog režima u Beogradu, prema zemljama kandidatima za ulazak u EU, naročito prema Crnoj Gori i BiH, kao i ostalim pretendentima Kosovu, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji, ali i zategnuti odnosi između Beograda i Zagreba, čine Balkan ponovo “buretom baruta” - naveo je Perović.&nbsp;
Zbog toga je, ističe, zajedničko posvećeno djelovanje SAD, Ujedinjenog Kraljevstva i Evropske unije od presudne važnosti za dalji prosperitet i napredak cjelokupnog Balkana.&nbsp;
- Od izuzetne je važnosti da se u britanskom Izvještaju, nakon određenog “tihovanja” i može se slobodno reći višegodišnjeg aboliranja nacionalističkog i razarajućeg djelovanja beogradskog režima prema zemljama regiona, na prvom mjestu prema Crnoj Gori, jasno ukazuje i upozorava na “maligno djelovanje Putinovog i Vučićevog režima, koji je duboko ukorijenjen na svim političkim i društvenim nivoima u Crnoj Gori”. Konačno! U Izvještaju se ukazuje i na dva ključna momenta, pokušaj državnog udara 2016. i ustoličenje novog poglavara SPC (glavnog ruskog igrača) u Crnoj Gori, koji su izazvali destabilizaciju i vjerske i političke nemire, te do tada nezapamćene podjele u crnogorskom društvu. Konačno - naglasio je Perović.
Ono što u britanskom izvještaju ne piše, a vjeruje da je razmatrano na Konferenciji u Londonu, je da, kako kaže Perović, crnogorska vladajuća garnitura "na čelu sa predsjednikom većinski četnicke i retrogradne Skupštine vojvodom Andrijom Mandićem i njegovim saborcima iz crnogorske marionetske Vlade, naročito iz redova DF i Demokrata, kao i nijemim posmatračima, time i saučesnicoma iz ostalih stranaka, ne preduzima ništa da takvo djelovanje spriječi".&nbsp;
- Staviše, svojim saučesnistvom u urušavanju, destabilizaciji i vidnom pokušaju zaustavljanja Crne Gore na njenom evropskom putu daju puni doprinos - dodaje Perović.
Kao najvažnije, Perović ukazuje na ono na šta upozorava nekadašnji minustar odbrane Britanije, bivši geneneralni sekretar NATO-a i “glavni revizor Strateskog pregleda odbrane 2025.” Lord Robertson, a to je da “ono što se dešava na Zapadnom Balkanu ne ostaje tamo”.
- A to znači da dešavanja na Balkanu najdirektnije ugrožavaju Veliku Britaniju i EU. A to se ne smije dozvoliti! Pa je interes i jednih i drugih da “brinu o događajima u svim zemljama regiona” - naglasio je Perović.
Prema njegovim riječima, od uspješnosti borbe protiv korupcije, nacionalizma i stranog miješanja zavisiće i stabilnost Zapadnog Balkana.&nbsp;
- Poruke i uputstva su jasni. Od Crne Gore zavisi da li se pravilno čitaju i ima li spremnosti da se sprovedu u djelo - zaključio je Perović.

Perović: Nakon "tihovanja", Britanija konačno upozorava na maligni uticaj Putina i Vučića u Crnoj Gori

Ako bi se akcije predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića sprovela do kraja i desilo se moguće razrješenje vrhovnog državnog tužioca Milorada Markovića, to bi izazvalo još jednu veliku sistemsku krizu u Crnoj Gori i imalo bi kao svoju posljedicu usporavanje crnogorskog puta prema Evropskoj uniji, što je Mandićev ključni strateški cilj - rekao je predsjednik Socijaldemokratske partije i jedan od lidera Evropskog saveza Ivan Vujović u informativnoj emisiji "24 sata" na Televiziji E.
Komentarišući otvorene napade Mandića na Markovića, ali i sinhronizovane kritike svih poslanika na sjednici u parlamentu kada je predstavljen izvještaj o stanju u državnom tužilaštvu za prethodnu godinu prije tri dana, kaže da mu ništa nije začuđujuće, te da to otkriva pravu prirodu parlamentarne većine, posebno koalicije predvođene Mandićem.
- Oni su zaista umislisli da su 30. avgusta sproveli neku revoluciju i da su zaista oslobodili Crnu Goru. Iako se često u sarkastičnom tonu prema njima kao "oslobodiocima", zaista misle da to jesu i da u Crnoj Gori nakon 30. avgusta treba da vladaju revolucionarni zakoni, revolucionarna pravda, prijeki sudovi, presude i osuđivanja preko noći bez prezumpcije nevinosti. Ovaj Mandićev manevar vidim u tom kontekstu - naveo je Vujović.
Smatra da su dvije stvari tu ključne - Mandićev strah i izazivanje sistemske krize kojim bi se zaustavio evropski put Crne Gore.
