Darmanović: Evropa će pokušati da radi sa Trampom, Crna Gora idealan kandidat za EU, ali dio političke elite kod nas svako malo stvara prepreke

Transatlantski savez je najprirodniji savez političkog zapada i evropski lideri će zbog toga pokušati da sarađuju sa predsjednikom Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donaldom Trampom, uprkos promjeni u američkom odnosu prema ratu u Ukrajini, smatra profesor na Fakultetu političkih nauka Srđan Darmanović.
Darmanović, koji je nekadašnji ministar vanjskih poslova i ambasador Crne Gore u SAD-u, rekao je da posljednja dešavanja u vezi sa američkim odnosom prema Ukrajini i Rusiji, mogu dosta psihološki i politički uticati na ujedinjenje Evrope, koja je shvatila da se može naći u vrlo neprijatnoj situaciji.
On je, govoreći o samitu evropskih lidera u Londonu, rekao da je to bila kombinacija odlučnosti i opreznosti.
- Odlučnosti u smislu da Evropa mora da postane manje-više samostalni igrač. Ne treba bolji dokaz za to nego kratka izjava predsjednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen koja da Evropa mora ponovno da se naoruža - kazao je Darmanović u intervjuu Agenciji Mina.
Kako je naveo, postoji jednaka odlučnost britanskog i francuskog lidera, Kira Starmera i Emanuela Makrona, kao i kandidata za kancelara Njemačke Fridriha Merca, u vezi odnosa sa SAD-om.
- Svi oni, zajedno sa Generalnim sekretarom NATO-a Markom Ruteom, ostavljaju sva otvorena vrata prema Vašingtonu - rekao je Darmanović.
Kako je naveo, transatlantski savez je bio najprirodniji mogući savez političkog zapada i niko do pojave „sadašnjeg“ Trampa nije vjerovao da se može desiti da dođe u pitanje.
- Pošto Trampova administracija traje četiri godine, niko u Evropi neće pokušati da kaže zbogom Vašingtonu, naprotiv, pokušaće da se radi i sa Trampom - kazao je Darmanović.
Smatra da Evropa još nije sposobna da igra potpuno samostalno ulogu koju je u svijetu obezbjeđivao SAD.
- Pitanje je da li i koliko može sama da obezbijedi povoljni mir u Ukrajini i da ga garantuje, pa su SAD i tu potrebne - rekao je Darmanović i dodao da se i kod njih vjerojatno pojavljuje nepredivljivost šta će Tramp da napravi.
Upitan da li Evropska unija (EU) ima snage i mehanizama da opstane i iz aktuelne situacije izađe jača, on je odgovorio da ne vjeruje da će tako lako doći do nekog raspada EU, jer ta zajednica jedina šansa Evrope, zbog brojnih velikih svjetskih zemalja.
- Šta su države veličine Francuske, Njemačke, Britanije pojedinačno, sa 50 do 80 miliona stanovnika, razvijene i bogate. EU sa 500 miliona ljudi i sa zajedničkim tržištem je nešto, to su i osnivači 50-ih godina znali - istakao je Darmanović i dodao da vjeruje da će EU pokrenuti svoje razne mehanizme kako bi opstala.
Govoreći o sastanku američke i ruske delegacije u Rijadu, Darmanović je kazao da taj sastanak nije iznenađujući, jer su svi znali kakav zaokret slijedi ako Tramp pobijedi na predsjedničkim izborima.
- Tramp je to uvijek govorio, on je vrstu neke afekcije i saradnje sa Putinom demonstrirao još u prvom mandatu, ali su okolnosti bile drugačije - rekao je Darmanović.
On je istakao da je prvi Trampov mandat potpuno drugačiji od drugog, jer je u prvom bio neka vrsta „stranca“ u Bijeloj kući, koji se morao osloniti na postojeću republikansku administraciju.
- "Tramp dva" je sasvim drugačija pojava, došao je nakon pauze od četiri godine u kojoj se pripremao za mandat, za to vrijeme je bio izložen i sudskim progonima za krivična djela, došao je gotovo kao osvetnik u Bijelu u kuću i okružio se potpunim lojalistima - naveo je Darmanović.
Kako je naveo, sastanak u Rijadu je bio produžetak zaokreta koji se očekivao, iako je to diskontinuitet američke spoljne politike prema Rusiji.
Darmanović je kazao da su, između sastanaka u Rijadu i susreta sa predsjednikom Ukrajine Volodimirom Zelenski, SAD i Rusija identično glasale u Ujedinjenim nacijama (UN) povodom ukrajinske krize.
Poslije toga, prema njegovim riječima, ono što se desilo na sastanku sa Zelenskim više nije bilo nelogično, nego nastavak trenda.
Darmanović je istakao da su SAD pokušale da „proguraju“ rezoluciju koja bi bila drugačija, ali je Generalna skupština UN-a velikom većinom, na predlog EU, usvojila rezoluciju u koristu Ukrajine.
- Detalj da su se SAD u UN-u svrstale sa Rusijom i Sjeverom Korejom, bio je toliko znakovit da poslije toga više nije bilo nikakvih iznenađenja - dodao je Darmanović.
On je kazao da je to što se desilo na sastanku sa Zelenskim nevjerovatan događaj za javnost, jer se diplomatija i razgovori državnika ne odvijaju pred novinarima i kamerama.
Darmanović je naveo da se može razmišljati na način da je to dio jedne predstave, dodajući da je čitav Trampov život „predstava na neki način“.
Kako je rekao, taj sastanak je nastavak dogovora iza zatvorenih vrata o korišćenju ukrajinskih minerala i rijetkih metala.
- To malo liči na kolonijalnu politiku sa kraja 19. i početka 20. vijeka, u kome transakcionim vođstvom kažete: biće to i to, ako nam date to i to. Toga je uvijek bilo u svjetskoj politici, ali ne ovako otvoreno - dodao je Darmanović.
On je istakao da je, prema jednom pravcu razmišljanja, američki sistem dovoljno jak da može da podnese svakog predsjednika, pa će podnijeti i Trampa, nakon čega će se sistem vratiti na uobičajena podešavanja.
Darmanović je kazao da, prema drugoj školi mišljenja, sada počinje novi poredak i nova era u međunarodnim odnosima, a Tramp je samo manifestacija svega toga.
Upitan koje mišljenje mu je bliže, Darmanović je kazao da se boji da je drugo, jer svjetski kapitalizam i demokratija već dugo traju kao dominantni poredak na svijetu i dominantne sile u međunarodnim odnosima.
- Vrlo je moguće da je došlo do nekih poremećaja u funkcionisanju tog sistema u svijetu i da su sad ti poremećaji izbacili jednog Trampa, koji vodi politiku suprotnu dosadašnjem sistemu i oblikuje novi sistem - istakao je Darmanović.
On je dodao da ne bi bilo iznenađenje i da je u pitanju prvo mišljenje, jer su američke institucije dosta snažne i američko društvo je dosta otporno.
Kako je rekao Darmanović, kad bi neko htio, vrlo teško može da odjednom zavede nekakav autoritarni poredak u Americi.
On je objasnio da je tako zbog veličine SAD-a, jer ih čini 50 dosta autonomnih saveznih država, ali i zbog Ustava koji je podešen da stvara kontrole i ravnoteže, kao i zbog vrlo složenog sistema sudova.
On je ukazao i na to da u SAD-u postoji ogromno javno mnjenje sa slobodnim medijima, kao i opozicija - Demokratska partija, pa u oba doma kongresa Tramp ima vrlo usku većinu.
- Za dvije godine slijede kongresni izbori, svi ti elementi mogu da dovedu do nekog ograničenja Trampove vladavine, ali način na koji su krenuli sa otpuštanjem desetina hiljada zaposlenih u federalnoj administraciji ostavlja pitanje koliko vremena se ima za neku vrstu rezistencije - objasnio je Darmanović.
On je naveo da se, osim otpuštanja ljudi, rasturaju i sve organizacije koje su činile vrstu promocije demokratije i američke meke moći u svijetu.
Upitan da li je sporazum koji je Tramp ponudio Ukrajini u vezi rijetkih minerala jedan od razloga zaokreta u odnosu prema ukrajinskoj krizi, Darmanović je odgovorio da ga je Tramp tako predstavio.
- Navodno, od finansijskih dobitaka iz eksploatacije tih bogatstava, treba nadoknaditi novac koji je Amerika dala za odbranu Ukrajine - rekao je Darmanović.