- Jedna stvar je strah gospodina Mandića. Možemo da budemo nezadovoljni radom tužilaštva, ali je činjenica da su otvorili nekoliko markantnih predmeta i slučajeva protiv ljudi bliskih Mandiću, što iz njegovog najbližeg političkog, što iz ličnog okruženja. Imate slučajeve protiv predsjednike opština Mojkovac, Nikšić, Pljevlja. Imate slučaj prebijanja predsjednika Opštine Budva, koji su očigledno uradili Mandićevi ljudi, odnosno njegovi batinaši iz Budve. Najveći strah je od slučaja "državni udar", jer je Specijalno državno tužilaštvo izjavilo žalbu na oslobađajuću presudu. Imate slučaj protiv (Milana) Lekića iz Pljevalja - naveo je Vujović.
Dodaje da su ljudi oko Mandića, za nepune dvije godine otkada je na vlasti, skupili toliko slučajeva i "pet-šest ljudi iz njegovog najbližeg političkog okruženja su pod tužilačkom istragom".&nbsp;
- To govori dovoljno o svemu i dovoljno govori o njegovom strahu. Zbog toga je ta akcija - kazao je Vujović.
Komentarišući postupanje tužilaštva u slučaju Mandićevog sinovca, Danila, u kom je predmet dodijeljen nižem tužilaštvu, te slučaj predsjednika Opštine Nikšić Marka Kovačevića u kom je odbačena prijava, navodi da to "ne eliminiše stvar Mandića".
- Iako s pravom možemo da budemo nezadovoljni tretmanom tih predmeta od Vrhovnog državnog tužilaštva, te procesuiranja predmeta tužilaštvu sa nižim stepenom odgovornosti nije dovoljno i ne eliminiše stvar Mandića od svega toga. Oni bi htjeli da imaju tužilaštvo i sudstvo i kompletno pravosuđe, zato se i pokreće priča o vetingu da bi ga imali pod potpunom partijskom kontrolom. Kao što je stavio pod svoju kontrolu gotovo sve partije parlamentarne većine. On je potpuno pacifikovao Pokret Evropa sad - istakao je Vujović.
<h2>Kontrola</h2>
Komentarišući izostanak reakcije PES-a ocjenjuje da je to "još jedan primjer snisohodljivog odnosa prema Mandiću u parlamentu Crne Gore".&nbsp;
- Vidjeli smo reaciju predsjednika Kluba poslanika PES-a Miodraga Lakovića, koja jeste bila reakcija, iako prilično blijeda. Onda smo vidjeli skandaloznu reakciju poslanika Vasilija Čarapića na brutalno gaženje njihovog poslaničkog kluba od Mandića on odgovara time što napada bivšu vlast. To je bilo degutantno gledati i slušati, ali to pokazuje u kojoj mjeri je PES, posebno u parlamentu, stavljen pod kontrolu Mandića. Mislim da (premijer Milojko) Spajić ne kontroliše ni trećinu svog poslaničkog kluba i da dvije trećine njegovog poslaničkog kluba su bliži politici Mandića, nego politici PES-a - ocijenio je Vujović.
<h2>Strah</h2>
Odgovarajući na pitanje gdje su u svome tome njihovi koalicioni partneri iz Demokratske Crne Gore kaže da sve što važi za PES "još više važi za Demokrate".&nbsp;
- Oni su odavno potpuno izgubili svoj politički individualitet i politički profil. Potpuno su ste stopili u politiku i ideologiju Nove srpske demokratije gospodina Mandića. Posebno me ne začuđuje njihovo ćutanje u parlamentu. Stranka koja će navodno da podrži izvještaj VDT-a, a onda imamo onakve brutalne napade Mandića prema onima koji će navodno da podrže taj izvještaj, a imate ćutanje Demokrata. To samo po sebi dovoljno govori. Ponekad imam utisak da kad Mandić uzme banak, uzme da govori da zavlada strah, posebno u klubovima PES-a i Demokrata. Taj paternatlizam Mandića posebno je vidljiv u Skupštini Crne Gore - naglasio je Vujović.
<h2>Sistemski problemi</h2>
Komentarišući reakciju Delegacija EU, iz koje je saopšteno da je vladavina prava veoma značajna za evropski put Crne Gore, te očekuje li da se aktuelna dešavanja mogu odraziti na budući izvještaj o Crnoj Gori, pita što još treba da se desi da bi "naši evropski partneri do kraja vidjeli sa kim imamo posla".