On je istakao da vrsta kompenzacija - neka vrsta duga Ukrajine prema Americi, nije bila sporna ni pod demokratskom administracijom, samo što niko nije otražio da se vrši eksploatacija prirodnih bogatstava.
Darmanović je rekao da je Međunarodni monetarni fond objavio da je 49 američkih saveznih država po bruto domaćem proizvodu (BDP) bogatije od svih evropskih država, pa navodi Trampa da Ameriku treba da spasi od propasti predstavljaju populizam.
On je, govoreći o šansama za izlazak SAD-a iz NATO-a, kazao da je za sada „štrikove“ za to dao samo Trampov savjetnik Ilon Mask, koji je, prema ocjeni Darmanovića, zla kob aktuelne administracije.
- Ne vjerujem da će američka politička elita moći da sve to posmatra tek tako, negdje će se doći do nekih crvenih linija. Ovo čemu prisustvujemo će se prije ili kasnije vratiti kući, takve spoljne politike se uvijek vrate kući - istakao je Darmanović.
Upitan gdje je sada u toj situaciji Zapadni Balkan i Crna Gora, on je rekao da Trampovu administraciju trenutno to ne zanima, jer su fokusirani na druge stvari.
Prema riječima Darmanovića, Trampove pristalice njegovu politiku opravdavaju navodnom opsjednutošću Kinom.
- Neki misle da je to Trampov niksonijanski moment, da saradnjom sa Rusijom na pitanju Ukrajine postigne to da se Rusija privuče na stranu SAD-a u budućem odmjeravanju snaga sa Kinom - rekao je Darmanović.
On je objasnio da to pominje da bi ljudi bili svjesni koliko je trenutno Balkan “nevažan”.
- Ukoliko uznapreduju odnosi Trampa i Putina, onda može doći Balkan na dnevni red, ako ta politika interesnih sfera bude uspješno funkcionisala - kazao je Darmanović i naglasio da je u tom slučaju teško da će Evropa posmatrati da nešto što joj integralno pripada, sada zapravo pripada nekom drugom.
Kako je rekao, Hrvatska i Slovenija su reagovale odmah solidarno sa EU i podržale Ukrajinu, a i učesnici sastanka u Londonu su kazali da žele mir, ali pod kakvim takvim uslovima.
Darmanović je istakao da se ostale države, uključujući Crnu Goru, ni o čemu ne izjašnjavaju.
On je naveo da se na ovim prostorima vrhunskom mudrošću smatra izbjegavanje svega što se tiče takozvanih odnosa velikih, ističući da se ipak moraju imati makar minimalna uvjerenja.
Prema riječima Darmanovića, srećna okolnost za Crnu Goru je da EU veoma želi proširenje i da je Crna Gora idealan kandidat, jer je mala i jer je najviše prešla na tom putu.
- Međutim, postoji i druge okolnosti, a to je da jedan dio političke elite kod nas svako malo stvara određene prepreke tome, iako govori da je navodno za EU - dodao je Darmanović.
On je podsjetio da je na glasanju u UN-u Crna Gora glasala zajedno sa EU, dok sa druge strane predsjednik parlamenta Andrija Mandić daje podršku predsjedniku bh. entiteta Republika Srpska Miloradu Dodiku koji je prvostepeno osuđen u Sarajevu.
Darmanović je naveo da Vlada i predsjednik države Jakov Milatović na razne načine nastoje da koliko toliko vidno ne „iskoče“ iz evropske agende.
- U tom procesu oni indirektno daju razne ustupke ovima koji taj proces na razne načine koče - rekao je Darmanović.
Kako je kazao, protivrečnosti ima i kod strane koja koči taj proces, pa partije bivšeg Demokratskog fronta bez problema glasaju za zakone koji približavaju Crnu Goru EU, ali onda po pravilu slijede političkih potezi koji su u suprotnosti sa evropskom politikom.
- Zaključak je da imate EU koja želi Crnu Goru što prije, ali ne prije nego što ispuni određene uslove i imate Crnu Goru koja se ponaša u najmanju ruku ambivalentno - naveo je Darmanović.
On je poručio da je, koliko god NATO bio u delikatnoj poziciji sa Trampovim predsjedništvom, članstvo u Alijansi bio ključni korak za Crnu Goru, a da bi učlanjenje u EU transatlantski status države potpuno zaokružilo.