- Ne znam što još treba da se desi u Crnoj Gori - toliko primjera ne samo nacionalističke politike, ne samo politike istorijskog revizionizma, vraćanja u devedesete, slavljenje ratnih zločinaca, nego i u u sistemskoj ravni odnosa prema vladavini prava i institucijama - da bi naši evropski partneri do kraja vidjeli sa kim suštinski imamo posla i da su to strukture koje će na svakom polju nastojati da zaustave Crnu Goru na evropskom putu i da neće birati sredstva, da će permanentno proizvoditi krize i sistemske probleme. Suština je da ovakva vlast, komponovana na ovaj način, ne može uvesti Crnu Goru u EU - kazao je Vujović.
<h2>Ohrabrenje</h2>
Komentarišući to što međunarodni partneri ukazuju na to da je dio vlasti spona između Rusije i Srbije, a da ista vlast dobija pozitivne poruke iz EU, ocjenuje da se radi o ohrabrenju, jer postoji novi entuzijazam kad je u pitanju politika proširenja.&nbsp;
- Imao sam priliku da se u to uvjerim, da podrška Crnoj Gori nikad nije bila veća i zbog toga treba razumjeti da zaista žele da pomognu državi. Kad im objašnjavate određene stvari nailazite na određeno razumijevanje, ali domaći zadatak moramo da obavimo sami. Ne možemo očekivati da naše zadatke ostvare naši partneri. U tom smislu tumačim i te glasove od evropskih partnera, ali moraju i oni razumjeti da se opozicija nalazi u veoma delikatnoj poziciji. Autentičan je cilj opozicije da Crna Gora uđe u EU, ali ne možemo ostati mirni na brojne devijacije jer znamo da će te strukture iskoristiti svaku priliku da sabotiraju naš evropski put do momenta dok se ne desi zatvaranje tog prozora mogućnosti. To ne znači da opozicija ne treba da iskoristi svaku priliku da našim partnerima objasni kakva je situacija u Crnoj Gori - zaključio je Vujović.
J. B.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3Dzy-TAYMRXkU&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Vujović: Ako bi se desilo razrješenje Markovića, to bi izazvalo još jednu veliku sistemsku krizu koja bi mogla usporiti put prema EU

Političke tenzije unutar parlamentarne većine sve su snažnije, posebno kada se pomene Tužilaštvo. Čini se da svi žele da kontrolišu rad Tužilaštva.&nbsp;
Poslanik Socijaldemokrata Nikola Zirojević optužio je predsjednika Skupštine i lidera Nove srpske demokratije Andriju Mandića da pokušava da politizuje rad Vrhovnog državnog tužioca (VDT). U izjavi za portal ETV, Zirojević je ocijenio da Mandić vrši pritisak na Milorada Markovića, šaljući mu poruku da bi mogao biti smijenjen ukoliko ne postupi po njegovim zahtjevima.
Zirojević za Portal ETV kazao je da „nezadovoljstvo Andrije Mandića radom VDT-a i napad na Milorada Markovića predstavljaju namjeru Mandića da do kraja politizuje VDT“.
Prema njegovim riječima, „očigledno je da tužilaštvo nije pod kontrolom ZBCG, već bi se reklo da oni mnogo bolje sarađuju i da su pod političkim uticajem Demokrata i eventualno PES-a, što Mandiću nikako ne odgovara.“
Zirojević je dodao da „Mandić u okviru parlamentarne većine svojim koalicionim partnerima daje one resore koji njemu suštinski nijesu važni i pušta ih da se tu igraju". &nbsp;
- Ali se vraća na onog starog Andriju Mandića na kojeg smo navikli prethodnih decenija kada su u pitanju resori koji mu nijesu važni. Tužilaštvo mu, međutim, jeste izuzetno važno - navodi.&nbsp;
On je istakao da „tužilaštvo, izgleda, uspijevaju da „poklope" politički Demokrate i PES i podsjetio da „SDT ne odustaje od slučaja „državni udar", gdje je jedan od osumnjičenih Mandić zajedno sa Milanom Kneževićem.“
- Jasno je da je ono što smo vidjeli u Skupštini pokušaj Mandića da stavi tužilaštvo pod svoju kontrolu - kazao je Zirojević.
Dodao je da je „Mandić poslao poruku Markoviću da, ako ne bude igrao po njegovim notama, neće biti više tu".
- Oni imaju mogućnost da pokrenu smjenu VDT-a. Ostaje da se vidi da li zaista žele da smijene Markovića ili samo prijete da, ako ne bude radio kako oni žele, da mu slijedi smjena - zaključio je Zirojević.
Napomenimo, poslednje zasijedanje Skupštine obilježile su Mandićeve izjave da je upravo on „prelomio“ da Marković postane VDT, ali da sada smatra da je pogriješio i da bi Marković trebalo da podnese ostavku.
Mandić je istovremeno kritikovao poslanike Pokreta Evropa sad, spočitavajući im što namjeravaju da podrže Izvještaj o radu Tužilačkog savjeta i Državnog tužilaštva.

Tag: pet-godina-od-promjene-vlasti